Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

07.10.2012.

REUTERS, AFP, HINA..: SVJETSKE AGENCIJE O IZBORIMA U BiH

Reuters, AFP, Hina..: Svjetske agencije o izborima u BIH

 
07.10.2012.
imageIzbori / ilustracija

............................................

(24SI) - Svjetske i regionalne  novinske agencije objavile su u nedjelju vijesti o održavanju lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini.

 

[24 sata info]

Francuska novinska agencija AFP izvijestila je o izborima u BiH, posebno se osvrćući na Srebrenicu i podsjećajući da su snage bosanskih Srba u njoj izvršile genocid tokom rata od 1992. do 1995. godine.

Kandidat za načelnika općine Srebrenica Ćamil Duraković, koji je i sam preživio masakr, rekao je u nedjelju da su današnji izbori "najvažniji od okončanja rata", piše AFP.

"Ovdje je u pitanju borba dviju politika koje dominiraju našom zemljom: one koja poriče genocid i one koja ga priznaje. To je borba između zla i dobra", rekao je Duraković.

Srpska kandidatkinja za načelnicu Srebrenice Vesna Kočević je izjavila za AFP: "Muslimani nemaju od čega strahovati ako ja pobijedim i sigurna sam da mogu uraditi mnogo toga kako bi se izgradilo povjerenje između ove dvije zajednice."

Biračka mjesta u centru grada, koji je dom oko samo 6.000 ljudi, bila su krcata biračima, a tokom izbora nisu prijavljeni veći incidenti, zaključio je AFP.

Britanska agencija Reuters se u izvještaju o današnjim općinskim izborima u Bosni i Hercegovini također posebno osvrnula na situaciju Srebrenici.

Reuters piše da mnogi Bošnjaci u Srebrenici smatraju kako bi izbor srpskog kandidata za načelnika mogao ugroziti sjećanje na masakr koji se dogodio u tom gradu tokom rata od 1992. do 1995. godine i memorijalni kompleks u kojem je sahranjeno 5.600 žrtava genocida.

"Ovdje se ne radi o dvjema etničkim grupe. Ovdje se radi o dvjema grupama bosanskih državljana - o onima koji priznaju genocid i o onima koji ga poriču", rekao je bošnjački kandidat za načelnika Srebrenice Ćamil Duraković.

"To je nešto što je sveto Bošnjacima. Memorijalni kompleks predstavlja crvenu liniju koja se ne smije preći", dodao je.

Obični građani, i Bošnjaci i Srbi, osvrtali su se manje na prošlost, a više su pričali o potrebi za zaposljenjem i prosperitetom, piše Reuters.

Panarapska novinska agencija Al-Džezira piše da se očekuje pobjeda nacionalnih stranaka iz triju konstitutivnih naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Al-Džezira također izdvaja Srebrenicu, gdje je vojska bosanskih Srba 1995. godine ubila 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka i protjerala više hiljada civila.

Agencija Al-Džezira podsjeća da se izbori ne  održavaju jedino u Mostaru, gdje se lokalni Bošnjaci i Hrvati nisu uspjeli usaglasiti oko novog izbornog zakona.

Hrvatska novinska agencija Hina također je u nedjelju izvještavala o izborima u Bosni i Hercegovini.

Osvrćući se na situaciju u Srebrenici, Hina piše da se prema dostupnim informacijama vodi krajnje neizvjesna utrka za načelnika općine Srebrenica između Ćamila Durakovića i Vesne Kočević, kandidata iza kojih su se ujedinile bošnjačke odnosno srpske političke stranke.

Srbijanski mediji javljaju da lideri opozicije i u  Federacji BiH i u Republici Srpskoj očekuju da će izbori donijeti promjene u njihovu korist.

Također javljaju da na biračkim mjestima nije bilo većih incidenata.

(fena)

 

07.10.2012.

KO JE DOBRO, A KO LOŠE PROŠAO U JUGOSLAVIJI

Ko je dobro, a ko loše prošao u Jugoslaviji

Okupljanje ispred Kuće cvijeća u Beogradu na Dan mladosti 25. maja

Okupljanje ispred Kuće cvijeća u Beogradu na Dan mladosti 25. maja

..................................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o mitu o Jugoslaviji. Sagovornici su bili dva kulturologa: Milena Dragičević-Šešić, profesorka Fakulteta dramskih umetnosti iz Beograda, i Ivo Žanić, profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba.

Bilo je reči o tome u kojoj meri se u jugoslovenskom mitu mešaju mitsko i istorijsko, kakvu ulogu igra nostalgija u građenju mita o Titovoj Jugoslaviji kao zlatnom dobu života na ovim prostorima, koji su pozitivni, a koji negativni stereotipi o Jugoslaviji u Srbiji i Hrvatskoj, zašto i srpski i hrvatski nacionalisti govore sve najgore o Jugoslaviji, kako se raspad Jugoslavije vidi iz Beograda, a kako iz Zagreba, da li je za mladu generaciju, rođenu devedesetih godina, Jugoslavija daleka prošlost prema kojoj su ravnodušni, kako u Hrvatskoj zaokupljenost Evropskom unijom potiskuje priče o Jugoslaviji, kao i o tome da li će, kada nestanu generacije koje su najveći deo života provele u zajedničkoj državi, mit o Jugoslaviji pasti u zaborav.

Omer Karabeg: Da li je Jugoslavija već otišla u mit?

Milena Dragičević-Šešić: Jugoslavija je već otišla u mit. Čini mi se da danas u Srbiji postoje dva paralelna mita o Jugoslaviji, oba veoma aktivna na javnoj sceni. Jedan je pozitivan i najbolje je izražen u Leksikonu YU mitologije i sličnim knjigama. S druge strane, različiti nacionalistički krugovi u Srbiji izgradili su mit o Jugoslaviji kao ubici i zatiraču srpstva i svega što je srpsko.

Ivo Žanić: Jugoslavija je počela kao mit. Njena službena ideologijska definicija bila je da je ona ostvarenje stoljetnih snova naših naroda i narodnosti koji su, ujedinivši se pod vodstvom znamo koga, ostvarili sve svoje stoljetne težnje. Sve države imaju svoj utemeljiteljski mit, pa ga je imala i Jugoslavija.

Omer Karabeg: Može li se reći da se u slučaju Jugoslavije, s obzirom na kratku vremensku distancu, mešaju mitsko i istorijsko i da ih je teško razdvojiti?

Milena Dragićević-Šešić: Mislim da se izuzetno mnogo mešaju, iako u građenju mita, bilo da je on pozitivan ili negativan, činjenice nisu ni od kakvog značaja, jer oni koji grade mit koriste samo one činjenica koje potkrepljuju ono što oni žele da kažu.

Ivo Žanić:To je praktički nemoguće razdvojiti na razini svakodnevnog života. To tek znanstvenici pokušavaju i uspijevaju razlučiti, ali u percepciji običnog građanina, u onome što nazivamo općom sviješću, to je vrlo teško razdvojiti. Kada se gleda iz hrvatska perspektive na iskustvo druge Jugoslavije, onda tu i najzadrtiji negatori Jugoslavije, koji je definiraju kao kozmičko zlo koje se dogodilo Hrvatima, imaju problema odgovoriti na tri pitanja.


Prvo, Jugoslavija je donijela ukinuće monarhije i uspostavu republike, što je vjerojatno iz kuta srpskih nacionalista bio gubitak, jer je kraljevska kuća bila srpska, ali je iz hrvatskog kuta republika bila dobitak.

Drugo, Tito je donio federalizam, što je bio hrvatski politički zahtjev i političko iskustvo iz doba  Austrougarske.

Treće, ona je donijele prisajedinjenje Istre, Cresa, Lošinja i Zadra Hrvatskoj. Zadrti i radikalni negatori Jugoslavije ostaju bez odgovora na ova tri pitanja, koja po meni, zdravorazumski gledano, predstavljaju određeni povijesni napredak i imaju elemente političke, pa i kulturološke modernizacije. Inače, čini mi se da je pogled na Jugoslaviju iz hrvatske perspektive puno kompleksniji nego iz srpske, neovisno od toga koja se politička ili ideološka perspektiva zauzima iz Srbije.

Milena Dragičević-Šešić: I u Srbiji je mnogo konfliktnih pitanja vezano za Jugoslaviju. Jedno od takvih je pitanje kraljevine. Za mene, koja sam za republiku, ukidanja kraljevine je normalan proces. Za veliki broj ljudi u srpskom političkom životu, koji su rojalisti ili konzervativci, ukidanje kraljevine je bilo degradacija države. Oni ukazuju da su kraljevine, kao što su Danska, Holandija ili Švedska, danas najsolidnije zemlje sa najvišim kvalitetom života. Oni također kažu da je napuštanjem kraljevine degradirana srpska kulturna norma.

Tu je i pitanje jezika. Protivnici Jugoslavije tvrde da je ona uništila srpski književni jezik, jer do danas veliki broj srpskih intelektualaca ne može da se opredeli da li govori srpski ili srpsko-hrvatski i još uvek se koriste rečnici srpsko-hrvatskog jezika. Čak su velikim delom upitni i spomenici identiteta, jer su u Beogradu bili smešteni jugoslovenski spomenici. Pominje se da predsednik Srbije i danas polaže venac na Meštrovićev Spomenik neznanom junaku koji je posvećen svim narodima Jugoslavije.

Sa stanovišta nacionalista ideja Jugoslavije je u potpunosti rastočila i uništila srpsko biće. Oni smatraju da je federalizam najveće zlo zato što je razdvojio srpski narod i ostavio ga u različitim federalnim jedinicama. Da se nije formirala Kraljevina SHS, smatraju nacionalisti, Srbija bi kao pobednica u ratu bila neka velika Srbija, mnogo veća od ove sadašnje. Vrlo često se ističe da su komunisti - među kojima, kako se kaže, nije bilo etničkih Srba - iscrtali granice koje su bile nepovoljne za Srbiju.

Omer Karabeg:  Kakva je uloga nostalgije u građenju mita o Jugoslaviji?

Milena Dragićević-Šešić: Uloga nostalgije je ogromna. Danas 90 odsto ljudi neuporedivo teže živi nego što se živelo 60-tih i 70-tih godina, a to je period koji svi mi poistovećujemo sa Jugoslavijom. Svi se sećaju naglog progresa koji je počeo 1960. godine i koji nije samo doneo bolji život nego je i otvarao perspektivu. Iz ugla današnje
Uloga nostalgije u građenju mita o Jugoslaviji je ogromna.

depresivne situacije, kada građaninu Srbije čak ni Evropa nije perspektiva, ljudi se za nostalgijom sećaju vremena kada je 80 posto domaćinstava imalo fiću, jugo, zastavu 101. Naravno da je to nostalgija za mladošću, pa se mnogi sećaju tog vremena kao zlatnog doba. Ulepšava se prošlost, priča se da je školovanje bilo besplatno, da je zdravstvo bilo besplatno, što nije do kraja tačno, da nije bilo mita i korupcije, mada smo svi mi, koji smo živeli tada, znali za plave koverte.

Ivo Žanić: Tu postoji jedna zbrka u glavama koja ima korijen kako u filtriranim, neselektivnim pričama o Jugoslaviji, tako i u nostalgiji koja je u 90 posto slučajeva nostalgija za mladošću. Pristalica sam teze da nekada jedan dobar vic puno više govori o jednom društvu nego li mnogobrojne sociološke studije, pa ću sada jedan takav vic ispričati. Došao Tito u neko bosansko selo 50-tih godina i pita: “Druže Suljo, da li ti je bolje sada ili ti je bilo bolje u Kraljevini?“ Suljo kaže: “U Kraljevini“. “Pa, kako Suljo, asfaltirali smo ti selo, dobili ste školu, javnu rasvjetu, ambulantu“. “Ma, jeste, druže Tito, sve je to istina što govoriš, ali u Kraljevini sam imao 20, ali sada imam 60 godina“. Mislim da kroz taj vic treba gledati mit o Jugoslaviji kao zlatnom dobu. Kada je čovjek mlad, sve mu je dobro. Mislim da su i ljudi u Sjevernoj Koreji nostalgični za svojom mladošću. Nije dobro kada se prirodna ljudska sentimentalnost prema vlastitoj mladosti oblači u neke ideološke programe i političke stavove i kada se onda time javno manipulira.

Omer Karabeg: Koji su pozitivni, a koji negativni stereotipi o Jugoslaviji?

Milena Dragičević-Šešić: Pozitivni stereotipi u Srbiji su oni o potpunoj jednakosti i samoupravnom društvu. Jednim delom, mnogo toga je tačno, naročito kada se zaboravi da je iza svega stajala Komunistička partija. Mi smo glasali i birali naše direktore u radnim organizacijama, školama i na fakultetima, ali se pre toga uspostavljao neki partijski konsenzus ko uopšte može da bude predložen i biran. U pozitivne stereotipe spada i onaj o bratstvu i jedinstvu koji govori da su narodi Jugoslavije živeli srećno i bez ikakvih međusobnih problema. Mnogi će reći da je postojala sloboda govora i udruživanja, naravno pod uslovom da ne diraš baš Tita. Sve ovo što kod jednog broja ljudi postoji kao pozitivni stereotip - kod drugog postoji kao negativni.

Milena Dragičević Šešić
..............................................
​​Srpski nacionalisti govore o Jugoslaviji kao o tamnici za Srbe, u kojoj jedino oni nisu mogli da kažu da su Srbi, u kojoj je gušen svaki element srpskog kulturnog identiteta, naročito ćirilica. Ćirilica je njihova je stalna tema. Jugoslavija je, navodno, namerno ubila ćirilicu, kao srpsko nacionalno pismo, da bi se Srbi odnarodili. Negativni stereotip o Jugoslaviji, koja je ubijala i sklanjala pod tepih sve što je srpsko, vrlo je raširen u Srbiji. Kad idete na sajtove izrazito nacionalnih grupa, kao što su Dveri i druge, videćete da je za njih činjenica da predsednik Tadić poklanja predsedniku Josipoviću Leksikon YU mitologije bila dokaz njegovog potpuno urušenog srpskog identiteta i još jedna potvrda da je Jugoslavija praktično uništila Srbe kao narod.

Ivo Žanić:U Hrvatskoj sasvim sigurno ne postoji mit o slobodi govora, s obzirom na ugušenje Hrvatskog proljeća, što je relativno svjež događaj koga mnogi pamte. I kod mladih postjugoslavenskih generacija postoji spoznaja o nedemokratskom režimu i represiji nad ljudima koji su drugačije mislili, pogotovo što su žrtve te represije bili ljudi kao Vlado Gotovac, Miko Tripalo i drugi, koje se mlađe generacije upoznale kao istinske demokrate. Dakle, postoji osjećaj da ta zemlja nije zatvarala samo nekakve pijance koji su pisali po zidovima “Živio Pavelić“. Ona je zatvorila i jednog Vladu Gotovca, ona je izolirala Savku Dapčević i Miku Tripala. A to nisu nikakvi teroristi, ni ustaše. O pozitivnom ili koliko-toliko uravnoteženom doživljaju Jugoslavije svjedoče one tri stvari koje sam spomenuo: federalizam, koji se u Hrvatskoj uvijek pozitivno percipira, sjedinjenje Istre, otoka i Zadra i republikanizam.

Tu postoji i jedan segment društva - mislim na veliki dio crkvene hijerarhije koji živi u nekom antikomunizmu potpuno neprimjerenom sadašnjom vremenu. Oni su ostali zarobljenici prošlosti. To je u ovom trenutku jedini segment društva s kojim ne možete uspostaviti dijalog o Jugoslaviji. Odmah nailazite na stereotipe i zadrte stavove s kojima nije moguće razgovarati. Za njih je Jugoslavija zlo, apsolutno zlo i tu nema razgovara. To je relativno utjecajan segment društva. Sve ovo drugo se kreće manje-više u okvirima normale i dijaloški je otvoreno.

Dodao bih i nešto što danas smatramo kao normalno, a nije palo s neba, nego su ga upravo Jugoslavija i Komunistička partija donijeli, a to je pravo glasa za žene. To nije mala stvar. Švicarska je tek prije desetak godina donijela taj zakon. Mnoge tvornice su građene manje-više za žene, one su omogućile ženama da imaju vlastitu plaću i da se socijalno emancipiraju. Sve su te tvornice danas propale - od Međumurske trikotaže u Čakovcu do splitske Jugoplastike. Takvih je tvornica sigurno bilo i u Bosni i Srbiji. Uopće, Komunistička partija Jugoslavije je imala snažan modernizacijski impuls, kojeg sam ja, kao Dalmatinac, svjedok. Znam kako se za 20 godina naša obala preobrazila. Što su zatekli komunisti 1945. godine? Ruralno društvo sa golemom količinom nepismenih, među ženama mislim i 80 posto. I to moramo imati na umu.

Omer Karabeg: Čini mi se da su veoma rašireni stereotipi o raspadu Jugoslavije. U njihovoj osnovi je uvek zavera svetskih sila.

Milena Dragičević-Šešić: Naravno, ali zavisi iz kojih krugova potiču ti stereotipi, pošto je srpsko društvo prilično podeljeno. Ako biste čitali nedeljenik Pečat, onda iza svega stoje Vatikan, Zapad, Amerikanci, Katolička crkva, NATO, pa, bogami, jedno vreme su i Svetski jevrejski kongres uključivali u sve te teorije zavere. Mislim da priča o zaveri služi da bi se krivica sa nas prebacila na svetske faktore. U najvećem delu srpske javnosti vlastita odgovornost se minimizira, a za raspad Jugoslavije se okrivljuju strani faktor i nelojalnost građana drugih republika koji su gledali samo svoje interese, želeli da se odvoje i da što pre bez nas odu u Evropu.

Ivo Žanić: I u Hrvatskoj ima ponešto od teorije urote, ali, naravo, u smislu obratnom od ovoga koji je spomenula gospođa Šešić. Naime, u hrvatskoj interpretaciji međunarodni urotnici su htjeli održati Jugoslaviju, ali u tome nisu uspjeli. Ali, mislim da je to sekundarno. Po meni, mita o raspadu u klasičnom smislu riječi i nema, budući da hrvatsko iskustvo pokazuje da su bila dva primarna uzroka raspada - jugoslavenski unitarizam vrha JNA i velikosrpska politika i ideologija koju metaforizira Dobrica Ćosić, a koju je instrumentalno provodio Slobodan Milošević. Mitološko promišljanje o raspadu ne postoji, jer ga stvarnost demantira. Zna se koji su tenkovi razarali i ubijali po Hrvatskoj.
Sada se u Hrvatskoj više može govoriti o novoj mitologizaciji u smislu - da li je Europska unija raj na zemlji ili je to nova Jugoslavija, je li Brisel novi Beograd ili je nešto drugo.


Nisu to bili ni teheranski, ni vatikanski, ni židovski. Međutim, treba napomenuti da se javnost polako udaljuje od rasprava o Jugoslaviji, jer pažnju sada zaokuplja druga stvar, a to je Europska unija. Sada se u Hrvatskoj više može govoriti o novoj mitologizaciji u smislu - da li je Europska unija raj na zemlji ili je to nova Jugoslavija, je li Brisel novi Beograd ili je nešto drugo. Proces pristupanja Uniji je sada u središtu javnih rasprava i on je potisnuo sve ostalo, pa i rasprave o raspadu Jugoslavije. Jugoslavija se čini nekako dalekom. Ona je iza nas. Sada su druge priče, opet pune stereotipa, jer se bez njih, izgleda, ne može. Opet imate 4B koja su nas tlačila: Beč, Budimpešta, Beograd i sada je četvrti Brisel. To je sada negativni stereotip, a pozitivni je - idemo najzad tamo gdje i pripadamo, a u čemu nas je spriječavao Beograd ili Srbi općenito.

Omer Karabeg: I vi ste, gospođo Šešić, i vi, gospodine Žaniću,  takoreći u dnevnom kontaktu sa studentima. Kako mladi ljudi, koji danas ne pamte Jugoslaviju, doživljavaju tu zemlje? Imaju li ikakva znanja o njoj? Da li je doživljavaju kao nekakvu daleku, mitsku zemlju?

Milena Dragičević-Šešić: Imam studenata koji ne znaju gde je Bled, niti šta je to. Nemaju pojma o geografskim odrednicama koje su za moju generaciju bile nešto normalno i svi smo ih znali. Svake godine sa studentima idem na neko studijsko putovanje, u jednu od susednih zemalja. Kad kažem susedna zemlja - to je i Rumunija i Bugarska, ali i Hrvatska i Bosna i Hercegovina i Makedonija. Za najveći broj mojih studenata - uvek je to prvi put. Ne samo kada smo išli u Albaniju, što bi se moglo i očekivati, ali to je bila njihova prva poseta i Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Uostalom, za njih je Makedonija isto što i Bugarska.
Ivo Žanić, foto: hrvatskiplus.org
​​..........................................................
Ivo Žanić: Kad je u pitanju odnos mojih studenata prema njihovim vršnjacima u Srbiji, nisam primijetio nikakve znakove animoziteta. Jedna relativno brojna skupina mojih studenata, od kojih su neki s područja izravno razorenih u ratu, lani je bila na Beogradskom sajmu knjiga. Vratili su se s puno dobrih dojmova o druženju sa svojim vršnjacima.

Omer Karabeg: A imaju li ikakav odnos prema Jugoslaviji?

Ivo Žanić: Rekao bih da je to relativna ravnodušnost. Srbija ih zanima, Bosna i Hercegovina ih zanima. Vole pogledati dobar srpski ili bosanski film, pročitati knjigu. Vole i otputovati u Srbiju i Bosnu, ali mislim da su prema Jugoslaviji manje-više ravnodušni.

Omer Karabeg: Mislite li da će se, kako vreme bude odmicalo, mit o Jugoslaviji razvijati dobijajući sve nove i nove dimenzije, ili će, kada nestanu generacije koje su najveći deo života proživele u Jugoslaviji, on biti brzo zaboravljen?

Milena Dragičević-Šešić: Rekla bih da će biti zaboravljen, kao što je bio zaboravljen i mit o Austrougarskoj - o bečkim šmizlama, frajlama i modi. Mitovi budu i prođu. Kada gledamo Leksikon YU mitologije, gde su simboli života u Jugoslaviji bombone 505 sa
Bojim da će mit o Jugoslaviji brzo nestati, jer on nije nikada bio uspostavljen kao jedan ozbiljan narativ.

crtom ili fića, postaje nam jasno da temelji jugoslovenskg mita nisu izgrađeni, da se taj mit gradio na nekim sitnim detaljima. On se nije čak gradio ni na Titu. A Tito, kao državnik, trebalo bi da bude u temelju tog mita. Taj mit o Titu, ne da niko ne gradi, nego se on i razgrađuje, iako je Jugoslavija sasvim sigurno bila jedan od stožera Pokreta nesvrstanosti, a to sigurno ne bi bila da nije bilo Tita. Nismo izgradili mit na onim odrednicama na osnovu kojih je on trebalo da bude izgrađen, već na osnovu nekih manje-više perifernih detalja za koje nas vezuju zajedničke uspomene. Stoga se bojim da će mit o Jugoslaviji brzo nestati, jer on nije nikada bio uspostavljen kao jedan ozbiljan narativ.

Ivo Žanić: U Hrvatskoj je taj proces već poodmakao. Profesorica Šešić je spomenula da Beograd ima dvojni identitet - jer je bio glavni grad i Srbije i Jugoslavije - pa sada ljudi ne znaju što da rade sa nekadašnjim saveznim simbolima i institucijama. Toga u Hrvatskoj nema. Zagreb je bio samo glavni grad Hrvatske. Pošto nema te dvojnosti, otpada razlog za ambivalenciju. Premještanje težišta na Europsku uniju zapravo je dovršilo proces nestanka mita o Jugoslaviji, ne samo kod mladih, nego i kod starijih generacija. Mislim da će se to dogoditi i u Srbiji. Tu nije važan datum ulaska - govorim iz hrvatskog iskustva. Važan je trenutak kada ljudi osjete da je taj proces počeo. Srbija je dobila kandidaturu i on je već na neki način počeo. Onda se odmah počne mijenjati težište. Mijenjaju se metafore, mijenjaju se simboli, u igru ulaze nove metafore i novi simboli. Naprosto, knjiga se zatvorila i mislim da je to dobro. Neka povjesničari istraže istinu i činjenice, a stvari idu u drugom smjeru.

Milena Dragičević-Šešić: Mislim da je Ranko Munitić u jednoj od svojih poslednjih knjiga naslovom tačno precizirao šta se dešava. On je toj knjizi, koja je posvećena jugoslovenskom filmu, dao naslov Adio, jugo-film. To bi se moglo reći i za mit o Jugoslaviji.

 

07.10.2012.

VRIJEDNOST NEKRETNINA IZRAŽENA U NOVCU: BiH ĆE PO SPORAZUMU O SUKCESIJI SFRJ DOBITI 10 MILIONA DOLARA

Vrijednost nekretnina izražena u novcu
BiH će po sporazumu o sukcesiji SFRJ dobiti 10 miliona dolara
..............
07.10.2012.
.................
BiH će po sporazumu o sukcesiji SFRJ dobiti 10 miliona dolara
Ambasada SFRJ u Oslu koja je pripala BiH
FOTO: Arhiva

.............................................

 

Prema sporazumu o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije, do sada je podijeljeno oko 50 od 127 objekata diplomatsko-konzularne mreže koju je bivša Jugoslavije imala, a čija je procijenjena vrijednost oko 65,5 miliona dolara.

BiH bi trebalo da dobije oko 15 odsto ovih sredstava što, izraženo u novcu, iznosi gotovo 10 miliona dolara.

BiH je u prvoj fazi dobila rezidenciju bivše SFRJ u Budimpeši i taj objekat se nalazi u njenom posjedu, a krajem avgusta izvršena je i primopredaja kuće u Vašingtonu, piše "Večernji list", izdanje za BiH. 

U drugom dijelu raspodjele do kraja ove godine, BiH će dobiti još stan u Milanu, ambasadu u Otavi, rezidenciju u Beču i ambasadu u Ankari, a u trećoj fazi ambasadu u Španiji.

Nijedna od zemalja nije zainteresovana za kompleks bivše ambasade u Bonu i rezidencijalni stan u Njujorku čija se vrijednost procjenjuje, kako spekulišu mediji, na oko 20 miliona dolara.

Međutim, vrijednost ovih i još nekoliko objekata za koje nijedna od zemalja bivše Jugoslavije nije zainteresovana procijeniće za to odobrane agencije u Njemačkoj i SAD, a nakon toga vladama zemalja će biti predloženo da ih prodaju.

Iz Ministarstva inostranih poslova BiH potvrđeno je da je zgrada ambasade nekadašnje SFRJ u Oslu, koju je BiH dobila Sporazumom o sukcesiji imovine zajedničke države, od Srbije već preuzeta u avgustu.

 

07.10.2012.

MODERNI TROJANSKI KONj: UMJETNIČKA REINTERPRETACIJA LEGENDARNOG GRČKOG MITA

Moderni Trojanski konj: Umjetnička reinterpretacija legendarnog grčkog mita

 
..............
07.10.2012.
...................
imageIlustracija

...............................................................

 Jedan  se njemački umjetnik nedavno odlučio da doista neobičan pothvat. Naime, Babis Pangiotidis izradio je gigantskog trojanskog konja i to uz pomoć 18 hiljada  tipaka s tastature.

 

[24 sata info]

Skulptura pod nazivom "Hedonism(y) Trojaner" u potpunosti je izvedena od recikliranih materijala: smole, tipaka s tastature i kablova.  Kao i u grčkom mitu, i ova skulptura je metafora za zlo koje se "šulja" maskirano u bezopasnog konja.



No, ovom je skulpturom umjetnik želio ukazati na moderno informatičko doba izloženo virusima, s posebnim naglaskom na "Trojan". Također, Pangiotidis je želio istaknuti ne samo štetnost virusa, već i Interneta kojem smo svakodnevno izloženi, prenosi Daily Mail.



"Internet je medij preko kojeg dobivamo informacije koje dijelimo brzo, bilo to dobrovoljno ili nekim oblikom prinude. Ono što je loše u tome jest to da često sami sebe definiramo na osnovu svog prisustva na društvenim mrežama poput Facebooka. Mislim da su na Internetu kao mediju, ljudi zaglavljeni u nekom svojem hedonizmu", naglasio je Pangiotidis.

(24sata.info)

 

07.10.2012.

NAKON ODLUKE USTAVNOG SUDA SRBIJE: ČETNICIMA DRŽAVA I DALjE POKROVITELj

Nakon odluke Ustavnog suda Srbije 
Četnicima država i dalje pokrovitelj 
Podstranica "militarija": U prvom planu jurišni bajonet za četničke jedinice
FOTO: Screenshot
Četnicima država i dalje pokrovitelj

Ustavni sud Srbije nedavno je ocijenio neustavnom uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005. godine prema kojoj su članovi Ravnogorskog pokreta bili proglašeni ravnopravnim učesnicima Narodnooslobodilačkog rata. Tako četnici više nisu ravnopravni s partizanima, ali i dalje imaju pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.


Također, četnicima i dalje ostaje pravo da budu nosioci "Ravnogorske spomenice 1941", ali tek kada dokažu da su u Ravnogorskom pokretu bili do 15. maja 1945. Do sada je podneseno više od 3.000 zahtjeva za dobivanje ove spomenice, a presuda Ustavnog suda već izaziva brojne polemike.

Srbija je među rijetkim zemljama u Evropi koje su izjednačile antifašiste i saradnike okupatora, a dobro upućeni tvrde da se radilo o politički motiviranoj odluci zasnovanoj na korištenju usluga četnika svojevremeno u ratu, a potom i u dobro razrađenom sistemu zastrašivanja nesrba.

Nedvojbeno je da "Republička asocijacija za negovanje tekovina ravnogorskog pokreta" još svog pokrovitelja ima u državi Srbiji, odnosno Ministarstvu rada i socijalne politike. Naime, na internet-stranici ove "asocijacije", osim propisa i projekata, te ordenja koje je Draža Mihailović dobio od Harija Trumana i Šarla de Gola, više nego morbidno izgleda podstranica "militarija". Tu je, između ostaloga, u prvom planu jurišni bajonet za četničke jedinice.

Za nesrpski živalj Balkana, prije svega Bošnjake, ovaj nož bolno je podsjećanje na stotine hiljada pobijenih sunarodnjaka u ime ideje velike Srbije, čiji su realizatori, prije svih, uvijek bili ravnogorci.

 

07.10.2012.

SUDIJA EVROPSKOG SUDA ZA LjUDSKA PRAVA IZ BiH: FARIS VEHABOVIĆ: REFORMA PRAVOSUĐA IZGUBILA NA ZAMAHU

Sudija Evropskog suda za ljudska prava iz BiH
Vehabović: Reforma pravosuđa izgubila na zamahu
.................
07.10.2012.
................
Vehabović: Reforma pravosuđa izgubila na zamahu

 Faris Vehabović: Ne smije se desiti da nas eliminiraju iz Vijeća Evrope

FOTO:  I. Šebalj

........................................................

Faris Vehabović, bh. sudija Evropskog suda za ljudska prava
Ž2 = Reforma pravosuđa izgubila na zamahu
Ž3 = Finansijska neovisnost sudova garant nepristrasnosti njihovog rada <195> Predmet "Sejdić - Finci" rješavan na pogrešnim kolosijecima
Ž7 = Vehabović: Ne smije se desiti da nas eliminiraju iz Vijeća Evrope   #Sudija Vehabovic za Avaz 01 IS.#  (Foto: I. Šebalj)
Bosna i Hercegovina ima svoje specifične probleme, specifičnu ustavnu konstrukciju koja sama po sebi proizvodi probleme, kršeći prava građana. To je situacija gdje sistem generira probleme, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" Faris Vehabović, novoizabrani sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Vehabović nasljeđuje Ljiljanu Mijović, koja je podnijela ostavku.
Ž4= Ogroman poraz
Ž5 = Protiv koje se članice Vijeća Evrope trenutno vodi najviše postupaka?
- Protiv Rusije. Protiv Poljske također se vodi veliki broj slučajeva, ali ni BiH nije na zavidnom nivou. To sve govori o postepenom sazrijevanju pravnog sistema država članica. Sama svrha Vijeća Evrope jeste da pripremi pravne poretke država članica i da ih što bliže dovede do demokratskih standarda.
Ž5 = Šta je razlog što na Evropskom sudu za ljudska prava ima mnogo tužbi protiv BiH?
- Obično kada država postane jedna od članica Vijeća Evrope, mnogo predmeta dolazi iz tih zemalja. BiH je od 2002. godine članica Vijeća Evrope, dakle relativno je  nova. To je jedan uobičajen trend da dosta predmeta bude upućeno u Sud za ljudska prava i to traje sve dok ljudi ne shvate da ovaj sud ne može riješiti baš sve njihove probleme. Nije to sve tako jednostavno. Nije u pitanju prosti nastavak sudskih postupaka koji se vode ili su se vodili u njihovoj državi. Ovo je jedan specifičan sud koji se bavi zaštitom ljudskih prava i primjenjuje isključivo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Ž5 = Možete li nam prokomentirati slučaj "Sejdić - Finci"? Šta mislite, koji će biti ishod?
- Iskreno, pesimista sam da će dostići neko rješenje koje će biti zadovoljavajuće za sve građane. Ovi dosadašnji pokušaji bili su na pogrešnim kolosijecima i mislim da nisu vodili istinskom rješavanju ovog problema. Nije ispunjena svrha presude "Sejdić - Finci", jer u dosadašnjim prijedlozima nije garantovano jednako pravo svima.
Krajnja posljedica bila bi eliminisanje BiH iz Vijeća Evrope, ali ima i drugih instrumenata koji bi trebali biti upotrijebljeni prije te krajnje mjere. Mislim da to nije u interesu ni Vijeću Evrope ni Bosni i Hercegovini. Sumnjam da će dopustiti da se desi takvo nešto. To bi bio ogroman poraz za našu državu, i to se, jednostavo, ne smije desiti.
Ž4 = Slučaj "Maktouf"
Ž5 = Šta je s reformom pravosuđa u BiH?
- Reforma pravosuđa bila je u fokusu međunarodne zajednice i državnih organa u BiH. Kada je prvi stadij te reforme okončan, reforma je izgubila na zamahu. Nije nastavljeno ono što je bilo pozitivno u samom startu te reforme. Znamo da je donesena strategija o razvoju pravosuđa od 2008. i 2012. godine, mislim da treba nastaviti na njenom striktnom poštivanju.
Ž5 = Ako se u slučaju "Maktouf" odobri suđenje po starom zakonu, hoće li to značiti da će  ostali ratni zločinci biti oslobođeni tužbi?
- Za "Maktouf" ću reći samo da se to vrlo pojednostavljeno shvata. Mislim da je to sasvim dovoljno u ovom momentu.
Ž8 = S. BANDIĆ - K. KEŠMER
Ž6 = Plaće sudija zamrznute već sedam godina
Ž5 = Je li potrebno izdvojiti više resursa za plaće u sudstvu?
- Što se tiče plata sudija, mislim da je nedopustivo da su jedino njihove plate zamrznute već gotovo sedam godina i da se na tom planu ništa nije uradilo. Taj zakon koji je zamrznuo plate sudija, predviđao je da kada dostignu određeni prosjek u amfitetima, da se mora povećati plata u skladu sa zakonskim odredbama. Nažalost, to još nije učinjeno.
Mi smo svjedoci toga da je tek ove godine dostignut taj prosjek koji je utvrđen zakonom o platama. Naravno da posljedica toga može biti da sudovi mogu doći u situaciju da podliježu pritiscima. Jasno je da je finansijska neovisnost sudova garant neovisnosti i nepristrasnosti njihovog rada.

Bosna i Hercegovina ima svoje specifične probleme, specifičnu ustavnu konstrukciju koja sama po sebi proizvodi probleme, kršeći prava građana. To je situacija gdje sistem generira probleme, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" Faris Vehabović, novoizabrani sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Vehabović nasljeđuje Ljiljanu Mijović, koja je podnijela ostavku.

Protiv koje se članice Vijeća Evrope trenutno vodi najviše postupaka?

- Protiv Rusije. Protiv Poljske također se vodi veliki broj slučajeva, ali ni BiH nije na zavidnom nivou. To sve govori o postepenom sazrijevanju pravnog sistema država članica. Sama svrha Vijeća Evrope jeste da pripremi pravne poretke država članica i da ih što bliže dovede do demokratskih standarda.

Šta je razlog što na Evropskom sudu za ljudska prava ima mnogo tužbi protiv BiH?

- Obično kada država postane jedna od članica Vijeća Evrope, mnogo predmeta dolazi iz tih zemalja. BiH je od 2002. godine članica Vijeća Evrope, dakle relativno je  nova. To je jedan uobičajen trend da dosta predmeta bude upućeno u Sud za ljudska prava i to traje sve dok ljudi ne shvate da ovaj sud ne može riješiti baš sve njihove probleme. Nije to sve tako jednostavno. Nije u pitanju prosti nastavak sudskih postupaka koji se vode ili su se vodili u njihovoj državi. Ovo je jedan specifičan sud koji se bavi zaštitom ljudskih prava i primjenjuje isključivo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Možete li nam prokomentirati slučaj "Sejdić - Finci"? Šta mislite, koji će biti ishod?

- Iskreno, pesimista sam da će dostići neko rješenje koje će biti zadovoljavajuće za sve građane. Ovi dosadašnji pokušaji bili su na pogrešnim kolosijecima i mislim da nisu vodili istinskom rješavanju ovog problema. Nije ispunjena svrha presude "Sejdić - Finci", jer u dosadašnjim prijedlozima nije garantovano jednako pravo svima.

Krajnja posljedica bila bi eliminisanje BiH iz Vijeća Evrope, ali ima i drugih instrumenata koji bi trebali biti upotrijebljeni prije te krajnje mjere. Mislim da to nije u interesu ni Vijeću Evrope ni Bosni i Hercegovini. Sumnjam da će dopustiti da se desi takvo nešto. To bi bio ogroman poraz za našu državu, i to se, jednostavo, ne smije desiti.

Šta je s reformom pravosuđa u BiH?

- Reforma pravosuđa bila je u fokusu međunarodne zajednice i državnih organa u BiH. Kada je prvi stadij te reforme okončan, reforma je izgubila na zamahu. Nije nastavljeno ono što je bilo pozitivno u samom startu te reforme. Znamo da je donesena strategija o razvoju pravosuđa od 2008. i 2012. godine, mislim da treba nastaviti na njenom striktnom poštivanju.

Ako se u slučaju "Maktouf" odobri suđenje po starom zakonu, hoće li to značiti da će  ostali ratni zločinci biti oslobođeni tužbi?

- Za "Maktouf" ću reći samo da se to vrlo pojednostavljeno shvata. Mislim da je to sasvim dovoljno u ovom momentu.

Plaće sudija zamrznute već sedam godina

Je li potrebno izdvojiti više resursa za plaće u sudstvu?

- Što se tiče plata sudija, mislim da je nedopustivo da su jedino njihove plate zamrznute već gotovo sedam godina i da se na tom planu ništa nije uradilo. Taj zakon koji je zamrznuo plate sudija, predviđao je da kada dostignu određeni prosjek u amfitetima, da se mora povećati plata u skladu sa zakonskim odredbama. Nažalost, to još nije učinjeno.

Mi smo svjedoci toga da je tek ove godine dostignut taj prosjek koji je utvrđen zakonom o platama. Naravno da posljedica toga može biti da sudovi mogu doći u situaciju da podliježu pritiscima. Jasno je da je finansijska neovisnost sudova garant neovisnosti i nepristrasnosti njihovog rada.

 

07.10.2012.

MLADI U REGIJI: KAKO NAĆI POSAO UPRKOS KRIZI

Mladi u regiji: Kako naći posao uprkos krizi

Studenti u Srbiji, ilustrativna fotografija

Studenti u Srbiji, ilustrativna fotografija

........................................................

Zbog globalne ekonomske krize, ali i poremećenog sistema vrednosti, mladima na Balkanu je sve teže da pronađu posao, čak i onima koji su završili najbolje škole i stekli ogromno znanje. Zato ne čudi podatak da mnogi žele da odu u inostranstvo, jer uviđaju da kod kuće nemaju prostor za iskazivanje i napredovanje u karijeri, kao i da društvo nema previše sluha da podupre najkvalitetnije. Ipak, u ovonedeljnoj Temi sedmice govorimo o pozitivnim primerima mladih koji su uspeli da dođu do željenog posla, zahvaljujući svojim sposobnostima i razumevanju sredine u kojoj žive.

Sa 760.000 zvanično nezaposlenih građana, Srbija prednjači među zemljama regiona i Evrope. Prema prognozama stručnjaka, ukoliko se ovaj trend nastavi, Srbija će za nekoliko godina po broju nezaposlenih biti peta na svetu. Međutim, uprkos lošem ekonomskom stanju u kome se država nalazi, slaboj privredi i maloj produktivnosti, u Srbiji postoje retki, ali pozitivni primeri zapošljavanja mladih stručnjaka. Kompanije koje se odluče za takav korak smatraju da se to višestruko isplati, o čemu govori tekst Milana Nešića "Zapošljavanje mladih ljudi prednost za kompanije".

U BiH nezaposlenost iz godine u godinu raste, premašivši brojku od pola miliona. Šansu za posao, odmah nakon školovanja, dobiju tek retki sretnici. Za mnoge mlade ljude u BiH, put do stalnog zaposlenja je težak i mukotrpan. Retki se mogu pohvaliti da rade ono što vole i za šta su se školovali, piše u tekstu "Mladi u BiH: Upornost i znanje se ponekad isplate" Ivan Katavić.

U zemlji, u kojoj mesečno 10.000 ljudi gubi posao i u kojoj je svaki treći mladi čovek nezaposlen, pravo je čudo pronaći posao i još u njemu uživati. Reč je o Hrvatskoj u kojoj krivulja nezaposlenosti već petu godinu zastrašujuće raste. Do kraja godine brojka bi mogla premašiti 340.000, a i oni koji rade, najčešće su nezadovoljni, pod stresom i u strahu od otkaza. U toj opštoj frustraciji, priče koje donosi Ankica Barbir Mladinović  u tekstu "Prvi posao ključan za mlade u Hrvatskoj" čine se nestvarnima, ali potvrđuju da i one postoje.

Crna Gora je smatrana do pre nekoliko godina zatvorenom sredinom za inovativne, mlade ljude, željne afirmacije. Rođačke, partijske veze prilikom zapošljavanja, neprilagođeni obrazovni sistem potrebama tržišta rada, nisu podsticajni za one koji veruju da sopstvenim radom i sposobnošću mogu ostvariti svoj potencijal i doprineti boljitku. I dok mladi u Evropi pokazuju visok stepen nezavisnosti, znanja, konkurentnosti i samostalnosti, te svesti da traže ono što im treba i zastupaju svoje interese, ove osobine kod njihovih vršnjaka u Crnoj Gori postoje tek u tragovima, piše Olivera Nikolić u tekstu "Privatni sektor šansa za mlade u Crnoj Gori".

 

07.10.2012.

MILORAD DODIK UŠUTKAVA SVJEDOKE: PRIJETNjE VJEŠTAKINjI U SLUČAJU DODIK

Dodik ušutkava svjedoke: Prijetnje vještakinji u slučaju Dodik


06.10.2012.

Nakon što smo na SEEbiz-u objavili detalje o naredbi Okružnog tužiteljstva Banja Luka i tužiteljice Biljane Marković, kojom se zabranjuje nastavak istrage protiv Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka, prema informacijama našeg izvora Dodikovi pouzdanici započeli su vršiti pritisak na svjedokinju u ovoj istrazi, sudskog vještaka ekonomske struke Dijanu Ostić.

Ostić se pod prijetnjama Dodikovih ljudi našla zbog vještačenja u Slučaju Novković, točnije u Slučaju Dodik – Hypo, u kojem je na temelju dostupne dokumentacije utvrdila kako je Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka krivotvorila poslovne knjige i financijska izvješća, lažno prikazivala podatke u bilancama banke, te lažno prikazivala izloženost banke kreditnim rizicima, vršila lažnu i nezakonitu klasifikaciju kredita, te posljedično na temelju krivotvorenih podataka vršila nezakonite i nepravilne rezervacije po rizičnim kreditima. Osim toga utvrđeno je kako je Hypo banka nezakonito postupala i u upravljanju kreditnim rizicima u banci, što je predstavljalo ne samo dodatno kršenje zakonskih propisa od strane banke, nego i izlaganje dodatnom financijskom i poslovnom riziku zbog kojeg je Uprava banke mogla ugroziti redovito i uredno poslovanje banke.

Sve ovo Dijana Ostić utvrdila je svojim “Stručnim nalazom i mišljenjem” broj 17/05-2012, provedeno 10. svibnja ove godine, na temelju zahtjeva za vještačenje koje je primila 3. svibnja 2012. godine, po predmetu broj T13 0 KT 0005742 11, koji se u tom trenutku nalazio u istražnoj fazi kod Okružnog tužiteljstva u Banjoj Luci, točnije kod tužiteljice Biljane Marković.

Cilj vještačenja bio je da u skladu s propisima Agencije za bankarstvo Republike Srpske utvrdi zakonitost i ispravnost ABRS rezervacija, te klasifikacije kredita kod Hypo banke. Kako je sama Ostić u svom mišljenju navela, vještačenje je provela isključivo na temelju službenih dokumenata iz navedenog istražnog spisa Okružnog tužiteljstva u Banja Luci, te na temelju propisa koje je donijela Agencija za bankarstvo. Problem je nastao onog trenutka kada je u svojem vještačenju zaključila kako je Hypo banka krivotvorila službene isprave, odnosno kako je u poslovanju koje je bilo predmetom vještačenja banka postupala protuzakonito.

Iako je tužiteljstvo zabranilo kopiranje bilo kojeg dijela ovog spisa, vještačenje Dijane Ostić, citirano je u “Naredbi o nesprovođenju istrage” protiv Hypo banke, koju je 18. rujna 2012. godine donijela okružna tužiteljica Biljana Marković. Nakon toga, Ostić je očito postala nezgodan svjedok organiziranog kriminala u Republici Srpskoj. Naime, s jedne strane ona je stručni svjedok koji je svojim vještačenjem potvrdio criminal u Hypo banci u Banja Luci, dok je s druge strane njezino vještačenje u ovom predmetu glavni dokaz kako je Okružno tužiteljstvo po političkom nalogu vlasti Milorada Dodika zabranilo istragu protiv Hypo banke usprkos jasnim dokazima o kriminalu, među kojima je jedan od značajnijih dokaza i samo vještačenje Dijane Ostić.

Nakon što je vještačenje Dijane Ostić predano i u spis parlamentarne istrage koju vodi austrijski parlamentarni istražitelj Afere Hypo Rolf Holub, čime je ovaj vještački nalaz postao dio međunarodnog istražnog spisa u Aferi Hypo, vlasti u Republici Srpskoj odlučile su se na kriminalne metode nezakonitih pritisaka i utjecaja na svjedoke, točnije krenuli su u zastrašivanje sudske vještakinje, kako bi je ušutkali, ili pak prisilili da se pod izravnim prijetnjama odrekne svojeg ranijeg vještačkog nalaza u Slučaju Dodik – Hypo.

Prema informacijama kojima raspolažemo, u četvrtak prijepodne Dijanu Ostić na razgovor je pozvao njezin direktor u Raiffeisen banci u Banja Luci, koji joj je rekao kako ga je nazvao direktor “bratske banke”, Hypo banke u Banja Luci, i kako je zatražio postupanje prema njoj radi vještačenja u ranije navedenom istražnom spisu Okružnog tužiteljstva. Direktor Raiffeisen banke upozorio je Ostić kako nije smjela raditi to vještačenje, zaprijetio joj je otkazom u banci i poduzimanjem drugih mjera, te ju je zatražio da za petak ujutro pripremi svoju izjavu o cijeloj ovoj situaciji i da pojasni u toj izjavi svoje nalaze u predmetnom vještačenju. Kako je poznato da je direktor Hypo banke Banja Luka povezan ne samo s Miloradom Dodikom, nego i s nizom Dodikovih ljudi, kao što su premijer Aco Džombić ili šef Fonda za javno zdravstvo Goran Kljajčin, jasno je da je ovo zapravo izravni pritisak vlasti na nezgodnog svjedoka u Slučaju Hypo, odnosno izravni pokušaj zastrašivanja svojedoka organiziranog kriminala u Hypo banci.

Štoviše prijetnje i prijeteće poruke zbog kojih se Ostić boji kako za svoju egzistenciju i radno mjesto, tako i za život i osobnu sigurnost, jasno pokazuju kakvim se metodama u Republici Srpskoj služe vlast i Hypo banka kako bi ušutkali svojedoke. I sam sam prije nekoliko tjedana svjedočio takvim prijetnjama. Nakon što smo počeli objavljivati opširno istraživanje Slučaja Dodik-Hypo na SEEbizu primao sam učestale telefonske pozive Dodikovih ljudi, koji su od mene ultimativno zahtijevali da prestanem raditi na ovoj temi, te su mi prijetili hapšenjima i policijskim maltretiranjima ukoliko se pojavim na teritoriju RS-a, dok su takve prijetnje kulminirale prijetećim porukama koje mi je preko kurira (podaci poznati) poslao Dodikov savjetnik za sigurnost Miloš Čubrilović zvani Čubri, koji mi je zaprijetio da ću “zapamtiti kad sam video sunce ako se pojavim u BiH”, a potom “da ću požaliti što sam ikada napisao ijednu rečenicu o Dodiku”.

Do ovih prijetnji Dijani Ostić, nisam uzimao za ozbiljno prijeteće poruke koje su mi slali Dodikovi kuriri zadnjih mjesec i pol dana. Sada mi je jasno: Dodik je naredio odstrel svjedoka. Prijetnje Dijani Ostić znak su da je Dodikov mafijaški režim u Banja Luci svoj criminal spreman braniti pod svaku cijenu. Pa čak i bude li potrebno ukloniti pokojeg nezgodnog svjedoka. Njima je to, uz suradnike kakav je Čubri i njemu slični, stvarno najmanji problem

 

07.10.2012.

NAKON GENOCIDA-EKOCID

Nakon genocida-ekocid

06.10.2012.

 

Zdravko Krsmanović

..................................

Ugovoru koji je potpisan između zvaničnika Vlade RS-a i predstavnika njemačkog energetskog koncerna RWE o izgradnji četiri hidroelektrane na Drini javno se usprotivio načelnik opštine Foča ZDRAVKO KRSMANOVIĆ; on za naš list otkriva šta se krije iza ovog spornog ugovora, zbog čega se MILORAD DODIK grčevito bori da on bude realizovan i ko mu ovih dana prijeti likvidacijom

„Zustaviti Milorada Dodika da proda dio Drine njemačkoj kompaniji RWE je stvar od istorijskog značaja za BIH. Ne može se Drina posmatrati kao rijeka Republike Srpske, to je rijeka koja teče i kroz Kanton Goražde, pored toga to je međugranična rijeka izmeđe BiH i Srbije. Pojedinac koji je privremeno na vlasti nema pravo da prodaje prirodni resurs države BiH“, kaže za naš list Zdravko Krsmanović, načelnik opštine Foča.

Nakon što je ukazao na štetnost ugovora koji je 26. septembra potpisan u Banjoj Luci, protiv njega je pokrenuta zakulisna odmazda sa ciljem da pred lokalne izbore bude odstrijeljen. Krsmanović tvrdi da iza hajke na njega stoji politički vrh RS-a kojem je u interesu da se ugovor, vrijedan 460 miliona KM, o izgradnji četiri HE realizuje.

Nedeljko Pavlović, direktor Srbinje puteva, podnio je prošle nedjelje prijavu CJB Foča protiv Krsmanovića jer prije pet godina, kao načelnik Foče, nije objavio tender za asfaltiranje i rekonstrukciju puta. Kada je Krsmanović dokazao da nije bilo potrebe za objavljivanja oglasa za tender jer posao nije prelazio iznos od 93 hiljade KM, Pavlović je u medijima bliskim Miloradu Dodiku plasirao informaciju da mu je Krsmanović uputio SMS u kojem mu prijeti smrću. Krsmanović je odmah odgovorio da je to laž, da je sve izrežirano jer je on u vrijeme kada je Pavlović dobio „prijeteći“ SMS gostovao na lokalnom radiju u Foči. Krsmanović tvrdi da uprkos udarima na njega i ozbiljnim prijetnjama likvidacijom neće odustati od borbe da se sporni ugovor poništi.

Vlada RS-a je odlukom da 60 posto udjela u projektu „Gornja Drina“ ponudi njemačkoj kompaniji RWE zapravo prodala 60 posto rijeke Drine na području Foče, smatra Krsmanović. Izgradnjom četiri hidroelektrane, Buk Bijela, Foča, Paunci i Sutjeska, više od 30 kilometra Drine biće pretvoreno u nekoliko akumulacionih jezera, a nekoliko naselja biće potpuno potopljeno, tvrdi načelnik Foče.

„Na području opštine Foča ne bi bilo ni milimetra toka rijeke Drine. Od Ustikoline do Šćepan Polja bila bi samo četiri jezera. Kada se proda dio Drine, niko neće moći u tom dijelu rijeke prići. Ja samo želim građanima da ukažem da je prodaja resursa držve najveća izdaja koja se može desiti jednom narodu i da se ćutanjem ta izdaja legalizuje. Ja dobijam prijetnje zbog toga što to javno govorim, ali ja ću pričati i ono što moj politički protivnik misli da mu ne smijem reći. Ja ovdje u Foči dobijam glasove i Srba i Bošnjaka i dužan sam im ih upozorim na katastrofu koja im se sprema“, naglašava on.

„Ovaj ugovor nije slučajno potpisan u vrijeme preizborne kampanje. Pokušali su na brzinu da ga potpišu, pa da se ne zna šta je. Nazvali su ga - ugovorom o strateškom partnerstvu, a kada ga odmotate vidite da je to zapravo većinska prodaja dijela rijeke strancima i to za vijeke vijekova. Dakle nije to koncesija na, recimo, 50 ili 100 godina. U ugovoru piše da je predmet ugovora istraživanje, projektovanje, izgradnja i korištenje. Znači, oni su prodali Drinu kompaniji koja ima ovlaštenja da istražuje i projektuje šta god hoće, a onda da to izgradi i koristi za vijeke vijekova. Ne znam da postoji veći idiotizam, zločin prema vlastitom narodu od toga. Drina na ovim prostorima ima simboličan značaj. Ona je uvijek bila raskrsnica civilizacija. Dodik sada dolazi i prodaje rijeke, a pri tom nikoga nije pitao. Zato je moja poruka svakom čovjeku koji drži do sebe, svakoj nevladinoj organizaciji, insituciji države, svakom stručnom i naučnom radniku, da je na djelu izdaja vlastitih naroda od strane pojedinaca koji neovlašteno to radi koristeći svoju privremenu poziciju. Njegov cilj je da rasproda prirodna bogatstva i ponizi svoje narode. Protiv toga se svi moramo boriti“.

Ugovor sa njemačkim koncernom RWE predstavnici Vlade RS-a su potpisali bez prostornog plana, plana izvodivosti i studije uticaja na životnu sredinu. Krsmanović tvrdi da postoje mehanizmi da se ugovor sa njemačkom kompanijom poništi.

„Niko nema prava da prodaje resurse države a da za to nije pitao građane. Iznad svih nas stoji Ustav i zakon. Taj ugovor su potpisali pojedinci i mi ćemo podnijeti prijave protiv njih zbog zloupotrebe položaja. Pored toga, formiraćemo udruženje građana za zaštitu resursa i raspisati referendum. Dodik stalno pominje neki referendum, evo prilike da u RS-u on konačno bude raspisan! Pitanje će glasiti - jeste li za rasprodaju prirodnih resursa i da li ste da Elektroprivreda u RS-u ide u privatizaciju većinskog vlasništva stranom partneru. Zaklinjemo se da nećemo privatizovati Elektroprivredu, a ovo je njena privatizacija na mala vrata. Ukoliko Elektroprivreda RS postane većinsko vlasništvo stranca, u tom slučaju mi gubimo suverenitet. To je stvar ustavne kategorije i mora se riješiti referendumom.Volju građana izraženu na referendumu niko ne smije prekršiti. Za one koji je ne poštuju postoje metode prisile“, kaže Krsmanović.

Mještani sela Paunci i Jošanice u kojima se namjeravaju graditi HE zabrinuti su za svoju budućnost. Žitelji srpske i povratnici bošnjačke nacionalnosti oformili su Odbor protiv gradnje HE Paunci. Ibrahim Bajraktarević, povratnik u selo Paunci, kaže da bi u tom selu bile potopljene mnoge kuće, najplodnija zemlja, ali i mezarje i pravoslavno groblje. Bajraktarević tvrdi da on i njegove komšije neće dozvoliti da stranci uzmu preko 500 dunuma zemlje koja je u njihovom vlasništvu i da ih protjeraju sa djedovine. „Mi smo došli na svoje, krenuli ispočetka, sve iznova i nikom ovo ne damo“, kaže Bajraktarević.

Krsmanović je sedam godina, od 1985. do 1992., bio zaposlen u Elektroprivredi BiH. Radio je na izgradnji HE Višegrad, vodio studijske radnje i projektovanje na Hidroelektranama na Drini, te mu je problematika oko izgradnje hidroelektrana, kaže, potpuno poznata.Sve četiri HE mogla su se, tvrdi, napraviti od polovine novca koji je dobijen prodajom Telekoma Srpske.

„Predstavnici Vlade RS-a tvrde da je vrijednost tih objekata milijarda KM. To je laž. Svaku hidroelektranu mogu napraviti naši ljudi. Naročito Buk Bijelu, gdje je završena eksproprijacija, gdje postoji šljunak i beton za izgradnju. Elektroprivreda RS-a, mimo svih krađa i gubitaka na mreži, imala je prošle godine dobit od 30 miliona KM. Kada taj iznos pomnožite sa pet koliko traje izgradnja jedne HE, onda vidite da je te objekte moguće samofinansirati. Pri tom se oprema za hidrocentrale, recimo u Siemensu i Toshibi, obično otplaćuje strujom koju proizvedete. Za dvije godine, pošto se prikupi sva potrebna dokumentacija, mogla bi početi izgradnja objekta. Omah bi se moglo zaposli pet hiljada ljudi. Nema profitabilnijih objekata od hidroelektrana. Moj prijedlog svakom čovjeku u BiH je ukoliko ima i hiljadu maraka najbolje ih je uložiti u akcije Buk Bijele. To je bolje nego u naftu u Kuvajtu. Voda teče i pravi vam pare. Struja je proizvod koju čitav svijet traži. Umjesto toga, Dodik napravi zgradu Vlade RS-a, svojevrstan stakleni kavez, a za taj novac mogao je napraviti HE Buk Bijala i zaposliti nekoliko hiljada ljudi“.

Naš sagovornik tvrdi da se ne plaši hajke koja se vodi protiv njega na najvišem nivou u Banjoj Luci.

„Prvo je bilo pripremano moje hapšenje preko priče o tenderima koji nisu prošli zakone BiH. Zamislite, oni iz Banja Luke sjetili se da treba poštovati zakone BiH“, zaključuje načelnik Krsmanović.

"Na RTRS-u udarna vijest je bila kako je prijetim smrću pojedinim ljudima u Foči. Pravi se atmosfera gangsterske sredine u kojoj je načelnik kao revolveraš sa Divljeg Zapada, stavio značku i ide ljudima, prijeti im i ubija. To što su meni pripremali nije ništa novo, samo treba prepoznati na vrijeme. Sjetite se kako je ubijen načelnik opštine u Doboju Dragan Gavrić. Ušao je čovjek u njegovu kancelariju u zgradi opštine i hladnokrvno ga ustrijelio .Sud ga poslije oslobodio krivice. Svi treba da uvidimo da iza toga stoji organizovana grupa ljudi, koju ja zovem mafijaška struktura, koja je povezana sa vrhovima političkih partija i ova država je zarobljenik tih ljudi. Pored mog hapšenja, planirano je i hapšenje Dragana Čavića i Miće Mićića. Dodik je svjestan da ukoliko Čavić pobijedi u Banja Luci, Mićić u Bijeljini, a ja sigurno pobjeđujem u Foči, on gubi vlast. U tom slučaju imaće vanredne izbore u RS-u sigurno na proljeće slijedeće godine. Hapšenja se nisam uplašio jer po prirodi nisam strašiv čovjek.

Foča je od 1992. do 1995. bila klaonica. Poslije rata grad sa najviše optuženih za ratne zločine. Kao načelnik opštine morao sam to otvoriti, oprati i pokazati da je to moguće. Foča je bila crna rupa na Balkanu. Ja sam od takve sredine napravio sredinu u kojoj hodžu sa ahmedijom, kada prođe kroz grad, mnogi zovu na kafu. Na to sam ponosan, isto kao što sam bio kada je muftija goraždanski dao prilog za hram koji se gradi u Foči. To je za mene bila hrabrost i tu sam se prekalio. Ovi u Banjoj Luci znaju da sam tvrd orah i da sa mnom ne mogu lako. Hapsiti me bez osnova ne mogu. Ukoliko dođu da me hapse, mogu samo dobiti batine“, kaže na kraju razgovora načelnik opštine Foča Zdravko Krsmanović. (M. Dedić)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56265019

Powered by Blogger.ba