Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

05.10.2012.

MUHAMED FILIPOVIĆ: NEKA NIKO NE POKUŠAVA NAS UČITI KO NAM JE DONIO DOBRO, A KO ZLO

Muhamed
Filipović : Neka niko ne pokušava nas učiti ko nam je donio dobro, a ko
zlo

..................

04.10.2012.

.....................

Već smo više puta naglasili da bi
bilo veoma dobro da dođe do jasnijeg i preciznijeg definiranja turske politike
prema cijelom Balkanu i posebno prema Bosni i Hercegovini. Svi se razumni ljudi
slažu da Turska, kao velika država i ekonomski jaka zemlja te kao zemlja i
država koja se ne odriče vlastite historije i ne nijeće ulogu koju je njena
prethodna državna tvorevina, tj. Osmanska carevina, na Balkanu odigrala kroz
posljednjih šest stoljeća, kroz koje je ostvarila velike civlizacijske, kulturne
i političke pomake cijelog ovog prostora na jugoistoku Evrope, treba aktivnije
nastupiti i jasnije odrediti svoju politiku te definirati njene prioritete.


Milost i nemilost

Za to smo posebno
zainteresirani mi u Bosni i Hercegovini, ne samo zbog značajnih historijskih
veza i utjecaja nego i zbog činjenice da je Turska svojom politikom i savjetima
našoj vladi i posebno savjetima Aliji Izetbegoviću da prihvati tzv. dejtonsko
rješenje problema rata, znatno utjecala na ponašanje naše države u traženju
rješenja problema agresije na našu zemlju tokom devedestih godina.

Ona,
dakle, ima određene obaveze prema Bosni i Hercegovini. Mi ne možemo zaboraviti
da sve naše velike teškoće počinju onda kada nas je ta država, pristajući na
diktat Berlinskog kongresa, ostavila na milost i nemilost, ne samo tadašnjoj
antimuslimanski raspoloženoj Evropi i Austro-Ugarskoj carevini, koja je
okupirala Bosnu i Hercegovinu, nego nam je ranije uskratila ono što je prethodno
odobrila mnogim svojim balkanskim teritorijima, zemljama koje su bile u sastavu
Osmanske carevine, a čiju je autonomiju osmanska država priznala, čiju su
državnu neovisnost proglasili Berlinski kongres uz okupaciju koju su nama
dodijelili.

Poznato je da je osmanska država nama, Bošnjacima, odbila
priznati pravo na autonomiju 1832. godine i da nas je zbog tog zahtjeva teško
kažnjavala, dok je to drugima priznala, a u slučaju Srbije i direktno na štetu
Bosne. Te državne tvorevine nastale uz pristanak osmanske države, a u našem
slučaju osobito Srbija i Crna Gora, nanijele su nam svojim pretenzijama prema
Bosni i osobito neprijateljstvom prema Bošnjacima mnoge teškoće i zla koja nisu,
kako se zna, prestala sve do najnovijeg vremena, kada su se vojske obiju ovih
zemalja pojavile opet kao agresori na našem tlu i nanijele nam strahovite štete
i gubitke u ljudskim životima i imovini.

Dobri
savjeti


Sve su to za nas nužne premise za jedno kritičko
promatranje uloge savremene Turske, koje podrazumijeva i potrebu da se svi ti
aspekti uzmu u obzir kada se govori o problemima Bosne i Hercegovine i današnjem
položaju nas, Bošnjaka. Ako neko želi da nam bude
stvarni prijatelj, a ne samo prijatelj na riječima i s dobrim
savjetima, onda ovu tužnu našu historiju, također, treba da zna i uzima u obzir.
Naše osnovno iskustvo sastoji se i u tome da su nas upravo dobri savjeti doveli
u gotovo beznadežan položaj. Dakle, mi na Tursku i njenu politiku mislimo i
računamo kao na faktor stvarne pomoći našoj zemlji i nama, njenim stanovnicima,
da, konačno, izađemo na put trajnog i sigurnog mira i napretka u svakom pogledu,
za što smo sposobni i na što imamo pravo. Posebno treba znati da mi, Bošnjaci,
kao narod nismo učinili ništa što bi u bilo kojem smislu i bilo kojoj mjeri
opravdalo ono što su nam naši susjedi priredili.

Kada Turci uopće i
turski državnici izjavljuju kako su nam prijatelji i braća i kako možemo na njih
računati, mi im vjerujemo, ali bismo željeli da se s riječi koje prijaju našim
ušima i našem sentimentu prijeđe na djela i na jednu politiku koja neće biti
selektivna prema svim bošnjačkim političkim opcijama osim jedne, koja se, kako
izgleda, posebnim odnosima želi izdvojiti i posebno podržavati. Taj odnos može
ostati privatan kakav je i bio, ali u javnim stvarima, a politika je takva
stvar, moraju se odnosi ravnomjerno rasporediti na sve autentične izraze i
aktere naše bošnjačke politike. Neka niko ne pokušava nas učiti ko nam je donio
dobro, a ko zlo u našoj ranijoj i najnovijoj historiji, ko je imao i kakve je
zasluge imao u onome što smo proživljavali. Mi smo i kao narod i kao politički
svijet čije je iskustvo sasvim slično onome koje su Turci proživjeli u toku pada
carstva i nastajanja republike dovoljno zreli da sami odaberemo ono što je za
nas najbolje.

Srce i razum

Dakle, mi vidimo
Tursku kao prijateljsku zemlju, a koliko je to, ona će sama djelima dokazivati.
Mi ne smatramo da se naši odnosi trebaju temeljiti na posebnim i pogotovo
ideološkim i filozofskim filijacijama, nego na činjenici da postoje dvije
evropske države u kojima muslimani imaju, pored Albanije, odlučujuću ulogu i da
te dvije države trebaju mnogo toga koordinirati u svom nastojanju da osiguraju
opstanak i napredak, naravno u dimenzijama koje odgovaraju svakoj od njih. Niko
nema namjeru da se mjeri s Turskom, ali ima uvjerenje da su dobri odnosi dviju
država uvijek veoma važan faktor napretka obiju zemalja o kojima se radi. Mi smo
imali iskustvo s relacijama koje počivaju na odnosima srca, a naša pozicija je
takva da nam nužno trebaju relacije razuma i kritičkog mišljenja.

Od prijatelja očekujemo da pomognu
našu državu


Od naših prijatelja tražimo da pomognu našu
državu, da joj pomognu da prijeđe prag fatalnog zaostajanja za svim zemljama u
Evropi i u regiji, neka nam pomogne da svojim radom i kapitalom koji će našoj
državi biti stavljen na raspolaganje ostvarimo korak koji će nas izvući s
posljednjeg mjesta u pogledu ekonomske razvijenosti, nezaposlenosti i
siromaštva, na kojem se sada nalazimo.


Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58140249

Powered by Blogger.ba