Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

04.10.2012.

POZIV NA PROTESTE ZBOG SRAMOTNOG ZATVARANjA MUZEJA

Poziv na protest zbog sramotnog zatvaranja muzeja

image

SARAJEVO - Povodom zatvaranja Zemaljskog muzeja BiH, direkcija Internacionalnog teatarskog festival MESS upućuje javnosti otvoreno pismo u znak podrške svim kulturnim radnicima i djelatnicima koji su direktno pogođeni višegodišnjom nebrigom o institucijama kulture od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu.

“U trenutku kada je na scenama Sarajeva, Zenica, Visokog i Goražda pet stotina umjetnika i umjetnica iz 20 zemalja širom svijeta, duboko nas pogađa i pred našim gostima sramoti činjenica da se muzej koji čuva identitet naše zemlje, Bosne i Hercegovine, nakon 125 godina zatvara.

Direkcija Festivala i gosti drevne scenske umjetnosti pozivaju svoje publiku, sve građane i građanke, na reakciju u znak protesta protiv zatvaranja Zemaljskog muzeja BiH kao institucije od značaja za naš kulturni identitet i pravo na čuvanje kontinuiteta Bosne i Hercegovine.

Internacionalni teatarski festival MESS član je Evropske teatarske konvencije i drugih međunarodnih tijela, a krajem 2009. je uspješno pokrenuo inicijativu za usvajanje Rezolucije podrške kulturnim institucijama u BiH u Evropskom kulturnom parlamentu.

(Vijesti.ba)

.......................................................

......................................................

Nevjerica i razočarenje zbog zatvaranja Zemaljskog muzeja BiH

imageMary Ann Hennessey

.......................................................

Šefica ureda Vijeća Evrope u Sarajevu Mary Ann Hennessey izrazila je nevjericu i razočarenje u vezi sa zatvaranjem Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

"Ovaj čin je upozorenje i poziv na buđenje svim vlastima, jer  Zemaljski muzej i ostalih šest kulturnih institucija od značaja za  državu imaju veliku važnost za ovu zemlju, očuvanje njene izvorne  raznolike kulturne baštine i historijske memorije, ali i za istovremeno  zajedničku i raznoliku budućnost Bosne i Hercegovine", kazala je.

Hennessey upozorava da je ovo stvarni podsjetnik da izabrani zvaničnici imaju obavezu da rade u interesu građana ove zemlje.

"Danas su to muzej ili biblioteka, ali šta se može dogoditi sutra?  Iskreno se nadam da će svi izabrani zvaničnici, javni službenici i  nadležne institucije štititi interes građana BiH i to kao njihov prvi  prioritet, te da će pronaći rješenje za očuvanje prava građana da imaju  pristup vlastitom kulturnom naslijeđu", rekla je Hennessey.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

04.10.2012.

ĐURA JAKŠIĆ U GLASAČKOJ KUTIJI

Predizborni psi u centru Sarajeva

Đura Jakšić u glasačkoj kutiji

 
Photo: BETA/AP

Mi smo dobili učahurenost elite, nema suštinske razlike u tome iz koje će partije doći načelnik ove ili one općine. Pogotovo ako se uredno događa ono što sam vidio prošlog vikenda. Naime, pred Markalama, na “penalu” centra Sarajeva desetak pasa glodalo je kosti u po bijela dana. Zazor i strah ljudi koji tu prolaze nikako nisu mogli ni spriječiti, ni ublažiti štandovi sedam-osam partija čiji su predstavnici uredno dijelili predizborne materijale. Nudili sebe kao najbolju robu na predizbornom pazaru

Photo: radiosarajevo.ba
U toku je 52. MESS. Nisam zaljubljenik u festivalsku kulturu, ali to jeste jedan od zdravijih i boljih projekata takve vrste u Sarajevu. U njemu i oko njega još uvijek postoji ona atmosfera koja tjera da se misli, da se ide naprijed, da se bude mentalno aktivan. U ovakvim vremenima, jedini intelektualizam koji do kraja treba slijediti je – aktivizam. Za ostalo se nema vremena, a bogami ni živaca. Sudeći po nekim predstavama, ne bi se moglo reći da evropski i regionalni teatar spavaju.

 

Preksinoć, opet, oka nisam sklopio. Čopor pasa cvilio je zavijao, i lajao do kasno u noć. Kopali su po smeću, a onda su pred jutro otišli. Sa zebnjom sam ujutro otvorio portale da vidim da nekog nisu napali i rastrgali, i onda krenuo u (dugi) dan.

Imam prijatelja koji je rekao da neće glasati na izborima. Kaže: “Neću. Svi su isti, dopisaću neko ime na glasački listić, recimo Đura Jakšić, i ubaciću u kutiju. Oni svakako ne mogu riješiti nijedan moj problem. Niti me mogu zaposliti, niti ponuditi nešto šta bi me moglo zainteresirati. Eto ih tamo.”

S praktične strane, nije do kraja u krivu. Mi smo dobili učahurenost elite, nema suštinske razlike u tome iz koje će partije doći načelnik ove ili one općine. Pogotovo ako se uredno događa ono što sam vidio prošlog vikenda.

Glođanje predizbornih obećanja

Naime, pred Markalama, na “penalu” centra Sarajeva desetak pasa glodalo je kosti u po bijela dana. Zazor i strah ljudi koji tu prolaze nikako nisu mogli ni spriječiti, ni ublažiti štandovi sedam-osam partija čiji su predstavnici uredno dijelili predizborne materijale. Nudili sebe kao najbolju robu na predizbornom pazaru. Slika, tragikomična, ali negdje duboko tačna: narod prolazi, zaobilazi prostor ispred Markala, a partijski kadrovi mašu parolama. “Dosta je bilo loše vlasti”, “Snaga naroda”, “Idemo naprijed”, možemo-ne možemo, moramo i slične, uglavnom, neubjedljive akcijaške parole.

Možda stvarno treba napisati Đura Jakšić na listiću i ubaciti ga u kutiju. Za one koji ne znaju, Jakšić je pjesnik, romantičar, jedan od najznačajnijih liričara 19. vijeka na ovim prostorima, slikar i autor nekih pjesama koje su odavno postale opća stvar, i smatraju se narodnim. Umro je, pu pu pu, u godinama u kojima je sad onaj što ovo piše. Od tuberkuloze. To je tada među pjesnicima bilo u modi. Danas se, uglavnom, umire od lošeg života. Gladi, zime ili kakve druge nepogode.

Photo: Stock
Tako da ispda da ne bi bilo dobro, barem za izbore biti Đura Jakšić. Nego, otići i glasati.

 

"Nabeđeni” i prevaranti

Politička stvarnost nam je prevaranstka. “Vjerodostojnost” plakata i (neka) pusta obećanja pojedinih kandidata izazivaju bol u želucu. Sve nekakva opća mjesta, šatro “duboka” filozofija, zvučne floskule koje kad se čovjek malo propita ne znače ama baš ništa.

Zato ne treba glasati za te neke, što reče onaj, “nabeđene” tipove. Na listama je dovoljno ljudi da možete probrati: dovoljno je da kandidata znate sa ulice ili iz samoposluge. Nekoga ko neće odmah smijenjivati sve vlasti, graditi revanšizam i svetiti se, ili obećavati kule i gradove.

Nema zlatnih kašika. Danas je tako da je dobro ako i u običnoj, emajliranoj ima nešto.

Photo: Stock
Zato, izaberite nekog jednostavnog, za koga znate da vam san može učiniti mirnijim, nekog ko bi mogao stariju osobu prevesti preko ulice, ili obezbijediti da se parking papci ne kote oko vaše zgrade. Ili da se ne kote cuke, s kojima se više nema gdje.

 

Nekoga ko bi znao riješiti male stvari, a ne neke tipove koje ni photoshop ne može urediti tako da se sakrije da im je vrijeme prošlo.

Krenusmo s pozorištem, pa da tako i završimo. Jedan od najboljih prijevoda legendarnog Shakespeareovog stiha, koji znamo kao “to be or not to be (biti ili ne biti / pitanje je sad)”, glasi “nema tu trt – mrt / život ili smrt.” Konkretnije je, i manje filozofski od “biti ili ne biti pitanje je sad.”

Kad smo već tu, lavež se nastavio i sinoć, i večeras. I nastaviće se. Ima li iko ko bi s tim znao na kraj?

Imam osjećaj da bi to bilo sasvim dovoljno da dobije moj glas. Jer, nema više trt-mrt. Oni s velikih plakata su vas iznevjerili. Zato glasajte intimno, za nekog svog. Za nešto “naše”.

Jer, život čine “male” stvari. Sve ostalo je bačen glas. Ne bi bilo loše da se, barem jednom, pokažemo pametnijima od onih koji su nas zajebali.

 

04.10.2012.

HOMOFOBIJA JE SRCE SRBIJE

Poezija i proza

Homofobija je srce Srbije

 
PHOTO: Stock

.....................................

Kraj secesijama u Srbiji se ne nazire. Evo, cenjeni publikume, upravo su se od države Srbije otcepile neke nasilničke, homofobne grupe, koje su državu Srbiju naterale da igra kako oni sviraju. A to je, da kažemo, bezbednosni rizik mnogo opasniji od onoga koji nosi Parada ponosa

Kosovske terminologije što se tiče, cenjeni publikume, džumhurbaškan Nikolić je čist Dante u odnosu na Sahibiju, koji nije mogao da smisli ništa bolje od slogana „Kosovo je srce Srbije“. Počujte samo kako gordo i trogatelno zvuče Nikolićevi stihovi: „Bez Kosova i Metohije bi se osećali kao čovek u velelepnoj palati koji je na smrt bolestan.“ Dobro, bilo bi tu malo posla za nekog lektora, ali sve u svemu, stilski napredak je očigledan.

Uprkos, međutim, visokim poetskim dometima, kao i svako drugo umetničko delo, i bašbakanova elegija je podložna kritici, to jest zakeranju. Hajde da postavimo čuveno pitanje: Šta je pisac hteo da kaže? Kakvu nam to poruku šalje? Skrivena poruka je, bar je ja tako vidim, sledeća: budući da on, Nikolić, nikada, ali nikada, neće priznati Kosovo (i da, sledstveno, nismo „bez Kosova“), to znači da mi, Srblji, treba da se osećamo kao ljudi u velelepnoj palati koji pucaju od zdravlja. A to, nipošto, nije slučaj. Što me, opet, navodi na jeretičku pomisao: O čemu li bi naši državnici govorili da se Kosovo, počem, nije otcepilo. Da je Kosovo ostalo pod našim suverenitetom, a moglo je (i to bez bombardovanja Srbije, samo se na to zaboravilo), političari bi, umesto rodoljubive poezije, bili takoreći prinuđeni da pribegnu stvarnosnoj prozi.

Photo: Stock

...............................

A tamo, u stvarnosti, nema ničeg poetičnog i uzvišenog. Moja malenkost je svojevremeno iznela jeretičku tezu da se Kosovo nikada ne bi otcepilo da je Srbija nekim slučajem pre secesije bila relativno bogata, uređena i pravna država. Osvrnite se oko sebe, secesionističkih težnji i pokreta ima širom sveta - Baskija, Škotska, Kvebek, na primer - ali tamošnjim separatistima nikako ne polazi za rukom da otcepe svoje svete zemlje. Tamošnje većine računaju ovako: jeste da grcamo pod vekovnim jarmom Španaca, Engleza i kanadskih Engleza, ali ovo što imamo jeste jedan pristojan „vrabac u ruci“, dočim je „oslobođenje“ popriličan „golub na grani“. Oslobodioci su diljem sveta kao jaje jajetu slični našim oslobodiocima iz četrdeset pete. Osioni su, skloni svemu i svačemu, pa i surovim obračunima sa neistomišljenicima, a ljudi posebnog kova po pravilu nisu vični ekonomiji. Osim toga, kraj secesijama u Srbiji se ne nazire. Evo, cenjeni publikume, upravo su se od države Srbije otcepile neke nasilničke, homofobne grupe, koje su državu Srbiju naterale da igra kako oni sviraju. A to je, da kažemo, bezbednosni rizik mnogo opasniji od onoga koji nosi Parada ponosa.

 

04.10.2012.

ŽELIM DA TI POKAŽEM BOSNU, KOJA JE PREDIVNA KAO I TI

Poljak u Budimpešti velikim transparentima moli djevojku da mu oprosti
Želim da ti pokažem Bosnu, koja je predivna kao i ti
...............
04.10.2012.
.....................
Želim da ti pokažem Bosnu, koja je predivna kao i ti

FOTO: Index.hu

......................

U samom centru Budimpešte, glavnog grada Mađarske, danas u ranim popodnevnim satima osvanula su dva velika transparenta koja su doslovno prekrila dvije zgrade.

Ništa ne bi bilo toliko neobično da se ne radi o ljubavnom pismu zaljubljenog mladića, koji od svoje djevojke pod nadimkom Gika traži oproštaj, obećavši joj da će joj pokazati Bosnu.

O svemu ovome smo saznali putem maila koji su nam proslijedili budimpeštanski blogeri rodom iz Vojvodine, koji tekstove objavljuju na stranici srbija.blog.hu

Oni su nam putem maila i ukazali na ovaj nesvakidašnji događaj, spomenuvši da su građani Budimpešte u prvi mah smatrali da se radi o nekoj vrsti gerila xafsinga, ali se kasnije ispostavilo da iza svega stoji zaljubljeni mladić iz Poljske, Jan Przasnek.

Jan se bavi alpinizmom i nije baš imućan, ali je uz pomoć vlasti Budimpešte i stanara zgrade uspio da dobije dozvolu da okači svoja dva transparenta koja će ostati tu 24 sata.

Pomogli su mu, također, i njegovi prijatelji alpinisti koji su i postavili transparentne.

Ovaj nesvakidašnji događaj jako je zainteresovao građane Budimpešte koji tokom cijelog dana pristižu kako bi pismo pročitali i fotografisali ga.

U pismu, koje ćemo vam predočiti u cjelosti, između ostalog stoji:

"Još uvijek želim da ti pokažem Bosnu, koja je predivna, kao što si i ti”

A kompletno pismo glasi ovako:

"Gika, učinio sam najveću grešku u životu, ali zahvaljujući tome sam shvatio šta mi je najbitnije i koliko mi puno značiš.

Shvatio sam da samo Tebe volim. Ukoliko mi oprostiš svaki renutak moje patnje pretvorit će se u presretne sate, a svaka kap tvoje suze u more radosti.

Možeš li mi oprostiti Gika?", stoji na prvom transparentu dok na drugom piše sljedeće:

- Ukoliko mi oprostiš, želim da mi budeš žena i majka moje djece. Želim da ti sagradim kuću u Gorkiju, ili bilo gdje po tvojoj želji. Još uvijek želim da ti pokažem Bosnu koja je predivna, kao što si i ti. Znam da ova ideja ludo izgleda, ali ipak je ovo najmudrija odluka mog života.

Znam, da još nije kasno. Verujem  u istinsku ljubav i u čuda. Želiš li i Ti da vjeruješ  svemu ovome, Gika?”

 

04.10.2012.

KOMANDANT UNPROFORA-a NA SUĐENjU RATKU MLADIĆU: SRPSKOJ VOJSCI OKO SARAJEVA META SU BILI SAMO CIVILI

Komandant UNPROFOR-a na suđenju zločincu Mladiću
Srpskoj vojsci oko Sarajeva meta su bili samo civili
...............
04.10.2012.
...................
Hussein Ali Abdel-Razek tokom svjedočenja, 4. listopada 2012.
..............................................
.................................................................
Srpskoj vojsci oko Sarajeva meta su bili samo civili

FOTO: Tom Stoddart

...............................................

Svjedočeći na suđenju zločincu  Ratku Mladiću, bivši komandant UNPROFOR-a u Sarajevu Husein Abdel Razek u četvrtak je rekao da je civilno stanovništvo najviše stradalo od “neselektivnog granatiranja i snajperisanja” kojima je grad podvrgavala Vojska Republike Srpske (VRS).

Egipatski general-major Abdel Razek, koji je bio zapovjednik sarajevskog sektora UNPROFOR-a od augusta 1992. do februara 1993. godine, posvjedočio je da je granatiranje i snajperisanje bilo naročito snažno u prva tri mjeseca njegovog mandata. On je otkrio da je “svakodnevno” dobijao izvještaje vojnih posmatrača Ujedinjenih nacija (UN) o napadima na grad “pod opsadom”, u kojima su ranjavani i ubijani civili.

- Pitanje stalnog granatiranja i snajperisanja veoma često sam pokretao u susretima s Radovanom Karadžićem, generalima Mladićem i Stanislavom Galićem, Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić. Čuli smo mnogo njihovih obećanja, ali su problemi na terenu ostajali... Situacija se nikada nije promijenila, prisjetio se svjedok.

Mladić, bivši komandant Glavnog štaba VRS-a, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu artiljerijskim i snajperskim napadima. Haško tužilaštvo ga tereti i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Radovanu Karadžiću se trenutno sudi za zločine u BiH, dok su Galić, Krajišnik i Plavšić pravosnažnim presudama osuđeni pred Haškim tribunalom.

Prema Abdel Razeku, na stalne proteste oficira UNPROFOR-a lideri bosanskih Srba bi negirali odgovornost za napade ili bi tvrdili da bošnjačke snage same napadaju svoje stanovništvo, istovremeno tvrdeći da se VRS samo brani.

Sporazum s Londonske konferencije o stavljanju teške artiljerije pod kontrolu UN-a, prema kazivanju svjedoka, vođstvo RS-a nikada nije sprovelo u djelo, što je Karadžić tada pravdao riječima: “Muslimani su suviše brojni, a mi imamo samo ovo oruđe.” Iza te odluke, prema ocjeni Abdel Razeka, stajao je optuženi Mladić, budući da su srpski civilni i vojni lideri djelovali “koordinisano i harmonično”.

Svjedok je Mladića opisao kao “snažnog komandanta i vođu, koga su podređeni poštovali”.

Abdel Razek je kazao i da mu je komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a general Galić jednom rekao da će nastaviti sa snajperskim napadima na dio grada oko sarajevskog aerodroma dok se god civili budu kretali tim područjem. Abdel Razek je dodao da je Galić - koga je Haški tribunal osudio na doživotni zatvor zbog zločina u Sarajevu - strogo sprovodio naređenja VRS-a.

Srpsko vođstvo je u susretima sa zvaničnima UNPROFOR-a otvoreno govorilo o svojoj politici etničkog čišćenja, izjavio je svjedok, navodeći da mu je Karadžić jedne prilike rekao da se “muslimani moraju ukloniti sa srpskih teritorija”.

Karadžić je Abdel Razeku u februaru 1993. godine, na pitanje koji je krajnji cilj vođstva bosanskih Srba, odgovorio: “Muslimani će biti premješteni van srpskih teritorija zato što ne možemo živjeti zajedno”.

Svjedok se prisjetio i da je s Grbavice, koja je bila pod srpskom kontrolom, krajem septembra 1992. godine bilo protjerano nekoliko stotina Bošnjaka i Hrvata.

Abdel Razeka će u petak ispitivati Mladićeva Odbrana, javlja BIRN Justice Report.

 

04.10.2012.

DYLANOVA "OLUJA" I USTAŠKI VJETROVI

Nedjeljna trafika

Dylanova "Oluja" i ustaški vjetrovi

 

.........................................................

How yes no... Dylan se i električne gitare, na užas svojih fanova, uhvatio samo zato da pokaže kako je na liniji Nikole Tesle za kojeg su mu prodali priču da je bio ugroženi Srbin i izbjeglica iz Hrvatske...

Photo: Dragan Kujundžić
........................................................
Subota, 22.9.2012.
Norveško "Načertanije" u Vukovaru

 

Photo: Corbis/Antoine Gyori

......................................................

– Pa neće, koliko sam ja pratio priču, ni ta Nova škola ukinuti segregaciju. Ona će, kako se najavljuje, samo ponuditi mogućnost da se i hrvatska i srpska djeca koja to žele školuju zajedno, po programu koji nije nacionalno-ekskluzivistički. Dakle, samo ona koja to žele. Nitko ne kaže da će ta škola biti obavezna.
– U Hrvatskom slovu su se, izgleda, preplašili da će broj zainteresiranih biti veći nego što to bolne duše nacional-kulturnjaka mogu podnijeti. A njima bi i jedan učenik takve škole bio previše.
– Ali činjenica je da ni tog jednog nitko neće prisiljavati da se upiše, nego će se napokon uvažiti njegovo pravo da se školuje izvan vladajućeg segregacijskog modela.
– E vidiš, činjenice ne postoje da bi ih dotirani istinoljupci iz Hrvatskog slova uvažavali, nego da bi ih izvrtali. Pa tako u uglednom tjedniku možeš pročitati i ovu podvalu: "U tom bi se obrazovnom programu zakonski prisiljavalo svu hrvatsku djecu da se odreknu vlastite povijesti i kulture te da zaborave tko je bio agresor i razoritelj Vukovara. Nije li na sličan način počela idejno, obrazovno, informativno pa na kraju i vojno, agresija JNA, Srbije i Jugoslavije na Vukovar 1991.?"
– Baš zanimljiva teza. Čudi me kako se ovi u Hrvatskom slovu nisu sjetili da bi se Fridtjofu Nansenu moglo posthumno suditi za idejnu i obrazovnu pripremu agresije na Vukovar.
– A mene, vidiš, čudi kako im se zalomilo da tekst koji zagovara očuvanje segregacijskih stečevina u hrvatskom školstvu objave baš u tjednu kad se dogodio Gornji Hrašćan. I kad su tamošnji čistunci, koji se ponašaju tako civilizirano kao da su progutali uvezani komplet hrvatskoga tjednika za kulturu, prijetili da će zapaliti školu ako u nju uđu romska djeca. I to, naravno, dok su djeca u školi.
– Znaš, trafikant, kad malo bolje razmisliš: ipak nije u redu od ovih Norvežana što u Hrvatskoj pomažu samo ljudima koji se protive segregaciji. Jebiga, bilo bi pošteno da se pomogne i ovim drugima.
– Misliš da njima ima pomoći?
– Pa moglo bi je biti. Kad bi se, recimo, osnovala fondacija Anders Breivik

Utorak, 25.9.2012.
Kaptol pjeva "Danke, Dojčland!"

– Dojčland, Dojčland iber ales, iber ales in der velt... Šta je, trafikant, šta se ne priključiš?
– Da ti ne kvarim pjesmu.
– Ma slobodno, pusti grlo. Ne moraš hvatat tercu.
– A moram li stajat mirno dok ti pjevaš?
– Ne moraš, trafikant. Možeš samo gledat i divit se kako to rade civilizirani ljudi.
– A šta to rade civilizirani ljudi? Pjevaju himnu pred trafikom?
– Civilizirani ljudi rade čuda! To su katolici i demokršćani, moj trafikant, a ne mi!
– A tko su ti katolici i demokršćani koji su te toliko ushitili?
– Nijemci, trafikant, a tko nego Nijemci?! Nema kod njih labavo, a sve po zakonu.
– O čemu ti govoriš, čovječe Božji i anđele merkelski?

– Samo zgubidani poput tebe ne znaju da, počevši od dana današnjeg, katolički vjernici koji ne plate crkveni porez neće imati pravo na sakramente. Niks krštenje, niks pričest, niks krizma, niks ispovijed, niks vjenčanje! Calen, bite, pa ćeš dobit sve što Muter Crkva nudi! A ne k'o kod nas: svaka šuša misli da joj je Crkva dužna besplatno pružati svoje usluge. I ne dao Bog da ne dobije ono što traži, odmah tužaka Crkvu po novinama, a novine jedva dočekaju...
– O čemu ti govoriš?
– O novinama u kojima piše da je "Crkva po mišljenju građana postala veći lopov od banaka". O novinama koje pozivaju građane da tuže Crkvu ako ih svećenik s oltara prozove zbog neplaćanja takozvanog godišnjeg paušala. I koje napadaju i Slavka Linića da nema hrabrosti kazniti "bahato i drsko ponašanje Crkve".
– Ma kad si to pročitao? Gdje to piše?
– Nedavno, u zadarskom Narodnom listu. Čovječe, razapinju Crkvu i nazivaju je, već u naslovu, profitnom organizacijom. I još daju prostor nekom građaninu koji se hvali kako je svećenika izbacio iz kuće kad mu je čovjek došao blagosloviti dom.
– Pa možda taj građanin ne želi blagoslov...
– Želi, želi, ali ne želi platit! U tome je štos, moj trafikant! Sve je bilo u redu dok svećenik nije izvadio bilježnicu i pročitao da je taj bajni vjernik dužan 300 kuna za prethodna posvećenja doma, jer je posljednje tri godine plaćao po 100 kuna umjesto minimalno 200, koliko je dužan platiti onaj tko blagoslovljeno stanuje, a nema djece. I kad je svećenik odbio posvetiti stan dok korisnik usluga svete vodice ne podmiri dug, drski se stanar zainatio i zatražio cjenik na uvid. I još je htio da mu velečasni ispiše račun.
– Pa nije to drskost nego poziv na fiskalnu disciplinu...
– Ma to je više od drskosti! Svećenik mu je, naravno, rekao da nema ni cjenika ni računa, a onda je ovaj – kaže – pukao po svim šavovima i izbacio velečasnog iz kuće. Nema toga, trafikant, u Njemačkoj! Tamo se zna red.
– Otkada? Od danas kad je ta odluka stupila na snagu? A šta misliš zašto je uopće donesena? Sigurno ne zato što su uredno plaćali crkveni porez.
– Ali će ga od danas plaćati ili niks sakrament!
– Plaćat će ga od danas, kao što ga je velik broj njemačkih vjernika plaćao i prije. I kao što ga svi mi u zemlji Hrvatskoj uredno plaćamo već skoro petnaest godina.
– Molim? Šta mi to plaćamo?
– Plaćamo Crkvu.
– Ali ne plaćamo crkveni porez.
– Kod nas je, otkad su potpisani ugovori sa Svetom Stolicom, svaki porez crkveni. Vjerovao ti ili ne, moraš ga platit.
– A šta: ti ga ne bi plaćao?
– Dopusti mi mogućnost da ga platim ili ne platim, a sve drugo neka ostane u diskreciji između mene, Crkve i Porezne uprave. U Njemačkoj, koju ti uzimaš kao primjer, crkveni porez plaćaju samo deklarirani vjernici. Ergo, samo onaj tko se deklarira kao katolik, plaća porez za Katoličku crkvu.
– To je zato što tamo nema ovoliko deklariranih katolika. Tamo imaš puno protestanata, Turaka, svega i svačega. A kod nas je ogromna katolička većina, preko 90 posto deklariranih.
– Dopusti im da se deklariraju na Poreznoj upravi, kao što to rade u Njemačkoj, pa ćeš vidit koliko je velika ta većina.
– Ja bih dopustio i siguran sam da ne bi bilo većih odstupanja u odnosu na postojeći postotak.
– Iz tvojih usta u Božje uši, iz Božjih ušiju Crkvi u blagajnu! Ali tu se ne pita ni tebe ni Boga. Ugovori sa Svetom Stolicom ne dopuštaju smanjivanje državnih davanja Crkvi.
– Ti, trafikant, samo vidiš ono što se daje, a ne vidiš ono što se dobiva. Dobro je takvim manipulatorima kao što ste ti i tebi slični zapjevao velečasni Miklenić.
– Šta mi je zapjevao: "Dojčland, Dojčland iber ales..."?
– Evo slušaj šta: "U rubrici 'Uvodnik' u Novome listu od subote 15. rujna objavljen je ekstremno populistički i manipulatorski tekst pod naslovom 'Kada je Crkvi dosta novca?' u kojem se prešućuje i ne uzima u obzir da Crkva sredstva iz proračuna koristi za karitativne svrhe, za plaće crkvenim namještenicima (pretežno obiteljski ljudi) i za izgradnju i uzdržavanje crkvenih objekata koji nisu potrebni biskupima i svećenicima nego građanima ove zemlje; dakle sva državna sredstva koriste se isključivo za dobro hrvatskih građana ili bi hrvatski građani vjernici trebali biti drugorazredni građani!?"
– Jesi li to progutao dio teksta?
– Nisam.
– Sigurno? Daj da vidim... Fakat nije do tebe nego do Miklenićeve pismenosti.
– A u čemu je problem s njegovom pismenošću?
– Nije važno. Ako on ne zna da ga ima, ne moraš ni ti. I ovoliko koliko vlada hrvatskim jezikom dovoljno je da shvatimo kako naprimjer ono obijesno luksuzno zdanje na Ksaveru ne treba kleru nego narodu. I kako bi vjernici, da im nije takvih objekata, bili drugorazredni građani.
– A šta bi ti, trafikant? Da se Crkva protjera natrag u katakombe?
– Bože sačuvaj, kakvo protjerivanje?! Ja sam za to da se Crkvi omoguće i penthausi i katakombe i sve što poželi za dobrobit i potrebe svojih vjernika. Ali da to što poželi, pošteno plati od crkvenog poreza.
– A tko će zatražiti uvođenje crkvenog poreza? Slavko Linić?
– Sama Crkva. Jer ona se, duboko u to vjerujem, već samim svojim Božjim poslanjem gnuša od same pomisli da bude uzdržavana haračem ubranim i od nevjernika, krivovjernika, komunista, sotonista... Te stoga naša Crkva usrdno moli Boga da on, jedini svemoguć, raskine uvredljive i ponižavajuće ugovore Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom. Amen.

Srijeda, 26.9.2012.
Zavjet za hrvatsku diktaturu

– Znaš, trafikant, kad si prije par mjeseci spominjao onog Marka Lukića, onog navodno generala što prijeti da će osnovati hrvatski Mossad i objaviti rat svima što vode specijalni rat protiv Hrvatske... Sjećaš se?
– A šta ću, sjećam se... I meni se dogodi da ponešto ne zaboravim. A zašto ti je on pao na pamet?
– Ma znaš, ja sam onda mislio da se ti zajebavaš.
– Ozbiljno?
– Pa s tobom se nikad ne zna... Ti tvoji likovi koje izvlačiš iz Hrvatskog lista i ostalih tebi bliskih medija meni ponekad djeluju kao da si ih izmislio.
– I tako si ti mislio da sam ja izmislio i Lukića i njegov Mossad?
– Priznajem da jesam.
– Nije vrag da to više ne misliš?
– A čuj, otkako se počeo pojavljivat po dnevnim novinama, neki dan u Večernjaku, danas u Slobodnoj Dalmaciji, nekako sve više mislim da to ni ti nisi u stanju izmislit.
– Vidiš, to ti je uobičajeni problem sa svakim Mesijom. Ljudi u početku ne vjeruju da se pojavio Spasitelj, a poslije te tjeraju da vjeruješ ne samo u Spasitelja nego i u njihovu odvajkadašnju vjeru u njega. Okej, evo već sam zaboravio da si mi rekao to što nikad nisam čuo.
– A šta sam ti rekao?
– Da me ubiješ, nemam pojma.
– Ali, trafikant, lik stvarno postoji.
– Pa naravno da postoji. Nikad nisi ni sumnjao.
– Stop jor zajebenšn, pliz! Tu njegovu stranku, taj Zavjet za Hrvatsku, izgleda počinju uzimati za ozbiljno. Čitam da će na lokalnim izborima vjerojatno ući u koaliciju s HSS-om.
– Imaš li, bogati, neki ozbiljniji dokaz ozbiljnosti?
– Kaže da već imaju oko 20 tisuća članova.
– Onda su izbori izlišni. Neka odmah preuzme vlast, osnuje Mossad i odradi sve ostalo što mu je u planu.
– Znaš da mu stranka ima i vojno krilo na čelu s admiralom Lošom?
– Samo naprijed! Sve dok naša zavjetna ratna mornarica na čelu s Lošom ne oslobodi Malvine!
– Zašto Malvine?
– Pa da se približimo Argentini. Čuo si valjda da nam Lošo u posljednje vrijeme predlaže argentinski i ekvadorski model izlaska i krize: prestaneš plaćat dugove i odmah uslijedi gospodarski procvat.
– A šta s vjerovnicima?
– Ništa. Čim ih otkantaš, odmah te počnu respektirat ko Argentinu i Ekvador. Kad slušaš Lošu, imaš dojam da vjerovnici jedva čekaju da im kažeš da zaborave svoju lovu. Samo što ti ne plate da im prestaneš vraćat dugove!
– Sličnu spiku ima i ovaj Lukić. Kaže da će pozvat građane na bojkot plaćanja svih računa, jer da se time ionako financira samo nepotrebna birokracija.
– Je li mu to recept za smanjenje nezaposlenosti?
– Kako to misliš?
– Pa Hrvatska će u tom slučaju postat raj za ovršitelje. Morat ćemo ih uvozit iz inozemstva!
– Ma kakve ovrhe?! Lukić najavljuje da će od Vlade zatražit da se odmah obustave sve ovrhe nad građanima i da se odblokiraju svi računi obrtnicima i tvrtkama.
– Pa šta on ima tražit od Vlade, ako je toliko siguran da će Zavjet za Hrvatsku preuzeti vlast?!
– Možda im time sugerira da je besmisleno trošit novce na izbore.
– A kaži ti meni je li Lukić izdao kakve upute šta da ljudi rade s neplaćenim računima? Da ih šalju njemu, skupa s pripadajućim iznosom na ime članarine?
– Ne karikiraj! Nije njemu do novaca. Znaš i sam da planira osnovati hrvatski Mossad koji će vratiti sve što je pokradeno.
– A tko će raspolagati tim vraćenim novcem?
– Valjda onaj tko ga vrati.
– Mossad?
– Ma ne Mossad nego Domovinski fond.
– A šta mu je to: financijsko krilo Mossada?
– To je fond u koji će se sliti sva bogatstva ove zemlje, a vlasnici će im biti oni koji su ovu zemlju i oslobodili.
– S drugom Markom na čelu i s Hrvatskom u džepu? Je li to njemu Hrvatska dođe k'o ratni plijen?
– Vidjet ćemo kad krene ta njegova nacionalizacija koju obećava. A neće se od nje tresti samo Hrvatska...
– Nego i Honduras?

Photo: Stock

......................................

– Ma ne, nego Mađarska. Slušaj šta kaže: "Hrvatski branitelji ginuli su da bi od Arkana oslobodili naftna polja u Đeletovcima, a onda ta naftna polja neodgovorni političari predaju u ruke Mađarima bez ispaljenog metka. To je nacionalna izdaja bez presedana."
– Moglo bi, znači, u procesu povrata bit i ispaljenih metaka? U Orbána ili u nacionalne izdajnike?
– Nemoj tako. Ne prijeti on nikome. Čak ni zatvorom. Štoviše, zalaže se za aboliciju svih zatvorenih branitelja.
– I Sanadera?
– Što se Sanadera tiče, Lukić bi pod hitno završio ili prekinuo suđenje, jer tvrdi da od tog procesa korist ima samo odvjetnički ured Čede Prodanovića. Kaže da je sve to izrežirana predstava, gdje na jednoj strani odrede tko će krasti, pa potom taj novac međusobno podijele.
– A tko je Sanaderu određivao šta će radit? Čedo Prodanović možda?
– Ma ja ti samo prepričavam. Ne moraš se hvatat za svaku. A znaš šta je najzanimljivije? Pitali novinari ministra branitelja Freda Matića šta on misli o toj Lukićevoj stranci, a on kaže kako su dobro detektirali da postoji potreba za takvom vrstom organiziranja, ali da ne vjeruje da će Zavjet za Hrvatsku polučiti značajniji uspjeh. Slušaj ovo: "Ne želim biti zloguki prorok jer im želim da uspiju, ali stranka branitelja trebala se formirati mnogo ranije."
– A šta je bila ona Sačićeva i sve ostale što su se predstavljale kao braniteljske?
– Ma nije to sad važno. Štos je u tome da jedan ministar podržava stranku koja na izbore izlazi s programom državnog udara.
– Pa šta te tu čudi? Možda je i ministru dojadilo plaćat račune.
– Ali, trafikant, kamo to vodi? Na šta to sliči?
– Na ono što ti je obećano. Na hrvatsku lisicu u hrvatskom kokošinjcu. I na hrvatsku pušku na hrvatskom tjemenu.

Srijeda, 3.10.2012.
Dylanova "Oluja" i ustaški vjetrovi

– Dobro, trafikant, šta ćemo mi s tim Dylanom?
– Vjeruj ti meni, nema do "Oluje".
– Odlična ideja, ali neizvediva.
– A zašto?
– Pa zato što Dylan nikad spava kod kuće. Stalno je na turneji, pa ga ne možemo protjerat s njegovih vekovnih ognjišta. A fakat je zaslužio da ga na traktoru pošaljemo tamo gdje mu je mjesto.
– I da ga gađate kamenjem i tjerate da pjeva "Like A Rolling Stone"?
– Ne razumijem zašto bismo ga tjerali da pjeva.
– Zamisli: spucaš ga kamenom baš u trenutku dok pjeva ono "How does it feel...", a onda doleti drugi kamen, pa mu ploča u glavi malo preskoči na "... no direction home...".
– Ne treba on nama pjevat! Pjevali bismo mi njemu.
– Šta: "Gene kamene"?
– Pa može i to. Jebiga, trafikant, ti i sam znaš zašto Dylan mrzi Hrvate.
– Baš mrzi?

PHOTO: wordpress.com

..............................................

– Mrzi do ludila. Još od one noći u Frankfurtu kad ga je naš Thompson posramio. Znaš valjda na šta mislim?
– Na one budalaštine iz Hrvatskog slova i Arene otprije pet godina?
– Nisu to budalaštine nego povijesne činjenice. Jesu li iste večeri, u proljeće 2007. godine, Thompson i Dylan pjevali u istom gradu, u istom Frankfurtu, na istoj rijeci Majni? Jesu. Je li na Thompsonov koncert došlo 12 tisuća ljudi? Došlo je. I došlo bi ih još toliko da dvorana nije bila pretijesna. A je li tog razvikanog i navodno legendarnog Dylana došlo slušat jedva tisuću ljudi? Došlo je. A i to mu je bilo puno.
– A je li ti znaš ono što su ti te krasne hrvatske tiskovine prešutjele: da je Dylan tada pičio turneju isključivo po malim dvoranama?
– Zna se i zašto. Jer da je Dylan tolika legenda kao što se tvrdi da jest, sigurno ne bi svirao po prčvarnicama.
– Ali kako ne kužiš da mu je to bila koncepcija turneje?!
– Pa nije on konceptualni umjetnik, nego estrada. A na estradi se zna tko je tko. Prodane ulaznice ne lažu.
– A ne lažu ni one ugledne novine kad kažu da je Dylan na brzinu odradio svoju tezgu i požurio u onu veliku dvoranu da vidi neusporedivo popularnijeg kolegu iz Čavoglava? I kada sve to upakiraju pod naslovom "Židova Boba Dylana oduševio Thompsonov koncert!"? I kada objavljuju navodni Dylanov komentar s tog turbospektakla: "Sviđa mi se ovaj Hrvat!"?
– Sad se vidi da ne lažu. Dylanu je, čovječe, od te večeri ostala neizlječiva frustracija, pa nas zato sada i uspoređuje s ku-klux-klanovcima i nacistima.
– E baš mu je Thompson nabio kompleks manje vrijednosti...
– Jebiga, trafikant, istina boli. Ali svejedno mi se sviđa ova tvoja ideja s "Olujom"?
– Okej, evo ti je kad ti se sviđa!
– Čekaj, šta je to?
– Ono što si tražio: "Oluja".
– Kakva "Oluja"? Pa to je Dylan. Čujem ga kako mekeće.
– Pa Dylanova "Oluja". Ili u originalu "Tempest". Nova ploča. Nije vrag da je još nisi slušao?
– Da jesam, uši bih si otkinuo. Daj, gasi tog četnika! Neću da mi Dylan skrnavi "Oluju"!
Sigurno pjeva kako su zločesti Hrvati tjerali njegove drage Srbe...
– A znaš Dylana... Nikada i nije pjevao ni o čemu osim o Hrvatima i Srbima. Čak i u onoj pjesmi "Mozambique". I tu je pod Mozambikom mislio na Krajinu, ali nije smio otvoreno reći. Jebiga, Tito je još bio živ, pa se i Dylanu stislo...
– Daj, ne zajebavaj nego gasi tog četnika!
– Nije ti ovo Radio Split, a ni ti nisi Biljana Krstić.
– Koja Biljana?
– Pa ona urednica što je usred emitiranja pjesme "Duquesne Whistle" stavila embargo na Dylana. I izjavila kako HRT "ima nultu toleranciju na bilo kakvu vrstu nacionalizma, rasizma i bilo kakve diskriminacije", pa da ne zna "zašto bi Dylanove pjesme bile iznad interesa hrvatske nacije, koju je on svojim izjavama uvrijedio". Baš me zanima gdje je gospođi Biljani Krstić nulta stopa tolerancije na sve šovenske izjave hrvatskih estradnjaka čije nam poskočice pušta svih ovih godina. Ne moram te podsjećati koji je hrvatski megastar izvalio: "Za sve su krivi Židovi... Nemam ništa protiv Židova, ali znamo da ni Isus Krist nije imao ništa protiv njih, pa su ga svejedno razapeli, a kamoli neće mene, malog običnog čovjeka."? Hoćeš još gradiva koje se gospođi Biljani nakupilo?
– Hvala, ne treba. I da te ispravim: ta gospođa se ne zove Biljana nego Vedrana Krstić. I još Ivanišević.
– Da, u pravu si... Biljana Krstić je ona srpska etno pjevačica, a Vedrana Krstić je hrvatska etno urednica. Nije ni čudo što se Dylan ne snalazi među tolikim Krstićima, pa ne zna ni tko je Srbin ni tko je Hrvat.
– Sve taj zna! Eno ti Hrvoje Hitrec piše da je Dylanu "jugoslavenska srbijanska promidžba očito odavno usadila uvjerenje da su na ovome svijetu tri zla – rasisti, nacisti i Hrvati".
– How yes no... Dylan se i električne gitare, na užas svojih fanova, uhvatio samo zato da pokaže kako je na liniji Nikole Tesle za kojeg su mu prodali priču da je bio ugroženi Srbin i izbjeglica iz Hrvatske...


– Samo ti karikiraj, trafikant! Dylan ne bi imao predrasuda o Hrvatima da mu Srbi nisu napunili glavu. A sad ga, vidim, neki naši pametnjakovići pravdaju da on nema pojma ni tko su Hrvati ni tko su Srbi. I da smo mi za njega isto što i Tutsiji i Hutui. Poštapalica. Metafora.– Pa nije Dylan kriv što su se Hrvati i Srbi potrudili da ih čitav svijet poznaje upravo po onome po čemu i Srbi i Hrvati poznaju Tutsije i Hutue.
– A šta bi taj tvoj Dylan da se tako govori o Židovima?
– Vidim da si ovih dana čitao uvrijeđene hrvatske komentatore, pa si onda valjda vidio i šta pišu o Židovima. Eno ti jedan piše da su Dylanovi preci mijenjali imena i prezimena "u okvirima uobičajene židovske mimikrije u prevladavajuću domaću kulturu". I onda dodaje: "Da je NDH poživjela, Ivo Goldstein zvao bi se Jure Francetić." A slušaj sad ovo: "Ostaje pitanje gdje je Židov Shabtai Zisel ben Avraham alias Bob Dylan pobrao smrdljive predrasude o Hrvatima? Židovi su dali brojne snažne osobe ovoga svijeta, u kulturi, politici, financijskim strukturama i svemoćnim medijima. Hrvati ispaštaju činjenicu da se prva Jugoslavija raspala, a tajni centri moći terete nas i za raspad druge Jugoslavije... Iako su 'smrdljivi Srbi' krivci za stoljeća ratova na Balkanu, ponekad i šire, svijet vjeruje da su problem Hrvati." I onda taj Tvrtko Dolić poziva na rječit svehrvatski odgovor: "Kad je već tako, čemu to oprezno i tiho puštanje vjetra – pustimo bez straha svoje ustaške vjetrove, da podave smrdljive licemjere."
– Pa šta onda?
– Pa ništa. Ja puštam Dylanovu "Oluju", a ti, ako nemaš ništa pametnije, puštaj isto što i domoljubni komentatori.


– Šta si raspalio tu muziku, trafikant?
– Zato što mi je gušt. A i da vidim hoće li se nakačiti neki duhovni higijeničar da me optuži kako puštam četničke.
– Kakve četničke? Pa to je, ako me uho ne vara, Jan Garbarek.
– A ti ne znaš da živimo u zemlji gdje se Fridtjof Nansen poistovjećuje s Ilijom Garašaninom? Pa zašto onda netko ne bi uprdio u glavu i da je Jan Garbarek isto što i Baja Mali Knindža?!
– Koji Fridtjof Nansen? Onaj norveški polarni istraživač?
– Upravo taj. Fridtjof Nansen – iliti hrvatski: Ilija Garašanin – koji je zbog svega što je napravio za raseljene nesretnike iz Prvog svjetskog rata dobio Nobelovu nagradu za mir.
– I čijim je imenom nazvan pasoš za osobe bez državljanstva?
– Tako je. Ono što je u svijetu poznato i priznato kao Nansen-passport na hrvatskom će se valjda zvati Garašaninova putovnica.
– Priznaj, trafikant, da si to izmislio. Udario ti Jan Garbarek na fantaziju, pa ti se od Nansena priviđa Garašanin.
– Ako se priviđa uglednom hrvatskom, od države dotiranom, tjedniku za kulturu, onda se priviđa i meni.
– Onda te, znači, puklo Hrvatsko slovo. A šta to tamo pametnoga piše o Nansenu i Garašaninu?
– Ti si, naravno, čuo za onu Novu školu u Vukovaru koju nevladina udruga Nansen dijalog centar pokušava otvoriti evo već deset godina. I koja će možda primiti prve đake sljedeće jeseni.
– Znam, vidio sam to neki dan na televiziji. To je ona škola gdje bi djeca bila upisivana neovisno o nacionalnosti?
– E vidiš, u Hrvatskom slovu ti piše da se ta škola osniva za potrebe obrazovanja djece "pripadnika srpske okupacijske uprave i četničkih skupina koje su pet godina ratovale protiv Hrvatske, ne priznajući njezinu državnost pa ni sebe njezinim državljanima". A sve to u tekstu pod naslovom "Načertanije u novom ruhu". Eto ti, dakle, Ilije Garašanina skrivenog iza Fridtjofa Nansena!
– Ali koliko ja znam, u tu će školu ići i Hrvati i Srbi.
– Znaju to i ovi u Hrvatskom slovu, i upravo to je ono što ih svrbi. Zato i blanjaju da je "Vukovar ponovno izabran kao ključna točka idejnoobrazovne agresije, koja se skriva pod nazivom 'projekt nove škole'". Valjda su im na tu "idejnoobrazovnu agresiju" zamirisale riječi Stienera Bryna, direktora projekta Nansen Humanistic Academy, koji kaže: "Pitanje integracije u školama nije samo goruće pitanje Vukovara i Hrvatske nego šire europsko pitanje. Pronađemo li u Vukovaru rješenje kako razviti integrirano obrazovanje, bit će to snažan signal ostatku Europe, jer će Vukovar od simbola rata i tragedije postati slikom nade i integracije."
– Moraš, trafikant, shvatiti i ove u Hrvatskom slovu. Njima Vukovar treba samo kao simbol rata i tragedije. Zamisli njihovog užasa ako Vukovar stvarno postane, kao što se taj Norvežanin nada da hoće, slika nade i integracije! Pa u njihovim bi glavama u tom slučaju zazvonio alarm za smak svijeta. Jer puca njima slovo za takav svijet u kojem Vukovar ne bi bio mjesto beznađa i segregacije.
– A šta bi oni: da se u ime održavanja beznađa, koje nadahnjuje njihove domotrubne tekstove, u Vukovaru za vijeke vjekova zacementira ova sadašnja podjela na hrvatske i srpske osnovne škole, na hrvatske i srpske razrede u srednjim školama, na hrvatske i srpske vrtiće – alo! – vrtiće?!

 

04.10.2012.

VESNA KOČEVIĆ IPAK PRIZNALA GENOCID

Vesna Kočević ipak priznala genocid

imageVesna Kočević

....................................................

Vesna Kočević, kandidatkinja SNSD-a za načelnicu u intervjuu za vanjskopolitičku emisiju “Horizonti”Hrvatske radiotelevizije (HRT) priznala je genocid počinjen u julu 1995. godine nad nesrpskim stanovništvom u Srebrenici.

Kočevićeva je unatoč tome što je učestvovala na nedavnom skupu SNSD-a u Srebrenici na kojem je njen stranački šef Milorad Dodik ponovo otvoreno negirao genocid, u istoj je emisiji izjavila da "osuđuje zločine i poštuje odluke suda" te da je njen stav da "pojedinci moraju odgovarati".

Podsjećamo, Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Hagu su zločin u Srebrenici proglasili genocidom, a Sud BiH donio niz presuda kojim se zločin u Srebrenici nedvosmisleno kvalifikuje kao genocid.

 

(Vijesti.ba)

 

04.10.2012.

DRŽAVA APSURDA: NA LOKALNIM IZBORIMA MOŽETE GLASATI I ZA RATNE ZLOČINE

Država apsurda
Na lokalnim izborima možete glasati i za ratne zločince
Simo Zarić u Hagu: Ratni zločinac, zamjenik načelnika i kandidat na izborima
.................
04.10.2012.
................
Na lokalnim izborima možete glasati i za ratne zločince
Simo Zarić u Hagu: Ratni zločinac, zamjenik načelnika i kandidat na izborima
FOTO: Arhiva

............................................

 

Građani koji žive u Zvorniku i Bosanskom Šamcu imaju priliku da na općinskim izborima glasaju za osuđene ratne zločince koji su izdržali zatvorske kazne. Ratni zločinci, a sada kandidati za Skupštinu općine, nadaju se da će dobiti podršku sugrađana, čak i povratnika koji su svjedočili protiv njih na suđenjima za ratne zločine, javio je danas BIRN-Justice Report.

Stav povratnika i građana u općinama Zvornik i Bosanski Šamac je podijeljen kada je riječ o povratku osuđenih za ratne zločine u politiku. Jedni smatraju da je Izborni zakon BiH besmislen jer pruža mogućnost da se ratni zločinci nakon izdržane kazne kandiduju za rukovodne funkcije, dok nekima to ne smeta.

U Helsinškom odboru za ljudska prava u Republici Srpskoj (RS) kažu da Izborni zakon BiH vrijeđa žrtve zločina i stavlja ih u podređen položaj u odnosu na one koji su vršili zločine.

Na izbornim listama za općinske izbore u BiH koji će biti održani 7. oktobra, među ostalim kandidatima nalaze se i Branko Grujić, Simo Zarić i Blagoje Simić. Sva trojica su osuđeni za ratne zločine počinjene u Zvorniku i Bosanskom Šamcu, i izrečene su im kazne od ukupno 27 godina zatvora.

Grujića je sud u Beogradu osudio na šest godina zatvora zbog zločina počinjenih u ljeto 1992. godine u Zvorniku.

Haški tribunal je osudio Zarića na šest godina zatvora za zločine u Bosanskom Šamcu počinjene 1992., dok je Simić osuđen na 15 godina zbog ratnog zločina u istoj općini, gdje je u ratnom periodu bio najviši funkcioner u vlasti. Sva trojica su izdržali zatvorske kazne, u koje je uračunato i vrijeme što su proveli u pritvoru prije konačne presude.

Izborni zakon BiH zabranjuje mogućnost kandidovanja osobe ukoliko je ona na izdržavanju kazne ili se nije povinovala naredbi da se pojavi pred nekim sudom zbog povreda humanitarnog prava.

Osim osuđenih, još tri osobe koje se dovode u vezu s ratnim zločinima kandidati su za načelnika i odbornike u općinama Krupa na Uni, Bijeljina i Doboj.

Riječ je o Gojku Kličkoviću (prvostepenom presudom Suda BiH oslobođen je optužbi za ratne zločine, ali je presuda poništena i u toku je obnovljeno suđenje), Petru Dmitroviću (sudi mu se za zločine počinjene u logoru Batković kod Bijeljine) i Milanu Ninkoviću (također se dovodi u vezu s ratnim zločinima).

Grujić u razgovoru za BIRN - Justice Report kaže da se u politiku vratio prije nekoliko mjeseci i izabran je za nosioca liste odbornika za Općinu Zvornik. Rukovodstvo Srpske demokratske stranke (SDS) od njega je, kako kaže, tražilo da se kandiduje jer “znaju da ima ugled kod sugrađana, zbog čega može povući najviše glasova”.

Kao razlog zašto se vratio u politiku, Grujić, koji je 1992. godine bio predsjednik Opštinskog odbora SDS-a i predsjednik “privremene vlade” u Zvorniku, navodi, između ostalog, dugove i “da provjerim ima li narod povjerenja u mene”.

Prema presudi, privremena vlada Srpske opštine Zvornik je uspostavljena 10. aprila 1992. i za njenog predsjednika je izabran Grujić. Privremena vlada je, kako stoji u presudi, donosila odluke od značaja za funkcioniranje općine kako u odnosu na civilna, tako i vojna pitanja. Grujić pojašnjava da je sud u Srbiji utvrdio da postoje načini da plati troškove advokata koji ga je branio po službenoj dužnosti dok je bio optužen za ratne zločine. Troškovi koje treba platiti Srbiji, kako kaže Grujić, iznose oko 60.000 maraka.

“U finansijskom sam kolapsu. Porodična firma koju imamo u dugovima je. Pošto odbornik ima platu, bio sam prinuđen da je pokušam dobiti. Inače sam penzioner”, kaže Grujić.

Mevludin Lupić, koji se vratio u Zvornik a svjedočio je na suđenju Grujiću, smatra besmislenim to što se osuđenici za ratne zločine mogu baviti politikom.

“Zamislite sad - čovjek je nosilac liste i on će 99 posto proći kao odbornik u skupštinske klupe i opet će donositi određene odluke, zaključke i sve ostalo kada je u pitanju općina Zvornik”, kaže Lupić komentarišući Grujićevu odluku da se kandiduje.

Grujić smatra da ništa loše nije uradio i da “svaki građanin Zvornika, i Srbin i musliman, zna da je on džaba ležao”.

“Bio sam čista politička žrtva. Nisam imao nadležnost nad vojskom i policijom”, tvrdi Grujić.

Povratnik Ilijaz Šabanović, koji je iz Zvornika izašao u aprilu 1992. godine, kaže da Grujića poznaje od djetinjstva i da ga i sada smatra prijateljem i komšijom.

“Ne ulazim u to što je bilo prije. To je bilo. Ali sada je čovjek prva liga kao komšija, prijatelj i sve”, smatra Šabanović, koji se u Zvornik vratio 2004. godine.

Zarić, koji je trenutno zamjenik načelnika u Bosanskom Šamcu, u ratnom periodu je bio načelnik Službe nacionalne bezbjednosti u tom gradu.

“Obilazimo mjesne zajednice... Išao sam i u povratnička naselja. Mislim da imam podršku građana naše opštine”, kaže Zarić za BIRN - Justice Report, pojašnjavajući da se u politiku vratio da bi se resocijalizirao nakon odsluženja kazne.

Zarić također kaže da “misli da za vrijeme rata nije uradio ništa loše što bi ga moglo etiketirati kao ratnog zločinca“.

“Dozvoljavam da možda ljudi imaju rezervisano mišljenje, s obzirom  na to da uvažavaju samo činjenicu da sam kažnjen, a ne ulaze u to što sam tamo pogrešno odveden”, kaže Zarić.

Kada je Zarić imenovan za zamjenika načelnika u Bosanskom Šamcu, Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), koji je svjedočio protiv njega u Haškom tribunalu, izjavio je da treba promijeniti Izborni zakon kako osuđenici za ratne zločine ne bi mogli biti na političkim funkcijama.

Povratnik u Bosanski Šamac, Ferid Mujaković kaže da mu ne smata što su se Zarić i Simić vratili u politiku nakon odsluženih kazni za ratne zločine.

“Suživot je zadovoljavajući. Povratnici imaju vrlo pozitivan stav o obojici”, kaže Mujaković.

BIRN – Justice Report nije mogao doći do Simića i dobiti njegov komentar o tome kako se kandidovao iako je osuđen za ratne zločine. Putem Opštinskog odbora SDS-a smo pokušali stupiti u kontakt sa Simićem, ali nismo uspjeli.

Govoreći o osuđenima za ratne zločine čija su imena na izbornim listama, Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a kaže da se žrtve ponovno stavljaju u podređeni položaj u odnosu na one koji su vršili zločine.

“Izborni zakon BiH se mora promijeniti. Jedna država koja teži evropskim integracijama i evropskom putu, sebi ne bi smjela dozvoliti da se osuđeni za ratne zločine nađu na izbornim listama”, smatra Letić.

 

04.10.2012.

MLADEN GRDOVIĆ U LIVNU PJEVAO ZLOGLASNU USTAŠKU PJESMU

"Jer je publika tako tražila"
Mladen Grdović u Livnu pjevao zloglasnu ustašku pjesmu
...................
04.10.2012.
..................
Mladen Grdović u Livnu pjevao zloglasnu ustašku pjesmu

Hrvatski pjevač Mladen Grdović održao je na gradskom trgu u Livnu prije sedam dana koncert na kojem je pjevao ozloglašenu ustašku pjesmu "Evo zore, evo dana".

Grdovićeva supruga Brankica i njegov suradnik Duško Lokin priznaju da je popularni zabavljač u Livnu pjevao spornu pjesmu, ali tvrde da "nije mislio ništa loše", prenosi Index.hr.

"To je čisti jedan lapsus. Nije shvatio da bi situacija mogla biti ozbiljna. Njega ponese zanos, muzika i publika i nesvjesno reagira. I na kraju ispašta", izjavila je Brankica Grdović za RTL.

Duško Lokin kaže da je Grdović pjevao "Evo zore, evo dana" samo "zato što je to publika željela čuti". Grdović, kaže Lokin, "voli udovoljiti svim zahtjevima publike".

Ovo nije prvi put da je Grdović ulovljen kako pjeva "Evo zore, evo dana". Ranije ju je izvodio u jednom klubu u Posušju, što je dokumentirano i na YouTubeu. Tom prilikom Grdović je "Evo zore, evo dana" spojio s Thompsonovom "domoljubnom" pjesmom "Lijepa li si".

Grdović nije ni prvi ni jedini muzičar na hrvatskojestradi koji koncerte voli "začiniti" ustaškim pjesmama, piše Index.

Probleme su zbog toga već imali Thompson, Jasmin Stavros i Jole.

 

 

 




04.10.2012.

ZLOČIN KOJI JOŠ NIJE KAŽNjEN: TRI GODINE NAKON VEDRANOVE SMRTI PRAVDE JOŠ NEMA

Zločin koji još nije kažnjen
Tri godine nakon Vedranove smrti pravde još nema
..............
04.10.2012.
.................
Tri godine nakon Vedranove smrti pravde još nema

 Vedran Puljić nekoliko trenutaka prije nego je ubijen hicem iz vatrenog oružja

FOTO: arhiva

..................................................................

Tri godine nakon Vedranove smrti pravde još nema
Navijač Sarajeva Vedran Puljić, tada 24-godišnji mladić, mučki je ubijen na današnji dan 4. oktobra 2009. godine na ulicama Širokog Brijega.
U navijačkim neredima uoči utakmice između Širokog Brijega i Sarajeva Vedran je ubijen hicem iz vatrenog oružja.
Ni tri godine nakon ovog zločina, pravde nema.
Za Vedranovu smrt osumnjičen je Oliver Knezović, koji je na "misteriozan" način pobjegao iz pritvora nakon što je bio uhapšen.  Knezović ni dan danas nije uhapšen, niti su kažnjeni oni za koje se sumnja da su mu omogućili bijeg iz pritvora.

Navijač FK Sarajevo Vedran Puljić, tada 24-godišnji mladić, mučki je ubijen na današnji dan 4. oktobra 2009. godine na ulicama Širokog Brijega.

U navijačkim neredima uoči utakmice između Širokog Brijega i Sarajeva, Vedran je ubijen hicem iz vatrenog oružja.

Ni tri godine nakon ovog zločina, pravde nema.

Za Vedranovu smrt osumnjičen je Oliver Knezović, koji je na "misteriozan" način pobjegao iz pritvora nakon što je bio uhapšen.

Knezović ni dan danas nije ptiveden pravdi, niti su kažnjeni oni za koje se sumnja da su mu omogućili bijeg iz pritvora.

 

04.10.2012.

ZEMALjSKI MUZEJ BiH ZAKOVAN DASKAMA I ZATVOREN

Višegodišnja agonija kulturne institucije
Zemaljski muzej BiH zakovan daskama i zatvoren

..............
04.10.2012.
...................


Zakivanjem dasaka na ulazu na vrata Zemaljski muzej BiH od danas je zatvoren za javnost.

Rezultat je to višegodišnje agonije ove i ostalih šest institucija kulture od državnog značaja kojima od kraja rata do danas nije riješen pravni status, a time ni redovno finansiranje.

Iako je zatvaranje Zemaljskog muzeja BiH bilo najavljeno za 11 sat, i ovaj čin je bio prolongiran zbog grupe mladih članova Antidejton grupe koji su se vezali lancima spriječivši ulaz u Muzej i tim činom iskazavši protest protiv zatvaranja ovog muzeja.

Podršku uposlenicima Muzeja dali su direktori ostalih šest institucija kulture i više desetina studenata, ali među okupljenima nije bilo političkih predstavnika.

U znak solidarnosti sa Zemaljskim muzejom BiH Historijski muzej BiH danas će biti zatvoren za javnost, saopćila je savjetnica u ovom muzeju Muniba Kaljanac.

Nezadovoljni i ogorčeni odnosnom države prema institucijama kulture i zatvaranjem Zemaljskog muzeja, danas je na ulice Sarajeva izašlo oko hiljadu studenata.

Uzvikujući "Ne damo Muzej!" i "Hoćemo ostavke!", studenti su se okupili ispred zakovanih vrata muzeja na kojima je crvenim slovima bilo napisano "Zatvoreno!".

"Pozvali smo studente da daju podršku Muzeju i da pošaljemo poruku da nećemo dozvoliti agresorima da uništavaju naše institucije kulture, jer kada nam unište kulturu, uništili su i narode Bosne i Hercegovine- kazao je Ahmed Nurković, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.

 

04.10.2012.

U SARAJEVU OZVANIČEN ZAVRŠETAK TREĆE FAZE OBNOVE VIJEĆNICE

Prigodnim kulturno-umjetničkim programom
Ozvaničen završetak treće faze obnove Vijećnice
...............
04.10.2012.
.................
Ozvaničen završetak treće faze obnove Vijećnice

Prigodnom svečanosti u Sarajevu je večeras obilježen završetak 3. faze i početak 4. (završne faze) obnove Vijećnice.

Nakon izvođenja himne Bosne i Hercegovine prisutnima se obratio gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen kazavši da ovakvi susreti pridonose očuvanju kulturne baštine.

- Tog kobnog dana kad je ova sehara mudrosti polako umirala pred našim očima i kad su po Sarajevu letjeli ostaci dokumenata i knjiga, pokušano je ubiti naše historijsko naslijeđe ali i cjelokupno biće bh. naroda, istakao je Behmen.

Ambasadorica Kraljevine Španije u BiH Maria Aurora Mejia Errasquin rekla je da će obnova Vijećnice značiti pobjedu Bosne i Hecegovine kao cjeline.

- Vijećnica ima posebnu vrijednost za sve nas, za građane Sarajeva ali i za turiste i ovim se pomaže turistička industrija u Sarajevu jer će obnovljena Vijećnica privući puno turista, naglasila je ambasadorica i čestitala vlastima Sarajeva na dobro obavljenom poslu.

U treću fazu obnove Vijećnice, koja će biti fond nauke, kulture i umjetnosti, uloženo je 4.800.000 KM.

Predviđeno je da potpuno obnovljena Vijećnica bude otvorena u maju 2014. koncertom Bečke filharmonije.

 

04.10.2012.

POLITIKA U BiH SE ISPRIJEČILA ISPUNjENjU USLOVA ZA NATO

Politika se ispriječila ispunjenju uslova za NATO

Zastava NATO-a

.............................................

BiH nije ispunila uslov za aktivaciju Akcionog plana za članstvo u NATO jer do septembra nije uknjižila perspektivnu vojnu imovinu na ime države, što je bio i jedini uslov koji je NATO dao ovoj zemlji. Bh. lideri koji su se naprije složili, a potom sabotirali vlastiti sporazum najveći su krivci.

Neodgovornost, lažna obećanja i političke mahinacije ponovo su koštale BiH i njene građane. Ovaj put aktivacije Akcionog plana za članstvo u NATO-u. Sve što je trebalo da urade je da riješe pitanje vojne imovine, uslov postavljen još prije dvije godine, što je potvrdio i generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen.

"Od juče je BiH ušla u Akcioni plan za NATO članstvo. Plan čija će realizacija krenuti samo kada jasno definisana imovina odbrane formalno pređe iz entitetske nadležnosti na državni nivo. Snažno pozdravljam ovu odluku koja oslikava naš zajednički stav da mjesto BiH treba da bude unutar euroatlantskih struktura, NATO-a i EU", naglasio je.
Anders Fog Rasmusen
​​............................................
Jedino je trebalo uknjižiti 69 perspektivnih vojnih objekata na ime države, a za potrebe Oružanih snaga. Obećavalo se i na kraju, prije sedam mjeseci, lideri tadašnje šestorke najavili – postigli smo dogovor. Sulejman Tihić, predsjednik SDA i Milorad Dodik predsjednik SNSD iznijeli su načine na koji će to biti i urađeno.

"Neperspektivna imovina koja se koristi ona će biti upisana u vlasništvo onih koji koriste tu imovinu. Imovina koja je i dalje u posjedu Ministarstva odbrane ona će biti upisana u korist općina gdje se ta imovina nalazi", naveo je Tihić.

"Imovina koja ne bude više bila potrebna za rad organa BiH vraća se i knjiži se kao imovina entiteta, kantona, opština ili nekih drugih institucija", kazao je tada Dodik.

Šest mjeseci kasnije, pokazaće se da je sve bilo obmana. Ne samo bh. javnosti, već i zagovarača bh. članstva. Nedavno, na samitu NATO-a u Čikagu, bh. su se zvaničnici hvalili kako će do septembra, sada već davno prošlo vrijeme, riješiti sve. No, traže se djela, a ne riječi, što je jasno tada kazala i generalna tajnica SAD Hilari Klinton.

"Kada je riječ o BiH, pozdravljamo politički sporazum o vojnoj imovini i sada insistiramo da to bude i primjenjeno", podvukla je Klinton.

Preveliki zalogaj

I jedna stepenica se pokazala previsoka. U Ministarstvu odbrane BiH kažu kako su uradili sve što je u njihovoj moći. Napravljene su sve pripreme za registraciju imovine, ali je politika ponovno kamen spoticanja, navodi ministar Muhamed Ibrahimović.

"Političke turbulencije koje su opteretile ovo ljeto pokazale su da je izgubljeno vrijeme i mi koji smo jako forsirali taj proces sada smo stali, jer nemamo više odakle početi, jednostavno nemamo pravca", rekao je Ibrahimović.
Muhamed Ibrahimović
.................................................​​
I bh. ambasador pri NATO Branimir Jukić potvrdio je kako je zalogaj za domaće čelnike bio prevelik.

"Ono što je bilo bitno za BiH je to da pokaže da može donijeti tu odluku kako bi taj proces mogao da počne. Koliko traje vremena da se određena nekeretnina uknjiži na nešto. Tadašnje najave su bile realne, međutim izostankom ovoga političkog dogovora naravno niko niti od saveznika niti iz samog NATO- a ne želi da se izjašnjava o tome da li je dovoljno da se uknjiži jedan dio, polovina ili veći dio. Moramo pokazati tu spremnost da možemo donijeti političku odluku, e onda ovaj drugi dio da tehnički implementiramo", kaže Jukić.

U vrijeme pompezne najave čelnici su još bili u vezi, onoj partnerskoj. Onda je sve popucalo po šavovima, umjesto važnim za zemlju okrenuli su se pitanjima važnim za njih lično. Političke su poene dobijali i gubili na tome ko je i kako kriv, te ko hoće iz sporazuma izvući više no što je dogovoreno. U RS traže da državna imovina ima isti tretman kao vojna, što je tek jedna od kočnica, kaže zamjenik predsjedavajućeg Komisije za odbranu i sigurnost parlamenta BiH Šefik Džaferović.

"Stalno se uslovljavalo da se rješavanje ovih 69 perspektivnih lokacija sa rješavanjem i ostalih neperspektivnih. Kada je i to pitanje bilo dovedeno u neki kontekst da se razriješi, onda su došla nova uslovljavanja da se rješava pitanje kompletne državne imovine. Bojim se da posrijedi nisu neki politički razlozi koji za osnovu imaju pokušaj da se BiH, kada je njen NATO put u pitanju poveže sa Srbijom. Stvar je vrlo jednostavna, da Vijeće ministara Parlamentu BiH predloži da se perspektivna vojna imovina uknjiži na BiH, Parlament treba donijeti odluku, a čak se i bez toga može postupiti ukoliko postoji saglasnost političkih predstavnika iz RS", izjavio je Džaferović.

Bez obzira na različita tumačenja put BiH ka NATO definisan je odavno i potvrđen u Predsjedništvu BiH, navodi ambasador Jukić.

"Imate u samom zakonu o Odbrani BiH članak prema kojem se "moraju osigurati sve pretpostavke za ulazak u NATO, odnosno za uazak u euroatlanske integracije. Ono što je vanjska politika BiH je da mi idemo prema NATO integracijama".

Tako je izgubljena još jedna godina. Bh. političarima na raspolaganju je 12 mjeseci da urade ono za šta, tvrde stručnjaci, ne treba ni 12 dana. Ipak, iskustvo uči kako je i najjednostavnije rješenje u BiH lako zakomplikovati.

 

04.10.2012.

LAKOĆA BOGAĆENjA MULTIMILIONERA U BiH

Lakoća bogaćenja multimilionera u BiH

Ilustracija

...........................................

Kada u zemlji, u kojoj živi 3,5 miliona stanovnika, od kojih je nešto više od 44 posto nezaposleno, postoji 85 multimilionera, to je podatak koji vas natjera da se duboko zamislite. Analitičari i bh. građani složni su u ocjeni kako većina multimilionera u BiH bogatstvo nije stekla na tržištu. Sprega politike i novih bogataša je jaka, vidljiva i svima jasna, složni su u ocjeni.

U zemlji u kojoj 600.000 osoba živi ispod opće granice siromaštava, dok svaki peti građanin preživljava od jednog i pol eura dnevno, podatak kako isti prostor dijeli i  85 multimilijunaša u najmanju ruku doima se nevjerovatnim.

Prema nedavno objavljenom istraživanju američkog portala Wealth-X, bogatstvo probranih milijunaša procjenjuje se na devet milijardi američkih dolara što je i trećina godišnjeg bruto dohotka BiH.

Šta građani misle o bh. milionerima








"Bili smo u pravo vrijeme na pravome mjestu", mudro je, na pitanje o tome kako su se obogatili hercegovački poduzetnici, u jednom intervjuu odgovorio Marijan Primorac, poznat po zastupništvu i distribuciji cigareta Tvornice duhana Rovinj u BiH koji raspolaže kapitalom od oko 60 milijuna eura.

Među najbogatijim Hercegovcima su brojni zastupnici trgovačkih lanaca, na čelu sa Mirkom Grbešićem, vlasnikom Mepas grupe i kapitalom od 90 miliona eura.

Mediji godinama špekulišu sa imenima osnivača i vlasnika ASA Prevent grupacije Nijaza Hastora povratnika iz Njemačke i Gavrila Bobara, poduzetnika iz Bijeljine koji je zauzeo prvo mjesto na poreskoj listi najimućnijih građana Republike Srpske.

Od biznismena koji imovinom konkurišu za listu najbogatijih Bosanaca i Hercegovaca su svakako i Fahrudin Radončić, donedavno vlasnik dnevnog lista Avaz, danas predsjednik stranke Savez za bolju budućnost .

Jedan je od rijetkih političara čija se imovina donekle može utvrditi, obzirom da su  podaci o imovini političara uglavnom nedostupni za javnost, je aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čija je imovina zvanično procjenjena na 2, 8 miliona eura. U Centru za istraživačko novinarstvo ( CIN) su došli do saznanja o nekoliko desetina miliona eura.

‘’Jasno je svakome da takvi bogataši nisu mogli nastati bez sprege politike i kapitala. Znači, ono što je 50 godina stjecano u komunističkoj Jugoslaviji, samodoprinosima, raznim odricanjima svih ljudi, u ovome tranzicijskom razdoblju su određeni ljudi privatizirali zahvaljujući politici koja je stajala iza njih’’, kaže Josip Milić iz Unije neovisnih sindikata.

Obogatiti se u BiH zapravo nije teško, čak i ako niste dio priče o bh. poratnoj privatizaciji.  Sa dobrim vezama  i dovoljno novca koji će veze  “potvrditi”,  posebno one u političkom establišmentu, zarada je zagarantirana, kaže Miloš Šolaja, iz Centra za međunarodne studije

’Niko se od njih nije obogatio na svjetskom tržištu radeći velike poslove. Ovdje je najbolja investicija ući u vlast i onda imati direktnu kontrolu nad javnim nabavkama, poslovima, biznisima, nad investicijama i nad svim drugim.’’

Privrednici u dužničkom ropstvu?

Sačiniti listu deset najbogatijih poduzetnika u bilo kojoj zapadnoj zemlji bio bi posao od sat ili dva vremena. Bilo bi, naime, dovoljno pogledati berzanske izvještaje, uporediti podatke poreske uprave i posao bi bio okončan. Ali, praviti listu najbogatijih poduzetnika u BiH, državi u kojoj tek svaka hiljadita kompanija ima izlistane dionice na berzi, u kojoj se poreske prijave friziraju ili se kriju ili se čak i ne podnose  predstavlja pravu frustraciju.

Zbog svega navedenog Asim Metiljević, novinar Slobodne Bosne kaže kako je podatake američkog portala o multimilijunašima u BiH zapravo teško potvrditi

‘’Moji podaci govore o jednom dubokom dužničkom ropstvu velikog broja privrednika. Mi imamo jako malo milionera koji su u stanju da imaju čisti, neopterećeni kapital.’’

Iako podvlači kako svi bogataši u BiH nisu tajkuni, Metiljević upozorava da je iluzorno vjerovati da se bogatstvo može steći bez usluga političarima i ljudima na vlasti.

Vjekoslav Domljan
...................................
​​​’Mi sada imamo na lokalnim izborima 30.000 ljudi koji se biraju. Među njima je ogroman broj privrednika koji naprosto traže pribježište u politici. Ljudi su svjesni naravno da je država najveći poslodavac.’’

Hoće li ikada postojati mogućnost utvrđivanja stvarne vrijednosti imovine bh poduzetnika? Ekonomski analitičar Vjeksolav Domljan upozorava da da je osnovni problem nepostojanje zakona u utvrđivanju porijekla imovine

‘’Kod nas nije sramno biti bogat. Kod nas je sramno biti pošten. I ne može se osigurati to da čovjek svojim poštenim radom osigura pristojan dohodak i da bude pripadnik srednje klase kao što je to normalno u suvremenim društvima, posebice suvremenim evropskim društvima. Vlastodršcima nije u interesu da se uvodi vladavina prava, jer im je to omča o vratu. Ovdje vrijedi ona prva tranzicijska, kako kaže Francis Fukuyama, kad čovjek dođe na vlast prva zadaća mu je da krade za obitelj, jer ako ne krade od države krade od obitelji.’’

 

04.10.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: BIVŠI POTPREDSJEDNIK SDA O ETNIČKOM ČIŠĆENjU PRIJEDORA

Suđenje Mladiću: Bivši potpredsjednik SDA o etničkom čišćenju Prijedora

Mevludin Sejmenović na suđenju Mladiću, 3. listopad 2012

..................................................

Bivši poslanik u republičkoj skupštini Bosne i Hercegovine Mevludin Sejmenović, nastavio je iskaz o etničkom čišćenju u prijedorskoj općini 92. godine na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću.

Sejmenović, koji je i sam završio u logorima Trnopolje i Omarska, drugi dan svjedočenja odgovarao je na pitanja Mladićeve obrane - o političkim okolnostima koje su prethodile sukobu.

Prilikom toga je opisao – kako je Srpska demokratska stranka (SDS) odlučila nakon izbora, mimo dogovora – postaviti na ključna mjesta u općini Prijedor njezine ljude, dok su građani hrvatske i bošnjačke nacionalnosti – dobili otkaz.


Govoreći o događajima koji su prethodili ubojstvu tisuća Bošnjaka i Hrvata te zatočavanju i protjerivanju ostalih iz prijedorskog kraja, Sejmenović je podsjetio na naoružavanje građana srpske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini još 1991.godine, u vrijeme rata u Hrvatskoj.

„I to naoružavanje se događalo mimo bilo kakvih vojnih pravila, propisa i principa“, naveo je Sejmenović koji se do zadnjeg trenutka kao jedan od osnivača SDA (Stranke demokratske akcije) pokušavao spriječiti napad na grad Kozarac.

Da je preuzimanje vlasti na području Bosanske Krajine bilo uigrano s državom Srbijom te pobunjenicima iz tzv.SAO Krajine u Hrvatskoj, prema Sejmenoviću pokazuje i prethodno zauzimanje glavnog televizijskog odašiljača Lisina.

„I od tog trenutka u Bosanskoj Krajini je ukinut program Bosne i Hercegovine. Puštan je gotovo isključivo program Televizije Srbije,a nešto kasnije i lokalne nacionalne srpske televizije“, prisjetio se svjedok.

Nakon što je 30.travnja 1992.godine SDS preuzela vlast u Prijedoru, građani nesrpske nacionalnosti nisu se mogli vratiti na posao, a neki su i do tada već otpušteni.

„Učitelji su uklonjeni iz škole neposredno prije preuzimanja vlasti. Samo rijetki su ostali. Jedna gospođa, profesorica je ostala u školi jer je bila u braku sa Srbinom. I do nje smo uspjeli saznati neke informacije o događanjima u njezinoj školi. A poznato je da se isto odnosilo i na druge škole. I neki naši aktivisti SDA su bili profesori u školama i oni su nam prenijeli – što se događalo“, naveo je Sejmenović.

Mladiću opomena pred isključenje

Budući da su se pitanja obrane najviše bazirala na političkim okolnostima, a ne pojedinačnim zločinima u Kozarcu te kasnije u logorima Trnopolje i Omarska, koje je Sejmenović opisao u glavnom iskazu – suci su ponovno upozorili na relevantnost unakrsnog ispitivanja.
Ratko Mladić
​​..................................................
Osim branitelja, opomenu je zaradio i optuženi general Mladić – ponovno zbog neprimjerene komunikacije u sudnici.

„Ovo je zadnje upozorenje. Nema potrebe da bilo kakvim znakovima komentirate odgovore svjedoka. Gospodine Mladiću ovo je zadnje upozorenje, još jednom to ponovite i idete van iz sudnice“, upozorio je predsjedavajući sudac Alphons Orie.

Tijekom podužeg iskaza, Sejmenović je opisao kako se i sam skrivao u selima od kud su naknadno stanovnici protjerani. Etničko čišćenje svih mjesta, događalo se prema njegovoj ocjeni – prema istom obrascu.

Na kraju iskaza Sejmenovića, kojem je ovo bio deveti iskaz na Haškom sudu, tužiteljstvo je u dodatnom ispitivanju pustilo video snimak reportaže novinara Dragana Božanića sa svjedokom Sejmenovićem, u vrijeme dok je bio u zatočeništvu u Trnopolju.
Tom prilikom je Sejmenović morao govoriti u propagandne svrhe bosanskih Srba navodeći „kako nije riječ o koncentracionim logorima“ već o centrima za prihvat ljudi zbog njihove sigurnosti u koje su sami došli.

Uz to Božanić je navodio Sejmenovića da mu pričao o naoružavanju Bošnjaka, vjerskom ratu i slično – kako bi opravdao postupke vojno-političkog vodstva bosanskih Srba.
Sejmenović je opisao kako je u Omarskoj, gdje je i sam prebijan, često viđao vojnike VRS-a.


Suđenje Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se u četvrtak iskazom bivšeg zapovjednika UNPROFOR-a za sektor Sarajevo - egipatskog generala Husseina Ali Abdel-Razeka.

 

04.10.2012.

PATRIJARH SRPSKI ZAHTJEVA I PRETI: GLASNOGOVORNIK FAŠIZMA

Patrijarh srpski zahteva i preti

Glasnogovornik fašizma

 
Photo: Beta

U atmosferi najavljenog linča najlogičnije je bilo da se oglasi i prvi čovek Srpske pravoslavne crkve, klerofašističke vladine organizacije i jedinog korisnika nerazumno velikog dela budžeta koji o potrošenom novcu građana ne mora da daje nikakve, čak ni falsifikovane račune. Udruženja iz čijeg su šinjela nastali svi desni i desniji mutanti, utemeljitelji i propagatori autentičnog “srbskog” fašizma. Patrijarh Irinej je, sa pozicije istinske moći, zahtevao od predsednika Vlade Ivice Dačića da onemogući izložbu Elizabete Olson Valin, ocenjujući je skandaloznom i uvredljivom za pravoslavne vernike “koji predstavljaju dominantnu većinu Republike Srbije”. Sumrak sekularizma

....................................................
[image]
Srpski Patrijarh Pavle Mitropolit Nikolaj,   Radovan Karadžić i Ratko Mladić u ratu 1992-1995 godine
.................................................................................
..U desnom uglu obiljezeni crvenom linijom su: Ratko Mladic, Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik u lijevom uglu obeljezen crvenom linijom je Vladika Vasilije Kacavenda
.......................................................



Haški optuženici Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Goran Hadžić
.............................................................
Dobrica Ćosić, Vijislav Koštunica, Boris Tadić,  Tomislav Nikolić

..........................................................................

Užasavajućih scena na beogradskim ulicama, okrvavljenih glava i tragova divljanja, svega što podmukle i dirigovane štampane stvari donose kao tobožnje brižljivo upozorenje tipa može biti ovako, ove godine, po svemu sudeći, neće biti, ali se, simbolično, sve već dogodilo kao brutalno nasilje nad razumom i naznakama civilizovanog društva. U tom ritualnom masakru, koji već postaje tradicionalna svetkovina, sve je dozvoljeno, a pravo građanstva glasnije i moćnije potvrđuju pojave koje su nepovratno zatrovale javni prostor i udobno se smestile u vlast, ili njene masno nagrađene saslužitelje.

U atmosferi najavljenog linča najlogičnije je bilo da se oglasi i prvi čovek Srpske pravoslavne crkve, klerofašističke vladine organizacije i jedinog korisnika nerazumno velikog dela budžeta koji o potrošenom novcu građana ne mora da daje nikakve, čak ni falsifikovane račune. Udruženja iz čijeg su šinjela nastale svi desni i desniji mutanti, utemeljitelji i propagatori autentičnog “srbskog” fašizma. Patrijarh Irinej je, sa pozicije istinske moći, zahtevao od predsednika Vlade Ivice Dačića da onemogući izložbu Elizabete Olson Valin, ocenjujući je skandaloznom i uvredljivom za pravoslavne vernike “koji predstavljaju dominantnu većinu Republike Srbije”. Sumrak sekularizma.

Na isti način, molimo i zahtevamo da se onemogući i održavanje nagoveštene tragično – komično nazvane 'parade ponosa', a čije je pravo ime 'parada srama', koja baca tešku moralnu senku na naš Grad, našu vekovnu hrišćansku kulturu i na dostojanstvo naše porodice, kao osnovne ćelije ljudskog roda”, naglasio je patrijarh u svom zahtevu.

Istog dana (sreda) osvanuo je intervju nedeljniku NIN u kojem je Irinej licemerno poručio da Crkva ne podržava nasilje, izgovarajući u isto vreme stavove koji pozivaju upravo na uništenje homoseksualaca: “Šta bi bilo sa čovečanskim rodom kada bi greh postao masovna pojava? Danas, kada je natalitet u strahovitom padu, treba da podržavamo pokret greha? Ove parade vređaju moral apsolutne većine, ne samo hrišćana, već i predstavnika drugih religija i ne treba ih dozvoliti. Poštujem slobodu svakoga, ali ne slobodu koja vodi u anarhiju”, presudio je patrijarh.

Homoseksualnost je nazvao “devijacijom ljudske prirode”, bolešću i “neprirodnom anomalijom”, priznajući da ne zna “da li se sa tom anomalijom čovek rađa, ili, zavisno od uslova života, to postaje porok”.

Kada je Irinej objedinio i u potmuli urlik artikulisao sve fašistoidne pretnje, ostalo je da samo malo sačekamo ishod njegovog zahteva. Uspeh je, naizgled, samo polovičan, Parada je zabranjena, a predsednik Vlade i ministar policije potužio se kako će izložbu Ecce homo Elizabete Olson Valin morati da obezbeđuje dve hiljade policajaca. Nataložena je mržnja, brižljivo negovana i podsticana. Irinej i njegovi odneli su ubedljivu pobedu - pokušaće da je overe u Centru za kulturnu dekontaminaciju.

Dve hiljade policajaca štiti izložbu usred Beograda. Strašno. Strašnije je jedino to što ih je (utisak je sat pre najavljenog otvaranja) možda premalo.

 

04.10.2012.

REAKCIJE NA ZABRANU PARADE PONOSA

Reakcije na zabranu Parade ponosa

970 koraka daleko od slobodnog društva

 
Photo: Tanjug

Srbija će dobiti ono što je tražila, izjavio je u razgovoru za radio Slobodna Evropa izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin nakon što je u Beogradu saopštena odluka MUP-a o zabrani Parade ponosa. Odlukom o zabrani Prajda država je građanima jasno rekla da nemaju pravo da žive kao slobodni ljudi i da su prinuđeni da se plaše i sklanjaju u sopstvenom gradu i zemlji pred pretnjama, nakon što su to učinile i institucije, suspenzijom prava na slobodno okupljanje, navodi se u saopštenju Liberalno demokratske partije

"Zabrana Parade ponosa nije poraz već pobeda za Srbiju", saopštio je Ivica Dačić sa prijema u nemačkoj ambasadi. Prema njegovim rečima organizatori izložbe Ecce homo jednako su krivi za stvaranje negativne atmosfere u društvu koliko i oni koji prete i ne  dozvoljavaju da neko izrazi svoje različito seksualno opredeljenje

Socijaldemokratska unija ocenila je da su odlukom da se i ove godine zabrani Parada ponosa, Ivica Dačić i MUP Srbije ponovo pokazali nesposobnost da zaštite osnovna ljudska prava i slobode. "Argument da se još uvek nisu stekli uslovi i da nije trenutak za održavanje Parade ponosa u Beogradu nameće pitanje da li će ikada država početi da radi na stvaranju uslova za poštovanje jednog od osnovnih ljudkih prava. Država koja ne može da garantuje bezbednost svim svojim građanima/kama dovodi u pitanje svoj legitimitet. Vlast u Srbiji je i danas dokazala da nije sposobna da se obračuna sa klero-fašističkim grupama i huliganima, koji nasiljem žele da ponište Ustavom zagarantovana prava i slobode, jer se povukla pred njihovim pretnjama", navodi se u saopštenju SDU i dodaje da ukoliko oni koji su na vlasti u Srbiji nisu dovoljno sposobni, hrabri i odlučni da rade svoj posao odnosno da stvaraju uslove za demokratsku i civilizovanu državu, onda najodgovorniji među njima treba da to priznaju i podnesu ostavke.

Parada ponosa zabranjena je uz obrazloženje da može doći do "ometanja javnog saobraćaja, ugrožavanja zdravlja, javnog morala ili bezbednosti ljudi i imovine". Ovu odluku izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin ocenio je kao poruku Srbije svom građanstvu, posebno LGBT populaciji, ali i Evropskoj uniji, na koju će uslediti i adekvatan odgovor. Kacin je u razgovoru za radio Slobodna Evropa naveo da bi Beograd trebalo posebno da se zabrine zbog reakcija koje će uslediti iz Švedske i Holandije.

Kacin je napomenuo da su vlasti u Beogradu propustile "šansu da daju snagama reda mogućnost da dokažu da mogu  obezbediti svaku priredbu bilo gde u Srbiji, ne samo taj mali Prajd od  970 koraka".

Photo: Tanjug

Ako se država boji huligana onda bi svi članovi vlade trebalo da  podnesu ostavke, ocenila je profesorka prava Vesna Rakić - Vodinelić i dodala da se ne može isključiti ni to  da ljudi koji su na vlasti zapravo smatraju da LGBT populacija i treba  da bude diskriminisana i ostane među „četiri zida“.

„Među političarima preovlađuje matrica po kojoj je tako nešto  nepotrebno, po kojoj nešto kao Parada ponosa vređa njihova lična ili  osećanja većine stanovništva i po kojoj je zapravo opravdano  diskriminisati LGBT ljude. S druge strane, moguće je zaključiti i to da  država zapravo zazire od huligana i da oni predstavljaju neku vrstu 'četvrte državne vlasti' koja njima preti“,  kaže Rakić - Vodinelić.

Ocenu da se ne radi tek o grupama ekstremista koje terorišu javnost već o nekoj vrsti parapolicijske organizacije ovih dana iznela je Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije iz Beograda. U saopštenju ove organizacije ocenjuje se da je odluka o zabrani Parade mogla biti doneta samo iz dva razloga. "Prvi je da država Srbija ne kontroliše sve delove sektora bezbednosti, pa ne može kroz lanac komandovanja da pošalje naredbu o zaštiti građana koji koriste svoje Ustavom zagarantovano pravo na okupljanje, čime Srbija postaje slaba država i regionalna bezbednosna pretnja. Drugi je da aktuelna vlast koristi usluge sa njom povezanih paravojnih formacija koje se pogrešno nazivaju ekstremistima, huliganima i navijačkim grupama, čije smo organizovano delovanje videli 2010. u Beogradu i 2011. na severu Kosova, za realizaciju svojih političkih ciljeva koje ne sme javno da artikuliše", ističe se u saopštenju CEAS.

Zabrana Parade ponosa je "pogrešan i nezreo potez, jer se tako samo potvrđuje da  država nije u stanju da garantuje poštovanje zakona. Nijedno demokratsko  društvo se ne sme povlačiti pred pretnjama nasiljem", ističe se u saopštenju Liberalno demokratske partije. Ako vlasti nisu sposobne da poštuju zakon o zabrani diskriminacija, "ako im se ne sviđa ili ga trpe  samo zbog Evrope, onda je najbolje da ga odmah ukinu i državu nastave da  vode samo po svom koalicionom sporazumu i uz sufliranje onih snaga koje  bi da budu pendrek i bejzbol palica gaženja ljudskih prava u ovoj  zemlji", navodi se u saopštenju.

"Danas je pitanje za državu šta je uradila u prethodnim godinama i  zašto ništa nije učinila da u Srbiji postane moguće da svi imaju pravo  da iskažu svoj identitet ili mišljenje, a da je država sposobna da  spreči nasilje. Vlast, premijer, cela država nedeljama su kalkulisali i pretvorili u  tužnu sapunicu pitanje sposobnosti države da obezbedi poštovanje Ustava  Srbije i odluka Ustavnog suda. Održavanje Parade nije samo borba za  pravo na slobodan život i drugačiju seksualnu orijentaciju, već je  fundamentalno pitanje poštovanja ljudskih prava i građanskih sloboda u  jednoj zemlji", zaključuje se u saopštenju LDP.

 

04.10.2012.

VANREDNO STANjE DRŽAVE U NEREDU

Vanredno stanje države u neredu

Policija masovno na izložbi

 
Photo: Tanjug

....................................................

Izložba čiju su zabranu tražili crkva i predstavnici neofašističkih udruženja i partija, otvorena je u sredu uveče u Centru za kulturnu dekontaminaciju, u čijoj su okolini raspoređene jake policijske snage. Kako javljaju reporteri eNovina sa lica mesta, incidenata nije bilo

Izložbu Ecce Homo otvorila je Borka Pavićević, direktorka CZKD-a, dramatičnom porukom: "Sramota me je što živim u ovakvoj sredini". Strašno je to što je ovoliki broj policajaca došao da obezbedi jednu jedinu izložbu, naglasila je Pavićević i dodala da je ovo dan kada bi trebalo da se presaberemo, da se zapitamo šta se zapravo dešava u našem društvu, u obrazovanju, kakvo je to pravo i gde je pravna država, gde je demokratija. "Nakon ovoga mora da usledi ozbiljna rasprava o tome šta nam se dešava", zatražila je Borka Pavićević.

Photo: Bojan Tončić

........................................................................

Naglasila je i da je ona dozvolila izložbu: "Nisam Pontije Pilat da perem ruke. Oni su fariseji koji su prodali Hrista", dodala je.  Današnja izjava patrijarha je ogledalo našeg društva, on ne sme i ne može da se u sekularnoj, laičkoj, agnostičkoj državi bavi slobodom govora i izražavanja, istakla je Pavićević.

Boban Stojanović je rekao da se izložba otvara nakon brojnih opstrukcija i preneo pozdrave i podršku autorke Elizabete Olson Valin. Stojanović je pročitao i svoje pismo Ivici Dačiću, parodiju na pismo patrijarha, u kojem je Irineja nazvao homofobom koji nasrće na ljudska prava.

Nakon otvaranja izložbe, u dvorištu Centra za kulturnu dekontaminaciju Biljana Kosmogina izvela je performans "Moleban za prajd". Ona je posetioce izložbe "pričešćivala" puslicama i "blagosiljala" ih bosiljkom i vodom.

***

Dok se u Centru za kulturnu dekontaminaciju pripremalo otvaranje izložbe, oko žičane prepreke postavljene u Birčaninovoj ulici okupljenim simpatizerima obratili su se lideri neofašističke stranke Dveri, Boško Obradović i Vladan Glišić, koji su zapretili ministru policije Dačiću da će podneti krivičnu prijavu protiv njega "ako se utvrdi da je bilo njegove umešanosti".

Ukratko, javljaju eReporteri, lideri su kao gej lobiste označili ministarku zdravlja, Slavicu Đukić Dejanović, jer je članica Gej-strejt alijanse, te ministra obrazovanja Žarka Obradovića, jer je učenike "terao" da gledaju film Parada njegovog partijskog druga. Tužbe su najavili protiv Borke Pavićević, direktorke Centra za kulturnu dekontaminaciju te Bobana Stojanovića i Gorana Miletića iz organizacije Parade ponosa.

Sve ćemo vas tužiti: Obradović&Glišić
Photo: Bojan Tončić

............................................................

Lideri neofašista najavili su pobedu na sledećim izborima i obećali da će tada svi završiti u zatvoru.

Oni su utvrdili i da "većina pripadnika LGBT populacije uopšte ne želi Paradu" a da ovakve stvari radi samo nekolicina gej lobista koji na račun gej propagande putuju po Evropi.

Inače, deo Birčaninove ulice, od ugla sa ulicom Svetozara Markovića do ugla sa Deligradskom, doslovno je bio pod opsadom - tu je raspoređeno više desetina policajaca sa opremom za razbijanje demonstracija, postavljene su žičane barikade, pešačke prepreke i kontrolni punktovi, javili su naši izveštači.

Širi krug oko Centra za kulturnu dekontaminaciju obezbeđivale su jake policijske snage. Nekoliko punktova organizovano je i na Slaviji i u Nemanjinoj ulici kod Narodne banke, gde se nalazila i jedna konjička desetina. Žandarmerija je opremljena kacigama, puškama za ispaljivanje suzavca i ostalom opremom za razbijanje demonstracija.

Prolaznici su bili uglavnom zabezeknuti, uvereni da je reč o nekoj utakmici visokog rizika.

Ambasade u Birčaninovoj i Kneza Miloša nalaze se pod pojačanim obezbeđenjem policije.


 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
53139793

Powered by Blogger.ba