Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.09.2012.

NEZAVISNI KANDIDAT ZA NAČELNIKA SREBRENICE; ĆAMIL DURAKOVIĆ: NISAM SE POKAJAO ŠTO SAM SE VRATIO U SREBRENICU

Nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
.................
30.09.2012.
................
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
Duraković: Spreman sam boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice
FOTO: A. Bajrić Blicko

..............................................................

 

Životni put Ćamila Durakovića, nezavisnog kandidata za načelnika Srebrenice, sličan je putu Srebreničana koji su imali sreću da prežive genocid počinjen 1995. godine. Sa svojih 16 godina našao se u čuvenoj "koloni smrti" i nakon sedam dana pješačenja uspio stići u Nezuk. Sam. Znao je samo da ima brata u Živinicama, ali o sudbini oca, majke i drugog brata te mnogobrojnih svojih bližih i daljih rođaka tog trenutka nije ništa znao.

- Krenuo sam iz Srebrenice s daidžom i dvojicom daidžića, jer su se otac, majka i srednji brat u to vrijeme nalazili u zoni Žepe. Majka je kasnije stigla u Zenicu, otac i brat su odvedeni u srbijanske logore Šljivovica i Mitrovo Polje, a ja sam, nakon što sam stigao na slobodnu teritoriju, otišao bratu u Živinice - prisjeća se Duraković vremena u kome nije ni sanjao da će 17 godina poslije ponovo biti dio jedne "kolone" koja se, slično onoj prvoj, također bori za spas Srebreničana i Srebrenice. 

Možemo zajedno

Odakle Vam motiv da se, nakon gorkog srebreničkog iskustva, izbjegličkih kampova  u BiH i Hrvatskoj, a potom višegodišnjeg, dosta lijepog života u SAD-u, danas prihvatite borbe za prvog čovjeka Srebrenice?

- Za osobu koja u sebi ne nosi iskustvo o kome govorite vjerovatno ne postoji neko logično objašnjenje. Za one druge, kojima je Srebrenica ostavila trajne biljege u životu, motiv je potpuno razumljiv. Možda me neko smatra ludim, možda neodgovornim prema svom potomstvu, možda neko misli da nemam gdje... Šta god da ko mislio, ja javno poručujem da sam potpuno svjestan onoga šta radim i da sam potpuno spreman da u tome što radim idem do kraja.

Šta znači Bošnjak na čelu Srebrenice, ako znamo da svako ko dođe na to mjesto, bio Bošnjak, Srbin ili neko treći, mora voditi računa o komunalnim i drugim problemima koji se tiču života svih građana?

- Naravno da mora. Ali trebamo se suočiti s činjenicom da je Srebrenica sve drugo osim samo problema komunalija. Ovdje su Bošnjaci nekada bili većinski narod i danas skoro da ih nema. Neko je tu većinu pobio. Eksponenti politike koja je pobila ovaj narod hoće da nas ubijede da ih je trebalo pobiti, dok neki tvrde da ti što su pobijeni nisu ni postojali. Ako takvi političari i politike ovladaju Srebrenicom, sudeći prema onom što gledamo i slušamo posljednjih dana, bit će to završni čin genocida.

U ratu su o našoj sudbini odlučivali Radovan Karadžić i Ratko Mladić i znamo kako smo prošli. Danas, u miru, naša sudbina je u našim rukama i ne smijemo dozvoliti da o njoj odlučuje podmladak ove dvojice. Trebamo se svi pogledati u ogledalo i upitati da li smo spremni boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice. Ja jesam, a mislim i mnogi drugi. Ne da bi drugi bili pobijeđeni, već da bi se postigla pravda. A o komunalnim problemima u svakoj vlasti brinuli su se komunalci.

Dodik je prije nekoliko dana usred Srebrenice izjavio da ovdje nije bilo genocida. Je li to njegova amnestija onih koji su genocid činili ili samo predizborno okrupnjavanje srpskog  biračkog tijela?

- Mnogi su spremni ove njegove izjave tumačiti kao "predizborne bombe". Ja nisam. Takvih izjava smo se svi naslušali i one se plasiraju po gebelsovskoj formuli da hiljadu puta izgovorena laž postaje istina. Te laži su svakako za lokalnu upotrebu i na širem planu nemaju utjecaj, jer o tome šta se ovdje dogodilo 1995. postoje pravosnažne presude međunarodnih sudova. Mene više brinu izjave Radomira Pavlovića, čovjeka koji iz Srbije svaki dan dolazi na posao u Srebrenicu i koji ovih dana poručuje da je krajnji cilj Srba u Srebrenici nezavisna i suverena Republika Srpska. To su oni političari koji, zarad opstanka na vlasti, drže svijest svog naroda zarobljenu u najcrnjem vremenu rata i neostvarivih ratnih ambicija. To je vrlo opasno.

Jasno je da biračko tijelo u Srebrenici godinama ne glasa za programe kandidata, već za njihovu nacionalnost. Čime ćete Vi ohrabriti Bošnjake da glasaju na izborima 7. oktobra?

- Neću ih sigurno hrabriti na način kako to čine Dodik, Pavlović i njima slične nacionalne uzdanice, odnosno retorikom da je život Srba i Bošnjaka u Srebrenici nemoguć. Tvrdim da možemo živjeti zajedno, ustvari, mi takav život već živimo. Ali, ako srebrenički Bošnjaci, bilo gdje da se danas nalaze, žele da im se zatru temelji njihove babovine, da im divljač rovi kosti njihove braće i očeva u mezarju u Potočarima, ako ne žele da u Srebrenicu vrate nekadašnji gospodski duh čaršije, onda neka ovaj grad prepuste ljudima poput Pavlovića. Ja i mnogi slični meni spremni smo da Srebrenicu učinimo gradom života, a ne da je ostavimo zarobljenu u smrti.

Uspjeh Inicijative

Za biračko uho ovo je pitka predizborna priča, ali, objektivno, koliko je Bošnjaka spremno doći u Srebrenicu da glasa kako bi Ćamil Duraković postao njen načelnik? 

- Odmah da budem jasan, ako neko misli da glasanjem za Ćamila Durakovića glasa za njegovo radno mjesto, a ne za načelnika Bošnjaka, neka slobodno glasa za Rašu, Vesnu ili ne glasa nikako. Ja sam kandidat svih probosanskih političkih partija i sigurno nisam kandidiran što sam želio četiri godine igrati lopte na stadionu "Gubera", već što sam spreman nositi teret kakav je život u Srebrenici.

E, ako sam ja spreman da taj teret nosim s najvišom dozom odgovornosti, onda, valjda, ti moji Srebreničani mogu jedan dan u te četiri godine učiniti napor da izađu na izbore i tako mi pomognu. Ovo govorim jer sam se prethodna tri mjeseca, odnosno za vrijeme provedbe Inicijative "Glasaću za Srebrenicu", uvjerio da su mnogi Srebreničani spremni da ponovo "zalegnu" za Srebrenicu.

Tvrdite da je Inicijativa bila mnogo više od same registracije birača?

- Apsolutno! Evo, dok mi razgovaramo, stigao je jedan srebrenički Bošnjak koji dugo živi u Srbiji da bi se ovdje prijavio i glasao na nepotvrđenim glasačkim listićima. Dakle, Srebreničani su postali svjesni šta njihov glas na izborima znači. Trebala je samo šira akcija, kakva je bila Inicijativa "Glasaću za Srebrenicu", pa da se probude i oni najuspavaniji.

U Srebrenici se za Općinsko vijeće, osim partija koje okupljaju srpsko biračko tijelo, natječe i nekoliko probosanskih partija, prije svega SDA, SBB BiH, SDP, SBiH. Hoće li sve njihovo članstvo glasati za Vas?

- Nemaju razloga da ne glasaju. Ako su se njihovi lideri, o čijim odnosima svakodnevno čitamo i slušamo u medijima, mogli bez ijedne ružne riječi dogovoriti o meni kao zajedničkom kandidatu, zašto bi onda Srebreničani bili protiv Srebreničanina. Ja učestvujem na predizbornim skupovima svih tih partija i objašnjavam zašto je važno da Bošnjak bude na čelu Srebrenice, ali i zašto je važno da se život u Srebrenici maksimalno relaksira kako bi bilo dobro i Bošnjacima i Srbima.

Jesu li sarajevski stranački lideri ispunili svoja obećanja data na sastanku u Potočarima?

- Jesu. Neki manje, neki više, ali onaj ko je to u potpunosti uradio, i to odmah, bio je predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić. Bez obzira što u Srebrenici ima stranačku organizaciju, nije se dvoumio da mi da maksimalnu podršku za načelnika. Pokazao se najpragmatičnijim. Nije bilo nikakvog "zavijanja". Osim moralne, odmah je dao i materijalnu podršku Inicijativi "Glasaću za Srebrenicu". Pomogli su i drugi, neki lično, neki preko institucija, pomogle su i neke strane ambasade. Tvrdim da svaka dobra i realna ideja može dobiti podršku samo ako se odlučno krene u njenu realizaciju. 

Prava istina

Međutim, Radončić je ovih dana meta predizbornih udara od prvaka SDA i to upravo zbog Srebrenice. Kako to tumačite?

- Ja u Srebrenici hodam po predizbornim skupovima svih stranaka i do sada nisam prisustvovao takvim napadima. Oni koji se u predizbornoj kampanji širom Federacije bave mrtvim Srebreničanima i prebrojavaju one koji su i koji nisu dolazili u Potočare bolje bi bilo da svojim biračima pokažu koliko su im puteva, škola, sportskih igrališta napravili. Da pokažu koliko su srebreničke djece zaposlili, dali im stipendije ili, konkretno, koliko su materijalno pomogli kampanju "Glasaću za Srebrenicu". Neka se oni prozivaju, napadaju, tuku ako hoće, ali neka srebreničke žrtve i Potočare ostave na miru. U svakoj civiliziranoj zemlji svijeta takva kampanja bi bila prezrena, odnosno zabranjena.

Ako budete izabrani za načelnika Srebrenice, šta će biti Vaš prioritet?

- Prioritet će mi biti realan život! Da se prihvate činjenice iz prošlosti, da tu našu tužnu prošlost iskoristimo da napravimo svjetliju budućnost. Da se prestane s lažima o velikonacionalnim projektima. Nema toga. Ne može Radomir Pavlović pričati o srpskom interesu u Srebrenici, a njegova djeca da idu u školu u Bajinoj Bašti, tamo se liječe, tamo se bave sportom, dok dijete Srbina iz Srebrenice nema ni za užinu. Od njegove priče koristi ima samo on i niko više. Sve je laž i obmana. Isto je stanje i sa Bošnjacima. 

Lako je iz Sarajeva prolijevati suze za Srebrenicom. Treba doći ovdje pa se suočiti s činjenicom da dijete preživjelog srebreničkog borca zavidi svom školskom drugu kojem je babo poginuo u genocidu, jer mu majka prima kakvu-takvu penziju pa mu može kupiti tašnu i knjige, a ovome ne može. To je prava istina o Srebrenici. Tvrdim da je ime Srebrenica danas sinonim za zloupotrebu svake vrste, počevši od nevladinog i vladinog sektora pa do političkih i svakih drugih karijerista. Za mene Srebrenica nije karijera, već odgovornost, zbog koje možete da ponesete, kako pozitivan tako još više negativan pečat u biografiji i to dok ste živi.

Ovdašnji Srbi su svjesni stanja

- Srbi u ovom regionu, posebno oni koji žive u Srebrenici, su kolateralna šteta odnosa Banje Luke prema istočnoj Bosni. Posao u institucijama u Srebrenici dobili su Srbi sa strane, a ne oni domicilni, zahvaljujući upravo Srbima koji se nalaze na čelu tih institucija. Imam podatak da je u Rudniku Sase zaposleno više od 80 posto ljudi s drugih područja RS i Srbije, baš kao da su ovi naši, koji su tu desetljećima radili, zaboravili kopati rudu. Mnogi ovdašnji Srbi su svjesni stanja u koje su ih doveli tobožnji nacionalni lideri, ali, nažalost, malo ko ima hrabrosti da to javno kaže. Otkad sam na mjestu zamjenika načelnika, imao sam priliku da mi mnogi dođu i nasamo iznesu svoj gnjev, ali svi do jednog imaju strah da to javno kažu - ističe Duraković.

Ne uznemiravajmo mrtve!

- Kad je Srebrenica u pitanju, postoje dvije stvari o kojima s bilo kim na ovom svijetu  nema razgovora niti dogovora. To je priznanje genocida i poštovanje onog svetog mjesta u Potočarima gdje leže kosti naših ubijenih. Bilo da sam običan građanin ili načelnik općine, o tome nema dijaloga. Genocid je presuđen, a mrtvima je dovoljno da ih ne uznemiravamo. Bar toliko možemo učiniti za njih. Mi koji smo preživjeli odgovorni smo za to - potcrtava naš sagovornik.

Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio iz Amerike

- U SAD-u, tačnije u državi Nju Hempšir, našao sam se 1997. godine. Naime, otac i brat su iz srbijanskih logora otišli direktno u Ameriku, a onda smo im se pridružili drugi brat, majka i ja. Čim sam došao, krenuo sam u srednju školu u takozvani program za izbjeglice koji pohađaju učenici koji ne znaju jezik. Za godinu sam savladao engleski i nastavio školu s redovnim učenicima. Uz to su mi priznali i godinu elektrotehničke škole koju sam završio u BiH. Fakultet pravosudne uprave i porodične psihologije završio sam 2003. Imao sam praksu dvije godine na jednom tamošnjem sudu, kao i u općinskoj administraciji. U aprilu 2005. godine odlučio sam se na povratak. Neposredno iza mene vratili su se i roditelji, dok su braća ostala u SAD-u. Danas roditelji i ja sa suprugom Merdisom i kćerkom Ajnom živimo u porodičnoj kući u naselju Vidikovac u Srebrenici. Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio.

Povodom intervjua objavljenog u jučerašnjem izdanju „Dnevnog avaza", Ćamil Duraković, nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice, izdao je saopćenje za javnost u kojem navodi da je suština njegovog intervjua izmijenjena te se ograđuje od, kako je naveo, "komentara koji su mi stavljeni u usta".


- Stojim iza svega što sam rekao i zato neću podnositi račun nikome, ali isto tako ne želim snositi račun za bilo čije konfabulacije. Nisam izjavio ništa što bi me na bilo koji način svrstalo na jednu stranu ili u bilo koju stranačku kampanju - naveo je, između ostalog, Duraković. 

On je istaknuo da njegova kandidatura počiva na podršci svih stranaka te da bi „svaka svađa ili zauzimanje strana bila kontraproduktivna i direktno protiv kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' i moje kandidature".

- Kao kandidat koji ima podršku sve četiri partije (SDA, SDP, SBB i SBiH), koje ne poriču genocid, nisam nikad ustvrdio da je bilo ko pomogao kampanju "Glasaću za Srebrenicu" više ili manje od bilo koga drugog. Zasluge za uspjeh „Glasaću za Srebrenicu" pripadaju našim sugrađanima koji su, prijavljujući prebivalište i registrirajući se za lokalne izbore u Srebrenici, pokazali da su još uvijek spremni da se bore za Srebrenicu - naveo je Duraković.

Umjesto polemike, nudimo audiozapis

"Dnevni avaz" smatra nesvrsishodnim bilo kakvu polemiku s gospodinom Durakovićem, koji je kandidat za načelnika svih bošnjačkih stranaka, zbog predizborne situacije i iskrene želje da on bude izabran za načelnika.

Umjesto toga, objavit ćemo nekoliko minuta audiozapisa tog intervjua na našem portalu, a koji najbolje potvrđuju da je intervju autentičan.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74162917

Powered by Blogger.ba