Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

02.10.2012.

MICHEL PLATINI U SARAJEVU

Prvi čovjek UEFA odgovarao na pitanja novinara u Sarajevu
Michel Platini "nije vidio" start Spahića nad Nasrijem
.............
02.10.2012.
...................
Michel Platini "nije vidio" start Spahića nad Nasrijem
Osim i Platini na Koševu
FOTO: F. Fočo

...........................................

 

Predsjednik Evropske fudbalske federacije (UEFA), Michel Platini u okviru svoje posjete Sarajevu razgovarao je i s novinarima na stadionu Koševo.

U skoro jednosatnom razgovoru Platini je u društvu Ivice Osima, prvog čovjeka Komiteta za normalizaciju NS BiH, odgovorio na niz postavljenih pitanja.

Istakao je Francuz zadovoljstvo učinkom Komiteta za normalizaciju, ali i poručio da predstojeći izbori nisu nešto u što će se on i UEFA miješati.

"Jako sam zadovoljan radom Komiteta za normalizaciju. Uradili su su veliki posao. Statut NS BiH potpuno je usklađen s onim kakve imaju UEFA i FIFA. Što se predstojećih izbora tiče, UEFA i ja nemamo nikakav uticaj na njihov ishod i to je stvar samo vas u BiH", kazao je Platini.

Na pitanje hoće li nam UEFA pomoći da izgradimo stadione, koji su jedan od najvećih  problema u našem nogometu, Platini je kazao:

"Da, ali i vaša Vlada mora učestvovati u tome. Ne očekujte da vam UEFA da sav novac za vaše stadione. Mi vam možemo pomoći, ali za nešto što se gradi u vašoj zemlji mora postojati spremnost i udio iznutra", kazao je Platini.

Jedno od pitanja bilo je vezano i za kazne koje je Disciplinska komisija UEFA izrekla FK Sarajevo, odnosno nesrazmjer u kažnjavanju našeg predstavnika i predstavnika Bugarske Levskog, koji je dobio manju kaznu za rasističke i fašističke poruke, nego li Sarajevo za pirotehničke ispade.

"To je stvar o kojoj ja ne odlučujem. Ako pak Sarajevo smatra da su te kazne neadekvatne i da nešto s njima nije uredu, neka kažu i ja ću kao predsjednik UEFA podnijeti žalbu", kazao je Platini.

O ideji da se na 60. godišnjicu Evropskih prvenstava, to takmičenje održi u 13 različitih gradova širom Starog kontinenta, Platini je kazao:

"To je za sada samo ideja. I to samo za jednu smotru najboljih evropskih selekcija. Razgovaramo sa čelnicima Saveza širom Evrope, pa ćemo vidjeti kakava su njihova mišljenja, i na osnovu toga donijeti odluku. Ponavljam, to bi bio izuzetak", kaže Platini.

Na pitanje je li na Stade de Franceu u posljednjoj utakmici kvalifikacija za EP kada su igrali Francuska i BiH (1-1), zaista bio penal u 78. minutu utakmice, kada je Spahić zaustavio Nasrija, Platini je kazao:

"Ne znam, nisam gledao utakmicu".

Dodao je još Platini da je BiH kvalitetna selekcija, koju je od Evropskog prvenstva u Poljskoj dijelilo tih 15 minuta na Stade de Franceu, a što se tiče našeg narednog ogleda s Grcima, kratko je dodao:

"Ne znam, biće to dobra utakmica, neka pobijedi bolji tim".

Na kraju druženje s novinarima, Platini i Osim razmijenili su zastave sa oficijelnim grbovima UEFA i NS BiH.

 

02.10.2012.

SUĐENjE RATKU MLADICU: U OMARSKOJ JE SVE BILO SNRT, SMRT I SAMO SMRT

Mevludin Sejmenović na suđenju zločincu Mladiću
U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt
............
02.10.2012.
....................
U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt

Izvođenje dokaza protiv Ratka Mladića, optuženog za genocid počinjen u BiH, tužioci međunarodnog suda u Haagu u utorak su nastavili iskazima dvoje svjedoka o etničkom čišćenju u Prijedoru i granatiranju Sarajeva 1992. godine.

Svjedok Mevludin Sejmenović opisao je kako su snage pod vođstvom Srpske demokratske stranke (SDS) silom preuzele vlast u Prijedoru, a zatim nezakonito pritvarale, ubijale i proganjale bošnjačko i hrvatsko stanovništvo. Sejmenović, koji je bio republički poslanik Stranke demokratske akcije (SDA) iz Prijedora, izjavio je da je SDS tvrdila da je “70 posto” te opštine “srpsko”, prije nego što je nasilno preuzela vlast 30. aprila 1992. godine. Nakon toga, kako je dodao, svi ljudi nesrpske nacionalnosti su udaljeni s posla. U pregovorima u kojima je svjedok učestvovao, SDS i vojska su Bošnjacima postavili ultimatum da odmah predaju “7.000 cijevi”, koje oni, prema njegovom iskazu, nisu imali.

- Major Radmilo Zeljaja rekao nam je doslovno: "Ako ne vratite 7.000 cijevi, sravniću Kozarac sa zemljom". Bećir Medunjanin je kazao: "Kako da vratimo kad nemamo?", na šta je Zeljaja odgovorio: "To je, gospodo, vaš problem”, posvjedočio je Sejmenović.

On je dodao da je uslijedio napad na Kozarac, a potom su svi muškarci, čak i stariji dječaci, odvedeni u logore Omarska i Keraterm, a žene i djeca u Trnopolje ili su otišli “u zbjegove”, dok su njihove kuće sistematski opljačkane ili zapaljene.

U logoru Trnopolje, Sejmenović je vidio “iscrpljene ljude usporenog hoda i tupih pogleda koji su ležali na travi jer nije bilo smještaja”. Kazao je i da su srpske snage u tom logoru ubile šestoricu bošnjačkih muškaraca iz jedne porodice, a da su u Omarskoj, u koju je bio prebačen, ubijeni Bećir Medunjanin, njegova supruga i još jedan Bošnjak.

Opisao je kako je “bijela kuća” u Omarskoj, u kojoj je bio prebijen i vidio pretučene pritvorenike, “bila u potpunosti krvava, od podova do zidova”.

Svjedoka je poslije posjete stranih novinara logoru u augustu 1992. iz Omarske izveo visoki zvaničnik SDS-a Vojo Kuprešanin, po nalogu predsjednika Republike Srpske (RS) i SDS-a Radovana Karadžića, kojem se u Haagu takođe sudi za zločine počinjene u BiH.

- U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt, a onda se odjednom pojavljuje Kuprešanin i počinje govoriti o visokoj politici. Ja sam šutio, misleći da i to moram proći prije smrti. Telefonom je Kuprešanin razgovarao s Karadžićem, koji mu je rekao da mi obavezno kupe odijelo, da me uhrane i dovedu u Banjaluku, prisjetio se Sejmenović.

Kako je izjavio, tek kada mu je Kuprešaninov vozač rekao da je “dobro što je postao član srpske skupštine, ali da se mora čuvati da ga ne ubiju Bošnjaci”, shvatio je da je “Karadžiću potreban da bi simulirao multietničku vlast”.

- Shvatio sam da na taj način peru krivicu za zločine koje su napravili u ogromnom obimu, naznačio je Sejmenović, dodajući da su visoki srpski funkcioneri znali za zlodjela u Omarskoj, ali da su to “smatrali normalnim ratnim zbivanjima”.

Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), tereti se za sistematski progon Bošnjaka i Hrvata u opštini Prijedor, koji je dosegao razmjere genocida. Njega optužnica tereti i za genocid počinjen u Srebrenici, kampanju terora nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Fadila Tarčin posvjedočila je da je 28. maja 1992., kada je imala 16 godina, bila ranjena u eksploziji granate u sarajevskom naselju Širokača, dok se s roditeljima skrivala u podrumu svoje kuće. Tarčin je izjavila da je poslije ranjavanja na radiju čula presretnuti razgovor u kojem general Mladić naređuje granatiranje četvrti Sarajeva u kojem nema mnogo srpskog življa.

Suđenje će biti nastavljeno u srijedu, 3. oktobra, kada će Odbrana unakrsno ispitivati Sejmenovića, javio je BIRN Justice Report.

 

02.10.2012.

ČETNICI TVRDE DA SU IM U SRBIJI UGROŽENA "LjUDSKA PRAVA"

Spremaju žalbu sudu u Strasbourgu
Četnici tvrde da su im u Srbiji ugrožena "ljudska prava"
.............
02.10.2012.
.................
FOTO: Arhiv
Četnici tvrde da su im u Srbiji ugrožena "ljudska prava"

Udruga pripadnika četničkog pokreta u Srbiji mogla bi uskoro Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu uputiti žalbu u vezi s odlukom Ustavnog suda Srbije (USS) o ukidanju uredbe iz 2005. godine koja je izjednačavala status partizana i četnika kao sudionika Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u Drugom svjetskom ratu.

Kako u utorak objavljuju beogradski elektronski mediji, predsjednik Asocijacije za njegovanje tekovina Ravnogorskog pokreta Aleksandar Čotrić najavio je mogućnost da na sjednici ovog tijela bude usvojena odluka o tome hoće li se "ravnogorci" žaliti Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

"Pomalo je apsurdno da Sud  (USS) donosi takvu odluku nakon toliko godina, jer je uredba donesena 2005., a za sve to vrijeme, nijedan ravnogorac nije ostvario pravo na mirovinu niti na bilo koju drugu privilegiju, tako da, zapravo, ovakva odluka USS govori da mi u Srbiji još nismo ostvarili demokratske promjene, niti spremnost da se suočavamo sa historijskom istinom", izjavio je Čotrić beogradskom B92.

Ustavni sud Srbije ocijenio je neustavnom vladinu uredbu od 17. juna 2005. godine kojom je pripadnicima četničkog Ravnogorskog pokreta priznato učešće u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR), objavio je u subotu 30. septembra beogradski "Danas".

Odluka Ustavnog suda podrazumijeva da je članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno pravo na borački dodatak, osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na liječenje u toplicama o trošku državnog proračuna, te pravo na ortopedska i druga pomagala.

Ravnogorci i dalje imaju pravo na mirovinu i profesionalnu rehabilitaciju, a nije im uskraćeno ni pravo na dobivanje “Ravnogorske spomenice 1941.”, ali pod uvjetom da su u Jugoslavensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, pristupili od 17. aprila do 31. decembra 1941. godine, uz dokaz o kontinuitetu do 15. maja 1945. godine, to jest do oslobođenja, objavio je beogradski "Danas".

Predstavnici udruga boraca NOR-a inzistiraju na tome da "ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata, već samo sudionik rata" te da se ne mogu svrstavati u antifašistički pokret. Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Miodrag Zečević ustvrdio je da "ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata, već samo sudionik rata"  te da su "oni kao vojna formacija bili sramota za srpski narod". 

Prvobitnu odluku o izjednačavanju prava ravnogoraca i partizana ocijenio je kao "političku odluku koju je prethodna vlast na čelu s Demokratskom strankom donijela kako bi se dodvorila koalicijskim partnerima".

 

02.10.2012.

IGOR LUKŠIĆ: NEKA MILORAD DODIK VODI RAČUNA ŠTA PRIČA!

Lukšić: Neka Dodik vodi računa šta priča!

imageCrnogorski premijer Igor Lukšić

.......................................................

PODGORICA - Crnogorski premijer Igor Lukšić izjavio je danas da ta država mora da bude konsultovana u vezi eventualne izgradnje hidrocentrala na Drini, a predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku preporučio je odnos većeg poštovanja kada je Crna Gora u pitanju.

Dodik je ranije kazao da ni Crna Gora, ni Savjet ministara Bosne i Hercegovine nemaju nikakvu nadležnost kada je riječ o projektu izgradnje hidroelektrana na Drini, te da je to isključiva nadležnost vlasti RS-a, prenose agencije.

"Što se tiče gospodina Dodika i njegovih izjava, ja razumijem da on jeste ponekad malo naprasit i da ne vodi baš računa o tome što kaže, ali ipak preporučujem odnos većeg poštovanja kada je Crna Gora u pitanju", kazao je Lukšić novinarima.

On je naglasio da Crna Gora svakako mora biti konsultovana u vezi izgradnje hidrocentrala na Drini.

"Mislim da nije stvar volje bilo koga da li će neko državu konsultovati ili ne, ukoliko postoje obaveze međunarodne konvencije, odnosno međunarodni sporazumi, onda tu nemate šta da se bira nego se morate komunicirati", kazao je Lukšić.

Prema njegovim riječima, Crna Gora nastoji da sa RS, odnosno BiH, usaglasi energetsku politiku i da pokuša doći u situaciju u kojoj će se energetski potencijali valorizovati na najbolji moguću način.

Imao sam u par navrata komunikaciju sa premijerom RS Aleksandrom Džombićem, kao i sa Savjetom ministara BiH na temu energetske politke i mislim da je neophodno dalje usaglašavanje. Postoji inicijativa sa naše strane da ministri ekonomije, odnosno energetike na tu temu razgovaraju i usaglase stanovišta i nadam se da će to dati rezultate u budućem period, naveo je Lukšić.


(Vijesti.ba)

 

02.10.2012.

DRINA JE GRANICA I O GRADNjI NA NjOJ ODLUČUJE BOSNA I HERCEGOVINA, A NE ENTITET RS-a

SBiH: Drina je granica i o gradnji na njoj odlučuje BiH, a ne RS

imageSBiH

.............................................

Povodom razgovora o sklapanju sporazuma između predstavnika Vlade RS i Vlade Republike Srbije u vezi sa izgradnjom hidroelektrana na srednjem toku rijeke Drine, Stranka za Bosnu i Hercegovinu zahtijeva hitnu intervenciju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Kako je poznato, rijeka Drina u svom srednjem toku čini granicu između dvije suverene države : Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, te se stoga ne može činiti bilo kakva aktivnost sa bosansko-hercegovačke strane, bez uključivanja Državne komisije za koncesije i Vijeća ministara BiH.

U slučaju nastavljanja ovih aktivnosti , koje u naravi predstavljaju pokušaj razvlašćivanja države Bosne i Hercegovine i preuzimanja njenih nadležnosti, Stranka za BiH  će pozvati Sud, Tužilaštvo i Visokog predstavnika za BiH da se uključe u spriječavanje  samovolje i ovog antidržavnog čina RS-a. RS mora shvatiti da o državnoj granici Bosne i Hercegovini i eventualnim projektima na toj granici odlučuje  država Bosna i Hercegovina, a ne entitet.

Takođe, Srbiju i Italiju upozoravamo da ćemo u slučaju da se potpiše bilo kakav sporazum ili ugovor sa Republikom Srpskom, bez uključivanja Bosne i Hercegovine, koja je ustavno jedina nadležna za državnu granicu, podnijeti tužbu međunarodnom sudu u Strazburu. 



(Vijesti.ba)

 

02.10.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: ISKAZ O RANjAVANjU DJEVOJČICE U SARAJEVU

Suđenje Mladiću: Iskaz o ranjavanju djevojčice u Sarajevu

Fadila Tarčin na suđenju Ratku Mladiću, 2. listopad 2012.

.....................................................

Suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Fadile Tarčin, koja je ranjena u jednom od prvih većih granatiranja Sarajeva 28. svibnja 1992. godine.

Ona je opisala kako je kobne večeri ranjena kao šesnaestogodišnjakinja dok se skrivala s obitelji u podrumu u sarajevskom kvartu Širokača.

Žestoka eksplozija svjedokinji Tarčin je povrijedila obje noge kada se našla prva na udaru smrtonosnog projektila sjedeći kraj podrumskih vrata. Sudu je opisala kako i nakon dvadeset godina od napada ne može normalno hodati zbog težine povreda koje su joj promijenile život.

„Tako da su to trajne posljedice koje se mogu samo produbiti. Uslijed nepravilnog hoda koji imam krivi mi se kičma i to su samo posljedice koje se i dalje pogoršavaju“, opisala je svjedokinja.


Nakon ranjavanja, svjedokinja Tarčin je čula radio emisiju u kojoj je emitiran presretnuti razgovor generala Mladića, a u kojem podređenom oficiru VRS-a naređuje gađanje civilnih meta u Sarajevu sa ciljem da građanima – razvuče pamet.

Mladić: Velušiće tuci, Velušiće...

Podređeni oficir: Velešiće?

Mladić: Velešiće.

Podređeni oficir: Da, razumem.

Mladić: Velešiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo, idi na artiljerijsko osmatranje, da ne mogu spavati, da im razvučemo pamet.


Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je osporavala istinitost audio zapisa, ponavljajući riječi generala Mladića – kako se radi o montiranoj snimci za propagandne svrhe.

Također branitelj (Dan) Ivetić je pokušao prikazati kako je kvart Širokača bio meta, ne zbog civila kako tvrdi optužba, već kao jedan od centara okupljanja Zelenih beretki i Teritorijalne obrane BiH koje su od tamo kretale u patrolu Sarajevom.

„Jeste li saznali da su na području Širokače bile bazirane ili kroz to područje prolazile snage tzv.Armije BiH na putu za borbu sa srpskim snagama?“, ispitivao je branitelj.

„Koliko znam – nisu bile bazirane. A jesu li prolazile – to ne znam. Mogu pretpostaviti da eventualno jesu, ali ja ih nisam vidjela“, negirala je svjedokinja.

Iskaz poslanika parlamenta - kako je postao logoraš

Suđenje se nastavilo iskazom zatočenika prijedorskih logora Trnopolje i Omarska, Mevludina Sejmenovića, predratnog člana republičkog parlamenta Bosne i Hercegovine.

On je u glavnom iskazu opisao napad na Kozarac i protjerivanje nesrpskog stanovništva čiji su vjerski objekti uništeni, kao i većina njihove imovine.

Sucima je prikazao užasno stanje u spomenutim logorima za „deportirane“ građane od kojih su mnogi mučeni i podlegli iživljavanju.

„Nalazite se u loncu gdje je sve smrt“, prisjetio se svjedok kojeg je visoki dužnosnik Srpske demokratske stranke Vojo Kuprešanin izveo iz Omarske kako bi ga (po nalogu bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića) – iskoristili za propagandne svrhe prilikom komunikacije s međunarodnom zajednicom, odnosno za simuliranje multietničke vlasti uvrštavanjem Sejmenovića (kao Bošnjaka) za člana Skupštine bosanskih Srba.

Sejmenović će iskaz dovršiti u srijedu kada će ga dovršiti ispitivati obrana.

Osim za teror sarajevskih civila, generalu Mladiću se sudi i za dvostruki genocid u BiH (u 7 općina na početku rata 1992. te u Srebrenici 1995. godine) te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.

 

02.10.2012.

HOĆE LI ODLUKA USS UTICATI NA REHABILITACIJU DRAŽE MIHAILOVIĆA?

Hoće li odluka USS uticati na rehabilitaciju Mihailovića?

Draža Mihailović

.............................................

Dok se kraju privodi sudski postupak za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića, vođe četničkog pokreta koji je streljan 1946. godine kao saradnik okupatora, Ustavni sud Srbije je doneo odluku po kojoj između prava četnika i partizana više ne može stajati znak jednakosti, odnosno, članovi Ravnogorskog pokreta se više ne mogu smatrati učesnicima narodnooslobodilačkog rata.

Sledeći istorijski utvrđene činjenice, Sud je osporio i pravo Mihailovićevih sledbenika na borački dodatak, zdravstvenu zaštitu i ostale vrste državne pomoći, ali su im i dalje omogućeni penzija i pravo na profesionalnu rehabilitaciju.

Odluka je podelila ovdašnju javnost, kao i sam proces rehabilitacije Mihailovića, koji od početka prate protesti velikog dela domaće javnosti, regionalnih i evropskih zvaničnika. Sami ravnogorci su ukidanje vladine Uredbe iz 2005. godine, kojom su prava dva pokreta bila izjednačena, dočekali burno. Dušan Đukić, predsednik Udruženja Jugoslovenske vojske u Otadžbini, potez Ustavnog suda vidi kao „posledicu pritiska sadašnjih vlasti“.

„Apsolutno! Ne da je doneto politički, nego im je rečeno 'imate da presudite tako'. Mislim da su u Ustavni sud izabrane režimlije i poslušnici“, kaže Đukić.

Bivši partizani, s druge strane, pozdravljaju ukidanje Uredbe. Za Radovana Pantovića, predsednika Saveza antifašista Srbije koji okuplja borce NOB-a, svako izjednačavanje četnika je problematično i neosnovano.

„Ja sam u nekoliko navrata učestvovao u ratu sa njima. Bio sam na jugu Srbije i oni su nas zajedno sa Bugarima napadali. To je toliko evidentno i jasno, pa ja sam tu živi svedok. Kako bi neko uopšte, na osnovu tih činjenica, mogao da donese drugačiji zaključak nego da je to što se sada radi sa rehabilitacijom i nekim novim kvalifikacijama, nije ništa drugo nego revizija istorije i istorijske istine“, rekao je Pantović

Odluka Ustavnog suda, iako različito doživljena, svakako otvara i pitanje doslednosti pravosuđa, koje istovremeno sa odlukom o umanjenju prava Ravnogorskog pokreta, vodi i proces rehabilitacije četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića.

Pravnik Milan Antonijević, inače direktor Komiteta pravnika za ljudska prava, veruje da bi izmena uloge i karaktera četničkog pokreta, koja bi mogla da proizađe iz ukidanja Uredbe, mogla da se odrazi i na proces rehabilitacije.

Milan Antonijević
...............................
​​„Mislim da bi u svetlu odluke USS, mnoge odluke mogle da budu promenjene... Ona, naravno, može da bude isticana kao jedan od argumenata protiv rehabilitacije, ali videćemo da li će se to na sudu i činiti. Taj postupak je veoma čudan, vi nemate drugu stranu koja bi se tu mogla isticati na adekvatan način, već imate samo one koji traže rehabilitaciju i na sudu je da o tome donese odluku. Ja se nadam da će to na nekom drugom nivou ipak uspeti da utiče na odluku suda“, kaže Antonijević

Iako tek treba videti da li će i kako jedna odluka uticati na drugu, istoričarka Branka Prpa smatra da je odluka Ustavnog suda, koja predstavlja kraj izjednačavanja četničkog i partizanskog pokreta, samim tim i korak ka istini i pravdi.

Po njenom mišljenu, izjednačavanje dva pokreta, kao i proces rehabilitacije Mihailovića, ne bi ni smeli da postoje, jer za to, kako kaže, istorijski gledano, nema osnova.

„Nadam se da će odluka imati posledice na sve procese koji su u protekle četiri godine masovno vođeni i bez argumenata i bez suštinskih opravdanja za ono što su doneli. Nije problem Ravnogorskog pokreta to što je on bio s druge 'ideološke matrice', nego što se zaista nisu borili u Drugom svetskom ratu. To je njihov ključni problem, a na taj problem idu svi ostali – zločini prema partizanima, prema civilnom stanovništvu partizanskog opredeljenja, prema predstavnicima drugih nacija... Dakle, to su ozbiljne optužbe i to ne mogu jednostavno da promene. To su činjenice“, rekla je Prpa

Pred Višim sudom u Beogradu uskoro će biti nastavljen proces rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića. To će biti i prva prilika da se vidi da li će sud u obzir uzeti odluku visokog sudskog tela koje određuje ustavnost svih zakona, uredbi i ostalih pravnih akata.

 

02.10.2012.

DJ MAKS I RATNI PUT DRŽAVNE BANDE

DJ Maks i ratni put državne bande

Golubovića ispituju o ratnim zločinima

 
Poslednji kadar: Tifa Šabanović
Poslednji kadar: Tifa Šabanović
Photo: Ron Haviv

U Bijeljini, gradu stradanja, počinjena su zverstva koja je naredio državni vrh - prema dosadašnjem postupanju Tužilaštva, nekakav didžej koji valja travu po klubovima idealni je slučaj da za to odgovara

Na zahtev srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine, beogradska policija istražuje ulogu Srđana Golubovića, beogradskog didžeja poznatijeg kao DJ Maks, u ratnim zločinima počinjenim u Bijeljini marta i aprila 1992, objavio je u utorak BIRN/Balkan insight, pozivajući se na izvore u Tužilaštvu. Golubović je uhapšen u Beogradu početkom septembra zbog posedovanja nelegalnog oružja i droge, a nakon toga je bosanskohercegovačka štampa objavila upečatljiv detalj iz njegove ratne prošlosti.

Didžej, urbani heroj, pešadinac zločinačkog poduhvata: Srđan Golubović
Photo: blu3army

.......................................................

Golubović je, naime, bio pripadnik državne formacije Srpska dobrovoljačka garda, kojom je komandovao zločinac Željko Ražnatović Arkan, a ovekovečen je na fotografiji Rona Haviva snimljenoj prilikom napada SDG na Bijeljinu. Na fotografiji se vidi kako Golubović zamahuje nogom ka glavi mrtve žene, za koju je sarajevski Dnevni avaz objavio da se zove Tifa Šabanović. Reč je o Bošnjakinji koja je ležala pored još dva civila, a svi su ubijeni u blizini Krpića džamije.

U ubilačkom pohodu SDG je 1. aprila 1992. osvojila Bijeljinu, u kojoj nije naišla gotovo ni na kakav otpor stanovništva. Ubijeno je 48 Bošnjaka civila, džamije su spaljene, a kuće opljačkane. Primenjen je model etničkog čišćenja realiizovan u Istočnoj Slavoniji, a krvavi pir Arkana i njegovih “tigrova”, smatra se početkom rata u Bosni i Hercegovini.

Naredba za napad stigla je iz Beograda, a za zverstva počinjena u Bijeljini, etničko čišćenje sa elementima genocida, još niko nije odgovarao, proces nije pokrenut, uprkos obilju podataka i dokaza. Za Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije postojao bijeljinski zločin koji, na žalost patriotskih tužilaca, vodi do državnog vrha Srbije.

Pred Haškim tribunalom Jovica Stanišić i Franko Simatović, čelnici srbijanske Državne bezbednosti, čekaju presudu i zbog zločina u Bijeljini; prema navodima iz optužnice, “planirali su, naredili i/ili na druge načine pomagali i podržavali planiranje, pripremanje i/ili izvršenje progona Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata i drugih nesrba u Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina (SAO Krajina) i Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem/Srem, tj. na područjima Hrvatske pod kontrolom Srba, kao i u Bosni i Hercegovini u opštinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo (progon muslimanskih civila iz Srebrenice) i Zvornik”.

U Bijeljini je započet genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini za koji, po presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007, Srbija nije kriva (iako je započela agresiju na BiH) ali je kriva što nije iskoristila svoj ekonomski, vojni i politički uticaj da ga spreči. U tom gradu stradanja počinjena su zverstva koja je naredio državni vrh - prema dosadašnjem postupanju Tužilaštva, nekakav di – džej koji valja travu po klubovima idealni je slučaj da za to odgovara. Pravda je spora, ali dostižna, trebalo bi da se podsete u Tužilaštvu.

 

02.10.2012.

SIMPOZIJUM U LOGORU ZA SILOVANjE: ANDRIĆ NA MJESTU ZLOČINA

Simpozijum u logoru za silovanje

Andrić na mestu zločina

 
Banjski turizam: Zaborav u Vilinoj vlasi
Banjski turizam: Zaborav u Vilinoj vlasi
Photo: Stock

...............................................................

Dvadeset godina nakon što je Drina tekla crvena, u Višegradu će se održati simpozij o Ivi Andriću, u organizaciji Instituta za slavistiku Univerziteta u Gracu i Opštine Višegrad. Simpozij će se, baš kao petnaest godina ranije, održavati u Domu kulture. Umjesto Karadžića, Ekmečića i Ćosića sada ce sjediti intelektulaci iz Austrije, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organizatori su uspjeli čak i naći par Bošnjaka, čisto da dokažu da su multi-kulturni i otvoreni za zdravu raspravu u duhu demokratije

Nedaleko od Doma kulture u Višegradu, na mezarju Stražište, ukopana je Jasmina Ahmetspahić, vjerovatno najljepša djevojka u Višegradu prije rata. Jasmina je izvršila samoubistvo u Vilinoj vlasi tako što je skočila sa balkona na trećem spratu. Jasminu je silovao Željko Lelek, višegradski policajac a danas osuđeni ratni zločinac. Lelek je drugostepeno osuđen za zločine protiv čovječnosti uključujući i silovanje Jasmine. Posmrtni ostaci Jasmine Ahmetspahić pronađeni su 2010. godine prilikom asanacije jezera Perućac. Ove godine u maju mjesecu, zajedno sa još 65 drugih višegradskih šehida Jasmina je ukopana na mezarju Stražište. Mezarje Stražište svjedoči istinu, istinu o Višegradu koja se danas nastoji izbrisati lažnim kulturnim i obrazovnim uzdizanjem, izgradnjom Disneylanda za odrasle – Andrićgrada, višegradskim stazama i kojekakvim drugim manifestacijama.

Jasmina Ahmetspahić
Photo: Stock

..................................................

U martu 1995. godine, u Višegradu je obilježeno dvadeset godina od smrti Ive Andrića i peta decenija od objavljivanja romana Na Drini Ćuprija. Tada se u Višegradu okupio intelektualni i politički vrh Republike Srpske i Srbije: Slobodan Rakitić – predsjednik Udruženja književnika Srbije, Ljubomir Tadić, Milorad Ekmečić, Dobrica Ćosić i drugi. Sve u svemu dva autobusa pisaca zaputilo se iz Francuske 7, odnosno Doma pisaca u Beogradu za grad na Drini - Višegrad. U Domu kulture odrzao se skup u prisustvu i pod blagoslovom Alekse Buhe, Radovana i Ljiljane Karadžić, Nikole Koljevića, Biljane Plavšić i drugih. Godinu dana ranije, sličan skup održao se na dan Andrićevog rođenja i na taj dan je postavljen obnovljeni Andrićev spomenik koji je Murat Šabanović dvije godine ranije razbio i u Drinu bacio.

Za vrijeme održavanja ovih skupova, Bošnjaka u Višegradu gotovo nije bilo. Neki su zabarikadirani u kuće i živi zapaljeni, neki su streljani i bačeni u prirodne jame, a većina njih je ubijena i bačena sa ćuprije u Drinu dok su u bašti Hotela Višegrad srpski vojnici i policajci sjedili i nazdravaljali. Veliki broj žena i djevojaka su silovane po kućama, školama, u vatrogasnom domu, policijskoj stanici te u zloglasnoj Vilinoj vlasi – poznatom prijeratnom hotelu sa ljekovitom vodom. Procjenuje se da je najmanje 200 Bošnjakinja iz Višegrada i drugih okolnih mjesta tu dovedeno i sistematski silovano. Već u prvoj godini čišćenja, obje gradske džamije su zapaljene, dignute u zrak i na njihovim lokacijama su parkovi napravljeni. Istina, tada je u Višegradu bio još mali broj Bošnjaka – u logoru Uzamnica.

Dvadeset godina nakon što je Drina tekla crvena, u Višegradu će se održati simpozij o Ivi Andriću, u organizaciji Instituta za slavistiku Univerziteta u Gracu i Opštine Višegrad. Simpozij će se, baš kao petnaest godina ranije, održavati u Domu kulture. Umjesto Karadžića, Ekmečića i Ćosića sada ce sjediti intelektulaci iz Austrije, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organizatori su uspjeli čak i naći par Bošnjaka, čisto da dokažu da su multi-kulturni i otvoreni za zdravu raspravu u duhu demokratije. Na ovom skupu, naravno, neće biti prisutan profesor čikaškog univerziteta Micheal Sells, autor knjige The Bridge Betrayed: Religion and Genocide in Bosnia (Izdani most: religija i genocid u Bosni) koji se u svojoj knjizi i u nekoliko svojih članaka bavio ulogom Andrićevog djela u opravdavanju genocida na Bošnjacima.

Ignorisanjem višegradske prošlosti i žrtava, ovaj simpozij stao je na stranu koja opravdava zločin. Na toj strani su prije petnaest godina bili Karadžić, Ekmečić, Ćosić i drugi a danas su to neki novi ‘intelektualci’.

Jedino što bi moglo promjeniti mišljenje učesnika simpozija jesu krici mučenih višegradskih djevojaka, za koje kažu da i dalje po noći odjekuju u Vilinoj vlasi.

 

02.10.2012.

RAVNOGORSKI BUKVAR: ČETNIČKI POKOLjI U PLjEVALjSKOM KRAJU

Ravnogorski bukvar

Četnički pokolji u pljevaljskom kraju

 
Pavle Đurišić i Pirzio Biroli, italijanski guverner Crne Gore.
Pavle Đurišić i Pirzio Biroli, italijanski guverner Crne Gore.
Photo: wikipedia.org

.............................................................

Pokolj muslimana o kojem počinioci tako sladostrasno izveštavaju, bio je najmasovniji četnički zločin tokom Drugog svetskog rata. U ovoj operaciji uništenja ubijeno je više hiljada žitelja pljevaljskog, čajničkog i fočanskog kraja. Đurišićev izveštaj jeste preteran, a prema posleratnim popisima stradalo je oko 3.000 civila. Struktura žrtava je ono što užasava. Na osnovu dostupnog spiska žrtava opštine Pljevlja, vidimo da je samo u toj opštini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male dece

Pokolj nejači i odojčadi u oblasti Pljevalja, Čajniča i Foče je jedno od najradikalnijih ispoljavanja zla u novijoj istoriji Balkana.

Bio je rat i zemlja je bila podeljena i okupirana. Četnička logika bila je jednostavna – ne mogu se boriti protiv jačeg ali mogu protiv slabijeg neprijatelja. Zato su "koristili" okupatora da se obračunaju sa ideološkim protivnicima i neželjenim stanovništvom. General Mihailović je postojanje muslimanskog stanovništa doživljavao kao "naročito težak problem". Nameravao je da ga reši u toku rata.

Četnički vođa Mihailović je tada boravio u Crnoj Gori pod italijanskom zaštitom. Januara 1943. naređena je mobilizacija četnika za četvrtu osovinsku ofanzivu protiv partizana. Mihailović je u tome video priliku da usput "očisti" muslimansko stanovništvo. On je naredio crnogorskim četnicima pod vođstvom Pavla Đurišića da krenu ka Bosni, preko Sandžaka, usput "čisteći" sve pred sobom.

Oblast Bijelog Polja četnici su pregazili 10. januara, nakon čega Đurišić sa neskrivenim zadovoljstvom izveštava Mihailovića da su potpuno uništili 33 muslimanska sela, ubili oko 400 muslimana boraca (čitaj dečaka i muškaraca) i oko 1000 žena i dece. Četnički gubici su bili minimalni.

Nakon Bijelog Polja, Mihailović nastavlja sa "projektom raščišćavanja Turske" u oblasti Pljevalja, Čajniča i Foče. U tu svrhu naređuje formiranje napadnih odreda, ukupne jačine 5.000 boraca.

Foča
Photo: panoramio.com

ZLOČIN

Četnički napad je počeo 5. februara ujutro, pod komandom Pavla Đurišića. Otpor stanovništva je bio veoma slab. Jugoslovenska vojska u otadžbini je naišla samo na seoske straže koje nisu pružale značajan otpor. Muški su uglavnom bili u kvislinškim ili partizanskim jedinicama, a u selima su ostale majke s decom. Deca su izgledala kao njihova deca, samo su nosila drukčija imena. Poubijana su bez milosti. Četnici su danima neumorno klali.

General Mihailović je iz štaba kod Kolašina putem radio veze pažljivo nadzirao operaciju. On 1. februara depešom javlja Baćoviću da je Đurišić krenuo ka Bosni “usput čisteći sve pred sobom” i oduševljeno zaključuje: “Naša akcija ima zamah čišćenja cele Bosne.” Par dana kasnije, Mihailović 8. februara javlja da “Turci skoro ne daju nikakav otpor”, a Italijani “mole i preklinju da se prestane.”

Kao i prilikom prethodnog pokolja u oblasti Bijelog Polja, Đurišić i je ovoga puta zadovoljno raportirao vrhovnom zapovedniku Mihailoviću:

Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je.

Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.

Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.

Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.

Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.

Moral: kod naših jedinica bio je u svakom pogledu izvrstan i na veoma visokom stupnju. Herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starešinama su u svakoj situaciji dokazali vidnog izražaja i zaslužuju svaku pohvalu. Moral kod muslimana bio je takoreći srušen. Zavladala je epidemija straha od naših četnika, tako da su bili prosto izgubljeni.

Pokolj muslimana o kojem počinioci tako sladostrasno izveštavaju, bio je najmasovniji četnički zločin tokom Drugog svetskog rata. U ovoj operaciji uništenja ubijeno je više hiljada žitelja pljevaljskog, čajničkog i fočanskog kraja. Đurišićev izveštaj jeste preteran, a prema posleratnim popisima stradalo je oko 3.000 civilnih žrtava. Struktura žrtava je ono što užasava.

ŽRTVE

Na osnovu dostupnog spiska žrtava opštine Pljevlja, vidimo da je samo u toj opštini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male dece.

Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mesec dana života, kojih je ubijeno 13.

Preko četvrtine svih ubijenih (oko 26 %) su dečica do četvrte godine života.

Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) su deca ispod 14 godina.

Veći deo ubijene dece čine devojčice.

1. MUSIĆ M. BEGIJA, rođena 1943.

2. ŠLJIVO M. HAJRIJA, rođena 1943.

3. ŠLJUKA Š. EMA, rođena 1943.

4. MOĆEVIĆ J. SIMBULA, rođena 1943.

5. MOĆEVIĆ M. ĐUZIDA, rođena 1943.

6. ČORBO L. LATIFA, rođena 1943.

7. MUSIĆ S. HAJRO, rođen 1943.

8. MAŠOVIĆ A. ELMASA, rođena 1943.

9. KELEMIŠ J. RAŠID, rođen 1943.

10. SIJAMIĆ R. ZUMRA, rođena 1943.

11. MAŠOVIĆ DŽ. HAZBIJA, rođen 1943.

12. ŠATARA M. NURA, rođena 1943.

13. HEKALO M. MURADIF, rođen 1943.

14. KUBUR M. HAMDO, rođen 1942.

15. ŠLJUKA M. ZADA, rođena 1942.

16. PLAKALO R. NURA, rođena 1942.

17. SIJAMIĆ A. ZIZO, rođen 1942.

18. GEC P. RABIJA, rođena 1942.

19. PRLJAČA R. ADILA, rođena 1942.

20. MOĆEVIĆ A. ZLATIJA, rođena 1942.

21. DRKENDA DŽ. RASIM, rođen 1942.

22. KORORA R. SAFIJA, rođena 1942.

23. KLAPUH S. FATIMA, rođena 1942.

24. PUŠKA M. NAZA, rođena 1942.

25. KADRIĆ DŽ. MEVLA, rođena 1942.

26. KISELICA M. HAŠIM, rođen 1942.

27. KISELICA M. SABIT, rođen 1942.

28. PUCAR DŽ. HADŽIRA, rođena 1942.

29. HASOVIĆ A. JUSUF, rođen 1942.

* Celokupan spisak žrtava

POSLEDICE

Iako je Mihailović zamislio da će četnici “čistiti” od Sandžaka preko istočne Bosne sve do Bihaćke republike („naša akcija ima zamah čišćenja cele Bosne“), uskoro dolazi do zastoja. Narednih dana četnici se samovoljno razilaze kućama da ostave opljačkane stvari (“izgleda da su zemljaci morali da odnesu stvari kući, i da u tome leži izgovor za jedan kratak odmor kućama”, kako Mihailović izveštava Baćovića), a istovremeno, partizanske snage izbijaju na Neretvu, gde će ubrzo razbiti četnike.

Neposredna posledica četničkog pokolja je formiranje Handžar divizije 9. marta 1943. Kako Đurišić navodi u izveštaju: “Moral kod muslimana bio je takoreći srušen. Zavladala je epidemija straha od naših četnika, tako da su bili prosto izgubljeni.“ Nemci su iskoristili raspoloženje muslimanskog stanovništva za formiranje kvislinške SS divizije, radi "zaštite domova i obitelji". Ubrzo je ova jedinica postala zloglasna po zločinima nad srpskim stanovništvom.

Nemačka komanda je 1. aprila ocenila da bi tolerisanje "ubilačko-paljevinske” (mordbrennereien) prakse Dražinih četnika dovelo do gubljenja poverenja muslimana u Wehrmacht i komplikacija sa Turskom. Sredinom maja, u sklopu operacije Švarc, Nemci su razoružali i pohapsili Đurišićeve četnike.

Par meseci kasnije, 19. novembra, Nemci su ujedinili četnike i muslimanske kvislinge u borbi protiv partizana, izričito im zabranivši međusobne pokolje. Zbog zasluga, Mihailović je 1944. godine Đurišića unapredio u čin potpukovnika, a Hitler mu je iste godine dodelio gvozdeni krst.

KAZNA

Nakon rata, neki od odgovornih za klanje male dece su odgovarali. Avgusta 1945. u amfiteatru Pravnog fakulteta u Beogradu organizovano je prvo javno posleratno suđenje protiv Lukačevića i drugih četničkih vođa. Lukačević je, između ostalog, odgovarao što je kao komandant četničkih snaga u Bosni organizovao pokolj u Foči i učestvovao u istrebljenju muslimanskog stanovništva. Osuđen je na smrt i streljan krajem avgusta 1945.

Pavle Đurišić i Zaharije Ostojić nisu dočekali kraj rata. Njih su aprila 1945. godine zarobile i potom ubile snage NDH u pokušaju da se domognu zapada.

General Dragoljub Mihailović je 1946. godine uhvaćen i optužen, između ostalog, i za ovu opsežnu operaciju etničkog čišćenja. Mihailović se branio relativizovanjem zločina, prebacivanjem odgovornosti na svoje potčinjene, pa i na čitav narod "vasojevićkog kraja". On je kao povod za pokolj dece naveo ustaške zločine nad Srbima. Sudija je Mihailoviću postavio pitanje: “Jesu li ustaše i deca?” na šta je on legalistički odgovorio: “Moje naređenje za ubistvo žena i dece apsolutno ne postoji.”

Doista, i Mihailović i Đurišić naređuju poštedu žena i dece. Mihailović je u svom naređenju piše: „komandanti će preduzeti najstrožije mere da se svaka pljačka zabrani, ubijanje nevinih ljudi, žena i dece spreči i zavede najveći red i disciplina kod svojih jedinica,“ a Đurišić u svom: „sve borce Muslimane, ustaše i komuniste ubijati. Žene i decu ne ubijati.”

Lukavo, nema šta. Obojica su ostavili pisani trag, koji govori jedno, i trag krvi, koji govori drugo.

Nakon što su sebi napravili alibi, više se nisu osvrtali formalnu zabranu ubijanja žena i dece, što samo govori o njenoj suštinskoj beznačajnosti. Štaviše, očito su imali drukčiji dogovor. Đurišić nakon pokolja javlja Mihailoviću da je sve izvedeno “tačno po naređenju i izdatoj zapovesti”, odnosno sva sela su spaljena, a stanovništvo uništeno „bez obzira na pol i godine starosti“. Niko ne pominje zločin ili eksces, operacija je pravo uspela.Herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starešinama su u svakoj situaciji dokazali vidnog izražaja i zaslužuju svaku pohvalu.“

Predsednik suda: Ali, objasnite vi ovu situaciju, ovaj izveštaj Pavla Đurišića koji ste vi primili. Jeste li vi primili od Pavla izveštaj o njegovoj „akciji" protiv muslimanskih sela.

Optuženi Mihailović: Jesam... To su bile drvene kuće i moglo je za vreme same borbe da se to i desi.

Pretsednik: Ama, ne radi se ovde o drvenim kućama. Ovde se radi o ubijanju hiljade žena i dece.

Optuženi: Prvo, smatram da je izveštaj preteran. Drugo, smatram da je masa njih poginulo usled nemanja zaklona. Treće, smatram da je u ovim borbama učestvovao narod iz celog vasojevićkog kraja.

Optuženi Mihailović je pred sudom pokušao da opravda pokolj tumačeći da su svi ubijeni stanovnici bili kolektivno krivi:

Predsednik: Da li su muslimani iz ova 33 sela sa oduševljenjem na zboru glasali da ih četnici pokolju i popale?

Optuženi: Oni su se borili. Sva su ta sela bila u italijanskoj službi kao italijanski milicionari.

Mihailović je pravdao pokolj nejači time što su "sva srpska sela na desnoj obali Lima popaljena od muslimana", a "mržnja Crnogoraca prema muslimanima poznata je." Sebe je pravdao time da mu je Đurišić javio "da će usput da raščisti sa Bukovicom", ali "nije mislio da će on na taj način raščistiti".

Mihailović je proglašen krivim po nekoliko tačaka optužnice, uključujući zločine protiv čovečnosti. Osuđen na smrt i streljan sredinom jula 1946. u Beogradu.

SLAVA

Kapetan Nikola Bojović, koji je komandovao napadom na selo Bukovicu, u kojoj je ubijeno 574 žitelja, uglavnom majki i male dece, uspeo je da pobegne iz Jugoslavije i izbegne odgovornost za učešće u masakru. Umro je u 2004. godine u Londonu, u 97. godini života, a sahranjen u Beogradu, uz crkvene počasti. Pravoslavni mitropolit Amfilohije je nad njegovim odrom citirao Jevanđelje i poručio okupljenima da je kapetan Nikola Bojović bio „vitez duha, obraza i vjere“.

Voleo bih znati kojom logikom je pravoslavni mitropolit Amfilohije proglasio jednog od egzekutora „vitezom duha, obraza i vjere“, vernog “majčinom mlijeku, Bogu, Otadžbini i Kralju“?

Nemojte mi samo reći da ga ovaj duhovnik slavi i hvali zato što je ubijao tuđu decu?

 

02.10.2012.

IVICA DAČIĆ: SRBIJA POŠTUJE DEJTON I NEMA PREČI INTERESA DA ENTITET RS-a PRIPOJIMO SRBIJI

Premijer Srbije nakon sastanka u Banjoj Luci
Dačić: Srbija poštuje Dayton i nema preči interes od saradnje sa RS
.................
2.10.2012.
................
Dačić: Srbija poštuje Dayton i nema preči interes od saradnje sa RS

Ivica Dačić

.....................................................

Srbijanski premijer Ivica Dačić, izjavio je danas u Banjoj Luci da se Srbija zalaže da poštivanje Dejtonskog sporazuma, ali da nema preči interes od saradnje s Republikom Srpskom (RS).

- Srbija nema preči interes od saradnje s RS-om. To je strateški značaj za Srbiju- kategoričan je Dačić.

On je nakon današnjeg sastanka u Banjoj Luci s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i premijerom Aleksandrom Džombićem kazao da se to vidi i u ekonomiji, gdje su RS i Srbija gotovo pa najvažniji vanjskotrgovinski partneri.

Naglasio je da je Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma te se zalaže za njegovo poštivanje, a da je promjena tog dokumenta moguća samo ukoliko je to uz saglasnost sva tri naroda i dva entiteta.

- To je jasna politika koju Srbija ima i na osnovu te politike razvija i svoje odnose s Banjom Lukom i Sarajevom, a s druge strane ima i paralelne i specijalne odnose s RS-om, što je potpuno razumljivo. Ne znam da li iko na svijetu može da kaže ijednu riječ protiv te saradnje, osim da je pohvali, tvrdi Dačić i navodi da je regionalna saradnja osnova funkcionirana i u samoj Evropskoj uniji, kojoj namjeravaju da kandidiraju i neke projekte koji se zajednički dogovaraju na današnjoj sjednici vlada RS-a i Srbije.

Govoreći o temama kandidiranim za tu sjednicu, Dačić je kazao da je njegov cilj da se zajednički rad dviju vlada što više operacionalizuje i konkretizuje te da se međusobno odnosi sve više razvijaju.

- To znači da se ne bavimo samo političkim pitanjima, već da gledamo da se nešto uradi kada je riječ o projektima koji su važni za život građana Srbije i RS-a, kazao je Dačić i podsjetio na niz tema koje su predložene za današnje razmatranje.

Među njima je projekt "Podrinje" vezano za saradnju općina koje se u toj regiji nalaze s jedne i druge strane Drine, zatim ubrzavanje provođenja sporazuma o hidropotencijalu na "srednjoj Drini", čija je vrijednost u Srbiji veća od pola milijarde eura i ta zemlja je već potpisala i sporazum s italijanskim partnerom, a neophdono je, kaže, da se u sve to uključi i RS.

Na zajedničkoj sjednici dviju vlada bit će riječi, kazao je, i o pitanju putne infrastrukture, memorandumima koje će potpisati ministarstva finansija, pitanju dvojnog državljanstva, te projektu "Južni tok", čija izgradnja, istakao je, počinje u decembru u Rusiji, a Srbija će nastojati da u istom mjesecu i ona uskladi te aktivnosti.

- Cijela ta investicija je u Srbiji nešto manja od dvije milijarde eura, a za nas je veoma bitno što će jedan krak tog gasovoda prolaziti i kroz RS. RS je potpisala taj dogovor s ruskim "Gaspormom" i imat ćemo prilike da se o tome zajednički razgovora, jer se u decembru očekuje i sastanak predstavnika svih zemalja kroz koje prolaze "Južni tok", dodao je  premijer.

Bit će riječi i o projektima "Andrićgrada", odnosno osnivanje instituta "Ive Andrića", a Dačić kaže da su to sve projekti koji imaju cilj da se pokaže zajednički interes RS-a i Srbije.

Podsjetio je da je u Banjoj Luci danas gotovo cijela Vlada Srbije, odnosno nisu prisutna samo tri ministra.

 

02.10.2012.

BiH POSLIJE DODIKOVOG ISTUPA: ŠTA TO BJEŠE POLITIČKA KOMUNIKACIJA - BAHATI MILIJARDER IZ LAKTAŠA

BiH poslije Dodikovog istupa: Šta to bješe politička komunikacija

Milorad Dodik

Milorad Dodik

......................................

U Bosni i Hercegovini ne postoji elementarni nivo političke komunikacije, granica odavno nema, a politički primitivizam i bahatost svakodnevnica su, naročito u vrijeme predizbornih kampanja. Tako više i nije neobično kada predsjednik jednog od bosanskohercegovačkih entiteta, najčešće je to Milorad Dodik, kaže da je država u kojoj živi i zarađuje trula, pa se dan nakon toga pozabavi i susjedima kojima poruči da se ne mogu pitati u njegovoj avliji.

Pitala smo analitičare gdje su granice u političkoj komunikaciji i zabilježili samo neke izjave gore pomenutog Milorada Dodika.

„Bosna je trula zemlja, ionako ne zavređuje da postoji. To je jasno“.

Ovako govori predsjednik Republike Srpske u jeku predizborne kampanje. I to nije prvi put. Milorad Dodik je ovdašnju javnost navikao na svakojake medijske istupe. Ovaj koji smo čuli nije se završio ovako - pokušao je da obrazloži svoj politički stav o državi u kojoj živi, začinivši ga ličnim, ali i vidovnjačkim sposobnostima:

„Očigledno da je Bosna u fazi definitivnog raspada, koji naravno može da traje i duže i brže. A što se mene tiče, dabogda se raspala što je moguće prije.“



Za analitičare nema dvojbe: u Bosni i Hercegovini ne postoji elementarni nivo političke komunikacije, granica odavno nema, a politički primitivizam i bahatost svakodnevnica su, naročito u vrijeme predizbornih kampanja.
​​
„Ono što jeste granica političke komunikacije u BiH je umrlo zajedno sa politikom 1992. godine, a živjeli smo tu političku komunikaciju samo dvije godine od prvih općih izbora do rata. Ono što se dešava danas u javnom prostoru BiH jeste ne politička komunikacija nego potpuno odsustvo svakog oblika komunikacije, dijaloga, tolerancije itd.“ kaže glavna i odgovorna urednica sarajevskog Radija Stari grad Senka Kurt.

Tanja Topić
............................................
​​„U isto vrijeme kada se negdje vrlo oštro kritikovao govor gospodina Bakira Izetbegovića pred Generalnom skupštinom UN-a kao nešto što je njegov privatni stav, nije jedinstveni, usaglašeni stav iz BiH, imate slučaj da drugi visoki dužnosnik iz BiH isto tako kaže vani da je ona trula zemlja“, navodi Tanja Topić, analitičarka iz Banje Luke.

Političke elite u BiH izrasle su na primitivizmu i najnižim strastima svojih birača i danas se na vlasti održavaju u tom zatvorenom krugu, objašnjva publicista Emir Imamović.

„Ne možete očekivati da neko osvoji vlast tako što će širiti jezik mržnje, pothranjivati predrasude, negirati zločine itd., a onda kao da se odjednom promijeni i postane civiliziran“, podvlači Imamović.

Kampanja bez prestanka

Da predsjednik RS malo mari za kritike kada su njegovi javni istupi u pitanju, potrudio se pokazati svima dan nakon izjave o truloj državi. Dok je susjedna Crna Gora pisala protestnu notu u kojoj stoji da je BiH prekršila međunarodnu konvenciju o prekograničnom uticaju na životnu sredinu zbog toga što je Vlada RS potpisala ugovor o gradnji četiri hidroelektrane na Drini, Milorad Dodik jasno je poručio da ga ne zanimaju ni Vlada BiH, ali ni Crna Gora:

„Nemaju ni Crna Gora ni Savjet ministara BiH nikakve nadležnosti oko toga. To je isključiva nadležnost vlasti RS. Napravljena je studija. Sve ono što radimo, radimo na prostoru RS. A na prostoru RS mi smo suvereni i nikakva Crna Gora neće ni protestnim ni bilo kakvim notama uspjeti da to spriječi.“  
Asim Mujkić
​​...............................
Politička zajednica, koja je navikla na svaku vrstu nasilja i u javnoj i u političkoj sferi, ima jedan nasilnički diskurs, objašnjava profesor sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić.

„Živimo u takvom društvu ustavno strukturiranom da se uopće ne prepoznaje, pa je ono partikularno, dakle etničko, preuzelo ulogu općeg - i ono, u cilju svoje dalje homogenizacije, naravno da stalno isključuje one druge, one koji nisu po njegovoj mjeri. I onda ćemo imati naravno i takve izjave koje negiraju državu, negiraju narode, koje imaju rasistički prizvuk, koje negiraju zločine itd.“ navodi Mujkić.

„Kod nas predizborna kampanja traje u kontinuitetu. Član Predsjedništva Nebojša Radmanović je meni u jednom intervjuu to lijepo rekao: ’Mi smo taoci svojih birača. Da bi nas podržavali, govorimo ono što hoće da čuju. Da bi ostali uz nas, mi moramo nastaviti govoriti ono što oni hoće da čuju, pa čak i kad u to ne vjerujemo’,“ kaže publicista Emir Imamović.

Da sve bude još apsurdnije, izjave kakva je Dodikova o truloj državi, neće biti kažnjene već nagrađene kod birača. Senka Kurt vjeruje da je riječ o dobro osmišljnoj izbornoj kampanji.

„Ni Dodik ne može sve uvijek sam. Nije on baš takav genije i takav šarlatan da nikad ne predviđa nešto šta će reći. Ja pretpostavljam da njega nekad ponesu malo emocije, pa kad vidite tu masu koja dole urla: ’Mile, Mile’, da vam se otme iz duše ponekad neka suluda rečenica – ’dabogda propalo nešto’. A u ovom momentu je Miloradu Dodiku najmanje u interesu du da propadne BiH. Bez BiH Milorad Dodik nije Milorad Dodik, nego samo jedan sitni političar iz jednog bh. entiteta. Pitam se samo šta će onda Dodik sa svim svojim najbližim prijateljima koje je zaposlio u državnim institucijama. Bez BiH ni njegov Nikola Špirić više nije Nikola Špirić, ni njegova Dušanka Majkić više nije Dušanka Majkić. Dakle, jedino što Miloradu Dodiku preostaje je da moli Boga da BiH ne propadne“, zaključuje Kurt.

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš

Bahati milijarder iz Laktaša

Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Photo: Stock
Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta
Heil, Mile: Dodik kao Adolf
Photo: Stock
Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme "Integral inžinjering" je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.
Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.
"Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje", kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić
Photo: Stock
"MILE RONHILL" U DUHANSKOJ MAFIJI

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak "Mile Ronhill". O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja "duhanskoj mafiji". Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.
Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka "Makedonija tabaku" i 250 hiljada maraka "Banjalučkoj banci". U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine "Agroprom banka" oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.
Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim "poslovima" je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao "Mobi's" mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen
Photo: Stock
IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

"Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi 'Integral inžinjering',čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM", kaže Borko Džajić.
Dodik svoje interese ima i u firmi GP "Krajina", čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi "Krajina" je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili "Forumu roditelja RS" tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim "Kaldere" i "Krajine", to su "Integral inženjering", "Niskogradnja", "Grand trejd" i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.
I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta
Photo: Stock
Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje "Laktaši" gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.
Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.
Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime
Photo: Stock
Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.
A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA
Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.
Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.
U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.
Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus
Photo: novitalas.com
U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne "ovlaštenim učesnicima" u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.
No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.
Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!
DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI
Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća "Baraji" u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. "Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM", kaže Borko Džajić.
Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno
Photo: Stock
Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije - "Komgrapa", koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.
Naime, Milorad Dodik je preko "Integral Inžinjeringa" iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant "Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.
Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš
Photo: Stock
Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. "Komgrap" ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.
Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.
DODIK I ĐURIĆA UVEOCI
Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.
Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika
Photo: Stock
Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik "Agroprom banke", kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio "Nove banke", što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme "Zekstra", zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. "Zekstra", odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće "Boska" u centru Banjaluke.
Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet "kontroverzni biznismen", najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio "svoju" imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da "tog novca u tekstilu nema". Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod "Zemun", fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska "Optika". Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.
Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine
Photo: S.Pašalić
Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje "Zekstra renta cara" i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.
DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI
Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.
Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković
Photo: Stock
Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi "Hidrogradnju" na Palama, zatim "Jedinstvo" iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme "Vektor Integra" u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.
Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".
Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.
Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile
Photo: kurir-info.rs
Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...
DODIK NA LEDU
Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.
Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije "odbačena", već "obustavljena". To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika "Integral inžinjeringa" zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa "sumnjivo"!

 

 

02.10.2012.

EPIDEMIJA TROŠENjA U BH. INSTITUCIJAMA PROLAZI BEZ SANKCIJA

Epidemija trošenja u bh. institucijama prolazi bez sankcija

Skupština BiH

..............................................

Kancelarija revizora BiH dala je negativno revizorsko mišljenje o izvršenju budžeta bh. institucija za prošlu godinu. Primjedbe se odnose na proceduru donošenja budžeta, neusvajanje podzakonskih akata koji regulištu izdatke za vozila, reprezentaciju, službene telefone, te nepostojanje jedinstvenih pravila i ponašanja u državnim institucijama. Ovo nije prvi put da državni službenici troše nemilice, no, može im se - jer ni do sada nisu bili kažnjavani. Revizori nemaju način da ih sankcionišu, a bh. parlament do sada nije uputio niti jedan prijedlog pravosuđu da pokrene istrage gdje je to potrebno. Analitičari ocjenjuju da će takva praksa biti nastavljena.

Ne postoji država u svijetu u kojoj se tako maćehinski ponašaju kada je riječ o trošenju budžetskog novca kao što je to slučaj kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. Iz godine u godinu revizori ukazuju da se troši više od predviđenog, no, sve ostaje samo „mrtvo slovo na papiru“. Samo u prošloj godini na prevoz i topli obrok državne institucije su potrošile više od 40.000 eura, a na telefonske i poštanske račune 23.000. No, najveći troškovi se odnose na usluge i reprezentacije, autorske honorare, naknade u komisijama i ugovore o djelu. Najveći potrošači budžetskog novca su ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, odbrane i vanjskih poslova.

Glavni revizor Milenko Šego za RSE kaže kako Kancelarija za reviziju uočila lančane reakcije u kojima institucije, vođene primjerom jedne koja napravi trošak, urade isto.

„Na razini državnih institucija sve poprima nekako epidemiju. Dovoljno je da se uvede u nekoj instituciji neka vrsta troška, automatski to poprima, ukoliko mi ne reagiramo i ako to ne ’napadnemo’, domino efekat“, kaže Šego.

Niti jedan dosadašnji revizorski izvještaj državnih institucija nije bio predmet istrage pravosudnih institucija. Kancelarija za reviziju nema mandat da sankcioniše, a to ne radi ni državni parlament, u čijoj je nadležnosti da dostavi bh. pravosuđu negativne izvještaje ukoliko postoji sumnja za istražne radnje. Prema riječima Emira Kabila, predsjednika Komisije za finansije i budžet Zastupničkog doma bh. parlamenta, ta praksa će biti promijenjena.

„Komisija za budžet i finansije će proslijediti ove negativne izvještaje našem pravosuđu, a na njima je da poduzmu određene mjere. Moram priznati da tu postoji konsenzus i kod poslanika iz RS i iz Federacije“, rekao je Kabila.

Kapilarna moć

No, hoće li postojati politička volja u bh. parlamentu da se kazne oni koji troše više nego što smiju, u ovom trenutku teško je prognozirati s obzirom na prvu reakciju iz Republike Srpske. U svom prepoznatljivom stilu i u svrhu predizborne kampanje, Milorad Dodik, predsjednik tog bosanskohercegovačkog entiteta, je trošenje novca doveo u vezu sa raspadom Bosne i Hercegovine. Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka, to ovako komentariše:

„Ako predsjednik RS daje izjavu da je BiH trula i da treba da propadne, samo neka preuzme svoju trećinu činovnika u tim državnim institucijama, ali pro tom on onda mora ovdje obezbijediti njihovo izdržavanje. Jer izgleda kad je na državni trišak, onda može sve, zaboravljajući da su to ljudi iz istih partija koje obnašaju i na nižim nivoima vlast, i da to nisu donijeli marsovci nego iste partije koje to sad kritikuju i čerupaju. Njihovi su ljudi napravili ovu katastrofu od finansija i kada je država u pitanju.“ 

Prekomjerno trošenje novca budžetskih korisnika dešava se u zemlji u kojoj je polovina stanovništva nezaposlena, a druga polovina jedva sastavlja kraj sa krajem, u zemlji u kojoj je prosječna plata 400 eura, poslanička 2.500 eura, a minimalna penzija 150 eura.

„Na makro nivou u državi BiH samo u zadnjih godinu dana, 13.00 ljudi je više u odnosu na prošlu godinu registrovano nezaposlenih, 7.000 ljudi je u privredi izgubilo posao, do je u javnoj upravi posao dobilo 2.000 ljudi“, kazao je Damir Mehmedbašić, analitičar u Centru za zastupanje građanskih interesa.
Damir Mehmedbašić
​​............................................
Građane Sarajeva smo pitali šta misle o rastrošnosti bh. institucija.

„Nema odgovornosti, nema sankcija i samim tim ljudi se ponašaju onako kako njima odgovara“,  „Danas, sutra će sigurno biti iza brave mnogi. Treba mnogo zatvora da bi se sve to strpalo“, „Kadija te tuži, kadija te sudi - isto ti je“, „Lopov do lopova“, kažu Sarajlije.

Kako sada stvari stoje, revizorski izvještaj državnih institucija za prošlu godinu, kao i svi dosadašnji, kupiće prašinu u nekim ladicama uprkos obećanjima koja dolaze iz državnog parlamenta da će ga proslijediti pravosudnim institucijama. A na naše pitanje zbog čega ne postoji procesuiranje odgovornih, Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, odgovara:

„Zašto ne postoji procesuiranje odgovornih osoba za takvo ponašanje sa javnim novcem najbolje svjedoči slučaj oslobađajuće presude u tužbi protv Edhema Bičakčića i Nedžada Brankovića, gdje slučaj padne zbog obične fotokopije koja tobože nije ovjerena na sudu. Ili slučaj tužbe protv braće lIjanović i Dragana Čovića. Niz takvih radova pokazuje da su sve razine u vlasti duboko kriminalne i da je svaka politička elita na ovaj ili na onaj način uvučena u kriminal. Nemoguće jer očekivati da državni organi procesuiraju one koji im naređuju. Moć je kapilarna, i moć je do te mjere ušla u sve pore sistema da smo mi taoci straha institucija sistema od političkih moćnika. Na taj način je sistem u potpunosti zarobljen i ne treba očekivati nikakvu vrstu ni političke, ni moralne, ni krivične odgovornosti političkih elita.“

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
57716178

Powered by Blogger.ba