Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

12.10.2012.

LOKALNI IZBORI: NARAVOUČENIJI

Lokalni izbori: Naravoučenije

imageDragan Čavić

.......................................................

Lokalni izbori su okončani.Prije svega ne treba predimenzionirati SNSD-ov slabiji rezultat. I dalje je to jaka hijerarhijska organizacija koja se temelji na interesima stranačkih oligarhija, od vrha do dna stranke. U mnogim sredinama unutar SNSD-a došlo je do bezobzirne ...

...  borbe za mjesto lokalnog prvaka, jer to mjesto garantuje ogromne privilegije svake vrste, kao i primicanje šefu svih šefova. Gotovo da nema sredine gdje se unutar SNSD-a nije vodila bitka za lokalni tron, tako da su mnogi kandidati za načelnike, posebno oni koji su to bili dugo, imali unutarstranačku opziciju. Biti prvi u SNSD-u bilo gdje, znači biti zaštićen i privilegovan,a to je šansa da se za četiri godine mandata realizuju lični interesi svakog ko je njihov načelnik. Matrica na kojoj SNSD vlada proizvodi u njihovim redovima beskrupuloznost u borbi za mjesto prvog u svakoj lokalnoj sredini, tako da su mnogi SNSD-ovci više radili protiv svojih nego tuđih, kako u borbi za mjesto načelnika, tako i u borbi za odborničke pozicije. Dakle, prvi od razloga debakla je sama borba unutar SNSD.

Drugi razlog je u opštoj ekonomsko-socijalnoj stagnaciji i krizi, koju obični građani identifikuju sa SNSD-om. Sam SNSD je zato najviše kriv, jer je proteklih sedam godina neprekidne vlasti i medijskim spinovanjem stvarao utisak da sami vladaju, čime su odgovornost za krizu sami sebi natovarili na leđa. Zato ne treba da čudi konstantan rast DNS-a, pa i SP-a i NDS-a, njihovih koalicionih partnera u republičkoj vlasti, koji su podjednako odgovorni za sve loše i bez kojih SNSD i ne bi imao vlast. Većina običnih građana nema pojma da su i oni dio vlasti i da su jednako odgovorni za stanje u društvu kao i SNSD.

Tek treći razlog za debakl SNSD-a je veći stepen saradnje opozicije u kandidaturama za načelnike opština. Gdje god je dogovor postignut, SNSD je izgubio (Gradiška,Prnjavor, Dubica, Srbac, Kostajnica, Šipovo, Kneževo, Petrovo, Šamac, Donji Žabar, Vlasenica,Rogatica, Šekovići, Han Pijesak,Trnovo,Trebinje,Višegrad, Rudo, Čajniče).Tamo gdje je dogovor opozicije izostao, i gdje je opozicija imala više kandidata, SNSD je zadržao vlast iako bi glatko bili poraženi da je dogovor opozicije postignut (Novi Grad, Ribnik, Čelinac, Banjaluka, Kotor Varoš, Derventa, Modriča, Zvornik, Kalinovik). SNSD je osvojio 4 opštine koje ranije nije imao zbog razjedinjenosti opzicije koja je imala više kandidata (Bileća, Istočno Novo Sarajevo), ili zbog toga što opozicija nije uopšte imala kandidata (Brod),ili zbog koalicije sa SDS-om (Foča). U svega dvije opštine SNSD je i dalje izuzetno jak (Laktaši, Mrkonjić Grad), ali su i tu značajno oslabili.

Mnogi analitičari poslije izbora postavljaju pitanje da li je došlo do rasta SDS-a ili je u stvari došlo do pada SNSD-a, ili je u pitanju nešto treće. Evidentno je da je SDS rastao, ali u pravilu ne toliko koliko je SNSD oslabio. Gotovo da nema sredine u kojoj je SDS osvojio načelničko mjesto bez podrške drugih stranaka.Treba imati u vidu da su pobjedu SDS-ovih načelnika u većini opština obezbjedile stranke opozicije koje su im gotovo svugdje dale podršku (PDP,DP,SRS), ali i DNS, koji je u mnogim opštinama podržao kandidate SDS-a (Bijeljina, Doboj, Gradiška, Dubica itd). Ne radi se ovdje ni o jačanju stranaka desne orjentacije, jer u RS više i nema ljevice od kako su SNSD i SP zaplivali u desničarskim vodama. U Srbcu je pobjedio načelnik iz NSP-e, u Trebinju iz PDP-a, u Kneževu iz NDS-a, ali tih pobjeda ne bi bilo da nisu imali podršku drugih stranaka uključujući i SDS. Ne radi se o pobjedi ljevičara ili desničara, radi se o porazu SNSD-a koji je svojom režimskom bahatošću u mnogim opštinama ujedinio sve protiv sebe, a na mnogim mjestima je za protivnike imao i svoje sada već tradicionalne koalicione partnere (DNS,SP i NDS).

Opozicija ima šansu da iz ovih lokalnih izbora izvuče pouku da sa malim naporom za zajedničko djelovanje može glatko poraziti režim. Ključni problem koji se može pojaviti je samouvjerenost i precjenjivanje vlastitih pojedinačnih kapaciteta nekoliko opozicionih stranaka, prije svega SDS-a. Ako se to desi, niko pojedinačno neće imati kapacitet za potpunu pobjedu nad režimom. Pogotovo što u nekim lokalnim sredinama postoji spremnost pobjednika da većinu naprave i sa SNSD-om kako bi održali lokalnu vlast naredne četiri godine. Umjesto logične i prijeko potrebne političke polarizacije na režimske i antirežimske snage, sitni lokalni interesi mogu dovesti do približavanja SNSD-a i SDS-a kao i drugih opozicionih stranaka, što je pogubno za definitivnu pobjedu nad režimom. Najveću odgovornost za pobjedu nad režimom imaće rukovodstvo SDS-a, pa će SNSD glatko izgubiti izbore 2014. godine ako rukovodstvo SDS-a bude spremno da u potpunosti preuzmu ulogu lidera, bez sujeta i surevnjivosti. Republici Srpskoj iznad svega treba pad režima, i ako to bude iskreni cilj cijele opozicije, režim glatko pada na sledećim opštim izborima. Režim će i dalje funkcionisati na principu zavađanja opzicije, na njihovim pijačarskim političkim podmetanjima da je dio opozicije patriotski, a dio izdajnički. Samo naivni ili dnevnopolitičke šićarđije mogu se zalijepiti na taj lijepak.”Divide et impera” kao tehnologiju vladanja uspješno su primjenjivali Rimski imperatori, ali i svi potonji veliki ili mali imperatori, sve do danas. I svi su popadali kada su im sužnji ujedinjeno pružili otpor, a do ujedinjenja je došlo ne zbog iste ideologije, već zbog istog ugnjetača. Vrlo je važno i uočiti da SNSD-ovi partneri DNS,SP i NDS imaju vrlo visok trend rasta u poslednja tri izborna ciklusa, tako da se dešava da ono što SNSD izgubi dobiju DNS,SP i NDS. Do sledećih opštih izbora mora se rasčistiti kuda će ove stranke ići, u protivnom se može desiti da i 2014.godine SNSD,DNS,SP i NDS i dalje imaju rezultat koji im daje većinu u Narodnoj skupštini RS, pri čemu bi jedino bio smanjen uticaj SNSD u izvršnoj vlasti. Isto se dogodilo i 2010.godine, što mora biti upozorenje opoziciji da vlast neće promjeniti ako ne pridobije ili ne pobjedi i ove tradicionalne SNSD-ove partnere u izvršnoj vlasti RS.

Demokratska partija je ostvarila porast izbornog rezultata u odnosu na 2010.godinu za 39 procenata u cijeloj RS. Ipak, to je još uvijek svega oko 28. 000 glasova ukupno u RS. Iako smo u Banjaluci ostvarili bolji rezultat za 43 posto u odnosu na 2010. godinu, i iako sam ja kao kandidat za Gradonačelnika osvojio gotovo 28. 000 glasova, ne živim u iluzijama. Raduje me da me je veliki dio Banjalučana prepoznao kao čovjeka koji iskreno želi srušiti režim. Ali za pad režima to je nedovoljno. Zato nisam ni uspio pobjediti režimske poslušnike u Banjaluci. Za pobjedu je, prije svega, potrebno objediniti sve one koji iskreno žele prekinuti režimsku vladavinu u jedinstven politički front. Ja neću mjenjati svoj politički pravac ma kako me kvalifikovao režim i njegovi poslušnici. Za prosperitet i budućnost Republike Srpske od ključne je važnosti da narod prepozna svu pogubnost autokratije i idolopoklonstva koji trenutno postoje u Republici Srpskoj. Ako demokratske i civilizacijske vrijednosti, političke i medijske slobode, vladavina prava i pravičnost ne budu reafirmisane kod nas, mi ćemo kao narod doživjeti istorijsku kalvariju i vrlo teško i dugo ćemo se oporavljati, i pri tome ćemo biti ranjivi. Ako nismo u stanju sami sebi obezbjediti slobodu, i ako sami sebi biramo one koji nas tretiraju kao privatno vlasništvo, u perspektivi ćemo samo dobiti novog vlasnika, umjesto sadašnjeg. I dalje ćemo biti nečije vlasništvo. Ja ću se tome protiviti svojim političkim djelovanjem, i činiću sve što je u mojoj moći da objedinimo i ukrupnimo opoziciju da bi Republici Srpskoj vratili demokratiju i slobode.

Najvažnije je da režim bude poražen demokratskim sredstvima, a za mene nije važno ko će biti vođa pobjednika. Ja sigurno nisam taj koji će biti na čelu pobjednika, jer sam svjestan sadašnjeg vlastitog političkog kapaciteta koji je objektivno nedovoljan, ali je svakako od koristi za zajedničku stvar svih onih koji iskreno žele na demokratski i civilizovan način završiti autokratsku vladavinu i režimsku eru Milorada Dodika. SNSD, nažalost, nije politička stranka kako se predstavlja. SNSD je Dodikovo sredstvo za vladanje. To priznaju sve više i mnogi članovi te organizacije. Ali ne smiju to reći, jer su u strahu. Ako su oni prisiljeni da ćute, zašto da ćutimo mi koji ne pripadamo toj organizaciji ? Ako su oni u strahu, zašto bi mi ostali trebali biti u strahu? Istorija je nebrojeno mnogo puta potvrdila da je svaki onaj koji je vladao strahom otišao sa vlasti u najvećem ličnom strahu. Takav konačni ishod ja ne želim i vjerujem da se promjene mogu desiti demokratskim putem, na izborima i voljom građana.

Piše: Dragan Čavić, predsjednik Demokratske partije


(Vijesti.ba/slobodanvaskovic.blogspot.com)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74449849

Powered by Blogger.ba