Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.10.2012.

BIHAĆ: PROTESTI PODRŠKE NAJSTARIJOJ KULTURNOJ INSTITUCIJI

Bihać: Protesti podrške najstarijoj kulturnoj instituciji

imageFoto: Oslobođenje

Stotinjak bihaćkih gimnazijalaca organizovalo je danas mirne demonstracije kao podršku Zemaljskom muzeju u Sarajevu, koji je zbog nebrige vlasti ranije zatvoren. Na gradskom trgu u Bihaću organizovali su i minutu šutnje, što je, s obzirom na to da je nastupila i predizborna šutnja, na neki način bilo i provokativno i satirično.

Razočarenje

Na trgu su ostavili zalijepljen natpis "RIP Zemaljski", a zatim su napravili krug kroz grad noseći ogromni transparent na kojem je pisalo: "Ne! Ja porobljen nisam, ni umro, ni pao, samo sam morao predahnuti malo. Nastaviću tačno tamo gdje sam stao, vratiće se stari za one što ga vole!". Građani Bihaća, sjedeći u baštama kafića ili u prolazu, zatečeni nenajavljenim performansom srednjoškolaca, sa oduševljenjem su im davali podršku i pratili ih aplauzima.
- Razočarani smo! Taj svjedok vremena Bosne i Hercegovine nije to zaslužio. Smatramo obavezom naroda svih nacionalnosti u našoj zemlji da se potrude da Muzej ponovo otvori svoja vrata. Očigledno je nekome u cilju opstrukcija uspomena na vrijeme zajedništva, kada je sve funkcionisalo bolje. Ovim činom iskazujemo svoje nezadovoljstvo, Muzej ne smije biti zatvoren, to je kulturni urbicid i mi ćemo se potruditi na ovaj način da podignemo svijest kod nas u Bihaću i svih građana u BiH, a da bi oni izvršili adekvatan pritisak na nadležne organe kako bi se počeli adekvatno baviti ovim pitanjem, kazao nam je Haris Hadžijusufović, predvodnik bihaćkih gimnazijalaca koji su pokazali visok nivo svijesti, pogotovo otkako je došlo do zatvaranja najstarije kulturne institucije u našoj zemlji. Upravo oni stoje i iza provokativnih osmrtnica Zemaljskom muzeju, koje su bile oblijepljene preko svih izbornih plakata u Bihaću, a što su kao vijest prekjučer prenijeli svi portali.

Kolektivna krivica

Kada je u pitanju diskusija o ulozi samog menadžmenta Zemaljskog muzeja, oni kažu da sve treba imati u vidu.
- Kriticizam je na mjestu, ali to je interna stvar Muzeja i ne možemo samo kriviti menadžment i upravu. Ukoliko uprava ne valja, mi smo tu da protestujemo i protiv nekvalitetne uprave da se ona mijenja. Ali, ipak, mislimo da je ovaj čin zatvaranja Muzeja kolektivna krivica cijelog društva Bosne i Hercegovine, kazao nam je Hadžijusufović.


(Vijesti.ba/Oslobođenje)

 

06.10.2012.

ALIJA IZETBEGOVIĆ BI TREBAO BITI PRIMJER SVAKOM ČOVJEKU

Alija Izetbegović bi trebao biti primjer svakom čovjeku

imageNuman Kurtulmus

...................................................

Dopredsjednik turske vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) Numan Kurtulmus nalazi se u posjeti glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu, u povodu otvorenja nove akademske 2012/2013 godine na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS). U okviru svoje posjete Bosni i Hercegovini, Kurtulmus je posjetio mezar prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.

U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija (AA), Kurtulmus je kazao da je Alija Izetbegović, ili "Kralj mudrosti", kako ga zovu u Turskoj, osoba koju bi svaki političar trebao uzeti kao primjer.

“Njegov karakter i uzvišene ljudske osobine trebali bi mi nam svima biti primjer i model, jer je ovaj čovjek svojom požrtvovanošču i odlučnošću uspio da vrati nadu u pobjedu i bolje sutra svome narodu u najtežim ratnim momentima”, naveo je Kurtulmus, te dodao:

"U svojoj ranoj mladosti imao sam priliku da čitam knjige Alije Izetbegovića, “Islam između Istoka i Zapada” i “Islamsku deklaraciju”, što me je uvjerilo da se radi u eminentnom i velikom čovjeku posebnog karaktera."

“Također, za vrijeme rata u Bosni smo se uvjerili da njegov život nije bio ograničen samo na intelektualnom planu jer je pokazao izuzetnu posvećenost rješavanju političkih i društvenih problema”, istakao je Kurtulmus.

Zvaničnik turske vladajuće stranke je dodao da je Izetbegović bio veliki borac koji je čitav svoj život posvetio svome narodu, vjeri i čitavom društvu.

“Rahmetli Alija će uvijek ostati osoba koja će imati posebno mjesto u našim srcima i u našim mislima. Ako je za života bio primjer mnogima, i poslije smrti je ostao primjer za mnoge ljude širom svijeta. Zamislite samo njegov skromni život nedugo prije smrti, kada je živio od skromne penzije od 240 eura”, kazao je Kurtulmus.

Kurtulmus ističe da je Alija Izetbegović jedan od najvažnijih bošnjačkih intelektualaca u historiji ove zemlje.

“Za rahmetli Aliju se slobodno može kazati da je utemeljitelj svoje nacije, ali i pored toga uvijek je uspijevao da zadrži svoju skromnost i ljudsko dostojanstvo. Tako i danas zajedno sa ostalim šehidima i svojim bivšim saborcima dostojanstveno leži u istom mezarju”, rekao je Kurtulmus.

On je istakao da je vrlo značajno da se prenesu iskustva i zapisi o Aliji Izetbegoviću i dolazećim generacijama mladih ljudi kako bi na njegovom primjeru mogli učiti i živjeti dostojanstven i smislen život.

“Isto tako, potrebno je da širom islamskog svijeta intelektualci, naučni radnici i političari pokrenu osnivanje udruženja koja će se baviti istraživanjem i promocijom lika i djela Alije Izetbegovića”, dodao je ovaj turski političar.

Kurtulmus ističe da je vrlo značajno da je formirana nezavisna i suverena država Bosna i Hercegovina koju danas priznaje čitav svijet.

On je napomenuo kako su odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine već dugi niz godina “veoma snažni i bliski”.

“Ovi odnosi se osjete na svim poljima i drago nam je da je tako. Nadamo se da će bliski odnosi između naše dvije zemlje biti nastavljeni. Često znamo kazati da je Sarajevo poput Istanbula. Nema nikakve razlike između Istanbula i Sarajeva. Naša srca i naše misli su uz BiH koja odlučno korača prema naprednoj i stabilnoj zemlji”, kazao je Kurtulmus na kraju razgovora za agenciju Anadolija.


(Vijesti.ba/Anadolija)

 

06.10.2012.

RASTU TENZIJE IZMEĐU TURSKE I SIRIJE

Rastu tenzije između Turske i Sirije

Granica blizu mesta Akčakale 5. oktobra 2012. godine

Granica blizu mesta Akčakale 5. oktobra 2012. godine

..........................................

RSE
Vojska Turske nastavila je u subotu da uzvraća vatrom nakon što je minobacačka granata, ispaljena sa teritorije Sirije, pala na teritoriju Turske, javila je turska agencija "Anadolija". Prema dosadašnjim informacijama, nema žrtava.

Tokom dana u turskim selima uz granicu sa Sirijom neprestano se čuje pucnjava, javljaju agencije. Borbe sirijskih snaga i ustanika vode se uz samu graničnu liniju. Pobunjenici ranjenike dovoze u Tursku čija vojska je u punoj pripravnosti nakon pogibije petoro i desetine povređenih stanovnika pre nekoliko dana od granata bačenih na Akčakale iz pravca Sirije. 

Turska vojska uzvratila je vatru nakon što je jedna minobacačka granata, ispaljena sa teritorije Sirije, pala u oblasti na jugu Turske, javljaju zapadne novinske agencije, pozivajući se na tursku državnu agenciju Anadoliju.

Asošiejted pres navodi da je granata pala u provinciji Hataj blizu pograničnog sela Guveči, tokom intenzivne borbe između snaga režima sirijskog predsednika Bašara al Asada i opozicionih snaga u sirijskoj provinciji Idlib.

"Turska vojska blizu Guvečija je odmah odgovorila uzvratnom vatrom", prenosi  Anadolija.

Pogranično stanovništvo koje je na meti sirijske artiljerije upozoreno je da ne izlaze na ulice, te da budu zatvorenim prostorijama, daleko od prozora i balkona.

Istovremeno, pripadnici sirijske vojske u Alepu ubili su četiri turska državljanina koja su se navodno borila u redovima pobunjenika, javili su lokalni mediji.

Sirijske snage su u Bustan el Kasru, na zapadu zemlje, uništile dva vozila sa minobacačima i sedam putničkih automobila u kojima su se nalazili pobunjenici. Među njima su, kako su navodi, bila četiri turska državljanina.

Do sukoba snaga režima predsednika Bašara al Asada i grupe stranih boraca došlo je samo nekoliko sati pošto su Ujedinjene nacije osudile četiri pogubna bombaška napada u Alepu, navodi AFP.

Rojters navodi da ova razmena vatre pokazuje "koliko to može da destabilizuje region".

Britanska agencija podseća na izjavu turskog premijera Redžepa Erdogana da Turska ne želi rat, ali da neće oklevati da odgovori na napade i da će režim sirijskog predsednika Bašara al Asada platiti "visoku cenu" ako bude novih incidenata.

"Svima koji žele da testiraju odlučnost Turske poručujem da čine fatalnu grešku", poručio je Erdogan.

Zvanični Damask je saopštio da su granate na tursku teritoriju pale slučajno, zbog čega se izvinio Turskoj.

Posle upozorenja Turske, Moskva je pozvala Ankaru na uzdržanost. Ministarstvo spoljnih poslova Rusije apelovalo je na Tursku da ne preduzima nikakve poteze koji bi još više pogoršali situaciju u regionu.

S druge strane, nemačka kancelarka Angela Merkel kritikovala je stav vlasti Rusije i Kine koje ne podržavaju intervenciju međunarodne zajednice kako bi se rešilo sirijsko pitanje.

 

06.10.2012.

TUZLA: IZLOŽBA O TITU POVOD ZA RASPRAVU O ODNOSU PREMA POVIJESTI

Tuzla: Izložba o Titu povod za raspravu o odnosu prema povijesti

Izložba u Tuzli

.................................

U Tuzli već nekoliko dana traje izložba slika „Josip Broz Tito u likovnim djelima“. Ova izložba na jednom mjestu okupila je povjesničare iz BiH i Beograda. Raspravljali su o odnosu društva prema povijesti, prema zajedničkoj prošlosti muslimana, Hrvata i Srba koji su živjeli u jednoj državi. Što to današnje vlasti odvraća od tog dijela povijesti, a navraća ih u nacionalne torove?

Na otvorenju izložbe o Josipu Brozu Titu u Tuzli okupilo se nekoliko stotina građana Tuzle. Većina su Titovi pioniri, bivši omladinci. Bilo je i onih koji nisu mogli suspregnuti suze:

Vrijeme jugonostalgije traje više od dvadeset godina. Međutim, odnos društva a i politike prema dijelu povijesti u kojoj je Bosna i Hercegovina, dok je bila dio Jugoslavije, živjela poprilično bezbrižno i bez nacionalizma je omalovažavajući, smatra Nikola Slavuljica, predsjednik društva „Josip Broz Tito“:

„Da li je to sada u pitanju kućni odgoj, da li je u pitanju naš sistem obrazovanja, da li je u pitanju jedna opšta atmosfera, čak i politička – u svakom slučaju smatram da bi trebalo taj odnos prema povijesti da bude daleko temeljitiji, organizovaniji, i da se to, između ostalog, u nastavnim planovima unosi. Jer, onaj narod koji nema svoje prošlosti ili koji ne drži do svoje prošlosti, on nema ni budućnost“, ocjenjuje Slavuljica.

Takva Bosna i Hercegovina od prije trideset, četrdeset godina bila je ispred nekih zemalja koje su već danas članicama EU, poput Rumunjske i Bugarske. U posljednja dva desetljeća Bosna i Hercegovina je vraćena stotinu godina unatrag, kaže povjesničar Dubravko Lovrenović.

„Danas je više nego žalosno slušati neke od vodećih političara u Bosni i Hercegovini, koji u izrazito negativnom kontekstu govore o Brozu. Da li ti ljudi znaju ili ne znaju, ja to ne znam, ali, sasvim je sigurno da bitka za državnost,koja počinje u godinama pred Drugi svjetski rat, traje tokom cijelog Drugog svjetskog rata i dobar dio posljeratnog razdoblja, ne bi bila riješena u korist Bosne i Hercegovine bez Josipa Broza. Dakle, svi oni koji smatraju Bosnu i Hercegovinu svojom državom, svojom domovinom, svojim političkim okvirom, sasvim sigurno, u najvećoj mjeri, budući da su se partijske odluke donosile u jednom veoma uskom krugu, trebaju biti prije svega zahvalni Josipu Brozu“, smatra Lovrenović.

Poviješću danas ne samo da se manipulira, nju se danas i zloupotrebljava, kaže nam dr. Enes Milak iz Društva za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa grada Jajca. Ta manipulacija i zlouoporaba uvukla se i u školske čitanke, ističe Milak:

„Imamo zloupotrebu istorije do krajnjih granica kad je u pitanju prostor ne samo Bosne nego jugoistočne Evrope odnosno Balkana, Zapadnog Balkana. Sad jedna grupa istoričara radi na tome da prikažu istoriju, onu našu prošlost, što objektivnije, a druga grupa, uglavnom politička oligarhija, posvuda, ne samo u Bosni, nastoje da eksploatišu tu prošlost. Dakle, dvojak je taj odnos istoričara, čak i ljudi koji stalno pretenduju da budu istoričari, iako nemaju diplome.“

Jedna od najposjećenijih kulturnih institucija u Srbiji je Muzej povijesti Jugoslavije. Ovaj muzej ne može nitko zanemariti, pa ni sama država. Ali ta ista država je prema Muzeju, u kojem je sadržana sva povijest Jugoslavije, veoma ravnodušna, kaže nam Ana Panić, kustosica Muzeja.

„To se dosta videlo prošle godine kad je bio Samit nesvrstanih, svečani deo. Mi smo napravili izložbu koja je bila više onako neka naša reakcija na to što će ljudi doći, ljudi koji su iz nesvrstanih zemalja, a država je imala nekako totalno ambivalentan odnos – oni su na kraju te ljude doveli, ali ne baš svojom voljom. Više su ti ljudi izrazili želju da dođu na grob onog koji je osnivač nesvrstanih, a to nije bilo u zvaničnom programu. I tako, iz neke takve situacije vidite da taj odnos nije baš na čvrstim nogama. A opet – mi smo tu, imamo najviše posetilaca. Mi smo, posle beogradske Tvrđave, najposećenija kulturna ustanova u Srbiji. Ali, nažalost, mislim da ne shvataju dovoljno, što se pokazuje svim ovim 'rehabilitacijama'. Mi izvlačimo ljude koji su osvedočeno bili deo nacizma a potkopavamo nekog ko je definitivno bio borac za antifašizam“, navodi Ana Panić.

I na ovoj izložbi u Tuzli bilo je više onih koji pripadaju Titovoj generaciji nego onih koji bi iz ovoga nešto trebali naučiti. Izložba o Titu ostaje otvorena tek za rijetke posjetitelje.

 

06.10.2012.

ODRŽAN PRAJD U ČETIRI ZIDA

Održan Prajd u četiri zida

Vidimo se na Paradi 28. septembra 2013.

 
Photo: Tanjug/Danilo Peternek

..................................................

Skup "Parada u četiri zida", održan umesto zabranjene Parade ponosa, završen je jednominutnim protestom ispred zgrade beogradskog Medija centra, a organizatori su sledeću paradu najavili za 28. septembar 2013. godine

Prava LGBT osoba u Srbiji sve bolja: BobanStojanović
Photo: Tanjug/Danilo Peternek

................................................................

Ulaz u zgradu na Terazijama broj 3, gde je održan protest, bio je okružen brojim policijacima. Učesnici protesta su sedeli, na stiroporima roze boje na zemlji i držali u rukama brojke datuma održavanja sledeće Parade ponosa.

Organizatori su naveli da je protest ispred ulaza u Mediju centar "mali prajd, najtiši, nenasilni jednominutni građanski protest bez ijednog koraka". Jednoipočasovni skup "Parada u četiri zida" Medija centru završen je uz poruku organizatora da nikad neće prestati da insistiraju da se održi Parada ponosa na ulicama Beograda jer je to, kako ističu, ne samo njihova želja već i pravo.

Član Organizacionog odbora Parade ponosa Goran Miletić je tokom skupa istakao da je država otkazivanjem "te šetnje od 970 koraka" definitivno kapitulirala, jer se ne poštuje Ustav i pravo na slobodu okupljanja. On je izrazio nezadovoljstvo, jer je policija, koja je obezbeđivala današnji skup, tražila da se učesnici izjasne kako će da idu kući i zbog toga što niko ne sme da napušta zgradu u kojoj je taj skup.

"To nije zatraženo iz bezbednosnih razloga, jer skup u zatovorenom ne podleže policiji", istakao je Miletić.

On je dodao da će oragnizacije koje se bave pravima LGBT osoba u Srbiji tokom godine raditi na ispunjavanju njihovih sedam zahteva među kojima je procesuiranje svih zbog kojih je zabranjena Parada ponosa prošle godine.

Među tim zahtevima je i usvajanje deklaracije protiv homofobije u Skupštini Srbije, zatim dopuna krivičnog zakon tako što će se predvideti krivično delo zločina iz mržnje i usvajanje nacionalne strategije portiv nasilja.

"Radićemo tokom godine da se ispune naši zahtevi. Danas smo poslali pismo premijeru i prvom potrpedsedniku da bi razgovarali, a svim sudijama Ustavnog suda smo poslali pismo u kom tražimo da dignu glas u odbranu odluke tog suda da je neustavna zabrana Parade ponosa od 2009. godine", rekao je Miletić.

 

Boban Stojanović iz Organizacionog odbora Prajda ocenio je da su prava LGBT osoba u Srbiji iz godine u godinu sve više uvažavaju i istakao da manifestacije koje se organizuju tokom Nedelje ponosa "nisu samo u cilju menjanja odnosa države prema tom pitanju, već i za stvaranje prostora za svaku LGBT osobu da se oseti srećnom".

Predstavnici Evropske unije na današnjem skupu su izrazili nezadovoljstvo zbog odluke srpskih vlasti da zabrani Paradu Ponosa. Švedska ministarka za evropska pitanja Birgita Ulson je istakla da EU neće prihvatiti nejednakost i homofobiju, jer društvo treba da uvažava sva ljudska prava. Ona je pozvala političare da izađu iz zabrana i istakla da je pristalica proširenja EU, ali da, kako je navela, to porazumeva i određene obaveze.

 

Poslanica Evropskog parlamenta iz Holandije Marija Kornelisen je organizatorima prenela da ih je virtuelno podržao veliki broj ljudi i poklonila im baner sa likovima ljudi koji ih podržavaju.

"Vlada nije položila prvi test, pobedili su huligani", ocenila je ona.

Šef Delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer je istakao da niko ne sme LGBT osobama da uskrati pravo na okupljanje na beogradskim ulicima i izrazio nezadovoljstvo što se skup održava u zatvorenom.

Photo: Tanjug/Danilo Peternek

 

Režiser Stevan Filipović je istakao da pitanje održavanje Parade ponosa nije pitanje koje treba da podrži većina, već je reč o tome da su nekom uskraćena prava.

 

Skupu je prisustvovao i poslanik iz Velike Britanije Kit Tejlor, pripadnici diplomatskog kora i aktivisti LGBT organizacija iz Evrope.

Velika sala Medija centra u potpunosti je bila ispunjena, a "Paradi u četiri zida" prisustvovali su i šef delegacije Evropske unije u Srbiji Vensan Dežer i švedska ministarka za evropska pitanja Birgita Ulson.

 

Saobraćaj na Terazijama se tokom skupa odvijao normalno i za sada nema okupljanja protivnika LGBT populacije ali je prisustvo policije na ulicama i ispred Medija centra bilo veoma veliko. Policajci u opremi za razbijanje demonstracija i veliki broj policijskih vozila prisutni su u blizini Trga Nikole Pašića, Terazija, Zelenog venca i u drugim delovima šireg centra grada.

Više desetina policajaca bilo je raspoređeno ispred zgrade Medija centra kod Palate Albanija, dok su ispred sale bili raspoređeni pripadnici redarske službe.

 

Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo je u četvrtak održavanje Parade ponosa i svih skupova koji su bili zakazani za subotu, a organizatori Prajda najavili su da će se zbog te odluke obratiti Ustavnom sudu.

Srpske vlasti zabranile su Paradu i prošle godine, a 2010. godine Parada ponosa završila se sukobima između policije i ultrnacionalističkih grupa u kojima je povređeno 150 ljudi.

 

 

06.10.2012.

TEŽAK MIRNODOPSKI UDARAC: ZBOGOM STARI, DOBRI PRIJATELjU!

Težak mirnodopski udarac
Zbogom stari, dobri prijatelju!

...................

06.10.2012.

.................

 

Zatvaranje Zemaljskog muzeja najžalosnija je vijest i događaj od ogromnog značaja. Mi nismo ni svjesni koliko je veliko zlo tim aktom učinjeno svima nama.

Nakon što je, samo u Sarajevu, granatama uništena neprocjenjiva vrijednost sadržaja Nacionalne i univerzitetske bibioteke i nakon što je uništena nenadoknadiva duhovna i kulturna ostavština koja je bila pohranjena u Orijentalnom institutu, sad je zadat i težak mirnodopski udarac.

Zločin u miru


Bombardiranje Biblioteke i Orijentalnog instituta bilo je dio ratnih zločina. No, uništavanje Zemaljskog muzeja je zločin u miru, ali je po značaju i posljedicama jednak onom koji se zbio u ratu. On govori o neprijateljstvu prema jednoj kulturi, prema jednom duhovnom blagu i prema ljudima koji su to blago otkrivali i omogućavali da se tokom 120 godina u njemu uživa.

Ovo što se događa nije neki iznenadni udar, nije prirodna katastrofa, nije neko izuzetno zbivanje. Ono je rezultat jednog smišljenog plana uništavanja naše zemlje, njenog ugleda u svijetu i njenog značaja kao centra duhovnog, kulturnog i naučnog rada. Zemlja bez najznačajnijih duhovnih i kulturnih institucija postaje teška provincija u kojoj onda provincijalni duh i metode vladanja i načini života stječu prednost i sve uvjete da postanu vladajući.

Nije nepoznato da su oni koji nama vladaju u svijetu postali poznati po nemaru, neodgovornosti, a mnogi i po zločinima protiv čovječnosti. A iza svega toga stoje fatalna i "spasonosna" rješenja koja su definirana u Dejtonu, rješenja koja su dojučerašnjim teškim neprijateljima dala prava da zaustavljaju svaku značajnu akciju u zemlji, svaku inicijativu, svaku mjeru koja donosi korist svima.

Sve to, ipak, nije rezultat i posljedica koja je samo sadržajno određena onim nakaradnim rješenjima koja su stvorila zemlju koja, kao takva, zapravo i ne postoji, koja nema ni imena, nego joj je geografsko ime jedino kojim raspolaže. Zbog toga je zatvorena najstarija, najznačajnija i jedina u svjetskim okvirima dokazana naučna institucija bosanskohercegovačkog društva i prostora, sjajna kuća tradicije i kulture zvana Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.

Zona sumraka


U svim iole moralno, pravno i politički, a da ne govorimo o kulturnom aspektu, uređenim društvima, za ukidanje takve institucije ili za nemar u njenom održavanju svi oni koji odgovaraju za javne interese morali bi podnijeti ostavke na sve svoje položaje. Možete li zamisliti šta bi se dogodilo u Francuskoj kada bi neko muzej "Luvr" (Louvre) doveo do zatvaranja ili kako bi reagirala britanska javnost da neko u takav položaj dovede njen državni muzej "British Museum".

Vjerujem da bi u tom slučaju padale vlade, a ne samo ministri. Javnosti tih zemalja jasno bi pokazale da za njih postoje vrijednosti koje su iznad svakog parcijalnog, nacionalnog, etničkog i finansijskog, a pogotovo administrativnog  interesa, iznad svake momentalne vladavine.

Koja doza cinizma, arogancije i neznanja mora da se nakupi u takvim ljudima kada su u stanju da, na temelju banalnih razloga njihovog dogovora i nasilnog uređivanja odnosa i stanja u našoj zemlji, donesu takvu odluku i da stvari dovedu do tog stupnja da ona postane legalna? Kakav haos i kakvu duhovnu i kulturnu kloaku su napravili od ove naše zemlje oni koji su nas, prvo, mučili i ubijali zbog svojih nakaradnih ideja i planova, a zatim nas spašavali od nas samih i dovodili nas u zonu sumraka svakog uma i morala?

Vrijedne zbirke


Zemaljski muzej je bio veliko i u evropskim okvirima značajno središte nauke i kulture, institucija kojom se BiH ponosila. U njemu su radili neki od najvećih naučnika u oblasti geologije, arheologije, historiografije, orijentalistike, etnologije, etnografije, biologije. Imao je ogromnu pedagošku i kulturnu ulogu za cijelo naše društvo.

Nakon velikog uspjeha koji su postigle njegove zbirke na izložbi povodom jubileja Austro-Ugarskog carstva, on je ušao u svjetsku nauku na najbolji mogući način. Takvu instituciju rado bi imali i poželjeli svi u svijetu, a pogotovo zemlje na Balkanu, jer nijedna nema tako vrijedne, bogate i tako dobro uređene i eksponirane zbirke.

Vrijednost ovog muzeja je i u tome da on, svojim blagom, pokazuje kako se kulture nikako ne isključuju, nego se nadopunjavaju i međusobno obogaćuju. Svaki čovjek koji razgleda bogate zbirke ovog muzeja može se uvjeriti u to da je on mjesto gdje se može vidjeti kako kulture: orijentalna i zapadna, kršćanska i islamska, kao i jevrejska, mogu da žive prožimajući se i prenoseći svoje vrijednosti jedna na drugu.

Nema boljeg vidljivog dokaza o lažnosti i ideološkoj i nenaučnoj osnovi teorije Semjuela Huntingtona (Samuel Huntington) da se kulture i civilizacije nužno sukobljavaju od posjete ovom muzeju.

Velika je žalost pokrila Bosnu i Hercegovinu ovim neusporedivo glupim i ljudskog dostojanstva nedoličnim činom ukidanja jednog svjetla duha i kulture. On je svijetlio i u najtežim danima naše historije, u toku dvije agresije na našu zemlju, one nacističke i one četničke.

Ovo me podsjetilo na jednog čovjeka iz Banje Luke iz vremena kada je ona bila istinski grad, tj. mjesto zajedništva ljudi. Bio je to Hadži Hamidaga Husedžinović. On je bio trgovac i bogat čovjek, a bio je i protivnik Austrije kao i većina Bošnjaka i Srba toga doba. Kotarski predstojnik je Hamidagu, zbog njegovih političkih pogleda, stavio u kućni pritvor.

Hamidaga je našao načina da se iz tog položaja ingeniozno izvuče i otputovao je u Beč. Tamo je u Ordinarijatu Nadbiskupije naručio da se u cijelom Beču, u svim crkvama, održe zadušne mise u isto vrijeme. Kad je nastala užasna zvonjava u Beču, vlasti su u hotelu pronašle naručioca i ispitale ga zbog čega je to učinio. On im je rekao:

"Zar ne znate da je sva Bosna u velikoj žalosti?

Na pitanje zbog čega je ta tolika žalost, Hamidaga je odgovorio.

"Kako da ne bude? Pa u Bosni je umrla pravda. A kako ćemo mi živjeti bez pravde?".

Nema, nažalost, više ljudi kao što je bio Hamidaga. I to objašnjava mnoge naše muke.

 

06.10.2012.

DIJASPORA TRČI POČASNI KRUG

Amerika, zemlja velika

Dijaspora trči počasni krug

 
Photo: Sanjin Pejković

..................................................

Kupi se i veća kuća. Hoće Amerika dati, nema tu problema. Pet il’ šest soba sa isto toliko kupatila, ma potpisuj i useljavaj odma’. E sad što si ti u toj kući k’o stranac, vrlo rijetko stižeš, od svih tih silnih poslova i obaveza jer to neko treba i plaćat’, da provodiš vrijeme u njoj – to je drugi par cipela. Bitno je da imaš s čim da izađeš pred svijet (jer je najvažnije šta će on reć’) i da se tebe pita i savjet traži, jer koga će, neće valjda nekog tamo (s apartmančićem i truljavim fordom) prolupalog profesora il’ (za onog vakta) bivšeg direktora, sada nerijetko etiketiranog kao komunjaru i jugonostalgičara koji ne zna ništa osim prditi za starim vremenima pozivajući se na svoje zvanje i znanje koje sad more nabit’ na onu stvar jer niko nije željan šuplje priče, Andrića, Krleža, Selimovića, Konfućija, starih Grka i ostalih sranja

Jedna od glavnih stavki dejtonskog sporazuma, ispravite me ako griješim, bila je da sve bosanske izbjeglice trebaju pokupiti ono malo svoje sirotinje što su skuckali u periodu izgnanstva i u roku sofort napustiti svoja privremena utočišta širom ovog našeg dunjaluka koji je s njihove, prognaničke strane, masovno naseljavan zbrda-zdola tamo nekih, sad već davnih devedesetih godina.

Amerika je to čuveno potpisivanje u državi Ohajo prikazala kao veliku pobjedu svoje diplomatije dajući na znanje Evropi koliko je nesposobna, jer je ova (Evropa) pokušavala godinama da učini isto; da konačno zaustavi rat u (kako se to tada popularno govorilo) sred Evrope.

Photo/EPA:JEFF ZELEVANSKY

..................................................

Povratak "svak’ na svoje" bio je, rekao bih, osnovni preduslov opstojnosti & budućnosti neke cjelovite Bosne imajući u vidu svu tu izmješanost kako na terenu tako i u samim familijama. Porodice sačinjene od tzv. mješovitih brakova trebale su biti primjer kako se u stvari može živjeti jedni sa drugim a ne jedni kraj drugih (ili u bosanskom slučaju trećih).

Stoga poprilično čudi potez američke vlade koja nakon Dejtona otvara specijalni program s ciljem da iz Njemačke preuzme porodice (20,000 duša) sazdanih isključivo od mješovitih brakova i da s njima naseli svoje habitate i staništa. (Program koji je, između ostalih, moja porodica dočekala kao spasenje jer smo tih dana bili spremni da idemo i u Zanzibar il’ Tunguziju, ali ni za njih onomad nismo bili dovoljno dobri).

Da li je ovaj potez bio direktan prst u oko dejtonskom sporazumu, da li je Amerika vjerovala u taj sporazum samo ‘nako hipotetički ne bih znao da odgovorim. Ono što znam da nas nema ovdje samo 20,000 jer smo mi (ne)sretnici dovukli "odozdo" još najmanje četiri puta toliko rodbine, familije, prijatelja i čega sve ne u ovih zadnjih dvadesetak godina tako da su mješoviti brakovi ostali manjina u svom tom konglomeratu.

Amerika, kao glavni "utjerivač demokratije" u Svijetu koja okolo (ovdje se to tako prenosi) svima utjeruje dobro, ima sve manje istomišljenika čak i među svojim tradicionalnim prijateljima a da o ovim ostalim i ne govorimo. Malo ko će se da ga pitaš, bar u državi gdje obitujem, složiti sa trenutnom vanjskom politikom i ostalim side effects koji uz to idu, međutim to malo koga i interesuje, jer se politikom, za razliku od naših krajeva, ovdje bave samo oni koji su plaćeni za to.

Amerika je, s druge strane, obećana zemlja za one koji hoće da se školuju ili rade. Odlična kombinacija za gore opisanu bosansku grupaciju. Stariji su se u većini hvatali poslova dok su se njihova djeca orijentisala na edukaciju .

Nepoznavanje jezika i pozamašan broj godina bili su nepromostiva prepreka za mnoge. Dešavalo se da mnogi naši ljudi sa univerzitetskim diplomama čiste po bolnicama, svakodnevno se zahvaljujući svim mogućim bogovima što su dobili tako dobar posao sa zdravstvenim osiguranjem koje je bilo od vitalnog značaja u njihovim poodmaklim životima. Bili su prestari da sa svojih pedeset i kusur godina ganjaju jezike, škole & karijere a opet premladi za penziju. Žalosno je to sve, jer ništa čudno nije bilo sresti nekog našeg profu koji čisti na kojekakvim klinikama gdje je najmanje polovina doktora, naspram njega, bila intelektualno inferiorna.

Bivši direktori i profesori su postali tako braća po metli poput onih Kunderinih intelektualaca koji su u "proljetna" vremena po danu obavljali fizikanerske poslove a navečer, između 4 zida, bistrili svjetsku politiku i proklinjali majku Rusiju.

S druge strane, postojali su ljudi sa završenim zanatima il’ sa osnovnom školom koji su se za vrijeme najvećeg građevinskog buma namlatili para postavljajući keramičke pločice, drvene podove, krečili sve te silne kućetine koje su sve do 2008. nicale svakodnevno. Zajedno sa drugom vrstom uspješnih vlasnika malih biznisa (čitaj: kamiondžijama) oni su u svom komjunitiju (čitaj: među svojom nacijom) postavili letvicu uspjeha na takvu visinu da bi se i sam Sergej Bubka zamislio nad njom.

Zamislite skok iz konjskih kola u Lexus ili Hummer. Zamislite skok iz kućeraka sa zemljanim podovima i poljskim klozetom u viletine sa 4-5 soba i isto toliko kupatila. Zamislite skok sa trtkuša, popare & cicvare na rakove i školjke suši i kavijar. Neko bi rekao... pa šta? Pošteno zaradili pa nek’ imaju. Apsolutno tačno i sam se lično & osobno 100% slažem sa rečenim. Ali...

Novonastalim dobro situiranim individuama ne pada na pamet da uživaju u svemu tome što su (pošteno) stekli i postigli. Oni hoće, pozivajući se na svoje imanje, da imaju i znanje… koje nažalost nije bilo na prodaju kada se kupovalo uzduž i poprijeko.

Pojave se oni tako nedjeljom pred crkvom il’ dzamijom, ili u svatovima, sahranama, pa parkiraju svoje bolide kraj kojekakvih tojotica i hondica, dzetica i golfića a vlasnici istih se poredaju spremni da se dive i ulizuju - k’o onda kad smo mi djeca virili kroz prozor da vidimo koliko je neki auto, kojeg je nečiji tetak gastarbajter zavez’o u komšiluk, graviran opipavajući mu spojlere da provjerimo da li su gumeni ili plastični. Te kojekakve rabljene askone i mustanzi su bili svemirski brodovi kraj stojadina il' fiće.

Photo: butdoesitfloat.com

.......................................................

I tako k’o ima veći (misli se na auto) ima veće šanse da postane neko. Njihova se pita, njihova se sluša. Obično je to, što izlazi iz njihovih usta, jedva sklopljena prosto-proširena rečenica unakažena sa nepravilnim govorom i gramatikom iz koje prosto izvire sva nemoć i neobrazovanost istih, ali ko mari, znaš li kol’ko on ima na računu? (Iz nekog razloga nešto što treba da bude privatna stvar i tajna znaju svi do u zadnji dolar).

A onda krene trka. Niotkuda. Ne zna se ko dadne znak, gdje je start a pogotovo gdje je cilj svega toga? Da li to krene... kad žena (k’o žena) za nedeljnim ručkom spomene mužu kako je ta i ta kupila sebi tašnicu od 2 ‘iljade dolara, ili kako je muž onoj jednoj kupio najnoviji bmw ?

Da li muž(jak), omamljen domaćom šljivom, koju je 'nako prob’o prije ručka da otvori apetit pa se malo zanjeo, udari šakom o ‘astal i drekne:

- Imaćemo i mi! Šta su oni bolji od nas...

I njihov život, koji je do tada bio u najmanju ruku fin i pristojan, počinje da se pretvara u pakao. Prvo se nađe još jedan part-time i sebi i ženi, pa kad ni to nije dosta pređe se na full-time. Znači 16 sati rada na dan. Tu i tamo se uhvati par sati spavanja, malo se štagod prezalogaji i to je to. Upadaš u mašinu iz koje nema kraja. (Poznata je anegdota gdje se jedan "trkač" žalio okolo kako mu je u žene op'o pos’o pa je jučer radila samo 13 sati).

Al’ rad se isplati jer za 6 mjeseci bogami i ti zavoziš Lexus-a tamo gdje se treba zavoziti. Žena nabaci krpice i konačno postajete krem de la krem. Kičma malo poboljeva al’ bože moj... godine čine svoje. Pa nemere se bit' Dorijan Grej.

Kupi se i veća kuća. Hoće Amerika dati, nema tu problema. Pet il’ šest soba sa isto toliko kupatila, ma potpisuj i useljavaj odma’. E sad što si ti u toj kući k’o stranac, vrlo rijetko stižeš, od svih tih silnih poslova i obaveza jer to neko treba i plaćat’, da provodiš vrijeme u njoj – to je drugi par cipela. Bitno je da imaš s čim da izađeš pred svijet (jer je najvažnije šta će on reć’) i da se tebe pita i savjet traži, jer koga će, neće valjda nekog tamo (s apartmančićem i truljavim fordom) prolupalog profesora il’ (za onog vakta) bivšeg direktora, sada nerijetko etiketiranog kao komunjaru i jugonostalgičara koji ne zna ništa osim prditi za starim vremenima pozivajući se na svoje zvanje i znanje koje sad more nabit’ na onu stvar jer niko nije željan šuplje priče, Andrića, Krleža, Selimovića, Konfućija, starih Grka i ostalih sranja.

I tako je to s krem de la krem-om & trkama. Jedino je malo zajebano u ovom sportu što trka nikad ne prestaje. Nikako da dođe taj zadnji krug, da se oglasi ono zvono koje ga najavljuje k’o na velikim atletskim mitinzima. Mozda u snovima ili na vlastitoj dzenazi.

Eto jebiga... nešto mi došlo da ovo zapišem. Nek’ se niko ne uvrijedi jer su svi likovi i radnja fabule odsanjani.

 

06.10.2012.

S NAJVIŠEG TORNjA NA BALKANU VIHORIT ĆE SE ZASTAVA BiH

Završne pripreme na vrhu "Avaz Twist Towera"
S najvišeg tornja na Balkanu vihorit će se zastava BiH
..................
06.10.2012.
..................
 S najvišeg tornja na Balkanu vihorit će se zastava BiH
"Avaz Twist Tower": Radnici postavljaju klizne ležajeve
FOTO: B. Nizić

................................................

Najviši poslovni objekt u regionu te jedna od najspektakularnijih građevina u Evropi "Avaz Twist Tower" uskoro će krasiti zastava Bosne i Hercegovine. Zastava će biti dugačka osam puta četiri i po metra, neće imati motor i vihorit će se snagom vjetra.

Sve pripreme za postavljanje zastave su u završnoj fazi. Prema riječima radnika koji postavljaju zastavu, ostalo je još da se podese klizni ležajevi za okretanje jarbola.

"Avaz Twist Tower" viši je od 175 metara. Uvršten je među deset najljepših građevina na svijetu prema izboru specijalne komisije kompanije "Schuco".

Ovo buduće obilježje BiH specifično je i po jedinstvenoj staklenoj uvrnutoj (twist) fasadi, za čiju je izvedbu do sada u Evropi nedostajalo smjelosti.

Posebnu atrakciju predstavlja vidikovac na vrhu tornja s kojeg se, s visine od 150 metara, pruža veličanstven i do sada neviđen pogled na bh. prijestonicu.

 

06.10.2012.

PROFESOR ENVER IMAMOVIĆ, UGLEDNI BH. HISTORIČAR I ARHEOLOG: BOSANSKA AGONIJA TRAJAT ĆE DOK NARODU NE PREKIPI!

Profesor Enver Imamović, ugledni bh. historičar i arheolog
Bosanska agonija trajat će dok narodu ne prekipi!
..................
06.10.2012.
..................
Bosanska agonija trajat će dok narodu ne prekipi!
Prof. Enver Imamović: Velika zainteresiranost za njegovu novu knjigu
FOTO: I. Šebalj

......................................................

Ugledni bh. arheolog i profesor historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Imamović povodom svoje nove knjige "Ajvaz-dedin san", koja je pobudila veliko interesiranje javnosti u BiH, ali i šire, u intervjuu za "Dnevni avaz" govori o svom djelu, aktuelnoj političkoj situaciji, opstanku Bosne i Bošnjaka na jedan zanimljiv način, iz ugla historičara koji današnja zbivanja poredi sa sličnim situacijama iz prošlosti.

- Na Bosni su padala carstva. Stare Grčke i Bizanta, Rimskog, Turskog i Ugarskog carstva više nema. Bosna je i danas tu. Bosne će i dalje biti - poručuje Imamović.

Ajvaz-dedin san

Knjiga "Ajvaz-dedin san", koja uskoro izlazi u BiH i Turskoj, historijski je roman, literarno obrađen, zbog čega će, bez sumnje, zainteresirati široku čitalačku publiku. Istovremeno, detaljno je, istinitim faktima, opisan jedan period u historiji Bosne, što djelu daje i naučni značaj.

Osim legendarne priče o Ajvaz-dedi, u knjizi je na zanimljiv način opisan i period prije dolaska Turaka u Bosnu, ali i ono što je uslijedilo nakon 1463. godine. Zašto ste se opredijelili da na ovakav, literarni način opišete to značajno razdoblje?

- Po struci sam historičar i arheolog i to je najbolja kombinacija za proučavanje prošlosti. Osim kao historičar, radim i literarno obrađivanje prošlosti. Pišem i historijske romane. Nakon romana "Afroditin grijeh", koji je u Hrvatskoj bio među osam najčitanijih, ovo je moje drugo djelo. Historijski roman zapravo znači literarno obrađivanje nekog događaja. To je u svijetu veliki trend i hit, jer sve što se u školi uči je suhoparno. Međutim, kada se to literarno obradi, njega pamte i djeca i nepismeni. Dokaz za to je serija "Sulejman Veličanstveni", jer je probudila interesiranje u 60 zemalja svijeta i ljudi upijaju ono što vide.

Na zanimljiv način opisali ste i susret bogumila i muslimana. Pojasnite nam kako Vi tumačite masovni prelazak tadašnjeg stanovništva na islam?

- Ovo je, ustvari, kratka mala historija ukupne Bosne, historijski romansirani fakti. Sve ono što se historijski desilo u Bosni i prije nego što je sultan došao, njegov dolazak, način uspostave osmanlijske vlasti, kako je počela izgradnja Bosne i turske kulture, sve je tu opisano. I ko ovo pročita znat će historiju. Uzmite samo čuveni skup u Jajcu kada se sultanu dolaze pokloniti bogumilske starješine, podatak je da ih je bilo 20.000, da ga primaju za gospodara i da svojom voljom primaju islam.

Sultan je tada bio iznenađen i tada je dao privilegije bosanskom narodu, kao ni jednom drugom koji je do tada osvojio. Svoju djecu su mogli slati u Istanbul na carske škole i to je razlog da se begovat odnosno feudalizam zadržao u Bosni sve do dolaska Austrije. To je historijska činjenica!

U svojim djelima često podsjećate da Bosnu nisu mogla uništiti ni velika svjetska carstva. Mogu li je ovi danas uništiti, koji dolaze iz BiH i koji sve češće spominju raspad države?

- Otkako postoji Bosna, takve se priče ponavljaju. Šta je sve Bosna pretrpjela u prošlosti u posljednjih hiljadu godina? Dovoljno je samo reći, iz ugla arheologije, da nema mjesta u Bosni gdje se zakopa bunar ili temelj za kuću da se ne naiđe na kosti. Ja, kao arheolog, na mnogim istraživanjima nailazio sam na deset kostura bez lobanje ili na jednom uskom prostoru razbacane dijelove skeleta. Ili, pak, garež debeo pola metra, a u njemu kosti. Možete zamisliti šta se dešavalo.

Dakle, Bosna nije od jučer. Svašta je do sada pretrpjela kroz historiju, a ovdje su bile sve svjetske onovremene sile, od Grka, Rimljana, Bizanta, Ugarskog carstva pa do Turskog i Austrijskog, njih više nema, a Bosna i bosanski narod su opstali!

Također, treba reći da su na Bosni nestajala carstva, što govori koliko je politički komplicirana ovo zemlja, ne samo za nas nego za cijeli region i šire. Pa, Rimsko carstvo, koje je bilo svjetsko, nestalo je na problemima vezanim uz Bosnu i ovaj prostor. Znamo da je ovdje počeo Prvi svjetski rat. Ima i druga strana. Tursko carstvo trebalo je izdahnuti stotinama godina prije nego što ga je nestalo, ali je zahvaljujuću Bosni i bosanskim prilikama, političkim okolnostima i ljudima iz Bosne, poput Mehmed-paše Sokolovića, produžen život Carstvu. Svi su oni nestali, a Bosna i danas postoji!

Crno razdoblje

Kako, iz ugla historičara, gledate na razdoblje Bosne nakon agresije tokom devedesetih godina prošlog stoljeća?

- Ovo je crno razdoblje Bosne! Ovakva situacija nije djelo unutrašnjih stanovnika, nego izvana. Svi znamo ko je otpočeo huškanje preko Drine i Une. Čak i svjetske velesile gledale su šta se dešava. Ali, kada su i zaustavili rat, ustrojili su Bosnu na nenormalan način, da unutar države imamo republiku, a država nije rapublika. Uz to, narod je i zavađen i podijeljen. Praktično, još konce vuku stranci.

Koliko je ovo razdoblje opasno po Bosnu?


- Bosna nije od jučer. Ni oni prije Dodika, Miloševića ili Tuđmana nisu uspjeli u svojim nakanama. Pa, 1993. godine u Bosni je ratovalo šest vojski, među kojima i JNA. Kad oni nisu mogli skršiti otpor, onda je sasvim suludo pitati hoće li biti Bosne. Problem je što se ovim pričama produžava agonija, ne samo Bošnjaka nego i ostalih naroda. To će trajati sve dok narodu ne prekipi. Kad narod kaže "daj da jedem"! Tamo gdje je ekonomija jaka ljudi ne znaju ni ko je predsjednik države niti ih je briga. A tamo gdje je glad, "kuća je tijesna".

Kuća se u posljednje vrijeme sve više čini tijesnom. Nedavno je održana zajednička sjednica vlada Republike Srpske i Srbije. Kako to komentirate?

- Nema ovakvog primjera u historiji, da jedna država održava svoju sjednicu u drugoj državi. To znači da ta država ne priznaje nikoga u Bosni, to je okupacija. Postavljam pitanje šta bi se dogodilo da naša vlada održi sjednicu u Novom Pazaru u Sandžaku? Kako bi reagirala Srbija, cijeli svijet? Kod nas je to normalno! To govori o neupućenosti političara koji nas vode.

Jedan od razloga za to je i što političari ništa ne pitaju umne ljude. Čak je i Sultan imao svoj savjet. On postavi pitanje i svi iznose svoje mišljenje. Onda on odluči ono što većina misli. Nikada jedan čovjek ne može biti mudar kao cijeli savjet. Naši političari ne konsultiraju ni akademike, profesore... Mi nemamo ono što zaslužujemo. Dobre političare na vlasti, iskrene, poštene i sposobne.

Ekonomsko beznađe

Je li moguće da smo se navikli na to? Zašto je to tako, zašto makar Bošnjaci ne reagiraju, s obzirom na to da Republici Srpskoj to odgovara?

- Zato što nas vode čobani! Iako je onaj političar završio fakultet, on je polupismen. Političar mora biti prije svega etički čist, moralan i pošten čovjek, a onda znati voditi politiku države. Vidite kakvu oni politiku vode i ne reagiraju. Članovi Predsjedništva su kao tri roga u vreći. Jesu li imali ijednu zajedničku deklaraciju? Jedan drži govor tamo, drugi ovamo. Evo sad hoće da preustroje Federaciju. Šta je s Republikom Srpskom? Kažu da treba i Federacija biti jedinstvena kao RS. Pa, znamo kako je RS postala jedinstvena. Istrijebili su Bošnjake i Hrvate, nema opozicije... Apsurd je da RS bude primjer Federaciji!

Zašto šute Bošnjaci? Kada je narod doveden u ekonomsko beznađe kao što je to slučaj danas, kada 500.000 ljudi nema posla, a i oni koji rade znamo kolika im je plaća, njima je svejedno otkidali mu prst ili ruku, samo daj da ima hljeba. U to su dovedeni Bošnjaci. Isto je i u RS. Tek nešto bolja situacija je u zapadnoj Hercegovini.

Gdje je ta granica, kada će narod reći "dosta"?

- Kada su u pitanju Bošnjaci, oni su posebna skupina naroda i imaju poseban mentalitet. Oni su potomci Ilira, pretslavenskog naroda, koji je kroz historiju sve i svašta proživio. Toliko je oguglao na sve to da je jedini izlaz našao u onome što zovemo sabur, strpljenje. Nije ni čudo što su tokom posljednjeg rata i oni koji nikada nisu spomenuli Boga postali vjernici. Zato što u beznađu ljudi nalaze spas u vjeri.

Taj sabur je, zapamtite, oružje. Da nije toga, ovaj narod bi davno nestao. Teško je naći granicu. Kad je Omer-paša Latas poslan u Bosnu da je sasiječe i uguši pobunu, na hiljade ljudi je u lance okovao. Kada se vraćao prema Stambolu, sretali su ga putnici i gledali krvave okovane jadnike. Putnici su, kako izvori govore, na to samo komentirali: "Šta bi, to je sudbina!" Ljudska izdržljivost je neograničena... Bošnjaci su žilavi. Nema sumnje da će oni opstati, a sve drugo će proći. Vjerujem da će se naše potomstvo ovog perioda sjećati kao jednog ružnog sna.

Bogumilstvo i islam imali su mnogo sličnosti

U knjizi opisujete i golgote koje je lokalno stanovništvo trpjelo od Rimske crkve i inkvizicija, kao i domaćeg kralja Tomaša, ali i kažete da je Bosna uvijek bila ratnička zemlja koja se prvi put Turcima mirno predala. Zašto je to tako bilo?

- Prvi razlog je taj što je Bosna bila mrcvarena inkvizicijama stotinama godina. Od Kulina bana cijela srednjovjekovna historija u znaku je križarskih pohoda. Bilo je krvavo. Znamo šta znače kaznene ekspedicija u srednjem vijeku. To su bile fanatične vjerske ekspedicije, koje su pratile rušenje, lomače... Drugi razlog je taj što je Sultan u vrijeme progona primao izbjeglice, pomagao im. Ogroman broj Bošnjana iz onog vremena pobjegao je preko Drine Turcima i tamo upoznao i njih i njihovu vjeru.

Bošnjani, odnosno bosanski narod slijedio je jednu posebnu vjeru, koja je u osnovi bila kršćanska, ali potpuno drugačija, bogumilska vjera. Sultanovim dolaskom vidjelo se da su islam i bugumilstvo izuzetno bliske vjere.

Naprimjer, ramazan traje 30 dana, a bogumili su postili 40 dana, petak je imao isto značenje u obje vjere, i bogumili su vjerovali da će doći neki spasilac, potom moral i etika u islamu su u potpunosti odgovarali bogumilskim predstavama...

Ipak, nakon prelaska na islam bilo je teško presjeći s bogumilstvom. Imamo zanimljive historijske podatke. Naprimjer, 1526. godine umro je jedan hadžija. Kada su ga pripremali za ukop, našli su mu oko vrata hamajlije, u jednoj je bio ajet iz Kur'ana, a druga je bila bogumilska. A bio je hadžija...

 

06.10.2012.

SUAD ARNAUTOVIĆ: UTVRĐIVANjE IDENTITETA SAMO NA OSNOVU VAŽEĆE ISPRAVE

Suad Arnautović: Utvrđivanje identiteta samo na osnovu važeće isprave

imageSuad Arnautović

.......................................................

U vezi sa nekim nejasnoćama u pogledu ostvarivanja biračkog prava državljana BiH koji se ne nalaze na izvodima iz Centralnog biračkog spiska za određenu osnovnu izbornu jedinicu...

....a koji je zaključen 24. augusta ove godine, član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine Suad Arnautović izjavio je kako je Izborni zakon Bosne i Hercegovine jasno definirao ovu materiju.

U izjavi dostavljenoj Feni Arnautović navodi da član 3.12a, propisuje da birač koji je promijenio prebivalište 45 dana prije dana održavanja izbora do dana održavanja izbora, može glasati samo u općini u kojoj je imao prebivalište do dana promjene prebivališta.

- Član 3.17 propisuje da državljanin BiH s biračkim pravom, a čije ime se ne nalazi u zaključenom izvodu iz Centralnog biračkog spiska, može glasati, ako predoči važeći identifikacioni dokument i potvrdu o mjestu prebivališta. Važeći identifikacioni dokument je definiran članom 5.12 Izbornog zakona BiH i to su: lična karta, pasoš i vozačka dozvola, istaknuo je Arnautović.

Član CIK-a upozorava predsjednike i članove biračkih odbora da identitet birača zakonski mogu utvrđivati samo na osnovu važeće lične isprave sa fotografijom kako je to propisano članom 5.12 stav (3) Izbornog zakona BiH.

- Utvrđivanje identiteta na osnovu nekih drugih dokumenata, obrazaca, potvrda, uvjerenja i sl. suprotno je zakonu. Potpis birača na izvodu iz Centralnog biračkog spiska, koji on daje prilikom izdavanja odgovarajućih glasačkih listića, mora odgovarati potpisu sa identifikacionog dokumenta koji se predočava članu biračkog odbora o čemu je član biračkog odbora dužan da ga upozori, i za šta je odgovoran član biračkog odbora, upozorio je Arnautović.

(fena)

 

06.10.2012.

ŠVEDSKA: RIJEŠEN PROBLEM LAŽNIH AZILANATA IZ BiH

Riješen problem lažnih azilanata iz BiH

imageBakir Dautbašić

.......................................................

Problem lažnih azilanata iz BiH koji su proteklih nekoliko mjeseci masovno odlazili u Švedsku i tražili azil, iako za to nisu imali nikakvog osnova, gotovo je u potpunosti riješen, rekao je šef Monitoring tima za viznu liberalizaciju Bakir Dautbašić.

Prema njegovim riječima, posljednjih nekolko stotina građana koji se  još nalaze u centru za azilante u Švedskoj biće deportovani u BiH do  kraja ovog mjeseca.

"Novi slučajevi lažnih azilanata iz BiH nisu  registrovani u Švedskoj što znači da se i tome stalo u kraj. Vjerovatno  su i građani shvatili da od toga nema ništa. Važno je reći da smo svim  lažnim azilantima ušli u trag i da su evidentirani. Slijedi im zabrana  ulaska u zemlje EU u trajanju od dvije do pet godina", rekao je  Dautbašić za "Dnevni avaz".

To bi, dodao je, trebao biti jasan signal svima onima koji se na ovaj način ubuduće spremaju otići u Švedsku.

"Građani  su nasjeli na priče, a sigurno će i u budućnosti biti onih koji će na  ovaj način pokušati zgrnuti novac", kaže Dautbašić.

On navodi da  se u Švedskoj dugo neće zadržati niko ko nema osnove za azil, jer je  skraćena procedura obrade zahtjeva za azil na samo 25 dana.

Zbog problema nelegalnih azilanata u Švedskoj, BiH je jedno vrijeme prijetila i suspenzija bezviznog režima.

(Srna)

 

06.10.2012.

VALENTIN INZKO: MORATE IZAĆI NA BIRALIŠTA I GLASATI U NEDJELjU

Morate izaći na birališta i glasati u nedjelju

imageValentin Inzko / ohr

.........................................................

Sutra će građani BiH načiniti izbor koji će imati direktan uticaj na život svakog pripadnika njihove lokalne zajednice, izjavio je danas visoki predstavnik Valentin Inzko uoči održavanja općinskih izbora, 7. oktobra.

“Građani imaju priliku da odlučuju o budućem pravcu kojim će krenuti  njihova zajednica i država i sutra bi trebali iskoristiti priliku koja  im se pružila”, rekao je on.

“Bez obzira da li ste zadovoljni  svojim sadašnjim rukovodstvom i želite da vas i dalje vodi ili vjerujete  da treba doći do promjene, morate izaći na birališta i glasati u  nedjelju”, dodao je.

Oni koji su se kandidirali na ovim izborima  i njihove stranke imali su priliku da kažu kako namjeravaju od svojih  lokalnih zajednica napraviti mjesta u kojima ljudi mogu živjeti  dostojanstveno i da objasne kako će unaprijediti životni standard. Iako  odgovornost da osiguraju slobodne i fer izbore leži na domaćim  institucijama, međunarodna zajednica će sa velikom pažnjom pratiti tok  ovih izbora i imat će posmatrače na mnogim biračkim mjestima.

“Očekujem  da će se izborima stvoriti novi prostor za politički konsenzus i da će  nam pomoći da izađemo iz političkog ćorsokaka u kojem se nalazimo još od  maja”, rekao je Inzko. 

“Ne postoji valjan razlog da se ne  glasa; ako vam se ne sviđa neka stranka, onda glasajte za pojedinca”,  rekao je visoki predstavnik.

“Birači moraju iskoristiti priliku koju će imati sutra”, poručio je Inzko.

(Vijesti.ba/Fena)

Glasanje je način da pozovete političare na odgovornost za njihov rad

imageOSCE

.........................................

Građani ne bi trebali da propuste priliku da zacrtaju pravac svoje budućnosti. Glasanje je ključno za razvoj lokalnih zajednica nakon izbora, kazala je u izjavi za Fenu glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH Mersiha Čaušević – Podžić.

Dodala je da bi oni koji kažu da ne mogu ništa promijeniti trebali da znaju da, ako ne glasaju, to zaista i ne mogu.

- Time dobrovoljno daju više težine glasovima onih koji izađu na izbore - kazala je Čaušević-Podžić.

Istakla je da vrijeme izbora nije vrijeme da se ostane po strani.

- Glasanje je način da pozovete političare na odgovornost za njihov  rad. Snažna država zahtijeva angažman svih građana. Ne glasajući,  prepuštate drugima odluku o svojoj budućnosti - poručila je biračima  Čaušević-Podžić.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

 

 

 

06.10.2012.

LOKALNI IZBORI U BiH: HOĆE LI OBEĆANjA BITI ISPUNjENA

Lokalni izbori u BiH: Hoće li obećanja biti ispunjena

Predizborni plakati, Sarajevo, oktobar 2012.

Predizborni plakati, Sarajevo, oktobar 2012.

....................................................................

Sve je spremno za pete poslijeratne lokalne izbore u Bosni i Hercegovini koji će biti održani u nedjelju, 7.oktobra.

Političari su obećavali mnogo toga što nema veze sa lokalnim izborima, od evropskih integracija do ustavnih promjena. Bilo je i onih koji su u biografijama napominjali kada su počeli da grade kuću, da li plaćaju doprinose i šta im rade supružnici, ali i onih koji su za potrebe kampanje angažovali estradne ličnosti.

Bilo kako bilo, i političari i građani jedva čekaju da odahnu od svega, jer predizborna kampanja traje više od mjesec dana, tačnije od onog trenutka kada je počela smjena vlasti na nivou države.

Osamanestogodišnja djevojka, koja je željela da ostane anonimna, u Sarajevu boravi već mjesec dana. Rođena je u Njemačkoj, a porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Iako je punoljetna i ima bosanskohercegovačko državljanstvo, ne namjerava glasati na lokalnim izborima koji će biti održani u nedjelju. Kaže da svoju budućnost ne vidi ovdje, jer je sigurna da, nakon završetka školovanja, posao ne može dobiti.

„Tamo je moj rodni kraj, tamo sam rođena. Nakon školovanja imate neku za ono što želite da  radite, a nakon toga odmah dobijete posao“, objašnjava ona.

Mnogi mladi ljudi u Bosni i Hercegovini već godinama apeluju na svijest bosanskohercegovačkih političara da nešto promijene, kako ne bi razmišljali o odlasku van zemlje.

To je jedan od razloga, zbog kojih većina, prema predviđanjima, neće izaći na nedjeljne izbore, iako se radi o izboru opštinskih predstavnika vlasti. Tim prije, što su, kako nam kaže jedna Sarajka, tokom predizborne kampanje obećavali sve ono što nije u nadležnosti lokalne zajednice.

„Govore o projektima koje će raditi a koji nisu u nadležnosti općina, čisto da privuku još veću količinu glasača“, dodaje ona.

A da su stranke i nezavisni kandidati obećavali mnogo toga što nema veze sa lokalnim izborima, svjedoči dosadašnja predizborna kampanja u kojoj se biračima pokušavaju približiti neinventivnim parolama i dobro ušminkani.

Neki od njih u biografijama navode kada su počeli, a kada završili gradnju kuće, fakulteta, čime im se bave supružnici, plaćaju li doprinose i sl. Ima i onih koji obećavaju penzije, iako je to nadležnost entiteta, ili onih koji su za reklamne spotove angažovali estradne ličnosti. Evo nekih od primjera:



S obzirom na ovakvu predizbornu kampanju koju vode bosanskohercegovački političari, postavlja se pitanje - da li su njome birači potcijenjeni ili političari pričaju ono što građani žele da čuju.

„Mislim da su se oni odlično prilagodili strukturi stanovništva, odnosno njihovim očekivanjima. Oni su se odlično prilagodili onome što se zove manipulacija biračima. Oni odlično izvlače tu neku emotivnu stranu, trenutni doživljaj, prevariti ljude za izvjesno vrijeme, dakle nema ničega sadržinskog“, objašnjava sociolog Ivan Šijaković.

Kampanja usred političke krize

Ovogodišnja predizborna kampanja vodila se u svjetlu političke krize koja već mjesecima potresa državnu vlast.

S jedne strane, u Federaciji BIH stranke nove parlamentarne većine pokušavale su kod birača da „ocrne“ dojučerašnje saveznike, dok je u Republici Srpskoj, bez obzira da li se radilo o vladajućoj ili opozicionim stranakama, u prvom planu bila priča o očuvanju tog bh entiteta.

Predizborni plakati, BiH, oktobar 2012.
...............................................................
​​„Niko se ne bavi problemima električne energije , osvjetljavanja ulica, problema vode, kanalizacije, ili bilo čega drugog što bi vodilo boljem životu građana. Priča se o ulasku u Evropu, o euroatlanskim integracijama, priča se o našim, koji su bolji od njihovih... Dakle, ova se kampanja vodi na sasvim politički vrlo prozirnoj platformi“, ocjenjuje analitičar Esad Bajtal.

Bilo kako bilo, iz Centralne izborne komisije poručuju da je sve spremno za održavanje, petih poslijeratnih, lokalnih izbora. Predizborna šutnja počinje u subotu u sedam sati, a trajaće do zatvaranja glasačkih mjesta u 19.00 sati.

Istovremeno, u komisiji ocjenjuju da je predizborna kampanja protekla mirno i sa malim brojem prigovora i žalbi, ali da još uvijek nije poznato koliko će koštati lokalni izbori, kaže predsjednik komisije Branko Petrić.

“Štampanje, glasačkih listića,  izbornog materijala, njihova distribucija, glasanje putem pošte, glavni centar za brojanje i mnogo štošta što ide. To je negdje otprilike polovina ukupno potrebnih sredstava i četiri miliona i 200 hiljada je predviđeno u našem budžetu, a otprilike u tom nekom iznosu se može očekivati da budu troškovi opština”, navodi Petrić.

Za ovogodišnje lokalne izbore u BiH registrovano je nešto više od tri miliona i 144 hiljade birača.

Novina ovogodišnjih lokalnih izbora je da prvi put neće biti održani u Mostaru, zbog nepostizanja političkog dogovora o izmjenama izbornih odredbi koje se odnose na izbor vijećnika u Gradsko vijeće tog grada.

Istovremeno, u Srebrenici će, također, prvi put glasati samo oni građani koji imaju prebivalište u tom gradu.                           
                                                                                         
Kako predizborna kampanja u BiH traje više od mjesec dana, tačnije od onog trenutka kada je počela smjena vlasti na nivou države, i građani i političari jedva čekaju da odahnu od svega.

Ovi drugi obećavaju da će sve biti drugačije i jasnije nakon 7.oktobra i da će državu bolje voditi, nego što je to slučaj bio do sada. No, da li će, pitali smo analitičara Ibrahima Prohića.

“Ništa se bitno neće razriješiti što se tiče karaktera politika smisla vladajućih politika za koje se oni zalažu, niti njihove društvene efikasnosti. Samo je moguće da će se promijeniti odnos snaga, ali se neće promijeniti politička paradigma, odnosno neće se promijeniti karakter politika, niti će se promijeniti njihov odnos prema takozvanom opštem interesu”, tvrdi Prohić.

 

06.10.2012.

BRISEL PORUČUJE SRBIJI: NEMA PREGOVORA BEZ NORMALIZACIJE ODNOSA SA KOSOVOM

Brisel poručuje Srbiji: Nema pregovora bez normalizacije odnosa sa Kosovom

Beograd, radionica za izradu zastava, ilustracija

Beograd, radionica za izradu zastava, ilustracija

........................................................

Evropska komisija neće dati zeleno svetlo Srbiji za datum početka pregovora sve dok se ne ispune uslovi vezani za normalizaciju odnosa sa Kosovom, saznaje RSE u Briselu. Prema Strategiji, Komisija želi da se osvedoči da je došlo do vidnog i trajnog poboljšanja u odnosima sa Kosovom, što podrazumeva i da Beograd neće blokirati Prištinu na putu ka EU.

Sa izveštajem Evropske komisije, kojim će biti ocenjen napredak Srbije na putu ka EU, iduće nedelje u Beograd stiže evropski komesar za proširenje Štefan File.

Najavljeni dijalog sa Prištinom još uvek nije nastavljen, pa ključni uslov poboljšanja odnosa sa Kosovom, uz ostala očekivanja Brisela, nije ispunjen, tako da datuma za početak pristupnih pregovora, sada je već izvesno, za Srbiju neće biti.

Izveštaj, kako navodi šef delegacije EU Vensan Dežer nije pozitivan ni negativan, već daje sliku o situaciji u Srbiji. U tom dokumentu će biti navedeno šta Beograd treba da učiniti u predstojećim mesecima, a među prvim prioritetima je normalizacija odnosa sa Kosovom.

„Ponekad bilateralna pitanja imaju uticaja na brzinu i napredak ka EU, tako da mislim da je ovo tema koju ćemo navesti u izveštaju takođe. Ali, moraćete da sačekate do srede da vidite više detalja“, rekao je Dežer.

Uslov normalizaje odnosa sa Kosovom poznat je od ranije, no sada se po prvi put govori o tome šta bi on tačno podrazumevala. Kako iz Brisela prenosi dopisnik RSE Rikard Jozviak, kao nezvaničan mogao bi se pojaviti uslov da se Srbija obaveže da neće blokirati Prtištinu na putu ka EU.

“Ono što definitivno stoji jeste da će Srbija morati da pokaže daleko veću spremnost da sa Kosovom ponovo uđe u dijalog. Mogla bi postojati opcija da Brisel Beogradu postavi uslov da se obaveže da u budućnosti neće blokirati put Kosova ka EU, ali to ne bi bilo formulisano kao zvanični kriterijum ili uslov”, prenosi dopisnik RSE iz Brisela.

Čeka se File

Među prvima su slične zahteve pred Srbiju nedavno izneli nemački parlamentarci, koji su naveli da bi Beograd i Priština trebalo da potpišu i obavezujući ugovor o uspostavljanju dobrosusedskih odnosa.

Iako nije želeo da govori o tome da li bi zahtev Srbiji da ne blokira Kosovo na putu ka EU mogao biti pretočen u zvaničan, predsednik Odbora za odnose sa EU u Bundestagu Gunter Krihbaum poručio je u Beogradu da Unija ne želi još jedan Kipar u svojim redovima.

Suzana Grubješić
.....................................
​​Nije reč o tome da dobrosusedski odnosi postoje samo na papiru, već da zaista zažive u praksi. Kipar primljen u EU, iako pitanje podele te zemlje do dana današnjeg nije rešeno. Zato mogu ovde da vam kažem da mi usvakom slučaju ne želimo drugi Kipar u EU“, rekao je Krihbaum.

Da ove godine neće dobiti datum za početak pregovora svesni su i u Beogradu. No, kada je reč o konkretnim zahtevima Brisela, potpredsednica Vlade za evropske integracije Suzana Grubješić čeka Štefana Filea, sa kojim će se u sredu sastati u Beogradu.

„Naša sledeća šansa je proleće. Svesni smo svih izazova i teškoća koje nas čekaju. Do tada moramo da učinimo i neke ozbiljne i hrabre korake u pravcu dobijanja datuma za otpočinjanje pregovora jer tek tada proces evropskih integracija postaje nepovratan“, kaže Grubješić.

Definisanjem sve jasnijih uslova, pitanje Kosova i u formalnom smislu postaje povezano sa procesom evropskih integracija.

Vladmir Pavićević sa Fakulteta političkih nauka ocenjuje u razgovoru za RSE da će Srbija vrlo brzo morati jasno da se opredeli da li želi da ide ka EU, što isključuje “crvene linije” preko kojih neće prelaziti kada je reč o Kosovu.

Kosovski problem je došao do te tačke, kada se govori o pristupu Srbije njegovom rešavanju, da više nije moguće mrdati levo ili desno, već da je neophodno Srbiju izvući iz jednog kruga u kojem se nalazi godinama i iz kojeg ne može nikako dovoljno jasno da se usmeri ka svom evropskom cilju. Srbija danas, u uslovima u kojima jeste, uopšte nema neke posebne kapacitete kojima može naročito da utiče na to da kosovsko pitanje bude rešeno onako kako bi neki zvaničnici želeli. Srbija je nemoćna da postavlja uslove oko tog problema, da definiše crvene linije i ako pretpostavimo da to jeste baš tako kako sam ja to opisao, onda Srbija htela nehtela mora da se usmeri ka tom evropskom putu“, ocenjuje Pavićević.

 

06.10.2012.

DVANAJEST GODINA POSLIJE PETOOKTOBARSKIH PROMJENA: POVRATAK OTPISANIH

Dvanaest godina posle petooktobarskih promena: Povratak otpisanih

ivica Dačić i Tomislav Nikolić, 2012.

ivica Dačić i Tomislav Nikolić, 2012.

.................................................

U petak se navršava dvanaest godina od velikih demonstracija u Beogradu kojima je okončana vladavina Slobodana Miloševića. Danas, akteri iz 90-ih vode Srbiju.

Miloševićeva Socijalistička partija Srbije vratila se na vlast još 2008. godine kao partner demokrata Borisa Tadića a danas nakon majskih izbora deli vlast sa naprednjacima Tomilsava Nikolića.

Demokratska stranka koja je pre 12 godina predvođena Zoranom Đinđićem bila ključna stranka u pobedničkoj koaliciji danas je u opoziciji. A šta je sa gradjnaskom Srbijom?



I nas je iznenadio ovaj Beograđanin. 5. oktobar kao da je daleka istorija. Kao da ga se građni nerado sećaju.

Tog 5. oktobra budući predsednik SR Jugoslavije Vojislav Koštunica i budući premijer Srbije Zoran Đinđić dali su i prvo obećanje u ime opozicije:

“Nema više te Srbije u kojoj smo živeli! Počinje život u jednoj novoj, normalnoj, demokratskoj Srbiji!”, obećao je Koštunica.

“Čini se da se ta kula od karata zvana Miloševićev režim polako raspada ali veliki je posao da se uspostavi red i da ovaj narod dobije vlast i državu kakvu zaslužuje”, poručio je Đinđić.

Malo ko će danas reći da je  petooktobarsko nasledje demokratska država koju su obećali tadašnji lideri.

Ali, ipak, možda ćete se iznenaditi ali baš najžešća kritičarka takozvane demokratske vlasti koja je pala na poslednjim izborima kaže da mi baštinimo i danas neke osvojene petooktobarske vrednosti. Vesna Pešić koja se javno zalagala za princip smenjivosti vlasti, makar došli akteri iz 90-ih godina, za naš program kaže:

„Ja ne bih bacala nikakav kamen na taj događaj. Ako se setimo toga da smo mi Miloševića rušili sa milion ljudi na ulicama pod pretnjom da li će Crvene beretke, da li će Vojska pucati na te demonstrante. A da uporedimo sa poslednjim izborima kada smo smenili Borisa Tadića, predsednika države kao što je to bio Milošević, bez kapi krvi i  bez demonstracija na ulicama. Ja mislim da je to pomak. Osvajanje demorkatije je jako sporo u zasotalim perifernim državama kao štpo je Srbija.“

Ogoljena istina

Baš princip smenjivosti vlasti kojem su se priklonili glasači na poslednjim izborima, pokazao je da alternative za one koji žude za građanskom Srbijom oslobođene nacionalizma i priklonjene evropskim standardima i nema.

Da bi se smenile Tadićeve demokrate koje su se zanele dugim obnašanjem vlasti skoncetrisane van demokratskih institucija – u predsedničkom kabinetu, na Andrićev venac i u Nemanjinu morali su doći bivši. Bivši Šešljevci i bivši Miloševićevci. Doduše, sa ovim drugim veliko pomirenje je obavila Tadićeva vlast.

Dakle, do kraja je ogoljena istina da građanska opcija u postoktobarskoj Srbiji nema svoju političku artikulaciju. A oni su prvi pružili otpor Miloševićevoj ratnoj politici. Zašto nema politička alternative za građansku Srbiju?

„Znate zašto nema, zato što su sve političke partje kod nas zasnovane na nedemokratski principima“, kaže profesorka Zagorka Golubović.

„To su partije koje insistiraju na vođama. A ne emancipuju se članovi partije. Nema ni jedne partije sa unutarpartijskom demokratijom. Ja lično ne vidim nijednu alternativu, nijednu opciju. Vidim pojedine ljude u nekim partijama. A za alternativu vi morate da imate snažan pokret. A takav pokret mi nemamo“, kaže Zagorka Golubović.

Posledica tako ustrojenih partija koje ne rade na promovisanju novih vrednosti je srpsko društvo u kome je i u 21. veku nacionalno i pravoslavno ispred svega. U  tom smislu, Srbija je još u 90-im godinama, a gledano iz evropske perspektive još dalje, u 19. veku.

„Kad kažeš : Ja sam Srbin, moje iskustvo, moje nasleđe...to većina u Srbiji zna,  tu istoriju poznaje. A ovo što se danas nudi, to je  nepoznato. Kad smo mi bili liberalno orijentisani? Otkad postoji Srbija, sve vlasti su bile despotske. Istorijski je vrlo karakteristično da se srpski narod vrlo lako nađe zajedno u buni koja kratko traje. A ne može da istraje da dovede do kraja to što ga je navelo na bunu“, kaže profesroka sociologije Zagorka Golubović.

Dakle, 12. godišnjicu petooktobarskih promena Srbija dočekuje sa velikim povratkom Tomislava Nikolića i daljim usponom Ivice Dačića. Da li su ova dvojica, bez svojih velikih vođa iz 90-ih, Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića, oni isti koji su vodili ratove u sada susednim državama?

Ili ima istine u naizgled apsurdnoj tvrdnji jednog od sagovornika RSE da je 5. oktobar više promenio socijaliste i nekadašnje  radikale nego aktere pretooktobarskog prevrata.

Dok susedi u regionu sa strepnjom čekaju da vide na šta će ovaj povratak izaći, dok Brisel i Vašington, valjda iskusniji i pragmatičniji uveliko rade na tome da izdejstvuju što više kooperativnosti dok se nova vlast sasvim ne ustoliči, Beograđani ovog petog oktobra su nekako pomirljivi:

 

06.10.2012.

VLASTI SVE DOMIŠLjATIJE U SKRIVANjU INFORMACIJA OD JAVNOSTI

Vlasti sve domišljatije u skrivanju informacija od javnosti

Ilustracija

....................................

Uskraćivanje informacija, odugovlačenje s pružanjem podataka, izbjegavanje odgovora ili suštinskih tema na koje se traže odgovori – samo su neki modeli ponašanja nadležnih institucija kada je riječ o primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini – navode novinari i aktivisti nevladinog sektora.

Iako je Bosna i Hercegovina prva zemlja u regionu koja je donijela ovakav zakon, još prije  jedanaest godina, čini se da je na tom prvom koraku sve i ostalo. Potvrđuje to i novinar sarajevskog Oslobođenja Almir Terzić dajući primjer kako se novinarima otežava posao:

“Imamo primjer iz Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine gdje smo tražili informacije o službenim putovanjima zastupnika u određene zemlje, gdje nismo mogli doći do informacija koliko su koštale avionske karte, kojim klasama su se zastupnici prevozili do željenih destinacija… Uglavnom smo do takvih informacija dolazili nekim zaobilaznim putem”, navodi Terzić.

Pitanja koja se ne dopadaju političarima često stoje u ladicama da bi na kraju zakonskog roka za pružanje informacija, stigao odgovor u jednoj rečenici – da je postupano po zakonu – kaže novinar banjalučke Alternativne televizije Siniša Vukelić.

“Onda morate ponovo slati i onda to traje danima, mjesecima i na kraju oni uvijek idu na onu liniju manjeg otpora, nadajući se da će novinar odustati, što se nažalost često i dešava zato što vas događaji pregaze i nemate vremena da se vratite na onu prvobitnu informaciju koju ste tražili”, objašnjava Vukelić.

Predsjednica udruženja „BH novinari“ Milkica Milojević kaže da se, na osnovu pritužbi kolega koje stižu u udruženje, može zaključiti da su načini sprečavanja slobodnog protoka informacija danas vrlo maštoviti.

“Od direktnih napada na novinare, verbalnih vrijeđanja, čak i pritisaka i fizičkih napada kojima se pokušavaju ućutkati novinari i poslati poruka 'šta ti imaš da pitaš i šta se tebe tiče'. Drugi načini su malo prikriveniji, recimo, imate slučajeve da se objavljuju konkursi ili tenderi ili javni pozivi na način da ih niko živ ne može vidjeti ili zapaziti”, kaže Milojević.

Nema sankcija

I u organizaciji Transparency International BiH ističu da dostupnost informcija nije na zadovoljavajućem nivou. Jedan od razloga je, kaže portparolka te organizacije Ivana Korajlić, u tome što zakoni na nivou države i entiteta nisu usklađeni.

“Entitetski zakoni još uvijek nemaju prekršajne odredbe niti sankcije, zbog čega institucije na entitetskom ili nižim nivoima nemaju motivaciju da poštuju zakon”, dodaje ona.

Zakon je definisao da su nadležni u javnim institucijama dužni u roku od 15 dana dostaviti odgovore na tražena pitanja. Za dnevne medije to je predugačak period jer tema koju obrađuju u tom roku već zastarijeva. Ovu zakonsku odredbu, zaključak je novinara iz dnevnih medija, potrparoli često zloupotrebljavaju.

Almir Terzić pojašnjava da se do odgovora lako dolazi u institucijama gdje se ne traže neke informacije od izuzetnog značaja za javnost. Tu su portparoli susretljivi jer su u funkciji promovisanja određene institucije, napominje Terzić.

“Glasnogovornici su u funkciji onemogućavanja medijima, odnosno novinarima, da dođu do takvih informacija”, kaže on.

Ipak, šefica Biroa Vlade RS za odnose s javnošću Vera Sajić ističe da ima veoma dobru saradnju s medijima kao i da pritužbi od novinara - nema.

“Prošle godine bilo je 1176 usmenih zahtjeva na koje je odgovoreno u 99 odsto slučajeva i rješeno isti da”, tvrdi šefica Biroa Vlade RS-a.

Sajićeva ističe da se novinari nisu žalili na sadržaj pruženih informacija, a kaže da je portparolimaa Vlade RS zadovoljna, iako se njihov rad ne može isto vrednovati.A mediji i nevladin sektor slažu se ipak u ocjeni da se Zakon o slobodi pristupa informacijama mora preispitati i dograditi.

Novinar Siniša Vukelić navodi još jedno moguće rješenje:

“BiH vjerovatno treba nešto poput povjerenstva za informacije koje postoji u Srbiji koje može kazniti organe ukoliko ne postupaju po zahtjevu novinara”, predlaže Vukelić.

Ipak, napori medija u borbi za objektivnom i pravovremenom informacijom ne mogu donijeti rezultate ukoliko se ne podigne svijest kompletne domaće javnosti da se na traženim informacijama mora insistirati jer su one zakonom garantovane.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49656038

Powered by Blogger.ba