Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

04.10.2012.

DYLANOVA "OLUJA" I USTAŠKI VJETROVI

Nedjeljna trafika

Dylanova "Oluja" i ustaški vjetrovi

 

.........................................................

How yes no... Dylan se i električne gitare, na užas svojih fanova, uhvatio samo zato da pokaže kako je na liniji Nikole Tesle za kojeg su mu prodali priču da je bio ugroženi Srbin i izbjeglica iz Hrvatske...

Photo: Dragan Kujundžić
........................................................
Subota, 22.9.2012.
Norveško "Načertanije" u Vukovaru

 

Photo: Corbis/Antoine Gyori

......................................................

– Pa neće, koliko sam ja pratio priču, ni ta Nova škola ukinuti segregaciju. Ona će, kako se najavljuje, samo ponuditi mogućnost da se i hrvatska i srpska djeca koja to žele školuju zajedno, po programu koji nije nacionalno-ekskluzivistički. Dakle, samo ona koja to žele. Nitko ne kaže da će ta škola biti obavezna.
– U Hrvatskom slovu su se, izgleda, preplašili da će broj zainteresiranih biti veći nego što to bolne duše nacional-kulturnjaka mogu podnijeti. A njima bi i jedan učenik takve škole bio previše.
– Ali činjenica je da ni tog jednog nitko neće prisiljavati da se upiše, nego će se napokon uvažiti njegovo pravo da se školuje izvan vladajućeg segregacijskog modela.
– E vidiš, činjenice ne postoje da bi ih dotirani istinoljupci iz Hrvatskog slova uvažavali, nego da bi ih izvrtali. Pa tako u uglednom tjedniku možeš pročitati i ovu podvalu: "U tom bi se obrazovnom programu zakonski prisiljavalo svu hrvatsku djecu da se odreknu vlastite povijesti i kulture te da zaborave tko je bio agresor i razoritelj Vukovara. Nije li na sličan način počela idejno, obrazovno, informativno pa na kraju i vojno, agresija JNA, Srbije i Jugoslavije na Vukovar 1991.?"
– Baš zanimljiva teza. Čudi me kako se ovi u Hrvatskom slovu nisu sjetili da bi se Fridtjofu Nansenu moglo posthumno suditi za idejnu i obrazovnu pripremu agresije na Vukovar.
– A mene, vidiš, čudi kako im se zalomilo da tekst koji zagovara očuvanje segregacijskih stečevina u hrvatskom školstvu objave baš u tjednu kad se dogodio Gornji Hrašćan. I kad su tamošnji čistunci, koji se ponašaju tako civilizirano kao da su progutali uvezani komplet hrvatskoga tjednika za kulturu, prijetili da će zapaliti školu ako u nju uđu romska djeca. I to, naravno, dok su djeca u školi.
– Znaš, trafikant, kad malo bolje razmisliš: ipak nije u redu od ovih Norvežana što u Hrvatskoj pomažu samo ljudima koji se protive segregaciji. Jebiga, bilo bi pošteno da se pomogne i ovim drugima.
– Misliš da njima ima pomoći?
– Pa moglo bi je biti. Kad bi se, recimo, osnovala fondacija Anders Breivik

Utorak, 25.9.2012.
Kaptol pjeva "Danke, Dojčland!"

– Dojčland, Dojčland iber ales, iber ales in der velt... Šta je, trafikant, šta se ne priključiš?
– Da ti ne kvarim pjesmu.
– Ma slobodno, pusti grlo. Ne moraš hvatat tercu.
– A moram li stajat mirno dok ti pjevaš?
– Ne moraš, trafikant. Možeš samo gledat i divit se kako to rade civilizirani ljudi.
– A šta to rade civilizirani ljudi? Pjevaju himnu pred trafikom?
– Civilizirani ljudi rade čuda! To su katolici i demokršćani, moj trafikant, a ne mi!
– A tko su ti katolici i demokršćani koji su te toliko ushitili?
– Nijemci, trafikant, a tko nego Nijemci?! Nema kod njih labavo, a sve po zakonu.
– O čemu ti govoriš, čovječe Božji i anđele merkelski?

– Samo zgubidani poput tebe ne znaju da, počevši od dana današnjeg, katolički vjernici koji ne plate crkveni porez neće imati pravo na sakramente. Niks krštenje, niks pričest, niks krizma, niks ispovijed, niks vjenčanje! Calen, bite, pa ćeš dobit sve što Muter Crkva nudi! A ne k'o kod nas: svaka šuša misli da joj je Crkva dužna besplatno pružati svoje usluge. I ne dao Bog da ne dobije ono što traži, odmah tužaka Crkvu po novinama, a novine jedva dočekaju...
– O čemu ti govoriš?
– O novinama u kojima piše da je "Crkva po mišljenju građana postala veći lopov od banaka". O novinama koje pozivaju građane da tuže Crkvu ako ih svećenik s oltara prozove zbog neplaćanja takozvanog godišnjeg paušala. I koje napadaju i Slavka Linića da nema hrabrosti kazniti "bahato i drsko ponašanje Crkve".
– Ma kad si to pročitao? Gdje to piše?
– Nedavno, u zadarskom Narodnom listu. Čovječe, razapinju Crkvu i nazivaju je, već u naslovu, profitnom organizacijom. I još daju prostor nekom građaninu koji se hvali kako je svećenika izbacio iz kuće kad mu je čovjek došao blagosloviti dom.
– Pa možda taj građanin ne želi blagoslov...
– Želi, želi, ali ne želi platit! U tome je štos, moj trafikant! Sve je bilo u redu dok svećenik nije izvadio bilježnicu i pročitao da je taj bajni vjernik dužan 300 kuna za prethodna posvećenja doma, jer je posljednje tri godine plaćao po 100 kuna umjesto minimalno 200, koliko je dužan platiti onaj tko blagoslovljeno stanuje, a nema djece. I kad je svećenik odbio posvetiti stan dok korisnik usluga svete vodice ne podmiri dug, drski se stanar zainatio i zatražio cjenik na uvid. I još je htio da mu velečasni ispiše račun.
– Pa nije to drskost nego poziv na fiskalnu disciplinu...
– Ma to je više od drskosti! Svećenik mu je, naravno, rekao da nema ni cjenika ni računa, a onda je ovaj – kaže – pukao po svim šavovima i izbacio velečasnog iz kuće. Nema toga, trafikant, u Njemačkoj! Tamo se zna red.
– Otkada? Od danas kad je ta odluka stupila na snagu? A šta misliš zašto je uopće donesena? Sigurno ne zato što su uredno plaćali crkveni porez.
– Ali će ga od danas plaćati ili niks sakrament!
– Plaćat će ga od danas, kao što ga je velik broj njemačkih vjernika plaćao i prije. I kao što ga svi mi u zemlji Hrvatskoj uredno plaćamo već skoro petnaest godina.
– Molim? Šta mi to plaćamo?
– Plaćamo Crkvu.
– Ali ne plaćamo crkveni porez.
– Kod nas je, otkad su potpisani ugovori sa Svetom Stolicom, svaki porez crkveni. Vjerovao ti ili ne, moraš ga platit.
– A šta: ti ga ne bi plaćao?
– Dopusti mi mogućnost da ga platim ili ne platim, a sve drugo neka ostane u diskreciji između mene, Crkve i Porezne uprave. U Njemačkoj, koju ti uzimaš kao primjer, crkveni porez plaćaju samo deklarirani vjernici. Ergo, samo onaj tko se deklarira kao katolik, plaća porez za Katoličku crkvu.
– To je zato što tamo nema ovoliko deklariranih katolika. Tamo imaš puno protestanata, Turaka, svega i svačega. A kod nas je ogromna katolička većina, preko 90 posto deklariranih.
– Dopusti im da se deklariraju na Poreznoj upravi, kao što to rade u Njemačkoj, pa ćeš vidit koliko je velika ta većina.
– Ja bih dopustio i siguran sam da ne bi bilo većih odstupanja u odnosu na postojeći postotak.
– Iz tvojih usta u Božje uši, iz Božjih ušiju Crkvi u blagajnu! Ali tu se ne pita ni tebe ni Boga. Ugovori sa Svetom Stolicom ne dopuštaju smanjivanje državnih davanja Crkvi.
– Ti, trafikant, samo vidiš ono što se daje, a ne vidiš ono što se dobiva. Dobro je takvim manipulatorima kao što ste ti i tebi slični zapjevao velečasni Miklenić.
– Šta mi je zapjevao: "Dojčland, Dojčland iber ales..."?
– Evo slušaj šta: "U rubrici 'Uvodnik' u Novome listu od subote 15. rujna objavljen je ekstremno populistički i manipulatorski tekst pod naslovom 'Kada je Crkvi dosta novca?' u kojem se prešućuje i ne uzima u obzir da Crkva sredstva iz proračuna koristi za karitativne svrhe, za plaće crkvenim namještenicima (pretežno obiteljski ljudi) i za izgradnju i uzdržavanje crkvenih objekata koji nisu potrebni biskupima i svećenicima nego građanima ove zemlje; dakle sva državna sredstva koriste se isključivo za dobro hrvatskih građana ili bi hrvatski građani vjernici trebali biti drugorazredni građani!?"
– Jesi li to progutao dio teksta?
– Nisam.
– Sigurno? Daj da vidim... Fakat nije do tebe nego do Miklenićeve pismenosti.
– A u čemu je problem s njegovom pismenošću?
– Nije važno. Ako on ne zna da ga ima, ne moraš ni ti. I ovoliko koliko vlada hrvatskim jezikom dovoljno je da shvatimo kako naprimjer ono obijesno luksuzno zdanje na Ksaveru ne treba kleru nego narodu. I kako bi vjernici, da im nije takvih objekata, bili drugorazredni građani.
– A šta bi ti, trafikant? Da se Crkva protjera natrag u katakombe?
– Bože sačuvaj, kakvo protjerivanje?! Ja sam za to da se Crkvi omoguće i penthausi i katakombe i sve što poželi za dobrobit i potrebe svojih vjernika. Ali da to što poželi, pošteno plati od crkvenog poreza.
– A tko će zatražiti uvođenje crkvenog poreza? Slavko Linić?
– Sama Crkva. Jer ona se, duboko u to vjerujem, već samim svojim Božjim poslanjem gnuša od same pomisli da bude uzdržavana haračem ubranim i od nevjernika, krivovjernika, komunista, sotonista... Te stoga naša Crkva usrdno moli Boga da on, jedini svemoguć, raskine uvredljive i ponižavajuće ugovore Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom. Amen.

Srijeda, 26.9.2012.
Zavjet za hrvatsku diktaturu

– Znaš, trafikant, kad si prije par mjeseci spominjao onog Marka Lukića, onog navodno generala što prijeti da će osnovati hrvatski Mossad i objaviti rat svima što vode specijalni rat protiv Hrvatske... Sjećaš se?
– A šta ću, sjećam se... I meni se dogodi da ponešto ne zaboravim. A zašto ti je on pao na pamet?
– Ma znaš, ja sam onda mislio da se ti zajebavaš.
– Ozbiljno?
– Pa s tobom se nikad ne zna... Ti tvoji likovi koje izvlačiš iz Hrvatskog lista i ostalih tebi bliskih medija meni ponekad djeluju kao da si ih izmislio.
– I tako si ti mislio da sam ja izmislio i Lukića i njegov Mossad?
– Priznajem da jesam.
– Nije vrag da to više ne misliš?
– A čuj, otkako se počeo pojavljivat po dnevnim novinama, neki dan u Večernjaku, danas u Slobodnoj Dalmaciji, nekako sve više mislim da to ni ti nisi u stanju izmislit.
– Vidiš, to ti je uobičajeni problem sa svakim Mesijom. Ljudi u početku ne vjeruju da se pojavio Spasitelj, a poslije te tjeraju da vjeruješ ne samo u Spasitelja nego i u njihovu odvajkadašnju vjeru u njega. Okej, evo već sam zaboravio da si mi rekao to što nikad nisam čuo.
– A šta sam ti rekao?
– Da me ubiješ, nemam pojma.
– Ali, trafikant, lik stvarno postoji.
– Pa naravno da postoji. Nikad nisi ni sumnjao.
– Stop jor zajebenšn, pliz! Tu njegovu stranku, taj Zavjet za Hrvatsku, izgleda počinju uzimati za ozbiljno. Čitam da će na lokalnim izborima vjerojatno ući u koaliciju s HSS-om.
– Imaš li, bogati, neki ozbiljniji dokaz ozbiljnosti?
– Kaže da već imaju oko 20 tisuća članova.
– Onda su izbori izlišni. Neka odmah preuzme vlast, osnuje Mossad i odradi sve ostalo što mu je u planu.
– Znaš da mu stranka ima i vojno krilo na čelu s admiralom Lošom?
– Samo naprijed! Sve dok naša zavjetna ratna mornarica na čelu s Lošom ne oslobodi Malvine!
– Zašto Malvine?
– Pa da se približimo Argentini. Čuo si valjda da nam Lošo u posljednje vrijeme predlaže argentinski i ekvadorski model izlaska i krize: prestaneš plaćat dugove i odmah uslijedi gospodarski procvat.
– A šta s vjerovnicima?
– Ništa. Čim ih otkantaš, odmah te počnu respektirat ko Argentinu i Ekvador. Kad slušaš Lošu, imaš dojam da vjerovnici jedva čekaju da im kažeš da zaborave svoju lovu. Samo što ti ne plate da im prestaneš vraćat dugove!
– Sličnu spiku ima i ovaj Lukić. Kaže da će pozvat građane na bojkot plaćanja svih računa, jer da se time ionako financira samo nepotrebna birokracija.
– Je li mu to recept za smanjenje nezaposlenosti?
– Kako to misliš?
– Pa Hrvatska će u tom slučaju postat raj za ovršitelje. Morat ćemo ih uvozit iz inozemstva!
– Ma kakve ovrhe?! Lukić najavljuje da će od Vlade zatražit da se odmah obustave sve ovrhe nad građanima i da se odblokiraju svi računi obrtnicima i tvrtkama.
– Pa šta on ima tražit od Vlade, ako je toliko siguran da će Zavjet za Hrvatsku preuzeti vlast?!
– Možda im time sugerira da je besmisleno trošit novce na izbore.
– A kaži ti meni je li Lukić izdao kakve upute šta da ljudi rade s neplaćenim računima? Da ih šalju njemu, skupa s pripadajućim iznosom na ime članarine?
– Ne karikiraj! Nije njemu do novaca. Znaš i sam da planira osnovati hrvatski Mossad koji će vratiti sve što je pokradeno.
– A tko će raspolagati tim vraćenim novcem?
– Valjda onaj tko ga vrati.
– Mossad?
– Ma ne Mossad nego Domovinski fond.
– A šta mu je to: financijsko krilo Mossada?
– To je fond u koji će se sliti sva bogatstva ove zemlje, a vlasnici će im biti oni koji su ovu zemlju i oslobodili.
– S drugom Markom na čelu i s Hrvatskom u džepu? Je li to njemu Hrvatska dođe k'o ratni plijen?
– Vidjet ćemo kad krene ta njegova nacionalizacija koju obećava. A neće se od nje tresti samo Hrvatska...
– Nego i Honduras?

Photo: Stock

......................................

– Ma ne, nego Mađarska. Slušaj šta kaže: "Hrvatski branitelji ginuli su da bi od Arkana oslobodili naftna polja u Đeletovcima, a onda ta naftna polja neodgovorni političari predaju u ruke Mađarima bez ispaljenog metka. To je nacionalna izdaja bez presedana."
– Moglo bi, znači, u procesu povrata bit i ispaljenih metaka? U Orbána ili u nacionalne izdajnike?
– Nemoj tako. Ne prijeti on nikome. Čak ni zatvorom. Štoviše, zalaže se za aboliciju svih zatvorenih branitelja.
– I Sanadera?
– Što se Sanadera tiče, Lukić bi pod hitno završio ili prekinuo suđenje, jer tvrdi da od tog procesa korist ima samo odvjetnički ured Čede Prodanovića. Kaže da je sve to izrežirana predstava, gdje na jednoj strani odrede tko će krasti, pa potom taj novac međusobno podijele.
– A tko je Sanaderu određivao šta će radit? Čedo Prodanović možda?
– Ma ja ti samo prepričavam. Ne moraš se hvatat za svaku. A znaš šta je najzanimljivije? Pitali novinari ministra branitelja Freda Matića šta on misli o toj Lukićevoj stranci, a on kaže kako su dobro detektirali da postoji potreba za takvom vrstom organiziranja, ali da ne vjeruje da će Zavjet za Hrvatsku polučiti značajniji uspjeh. Slušaj ovo: "Ne želim biti zloguki prorok jer im želim da uspiju, ali stranka branitelja trebala se formirati mnogo ranije."
– A šta je bila ona Sačićeva i sve ostale što su se predstavljale kao braniteljske?
– Ma nije to sad važno. Štos je u tome da jedan ministar podržava stranku koja na izbore izlazi s programom državnog udara.
– Pa šta te tu čudi? Možda je i ministru dojadilo plaćat račune.
– Ali, trafikant, kamo to vodi? Na šta to sliči?
– Na ono što ti je obećano. Na hrvatsku lisicu u hrvatskom kokošinjcu. I na hrvatsku pušku na hrvatskom tjemenu.

Srijeda, 3.10.2012.
Dylanova "Oluja" i ustaški vjetrovi

– Dobro, trafikant, šta ćemo mi s tim Dylanom?
– Vjeruj ti meni, nema do "Oluje".
– Odlična ideja, ali neizvediva.
– A zašto?
– Pa zato što Dylan nikad spava kod kuće. Stalno je na turneji, pa ga ne možemo protjerat s njegovih vekovnih ognjišta. A fakat je zaslužio da ga na traktoru pošaljemo tamo gdje mu je mjesto.
– I da ga gađate kamenjem i tjerate da pjeva "Like A Rolling Stone"?
– Ne razumijem zašto bismo ga tjerali da pjeva.
– Zamisli: spucaš ga kamenom baš u trenutku dok pjeva ono "How does it feel...", a onda doleti drugi kamen, pa mu ploča u glavi malo preskoči na "... no direction home...".
– Ne treba on nama pjevat! Pjevali bismo mi njemu.
– Šta: "Gene kamene"?
– Pa može i to. Jebiga, trafikant, ti i sam znaš zašto Dylan mrzi Hrvate.
– Baš mrzi?

PHOTO: wordpress.com

..............................................

– Mrzi do ludila. Još od one noći u Frankfurtu kad ga je naš Thompson posramio. Znaš valjda na šta mislim?
– Na one budalaštine iz Hrvatskog slova i Arene otprije pet godina?
– Nisu to budalaštine nego povijesne činjenice. Jesu li iste večeri, u proljeće 2007. godine, Thompson i Dylan pjevali u istom gradu, u istom Frankfurtu, na istoj rijeci Majni? Jesu. Je li na Thompsonov koncert došlo 12 tisuća ljudi? Došlo je. I došlo bi ih još toliko da dvorana nije bila pretijesna. A je li tog razvikanog i navodno legendarnog Dylana došlo slušat jedva tisuću ljudi? Došlo je. A i to mu je bilo puno.
– A je li ti znaš ono što su ti te krasne hrvatske tiskovine prešutjele: da je Dylan tada pičio turneju isključivo po malim dvoranama?
– Zna se i zašto. Jer da je Dylan tolika legenda kao što se tvrdi da jest, sigurno ne bi svirao po prčvarnicama.
– Ali kako ne kužiš da mu je to bila koncepcija turneje?!
– Pa nije on konceptualni umjetnik, nego estrada. A na estradi se zna tko je tko. Prodane ulaznice ne lažu.
– A ne lažu ni one ugledne novine kad kažu da je Dylan na brzinu odradio svoju tezgu i požurio u onu veliku dvoranu da vidi neusporedivo popularnijeg kolegu iz Čavoglava? I kada sve to upakiraju pod naslovom "Židova Boba Dylana oduševio Thompsonov koncert!"? I kada objavljuju navodni Dylanov komentar s tog turbospektakla: "Sviđa mi se ovaj Hrvat!"?
– Sad se vidi da ne lažu. Dylanu je, čovječe, od te večeri ostala neizlječiva frustracija, pa nas zato sada i uspoređuje s ku-klux-klanovcima i nacistima.
– E baš mu je Thompson nabio kompleks manje vrijednosti...
– Jebiga, trafikant, istina boli. Ali svejedno mi se sviđa ova tvoja ideja s "Olujom"?
– Okej, evo ti je kad ti se sviđa!
– Čekaj, šta je to?
– Ono što si tražio: "Oluja".
– Kakva "Oluja"? Pa to je Dylan. Čujem ga kako mekeće.
– Pa Dylanova "Oluja". Ili u originalu "Tempest". Nova ploča. Nije vrag da je još nisi slušao?
– Da jesam, uši bih si otkinuo. Daj, gasi tog četnika! Neću da mi Dylan skrnavi "Oluju"!
Sigurno pjeva kako su zločesti Hrvati tjerali njegove drage Srbe...
– A znaš Dylana... Nikada i nije pjevao ni o čemu osim o Hrvatima i Srbima. Čak i u onoj pjesmi "Mozambique". I tu je pod Mozambikom mislio na Krajinu, ali nije smio otvoreno reći. Jebiga, Tito je još bio živ, pa se i Dylanu stislo...
– Daj, ne zajebavaj nego gasi tog četnika!
– Nije ti ovo Radio Split, a ni ti nisi Biljana Krstić.
– Koja Biljana?
– Pa ona urednica što je usred emitiranja pjesme "Duquesne Whistle" stavila embargo na Dylana. I izjavila kako HRT "ima nultu toleranciju na bilo kakvu vrstu nacionalizma, rasizma i bilo kakve diskriminacije", pa da ne zna "zašto bi Dylanove pjesme bile iznad interesa hrvatske nacije, koju je on svojim izjavama uvrijedio". Baš me zanima gdje je gospođi Biljani Krstić nulta stopa tolerancije na sve šovenske izjave hrvatskih estradnjaka čije nam poskočice pušta svih ovih godina. Ne moram te podsjećati koji je hrvatski megastar izvalio: "Za sve su krivi Židovi... Nemam ništa protiv Židova, ali znamo da ni Isus Krist nije imao ništa protiv njih, pa su ga svejedno razapeli, a kamoli neće mene, malog običnog čovjeka."? Hoćeš još gradiva koje se gospođi Biljani nakupilo?
– Hvala, ne treba. I da te ispravim: ta gospođa se ne zove Biljana nego Vedrana Krstić. I još Ivanišević.
– Da, u pravu si... Biljana Krstić je ona srpska etno pjevačica, a Vedrana Krstić je hrvatska etno urednica. Nije ni čudo što se Dylan ne snalazi među tolikim Krstićima, pa ne zna ni tko je Srbin ni tko je Hrvat.
– Sve taj zna! Eno ti Hrvoje Hitrec piše da je Dylanu "jugoslavenska srbijanska promidžba očito odavno usadila uvjerenje da su na ovome svijetu tri zla – rasisti, nacisti i Hrvati".
– How yes no... Dylan se i električne gitare, na užas svojih fanova, uhvatio samo zato da pokaže kako je na liniji Nikole Tesle za kojeg su mu prodali priču da je bio ugroženi Srbin i izbjeglica iz Hrvatske...


– Samo ti karikiraj, trafikant! Dylan ne bi imao predrasuda o Hrvatima da mu Srbi nisu napunili glavu. A sad ga, vidim, neki naši pametnjakovići pravdaju da on nema pojma ni tko su Hrvati ni tko su Srbi. I da smo mi za njega isto što i Tutsiji i Hutui. Poštapalica. Metafora.– Pa nije Dylan kriv što su se Hrvati i Srbi potrudili da ih čitav svijet poznaje upravo po onome po čemu i Srbi i Hrvati poznaju Tutsije i Hutue.
– A šta bi taj tvoj Dylan da se tako govori o Židovima?
– Vidim da si ovih dana čitao uvrijeđene hrvatske komentatore, pa si onda valjda vidio i šta pišu o Židovima. Eno ti jedan piše da su Dylanovi preci mijenjali imena i prezimena "u okvirima uobičajene židovske mimikrije u prevladavajuću domaću kulturu". I onda dodaje: "Da je NDH poživjela, Ivo Goldstein zvao bi se Jure Francetić." A slušaj sad ovo: "Ostaje pitanje gdje je Židov Shabtai Zisel ben Avraham alias Bob Dylan pobrao smrdljive predrasude o Hrvatima? Židovi su dali brojne snažne osobe ovoga svijeta, u kulturi, politici, financijskim strukturama i svemoćnim medijima. Hrvati ispaštaju činjenicu da se prva Jugoslavija raspala, a tajni centri moći terete nas i za raspad druge Jugoslavije... Iako su 'smrdljivi Srbi' krivci za stoljeća ratova na Balkanu, ponekad i šire, svijet vjeruje da su problem Hrvati." I onda taj Tvrtko Dolić poziva na rječit svehrvatski odgovor: "Kad je već tako, čemu to oprezno i tiho puštanje vjetra – pustimo bez straha svoje ustaške vjetrove, da podave smrdljive licemjere."
– Pa šta onda?
– Pa ništa. Ja puštam Dylanovu "Oluju", a ti, ako nemaš ništa pametnije, puštaj isto što i domoljubni komentatori.


– Šta si raspalio tu muziku, trafikant?
– Zato što mi je gušt. A i da vidim hoće li se nakačiti neki duhovni higijeničar da me optuži kako puštam četničke.
– Kakve četničke? Pa to je, ako me uho ne vara, Jan Garbarek.
– A ti ne znaš da živimo u zemlji gdje se Fridtjof Nansen poistovjećuje s Ilijom Garašaninom? Pa zašto onda netko ne bi uprdio u glavu i da je Jan Garbarek isto što i Baja Mali Knindža?!
– Koji Fridtjof Nansen? Onaj norveški polarni istraživač?
– Upravo taj. Fridtjof Nansen – iliti hrvatski: Ilija Garašanin – koji je zbog svega što je napravio za raseljene nesretnike iz Prvog svjetskog rata dobio Nobelovu nagradu za mir.
– I čijim je imenom nazvan pasoš za osobe bez državljanstva?
– Tako je. Ono što je u svijetu poznato i priznato kao Nansen-passport na hrvatskom će se valjda zvati Garašaninova putovnica.
– Priznaj, trafikant, da si to izmislio. Udario ti Jan Garbarek na fantaziju, pa ti se od Nansena priviđa Garašanin.
– Ako se priviđa uglednom hrvatskom, od države dotiranom, tjedniku za kulturu, onda se priviđa i meni.
– Onda te, znači, puklo Hrvatsko slovo. A šta to tamo pametnoga piše o Nansenu i Garašaninu?
– Ti si, naravno, čuo za onu Novu školu u Vukovaru koju nevladina udruga Nansen dijalog centar pokušava otvoriti evo već deset godina. I koja će možda primiti prve đake sljedeće jeseni.
– Znam, vidio sam to neki dan na televiziji. To je ona škola gdje bi djeca bila upisivana neovisno o nacionalnosti?
– E vidiš, u Hrvatskom slovu ti piše da se ta škola osniva za potrebe obrazovanja djece "pripadnika srpske okupacijske uprave i četničkih skupina koje su pet godina ratovale protiv Hrvatske, ne priznajući njezinu državnost pa ni sebe njezinim državljanima". A sve to u tekstu pod naslovom "Načertanije u novom ruhu". Eto ti, dakle, Ilije Garašanina skrivenog iza Fridtjofa Nansena!
– Ali koliko ja znam, u tu će školu ići i Hrvati i Srbi.
– Znaju to i ovi u Hrvatskom slovu, i upravo to je ono što ih svrbi. Zato i blanjaju da je "Vukovar ponovno izabran kao ključna točka idejnoobrazovne agresije, koja se skriva pod nazivom 'projekt nove škole'". Valjda su im na tu "idejnoobrazovnu agresiju" zamirisale riječi Stienera Bryna, direktora projekta Nansen Humanistic Academy, koji kaže: "Pitanje integracije u školama nije samo goruće pitanje Vukovara i Hrvatske nego šire europsko pitanje. Pronađemo li u Vukovaru rješenje kako razviti integrirano obrazovanje, bit će to snažan signal ostatku Europe, jer će Vukovar od simbola rata i tragedije postati slikom nade i integracije."
– Moraš, trafikant, shvatiti i ove u Hrvatskom slovu. Njima Vukovar treba samo kao simbol rata i tragedije. Zamisli njihovog užasa ako Vukovar stvarno postane, kao što se taj Norvežanin nada da hoće, slika nade i integracije! Pa u njihovim bi glavama u tom slučaju zazvonio alarm za smak svijeta. Jer puca njima slovo za takav svijet u kojem Vukovar ne bi bio mjesto beznađa i segregacije.
– A šta bi oni: da se u ime održavanja beznađa, koje nadahnjuje njihove domotrubne tekstove, u Vukovaru za vijeke vjekova zacementira ova sadašnja podjela na hrvatske i srpske osnovne škole, na hrvatske i srpske razrede u srednjim školama, na hrvatske i srpske vrtiće – alo! – vrtiće?!

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74145990

Powered by Blogger.ba