Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.10.2012.

GRKLjAN SEKULARNE DRŽAVE

Obdukcioni nalaz o smrti Nebojše Zarupca

Grkljan sekularne države

 
Profesor prebijanja do smrti: Branislav Peranović, državno-crkveni ubica
Profesor prebijanja do smrti: Branislav Peranović, državno-crkveni ubica

.....................................................

Pahomija i Peranovića povezuju zlodela koja su tek namah sablaznila srbijansku javnost, a pravosuđe je, u ime neraskidive finansijske ljubavi duhovne i svetovne vlasti, odigralo sramnu ulogu - Pahomije nije kriv za seksualno zlostavljanje četvorice dečaka (zastarelost i nedostatak dokaza), a Peranoviću za prebijanje štićenika doma u Crnoj Reci koji je, takođe, koristio za nekažnjeno iživljavanje, nije izrečena presuda, iako je najavljena za septembar. Država je u ime poniženja građana Srbije ćutala i ćuti. Crkvene mučionice uživale su i uživaju svojevrsnu eksteritorijalnost. U besomučnom udaranju, uneređivanju žrtve, kao i finalnom rutualnom davljenju od kojeg puca grkljan, na simboličan se način vidi sudbina sekularne države Srbije na početku 21. veka

Državno-crkvena svirepa likvidacija štićenika Centra za odvikavanje “Sretenje” Nebojše Zarupca koga je 6. avgusta do smrti tukao pop Branislav Peranović, dobila je obdukcijsku verziju po kojoj  je ubijeni imao na telu više od pedeset hematoma od tabana do glave, a slomljena mu je grlna hrskavica, najverovatnije davljenjem. Nalaz je u sredu dostavljen Višem sudu u Šapcu U istrazi je otkriveno da je Zarubac zadobio između 50 i 100 udaraca maslinovim štapom dugim 140 centimetara sa metalnim ojačanjem na vrhu, žezlom “oca” Branislava. Od batinanja se više puta uneredio, nakon zverskog mučenja je povraćao što je izazvalo gušenje u želudačnom sadržaju.
"U zapisniku piše da na telu postoji i prelom desnog roga grlne hrskavice. Veruje se da je slomljena hvatanjem za vrat. Zaključak je, svakako, da je smrt bila nasilna i da je nastala gušenjem u želudačnom sadržaju, do čega je došlo zbog težine i intenziteta povreda", rekao je advokat Dušan Pašić koji zastupa porodicu Zarubac.

Peranovićev zastupnik Ilija Radulović rekao je da je njegov klijent bio potpuno uračunljiv, što je zaključeno nakon petodnevnog veštačenja u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu. “Nema govora o neuračunljivosti, na tome ne zasnivamo optužnici. I nije ubio Zarupca, što ćemo i dokazati”, tvrdi Radulović. On izražava sumnju u rezultate toksikološke analize koja je pokazala da u Zarupčevoj krvi nakon ubistva nisu pronađene psihoaktivne supstance, konstatuje da su povrede navedene u obdukcionom lake i iznosi pretpostavku da je Zarubac umro od gušenja želudačnim sadržajem, što je “često kod narkomana”.

Na očekivano perverzan način deo obdukcionog nalaza o smrti žrtve komplota između države Srbije i Srpske pravoslavne crkve podseća, posle opela koje je, pred milionskim gledalištem, obavio pedofil Tomislav Gačić, vladika Pahomije, na činjenicu da se nedodirljiva zlikovačka SPC mašinerija ne odriče svojih zaslužnih članova. Pahomija i Peranovića povezuju zlodela koja su tek namah sablaznila srbijansku javnost, a pravosuđe je, u ime neraskidive finansijske ljubavi duhovne i svetovne vlasti, odigralo sramnu ulogu - Pahomije nije kriv za seksualno zlostavljanje četvorice dečaka (zastarelost i nedostatak dokaza), a Peranoviću za prebijanje štićenika doma u Crnoj Reci koji je, takođe, koristio za nekažnjeno iživljavanje, još nije izrečena presuda, iako je najavljena za septembar.

Država je u ime poniženja građana Srbije ćutala i ćuti. Crkvene mučionice uživale su i uživaju svojevrsnu eksteritorijalnost; kao u horor filmovima, prvi pojavni oblik vlasti koji je kročio u  centar “Sretenje” bio je policajac, ali tek na poziv popa. Država nije čak ni zatvorila mučionicu, učinila je to Eparhija šabačka u kojoj je Peranović imao blistavu karijeru odlikovanog protojereja stavrofora (druga je priča to što je bio jedan od najbogatijih ljudi u kraju). Nijedan državni organ nije učinio ništa posle zločina, svi su ostali verni ideji Ivice Dačića i njegovih sumanutih poteza.

Svaka sličnost je namerna: Episkop Pahomije, iznad zakona
Photo: Stock
...................................................................
Naime, tadašnji potpredsednik Vlade Srbije Ivica Dačić i patrijarh srpski Irinej potpisali su 18. marta ove godine temeljni dokument zločina Memorandum o saradnji MUP-a i SPC na sprovođenju Strategije za borbu protiv narkomanije u Srbiji, kojom se omogućuje rad mreže od šest centara za odvikavanje pod okriljem Crkve. Tada je izgovorio jednu od većih besmislica u karijeri, da iz crkvenih nadrilekarskih odaja 95 odsto narkomana izlazi izlečno.

 

Praksa je bila očekivana, Peranović je, po vlastitom priznanju, planski uveo fizičko kažnjavanje, na koje su, navodno, bolesnici pristajali: “Peranović je naredio Zarupcu da legne na klupu i ispruži se preko stola. Uzeo je jedan štap od maslinovog drveta koji se nalazio u toj trpezariji iza vrata i počeo da mu naizmenično nanosi udarce po zadnjici, tabanima i leđima. Kada je primetio da se uneredio, pozvao je svoja dva saradnika, koji su Zarupca odveli na sprat te pomoćne kuće da se sredi u kupatilu. U jednom trenutku Zarubac je ustao sa klupe, iskolačio oči prema njemu i pokušao da ga udari, ali, kako nije uspeo u tome, sveštenik ga je prvo desnom svojom nogom, i to gornjim delom stopala, udario u predelu grudi. Taj udarac je ponovio još jednom, a zatim mu zadao još jedan, drugom nogom  u stomak, kao i zatim nekoliko udaraca pesnicom, sa obe ruke, u predelu lica. Kako je u trpezariji bilo klizavo, okliznuli su se i pali, posle čega su u tu prostoriju ušli saradnici. Primetili su da se Nebojša uneredio, pa su ga ponovo odveli u kupatilo. Pošto ih nije bilo ni posle 15 minuta, Peranović je krenuo do pomoćne kuće, Ispred nje ga je jedan od saradnika obavestio da se Zarubac nalazi u kupatilu, da mu je loše i da otežano diše”, zapisano je u zahtevu za sprovođenje istrage protiv Peranovića.

U ovim se detaljima, besomučnom udaranju, uneređivanju žrtve, kao i finalnom ritualnom davljenju od kojeg puca grkljan, na simboličan se način vidi sudbina sekularne države Srbije na početku 21. veka. Nije kraj, uskoro će sveštenici u kasarne, sa sve pištoljima i kandilima; Sporazum o uvođenju svešteničke službe u Vojsci potpisali su još prošle godine vladika Porfirije i general Ljubiša Diković, narodni heroj od Kosova. Ko hoće može da veruje i bogu i Porfiriju: "Kad bude imala svoju sveštenu hijerarhiju, i vojska će biti bliža prirodi svoje službe, koja je uzvišena. Vojska brani suverenitet, integritet i dostojanstvo svog naroda, a sveštenici u tome daju svoj doprinos. Kao što duša daje život telu".

 

13.10.2012.

MILOŠ KOSTIĆ O OBUČAVANjU MLADIĆEVIH SNAJPERISTA

Miloš Kostić, kapitalac Večernjih novosti o obučavanju Mladićevih snajperista

Pažljivo nišanite u Sarajlije

 
Čim sam popričao sa Atanasijem, odmah sam pojurio u Bosnu da obučavam Mladićeve snajperiste: Miloš Kostić, iskren
Čim sam popričao sa Atanasijem, odmah sam pojurio u Bosnu da obučavam Mladićeve snajperiste: Miloš Kostić, iskren
Photo: www.novosti.rs

Ravnogorac, korejski i vijetnamski veteran, krupna figura republikanske administracije, nakon detalja o nežnom četničkom klanju ratnih zarobljenika – u slavu rehabilitacije i kama povijesničara DS provenijencije – završava svoju ratničku ispovest Manojlovim i “otkriće se već u sredu čijim” Večernjim novostima. Tvrdi da je za ubice pod komandom Ratka Mladića prošvercovao snajperske nišane i da ih je obučavao  

KAŽE MENI ČAVOŠKI

- Nisam više imao nikakvih motiva za borbu. Samo sam još čekao da komunistička kula od karata padne i u Srbiji i da nam se vrati crkva, kruna, sloboda. Umesto toga, u Srbiji se rađao novi vođa - Slobodan Milošević. U Ameriku su počeli da pristižu srpski disidenti i opozicionari tražeći pomoć.

- Nisam mogao da mirujem. Pridružio sam se Saboru srpskog ujedinjenja u Americi. Organizovali smo okrugle stolove, otvorili smo srpsko pitanje i stavili ga na dnevni red. Poluvekovne komunističke laži morale su da prekinu.

Kod Miloša su u SAD stizali profesori Kosta Čavoški, Radoslav Stojanović, Zagorka Golubović, Svetozar Stojanović, a posle njih i nacionalisti predvođeni Vojislavom Šešeljom. Krenule su velike debate u kom pravcu kreće Srbija.

Šta je dijasporno: Kosta Čavoški, propagandist
Photo: FoNet/Božidar Petrović
NE VOLIM PARE, DAJTE MI KAMU I SNAJPER

 

- Skupljali smo novac za stvaranje srpske opozicije. Svi viđeniji Srbi iz Amerike su učestvovali. Mene su terali čak da budem blagajnik i da se sav novac nalazi kod mene. To nisam mogao da prihvatim. Ne volim da se staram o tuđem novcu.

Sa profesorom Radoslavom Stojanovićem, Miloš se znao još od Drugog svetskog rata, pa je sa njim obnovio prijateljstvo.

- U stanu porodice Stojanović pevali smo četničke pesme na krsnoj slavi odmah posle rata. Krajem osamdesetih, Rade je došao kod mene u SAD pa smo ponovo pevušili iste melodije. Jedne noći, uz piće, pitao sam ga da me ugosti u Beogradu. Rešio sam da se posle pola veka vratim u Srbiju.

PREZREO ZA HAG

Amerika je Milošu Kostiću oduzela vojnu penziju. Ni to što je ratovao za SAD u Koreji i Vijetnamu nije moglo da potre savezništvo sa Ratkom Mladićem u bosanskim gudurama: - Dobro je bar da mi nisu zalepili etiketu ratnog zločinca i odveli u Hag, iako nikakve zločine nisam počinio. Ali verujem da SAD nikada ne bi dozvolile da njihov pukovnik i državljanin završi u tom sudu. Amerikanci, za razliku od Srba, vode računa o svom nacionalnom interesu.

KAD RADOSLAV POZOVE

U junu 1988. godine, zvoni telefon u domu porodice Kostić u Americi. Zove profesor Stojanović:

- Miloše, dođi sa porodicom. Bićeš moj gost u Srbiji.

- Krećem. Rezerviši mi "Metropol"!

Veliku tremu je imao Miloš. Vraćala su mu se sećanja na rat. Strah od komunističke osvete još ga nije prošao. Nije verovao da se menja politička klima u otadžbini. Ali rešio je.

Sa bolesnom suprugom i četvoro dece krenuo je avionom za Švajcarsku kod ujaka. Uzeo je renta-kar i zapucao sa porodicom za Jugoslaviju.

Granica između Italije i Jugoslavije kod Trsta, posle pola noći.

- Graničaru ništa nije jasno. Žena Kineskinja, a Svetlana Kostić. Četvoro dece, srpska imena, američka državljanstva. Pušta nas.

U Sloveniji uzimaju sobu u motelu. Kupatilo potopljeno, doručak ne služe posle deset.

- Kad su čuli ko smo i odakle stižemo, srpske kuvarice odmah su nam ispržile jaja i slaninu.

Sad nam je svaki četnik potreban: Radoslav Stojanović, domaćin čovek
Photo: Blic
NEDOZVOLJENO SKRETANJE U ZLOČIN

 

Posle doručka, pokret za Beograd, trema raste.

- Sećam se, auto-put kroz Hrvatsku, rupa do rupe. Deca neprestano pitaju: "Jel' ovo Srbija"? Pojavljuje se Novi Beograd, "Geneksove" kule. Žena Svetlana mi kaže: "Nije kod vas socijalizam tako bedan kao u Kini".

Voze se uz Kneza Miloša, pa desno u Bulevar revolucije, do "Metropola". Zaustavi ih policajac zbog nedozvoljenog skretanja.

- Odmah sam osetio strah. A moj sin Milan izleti na prozor i vikne: "Čiko, jesi li ti pravi srpski policajac"? I ovaj nas pusti.

JEBEŠ PENZIJU, VAŽNA JE SMILJKA

Tada, u "Metropolu", upoznao je i Smilju Avramov i još neke srpske intelektualce. Rađala se energija za udar na Miloševića. Pucala je srpska nacionalna misao ponovo na nekoliko delova.

- Osetio sam da nema jedinstva. Da je puno sujete i isprepletanih interesa. Tresla se jugoslovenska konstrukcija. Plašio sam se da Srbi opet neće dobro proći.

Miloš se sa nekom novom strepnjom vratio u Ameriku.

Došle su devedesete. Deveti mart, Milošević izveo tenkove na narod i studente.

- U Vašingtonu me zovu na jedan okrugli sto o Jugoslaviji. Govori Medlin Olbrajt, senatori, ambasadori, političari iz svih jugoslovenskih republika. Svi se ostrvili na Miloševića da je velikosrbin, četnik... Ja uzmem reč i kažem: Milošević je jedna obična boljševička cepanica!

ATANASIJE JEFTIĆ, VLADIKA ZADUŽEN ZA MOBILIZACIJU

Posle razgovora sa vladikom Atanasijem Jeftićem u Americi, Miloš, prekaljeni američki oficir, rešio je da krene u Bosnu. Da pomogne Srbima. Poljubio je bolesnu ženu i decu i pošao ponovo u rat.

Premaskiran u katoličkog sveštenika, sa američkim pasošem, Miloš je 1993. uspeo da iz SAD na srpske položaje prošvercuje sofisticirane sprave za daljinsko merenje meta i optiku za snajpere.

Delio je katoličke krstiće po aerodromima i domogao se Mađarske. Na granici sa Srbijom, čekali su ga vojnici iz Republike Srpske.

SNAJPER JE SRPSKA MAJKA

Prvo je bio u nevesinjskoj brigadi u Hercegovini. Sve dok nije dobio poziv od Ratka Mladića da odmah dođe u Han Pijesak.

- General Mladić dao mi je zadatak da obučavam snajperiste. Tražio sam samo ljude koji su imali iskustva u sportskom streljaštvu. Nisu smeli da puše i piju. Obučavao sam naše najbolje snajperiste u ratu u Bosni. Pa i one koji su bili iznad Sarajeva.

Mladić je Milošu odmah posle obuke snajperista namenio sledeći zadatak:

- Burazeru Kole, hajde da središ malo situaciju oko Goražda.

Photomontage: Instruktor
Dali su mu Pozderčevu vilu i Mladić je dolazio helikopterom da ga posećuje.

 

- Pomagao sam u akcijama srpske vojske. Sa Mladićem sam se sukobljavao samo oko četništva. On je u duši partizan, ali je i Srbin.

IZDAO ME SLOBA, IZDAO ME BRAT, ALI SAM BAR DOBIO ŠAJKAČU OD RADOVANA

Ostao je Miloš u ratu sve dok, kako kaže, Srbija nije okrenula leđa svojoj braći. Prisustvovao je kada su i Radovan Karadžić i Slobodan Milošević pritiskali Mladića da odustane od Bihaća.

- Preko toga nisam mogao da pređem. Kod Bihaća su nam presekli državu. To je za mene bio veliki poraz. Napustio sam ratište i vratio sam se u Ameriku. Poneo sam sa sobom samo šajkaču koju mi je poklonio Radovan Karadžić.

Milošu umire supruga 2000. godine. Deca su krenula svojim putem u život. Ostao je sam. Rešio je da proda raskošnu vikendicu na Floridi i da kupi kuću na Avali. Osećao je da se bliži čas kada će poželeti definitivno da se vrati u Srbiju.

RAZGOVOR SA SOVAMA

Na tremu svoje kuće, okružen veštačkim sovama koje rasteruje ptice, Miloš sedi i gleda Srbiju.

- Nadam se da više nikada neću ratovati!

*Svi citati preuzeti u četnolikom originalu iz državotvornih “Večernjih novosti”; međunaslovi privatno vlasništvo udruge “Kama koma”



 

13.10.2012.

SUVAD HALILOVIĆ: MOŽDA JE BOLjE ŠTO BEGO NIJE VIDIO, ONO MALO ŠTO JE OD NjEGOVIH RODITELjA OSTALO...

DNEVNIK  Suvad Halilović, istražitelj Instituta za nestale osobe BiH
Možda je i bolje što Bego nije vidio ono malo što je od njegovih roditelja ostalo...
...................
13.10.2012.
.................
Možda je i bolje što Bego nije vidio ono malo što je od njegovih roditelja ostalo...
Suvad Halilović: Ostaci ubijenih raštrkani su na sve strane
FOTO: F. Fočo

........................................................

Subota, 6. oktobar

Pomoć komšiji

Prvi dan vikenda. Imao sam plan da odmaram nakon naporne sedmice. Međutim, oko 10 sati ujutro na vrata mi je pokucao komšija Munir s molbom da mu pomognem napraviti vrata i prozore na kući. Moj komšija je fin i uvijek je spreman za šalu. U mahali je jedan od omiljenih i bio sam sretan što mu mogu pomoći.

Nedjelja, 7. oktobar

Građanska dužnost

Kao i svaki savjestan građanin naše Bosne i Hercegovine, otišao sam na glasačko mjesto u mojoj mahali. Nakon što sam obavio svoju građansku dužnost, otišao sam kući i posložio drva za ogrjev. Zima uskoro stiže i sve mora biti spremno. Kćerke Adelisa, Aida i najmlađa Ena pomažu mi da ovo što prije završim tako da mi je ostalo dovoljno vremena da koju progovorim i sa svojom suprugom Jasminom. I nju i djecu u posljednje vrijeme sve rjeđe viđam, jer sam često na terenu.

Ponedjeljak, 8. oktobar

Nekompletna tijela

Bego Andelija. Kada sam se probudio ujutro, sjetio sam se njega. On je oca i majku tražio 17 godina. Ove godine sam bio na njegovoj dženazi. Bego je umro početkom marta. On je sam godinama pokušavao pronaći grobnicu svojih nestalih roditelja i mještana sela Mičivode na Sokocu. Nije doživio da sahrani svoje roditelje i na mezaru im prouči Fatihu. Sve ove godine traganja za Begu nisu pokazale rezultate, ali nada u njemu nije umrla. Umro je on.

Posmrtne ostatke Beginih roditelja pronašli smo u masovnoj grobnici Bećari na Sokocu zajedno sa ostacima još najmanje 15 osoba. Još nisu pronađeni svi Bošnjaci koje su iz sela Mičivode 1992. godine odveli pripadnici VRS.

Danas je bila identifikacija Beginih roditelja. Osim roditelja, danas je identificirano još osam njegovih rođaka i komšija. Nijedno tijelo nije pronađeno kompletno, jer su ostaci ubijenih bili raštrkani na sve strane na lokaciji gdje su pronađeni. Možda je i bolje što Bego nije vidio ono malo što je od njegovih roditelja ostalo...

Utorak, 9. oktobar

Krupačke stijene

Cijeli dan sam proveo u kancelariji pripremajući se za probno kopanje na gradskoj deponiji u Krupačkim stijenama u općini Trnovo. Zvao sam Tužilaštvo BiH da ih obavijestim da sutra započinje probno kopanje na navedenoj lokaciji. Kontaktirao sam šefa pokopnog društva iz Lukavice da dogovorimo tehničke detalje. Kontaktirale su me i porodice nestalih osoba iz Hadžića, jer su čule da će se na tom lokalitetu vršiti probno kopanje. Pretpostavlja se da ćemo tu pronaći posmrtne ostatke nestalih Bošnjaka iz Hadžića.

Srijeda, 10. oktobar

Prekopavanje terena

Probno kopanje. Otišao sam na lokaciju Krupačke stijene. Bager pokopnog društva koje sam jučer kontaktirao započeo je prekopavanje terena. Moj zadatak je da nadzirem rad bagera i provjeravam da se u izbačenoj zemlji ne nalaze kosti ili neki predmet koji bi dao indikacije da se tu nalazi grobnica. Radovi su tek započeli i trebat će više dana da se pregleda teren. U međuvremenu su na teren došle porodice iz Udruženja nestalih Hadžići u iščekivanju da će pronaći svoje najmilije. Mnogo posla je još pred nama.

Četvrtak, 11. oktobar

Obdukcije i DNK analize

Prošle sedmice zakazana je ekshumacija prema naredbi Tužilaštva BiH koja se treba obaviti danas. Sredinom avgusta pronašao sam skeletne ostatke jedne osobe na lokalitetu Kamenica u općini Višegrad. Danas sam išao na ekshumaciju te osobe. Ekipa u kojoj su bili predstavnici Tužilaštva BiH, vještaci sudske medicine, radnici Komemorativnog centra Tuzla i ja, kao istražitelj Instituta za nestale osobe BiH, zaputila se prema Višegradu.

Tamo nas je dočekala lokalna policija te smo se zaputili na lokaciju. U Kamenici smo zatekli porodicu koja pretpostavlja da bi to mogli biti posmrtni ostaci njihovog člana. Nakon ekshumacije tijelo je prevezeno u mrtvačnicu u Goraždu. Tu su uzeti koštani uzorci za DNK analizu i urađena obdukcija tijela. Tijelo je nakon toga prebačeno u Komemorativni centar Tuzla. Osim ovoga, rađena je i obdukcija tri tijela ekshumirana u junu i julu ove godine na lokalitetu Jabučko sedlo u općini Rogatica, za koje se još čeka DNK analiza.

Petak, 12. oktobar

Čudan osjećaj

Dok sam bio na ekshumaciji u Višegradu, moje kolege Srpko Batinić i Zdenko Mitrović nastavili su probno kopanje na lokalitetu Krupačke stijene, a danas ja nadzirem probno kopanje. Zbog porodica, a i samih žrtava, nadam se da će ono biti uspješno okončano. Čudan je osjećaj kada pronađeš nečije najmilije i riječi su beznačajne da bi se to opisalo. Istovremeno osjećam tugu, jer su životi nevinih okončani, ali i radost jer znam da će njihove porodice znati da su njihovi najmiliji konačno dočekali smiraj.

 

13.10.2012.

ODRŽANA JAVNA KAMPANjA "GRAĐANI I NOVINARI ZAJEDNO U BORBI ZA ISTINU"

Održana javna kampanja "Građani i novinari zajedno u borbi za istinu"

imageSarajevo

......................................................

SARAJEVO - Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, u saradnji s Omladinskom novinskom asocijacijom, danas je u 18 bh. gradova u okviru javne kampanje „Građani i novinari zajedno u borbi za istinu“ upoznalo građane s njihovim pravom da se žale na netačno izvještavanje medija.

Volonteri Omladinske novinske asocijacije su organizirali info-pultove u gradovima, tako da su se građani na ovaj način mogli upoznati sa svojim pravom da reaguju na neistinito izvještavanje medija i Kodeksom za štampane i online medije u BiH .

„Saznajte koja su vaša prava kada su mediji u pitanju, koje su opasnosti od govora mržnje, huškanja i diskriminacije i na koji način vi možete doprinijeti da ovakav govor nestane iz javne komunikacije“, bila je jedna od poruka ove kampanje, koja je imala veliki uspjeh jer je privukla veliki broj građana i predstavnika medija, kojima je ova kampanja bila i namijenjena. Volonteri Omladinske novinske asocijacije su na info-pultovima podijelili promotivne materijale Vijeća za štampu, te prolaznicima pojasnili žalbenu proceduru.

Javna kampanja „Građani i novinari zajedno u borbi za istinu“ održana je u Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Brčkom, Cazinu, Doboju, Doboj-Istoku, Foči, Gradišci, Istočnom Sarajevu, Jajcu, Mostaru, Sarajevu, Šamcu, Širokom Brijegu, Visokom, Tuzli i Zenici.

(Vijesti.ba/Fena)

 

13.10.2012.

U OKTOBRU 1995. BRANIOCE BOSNE I HERCEGOVINE ZAUSTAVILA JE POLITIKA: DA JE OSLOBOĐENA BANjALUKA, VELIKOSRPSKA IDEJA BILA BI PORAŽENA

U oktobru 1995. branioce Bosne i Hercegovine zaustavila je politika
Da je oslobođena Banja Luka, velikosrpska ideja bila bi poražena
Posljednji dan ofanzive prema Prijedoru: Bosanskim herojima naređeno je da oslobađajuću ofanzivu prekinu na samim prilazima Ljubiji, udaljenoj samo 12 kilometara od grada 
...................
13.10.2012.
...................
Da je oslobođena Banja Luka, velikosrpska ideja bila bi poražena

U Sanskom Mostu, posljednjem oslobođenom gradu tokom agresije na RBiH, 10. oktobra 1995. godine, dok više od 500 preživjelih Bošnjaka jeca u nevjerici da su dočekali svoje oslobodioce pripadnike bosanske vojske, radoznala strana novinarka generala Atifa Dudakovića pita: "Šta je sljedeći cilj"?


General odgovara protivpitanjem: "Šta Vi mislite"? Novinarka kaže: "Banja Luka", a general će na to kratko: "Slažem se". Činilo se da će u nezaustavljivom pohodu pripadnika Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH, zajedno s pridodatim jedinicama Armije RBiH, u narednim danima Vojska RS bijelu zastavu podići iznad Bosanskog Novog, Prijedora i Banje Luke.

Historijski spoj

Umjesto demoralizacije nakon genocida u Srebrenici, Armija RBiH doživjela je svoju oslobodilačku ekspanziju. Sve je krenulo 6. avgusta 1995. oko 15 sati, historijskim spojem Armije RBiH i Hrvatske vojske (HV) na mostu na rijeci Korani u Tržačkoj Rašteli i rukovanjem generala Atifa Dudakovića, komandanta Petog korpusa, i generala HV-a Marijana Marekovića, kada je uz pomoć hrvatske vojne oslobađajuće operacije "Oluja" razbijena opsada Bihaćkog okruga, koja je trajala 1.201 dan.

Dan kasnije, 7. avgusta 1995., borci Petog korpusa Armije RBiH oslobodili su Veliku Kladušu i time je prestala postojati samoproglašena autonomna oblast "Zapadna Bosna", pod vodstvom Fikreta Abdića.

Treba napomenuti da su združene snage HV-a i HVO-a pod komandom generala Ante Gotovine u operaciji "Ljeto 95" od 25. do 30. jula 1995. oslobodile važne gradove,  Bosansko Grahovo i Glamoč. Narednog mjeseca uslijedile su operacije združenih snaga HV-a, HVO-a i jedinica Petog korpusa ARBiH pod kodnim nazivima "Maestral" i "Sana 95", u kojima je od 8. do 17. septembra 1995. oslobođen značajan dio zapadne Bosne.

Hrvatska vojska 12. septembra oslobodila je i Šipovo, a dan kasnije Jajce i Drvar. Jedinice Petog korpusa ARBiH 15. septembra ušle su u Bosanski Petrovac, 16. septembra u Ključ, a narednog dana i u Bosansku Krupu. U historijskom manevru iz srednje Bosne preko Bugojna, Kupresa, Livna i Bosanskog Grahova, u desetak kilometara dugoj koloni vozila, 20. septembra u Bosanski Petrovac stigla je 17. viteška krajiška brigada predvođena Fikretom Ćuskićem i Sakibom Forićem i tako je došlo do dugoočekivanog spajanja Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH.

Na Petrovačkoj visoravni smotru ove brigade izvršio je general Dudaković rekavši:

- Dobro došli u Bosansku krajinu. Jednom je general Momir Talić rekao da se nikada neće spojiti Peti i Sedmi korpus, jer im to neće dozvoliti Prvi krajiški korpus VRS, a ja sam mu rekao: "Zato ćemo mi uništiti Prvi krajiški korpus pa ćemo se spojiti". 

Zahvaljujući uvođenju Sedmog korpusa ARBiH u borbu, 23. septembra odbranjeni su Ključ i desna obala Sane, kada je Vojska RS krenula u žestoku kontraofanzivu.

Slavni general ARBiH, rahmetli Mehmed Alagić, komandant Sedmog korpusa, bitku za odbranu Ključa nazvao je svojim "najtežim danom u ratu". Zbog gubitka nekoliko zapadnokrajiških gradova, zločinački general Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS, napustio je liječenje na VMA u Beogradu i došao u Banju Luku, kako bi na licu mjesta organizirao odsudnu srpsku odbranu.

U Banjoj Luci je 22. septembra 1995. održano referiranje komandanata jedinica i organa Glavnog štaba VRS. General Mladić je veoma oštre riječi prijekora uputio komandantima Prvog i Drugog krajiškog korpusa, generalima Momiru Taliću i Radivoju Tomaniću.

- Sram vas bilo! Vi ste izgubili zonu odgovornosti korpusa, izgubili ste narod i vojsku. Kako imate obraza da tom narodu pogledate u oči - derao se Mladić.

Slavna 17. krajiška po dolasku u Bosanski Petrovac

................................................................

Borci 17. viteške krajiške brigade ARBiH oslobodili su 28. septembra 1995. obronke Manjače i vodili žestoke borbe kod sela Orljani, zatim slomili odbranu neprijatelja od Mačkića glave do Sitnice i zakoračili na prostor banjalučke općine. Međutim, zbog žestoke kontraofanzive srpskih jedinica, nisu se tu dugo zadržali.

Holbrukova prijetnja

Politička situacija nije bila naklonjena ulasku savezničkih, bosanskih i hrvatskih snaga u Banju Luku. Razlog je bio taj što bi propao plan američkog posrednika Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) o podjeli zemlje 51 posto za FBiH i 49 posto za RS.

Komandant Glavnog štaba ARBiH, rahmetli general Rasim Delić o ovim historijskim danima je zapisao:

- U Zagrebu sam se sreo s Holbrukom u Američkoj ambasadi, rekao mi je: "Upozoravam vas da ne idete prema Banjoj Luci. Vaš ulazak u Banju Luku stvorio bi novi val od oko 350.000 izbjeglica, koje bi krenule ka Srbiji. Shvatite ozbiljno moju prijetnju, jer u protivnom bit ćete izloženi NATO udarima".

Tuđman je nakon sastanka s Holbrukom 19. septembra 1995. zaustavio ofanzivu Hrvatske vojske. Srbi su poslije toga krenuli u žestoku kontraofanzivu, a Dudakovićevi borci su bili preumorni. Hitno smo 2. i 3. oktobra poslali pojačanja u Krajinu. Helikopterima i kopnenim putem prebačene su Gardijska brigada, "Crni labudovi", "Laste", Specijalni odred MUP-a "Bosna", jedinice Prvog, Drugog i Trećeg korpusa te 28. divizije i odmah su uvođeni u borbu. Za dva dana i jednu noć u Krajinu je prebačeno 10.800 vojnika.

Ipak, nakon sastanka u Zagrebu 5. oktobra, na kojem su s naše strane prisustvovali generali Alagić, Karavelić i ja, a sa hrvatske ministar odbrane Gojko Šušak, te generali Gotovina, Červenko, Norac i Blaškić, došlo je do promjene u hrvatskoj politici i dogovorili smo da zajedno krenemo u nova oslobađanja - napisao je general Delić. 

Nakon uspješne odbrane Ključa, uslijedio je nastavak operacije "Sana 95" u kojoj je  oslobođen Sanski Most. Iz pravca Sanice napadala je operativna grupa "Centar" kojom je lično komandovao general Dudaković. Komandant Gardijske brigade ARBiH Dževad Rađo, 10. oktobra 1995., u 20.40 sati, na gradskom mostu je raportirao generalu Dudakoviću da je "Sanski Most slobodan".

Rađo i Dudaković određuju pravac napada na Prijedor

..............................................................................

Rađini gardisti su prvi umarširali u Sanski Most i zajedno s hrabrim ratnicima 502. viteške brigade te 510. i 117. brdske, Vojne policije Petog korpusa i olovske jedinice kojom je komandovao Denijal Grbo žestoko su porazili srpske brigade - 17. ključku, 6. sansku, 15. bihaćku te 7. odred specijalne brigade MUP-a RS.

- Pošto Srbi imaju četiri S, mi imamo četiri B - to je uspostavljanje koridora Bihać, Banja Luka, Brčko, Bijeljina. Pad Banje Luke znači i pad Republike Srpske - govorio je Dudaković dok je šetao po oslobođenom Sanskom Mostu.

Narednog dana, 11. oktobra, Gardijska brigada oslobađa Aganoviće, uspostavlja mostobran na potezu Poljak - Šehovci, oslobađa Sasinu i Žegar i izbija na Mačkovac, na tromeđi općina Prijedor, Sanski Most i Banja Luka. Pod komandom Hamdije Abdića Tigra 502. viteška napreduje od sela Poljaci prema Tomašici.

- Tačno u 24 sata 12. oktobra 1995. dobili smo naredbu da moramo prekinuti djelovanja i doći u hotel "Sanus" da predamo naše pozicije snagama UN-a. Međutim, Srbi su nastavili napadati i mi smo se borili i nekoliko narednih dana - kaže Rađo.

U ovim herojskim operacijama Operativnom grupom "Sjever" komandovao je Mirsad Selmanović, načelnik štaba Petog korpusa, čiju su udarnu pesnicu činili 505. viteška bužimska, 511. slavna bosanskokrupska i 503. slavna cazinska brigada. Oni su preko Grmeča za nekoliko dana oslobodili više od 70 kilometara i to mjesta Jasenicu, Lušci Palanku, Kamengrad, Stari Majdan i Staru Rijeku. Naređeno im je da oslobađajuću ofanzivu prekinu na samim prilazima Ljubiji, udaljenoj samo 12 kilometara od Prijedora.

Operativnom grupom "Jug" komandovao je general Fikret Ćuskić. Osim jedinica Sedmog korpusa, u sastav su ušle 510. i 501. brigada, a pravac napada bio je preko Krasulja, Vrhpolja, Tomine i Bronzanog Majdana, s ciljem zauzimanja logora Omarska.

- Kad smo stigli na osam kilometara od tog našeg najvećeg mučilišta, dobili smo naredbu da stanemo. Moj brat Sulejman mučen je i ubijen u "bijeloj kući" u Omarskoj i imao sam ogromnu želju da je oslobodimo - kaže Sead Čirkin, načelnik Štaba grupe "Jug".

Predsjednik Alija Izetbegović je 1996. javno otkrio da je na njega početkom oktobra 1995. vršen pritisak od tadašnjeg američkog ambasadora Džona Menzisa (John Menzies) da obustavi operaciju oslobađanja zemlje.

- Znam da se 60 hiljada Banjalučana već spremilo da krene, neki su i krenuli prema Drini. Mi ofanzivu nismo zaustavili. Menzis me je nakon sedam-osam dana pozvao i rekao: "Ako ne stanete, mi ćemo vas bombardirati" - izjavio je rahmetli Izetbegović.

Nedostajao bataljon

Ratni izvještač Šefko Hodžić bio je 14. oktobra 1995. u hotelu "Sanus" u tek oslobođenom Sanskom Mostu i sjedio za stolom s "ljutim Krajišnicima", generalima Atifom Dudakovićem i Mehmedom Alagićem te Vahidom Karavelićem. Atmosfera je bila napeta.

- Malo ko je znao da je Karavelić tada u ime Zajedničke komande komandovao svim jedinicama ARBiH. Primirje je stupilo na snagu 12. oktobra, ali su borbe i dalje nastavljene. Prvo je 14. oktobra rano ujutro, oko 6.30 sati, u Bihać stigao general Karavelić koji je generalu Dudakoviću prenio naredbu o obustavljanju borbenih djelovanja, a zatim je istu naredbu u Ključu prenio i generalu Alagiću. Poznato je da je predsjednik Izetbegović od Amerikanaca dobio "dva dana produžetka" da naši oslobode Prijedor i Omarsku. General Dudaković mi je kasnije rekao da mu je tada nedostajao jedan bataljon odmornih boraca da oslobodi Prijedor.

Vahid Karavelić, Atif Dudaković, Šefko Hodžić i Mehmed Alagić u hotelu "Sanus" u Sanskom Mostu nazdravili kraju rata

..................................................................

Generali Dudaković i Alagić bili su ljuti što moraju prekinuti ratna djelovanja, o čemu im je naredbu donio general Karavelić. Na kraju su, ipak, trojica generala nazdravila završetku rata i tada smo napravili zajedničku historijsku fotografiju. Plan da se oslobodi Banja Luka je apsolutno postojao. Čak mi je general Alagić, na početku manevra 17. viteške krajiške u Krajinu, rekao: "Ne propusti historijski trenutak ulaska naših jedinica u Banju Luku". Međutim, bitka za Banju Luku, bitka svih bitaka, eto nije se desila - svjedoči ratni izvještač  Šefko Hodžić.

Tako je čelična ruka svjetskog sistema nepravdi, koja je embargom na uvoz oružja ARBiH tokom cijelog perioda agresije i dozvolom da se izvrši genocid nad Bošnjacima, napravila neprocjenjivu historijsku grešku prema državi BiH i žrtvama genocida ultimatumom da će NATO gađati kasarnu "Adil Bešić" u Bihaću i druge važne objekte ako se ne stane s ofanzivom prema Banjoj Luci.

Većina savremenika ovih važnih historijskih dana danas smatra da oslobađanjem Banje Luke uopće ne bi bilo potrebe za Dejtonom i da bi zasigurno u narednim mjesecima bosanski vojnik izašao na državnu granicu na Drini.

No, veliki i mudri Meša Selimović davno je zapisao: "A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo".

Šta je pisao Dobrica Ćosić

Dane velikih srpskih poraza jedan od najvećih ideologa velikosrpskog zla, akademik Dobrica Ćosić u svojoj knjizi "Bosanski rat" opisao je ovako:

- Srpski narod je u agoniji zbog niza vojnih poraza i egzodusa, defetizama. Večeras javljaju da je i Banja Luka ugrožena. Ja dvije godine strahujem od poraza u Bosni. Republika Srpska je iscrpila svoje borilačke snage i nalazila se pred porazom. Srpski narod je dvadeseti vijek započeo oslobodilačkim ratovima s pobjedničkim ishodima, a dogodit će se da ovaj vijek okonča vojnim porazom od bosanskih muslimana i Hrvata. Ljuti Krajišnici su danas bijedni Krajišnici. Pokušavao sam bezuspješno da pronađem Mladića, on je u teškom psihičkom stanju. Nije izdržao poraze u zapadnoj Bosni.

Šta je pisao Ričard Holbruk

U operaciji "Južni potez", nakon oslobađanja Mrkonjić-Grada 10. oktobra 1995., Hrvatska vojska se nakon potpisivanja primirja zaustavila na 23 kilometra od Banje Luke. Ričard Holbruk u knjizi "Završiti rat" piše kako je, navodno, ubjeđivao Tuđmana da uzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi, ali da ne dira Banju Luku.

- Ali ja više nisam siguran jesmo li bili u pravu što smo se usprotivili napadu na Banju Luku. Da smo tada znali da su bosanski Srbi kadri prkositi ili ignorirati toliko mnogo ključnih političkih odredbi Mirovnog sporazuma 1996. i 1997., pregovarački tim se možda ne bi protivio takvom napadu - piše Holbruk.


Izjave

-
Zauzimao sam se za ulazak Hrvatske vojske u Banju Luku i najveća greška međunarodne zajednice je što to nije dopustila. To bi bio definitivni vojni i politički poraz velikosrpske ideje u Hrvatskoj i BiH.

(General Anton Tus, prvi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, u intervjuu za "Jutarnji list" 7. avgusta 2010.)
 
- Potpuni poraz srpskih snaga nije bio poželjan.
(Njemački novinar Erih Ratfelder (Erich Rathfelder) u svom izvještaju direktno iz Krajine)

- Žao mi je samo što sa svojom vojskom nisam došao do Drine. Danas bi ti četnici drukčiju pjesmu pjevali.
(General Atif Dudaković u intervjuu za "Hrvatski list" 20. avgusta 2006.)

 

13.10.2012.

ZABORAVLjENO PISMO SELjAKA IZ PODRAVINE: DRUŽE TITO, SVAKA ŽENA KOJA OSTAVI MUŽA, VODI PROSTITUCIJU I ŽIVI NA TUĐI RAČUN ZASLUŽUJE SMRT

Zaboravljeno pismo seljaka iz Podravine 
Druže Tito, svaka žena koja ostavi muža, vodi prostituciju i živi na tuđi račun zaslužuje smrt
..................
13.10.2012.
..................
Druže Tito, svaka žena koja ostavi muža, vodi prostituciju i živi na tuđi račun zaslužuje smrt

 Josip Broz Tito: Foto: "Dnevnik.hr"

...........................................................

Internetom kruži pismo na kojem stoji da je iz arhive Josipa Broza Tita, a potpisao ga je Ivan Ciganović 15. srpnja 1946. godine. On se Titu požalio na svoju suprugu koja ga je ostavila. S obzirom na težinu "nedjela" koje je prema njegovom sudu počinila, on za sve slične žene Titu predlaže zakon koji bi odbjeglim nevjestama odredio smrtnu kaznu.
"15. lipnja 1946. odbjegla je od mene tajno moja zakonita i ljubljena žena Ciganović Mara r. 1915. god. u svijet s namjerom da vodi prostituciju i živi na tuđi račun. Mojem gospodarstvu prijeti rasulo i katastrofa, jer nema tko da vodi kućanstvo, tko će krpati, prati, kuhati i na polju pomagati. A moram da uzdržavam i majku staru 72 godine i jedno dijete, ratno siroče", piše Ivan Titu.
"Uvijek sam govorio ženi: 'Draga ženo, nemoj da me ostaviš, radije me ubij, nego da odeš u skitnju.' Ali eto otišla je lakoumnica i ovako me sada polagano ubija teška sudbina. Podnio sam redarstvenu potragu, ali to ide jako polagano i pitanje kada će je pronaći i uhapsiti! No ja se ne dam uništiti pritisku takve saboterke kakve je moja lakoumna žena. I ja hoću da živim dostojno i pošteno demokratski, kao i većina dobrih ljudi. Molim vas stoga da poradite u vladi, da žurno izađe i da se u cijeloj Jugoslaviji javno objavi zakon o zaštiti bračnog života kako slijedi:
1. Svaka udata žena, koja ostavi svog muža, i ode u svijet, kažnjava se smrću.
2. Svaka udata žena, koja živi u svijetu, bilo gdje u kakvoj službi, ima da se iskaže pismenim odobrenjem potpisanim po njenom mužu, da joj on odobrava služenje. Takvo odobrenje imade biti potpisano po mužu pred dvojicom svjedoka i potvrđeno po mjesnoj vlasti.
3. Svaka osoba, koja bi zadržala kod sebe tuđu ženu bez takvog muževog odobrenja ili bi je skrivala te je ne bi prijavila policiji kažnjava se smrću.
4. Svako krivotvorenje takvog odobrenja kažnjava se smrću.
5. Po objavi ovog zakona imade svaka udata, da si u roku od 8 dana ishodi takovo odobrenje od svog muža.
6. Ovo sve vrijedi i za muža, ako bi ostavio ženu otišao u svijet u nepovrat.
"Ovim veoma važnim i hitnim zakonom bit će pogođeno u ahilovu petu svaka prostitutka i saboterka, obiteljski život bit će izgrađen na čvrstim temeljima, nestat će užasnog kriminala i života na tuđi račun", predložio je Ivan Titu, a prenosi "Dnevnik.hr".

Internetom kruži pismo na kojem stoji da je iz arhive Josipa Broza Tita, a potpisao ga je Ivan Ciganović 15. srpnja 1946. godine. On se Titu požalio na svoju suprugu koja ga je ostavila. S obzirom na težinu "nedjela" koje je prema njegovom sudu počinila, on za sve slične žene Titu predlaže zakon koji bi odbjeglim nevjestama odredio smrtnu kaznu.

"15. lipnja 1946. odbjegla je od mene tajno moja zakonita i ljubljena žena Ciganović Mara r. 1915. god. u svijet s namjerom da vodi prostituciju i živi na tuđi račun. Mojem gospodarstvu prijeti rasulo i katastrofa, jer nema tko da vodi kućanstvo, tko će krpati, prati, kuhati i na polju pomagati. A moram da uzdržavam i majku staru 72 godine i jedno dijete, ratno siroče", piše Ivan Titu.

"Uvijek sam govorio ženi: 'Draga ženo, nemoj da me ostaviš, radije me ubij, nego da odeš u skitnju.' Ali eto otišla je lakoumnica i ovako me sada polagano ubija teška sudbina. Podnio sam redarstvenu potragu, ali to ide jako polagano i pitanje kada će je pronaći i uhapsiti! No ja se ne dam uništiti pritisku takve saboterke kakve je moja lakoumna žena. I ja hoću da živim dostojno i pošteno demokratski, kao i većina dobrih ljudi. Molim vas stoga da poradite u vladi, da žurno izađe i da se u cijeloj Jugoslaviji javno objavi zakon o zaštiti bračnog života kako slijedi:

1. Svaka udata žena, koja ostavi svog muža, i ode u svijet, kažnjava se smrću.

2. Svaka udata žena, koja živi u svijetu, bilo gdje u kakvoj službi, ima da se iskaže pismenim odobrenjem potpisanim po njenom mužu, da joj on odobrava služenje. Takvo odobrenje imade biti potpisano po mužu pred dvojicom svjedoka i potvrđeno po mjesnoj vlasti.

3. Svaka osoba, koja bi zadržala kod sebe tuđu ženu bez takvog muževog odobrenja ili bi je skrivala te je ne bi prijavila policiji kažnjava se smrću.

4. Svako krivotvorenje takvog odobrenja kažnjava se smrću.

5. Po objavi ovog zakona imade svaka udata, da si u roku od 8 dana ishodi takovo odobrenje od svog muža.

6. Ovo sve vrijedi i za muža, ako bi ostavio ženu otišao u svijet u nepovrat.

"Ovim veoma važnim i hitnim zakonom bit će pogođeno u ahilovu petu svaka prostitutka i saboterka, obiteljski život bit će izgrađen na čvrstim temeljima, nestat će užasnog kriminala i života na tuđi račun", predložio je Ivan Titu, a prenosi "Dnevnik.hr".

 

13.10.2012.

NAKON OTVORENE "LUTRIJE ZA ZELENU KARTU" STIŽU UPOZORENjA: PREVARANTI NUDE "ASISTENCIJU" U DOBIVANjU AMERIČKE VIZE

Nakon otvorene "Lutrije za zelenu kartu" stižu upozorenja
Prevaranti nude "asistenciju" u dobivanju američke vize
Ambasada SAD-a u Sarajevu: Nijedna organizacija ni kompanija nije dobila dozvolu od State departmenta da obavještava učesnike "Lutrije" o tome da su dobitnici  
..................
13.10.2012.
..................
Prevaranti nude "asistenciju" u dobivanju američke vize

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu početkom oktobra objavila je da je počeo jednomjesečni period apliciranja za Lutriju za useljeničke vize 2014., popularno nazvanu "Lutrija za zelenu kartu". Nekoliko čitalaca nas je kontaktiralo, upozoravajući da su paralelno s objavom Ambasade počele djelovati i lažne internetske stranice koje nude "asistenciju" u dobivanju vize.


Različiti iznosi

-
Svaka od njih traži neki iznos novca. Neke idu na visoke cifre jer, ako dobijate vizu, to nije šala. Neke, pak, traže simbolične iznose, računajući da će nasjesti veći broj ljudi i tako za sebe postići isti finansijski efekt - kaže nam Zeničanin, koji je i sam dobio desetak "ponuda".

Prevaranti ne prezaju da falsificiraju čak i baner, logo, oznake američke vlade i agencija koje provode "Green Card lottery". Međutim, "kvaka" je u tome što su adresa ili bankovni račun na koji treba uplatiti "taksu" uglavnom van SAD-a. Nakon uplate i isteka roka uglavnom ove lažne agencije prestaju s radom i nestaju s interneta.

- Prijava za Lutriju za useljeničke vize 2014. mora biti popunjena elektronski. Prijave popunjene na papiru neće biti prihvaćene - pojašnjavaju iz Američke ambasade u Sarajevu.

Lažne stranice

-
Postoje mnoge lažne internet-stranice koje se predstavljaju kao zvanične stranice vlade Sjedinjenih Država, a tiču se Lutrije za dobivanje useljeničkih viza. Neke kompanije koje se predstavljaju kao vlada Sjedinjenih Država traže novac da bi za vas popunile formular za učestvovanje u Lutriji. Prijava putem elektronskog formulara je besplatna. State department neće obavještavati dobitnike Lutrije u pisanom obliku, nego će, umjesto toga, na potvrdi o učešću u Lutriji navesti uputstva o tome kako da se prijeđe na naredni korak u procesu. Nijedna organizacija ni kompanija nije dobila dozvolu od State departmenta da obavještava učesnike Lutrije o tome da su dobitnici - stoji, između ostalog, u saopćenju koje je objavila Ambasada SAD-a u BiH.

Naglašeno je i da je jedina službena stranica Lutrije ona ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, prevaranti svake godine uspiju uzeti desetine hiljada dolara od naivnih.

Dostupno 50.000 viza

U programu Lutrije 2014. bit će dostupno 50.000 stalnih useljeničkih viza podnosiocima prijava, nasumično izabranim od ukupnog broja učesnika Lutrije.

Ove vize bit će dostupne osobama koje ispunjavaju stroge uvjete za učestvovanje i dolaze iz zemalja s niskom stopom useljavanja u Sjedinjene Države. I osobe rođene u Bosni i Hercegovini mogu učestvovati u Lutriji. Registracija ne garantira kvalificiranje za vizu i izdavanje vize.

 

13.10.2012.

PRESUDA SUDA U STRASBOURGU O STAROJ DEVIZNOJ ŠTEDNjI OČEKUJE SE DO KRAJA GODINE

Presuda suda u Strasbourgu o staroj deviznoj štednji očekuje se do kraja godine

imageDevizna štednja

.....................................................

Pitanje stare devizne štednje kod „Ljubljanske banke“ d.d. Ljubljana (LB)  multilateralna je stvar koja se tiče svih država nasljednica bivše SFRJ i kao takvo trenutno je predmet rješavanja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbouru po tužbama koje su podnijeli građani, izjavio je za Fenu pomoćnik ministra finansija BiH u Sektoru za provedbu sukcesije bivše SFRJ i upravljanje imovinom BiH Zenit Kelić.

Slovenci su, po njegovim riječima, godinama neisplaćenu štednju  Ljubljanske banke tretirali kao sukcesijski problem, a što je hrvatska  strana redovno odbijala, sve do iznenadnog dogovora dviju vlada da  problem ponovno riješi Banka za međunarodna poravnanja (BIS) u Bazelu.

„O  aktuelnim pregovorima između Republike Slovenije i Republike Hrvatske  Bosna i Hercegovina je upoznata, ali ne i direktno uključena u njih“,  kazao je Kelić.

Podsjeća da su se pregovori između zemalja  nasljednica u vezi s garancijama bivše SFRJ ili njezine NBJ za štednju u  čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banka ili neke od
njezinih  podružnica u bilo kojoj državi nasljednici (stara devizna štednja)  odvijali pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja u Bazelu, a  završeni su bez dogovora o tom pitanju.

„Banka za međunarodna  poravnanja bila je posrednik između predstavnika država nasljednica  bivše SFRJ u pronalaženju rješenja za isplatu stare devizne štednje  građanima koja je deponovana u podružnicama banaka koje su poslovale u  drugim bivšim republikama u kojoj je sjedište matične banke - pravnog  subjekta“, dodao je Kelić.

Nakon održana četiri sastanka nije  postignut nikakav napredak u pregovorima u pronalaženju prihvatljivog  rješenja za staru deviznu štednju građana deponovanu u podružnicama koje  su poslovale na teritoriju drugih bivših republika izvan sjedišta  matične banke.

Predstavnici Hrvatske, Bosne i Hercegovine i  Makedonije zastupali su stajalište da sredstva za isplatu deponovane  devizne štednje građana u podružnicama koje su poslovale na teritoriju  drugih bivših republika, izvan republike u kojoj je sjedište matične  banke, trebaju osigurati matične banke i država nasljednica u kojoj je  sjedište matične banke, dakle po načelu pravnog legaliteta, podsjetio je  Kelić.

„Štediše iz Bosne i Hercegovine potražuju od LB d.d.  Ljubljana iznos od 248,8 miliona DM, bez pripadajuće kamate“, dodao je  Kelić.

Nakon zastoja u rješavanju tužbi podnesenih od građana,  slovenski sudovi su počeli rješavati ovakve predmete, tako da imamo  presuda u korist bh. štediša po pitanju stare devizne štednje, na osnovu  kojih je LB d.d Ljubljana proglašena odgovornom jer se radilo o  privatno-pravnom odnosu između banke i štediše.

Međutim, ove  presude ne mogu se izvršiti jer LB d.d. Ljubljana tvrdi da nema imovine  iz koje bi se namirila potraživanja velikog broja štediša.

„Naime,  LB d.d Ljubljana je Ustavnim zakonom iz 1994. godine sve svoje  nekretnine prenijela u vlasništvo Nove ljubljanske banke (NLB), bez  obzira na čijem teritoriju se one nalaze. Dakle, iako su ove presude  konačne, one se ne mogu izvršiti“, pojasnio je Kelić.

Pred Sudom  za ljudska prava u Strasbourgu u toku je rješavanje velikog broja  aplikacija podnesenih od deviznih štediša, a jedna od takvih je i  aplikacija "Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i ostalih (zemalja  nasljednica bivše SFRJ)", koja se odnosi na povredu prava jer svaka  fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine,  kako je to predviđeno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i  osnovnih sloboda.

Kelić navodi da je u toku donošenje odluke o  osnovanosti (meritum) predmetne aplikacije, a ukoliko ona bude donesena  predstavljat će temeljni osnov za uvođenje općeg postupka kroz koji bi  se problem riješio u odnosu na sve slične predmete koji su u toku.

„Prema  tome, Bosna i Hercegovina će pričekati odluku Evropskog suda za ljudska  prava, te bilo kakvi pregovori u ovom momentu nisu prihvatljivi s  obzirom na to da se donošenje presude suda očekuje do kraja ove godine“,  zaključio je Kelić.

(Vijesti.ba/Fena)

 

13.10.2012.

BiH: ŠTETE OD POPLAVA I SNIJEGA MILIJARDUKM, U TOM IZNOSU ZATRAŽEN KREDIT MMF-a

BiH: Štete od poplava i snijega milijardu KM, u tom iznosu zatražen kredit MMF-a

imageUNDP

........................................................

Efikasan odgovor na prirodne nesreće u Bosni i Hercegovini nije postojao prilikom poplava, snježnih nepogoda, suša i požara. Zato štete od poplava iz 2010. godine i snježnih padavina iz februara ove godine iznose gotovo milijardu KM, a sad toliki iznos tražimo kao kredit od MMF-a - izjavila je u razgovoru za Agenciju FENA šefica Sektora za pravdu i sigurnost UNDP-a u BiH Amna Berbić.

"Šetajuće mine" su novi problem koji se javlja u Bosni i Hercegovini.  UNDP upozorava da je još 2,86 posto teritorije u BiH kontaminirano  minama, a aktivna klizišta, kojih ima više od 2.000 u BiH, poplave i  snježne lavine uzrokuju premještanja minskog polja na lokacije koje nisu  obilježene. 

U povodu13. oktobra, Međunarodnog dana smanjenja  od rizika katastrofa i prirodnih nesreća, Agencija FENA je u razgovoru s  Amnom Berbić pokušala, putem "retrospektive" hidroloških nepogoda u  Bosni i Hercegovini, akcentirati neuralgične tačke i ono što preventivno  treba uraditi da bi se putem nacionalne platforme i koordiniranog  djelovanja od državnog do lokalnog nivoa te regionalnom suradnjom  preduprijedile posljedice vremenskih nepogoda.

Brza i pravovremena razmjena informacija, edukacija i jačanje svijesti lokalnih zajednica preduvjeti su za efikasan odgovor.

-  Na nivou lokalnih zajednica nije bilo planova preventivnih mjera ni kod  požara ni suša ovog ljeta, kao ni kod snježnog nevremena prošle zime,  kada se pojavio naprimjer problem vozila za odvoz snijega - navodi  Berbić, uz opasku da je očigledno "prebacivanje odgovornosti s jednih na  druge" te oslanjanje na civilnu zaštitu.

Poseban problem su  višestruki nivoi vlasti koje treba izvijestiti (općina, kanton,  entitetske vlade, državni nivo - Ministarstvo sigurnosti, koje onda  djeluje prema Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama).

- I dok  se ispoštuju sve te procedure, a nažalost svi to rade slanjem dopisa  putem faksa i drugih prevaziđenih i sporih vidova komunikacije, požari  se prošire, a štete budu višestruke - kaže Berbić.

UNDP želi  angažiranim pristupom pomoći rješavanju tih problema, od kojih je  osnovni koordinacija, da bi mogli napraviti efikasan plan na nivou  države BiH.

Taj plan treba da urade stručnjaci, stav je UNDP-a, a  treba da sadrži podatke, informacije, upute i savjete  hidrometeoroloških i seizmoloških zavoda, stručnjaka za šumarstvo,  upravljanje vodama, energetskim sektorom, resor poljoprivrede, što do  sada nije bila praksa.

- U vrijeme snježnih padavina i požara  održavane su sjednice vlada, odgovornost se prebacivala, a niko nije  odgovorio efikasno na nepogode - kaže Berbić.

Ona ukazuje na to  da su edukacija i jačanje svijesti lokalnog stanovništva poseban  problem, jer nelegalna privatna stanogradnja na klizištima, kojih u BiH  ima više od 2.000, dovodi do rizika s nesagledivim posljedicama.

-  Općine legaliziraju tu bespravnu gradnju i tako preuzimaju odgovornost i  rizik u slučaju pokretanja klizišta da domaćinstvima plate odštetu.  Takvom gradnjom dovodimo vlastiti i život svoje porodice u pitanje, a  onda odgovornost prebacujemo na nekog drugog - upozorava Berbić.

Ukazuje i na  gradnju kuća uz sam tok rijeke.

-  Ne možete graditi ispod nivoa toka rijeke, jer je očito da će takva  domaćinstva biti poplavljena. U toj priči ili treba naučiti živjeti s  takvim rizikom, ako se ne želi napustiti "djedovinu", ali, nažalost, ti  ljudi ne žele naučiti živjeti s rizikom - pojašnjava Berbić.

Zbog  toga se nakon poplava samo u jednoj općini šteta plaća osam miliona KM,  a mogla je preventivno biti izbjegnuta iznosom od jedan milion KM. Taj  iznos štete za jednu siromašnu općinu kao što je Doboj-Jug je ogroman  novac, kaže Berbić.

Drugi problem je međudržavna komunikacija i  saradnja, jer ako Crna Gora, kad procijeni da su njene akumulacije  prepunjene, pusti iz hidroelektrane vodu, u Bosni i Hercegovini dođe do  poplava na pograničnom prostoru. Slična situacija će biti kad Hrvatska  napravi nasipe na Savi, što će ugroziti čitav sliv Save u BiH u vrijeme  povećanih vodostaja, upozorava Berbić.

Ukazuje i na problem  sječe šuma kako kome padne na pamet i navodi da su šume u BiH na 53  posto njene površine, a svaki požar ima višestruke posljedice po  ekonomiju, okoliš i klimatske promjene.

Ministarstvo sigurnosti  BiH pokušava riješiti probleme, uz pomoć međunarodnih organizacija, među  kojima je i UNDP, ali, nažalost, dolazi do politizacije i  problematiziranja pitanja nadležnosti nivoa vlasti. Zato je edukacija ne  samo stanovništva nego i donosioca odluka vrlo bitna da bi stvari  krenule s mrtve tačke.

UNDP je pomogao Ministarstvu sigurnosti  BiH da u skladu s EU direktivama uspostave Operativno-komunikacijski  centar 112 koji treba biti uvezan s entitetskim centrima. Taj centar  vrši prikupljanje potrebnih informacija, sačinjava analizu na osnovu  koje Vijeće ministara BiH donosi potrebne odluke u slučaju elementarnih  nepogoda. Također pozivom broja 112 dobijaju se potrebne informacije u  vrijeme nepogoda.

UNDP je pomogao Ministarstvu sigurnosti i da uradi procjenu rizika na nivou Bosne i Hercegovine.

-  To je elementarni dokument koji svaka država mora da ima, prije bilo  kakvih politika, zakona, aktivnosti, planova, i kojim se procjenjuje u  kakvoj smo kao država situaciji u slučaju poplava ili zemljotresa u  susjednim zemljama. Dokument sadrži i tzv. izloženost u smislu da su  definirana rizična područja u BiH kad su u pitanju zemljotresi, a to su  osim Banje Luke i istočna Hercegovina, koja se nalazi na tektonskoj  ploči podložnoj kretanjima. A sva ova pitanja ne poznaju granice.

U  prvom Nacionalnom izvještaju je definirano da će BiH u narednih 30  godina biti izložena višim temperaturama u odnosu na višegodišnje  prosjeke. Suše su u narednom periodu problem na koji se mora adekvatno  odgovoriti.

- Ali u BiH nemamo adekvatan plan odgovora kako  upravljati tim klimatskim promjenama, kako odgovoriti na njih, i tu UNDP  također pruža podršku institucijama u BiH da se adekvatno odgovori na  klimatske promjene. UNDP je kao jedan od rizika identificirao i problem  nestabilne municije i vojnih skladišta širom BiH, i stoga pomaže da se  Ministarstvo odbrane na adekvatan i ekološki prihvatljiv način riješi  tih vojnih viškova i nestabilne municije - kaže Berbić.

U  nastavku razgovora za Fenu ona ističe da kad je riječ o gašenju požara,  UNDP smatra da postojeće helikoptere koje imaju Oružane snage treba  modificirati i prilagoditi ih za gašenje požara i tehničko izviđanje  minskih područja, a za potreba helikopterske jedinice Oružanih snaga  nabaviti nove.

Procjenu rizika urađenu na državnom nivou treba  "spustiti" putem izrade takvih procjena na niže nivoe, sve do općina. To  ne treba biti poseban elaborat, već konkretan plan s mjerama za  djelovanje svih struktura na lokalnom nivou. Neophodna je i međusobna  povezanost općina, naprimjer kod zajedničkih ulaganja na izgradnji  nasipa i regulaciji bujičnih vodotoka.

Sve to je trebalo uraditi  'jučer', ali ako već nije onda treba danas, jer 'sutra' može biti  kasno, poruka je UNDP-a u povodu Međunarodnog dana smanjenja od rizika  katastrofa i prirodnih nesreća.

(Vijesti.ba/Fena)

 

13.10.2012.

RUKE UN-a BILE SU SVEZANE TOKOM RATA NA BALKANU - POČEO ISTANBULSKI SVJETSKI FORUM

Ruke UN-a bile svezane tokom rata na Balkanu

imageRecep Tayyip Erdogan / ap

...........................................................

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan učestvuje danas na „Istanbulskom globalnom forumu“ u Kongresnom centru u Istanbulu, javlja izvještač agencije Anadolija.

On je kazao da pravda zauzima veoma važno mjesto u evoluciji čovječanstva.

Erdogan  je istakao da će lideri koji se rukovode pravdom i dobrom ostati  upamćeni kao pozitivne ličnosti svjetske historije, dok će oni koji  vladaju zlom i nasiljem biti prokleti i omraženi u narodu i historiji.

Turski  premijer je potom kazao da veliki broj međunarodnih institucija, sa  Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) na čelu ima problem s  nedosljednošću.

„Niko ne može reći da su Ujedinjeni narodi  izgrađeni na principu pravde i pravičnosti. Korištenjem veta od strane  jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, moguće je završiti priču  o svakom važnom pitanju. U tom slučaju uvjet za rješenje je reforma  UN-a“, kazao je Erdogan.

Premijer Republike Turske je podsjetio  da su ruke UN-a bile svezane i za vrijeme rata na Balkanu i stradanja  stotina hiljada nevinih ljudi u Sarajevu, Srebrenici, Tuzli i drugim  mjestima. Isto tako, 20 godina poslije, UN je nemoćan i mirno prati  patnje naroda Sirije.

„To je dokaz da postoji zajednica koja  podržava, odobrava i ohrabruje režim Bashara al-Assada da ubija svoj  nedužni narod. Želim da Vijeće sigurnosti shvati da svojim pasivnim  odnosom spram sirijske krize i nezauzimanjem jasnog stava protiv zla u  toj zemlji, ruši kredibilitet ove institucije“, zaključio je Erdogan.

Erdogan se osvrnuo i na svjetski trend povezivanja islamskog svijeta s terorizmom i opasnosti koje proizlaze iz toga.

„Sa  drugog aspekta islamofobiju smatramo kao krik rasizma. To nije opasnost  koja je prisutna samo u Zapadnim zemljama, već opasnost koja raste u  cijelom svijetu.
„Mi vjerujemo u poslanstvo naših poslanika Muhameda,  Isaa i Musaa a.s. Bez obzira šta o njima kažu druge vjere i kako ih  poimaju. Naša vjera nije po narudžbi, ona je bezraspravna i neupitna.To  je bit naše vjere“, rekao je, na kraju, Erdogan.

Forum su  organizirali Ured za koordinaciju javne diplomacije Vlade Turske i  Fondacije za politička, ekonomska i društvena istraživanja.

(Vijesti.ba/AA)

Počeo Istanbulski svjetski forum

imageDr. Haris Silajdžić i premijer Turske Erdogan / iwf

.......................................................

ISTANBUL - U Turskoj je danas počeo međunarodni Istanbulski svjetski forum. Forum se održava u istanbulskom kongresnom centru, a učešće su uzeli brojni državni lideri, biznismeni, akademici, vođe nevladinih sektora kao i predstavnici medija iz cijelog svijeta. Centralna tema ovogodišnjeg Foruma biće pravda.

Na Forumu učestvuje i bivši član Predsjedništva BiH dr. Haris Silajdžić. Forum se inače održava pod pokroviteljstvom premijera Turske Redžepa Taiba Erdogana, a  dr. Silajdžić će uzeti ućešće na konferenciji gdje će govoriti na temu Pravda i politika u svijetu.

Više na sljedećem linku: http://www.iwf.org.tr/category/speakers/.

(Vijesti.ba)

 

 

13.10.2012.

NASTAVAK REKONSTRUKCIJE VLASTI U BiH: PRVE PONUDE NA STOLU

Nastavak rekonstrukcije vlasti u BiH: Prve ponude na stolu

Sa jednog od ranijh sastanaka politčkih lidera, 2012.

Sa jednog od ranijh sastanaka politčkih lidera, 2012

..................................................

Razgovori o rekonstrukciji vlasti u Bosni i Hercegovini na državnom, ali i federalnom nivou, koja je počela još u maju, biće nastavljeni najvjerovatnije već naredne sedmice. Ko će s kim praviti koalicije već je počelo da se špekuliše, ali na stolu su i prve ponude.

Nekim je strankama dodatni vjetar u leđa dao dobar rezultat na lokalnim izborima, iako on ne bi trebao da ima veze sa entitetskim niti državnim nivoom vlasti. Izvjesno je, međutim, da će najbolju poziciju za pregovore imati dva HDZ-a jer ih sada traže kako u Federaciji tako i u Republici Srpskoj.

Još se nisu zbrojali svi glasovi sa netom završenih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini a već se počelo licitirati o novim koalicijama na entitetskom i državnom nivou.

Prvu ponudu dao je lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić pozvavši svoje nekadašnje koalicione partnere iz takozvane platforme na pomirenje:

„Federacija bez dogovora SDA i SDP-a teško može funkcionisati“, poručio je Tihić.

Širokogrudu poruku iz SDA glatko je odbio lider SDP-a Zlatko Lagumdžija:

„Mi nemamo namjeru sa SDA-om ići nigdje, ni kom nivou u koaliciju, jer smatramo da bi ta koalicija bila pogubna i po reforme u BiH i po BiH, a da bi bila pogubna i za SDP“, odgovorio je Lagumdžija na poziv SDA.

No ako neće SDP, Tihić ima rezervni plan:

„Na državnom nivou npr. sa Strankom za BiH. U RS su SNSD i SDS, a u hrvatskom narodu su dva HDZ-a“, pojašnjava Tihić.

Ne miruju ni u ostalim partijama. O tome ko će koga i zašto podržati na nivou države razgovarali su i stari partneri lideri SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović.

Dodik ne odustaje od najavljenih smjena u državnom Vijeću ministara, prije svega smjene ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije, ali i zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma državnog Parlamenta Denisa Bećirovića:

„Time bi se na neki način očistila situacija u Savjetu ministara i mogli bismo da radimo na tome da se popuni Savjet ministara i da nastavi sa svojim evropskim pitanjima“, kaže Dodik.

Za smjene na državnom nivou izvjesno je imaće podršku HDZ-a BiH, bilo je to jasno nakon srdačnog susreta sa Draganom Čovićem u Banjoj Luci, odakle je on poručio s kim se od bh. političara najbolje razumije:

„Postoje dva čovjeka koji se odlično razumiju oko svih strateških pitanja za BiH, pa tako i naše dvije stranke, znači suština je - to je dogovor na sva moguća pitanja“, rekao je Čović.

Refleksija na lokalni nivo

Pregovore stranačkih lidera i višemjesečnu krizu u BiH profesor iz Banje Luke Miodrag Živanović ocjenjuje ovako:

„U ovom našem teatru uglavnom su se događale tragedije. Možda je ovo jedan od pokušaja da se dogodi komedija. Ali u svakom slučaju, ne mislim da je bilo šta normalno kada je riječ o politici.“

Fahrudin Radončić
​​....................................
Razgovori o rekonstrukciji vlasti na državnom, ali i federalnom nivou, koji su počeli još u maju, biće nastavljeni najvjerovatnije već naredne sedmice. Još uvijek nije izvjesno hoće li razgovarati čuvena bh. šestorka, ili će na sastancima biti prisutan i odskoro priključeni član - predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić.

Novinar Oslobođenja Almir Terzić vjeruje da bez dogovora SDA i SDP-a neće biti moguće ispuniti ključne zadatke iz Mape puta, prije svega izmjene Ustava BiH.

„Do ozbiljnije prekompozicije u političkom sastavu šestorke neće doći iz prostog razloga što, ako se doista želi provesti Mapa puta, odnosno ono što su dogovorili u briselu lideri političkih partija iz BiH, za izmjene Ustava njima treba dvotrećinska većina u oba doma državnog parlamenta. Dakle, bez SDA ili bez SDP-a sve računice pokazuju da je gotovo nemoguće donijeti izmjene Ustava BiH“, smatra Terzić.

Već sada je izvjesno da će najlagodniju poziciju u budućim pregovorima o rekonstrukciji vlasti imati dva HDZ-a, koji očekuju da će biti dio izvršne vlasti. Analitičar Esad Bajtal podsjeća da je riječ o uobičajenim političkim interesnim igrama:

„Radi se o pragmatskim orijentacijama tog strančarstva i strančarenja. Upravo način na koji se odlučuje o tim koalicijama u ovoj zemlji govori da je demokratija davno izdana i da je na djelu partitokratija. Ništa se ne odlučuje u parlamentu, stranke se dogovaraju, same odlučuju kako će i šta će ne uzimajući pritom u obzir baš ni u najmanjoj mjeri obećanja koja su davali svojim biračima, jer u ovoj zemlji birača ionako nema.“ 

Nekim strankama vjetar u leđa da odmah počnu pregovore sa ostalima dao je dobar rezultat na lokalnim izborima, iako ti izbori ne bi trebalo da imaju veze sa entitetskim i državnim nivoom, za šta se glasalo još 2010. godine.

Almir Terzić smatra da će se postojeća politička kriza reflektovati i na lokalni nivo.

„Posebno u kantonima sa tzv. bošnjačkom većinom s obzirom da glavne vodeće političke partije koje predstavljaju bošnjački narod su duboko podijeljene i međusobno se svađaju oko raspodjele vlasti, što jasno pokazuje da imamo situaciju da vlast ne funkcionira - i neće još dugo funkcionirati. Imaćemo tu krizu na svim nivoima. Lokalni izbori nam neće donijeti rasplet, nego će se zapravo ta kriza samo dalje produbiti“, tvrdi Terizć.
 
Nakon raspada koalicije između SDP-a i SDA došlo je do krize vlasti u Federaciji i nekoliko kantona. Takođe, zbog odbijanja da podrže državni budžet SDP je tražio smjenu ministara SDA iz Vijeća ministara.

To nije sve - smjene traže i iz Republike Srpske, ali kadrova koji dolaze iz SDP-a, prije svega lidera stranke Zlatka Lagumdžije koji obnaša dužnost ministra vanjskih poslova BiH.

 

13.10.2012.

JANUSZ BUGAJSKI: SRBIJA NA PUTU KA EU MOŽE BLOKIRATI JEDINO SAMA SEBE

Bugajski: Srbija na putu ka EU može blokirati jedino sama sebe

Janusz Bugajski

Janusz Bugajski

..........................................

Razgovarao: Fatmir Bujupi

Srbija ne može blokirati Kosovo, već jedino sama sebe u evropskim integracijama. Drugim riječima, Srbija neće odmaknuti daleko u pristupnim pregovorima ne ispuni li uvjete koji su pred Beogradom postavljeni u izvještaju Europske komisije, ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Europa Janusz Bugajski iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.

RSE: Europska komisija odobrila je Studiju zvodljivosti za Kosovo koja otvara vrata potpisivanju  Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Evropske unije i  Kosova. Kako tumačite ovaj postupak Bruxellesa?

Bugajski: Mislim da je to vrlo pozitivan korak za Kosovo na putu prema članstvu u Europskoj uniji. Do članstva će proći još mnogo godina, ali ovo je uistinu prvi uspon  prema EU. Značajno je što za to postoji dogovor svih zemalja članica EU, uključujući i one koje još uvijek ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu. Dakle, mislim da je to dobra vijest za Kosovo, ali sada predstoji puno posla kako bi se osiguralo da vlada u Prištini napravi sve ono što je nužno za pregovore o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno da se traženo provedene u praksi.

RSE: Kosovska vlada je pozdravila odluku Europske komisije i istaknula da će provesti sve potrebne reforme. Mislite li da će u tome uspijeti?


Bugajski: Nisam prorok i ne mogu reći što će se dogoditi u idućih nekoliko godina. To je proces. To nije nešto što će se dogoditi preko noći. Ali mislim da je sada na vladi i parlamentu da učine sve potrebno za potpisivanje Sporazuma. Tu je cijeli popis uvjeta koje druge zemlje moraju ispuniti kako bi se kvalificirale za proces stabilizacije i pridruživanja. Dakle, stvari su vrlo jednostavne. Vlada bi trebala ispisati svoju domaću zadaću, moraju se provesti zakoni, i tako dalje. Dakle, morate obaviti ono što je nužno za ispunjavanje uvjeta za put prema članstvu u EU.

RSE: Vratimo se opet Studiji izvodljivosti koja kaže da Sporazum  o stabilizaciji i pridruživanju može biti zaključen između EU i Kosova i u situaciji u kojoj države članice EU imaju različite poglede o statusu Kosova. Pet država Unije ne priznaje Kosovo. Kako ste pročitali ovu izjavu Europske komisije?

Bugajski: Mislim da postoje dvije poruke. Jedna  je namijenjena kosovskoj Vladi u Prištini - da krene naprijed s reformama. Druga je poruka za Srbiju. Ona kaže da  unatoč protivljenju Srbije međunarodnom priznanju Kosova i članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama, Europska unija će nastaviti tretirati Kosovo kao nezavisnu državu, unatoč tome što neke zemlje članice nisu priznale Kosovo. Stoga, Srbija mora uspostaviti dobre bilateralne odnose s Kosovom i prihvatiti njegov teritorijalni integritet. Dakle, ovdje se radi o dvije vrlo snažne poruke.

Okretanje nacionalizmu

RSE: Što bi moglo napraviti pet zemalja koje ne priznaju Kosovo?

Bugajski: Naravno, otvoreno je pitanje što će tih pet zemalja učiniti dok Kosovo kreće prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. No, u trenutku kada Kosovo bude trebalo dobiti status kandidata za EU, za to  odluka treba biti jednoglasna. Do tog trenutka tih pet zemalja moraju priznati nezavisnost Kosova, jer u suprotnom put Kosova bi mogao biti blokiran. No, to nije problem za Kosovo... to je problem za Europsku uniju, i to se treba riješiti.

RSE: Čini se da je proces europskih integracija za Kosovo i Srbiju međusobno povezan. Povjerenik za proširenje Štefan Füle izjavio je kako je nužan održiv i trajan napredak u međusobnim odnosima kako bi mogle nastaviti putem relevantnim za EU, izbjegavajući međusobne blokade. Ko bi proces mogao blokirati, s obzirom da je  Srbija na putu prema EU već dosta odmaknula?

Bugajski: Srbija može jedino sama sebe blokirati. Drugim riječima, Srbija se neće pomaknuti u pristupnim pregovorima, dok ne ispuni određene uvjete, kako je to navedeno u izvještaju Evropske komisije. Mislim da je to povjerenik Füle to vrlo jasno rekao u Beogradu. On je objasnio da Srbi moraju prihvatiti teritorijalni integritet Kosova, da trebaju prestati podržavati paralelne strukture, te graditi bliže odnose s Prištinom. Srbija treba učiniti određene korake, čak i bez priznavanja Kosova. Jedina stvar koja može blokirati put Srbije prema a EU biti će Srbija sama, bude li odbijala da poštuje uvjete EU.

RSE: Očekuje se da se odmah nastavi dijalog između Kosova i Srbije. Sada su u Beogradu na vlasti novi lideri i stranke, opisane kao nacionalističke. Kakva je perspektiva dijaloga u takvoj situaciji?

Bugajski: Mogla bi biti različita s obzirom na prošlost predsjednika i premijera. No, ako su rekli da su privrženi evropskim integracijama i dobrim odnosima sa susjedima u cijeloj regiji,  oni moraju nastaviti, ali i produbiti dijalog s Kosovom. No, s druge strane,  plašim se drugih problema. Srbija ima ogromne ekonomske poteškoće, budžetske probleme....Ako nisu u mogućnosti pokriti budžetski deficit i isplatiti plaće, mirovine i druge stvari na što je država obavezna, strahujem da bi se pojedini vladini dužnosnici, uključujući i premijera, mogli okrenuti nacionalizmu. Prva stvar koja bi mogla biti na meti je pitanje Kosova. Zbog toga je trenutačno velika pažnja usmjerena prema Srbiji i novoj Vladi. No, ja ne mogu predvidjeti u kojem će smjeru oni ići.

RSE: U  Sjedinjenim Američkim Državama u toku su posljednji tjedni predsjedničke kampanje. Možemo li očekivati istu predanost prema Balkanu, a posebno prema  Kosovu, i nakon izbora?

Bugajski: Mislim da bez obzira na to tko pobijedi, Obama, koji će imati drugi mandat, ili Romney, ne vjerujem da će se mnogo mijenjati politika prema Balkanu, naravno, ako ne dođe do neke velike krize u regiji. Mislim da se američka vanjska politika neće dramatično promijeniti. Možda će biti promjena u retorici, ukoliko bude izabrana nova administracija. Odnosi s Rusijom bi se mogli pogoršati. Romney bi mogao biti čvršći prema Moskvi nego li je to Obama. Ali, ne vidim značajne razlike između njih dvojice. Međutim, prerano je nešto određenije reći,  jer do izbora je ostalo gotovo mjesec dana, a to je u politici dugo vremena.

 

13.10.2012.

STENOGRAMI I KAMENOGRAMI: OLIVER ANTIĆ I TOMISLAV NIKOLIĆ

Stenogrami i kamenogrami: Oliver Antić i Tomislav Nikolić

Bolje Trojni pakt nego Dvojni C!

 
Photo: kurir-info.rs

..........................................

Poslovni razgovor savetnika za pravna pitanja Olivera Antića sa predsednikom Srbije Tomislavom Nikolićem: Da li Kosovo ostaje nostro ili vostro? Da li živ čovek može dva puta da bude sahranjen? Šta bi bilo da smo ostali verni potpisivanju Trojnog pakta?

Photo: Dragan Kujundžić
.............................................
- Bonđorno, prezidente! Bonđorno, sinjor Toma! Kome stai?

- Šta ti je, Olivere?

- Non ć'e pica kome gibanica, e vero?

- Ništa ja tebe ne razumem.

- Kako ne razumete? Niste valjda već zaboravili italijanski?

- Pa dobro, razumem poneku reč. Znam šta je pica. Naravski, znam i šta je gibanica, samo nisam znao da se to i na italijanskom tako kaže. A znam i šta je Vero.

- Verujem da znate šta je vero, al svejedno da vas preslišam. Šta je, dakle, vero?

- Ona velika samousluga na Novom Beogradu, blizu one klinike gde sam onomad štrajkovo glađu. Mnogo dobre maslinke imaju. To mi je savetovo jedan iznutricionista: da su maslinke idealna klopa kad čovek štrajkuje glađu. Valjda zbog vitamina i minerala...

- Malo vam se, šefe, pomešao grčki i italijanski. Taj Vero o kom vi govorite je grčki trgovački lanac, a vero na italijanskom znači...

- Ma zabole me uvo šta znači! Izem ti Italijane i njihov jezik!

- Što, šefe? Zar poseta Italiji nije bila uspešna?

- Pa kako se uzme. S jedne strane, sve sam lepo izdogovaro s njihovim predsednikom i premijerom. Oni uopšte neće da postavljaju nikakve uslove oko Kosova...

- Znači: ostaje Kosovo nostro?

- Šta, bre, nostro?

- Pa naše. Nostro na italijanskom znači naše. Niste čuli tu reč ni od Napolitana ni od Montija?

- Izem li ga, mislim da nisam.

Photo: EPA
- Onda je dobro. Sigurno su onda rekli: Kosovo vostro.

- A šta je vostro?

- Pa na italijanskom vaše. Al kad oni vama kažu da je vaše, onda znači da je naše.

- Nemoj, Olivere, da me smaraš s tim italijanskim. Dosta mi je bilo onih njihovih novinara. Ja njima lepo krenem, ko dobar gost, da pričam šta sve znam o njihovoj zemlji: Fijat, Alfa Romeo, Paolo Rosi, Sofija Loren... A oni meni, valjda da se pokažu dobri domaćini, krenuli da nabrajaju šta sve znaju o nama.

- Pa šta znaju?

- Izem im znanje! Srebrenica, Karadžić, Mladić... I onda u njihovim novinama ne izađe ništa što sam lepo reko o Italiji, ali izađe sve što sam reko o Srebrenici, Karadžiću i Mladiću.

- Pa dobro. Pretpostavljam da ste i o njima lepo govorili.

- Naravski da jesam. Reko sam da u Srebrenici nije bilo genocida, već samo pojedinačnih zločina. I reko sam da nijedan Srbin ne priznaje da se tamo desio genocid, pa tako ni ja.

- I šta su oni rekli?

- Ništa. Samo su to objavili. I nisam ni poleteo sa onog njihovog Surčina, kad me zove Montgomeri i pita da jesam li ja normalan, da šta opet lupetam po novinama, da će opet da se javi Stejt Dipartment, da zašto kvarim naš zajednički posao...

- Ništa se vi, šefe, ne sekirajte. Imaju oni u Americi pametnija posla od čitanja italijanskih novina. Tamo je sad kampanja i svi slušaju samo šta kaže Romni, šta kaže Obama. Mi možemo da govorimo šta nas je volja, niko nas ne zarezuje. A šta ste rekli za Karadžića i Mladića?

- Reko sam da oni nisu nikakvi zločinci i da su nevini sve dok sud ne dokaže suprotno.

- Trebali ste još da kažete da su oni nevini čak i ako ih sud u Hagu proglasi krivima, jer uvek može da se poništi presuda. Evo, knez Pavle Karađorđević je živ dokaz da presuda može da se poništi i posle smrti nepravedno osuđenog.

- Kako može da bude živ dokaz ako je mrtav?

- Nemojte da ste profesionalno deformisani. Uostalom, i sami znate da niti je svaki mrtvac sahranjen, niti je u grob lego samo onaj ko je mrtav.

- Ali knez Pavle je dva puta lego u grob.

- I šta oćete da kažete?

- Pa koliko ja znam o poslu, još se nije desilo da živ čovek dva puta bude sahranjen.

- A kako onda, čisto onako stručno, objašnjavate ovo sa čiča Dražom? Čovek evo sada u petak proglašen mrtvim, a niko ne zna kad će i gde da bude sahrana.

- Ne znam šta da ti kažem, Olivere. Nije trebalo da ga se proglašava mrtvim, ako ne može ljudski i hrišćanski da ga se pokopa.

- To je tako po pravilima vašeg zanata. Ali sa pravne strane, on ne može da bude rehabilitovan bez službenog dokaza o smrti.

- Ja ne znam da se pronašo ikakav službeni dokaz.

- Sudska odluka može da bude službeni dokaz.

- Može da bude, al ne mora da znači.

- Jasno da ne mora. Kad ga rehabilitujemo, onda možemo da poništimo sudsko rešenje o smrti. I da se čiča Draža opet proglasi živim.

- A što da ga proglašavamo mrtvim pa živim?

- Pa da imamo neko opravdanje pred istorijom što mrtvog čoveka nismo sahranili uz sve dužne počasti. Prosto ko pasulj!

- Meni to zvuči malo komplikovano. Naročito posle ovog što si ti izjavio dok sam bio u Italiji.

- Pa nisam ja, šefe, reko ništa loše.

- Jesi reko da je Jugoslavija trebala da ostane u Trojnom paktu?

- Razume se da sam reko. Da smo ostali u Trojnom paktu, ne bi nas posle rata porobili Hrvati i Slovenci. Ne bi nam Kardelj trovao decu sa onim antisrpskim sokićima, kako se zvaše, Dvojni C.

- Mani sad sokiće! Reci ti meni: šta bi u tom slučaju bilo sa čiča Dražom?

- Ništa. Bio bi živ i zdrav. Komunisti ne bi mogli da ga osude na smrt i ne bi bilo čitave ove sudske zavrzlame.

- Kako to misliš?

- Pa lepo. Draža bi kao oficir bio lojalan međunarodnom sporazumu koji je potpisala Jugoslavija. I službovo bi u miru sve do kraja rata.

- Ali u tom slučaju ne bi bilo Ravnogorskog pokreta?

- Naravski da ne bi.

- E pa, stani malo, Olivere! Ne možeš ti tek tako da izbaciš i čiča Dražu i četnike iz srpske istorije! Mi danas učimo decu da se Draža junački suprotstavio nemačkom okupatoru...

- Nemci u tom slučaju ne bi bili okupatori i niko ne bi trebao da se junači. Izem ti takvo junačenje!

- Ali Trojni pakt je izgubio rat. To znači da bi ga izgubila i Jugoslavija kao članica pakta.

- Pa šta onda? Izgubila bi rat ko što su ga izgubile i Bugarska i Rumunija i Mađarska. Posle rata bi se uspostavila parlamentarna monarhija i mi bismo, ko što sam reko, veoma brzo bili na nivou Španije, Belgije, Švedske i ostalih monarhija.

- Ja nešto ne razumem kako možeš da izgubiš rat ko Bugarska, Rumunija i Mađarska, a da posle ne budeš ko te zemlje, već ko Španija, Belgija i Švedska.

- Sve se može, šefe, kad se hoće.

- Nisam siguran, Olivere. Ja u tom slučaju, i kad bih hteo, ne bi mogo da budem predsednik Srbije.

- A što da ne?

- Pa ko prvo, ne bi bilo Srbije, već bi bilo Jugoslavije. A ko drugo, Jugoslavija bi bila, ko što kažeš, parlamentarna monarhija, a u parlamentarnim monarhijama nema predsednika. Ima samo kraljeva i kraljica.

Photo: BETA
...............................................
- I šta bi falilo da kralj i kraljica, s Božijom pomoći, vladaju, a da se vi lepo bavite svojim poslom, da imate naprimer privatnu firmu za sahrane?

- Ali, Olivere, u tom slučaju ni ti ne bi mogo da budeš moj savetnik.

- A što ne bi?

- Pa šta će mi takav savetnik u privatnoj firmi? Šta ti uopšte znaš o sahranama?

- Ja bih, šefe, mogo ladno da vas savetujem isto ko i danas. I bio bih vam neophodan.

- Kako to misliš?

- Evo vidim da ni ko predsednik ne umete da ukopate celu zemlju bez mojih saveta, pa kako da to onda uradite ko običan preduzetnik?!

 

13.10.2012.

ŠESTMILIJARDITI ZEMLjANIN: OBAVEZAN SAM BITI PRIMJER DRUGIMA

Šestmilijarditi Zemljanin: Obavezan sam biti primjer drugima

Kofi Anan u posjeti tek rođenom Adnanu Meviću

Šestmilijarditi stanovnik planete Zemlje u petak je proslavio još jedan rođendan.

Bilo je veselo u petak u domu porodice Adnana Mevića. Šestmilijarditi stanovnik Zemlje napunio je 13. godina. Lijepih želja nije nedostajalo, no njegove su i za ovaj rođendan ostale skromne:

„Ja ove godine nemam nekih posebnih želja. Najveće želje u životu su mi zdravlje i da budem uspješan čovjek. Imam sve - dovoljno“, kaže Adnan.

Adnan Mević rođen je prije 13 godina u sarajevskoj bolnici Koševo. Za majku Fatimu to je bila dvostruka sreća. Prvo dijete u porodici nakon teškog poroda.

Druga radost uslijedila je nešto kasnije - kada su joj javili da je Adnan upisan kao šestmilijarditi stanovnik planete Zemlje.

Kofi Anan u posjeti tek rođenom Adnanu Meviću
​​............................................................
Fotografija na kojoj ga kao tek rođenu bebu u naručju drži tadašnji generalni sekratar UN-a Kofi Anan, obišla je svijet.

Biti šestmilijarditi stanovnik Zemlje, kaže Adnan, predstavlja čast, ali i obavezu da bude primjer ostalima:

„Treba se s tom odgovornosti dobro nositi. Sada sam vrlodobar učenik, pa ćemo na odličnog ići.“

U budućnosti Adnan želi postati pilot ili policajac, iako, priznaje, ne odustaje od fudbala, koji mu je omiljeni hobi. Pomalo se, kaže nam, razumije i u politiku:

„Još ništa nisu promijenili kako su izabrali načelnicu, pa vidjećemo još. Volio bih da igram nogomet, a posao - da budem pilot ili policajac. Polot zato što obilazim razne gradove, a policijac zato da pridonosim pravdi u ovoj državi.“ 

Ponosna majka

Mnogo toga se promijenilo u životu Adnana Mevića. Majka je napokon dobila posao.

Nakon priče o šestmilijarditom stanovniku Zemlje koji živi u teškim materijalnim uslovima, pomogli su Općina Visoko i Grad Sarajevo.

Njegova majka, po struci tekstilni tehničar, poput mnogih žitelja Visokog ostala je bez posla nakon rata.U Općini danas radi kao čistačica:

Adnan Mević sa Ronaldom
​​„Iza nas su prošle tri godine pakla i za mene i za dijete. Muž je bio teško bolestan, ja nisam radila. Hvala Bogu pa sam dobila posao i počela sam raditi, tako da sada nismo u teškoj finansijskoj krizi“, kaže Fatima Mević.

Adnanova majka Fatima pomalo sjetno priča o 13. rođendanu. Prije osam mjeseci, nakon teške bolesti, preminuo je Adnanov otac Jasminko.

Ipak, dodaje Fatima kako se može smatrati sretnom ženom, jer je Adnan dobro dijete na koje u svakom trenutku može računati:

„I da nije moj Adnan šestmilijarditi stanovnik Zemlje, ja sam sretna i ponosna majka. Inače, kad majka sama odgaja dijete je teško, nenormalno teško. Ali sa ovakvim djetetom nije. On mi to olakšava, 90 posto mi on sve to olakšava.“

Iako su porodici Mević predstavnici UN-a u nekoliko navrata obećali pomoć, stipendija za Adanovo obrazovanje je izostala.

No, Adnanu to i nije važno, dok s ponosom pokazuje knjigu geografije gdje je njegovo ime zapisano među koricama,  tik do imena Kofija Anana, što ovom skromnom dječaku čini cijeli svijet.

 

............................................................
13.10.2012.

VIŠI INSPEKTOR GRANIČNE POLICIJE BiH OSUMNjIČEN ZA RATNI ZLOČIN

Viši inspektor Granične policije BiH osumnjičen za ratni zločin

image

SARAJEVO - Direktor Granične policije BiH Vinko Dumančić danas je donio rješenje kojim se privremeno suspenduje policijski službenik R. M., raspoređen u činu „viši inspektor“, na radnom mjestu inspektor za nadzor državne granice, sigurnost aerodroma i obuku u Odsjeku za operacije i organizaciju Terenskog ureda za aerodrome.

Kako se navodi u saopćenju Granične policije BiH, ovo rješenje je doneseno u skladu s ovlaštenjima i odgovornostima propisanim Zakonom o policijskim službenicima BiH. 

Njegovom donošenju prethodila je Naredba Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo o provođenju istrage protiv spomenutog policijskog službenika zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv stanovništva.

Istovremeno, Disciplinska komisija Granične policije BiH donijela je rješenje o pokretanju disciplinskog postupka protiv policijskog službenika R.M. zbog postojanja osnova sumnje da je počinio težu povredu službene dužnosti iz člana 105. stav 1. tačka 9. Zakona o policijskim službenicima BiH i člana 5. stav 1. tačka 9. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika BiH ponašanje koje narušava ugled policijskog organa.

Cijeneći da bi bilo štetno po Graničnu policiju BiH da policijski službenik i dalje ostane na dužnosti u ovom policijskom organu, doneseno je rješenje o privremenoj suspenziji koja će trajati do okončanja disciplinskog postupka ili krivičnog postupka, navodi  se u saopćenju Granične policije BiH.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49655973

Powered by Blogger.ba