Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

10.10.2012.

BH. NAVIJAČI VEČERAS KRENULI U POHOD NA GRČKU

Sve užarenija atmosfera pred meč naše nogometne reprezentacije
Bh. navijači večeras krenuli u pohod na Grčku

................
10.10.2012.
.................


Jedna od prvih grupa navijača reprezentacije Bosne i Hercegovine krenula je večeras autobusom iz Zenice u Grčku gdje će izabranici Safeta Sušića u petak odigrati važnu utakmicu u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

Nekoliko desetina navijača je ispred stadiona Bilino polje, odakle je autobus krenuo, napravilo odličnu atmosferu prognoziravši dobar rezultat naše reprezentacije u Atini.

Napominjemo, reprezentacija BiH u petak sa početkom u 20:45 sati igra kvalifikacionu utakmicu protiv Grčke, glavnog konkurenta našeg tima za prvo mjesto u grupi.

...........................................................

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

PAPETOVE DILEME: STEVANOVIĆ, MEDUNjANIN ILI ZUKANOVIĆ  

"Zmajevi" odradili još jedan trening
Papetova dilema: Stevanović, Medunjanin ili Zukanović? 




Zmajevi odradili još jedan trening
Pape ima jednu dilemu: Stevanović, Medunjanin ili Zukanović?
Večerašnji trening nogometne reprezentacije BiH protekao je bez ikakvih problema. Osim Miralema Pjanića, koji je trenirao odvojeno od ostatka ekipe, pod paskom Borčeta Sredojevića, svi ostali igrači na koje Safet Sušić računa za dvoboje s Grcima i Litvancima su radili punim tempom.
Selektor Sušić potvrdio da je da dilema što se tiče sastava koji će početi od prve minute susret protiv Grka, skoro da i nema. Jedina je ona vezana za Pjanićevu alternativu...
Pape je kazao kako će izabrati jednog od sljedeće trojice igrača: Harisa Medunjanina, Miroslava Stevanovića ili Ervina Zukanovića.
-Stevanović je najbliži poziciji startera umjesto Pjanića. Iz prostog razloga jer želim napasti u Grčkoj, želim dole pobjedu. Grci će igrati sa dva zadnja vezna, u to sam siguran, tako da nema potrebe da i mi igramo tako, kazao je Sušić.
Što se tiče sastava Grka, Sušić je siguran u jedno:
-Uvjeren sam da će moj kolega Fernando Santos od prve minute početi s dvojicom napadača, Samarasom i Gekasom. Mislim da neće biti iznenađenja što se tiče njihovog sastava. Uglavnom, sve se manje, više već zna. No, vidjet ćemo kada utakmica počne, kazao je Pape.

Večerašnji trening nogometne reprezentacije BiH protekao je bez ikakvih problema. Osim Miralema Pjanića, koji je trenirao odvojeno od ostatka ekipe, pod paskom Borčeta Sredojevića, svi ostali igrači na koje Safet Sušić računa za dvoboje s Grcima i Litvancima su radili punim tempom.

Selektor Sušić potvrdio da je da dilema što se tiče sastava koji će početi od prve minute susret protiv Grka, skoro da i nema. Jedina je ona vezana za Pjanićevu alternativu...

Pape je kazao kako će izabrati jednog od sljedeće trojice igrača: Harisa Medunjanina, Miroslava Stevanovića ili Ervina Zukanovića.

-Stevanović je najbliži poziciji startera umjesto Pjanića. Iz prostog razloga jer želim napasti u Grčkoj, želim dole pobjedu. Grci će igrati sa dva zadnja vezna, u to sam siguran, tako da nema potrebe da i mi igramo tako, kazao je Sušić.

Što se tiče sastava Grka, Sušić je siguran u jedno:

-Uvjeren sam da će moj kolega Fernando Santos od prve minute početi s dvojicom napadača, Samarasom i Gekasom. Mislim da neće biti iznenađenja što se tiče njihovog sastava. Uglavnom, sve se manje, više već zna. No, vidjet ćemo kada utakmica počne, kazao je Pape.

 

 

10.10.2012.

PROMOCIJA FILMA O BUDI KOPRIVICI: GRAĐANSKA HRABROST POTREBNA I DANAS

Promocija filma o Budi Koprivici: Građanska hrabrost potrebna i danas

Sa promocije filma u Mostaru, foto: Mirsad Behram

..............................................

Autor: Mirsad Behram

U utorak uveče u Mostaru je promoviran film "Čovjek čista obraza", autorice Svetlane Broz, poznate aktivistice za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije. Film je producirala njena nevladina organizacija "Gariwo".

Dokumentarac "Čovjek čista obraza" govori o Mostarcu Budimiru Budi Koprivici, građaninu srpske nacionalnosti, koji je 1992. godine štitio svoje sugrađane Hrvate i Bošnjake.

Inače, Budo Koprivica dobitnik je ovogodišnje nagrade za građansku hrabrost pod nazivom "Duško Kondor", koju dodjeljuje NVO "Gariwo".

Na proljeće 1992. godine, lijevu obalu Neretve u Mostaru kontrolirale su snage tadašnje Jugoslovenske vojske, te srpske paravojne formacije.

U starom mostarskom naselju Carina, Budimir Budo Koprivica svoj je život izlagao opasnosti kako bi zaštitio živote komšija Bošnjaka i Hrvata, a njihovu imovinu od pljačke i paljevine:

"Trebala je za to velika hrabrost, nije mala. Nije to igranje lopte, to je igranje sa životom. To je nešta iznad svega ovoga što se svaki dan događa."

Sa promocije filma u Mostaru, foto: Mirsad Behram
...................................................
​​Budimir Budo Koprivica kaže kako bi i danas ponovo isto učinio ako bi se ukazala potreba:

"Ja to nisam radi sebe radio. Ja sam to radio radi mojih komšija, radi moga grada, radi ugleda svojih sugrađana, ne radi toga da je neko iz ovoga ili onoga naroda."

U dokumentarnom filmu "Čovjek čista obraza" o Budinom junaštvu svjedoče njegove komšije.

Haris Serdarević je ispričao kako je Budo Koprivica ćirilicom, srpskim prezimenima i bijelim krpama obilježio sve kuće u naselju Carina:

"Budo je saznao da treba da obilježi srpske kuće bijelim krpama. On je onda uzeo čaršafe bijele, pocijepao ih i vezao za šteke i na bošnjačke kuće da bi zavarao tu vojsku da ne bi ulazili i pljačkali. "

Odupiranje masovnoj histeriji

O Budimiru Koprivici u filmu "Čovjek čista obraza" svjedoči još jedan njegov prvi komšija, Mušan Đuliman:

"Velika je bila hrabrost u ono ludo vrijeme, kada su jedini argumenti bili puška, nepromišljenost ili nečija samovolja, pojaviti se i kazati nekom od vojnika, koji su bili i pijani i razulareni i nekontrolirani, bez komande i koji su radili ono što im je padalo na pamet."

Enes Maslo je posvjedočio kako je Budo Koprivica svojim komšijama na raspolaganje dao i kuću na moru da sklone žene i djecu:

"Ako je to problem, da bi se naša djeca izvukla, spasila, da je on odmah voljan dati svu  svoju imovinu na moru na raspolaganje, koliko god treba i bez ikakvih nadoknada."

Autorica filma "Čovjek čistog obraza" Svetlana Broz ovako je objasnila razlog zbog kojeg je upravo Budimir Koprivica tema njenog dokumentarca:

"Zaštitio je ogroman broj svojih sugrađana i ljudi koji su živeli u njegovom kvartu, zaštitio je njihovu imovinu, rizikovao je mnogo. On je to učinio zato što su ga tako vodile njegove moralne norme."

Hroničar mostarskih zbivanja, novinar Zlatko Serdarević kaže kako je Budo Koprivica primjer da je i u posljednjem ratu u BiH bilo ljudi koji su se oduprli masovnoj histeriji, te su pomogli svojim komšijama:

"Malo koji grad je imao tako burnu historiju kao Mostar, počevši od srednjeg vijeka, Hercega Stjepana Kosače, turskog perioda, austrougarskog perioda, perioda kraljevine, Drugog svjetskog rata, socijalističke Jugoslavije i današnjeg vremena. Ali nikad d sad nije bilo krvavijeg rata u Mostaru nego što je ovaj. Ali, u isto vrijeme bilo je jako puno lijepih primjera", navodi Serdarević.

Svetlana Broz je još istakla kako je hrabrost koju je pokazao Budo Koprivica potrebna i danas u regionu:

"Bojim se da je potrebno jako mnogo građanske hrabrosti građanima svih tih zemalja da se izbore protiv organizovanog kriminala, protiv bandita koji u najvećem broju vladaju ovim prostorima, protiv ljudi koji su zapravo viđeni da budu u svakoj civilizovanoj zemlji u zatvoru, a ne na vlasti", naglasila je Broz.

Svetlana Broz je postavila i pitanje zašto danas, 16 godina otkako je oružje utihnulo, nema više građanske hrabrosti u Mostaru, i dalje etnički podijeljenom gradu, u kojemu u nedjelju nije bilo lokalnih izbora – za razliku od ostatka BiH – zbog činjenice da se vodeće hrvatske i bošnjačke stranke nisu mogle dogovoriti oko novih izbornih pravila.

 

10.10.2012.

GENERAL WILLSON NA SUĐENjU RATKU MLADIĆU: NEVIĐENO ŽESTOKI NAPADI NA SARAJLIJE

General Willson na suđenju Mladiću: Neviđeno žestoki napadi na Sarajlije

General John Wilson tokom svjedočenja, 10. listopada 2012.

.............................................

Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom australskog generala Džona Vilsona (John Wilson), koji je kao bivši šef promatrača UN-a u Sarajevu - opisao neselektivnu i rasprostranjenu paljbu po civilnim metama.

Prema iskazu umirovljenog generala Vilsona, koji je bio očevidac više granatiranja, napadi na sarajevske civile su bili toliko jaki - da takvo što nije vidio tijekom 34 godine vojne karijere.

Srpske snage VRS-a su prema opisu svjedoka, uvijek odgovarale na vatru s linija fronta, ali i dodatno gađale civilna područja od kud nije vojno djelovano. Tako je bilo i 14.svibnja 92.godine kada su osim linija fronta oko Sarajeva, napadnuti i civilni dijelovi grada, prisjetio se šef UN-ovih promatrača u Sarajevu.

„Nisam mogao čak ni kroz prozor promatrati jer je bilo opasno. To je bila žestoka vatra, trajala je od ranog jutra, počevši negdje od 5 sati ujutro pa do kasno navečer. Nekoliko stotina artiljerijskih projektila je padalo nedaleko od mene, a to je bilo samo jedno područje u cijelom Sarajevu, jer je zapravo cijeli grad bio izložen toj vrsti i intenzintetu vatre tog dana“, opisao je svjedok prvog žešćeg granatiranja koje je vidio.

Obrana generala Mladića inače se brani tezom - kako je VRS samo odgovarala na napade iz Sarajeva, a ne namjerno gađala civile. UN-ov promatrač Vilson to je osporio, potvrdivši – kako je takav izgovor koristila i VRS u ratno vrijeme, kada bi otvarala tešku artiljerijsku vatru.

„Bilo bi nam rečeno – da bi došlo do otvaranja vatre koje su pokrenule snage Predsjedništva, negdje uz liniju fronta. A odgovor na takav napad bi bio gotovo odmah po tom prostoru gdje je došlo do napada, ali isto tako i po dubini, po gradu – gdje nikakvih napada nije bilo, niti vojnih meta“, naveo je svjedok.

Prema generalu Vilsonu snage Predsjedništva Bosne i Hercegovine su bile slabe i neorganizirane, nasuprot VRS-u koja je bila dobro naoružana i pozicionirana tako da su njezini pripadnici – točno mogli vidjeti što gađaju.

„Uglavnom, izlazna vatra snaga Predsjedništva je bila laka, a dolazna od strane srpskih snaga – je bila konstantna, teška i rasprostranjena“, izjavio je svjedok koji je obišao kao promatrač artiljerijske snage VRS-a oko Sarajeva.



Vilson se također prisjetio prijetnji generala Mladića – da će sravniti pola grada, ukoliko preostali pripadnici JNA ne budu evakuirani iz Sarajeva, što je i napravio 28.svibnja 1992.godine – novim žestokim artiljerijskim napadom.

U nastavku suđenja u četvrtak, australskog generala će unakrsno ispitivati Mladićeva obrana.

 

10.10.2012.

NEMA PODJELE KOSOVA NI KOSOVSKE "REPUBLIKE SRPSKE"

Nema podjele Kosova ni kosovske "Republike Srpske"
..................
10.10.2012.
.................
Nema podjele Kosova ni kosovske "Republike Srpske"

(Od stalnog dopisnika Dnevnog avaza iz New Yorka)

..........................................

Ono što bi se moglo nazvati političkim kapitalom iz New Yorka, kada su u odvojenim posjetama prvo Ivica Dačić, u Vijeću sigurnosti UN-a, a onda i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić na Generalnoj skupštini - ostavili dojam "otvorenih ruku" za pregovore oko statusa Kosova - potrošeno je već u Briselu. Iako se nigdje zvanično ne pominju, Amerikanci su proteklih dana također aktivirali svoje diplomatske mehanizme i "iza scene" isto tako dostavili svoju poruku oko učestalih spekulacija o zagovaranoj podjeli Kosova. Sve je intenzivirano kada se u Beogradu ne po prvi puta - medijski testirano raspoloženje o nekakovoj "podjeli Kosova" i to po "dejtonskom receptu", kako se sugeriralo u Beogradu. No kako to saznaje Webpublicapress iz dobro obavještenih izvora - Washington se eksplicitno usprotivio ponuđenoj srbijanskoj diplomatskoj trgovini, insistirajući zapravo na Ahtisarijevom planu, koji se simptomatično - u Beogradu rijetko pominje.

A "Ahtisarijev plan" za Kosovo je sasvim jasan: Nema podjele zemlje; Kosovo je država! Srbija se sa tom historijsko-političkom činjenicom imala dovoljno vremena pomiriti i zato dijalog izmedju Prištine i Beograda nije statusni, već se tiče poboljšanja uvjeta života za sve građane Republike Kosovo u skladu sa evropskim standardima i načelima. Povratka na staro nema. I Evropa je u tome sasvim saglasna sa Amerikom.


Iako su, dakle - beogradski mediji uveliko najavljivali kako iz Brisela stiže paket-ponuda u kojoj će se srbijanskim vlastima "ponuditi" stvaranje posebne srpske autonomije na sjeveru Kosova - "po uzoru na republiku Srpsku" u Bosni i Hercegovini - po svemu sudeći niti kosovski Albanci - niti njihovi evropski i američki prijatelji nisu naivni da kloniraju bosansku "dejtonsku grešku", kako to često vole reći analitičari. Ili, da obuku "dejtonsku ludjačku košulju", kako su to govorili američki diplomati (Richard Holbrooke).

Tko sebi može priuštiti "crvene linije"

Premjer Srbije Ivica Dacić, koji je proteklih dana intenzivno ponavljao kako bi podjela Kosova bila "dobro rješenje", priznao je kako je uznemiren dokumentom koji je iz Brisela stigao u okviru strateškog papira u Beograd. To znači da iza njega stoji strateško promišljanje i o Kosovu kao nepovratno suverenoj i teritorijalno nedjeljivoj državi - najmlađoj u Evropi. Izvještaj EK (Evropske Komisije) posvečen napretku Srbije prema EU i naslovljeno: "Strategija proširenja i glavni izazovi 2012. - 2013."

Svjestan da medijski pritisci ili "provlačenje kroz uši" onoga što bi u Beogradu voljeli vidjeti - nisu u političkom sjedištu Evrope u Briselu - imali veliku političku rezonancu, Dačić se okrenuo lamentu. Ali, sada se vidi "da crvena linija" koju je oko Kosova prilično politički teatralno u New Yorku za vrijeme otvaranja Generalne skupštine UN-a, - "povukao" (samo retorički naravno) - predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, također ne pije vode u EU. O Washingtonu i da ne govorimo.

Uzalud i to što je Nikolić za pregovore sa Kosovom naimenovao pragmatičnog, i za podjele očito naoštrenog Dačića. Srbija nije u situaciji da podvlači bilo kakve crvene linije, a kamo li da - crta neke nove balkanske granice. Da je srbijanska hipoteka, upravo zbog minulih ratova u Bosni i Hrvatskoj prevelika - vidjelo se i prilikom posljednje posjete glavnog tužioca Haaškog suda Beogradu, pri čemu je Serge Bramertz - zatražio dodatnu odgovornost oko jataka koji su skrivali notorne Mladića, Karadžića i Hadžića. Tako je još jedna ozbiljna haaška faktura stigla za naplatu Srbiji.

"Slučajna" Bremertzova posjeta

Tako je usred Beograda, zapravo - UN-ov tužilac (ICTY - International Criminal Court for Yugoslavia) podvukao novu crvenu liniju. Takvih aduta međunarodna zajednica još ima za Srbiju, da ne govorimo o paketima finansijske pomoći. Nikolićeve izjave u Rimu, uz ponovno jasno negiranje genocida u Srebrenici, i  kako će se službeni Beograd u izboru između Evrope i Kosova- opet s više naklonosti odnositi prema ovom drugom, ambivalentna su poruka. Te bi se riječi ipak mogle istopiti kao mjehuri od sapuna u prvom sljedećem racionalnom susretu s evropskom političkom logikom, koja takodjer traži ključ za srbijansku bravu.

Bramertz naravno nije slučajno baš sad doputovao u Beograd, iako bi ovaj politički tajming sigurno i sasvim ispravno, kao i ranije negirali u sjedištu Tribunala u Haagu. Ipak, glavni tužilac ICTY je u Beogradu - blago, ali odlučno kritikovao tamošnje vlasti zato što su medijski eksponirale "zaštičenog" i navodnog svjedoka oko istrage o trgovini s organima na Kosovu - u procesu do kojeg je Srbiji takodjer veoma stalo ne samo zbog pravne, već i očekivane političke solventosti tog slučaja na međunarodnom planu.

Uostalom, Radio B-92 sasvim jasno citira šefa srbijanske vlade: "Dosta sam uznemiren ovakvom izjavom, jer umjesto da pomogne početku dijaloga, ona može da ga zatvori. Možda je bilo od Srbije poštenije tražiti da prizna nezavisnost Kosova nego da prizna državni integritet", naveo je premijer Ivica Dačić.

Ova izjava uslijedila je praktično odmah nakon što je premjer - dobio izvješče o napretku Srbije, naslovljeno: "Strategija proširenja i glavni izazovi 2012 - 2013 (vidi orginal dokumenta ovdje)" koji je istog dana paralelno bez čekanja objavljen i u Briselu. Interesantno je da pomenuti dokument EU - srbijanski mediji već nazivaju "spornim"?!

Mekša varijanta za priznavanje Kosova

Inače ovaj dokumenat EU ima 77 strana i govori o strategiji za proširenje Unije i izazovima koji očekuju zemlje kandidate i potencijalne članice EU, među kojima je i Srbija. Ali, opet prema beogradskim medijskim stadardima - Srbija je opet "zijanila" još jednu šansu za dobijanje datuma.

B92 navodi kako se za Srbiju, na stranici  26. "spornog dokumenta" nalazi imperativ EU, po kojem je "rješavanje problema na sjeveru Kosova, uz poštovanje teritorijalnog integriteat Kosova i posebno potreba lokalnog stanovništva, ključan elementi procesa".

Ovo, ipak - kako se ispravno primječuje ne bi trebalo biti iznenađenje za Beograd, kako to predstavlja "uznemireni" Dačić, jer ovo nije prvi put da se u jednom zvaničnom izjveštaju EU eksplicitno pominje "teritorijalni integritet Kosova".  Isti medijski izvor citira njegove riječi, po kojima je Srbija - "bila spremna za politički dijalog već u oktobru, ali sada ovo postavlja pitanje da li je to samo mekša alternativa za priznavanje nezavisnosti Kosova".

Tako je to postavio Ivica Dačić u Beogradu, obećajući da će "tražiti komentar od komesara EU Štefana Filea da li je formulacija o teritorijalnom integritetu Kosova novi uslov za Srbiju". Potom je ponovio da je taj uvjet neprihvatljiv za Srbiju, te da to ne vodi "relaksaciji" odnosa između Prištine i Beograda. I kako je "iznenađen".

"Od izvora dva putića vode"


U svakom slučaju - ništa od priželjkivane podjele Kosova, koju je Dačić poput medijsko-političkog balona, proteklih dana puštao u eter prema Briselu.

Taj balon nije odletio dalje od njegovog Požarevca. Ništa više od onoga što se očekivalo, Evropska komisija nije preporučila davanje Srbiji datuma početka pregovora sa EU. Ali je zato prijateljski preporučila, poboljšanje odnosa sa Kosovom, sugerišući kojim putem se stiže na evropsku adresu. Neko bi rekao: Od izvora - dva putića vode!

 

10.10.2012.

JOSIP LEKO IZABRAN ZA NOVOG PREDSJEDNIKA HRVATSKOG SABORA

Jednoglasno

Josip Leko izabran za novog predsjednika Sabora

 

...........................................

Uz jednoglasnu potporu 123 zastupnika, član SDP Josip Leko izabran je u srijedu za devetog predsjednika Hrvatskog sabora, a na tom mjestu je naslijedio nedavno preminulog stranačkog kolegu Borisa Šprema

Leku je na mjesto drugog čovjeka u državi predložila vladajuća koalicija  nakon što je preminuo Boris Šprem dosadašnji predsjednik parlamenta,  koji je tu funkciju obnašao tek nešto više od devet mjeseci. Ovo je prvi  put da je novi predsjednik Sabora izabran tijekom mandata.

“Dugo sam u Saboru i imam iskustvo, ali preuzimanjem ove dužnosti  zaista osjećam odgovornost, prema vama zastupnicima, prema građanima i  ukupnoj javnosti. Svojom i vašom dužnošću u Saboru smatram najvažnijom  očuvanje demokracije, demokratskih vrijednosti, tolerancije i uvažavanja  različitih političkih opcija”  poručio je u svom govoru novoizbrani šef  parlamenta.

Leko je istakao da svoju ulogu vidi kao "zapovjednik broda na linijskoj  plovidbi", dodavši da u Hrvatskoj, na sreću, ne odlučuje pojedinac, već je na  djelu parlamentarna demokracija sa Saborom kao središnjim predstavničkim  tijelom, uz trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, "da ne  govorim o četvrtoj, financijskoj vlasti, a to su banke".

Od kolegica i kolega u Saboru Leko očekuje pomoć, toleranciju,  usuglašavanje stavova, "ne radi mene, nego radi našeg općeg i  zajedničkog interesa i društvenog dobra".

"Imam vjeru i povjerenje u demokraciju kao politički sustav, u  vrijednosti demokracije, i zato mislim da prije svega moramo čuvati te  vrijednosti, među kojima su najvažnije temeljna ljudska prava i slobode,  a njihova sastavna komponenta su antifašizam i antitotalitarizam",  istaknuo je.

Leko je naglasio kako je njegov prethodnik na čelu Sabora, nedavno  preminuli Boris Šprem, imao viziju na kojoj mu je zahvalio te ustvrdio  da će nastaviti tim putem. Pred Hrvatskom su, dodao je, novi demokratski izazovi ulaskom u nove  pravno-političke odnose s Europskom unijom, u kojoj, istaknuo je, želimo  ostvariti naše interese.

U tom smislu Hrvatski sabor, rekao je, mora naći rješenja kako vladi  ostaviti dovoljno slobode u institucijama EU, a istodobno ostvariti  parlamentarni nadzor te kontrolu nad odlukama u ime hrvatskih građana.

Za potpredsjednicu Sabora, također jednoglasno i na prijedlog klubova  vladajuće koalicije, SDSS-a i Kluba nacionalnih manjina, izabrana je  SDP-ova zastupnica Dragica Zgrebec.

Izboru predsjednika i potpredsjednice Hrvatskoga sabora  nazočio je i  predsjednik Vlade Zoran Milanović s potpredsjednicima Vlade i  ministrima.

 

10.10.2012.

BRISEL UZNEMIRIO "IVICU DAČIĆA"

Premijer u makazama

Brisel uznemirio Dačića

 
Ko bi rek'o čuda da se dese, da drug File izveštaj donese: Ivica Dačić, u vreme dok mu je još uvek bilo do pesme
Ko bi rek'o čuda da se dese, da drug File izveštaj donese: Ivica Dačić, u vreme dok mu je još uvek bilo do pesme
Photo: Stock

.........................................................

Premijer Srbije Ivica Dačić izrazio je uznemirenost zbog zahteva da Srbija poštuje teritorijalni integritet Kosova koji se navodi u dokumentu EU "Strategija proširenja i glavni izazovi 2012 - 2013" i upozorio da bi taj zahtev mogao da vodi ka zatvaranju dijaloga Beograda i Prištine

"Dosta sam uznemiren ovakvom izjavom, jer umesto da pomogne početku dijaloga, ona može da ga zatvori. Možda je bilo od Srbije poštenije tražiti da prizna nezavisnost Kosova nego da prizna državni integritet", rekao je Dačić povodom Izveštaja Evropske komisije.

Predsednik vlade je na konferenciji za novinare u Vladi Srbije, pošto je od ambasadora EU u Srbiji Vensana Dežera dobio izveštaj o napretku Srbije, rekao i da se ta formulacija ne navodi u Izveštaju EK već, kako je rekao, u drugom dokumentu EU, ne preciziravši u kojem. Inače, reč je o dokumentu "Strategija proširenja i glavni izazovi 2012 - 2013", koji je danas takođe objavljen u Briselu.

Taj dokument ima 77 strana i govori o strategiji za proširenje Unije i izazovima koji očekuju zemlje kandidate i potencijalne članice EU, a na stranici 26 u preporuci za Srbiju između ostalog se navodi da je "rešavanje problema na severu Kosova, uz poštovanje teritorijalnog integriteat Kosova i posebno potreba lokalnog stanovništva, ključan elementi procesa u kojem EK očekuje održiv napredak i, postepenu, punu normalizaciju odnosa Beograda i Prištine”.

"Srbija je bila spremna za politički dijalog već u oktobru, ali sada ovo postavlja pitanje da li je to samo mekša alternativa za priznavanje nezavisnosti Kosova, jer ja još nisam sreo teritorijalni integritet bez suvereniteta", rekao je Dačić i dodao da će tražiti komentar od komesara EU Štefana Filea da li je formulacija o teritorijalnom integritetu Kosova novi uslov za Srbiju, jer kako je istakao, za Beograd su novi uslovi neprihvatljivi.

Briselski šamar Dačiću: Milan Pajević, direktor Kancelarije za pridruživanje EU
Photo: www.mc.rs

................................................

"Srbija zaista nema nameru da nasilnim metodama narušava ono što predstavljaju administrativne linije Kosova, ali ja sam shvatio da mi želimo dijalog i relaksaciju odnosa, statusno neutralni dijalog, a ne da pomažemo Kosovu da zaokruži nezavisnost. Ako je ovo formulacija koja je sa naše strane pogrešno protumačena, bićemo spremni za nastavak dijaloga sa Prištinom", rekao je Dačić.

On se požalio da je iznenađen “izostankom razumevanja za napore Srbije na njenom evropskom putu i napore u normalizaciji odnosa s Prištinom”.

Pajević: Vlada od Filea da traži pojašnjenje

Direktor vladine Kancelarije za evropske integracije Milan Pajević izjavio je danas da Vlada Srbije od evropskog komesara za proširenje Štefana Filea treba da traži pojašnjenje formulacije iz dokumenta Evropske unije da se mora poštovati teritorijalni integritet Kosova.

Upitan da li ga iznenađuje formulacija iz Strategija za proširenje EU u kojoj se kaže da je potrebno poštovati teritorijalni integritet Kosova, Pajević je rekao da je premijer Ivica Dačić bio iznenađen jer mu je “to saopšteno tek sada”.

"Uobičajeno je da se to na neki diplomatski ili nezvaničan način saopšti ranije", rekao je Pajević i ocenio da je Dačić bio uznemiren tom formulacijom o teritorijalnom integritetu Kosova jer nije znao da će da se pojavi u dokumentu EU.

Delević: Isključena mogućnost razgovora o podeli Kosova

Predsednica skupštinskog Odbora za evropske integracije Milica Delević izjavila je da se u Strategiji o proširenju EU, u delu koji se odnosi na Kosovo, ukazuje da je isključena mogućnost razgovora o podeli te pokrajine.

Tačka na priču o podeli Kosova: Milica Delević, predsednica skupštinskog Odbora za evropske integracije
Photo: Stock

...........................................................

“Deo o Kosovu razumem kao ukazivanje na činjenicu da ćemo pitanja o kojima ćemo razgovarati u dijalogu rešavati uz isključivanje mogućnosti podele Kosova, što smo u nekoliko navrata i ranije čuli”, rekla je bivša direktorka vladine Kancelarije za evrointegracije. Ona je, u izjavi Tanjugu, podsetila da se i u prošlogodišnjem mišljenju Evropske komisije sa neodobravanjem gledalo na izjave o mogućnosti podele Kosova.

Delevićeva je objasnila da je Strategija o proširenju dokument koji prati Izveštaj objavljen za zemlje u procesu stabilizacije i proširenja, o kojem će se razgovarati na decembarskom Savetu. Ona je izjavila da sadržaj Izveštaja nije iznenađenje ni u pogledu ocene onoga što je do sada učinjeno, ali ni u pogledu očekivanja onoga šta treba da se učini.

"Normalizacija odnosa Beograda i Prištine je još prošle godine definisana kao ključni prioritet potreban da bi se otvorili pregovori Srbije sa EU", podsetila je Delević.

Prema njenim rečima, među zaključcima se nalazi i preporuka koju je EK iznela i prošle godine, a odnose se na to da će Komisija, kada stekne uverenje da je ostvaren dovoljan napredak, predložiti preporuku za određivanje datuma pregovora za članstvo Srbije u EU.

Kraj Dačićeve crne utopije: Štefan File, komesar EU za proširenje
Photo: nato.int

...........................................................

"Uz izraženo zadovoljstvo što je formirana vlada koja je posvećena nastavku puta evropskih integracija, jasno se kaže da će napredak Srbije zavisiti od spremnosti te vlade da rešava otvorena politička pitanja i nastavi reformske procese", precizirala je Delevićeva.

"Ono što ostaje ključni prioritet jeste obnova dijaloga, postizanje novih rešenja u dijalogu, pa čak i širih političkih rešenja kao i primena rešenja koja su do sada u dijalogu Beograda i Prištine dogovorena", zaključila je Milica Delević.

File: Ne prejudiciramo status, protivimo se podeli

Komesar EU za proširenje Štefan File rekao je da formulacija o "teritorijalnom integritetu" ne prejudicira status Kosova, već ukazuje da se EK protivi podeli Kosova.

"Teritorijalni integritet nije vezan za Srbiju, niti je taj termin vezan sa statusom Kosova. To je jasan signal da Komisija ne želi podelu Kosova", precizirao je File u izjavi Tanjugu.

Ovo je inače prvi put da se u jednom zvaničnom izveštaju EU eksplicitno pominje pojam "teritorijalni integritet Kosova".

 

10.10.2012.

IZBORIMA VRATITI SRPSKU BOŠNjACIMA

Nakon uspeha inicijative “Glasaću za Srebrenicu”

Izborima vratiti Srpsku Bošnjacima

 
Photo: scrapetv.com

...................................................

Sledeće lokalne promene biće moguće tek za četiri godine, ali već za dve BiH očekuju parlementarni izbori, a sa prošlonedeljnim iskustvom postaje realna situacija da svi Bošnjaci, koji su na terenu današnje Srpske živeli mirno do 1991. odluče da glasaju tamo odakle su otišli. Srebreničani su dokazali, naime, da Republika Srpska nije nikakva republika nego deo države Bosne i Hercegovine, a nije ni srpska jer je takvu nacionalnu koherentnost postigla pre samo dvadeset godina kao rezultat rata. I dan danas postoji dovoljan broj ljudi nesrpske nacionalnosti, koji imaju na nju jednako pravo kao njeni današnji žitelji

„Ja ne bi zvao ovo Ćamilovom pobjedom, nego pobjedom Bosne i Hercegovine  prije svega i svih njenih građana, naroda i građana Srebrenice kao  opštine u državi Bosni i Hercegovini, a nikako u nekom Dodikistanu“,  rekao je prilikom proglašavanja pobede novoizabrani načelnik Srebrenice,  Ćamil Duraković. „Ovdje je pobjedila jedna strana nad drugom stranom  ne u kontekstu međuetnicke podjele nego razumjevanja i odnosa prema  Srebenici kao našem svetom mjestu.“

Duraković, koji je poslednje dve godine v.d. načelnika, ima razloga  za slavlje.

Jedina opština u Republici Srpskoj s načelnikom bošnjačke nacionalnosti  je tu poziciju održavala sve dosad zahvaljujući međunarodnoj zajednici.  Poseban status u izbornom zakonu, koji je omogućavao glasanje na njenom  terenu prema popisu iz 1991. godine, dakle pre nego što je Mladićeva  vojska radikalno (u svakom smislu) promenila njenu nacionalnu stukturu,  Srebrenica je dobila kao mesto na kojem je 1995. godine počinjen genocid.  Ipak, pre nekoliko meseci strani zvaničnici doneli su odluku o ukidanju  posebnog statusa, jer su, prema njihovom mišljenju, stečeni uslovi  za povatak, što je bio jedan od razloga za „isključenje“ opštine  iz jurisdikcije enititetske vlasti.

Ove godine, po prvi put, Bošnjaci su morali da se snađu sami.

Akcija masovnog prijavljivanja prebivališta u opštini, koju je izvela  inicijativa „Glasaću za Srebrenicu“, podržana jednoglasno od strane  svih bošnjačkih stranaka, uspela je da mobiliše bošnjačko biračko  telo i eto, na veliku žalost lokalnog SNSD-a, bastion srpstva opet  ima tu iritantnu rupicu na svojoj konstukciji. Još gore: danas mali  i neupadljiv nedostatak, u budućnosti može da izazove ozbiljne pukotine.

Šta bi se, naime, dogodilo kada bi svi Bošnjaci proterani tokom  rata odlučili da vrate u svoje ruke mesta iz kojih potiču? Kada bi  se, barem samo na dan izbora, vratili kućama Prijedorčani, Višegrađani,  Zvorničani? Ili čak ako bi se ostvario scenario povatka na svoja ognjišta  svih izbjeglica iz RS-a?

Da podsetimo, Republika Srpska stvorena je tokom rata. Deo građana  koji su živeli na njenoj teritoriji i nosili “nepoželjna”  imena i prezimena je ubijen, deo je proteran, deo je pobegao u strahu  od gore pomenutih državotvonih alata. Više o njima možemo, uostalom,  pročitati u opsežnoj dokumentaciji Međunarodnog krivičnog tribunala  u Hagu.

„Je li normalno ubiti osam hiljada ljudi i reći 'ajmo sad legitimne  i demokratske izbore?“, rekao mi u jednom od prijašnjih razgovora  načelnik Duraković, reagirajući na optužbe srpske strane da prijava  prebivališta narušava izborni proces. Isto pitanje trebalo bi  da postavimo i u odnosu na druga stratišta. Je li, na primjer, normalno  ubiti tri hiljade Prijedorčana i prognati njih 53 hiljade pa za gradonačelnika  izabrati negatora genocida Marka Pavića protiv Drage Tadića, kandidata  SNSD-a, stranke, kojoj je poricanje jedna od glavnih tačaka izbornog  pograma?

Ovo je pobjeda Bosne i Hercegovine: Ćamil Duraković, novi načelnik Srebrenice
Photo: sutra.ba

......................................................

Ne izgleda svet kao što nam ga predstavlja Milorad Dodik. Nije Bosna  i Hercegovina veštačka tvorevina: veštački je njen entitet utemeljen  na zločinu. BiH nije neodrživa, neodrživa je Srpska. U budućnosti  treba da očekujemo ne raspad, već njeno ukidanje. I, last but not least, promene, koje su se  u BiH dogodile tokom rata nisu večne. „Srpska zauvijek“ je samo  naziv naloga SNSD-a na Twitteru, a ne politička stvarnost.

Da se gore nabrojene činjenice mogu jednog dana pretvoriti u realnost,  trebalo bi da shvate srpski vlastodržci nakon poglašenja izbornih  rezlutata u Srebrenici. Uostalom, i sam koodinator kampanje prijavljivanja  prebivališta u opštini, Emir Suljagić, ovu pobedu okarakteisao je  kao „prvi udarac“. Sledeće lokalne promene biće moguće tek za  četiri godine, ali već za dve BiH očekuju parlementarni izbori, a  sa prošlonedeljnim iskustvom postaje realna situacija da svi Bošnjaci,  koji su na terenu današnje Srpske živeli mirno do 1991. odluče da  glasaju tamo odakle su otišli.

Još značajniji od volje izbjeglica može se pokazati široki  kosenzus bošnjačkih stranaka oko tog pitanja. Uprkos podelama na nivou  države i entiteta, koje su izraženije nego ikad, u Srebrenici su zavađene  strane uspele da se dogovore oko zajedničkog kandidata za načelnika  opštine. Iako nastavak saradnje postaje naravno poblematičniji tamo  gde borba uključuje veće pare i važnije funkcije, pojam „saveznika“  u BiH toliko je fluidan da ni dogovor po tom pitanju nije do kraja isključen.

U postizbornoj euforiji o inicijativi poput one u Srebrenici, samo  sa mnogo širim dometom, pričalo se uveliko. S velikim optimizmom,  iako još uvek bez detalja kako bi mogla biti izvedena. Razloga  za takvo raspoloženje njeni tvorci imaju danas više nego ikad. Srebreničani  su dokazali, naime, da Republika Srpska nije nikakva republika nego  deo države Bosne i Hercegovine, a nije ni srpska jer je takvu nacionalnu  koherentnost postigla pre samo dvadeset godina kao rezultat rata. I  dan danas postoji dovoljan broj ljudi nesrpske nacionalnosti, koji imaju  na nju jednako pravo kao njeni današnji žitelji.

Ostaje nam samo da vidimo hoće li uspeti da to pravo povrate ili  će izbori u RS-u biti demokratski na srpski način.

 

10.10.2012.

SRBIJANSKA POLITIKA ZATAŠKAVANjA I PORICANjA

Srbijanska politika zataškavanja i poricanja

Pojedinačni državni zločini

 
Photo: Stock
Tomislav Nikolić

..................................................

Nikolić je nastavio Tadićevu batajničku političku filozofiju neuspešnih prevara međunarodne javnosti, samo mu lošije ide zbog zasad neokrnjenog ratnog backgrounda, i u toj je priči možda najveći paradoks činjenica da bezobzirni Falschspieler Tadić može od nekoga da, apsolutno nezasluženo, ispadne bolji

Foto: e-Novine
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić ponovio je uoči svoje zvanične posete Italiji stavove o zločinima u Srebrenici, kojima se beskrupulozno nastavlja kontinuitet poricanja genocida u kojem značajno mesto ima država Srbija. Nema, zapravo, ničeg novog što bi trebalo da sablazni domaću i evropsku javnost, budući da je asanacioni odnos prema ratnim zločinima, po oprobanoj batajničkoj političko-medijskoj formuli bio neizgovoreni predizborni, a sada i postizborni aksiom u nastupima stranaka u današnjoj vlasti.

 

"U Srebrenici se nije desio genocid. Reč je o pojedinačnoj krivici pripadnika srpskog naroda". Srpski parlament je osudio ovaj zločin, ali nije kazao da je reč o genocidu. Nijedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja", rekao je Nikolić za Corriere della Sera.

Time je potvrdio da ga pomenuta javnost nije 6. oktobra pogrešno razumela; u Jajincima je, naime, izgovorio: “Srbija je demokratska zemlja koja je posvećena negovanju istorije, tradicije i tekovina koje su nam ostavili naši slavni preci. Ali je okrenuta i ka budućnosti, pomirenju, snaženju zajedničkog života sa svim narodima. Sa onima od kojih smo stradali i sa onima koji su stradali od pojedinaca iz našeg naroda”.

Nikolić je lagao, ali su njegove konstatacije nesumnjivo deo većinskog raspoloženja građana Srbije. Očigledne su laži, naime, tvrdnje da u Srebrenici nije počinjen genocid, da su drugi stradali od zločina pojedinaca iz srpskog naroda i da “nijedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici”. Genocid u Srebrenici sudski je dokazan, pojedini Srbi jesu ubijali pripadnike drugih nacionalnosti, ali u državnom projektu u kojem se ubijanje podrazumevalo i nagrađivalo. Na  negiranje, pak, tvrdnje da “nijedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici”, Nikolić bi svakako odgovorio poznatom prastarom radikalskom logičkom igrarijom, osnaženom izbornim rezultatom, po kojoj, je li, onaj ko priznaje srebrenički genocid nikako ne može biti Srbin.

Vojin Dimitrijević: Više nema spora da je genocida u Srebrenici bilo, te je poricanje tog strašnog srebreničkog zločina od 26. februara ravno poricanju Holokausta

Deklaracija ponižavajućeg kompromisa

Ima, naravno, ponešto i tačno u predsednikovom avanturističkom tumačenju novije istorije, srbijanski je parlament uistinu doneo deklaraciju o srebreničkom masakru u kojoj nema reči genocid. Da su se na dan donošenja Deklaracije pitali poslanici Srpske napredne stranke u “sigurnoj kući za Ratka Mladića”, kako su nazivali Skupštinu Srbije, u slavu realizatora srebreničkog genocida, ni rasprave o tom dokumentu ne bi bilo (u svakom slučaju, nisu bili u sali u vreme izjašnjavanja). On je, naime, dospeo pred parlament pod žestokim trogodišnjim pritiskom međunarodnih institucija koje su insistirale da Srbija sprovede presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu iz februara 2007. u procesu Bosna i Hercegovina protiv Srbije, po kojoj je kriva za to što nije učinila sve da spreči genocid.

U presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu konstatovano je da je u Srebrenici počinjen genocid, a krivica Srbije je u tome što, upkos “policijskom, vojnom i finansijskom” uticaju na bosanske Srbe, kao i informacijama koje je posedovala, da do genocida može doći, nije učinila sve da ga spreči. Tim povodom je Vojin Dimitrijević, profesor međunarodnog prava, rekao da se “prvi put jedan sud, koji nije krivični, izjašnjava o genocidu i da je prihvatio da je u Srebrenici riječ upravo o tome” (Vreme, 1. mart 2010). Drugi zločini u Bosni i Hercegovini prepušteni su Haškom tribunalu i “ traljavim domaćim zakonodavstvima”,  ali nakon presude “više nema spora da je genocida u Srebrenici bilo, te je poricanje tog strašnog srebreničkog zločina od 26. februara ravno poricanju Holokausta”, konstatovao je Vojin Dimitrijević.

Uprkos težini osude koja nije nije imala nikakvu finansijsku stranu, u Srbiji je presuda dočekana slavodobitno, medijskim seirenjem nad još jednim porazom Bosne i Hercegovine i isticanjem dokazane nevinosti Srba. Nisu pominjane obaveze države da u najkraćem roku pohvata i preda počinioce genocida koje je čuvala i štitila i da genocid osudi. Tako je, nakon tri godine, pred Skupštinu Srbije došao sramni tekst nastao u kuhinji “katarzičnog” Borisa Tadića, za koji su se, uz dopisivanje bednih ornamenata i duboko izvinjavanje biračima, izjasnili Socijalistička partija Srbije, G17 plus, Sandžačka demokratska partija, SPO, Liga socijaldemokrata Vojvodine i PUPS.

Tačno je, genocid se direktno ne pominje: “Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija”.

Tadićev batajnički pacifizam

Tomislav se Nikolić, dakle, pozvao na licemerni, ponižavajući akt, a on je baš tome i bio namenjen. Njime se konstatuje da Skupština osuđuje zločin koji je opisan u presudi Međunarodnog suda pravde, a tamo jasno piše genocid. I izražava saučešće i izvinjenje porodicama žrtava što nije učinjeno sve da se spreči tragedija. U presudi, međutim, jasno piše da Srbija nije učinila sve, ali je Skupština posegla za gramatičkom igrarijom koje će ubuduće Boris Tadić koristiti izgovarajući navodna “izvinjenja”.

Photomontage: Azazel
Ova podmukla skupštinska podvala nije bila dovoljna Borisu Tadiću koji će mesec dana kasnije zakupiti prostor u tiražnom njujorškom The Wall Street journal-u za još bednije i podmuklije ubeđivanje sveta u vlastitu predanost antiratnim, humanističkim idejama. Lagao je masno, naglašavajući da je skupštinska deklaracija rezultat "apsolutne posvećenosti Srbije obnovi poverenja i uspostavljanju prijateljstva i razumevanja između dva ponosna naroda u regiji". Napisao je i objavio sve što se, bez rizika po rejting, može i u Srbiji, da je srebrenički zločin "jedno od najtragičnijih poglavlja jugoslavenskih ratova devedesetih". Ali mu ta količina hipokrizije ni izbliza nije bila dovoljna: "Srbija je pokazala hrabrost da bude prva koja će se izviniti za sve gnusne zločine koje su počinile sve strane u jugoslavenskim građanskim ratovima".

 

U toj su rečenici valjda neupitne dodirne tačke bivšeg i sadašnjeg predsednika Srbije, izvinjenje koje to nije, pretvaranje bednog kukavičluka jedva namaknute skupštinske većine - da se ne šalimo, i za ono onakvo glasalo je samo 127 od 250 poslanika - u hrabrost, odnosno u Nikolićevom slučaju, sasvim dovoljnu ispriku.

Opet nema reči genocid, a nema ni priznanja da je Srbija plaćala hiljade ljudi da ratuju u Bosni i Hercegovini, oficire Vojske Jugoslavije, vojnike po ugovoru i državne bandite u skupinama različitih naziva. Nema ni reči o tome da je budžet Srbije bio generator zločina u Bosni, kao pre njih u Hrvatskoj, docnije na Kosovu.

Dva puta se Tadić pojavio na komemoraciji u slavu osam hiljada žrtava, podsetimo se, Bošnjaka koje su ubili Srbi, žrtvama genocida u Srebrenici, u Memorijalnom kompleksu Potočari. Oba puta je na njegovom vencu bilo ispisano “Nevinim žrtvama” i oba puta je, neznatno varirajući precizne upute bašibozluka iz UKS-a,  izrazio “žaljenje zbog zločina koji su se desili”, “počinjeni nad narodom u ime naroda”, kleo se da Srbija neće odustati od traganja za počinicima ratnih zločina, kako bi ljudi nastavili da žive zajedno”.

Hladnjački pacifizam

Nikolić je, dakle, nastavio Tadićevu batajničku političku filozofiju neuspešnih prevara međunarodne javnosti, samo mu lošije ide zbog zasad neokrnjenog ratnog backgrounda, i u toj je priči možda najveći paradoks činjenica da bezobzirni Falschspieler Tadić može od nekoga da, apsolutno nezasluženo, ispadne bolji. Evo kako se, slično bedastoćama iz njujorške tiskovine, Tadić bahatio po regionu, podstaknut kolegom Skladateljem (predsednik Hrvatske Ivo Josipović) sa kojim je zajedno doživeo da im žrtve pobijenih ratnih zarobljenika okrenu leđa (dobro su prošli): “Moja namera je da odam poštu i poštovanje. Ovde sam da još jednom uputim reč izvinjenja, da iskažem žaljenje, da stvorim mogućnost da Srbi i Hrvati, Srbija i Hrvatska, okrenu novu stranicu istorije. Priznanjem zločina stvaraju se mogućnosti za oproštaj i pomirenje. Demokratska Srbija želi da uspostavi politiku dobrosusedstva i saradnje. To je pretpostavka pomirenja i politika koja je sasvim suprotna od politike devedesetih", izgovorio je Tadić na Ovčari kod Vukovara, stratištu koje obeležava srbijanski hegemonistički pohod na Hrvatsku.

I posle novijih Nikolićevih izjava, potvrde neuništivosti jedinog istinskog, granitnog stuba srbijanske politike, mesta svekolike sabornosti u zločinu i jedinstva u dehumanizovanju žrtava, tobož u ime zajedničke budućnosti, Srbija će živeti taj jezivi kontinuitet, svakodnevna svedočanstva  činjenice da se rat vratio kući, na mesto rođenja

Tu je, zapravo, suština u udarničkim radom fašistoidnih književnika utemeljen stil koji je bivši predsednik Srbije prosipao po komšiluku.  “Ovde sam da još jednom uputim reč izvinjenja, da iskažem žaljenje...”. Da ima iole pristojnosti, rekao bi “izvinjavam se”, a potom krenuo u nabrajanje zbog čega. A to bi mogao samo da je u Srbiji bio ispunjen bar jedan uslov, hapšenje realizatora Vukovarske operacije koje, po njegovom nalogu, srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine nije ni dotaknulo. Državotvorno je računao da kad - tad sledi svođenje računa. I naplata. Da je iskren, ne bi iz Srbije preko noći mogao da nestane  poslednji ministar vojni SFRJ Veljko Kadijević, danas državljanin Rusije, a ne bi mogao ni da, neprocesuiran, neispitan, čak, od starosti umre Blagoje Adžić,  zver na mestu načelnika Generalštaba JNA u toku Vukovarske operacije.

I posle novijih Nikolićevih izjava, potvrde neuništivosti jedinog istinskog, granitnog stuba srbijanske politike, mesta svekolike sabornosti u zločinu i jedinstva u dehumanizovanju žrtava, tobož u ime zajedničke budućnosti, Srbija će živeti taj jezivi kontinuitet, svakodnevna svedočanstva činjenice da se rat vratio kući, na mesto rođenja. Kao i ranije, neraskidivo su povezani najopasniji kriminalci i ratni zločinci, mnogi od njih, kao i uvek, na uticajnim mestima u nedodirljivim bezbednosnim strukturama.

Žrtve, vojni i civilni invalidi, teško psihički poremećeni ljudi, nesposobni za staranje o sebi, za vlasti su nevidljivi, nepotrebni, u Srbiji, a pogotovu svuda gde su osakaćeni u srpskim patriotskim pohodima. Svako pominjanje ratnih zločina zrelo je za nikolićevsku etiketu nesrba, srbijansko društvo lagano, sa nakaznom ravnodušnošću, špacira po tempiranim bombama u otkrivenim i sakrivenim masovnim grobnicama. Nijedan Srbin ne bi mogao da podnese ovakve izmišljotine.

 

10.10.2012.

SAHRANjEN VOJIN DIMITRIJEVIĆ: MOCART GRAĐANSKE SRBIJE

Sahranjen Vojin Dimitrijević

Mocart građanske Srbije

 
Photo: Dragan Kujundžić

..........................................

Kopajući ovih dana po njegovim knjigama, pronašla sam njegovo vjeruju. Glasi ovako: “Time dolazim i do nečega što naročito želim da naglasim. Svi vidovi diskriminacije imaju jedan zajednički imenitelj: svi se oni svode na to da se prema nekome ophodimo ovako ili onako, ne zbog onoga što on ili ona jeste, zbog njegovih ili njenih zasluga ili prestupa, već zbog njegove ili njene pripadnosti određenoj grupi za koju se vezuju određeni stereotipi. Ako se prema pojedincu odnosimo kao prema individualnoj ličnosti, i to ne samo u individualnim odnosima, već na jednoj opštoj višoj ravni, i ako mediji, predstavnici svih nivoa vlasti, javne ličnosti i mnogi drugi počnu da se ponašaju tako, načinili smo prvi korak na putu prema cilju tolerancije i tolerisanja”

Meni je pripala velika čast da uputim poslednje reči porodici, prijateljima i poštovaocima Vojina Dimitrijevića. Od kako Vojina nema, a tome je već punih četiri dana, izrečeno je mnogo lepih i toplih reči o njemu i njegovom životnom delu. Sve što je izgovoreno, rečeno je sa mnogo ljubavi, takta i poštovanja. Nije izgovorena nijedna preterana reč. Sve što ste ovih dana čuli – tačno je. I ja ću ponoviti te činjenice. Vojina su krasili izuzetni lični kvaliteti, velika stručna dostignuća, široka komunikacija, retka erudicija, značajna svetska priznanja i hrabrost nepokolebljivog borca za ljudska prava i demokratiju. Vest o njegovoj smrti iskreno je potresla sve nas, njegove prijatelje. Ali i nekako mnogo više od toga: osetili smo nenadoknadiv gubitak i prazninu, kao da je s Vojinom čitava jedna epoha otišla u nepovrat. Otkinuo se i deo našeg života.

Zato se o Vojinu ne govori formalno, stereotipno i dosadno. I kada nas on više ne sluša, mi govorimo kao da nas sluša, pa moramo meriti svaku reč, prevrnuti je po nekoliko puta, pre nego što je spustimo na papir. Od same pomisli da će nas uhvatiti kako falširamo, cepidlačimo, ili gnjavimo obuzima nas strah, koliko zbog toga da ispit pred njim nećemo položiti, toliko i zbog nelagode od gluposti koju je Vojin najviše prezirao. Jedne večeri Vojin je rekao: “Svašta sam o sebi čuo, mnogo uvreda i etiketa, ali nikada mi niko nije rekao da sam glup. Pa, zašto da ne ponovim ono što je i sam o sebi znao: Vojin je bio čovek retke pameti, obrazovanja i kulture. Ako bi postojala neka rubrika u koju bi on mogao da se smesti i dobro oseća, to ne bi bila ni nauka, ni profesura, ni politika. Ja mislim da bi to bila kultura. Vojin je veliko ime naše kulture.

Ja ću pokušati da dočaram jednu stranu Vojinove ličnosti za koju mi se čini da su zafalile reči, ili se meni čini da ih nije bilo dovoljno. Kao da su ostavljene meni da ih ja izgovorim, jer meni najviše liče. Dakle, ovako stoje stvari. Od kada je krenulo silaženje s uma u Srbiji Vojin je mogao da napravi drugi izbor od onoga koji je napravio. Njemu nije palo ni na pamet da se pravi nevešt o tome šta se dogodilo u Srbiji 1987. godine, kada je vlast preuzeo Slobodan Milošević. Kad se raspadala Jugoslavija u ratovima, njemu je još manje padalo na pamet da prosto nestane iz Srbije, a mogao je to učiniti. Mnogi su otišli, ne bi bio jedini, niti bi ga ko zbog toga osuđivao. Vojin je izabrao poziciju radikalnog protivljenja i odbacivanja srpskog nacionalizma, ratova i zločina. On se od Miloševićeve pogrešne politike nije samo stručno ogradio, a jeste i tako, nego se angažovao politički i na sve moguće načine. Gde god je trebalo da bude, on je bio.

Iako profesor, intelektualac i stručnjak, Vojin se u to mračno vreme nije gadio politike i odmah se angažovao u stranci koja je pokušala da održi i transformiše Jugoslaviju u modernu demokratsku državu. Tu smo se nas dvoje sreli. Dok su se brojni naši prijatelji učlanjivali u Demokratsku stranku, kao u našu domaću, tobože nacionalno umerenu stranku, mi smo se našli prvo u Savezu reformskih snaga Ante Markovića, s pustom nadom da se Jugoslavija još uvek može spasti. A kada je ona propala, opet smo se našli u istim redovima, u Građanskom savezu Srbije, stranci koja je odbacila politiku Velike Srbije i ratove za nju, ali i u nevladinim antiratnim organizacijama, kao što je bio Centar za antiratnu akciju. Kasnije je Vojin osnovao Beogradski centar za ljudska prava, svoje omiljeno životno delo, mesto gde je najviše voleo da bude, i gde je okupljao mlade i talentovane pravnike.

Iako je Vojin pripadao radikalnoj kritici srpskog nacionalizma i ratova za veliku Srbiju, i aktivno se angažovao da ratni zločinci budu kažnjeni, on se od svih na tom radikalnom krilu razlikovao po tome što ga nikada nije napuštala njegova duhovitost i smisao za ironiju. On je ismevao nacionalističke zablude i stereotipe, glupo falsifikovanje istorije i neznanje narodnih intelektualaca, ili takozvanih patriota. Baš ta osobina – da nepomirljivu kritiku srpskog nacionalizma začini smislom za humor, erudicijom, perfektnim jezikom i ličnom nadarenošću,  učinila ga je Mocartom građanske Srbije, koji najteže sonate piše sa lakoćom, duhovito i čitljivo. Zato se usuđujem da i na ovaj najtužniji dan, kada zauvek ispraćamo Vojina, ne propustim priliku da vam prikažem delove tih sonata, i ohrabrim vas Vojinom samim.

Pored toga što ne vode računa o tom opštem stanju, naši nacionalni propagandisti ispoljavaju i najobičnije neznanje. Znaju li oni koji viču da su SAD pod uticajem Vatikana da ova država ne održava diplomatske odnose sa Svetom stolicom i da Amerikanci od svih crkava možda najviše zaziru od katoličke: jedini predsednik ove veroispovesti u istoriji SAD bio je Džon Kenedi. Svojevremeno se pričalo i pisalo da neki Jugosloveni ne dobijaju Nobelovu nagradu za mir zbog ‘veta’ Vatikana. Ovu nagradu dodeljuje jedan odbor norveškog parlamenta, a u Norveškoj verovatno ima više Jevreja nego katolika; staviše, sve do šeste decenije ovog veka jednim je članom norveškog ustava jeziutima bio zabranjen ulaz u zemlju.” Da vam dodam još i ovo. Kada je ludilo krenulo, Vojina nije mrzelo da nacionalističke budalaštine prepoznaje i u restoranskim jelovnicima. “U doba buđenja naroda”, kaže Vojin, “u jednoj novosadskoj piceriji pojavila se ‘Karađorđeva pica’ na jelovniku štampanom ćirilicom, i to teško čitljivom, sa sasvim neprikladnim ‘crkvenim’ slovima iz Miroslavljevog jevanđelja.”

Photo: mc.rs
Želim da naglasim da, i pored vrcavog duha i vrhunske pismenosti, nema mesta sumnji da su oni služili relativizaciji zločina i srpske sramote. Vojin se svojih ubeđenja držao i u velikim i u onim malim stvarima svakodnevnog života. Sto puta mi je prebacio što kupujem Politiku, jer kod njega zabrana kupovine tih novina važi do dana današnjeg. Čak se znalo i gde su se smele objaviti i njegove umrlice. Vojin je od samog početka redovni učesnik u emisijama Peščanika i pisac tekstova za istoimeni sajt. On je pomagao i sarađivao sa E-novinama. Redovno je čitao Republiku, a ostao je veran i listu Vreme, jer je to bio prvi nezavisni i antinacionalistički nedeljnik u Srbiji. Kaže, ne može da izgubi tu naviku. Vojin nikada nije propuštao da ode na skup na koji se mora doći i odati priznanje saborcima iz najtežih vremena. Često je bio u medijima. Ja sam volela da ga slušam kod Sarape zbog opuštenosti, ali najviše u Peščaniku, zato što je uspevao da složi svoju političku priču sa nečim što obavezno treba znati i naučiti. Tek će nam tu nedostajati.

 

Kopajući ovih dana po njegovim knjigama, pronašla sam njegovo vjeruju. Glasi ovako: “Time dolazim i do nečega što naročito želim da naglasim. Svi vidovi diskriminacije imaju jedan zajednički imenitelj: svi se oni svode na to da se prema nekome ophodimo ovako ili onako, ne zbog onoga što on ili ona jeste, zbog njegovih ili njenih zasluga ili prestupa, već zbog njegove ili njene pripadnosti određenoj grupi za koju se vezuju određeni stereotipi. Ako se prema pojedincu odnosimo kao prema individualnoj ličnosti, i to ne samo u individualnim odnosima, već na jednoj opštoj višoj ravni, i ako mediji, predstavnici svih nivoa vlasti, javne ličnosti i mnogi drugi počnu da se ponašaju tako, načinili smo prvi korak na putu prema cilju tolerancije i tolerisanja.”

Za ove reči Vojin zaslužuje još jedan aplauz. Neće biti poslednji, jer nam bez Vojina neće biti lako. Vojin je umro mlad. On nikada nije uspeo da ostari. Ostao je mladić ne samo duhom nego i po tome kako je izgledao. Vojin nikada na starca nije zaličio. Šokantno je to što ga više nema.

Teško mi je bilo da ovolike reči danas izgovorim. Neka i one ostanu mali prilog za nezaborav.

Hvala Vojinu i neka mu je slava!

 

10.10.2012.

OSTVARIT ĆE MU SE ŽIVOTNI SAN: RATNI VOJNI INVALID IZ MAGLAJA SPREMA SE ZA PUT U ATINU

Ostvarit će mu se životni san
Ratni vojni invalid iz Maglaja sprema se za put u Atinu
..................
10.10.2012.
.................
Ratni vojni invalid iz Maglaja sprema se za put u Atinu
Sabahudin Borovčević: Prepoznatljiva navijačka oprema

....................................................

- Ostvarit će mi se životni san, gledat ću "Zmajeve" van Bosne i Hercegovine.

Ovako svoju priču počinje Sabahudin Baho Borovčević, 90-postotni ratni vojni invalid koji se sprema na put u Atinu, gdje će gledati meč kvalifikacija za SP između reprezentacija Grčke i BiH. Sabahudin je dugogodišnji član Invalidsko-odbojkaškog kluba Maglaj Index.

- Bili smo nedavno na turniru u Derventi i ja sam pola u šali, a pola ozbiljno rekao svome klupskom kolegi Elviru Arnautoviću da bih volio otići u Grčku. On se samo nasmijao, a istu večer postavio je moju sliku na Facebook i pozvao sve koji mogu da mi pomognu da odem na utakmicu - priča Baho.

Dodaje da je potreban iznos sredstava sakupljen vrlo brzo. Dobrim ljudima od srca zahvaljuje.

- Vjerujem da ćemo izboriti povoljan rezultat, a kada bismo pobijedili Grke, mojoj sreći ne bi bilo kraja - kaže Borovčević, koji je na utakmicama reprezentacije u Zenici već prepoznatljiv i po svojoj opremi - sve je na njemu u znaku bh. zastave, od kape, preko majice, do hlača.

 

10.10.2012.

GODIŠNjE GUBIMO 20 MILIONA KM: BiH NA KORAK OD USPOSTAVLjANjA KONTROLE ZRAČNOG PROMETA

Godišnje gubimo 20 miliona KM
BiH na korak od uspostavljanja kontrole zračnog prometa
................
10.10.2012
................
BiH na korak od uspostavljanja kontrole zračnog prometa

FOTO: Arhiva

...............................................

Nakon sedam godina od usvajanja Strategije upravljanja zračnim prostorom BiH, BiH je konačno korak do uspostavljanja kontrole letenja svojim nebom.

Vijeće ministara BiH danas je na sjednici dalo suglasnost na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA).

- Svaka država ima neosporno pravo da kontroliše svoje nebo. Usvajanjem ovog akta stvoreni su uslovi za nastavak aktivnosti u procesu završetka Strategije upravljanja zračnim prostorom BiH koju je Vijeće ministara BiH usvojilo još u oktobru 2005. - kazao je ministar komunikacija i prometa BiH Damir Hadžić.

Podsjetio je da BiH gubi oko 20 miliona KM godišnje jer ne kontrolira svoje nebo.

- Uspostavljanjem kontrole nad bh. nebom ostvarujemo dobit u najkraćem  periodu u korist BiH. Usvajanjem Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta BHANSA-e stekli su se uslovi za transformiranje entitetskih direkcija za civilno vazduhoplovstvo i pružanje usluga kontrole zračnog prometa iznad teritorije države BiH od domaće institucije - dodao je.

Hadžić je istakao da će nadležni učiniti sve da osiguraju uvjete za konačnu kontrolu zračnog prostora BiH.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH, a u skladu sa Zakonom o Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH, BHANSA preuzet će osoblje entitetskih direkcija civilne avijacije.

Otvara se mogućnost i zapošljavanja novih, mladih stručnjaka iz ove oblasti. Sredstva za finansiranje BHANSA-e osiguravaju se iz sredstava ostvarenih od preleta, a koje pružaocu usluga kontrole zračnog prometa –Agenciji doznačava EUROCONTROL (Evropska agencija za sigurnost zračne plovidbe).

Preuzimanjem kontrole zračnog prostora iznad teritorija BiH i ostvarivanjem prihoda po tom osnovu, entiteske vlade će se osloboditi obaveza koje sada imaju prema entitetskim direkcijama civilne avijacije u ukupnom iznosu od osam miliona konvertibilnih maraka.

Podsjećamo, 7. maja 2012. godine testiran je sistem i mreža za preuzimanje kontrole letenja bh. nebom u sklopu ATM projekta koji provodi BHDCA. Krajem ove godine trebala bi započeti prijelazna faza preuzimanja našeg neba. Potpisivanjem FAB-C ugovora i uspostavljanjem funkcionalnih blokova, BiH će potpuno kontrolirati svoje nebo, saopćeno je iz Ministarstva komunikacija i prometa BiH.

 

10.10.2012.

PAKISTAN: BAKIRU IZETBEGOVIĆU URUČEN POČASNI DOKTORAT

Izetbegoviću uručen počasni doktorat

imageIzetbegović u Pakistanu

......................................................

ISLAMABAD - Drugog dana posjete Islamskoj Republici Pakistan, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović susreo se sa premijerom Pakistana Raja Pervez Ashrafom. Razgovarali su o odnosima dvije prijateljske zemlje, s posebnim akcentom na unaprijeđenje privredne saradnje.

Istaknuto je da fokus ekonomskih odnosa treba biti na definiranju zajedničkih projekata i otvaranja mogućnosti potencijalnim pakistanskim investitorima u Bosni i Hercegovini, posebno u oblasti turizma i poljoprivrede, te finansijskom sektoru.

Inicijalno je dogovorena saradnja u oblasti obrazovanja, kroz univerzitetsku razmjenu, kao i programi usavršavanja bh. diplomata na diplomatskim akademijma u Pakistanu.

Predsjedavajući Izetbegović se odvojeno sastao sa ministricom vanjskih poslova Pakistana Hinom Rabbani Khar i ministrom odbrane Syed Naveed Qamarom.

Dopisnik agencije Anadolija iz Islamabada javio je da je predsjedavajućem Izetbegoviću, na posebnoj svečanosti priređenoj u njegovu čast, na Univerziteta za nauku i tehnologiju dodijeljena je titula počasnog doktora nauka.

Također, danas su direktor Namjenske industrije Pakistana general Muhamed Ahsan i direktor bosanskohercegovačke firme Pretis Hajrudin Pezo potpisali sporazum koji će biti od velike važnosti za namjensku industriju u BiH.

(Vijesti.ba/AA)

 

10.10.2012.

PETER SORENSEN: SVI U REGIJI SU NAPREDOVALI OSIM BiH

Sorensen: Svi u regiji su napredovali osim BiH

imagePeter Sorensen
......................................................

SARAJEVO - Specijalni predstavnik Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu ambasador Peter Sorensen kazao je na današnjoj konferenciji za novinare da su sve zemlje regije napravile napredak na putu ka evropskim integracijama osim Bosne i Hercegivine, javlja izvještač agencije Anadolija.

Sorensen je to izjavio u povodu predaje izvještaja Evropskoj komisiji za proširenje.
 
„Zemlje regije Balkana napravile su značajan progres. Hrvatska treba da uđe u EU 2013. godine, Srbija i Crna Gora dobile su status kandidata. Danas je predloženo da i Albanija uđe u pregovore za status, a Kosovo je napravilo značajan progres. Osim Bosne i Hercegovine, u kojoj nije bilo skoro nikako progresa“, kazao je Sorensen, istakavši kako su zemlje regije najbolji pokazatelji signala moći politike proširenja EU.
 
Sorensen je pojasnio kako je u BiH napredak viđen samo početkom godine, te da je izvještaj za BiH označen sa ograničenim progresom.
 
On je još jednom naglasio da se volja naroda za ulazak u EU ne poklapa sa odlučnošću političkih lidera da prave korake u tom smislu.
 
„Podsjećam da je u junu potpisana mapa, a razočaravajuće je da iz te mape ništa nije ispunjeno. U svim zemljama regije ulazak u Evropsku uniju je stavljen kao prioritet, osim u BiH“, naglasio je Sorensen.
 
Pozvavši bh. političare da što prije postignu koncenzus kako bi se dobro poznati zahtjevi iz juna što prije ispunili, Sorensen je ponovio da se samo na taj način proces stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj uniji može nastaviti.
 
„Potrebno je mnogo rada i želimo vidjeti napredak. Pitanje korupcije i organiziranog kriminala mora biti riješeno što prije, a za to moramo vidjeti i političku volju. Želimo progres u ekonomiji, njenom razvoj, privlačenju investicija i fiskalizaciji“, rekao je Sorensen, te dodao:
 
„Većina agrikulturnih proizvoda neće moći proći granicu Hrvatske nakon ulaska ove zemlje u EU u januaru 2013. godine. Evropska komisija dala je jasne uslove za to koji se moraju ispuniti.“
 
Sorensen je istakao kako je Evropska unija uložila 19 miliona eura u BiH kako bi navedeni problemi bili riješeni.
 
„Evropska unija je uložila značajne instrumente i resurse da pomogne BiH. Naš najveći tim stručnjaka nalazi se ovdje i čeka da se političari slože i postignu koncenzus. EU ne može sama uraditi sve potrebne stvari, ne bez konkretnih odluka vlasti i političara. Mi redom predlažemo rješenja za probleme. Ali, kada je u pitanju unutrašnja politika, sve što možemo učiniti jeste da tražimo koncenzus od političara“, odlučan je Sorensen.

(Vijesti.ba)

 

10.10.2012.

MLADEN BOSIĆ: "NEMAM NIKAKVE PRETENZIJE DA BUDEM ONO ŠTO JE MILORAD DODIK"

"Nemam nikakve pretenzije da budem ono što je Milorad Dodik"

imageMladen Bosić

.....................................................

Mladen Bosić, lider Srpske demokratske stranke (SDS), koja se smatra moralnim pobjednikom lokalnih izbora održanih u nedjelju u BiH, kaže da drugačije shvata politiku od Milorada Dodika i smatra da onaj ko je na vlasti treba da sluša i da bude servis građana.

"Smatram da narodu ne treba gazda. Shvatam politiku u smislu da onaj  ko je na vlasti, treba da sluša i da bude servis građana. Očigledno je  da se Dodik i ja u mnogim konceptima razlikujemo i nemam nikakve  pretenzije da budem ono što je Milorad Dodik bio u proteklom periodu",  rekao je Bosić.

On kaže da ne želi da bude neko ko se za sve pita i o svemu odlučuje.

"Ne želim biti dominantan lider", naveo je on u intervjuu za "Večernji list", u izdanju za BiH.

Bosić priznaje da ga je izborni rezultat pomalo iznenadio i da nije očekivao, kako kaže, da bude ovako fantastičan.

"Očekivali smo nekih 25 načelničkih mjesta. Međutim, ispostavilo se  da smo dobili 31 načelnika iz SDS-a i još devet načelnika koje je  podržao SDS kao zajedničke kandidate. Od ukupno 60 opština imamo  načelnike u 40 opština. To je i za nas neočekivani izborni rezultat.  Svakako da će ovo što se dogodilo analizirati svi, kako mi, tako i  ostale stranke", zaključio je Bosić.

(Vijesti.ba)

 

10.10.2012.

SULEJMAN TIHIĆ: IZBORNA POBJEDA UJEDNO JE I VELIKA OBAVEZA

Tihić: Izborna pobjeda ujedno je i velika obaveza

imageKonferencija za novinare SDA
...................................

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić u utorak je, na konferenciji za novinare u Sarajevu predstavio načelnike opština izabrane na lokalnim izborima 7. oktobra, javio je izvještač agencije Anadolija.

Prosječna starosna dob kandidata izabranih na proteklim izborima je 40  godina, a Tihić je istakao da nije zadovoljan polnom strukturom  izabranih načelnika, navodeći da je jedino kandidatkinja, Amra Babić,  osvojila načelnički mandat.

On se zahvalio svim kandidatima koji nisu izabrani, istakavši da su i oni doprinijeli izbornim rezultatima.

Tihić  je poručio svima koji su izabrani da uvijek imaju na umu glavni interes  Stranke demokratske akcije, a to je jedinstvena Bosna i Hercegovina.

"Prema  preliminarnim rezultatima, SDA je ponovo najveća i najjača stranka u  BiH. Prema svim parametima, imamo oko 300 hiljada glasova, najviše  vijećničkih mandata, oko 600, te najviše načelničkih pozicija, između 34  i 41", kazao je Tihić, te dodao da je Stranka ostvarila napredak od oko  50 posto u odnosu na izbore iz 2010. godine.

Tihić je dodao kako  biračko tijelo u zemlji sazrijeva, te ukazao na rast podrške njegovoj  stranci za oko 100 hiljada glasova u odnosu na izbore održane 2010.  godine.

On je podvukao da je SDA svoju probosansku orijentaciju  potvrdila osvajanjem načelničkih pozicija u RS-u, poput Sebrenice i  Vukosavlja, te podsjetio na 11 odborničkih mjesta, koliko je ova stranka  osvojila u Srebrenici.

"Ova pobjeda je velika obaveza za sve nas  i zato moramo napraviti plan realizacije obećanja koja smo dali na  lokalnoj razini. Ona daje legitimitet SDA za rješavanje problema i na  višim nivoima, ali ipak moramo imati u vidu i rezultate izbora iz 2010.  godine", naglasio je Tihić.

Tihić je izrazio nadu da će bivši  koalicioni partneri pokazati razumijevanje kada je u pitanju vraćanje  parlamentarne većine u prvobitno stanje.


Ćamil Duraković,  zajednički kandidat SDA, SDP, SBB i SBiH-a za načelnika Srebrenice,  pored novog načelnika sarajevske općine Novi Grad Semira Efendića,  najmlađeg načelnika, pozdravljen je burnim aplauzom prisutnih.

Konferenciji  za novinare prisustvovali su ljudi iz najvišeg rukovodstva SDA Amir  Zukić, Asim Sarajlić, Sanjin Halimović, predsjednik Kantonalnog odbora  SDA Denis Zvizdić, te prva dama BiH Sebiha Izetbegović.

(Vijesti.ba/AA)

 

10.10.2012.

PETER SORENSEN URUČIO BEVANDI IZVJEŠTAJ O NAPRETKU BiH ZA 2012. GODINU

Peter Sorensen uručio Bevandi izvještaj o napretku BiH za 2012. godinu

imageVjekoslav Bevanda

..........................................................

Šef Delegacije Europske unije u BiH veleposlanik Peter Sørensen uručio je danas predsjedatelju Vijeća ministara BiH Vjekoslavu Bevandi Izvješće Europske komisije o napretku BiH za 2012. godinu.

Prezentirajući glavne karakteristike Izvješća, veleposlanik Sørensen je  rekao da su zemlje regije načinile pomake u provedbi reformi te da  očekuje da i Bosna i Hercegovina krene tim putem.

Prenoseći  poruke povjerenika za proširenje EU-a Štefana Fülea, Sørensen je rekao  da Europska unija želi da BiH postane njezina članica i da u tim  procesima želi pomoći, ali da vlasti u BiH na svim razinama moraju  preuzeti odgovornost, ispuniti preuzete obveze i provesti dogovorene  reforme.

Sørensen je naglasio da je nepostojanje kvalitetnog  koordinacijskog mehanizma dodatni problem u realiziranju zacrtanih  ciljeva i da očekuje da će se u idućem razdoblju više pažnje posvetiti  njegovu uspostavljanju.

„Vijeće ministara BiH održat će  sljedećeg utorka tematsku sjednicu na kojoj će razmatrati Izvješće o  napretku BiH za 2012. godinu“, rekao je predsjedatelj Vijeća ministara  BiH Vjekoslav Bevanda, naglašavajući da procesi u BiH u protekloj godini  nisu davali povoda da se očekuje bolje izvješće.

Po riječima  Bevande, vlasti u BiH moraju učiniti dodatne napore kako bi sljedeće  izvješće bilo pozitivnije, što će donijeti boljitak bh. građanima,  saopćeno je iz Vijeća ministara BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.10.2012.

EVROPSKA KOMISIJA; NE POSTOJI ZAJEDNIČKA VIZIJA POLITIČKIH PREDSTAVNIKA U POGLEDU BUDUĆNOSTI BiH

Ne postoji zajednička vizija političkih predstavnika u pogledu budućnosti BiH

imageBiH na putu ka EU

....................................................

Generalna direkcija Evropske komisije (EK) za proširenje objavila je danas Izvještaj o napretku šest zemalja Balkana i Islanda u procesu integracija u Evropsku uniju (EU).

U posljednjem Izvještaju EK-a navodi se da zemlje Balkana posebnu  pažnju trebaju posvetiti pitanju uspostave vladavine prava i  inteziviranju reformskih procesa. Na taj način, kako je ocijenjeno, bit  će ubrzan proces pristupanja tih zemlaja ka Evropskoj uniji.

U  izvještaju se navodi da je BiH napravila značajan politički iskorak  formiranjem državne vlade nakon 16 mjeseci političkog zastoja.

Također,  EK ističe da je BiH ostvarila značajan napredak brzim donošenjem odluke  u budžetu, te naporima uloženim u dijalog u reformi pravosuđa. Isto  tako, u dokumentu se dodaje da je ostvaren ograničen napredak u  "provođenju reformi u javnoj administraciji, te izgradnji  funkcionalnijih i transarentnijeg institucionalnog okvira".

EK  navodi da je BiH ostvarila i ograničeni napredak u stvaranju potrebnih  uvjeta za stabilnu tržišnu ekonomiju, što je značajan kriterij za EU.

Međutim,  iako su politički lideri BiH prihvatili Mapu puta, kao i dogovor o  ubrzanju evropskih reformi, do toga još uvijek nije došlo. Štaviše,  upozoreno je, evropska agenda se u posljednje vrijeme usporila.

"BiH  je napravila ograničen napredak u provođenju političkih kriterija  Evropske unije i u uspostavi održivih i funkcionalnih institucionalnih  struktura. Međutim, od vlasti u BiH se očekuje veći napor kako bi se  ojačalo domaće zakonodavstvo u skladu s prioritetima identificiranim u  strukturalnom dijalogu između EU i BiH", navodi se u Izvještaju.

Također,  EK apostrofira a ne postoji zajednička vizija bh. političkih  predstavnika u pogledu budućeg pravca kojim će se zemlja kretati, kao i  funcionalnog institucionalnog okvira koji je potreban na putu  pristupanja EU.

U izvještaju se navodi da je potrebno da vlasti u  zemlji ubrzaju napore i pokažu odlučnost kako bi proveli odluku  Evropskog suda za ljudska prava u Strazburgu u slučaju "Sjedić-Finci",  jer je to jedan od ključnih uvjeta za nastavak evropskog puta zemlje,  kao i provedbu usklađenih propisa o državnoj pomoći.

Kad je  riječ o Crnoj Gori, u izvještaju EK-a navodi se da je ta zemlja u  značajnoj mjeri ispunjava političke kriterije jer su poboljšani  insitucionalni okviri neophodni za nesmetan rad parlamenta, pravosuđa, i  provedbu antikorupcijskih zakonskih normi, osiguranja ljudskih prava i  prava manjinskih grupa.

Međutim, Crna Gora posebnu pažnju mora  posvetiti uspostavi snažnije pravne države i demonstrirati odlučnost u  rješavanju slučajeva korupcije i organiziranog kriminala. Zastoji na tom  putu još uvijek u značajnoj mjeri usporavaju i reformske procese u ovoj  državi.

Također, u izvještaju EK-a se navodi da postoji  mogućnost da EU uskoro zaključi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju  (SAA) sa Kosovom, iako još uvijek postoji nekoliko zemalja članica EU-a  koje nisu prihvatile nezavisnost Kosova. Evropska komisija želi da  Kosovo snažno nastavi put ka evropskim integracijama.

Makedonija  je, precizira se, postigla značajan napredak u ispunjavanju političkih  kriterija EU, te stoga EK po četvrti put predlaže Evropskom vijeću da s  ovom državom započne razgovore o pristupanju.

Međutim, EK navodi  da Makedonija "treba učiniti dodatne napore na uspostavljanju pravne  države i osiguranje pravne regulative kojom se garantira sloboda  govora".

Također, u Izvještaju se navodi da Makedonija nije  riješila pitanje naziva države, a što je dovelo do spora između Grčke i  Makedonije. Iznova je naglašeno kako je neophodno što prije naći  odgovarajuće rješenje za ovaj problem da bi ta zemlja napredovala ka EU.

Nadalje, EK navodi da Srbija nastavlja da ispunjava obaveze iz Procesa o stabilizaciji i pridruživanju (SAP).

Konstatirano  je kako je Srbija postigla značajne rezultate u nastavku dijaloga sa  Kosovom. No, tvrdi se u Izvještaju, potrebna snažnija provedba  dogovorenog što zahtijeva intenzivniju saradnju Prištine i Beograda.

Također,  pohvaljena je spremnost novoformirane srbijanske vlade da će se  posvetiti brzoj provedbi dogovorenog u dijalogu s Kosovom, što je ključ  približavanja zemlje u članstvo EU-a.

No, i u slučaju Srbije EK  zahtjeva da se posebna pažnja posveti jačanju vladavine prava, a posebno  zakonodavstva. Postojeći nedostatci, smatraju u EK, iziskuju hitnu   reformu "kako bi pravosuđe postalo mnogo nezavisnije i efikasnije kako  bi se vratilo povjerenje građana u zakonodavne institucije u državi".

U  Izvještaju EK-a primijećeno je da je Albanija napravila značajan  iskorak u novembru 2011. godine kada je postignut politički dogovor o  budućoj saradnji
između vladajuće Demokratske partije i opozicione Socijalističke partije.

Vjeruje se da će to pogodovati intenziviranju reformskih procesa u toj zemlji.
Albanija je, također, ostvarila značajan napredak u oblasti javne administracije i tretiranja zatvorenika.

EK  navodi da je Albanija nastavila da provodi Sporazum o stabilizaciji i  pridruživanju (SAA) i da igra konstruktivnu ulogu u jačanju regionalne  saradnje. Također, Albanija je ostvarila značajan napredak u ostalim  prioritetnim oblastima kao što su borba protiv organiziranog kriminala,  uspostava zakonske regulative protiv diskriminacije i reguliranje  pitanja privatnog vlasništva.

Međutim, od Albanije se očekuju reforme u oblasti borbe protiv korupcije  uspostave nezavisnog i efikasnog pravosuđa.

Značajna uloga Turske

U  Izvještaju se navodi da je Turska igrala značajnu ulogu u davanju  podrške reformskim pokretima u zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog  Istoka.

Također, kako se ističe u Izvještaju, Turska je u  posljednjih nekoliko godina ostvarila značajan ekonomski napredak što je  vrlo značajno za uspješan evropski put ove zemlje.

Zato EK očekuje da Turske poduzme dodatne mjere kako bi svoje pravosuđe učinila nezavisnijim djelotvornijim i nepristrasnijim.

Napredak Islanda

Nadalje,  razgovori o članstvu Islanda u EU, naglašeno je, idu u pozitivnom  pravcu i ova zemlja je, tvrdi se, učinila mnogo u vezi sa provedbom EU  legislative u domaće zakonodavne okvire.Island uspješno nastavlja da  uspješno implementira evropske demokratske standarde.

(Vijesti.ba/AA)

 

10.10.2012.

RATNI ZLOČINAC FIKRET ABDIĆ DOBIO ZABRANU BAVLjENjA POLITIKOM I NAPUŠTANjA REPUBLIKE HRVATSKE

Odluka Županijskog suda u Rijeci
Ratni zločinac Fikret Abdić dobio zabranu bavljenja politikom i napuštanja Republike Hrvatske
.................
10.10.2012.
................
Ratni zločinac Fikret Abdić dobio zabranu bavljenja politikom i napuštanja Republike Hrvatske
Osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić
FOTO: Arhiva

............................................................

Fikretu Abdiću, osuđenom na petnaestogodišnju zatvorsku kaznu za ratni zločin, a koji je nakon izdržanih deset godina zatvorske kazne pušten na uslovnu slobodu, odlukom Županijskog suda u Rijeci zabranjeno je svako političko djelovanje i angažiranje.

Uz ovo, kako je kazao Zoran Sršen, portparol Županijskog suda u Rijeci, Abdiću je naloženo da ne smije napustiti teritoriju Republike Hrvatske bez posebne saglasnosti Županijskog suda.

Ročište o poštivanju uslova privremenog-uslovnog puštanja na slobodu Fikreta Abdića u Županijskom sudu u Rijeci je održano na zahtjev Udruženja logoraša Velike Kladuše, koji su prijavili Abdićev dolazak u BIH na političke skupove tokom predizborne kampanje u BiH.

 

10.10.2012.

SULEJMAN TIHIĆ: FBiH TEŠKO MOŽE FUNKCIONISATI BEZ DOGOVORA SDP I SDA

Tihić: FBiH teško može funkcionirati bez dogovora SDP i SDA

Sulejman Tihić

Sulejman Tihić

..............................................

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, održani prije dva dana, pokazali su kako su dvije najjače stranke u Federacije BiH - Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica BiH. Sa izbornom pobjedom Srpske demokratske stranke u Republici Srpskoj, analitičari tvrde kako se u Bosni i Hercegovini na političku scenu vraćaju rane devedesete, kada su te partije pobijedile na prvim višestranačkim izborima u bivšoj Jugoslaviji. Istovremeno, postavlja se i pitanje - hoće li se takvi izborni rezultati reflektovati na vlast na nivou Federacije BiH i državni nivo, gdje već nekoliko mjeseci vlada potpuni politički haos. O tome u intervjuu za RSE govori Sulejman Tihić, predsjednik SDA.

RSE: Gospodine Tihiću, najveći uspjeh na lokalnim izborima ostvarila je Stranka demokratske akcije. Kako tumačite ovaj izborni rezultat?

Tihić: To je rezultat jedne dosljedne politike Stranke demokratske akcije koja se ne prilagođava izbornim potrebama nego na prvom mjestu uvijek ima interes države Bosne i Hercegovine, interes naših naroda i svih ljudi. Drago mi je da su to građani prepoznali.

RSE: Čije glasove je SDA dobila na izborima i zašto?

Tihić: Veoma bitno je da znamo, kad govorimo o pobjednicima, da ima samo jedan pobjednik, a to je SDA. Imamo tri puta više glasova nego zajedno SDP i SBB. Ko je glasao za SDA, koji su to glasovi? Tu sigurno ima jedan broj glasova, 100-150 hiljada koji 'šetaju' od izbora do izbora, nekada se da podrška SDA, nekada SDP, nekada nekoj drugoj stranci. Ti ljudi su, najvjerojatnije, razočarani u politiku izbornog pobjednika 2010. godine i smatraju ih odgovornim za sadašnju situaciju, za krizu u Bosni i Hercegovini.

RSE: Kako ocjenjujete poraz političkih stranaka koje su na izborima 2010. bile pobjednici?

Tihić: Pobjednice su bile dvije socijaldemokratske stranke. Različiti su razlozi u Republici Srpskoj, različiti u Federaciji. U Federaciji se očekivalo daleko više države, očekivalo se više čovjeka, ali, nažalost, nakon dvije godine imamo manje države i ne znam uopće gdje je taj čovjek. Pokazalo se da SDP nema kapacitet da bude vladajuća stranka. Oni po svojoj politici ne znaju, ne mogu voditi državu, voditi ozbiljne poslove. To je pokazalo vrijeme. Uostalom, vidjeli ste i izjave potpredsjednika SDP-a – kad bi vagao između neke odluke, da bi uvijek dao prednost stranačkom u odnosu na državni interes. U SDA ne možete naći lokalnog političara da tako nešto govori.

RSE: Znače li ovi rezultati poraz građanske, a rast nacionalne opcije?

Tihić: Pa ne znače. SDA se od '90. do danas transformisala u jednu narodnu stranku, demokratsku stranku – po svemu, po svom načinu rada, odlučivanja, izboru predsjednika. Uostalom, vidjeli ste kako se bira predsjednik u SDA, a kako se bira u toj nekoj 'građanskoj' stranci – javnim glasanjem, aklamacijom, ako je tajno, jedan kandidat. U nas je uvijek više kandidata. Sigurno smo po strukturi 90 posto bošnjačka stranka, ali smo po svojoj politici bosanskohercegovačka stranka, gdje u isti tretman stavljamo i Bošnjake i Srbe i Hrvate i ostale građane.

RSE: Neki analitičari tvrde da ovakvi izborni rezultati vraćaju BiH u devedesete? Kakav je Vaš stav? Vi ste rekli da se Stranka demokratske akcije reformisala. Šta je sa SDS-om i HDZ BiH?

Tihić: To je neki stereotip iz 1990. godine, koji se nikako ne može primijeniti na 2012. Ljudi koji površno poznaju politike određenih stranaka znaju da to nije tako, da je tu došlo do značajnih promjena i da je svaka stranka išla u jednom ili drugom pravcu. SDA se sigurno demokratizirala i išla u jednom građanskom pravcu, bosanskom, uostalom, članica smo Evropske narodne stranke, međunarodne organizacije demokratskih stranaka u svijetu. Svi su to prepoznali. Koliko je HDZ i SDS – ja ne bih ulazio u njihove transformacije, to neka neko drugi procjenjuje.

RSE: Kako vidite SDA i vaše djelovanje, ili neke druge političke partije sa nacionalnim predznakom u narednom periodu?

Tihić: U svim strankama je manje-više u njihovim politikama prisutan je ovaj nacionalni elemenat. Sad je veoma važno da se to nacionalno ne podcijeni, što nekada postoji tendencija, recimo u SDP-u, ali ne valja ni da se precijeni, da to bude sve i svašta. Ja, kao Bošnjak, kao musliman, u strukturi moje ličnosti to nacionalno, etničko i vjersko postoji, ali to je dio moje ličnosti. Ostalo sam ja kao pojedinac, kao građanin. Tu treba naći pravu mjeru. Nažalost, Dejtonski ustav, koji je tako koncipiran, dao je prevagu etničkom, kolektivnom u odnosu na pojedinačno. Sada to zavisi od politika, političara stranaka, u konkretnom vremenu šta će biti više izraženo. Opasno je – nije dobro ni kad se precjenjuje niti kad se podcjenjuje.

RSE: SDA i HDZ BiH, pokazali su ovi izbori, najjače su stranke u Federaciji BiH. Američki ambasador, gospodin Patrick Moon, u intervjuu za RSE,  potvrdio je kako će početkom naredne godine početi razgovori na njihovu inicijativu o promjeni Ustava FBiH. Mislite li vi da treba mijenjati Ustav Federacije, odnosno, kakve su šanse da ovaj bh. entitet bude efikasnije ustrojen, a koje opasnosti postoje da ne bude podijeljen?

Tihić: Tačno je da je HDZ BiH ubjedljivo najjača stranka kod hrvatskog naroda. Ako to tako svedemo, SDA je u ovom dijelu dobila ubjedljivu podršku. Na neki način nije dobro što se HDZ uglavnom sveo na Hercegovinu, što je veoma malo prisutan – barem u načelničkim pozicijama – kad je u pitanju Srednja Bosna, jer od trinaest pozicija, samo su u jednoj dobili načelnika.

RSE: Zašto mislite da to nije dobro?

Tihić: Nije dobro za interese Hrvata, nije dobro za Bosnu i Hercegovinu. Ako se hrvatska politika svodi samo na zastupanje interesa Hrvata u Hercegovini, a zapostavlja interese bosanskih Hrvata u Srednjoj Bosni, Posavini, Tuzli i drugim krajevima, u Republici Srpskoj pogotovo, na neki način i ciljevi te politike se reduciraju, onda oni nisu kompatibilni s interesima Bosne i Hercegovine. Mi moramo raditi na ustavnim promjenama na nivou Bosne i Hercegovine. Nemamo ništa protiv da se razgovara i o ustavnim promjenama u Federaciji. Tu postoje različita rješenja. Imamo jedan dosta skup i nefunkcionalan sistem sa deset kantona, deset vlada. Mislim da jedno od rješenja može biti potpuno ukidanje kantona i da kantonalne ovlasti prenesemo jednim dijelom na općine, i tako ojačamo ne samo ovlasti nego i sredstva, a jednim dijelom na Federaciju. Imali bismo efikasniju i funkcionalniju Federaciju, imali bismo jače općine.

RSE: Kako će dalje funkcionisati Federacija BiH i država?

Tihić: Federacija, bez dogovora SDA i SDP-a, teško može funkcionisati. Ovakvo stanje mislim da ne odgovara nikome.  Kako vidim izlaz iz ove krize? Na dva načina. U svakom slučaju potreban je politički dogovor o parlamentarnoj većini. Pod jedan, moguće je da ostane postojeća parlamentarna većina kako je u Federaciji i kantonima uspostavljena negdje početkom 2011. godine, a ova na državnom nivou koja je uspostavljena negdje u februaru 2012. Druga varijanta, drugo rješenje jeste da se uspostavi nova parlamentarna većina.

RSE: Kojoj opciji ste vi bliži?

Tihić: Ja sam bliži ovoj prvoj opciji. Ova druga opcija, bez SDP-a, podrazumijevala bi da SDA ide u koaliciju, partnerski odnos sa još jednom strankom bosansko-bošnjačke orijentacije, ili pak – ali to samo u krajnjem slučaju – da bi deblokirali i učinili da funkcioniše vlast, idemo samostalno.

 

10.10.2012.

ŠTA SE KRIJE IZA DODIKOVE INICIJATIVE O UKIDANjU ORUŽANIH SNAGA BiH?

Šta se krije iza Dodikove inicijative o ukidanju Oružanih snaga BiH?

Milorad Dodik

Milorad Dodik

.........................................................................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ ,RADOVAN KARADžIĆ I RATKO MLADIĆ U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
........................................

image

Milorad Dodik

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio je Narodnoj skupštini RS-a inicijativu za pokretanje postupka demilitarizacije Bosne i Hercegovine jer su Oružane snage ogroman trošak za BiH.  Dodik je predložio da najviši organ zakonodavne vlasti RS-a razmotri inicijativu i zaduži i predstavnike iz RS-a u organima Bosne i Hercegovine da pripreme prijedloge za izmjene postojećih dokumenata kojima je regulirana ova oblast. Iako ne spore kako se o troškovima treba razgovarati, analitičari su složni kako je u pozadini incijative pokušaj derogiranja jednog od osnovnih stubova državnog subjektiviteta, a to je odbrana.

Predstavljajući incijativu za pokretanje postupka demilitarizacije Bosne i Hercegovine, predsjednik RS Milorad Dodik kazao je kako reforma odbrane  nije polučila očekivane rezulate iako je na Oružane snage BiH (OS) od 2006. godine potrošeno više od milijardu eura. Dodao je i da je da bi se iznos od 150 miliona eura, koliko OS godišnje koštaju, mogao pametnije iskoristiti:

„Poznato je da su vojske veliki podstrek za razvoj industrije, a činjenica je da OS značajan dio opreme kupuju eksterno i time dodatno urušavaju platni i trgovinski bilans BiH, a time i nas.“

Sa ocjenom svog stranačkog šefa slaže se i predsjedavajuća Zajedničke komisije Parlamenta BiH za odbranu i sigurnost Dušanka Majkić: „Ministarstvo odbrane je jedino ministarstvo koje pored ministra ima dva zamjenika, tri čovjeka koji neposredno brinu o tome unutar Ministarstva odbrane. Imamo načelnika zajedničkog štaba i njegova dva zamjenika. To je šest ljudi koji direktno rukovode. Dakle, zaista je pitanje šta su ti ljudi radili godinama.“

No, ne i Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH u ranijem sazivu:

„Sigurnost je skupa, ali je daleko skuplje nemati je. OS troše određena sredstva, ali stvaraju okvir i ne možete se ničim baviti bez tog okvira.“   

Beriz Belkić
..........................................
​​Prijedlog o ukidanju OS BiH zapravo nije nikakva novost u odnosu na ranije stavove stranaka iz RS kada su u pitanju državne institucije, kaže poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH Beriz Belkić, koji je u vrijeme uspostave OS bio na funkciji člana Predsjedništva BiH. Pričom o ogromnom novcu koji se troši za odbranu pokušava se ponovno derogirati jedan od osnovnih stubova države, ovaj put to je odbrana.

„Mislim da su zamijenjene potpuno teze, odnosno zlonamjerno je to, sa ciljevima da se BiH potpuno destabilizira i učini besmislenom. Umjesto da se otvori rasprava u svakoj od institucija u BiH, o ukupnom sistemu javne uprave, da se govori i kapacitetu i kompetentnosti, da se vidi šta smo mi činili da to ne bude tako, jednostavno se uvijek ide sa jednim pristupom i pretpostavkom da to treba ukinuti“, kaže Belkić.   

Upoređujući zemlje u okruženju i mogućnosti BiH, Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije, s druge strane, tvrdi kako BiH ipak nema preskup vojni aparat. Naprotiv.

„Ja mislim da je on maltene minimalan, sad je nekih 1,12 procenata bruto društvenog proizvoda. Ako uporostimo, nekih 90 maraka godišnje po glavi stanovnika, što je stvarno nikakav trošak s obzirom šta još uvijek dobijamo u BiH vezano za njihovo učešće u deminiranju ili u pomoći civilnim organima u slučaju prirodnih nepogoda.“  

Po ugledu na Srbiju

O demilitariziciji BiH moguće je razgovorati nakon što se izvrši demilitarizacija regiona, o čemu je u ovom trenutku nerealno govoriti, mišljenja je vojni analitičar Neven Kavazović dok upozorava kako inicijativa predstavlja i destabilizaciju njenog puta u NATO:

„Kad je došlo do ove inicijative u Banjoj Luci upravo je tada u Beogradu saopšteno da Srbija neće ni u jednu vojnu organizaciju, ali istovremeno najavljuje reformu odbrane i vojske koju će pomagati Rusi. Prema tome, mislim da svako može izvući zaključak iz toga kakav želi.“

Kroz doprinos koji daje međunarodnom miru i sigurnosti i kroz uključivanje svojih trupa u Iraku i Avganistanu, BiH je izgradila vjerovatno najpreprepozntljiviji imidž državnog subjektiviteta. Denis Hadžović poentira kako prijedlog zasigurno neće dobiti potrebnu većinu glasova u Parlamentarnoj skupštini BiH.

„Mislim da je ovo inicijativa koja se već dugo provlači, ali ne bih rekao iz RS-a, nego u okviru SNSD-a. Vidjećemo kada to dođe na predstavnike u državnim organima RS, koja ima Zakon o odbrani, odnosno član 84. koji eksplicitno naređuje maltene da moraju promovisati napredak BiH u NATO. Vidjećemo kako će se oni ponašati. Još uvijek je ovo inicijativa iz, da tako kažemo, jedne lokalne zajednice.“ 

Zakon o odbrani BiH usvojen je 5. oktobra 2005. godine. Tim zakonom su formirani Ministarstvo odbrane i jedinstvene Oružane snage BiH.  Ministarstva odbrane Republike Srpske i Federacije BiH prestala da funkcionišu 1. januara 2006. godine.

...............................................................

.................................................................................
..U desnom uglu obiljezeni crvenom linijom su: Ratko Mladic, Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik u lijevom uglu obeljezen crvenom linijom je Vladika Vasilije Kacavenda
.......................................................



Haški optuženici Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Goran Hadžić
.........................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik

................................................
......................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadžić
......................................................................


Biljana Plavšić  i Milorad Dodik
......................................................


Dobrica Ćosić
...............................


Dobrica Ćosić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić,  Tomislav Nikolić

................................................................

10.10.2012.

ROĐENDAN IVE ANDRIĆA: PISAC KOJI SAMO NA GUGLU PRIPADA SVIMA

Rođendan Ive Andrića: Pisac koji samo na Guglu pripada svima

Ivo Andrić u Višegradu, arhivska fotografija

.....................................................

Internet pretraživač Google na dan 120-og rođendana Ive Andrića, dobtinika Nobelove nagrade za književnost, postavio je  na srpskom, hrvatskom i bosanskom domenu sliku višegradskog mosta Mehmed paše Sokolovića, jedan od ključnih simbola njegovog dela. Time je, za razliku od  balkanskih elita, ova svetska kompanija pokazala da vidi Andrića onakvim kakav je suštinski bio: kao nadnacionalnog ( nekada se to zvalo jugoslovenskog) pisca koji je kao takav ostavio dubok trag i snažan pečat u književnosti XX veka.

Andrićevo delo je, prema rečima naših sagovornika iz Srbije, BIH i Hrvatske, na ovim prostorima izloženo zloupotrebi u čisto političke svrhe. Književnik iz Beograda Filip David ističe da je Andrić tumačen onako kako je nekim političkim elitama u određenim trenucima odgovaralo.

„Pre godinu dana je bila velika diskusija o tome da li je on srpski, hrvatski ili muslimanski pisac, a Andrić po svom delu pripada svim sredinama i naiko nema prava da ga prisvaja“, kaže David.

U 90-im godinama, uporedo sa krvavim raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih država, nacionalističke kulturne elite u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini započele su prisvajanje Andrićevog lika i dela, predstavljajući ga isključivo kao svog pisca. Doduše,  svojatanje se smenjivalo sa  periodima ignorisanja, neke vrste pokušaja ekskomunikacije iz pojedinih kultura, optužbi na račun najvećeg jugoslovenskog pisca. U tom palanačkom pohodu na Nobelovca, nisu se štedele reči a bogme ni gluposti.

Idemo redom. Bošnjački nacionalisti su ne tako davno proglasili Andrića baštinikom  kosovskog mita, a njegovu literaturu videli, ni manje ni više , nego kao inspiraciju za srebrenički genocid. Uz tvrdnju da mu je  dodeljena Nobelova nagrada baš zbog mržnje prema islamu i muslimanima. Sarajevski pisac Ivan Lovrenović kaže da su Andrića neki bošnjački akademski krugovi optužili da je “puno doprinio nesreći Bosne i toga dijela svijeta”.

U hrvatskim nacionalističkim krugovima je, dodaje Lorenović, sve do nedavno prećutkivan i ponekad proskribovan.

Ivan Lovrenović
​​........................................
“To je možda na neki način najtužniji oblik odnosa prema Ivi Andriću. I u srpskom i u bošnjačkom slučaju Andrić postoji kao jedan snažan topos oko kojega se uvijek lome neka koplja, makar to bilo i pogrešno. U hrvatskom slučaju nije bilo ničega ”, smatra Lovrenović.

A kada nije prećutkivan, onda je aboliran najčudsenijim tvrdnjama , da se, na primer, njegova dela originalčno pisana na hrvatskom jeziiku a nadkandno prevodjena na ekavicu.

Srpska upotreba Andrića je ništa manje zapanjujuća. U devedesetim godinama počelo je da kruži Andrićevo "Pismo iz 1920. godine" sa tezom da je prvobitni naslov bio “Pismo iz 1992. godine” u kome Andrić kao prorok govori o nužnom ostvarivanju velikosrpkog sna o svesrpskoj zemlji,  pa i po ceni genocida u Srebrenici. Tolika je, navodno, po Andriću, mržnja  u kojoj je utopljena Bosna i u kojoj Srbima nema opstanka. Karadžić i Mladić su u tom kontekstu i po Andrićevom proročanstvu, spacioci srpstva.

Shodno tome, političko-kulturni krugovi u manjem bh. entitetu nastoje da u nacionalističkom ključu upotrebe Andrićevo delo kao sredstvo indoktrinacije. Ministarstvo kulture RS je tako započelo projekat štampanja romana „Na Drini ćuprija“ u tiražu u kojem će, kako je rekao resorni ministar, svaka kuća u Republici Srpskoj imati po jedna primerak Andrićevog romana.

Najnoviji srpski projekat je Andrićgrad, Emira Kusturice u kojem je na Vidovdan ove godine otkriven spomenik piscu “Proklete avlije”. Taj je projekat, prema rečima Ivana Lovrenovića, u nesrazmeri sa onim što je Andrić za života pisao i radio.

“To je projekat koji na najmanifestniji, najspektakularniji vanjski, vidljivi način govori o tome koliko se do grotesknih formi koristi taj naš pisac da bi se postigli neki potpuno drugi ciljevi. Drugi, u tom smislu da ne služe književnosti i zato što odudaraju od temeljnog duha Andrićeve književnosti. To je neka vrsta skupo plaćenje, vrlo sofisticirano izvedene potempkinovske kulise koja pod imenom Ive Andrića hoće da poruči nešto sasvim drugo”, objašnjava Lovrenović.

Takva svojatanja Andrića obeležja su primitivnih nacionalizama, kaže pisac i publicista iz Zagreba Predrag Matvejević.

„Da li je Tolstoj samo ruski pisac? Da li je Šekspir samo engleski pisac? Zar kvalitete djela i umjetnička vrijednost nisu također prisutni? Kako ćete Andrića svesti, recimo, samo na srpsku književnost? Gdje su tolike priče o fratrima, kojih nema u srpskoj književnosti? Gdje je ’Prokleta avlija’ koja u sebi nosi jednu paradigmu konclogora?,“ pita se Matvejević.

„Sam Andrić je“, ističe Matvejević govoreći i piščevoj privrženosti ideji jugoslovenstva ,,bio čovjek jedne beskrajne čistoće. Pripadao je generaciji koja je bila projugoslavenska, u kojoj su najviši kulturni pothvati nosili jugoslavenski karakter.“

Takav Andrić 120 godina posle rođenja postoji samo u Guglovom virtuelnom svetu.

Priča o nobelovcu sa Balkana mogla bi se završiti parafrazom onoga što je Aleksandar Hemon rekao za pisca Danila Kiša: "Pa ipak, kad me neko danas pita čiji pisac je Andrić, jedini , legitiman, smislen odgovor je moj."

VIDEO: Dokumentarni film o životu Ive Andrića "Mrka ljepota"

 

10.10.2012.

BRITANSKI PUKOVNIK: KARADžIĆ I MLADIĆ UPRAVLjALI HUMANITARNOM POMOĆI

Britanski pukovnik: Karadžić i Mladić upravljali humanitarnom pomoći

Pirs Taker svjedoči na suđenju Ratku Mladiću, 9. listopad 2012.

....................................

Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću okončan je iskaz britanskog pukovnika Pirsa Takera (Pyers Tucker), koji je kao bivši pomoćnik za vojna pitanja UNPROFOR-a – opisao teroriziranje Sarajlija i etničko čišćenje u Istočnoj Bosni za što optuženi odgovara po zapovjednoj odgovornosti.

Nakon što je u glavnom iskazu Taker opisao - da je general Mladić koristio opsadu i prekid dostave energenata Sarajevu - kako bi prisilio bosansku Vladu na ustupke, obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja pokušala prikazati – da su postojali drugi razlozi za nestašicu i humanitarnu katastrofu.

„Vlasti bosanskih Srba, Karadžić i Mladić, kada su htjeli nešto pustiti onda se to i dogodilo“, odgovorio je više puta svjedok Taker na opravdanja obrane - kako je nestašica energenata postojala zbog ratne situacije i dugova za plin sarajevskih vlasti (Rusima), a ne zbog namjernog teroriziranja stanovništva.

Britanski pukovnik, koji je u Bosni i Hercegovini boravio 1992. i 1993.godine – nije se s tim složio.


„Generalu Morionu (Philippe Morillon, zapovjednik UNPROFOR-a) iznošeni su razni razlozi – zašto je pritisak plina u Sarajevu tako slab. To je bio jedan od navedenih razloga. Ali general Morion i njegov štab, mi nismo tako nešto istraživali jer smo bili previše zauzeti ublažavanjem patnje“, prisjetio se svjedok.

Osim prebacivanja krivnje na ratne uvjete, razloge namjernog zaustavljanja humanitarnih konvoja za opkoljeno Sarajevo i zaštićene zone - poput Srebrenice, obrana je pokušala svaliti s vojnih i političkih vlasti bosanskih Srba na lokalno stanovništvo koje se navodno bunilo prolasku pomoći za neprijateljsku stranu. 

No mogućnost – da bi lokalni stanovnici prkosili naređenjima generala Mladića ili tadašnjeg predsjednika Karadžića – bivši UNPROFOR-ac Taker je također odbacio.

„Bilo je i slučajeva kad vlasti bosanskih Srba nisu željele da neki konvoj prođe, a to je bilo najčešći slučaj. Oni bi koristili taj izgovor – zašto je slavina samo malčice otvorena. Ali oni nikada nisu željeli da bude odvrnuta do kraja. Oni su kontrolirali slavinu humanitarne pomoći“, opisao je svjedok.



O napadima VRS-a i gađanju Srebrenice iz Srbije

Mladićeva obrana je željela opravdati napade na Sarajevo, ali i kasnije na zaštićene zone, tvrdeći kako se samo odgovaralo na vatru budući da se bošnjačka strana koristila civilnim područjima za ratne aktivnosti.

Poput sarajevskih bolnica, što je svjedok samo djelomično potvrdio, navodeći kako se radilo o nekoliko napada pokretnim minobacačima, zbog čega je uložen prosvjed međunarodnih promatrača – a ne stalnoj pojavi – za razliku o konstantnih napada na grad s položaja VRS-a.
Snimke otkrivenog oružja u humanitarnom konvoju prikazane od strane obrane
​​
„Znam da su obje bolnice bile metom artiljerijske vatre i tenkovske paljbe u velikom broju navrata“, naveo je svjedok.

Pri kraju unakrsnog ispitivanja svjedok Tucker je opisao i napade na nogometno igralište u Srebrenici od kud su helikopteri UN-a evakuirali bolesne i ranjene izbjeglice koje su se sklonile u enklavu nakon etničkog čišćenja Cerske i ostalih preuzetih dijelova Istočne Bosne 1992.godine.

Prema analizi međunarodnih promatrača VRS je surađivala prilikom tih napada s vojnim snagama države Srbije.

„Da bi se pogodio nogometni stadion u Srebrenici, kada su helikopteri pokušavali izvršiti evakuaciju, morate imati ljude koji promatraju sve to i vide gdje padaju granate. I to (osmatranje) je bilo na teritoriji bosanskih Srba, a čini se da su same granate bile ispaljene iz uže Srbije“, prisjetio se bivši UNROFOR-ov savjetnik koji je analizirao mjesta pogotka.

Iako je u ponedjeljak izbačen pa vraćen u sudnicu, sudsko vijeće se i u utorak borilo s discipliniranjem optuženog. General Mladić je zaradio nekoliko upozorenja predsjedavajućeg suca Alfonsa Oria (Alphons Orie) zbog obraćanja braniteljima u vrijeme iskaza svjedoka, kao i zbog odlaska na toalet neposredno pred početak suđenja zbog čega se kasnilo.

Suđenje će se nastaviti u srijedu novim iskazom o zločinima u Sarajevu. Australijski general Džon Vilson (John Wilson), bivši šef promatrača UN-a u Sarajevu, već je svjedočio kako je artiljerijska i snajperska paljba na Sarajevo bila toliko neselektivna i rasprostranjena po civilnim metama da takvo nešto nije vidio u svojoj karijeri.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58636231

Powered by Blogger.ba