Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.09.2012.

BILjANA PLAVŠIĆ, PRVA RATNA ZLOČINKA OSUĐENA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Biljana Plavšić, prva ratna zločinka osuđena nakon Drugog svjetskog rata
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
.................
29.09.2012.
................
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
Biljana Plavšić u Hagu: Ledena maska nije se nikako uklapala u gest pokajanja 
FOTO: AFP

...................................................

 

Rimski filozof Lucije Anej Seneka (umro 65. godine, p. n. e.) kazao je: "Mali se zločini kažnjavaju, a veliki pronose u trijumfu". Ova prastara misao na našim prostorima je posebno upotrebljiva u slučaju Biljane Plavšić, ratne zločinke koja je, zahvaljujući lažnoj katarzi, za velike zločine dobila i odslužila malu zatvorsku kaznu.

Vrata genocida

Plavšić, uz Karadžića, Mladića, Krajišnika i Koljevića, spada u red najodgovornijih osoba iz vrha bosanskih Srba za ubistva desetina hiljada ljudi tokom agresije na RBiH. Ljubeći se sa zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom u Bijeljini dok je na ulicama ovog semberskog grada ležalo na desetine ubijenih Bošnjaka, Biljana je kao tadašnji član Predsjedništva BiH još 3. aprila 1992. godine odškrinula vrata genocida.

Ova sarajevska profesorica, prijeratni dekan na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu posebno se isticala propagiranjem nacionalne i vjerske diskriminacije, pa je jednom izjavila: "Ja sam biolog, poznajem genetiku i pouzdano znam da su Srbi i muslimani genetski tako strukturirani da ne mogu da žive zajedno. Etničko čišćenje je prirodni fenomen i to nije ratni zločin".

Malo je osoba čija ratna biografija sadrži toliko ekstremizma, surovosti, laži, lažnog predstavljanja, dvoličnosti, licemjerja i prevare kao što je to u slučaju ratne zločinke Biljane Plavšić. Dobrovoljno se predala Haškom tribunalu 10. januara 2001. godine. Odlazak je izveden bez prisustva medija i gotovo u tajnosti, jer čak ni komšije u Banjoj Luci nisu primijetile kad je napustila stan. Prethodno je u Beogradu posjetila brata Zdravka i s njim provela Božić. 

Nakon što je 30. septembra 2002. godine s Tužilaštvom sklopljen sporazum o priznanju krivice, 2. oktobra 2002. Plavšić se izjasnila krivom za progone bosanskih muslimana i Hrvata na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, tj. zločin protiv čovječnosti.

U završnoj riječi pred Tribunalom u Hagu 18. decembra 2002. Plavšić je izrekla sljedeće riječi "pokajanja":

- Put i primjer Svetog Save su slijedile velike srpske vođe, čak i u današnjem vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima. Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom posljednjeg rata. Vjerujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima - premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubijedio naš narod da je svijet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada, tog rukovodstva su jasni: grobovi, izbjeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svijetu, koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera.

Biljana Plavšić osuđena je 27. februara 2003. na 11 godina zatvora. Presudu je saslušala bez ispoljavanja emocija, gotovo ne trepnuvši. U komentarima presude pojedinci bliski Tribunalu primijetili su tu ledenu masku koja se nikako ne uklapa u gest pokajanja i međuetničkog pomirenja.

S druge strane, osoba bliska Biljani Plavšić tvrdila je banjalučkim medijima da je ona i tada ostala dosljedna sebi, nije htjela da pokaže slabost, ali je bila u šoku. Naime, ona je, na osnovu nečijih uvjeravanja, očekivala kaznu od samo pet godina zatvora. Poslije izricanja presude, Plavšić nije htjela ni da se pozdravi sa svojim američkim advokatima. Kada je sklopila nagodbu s Tribunalom i priznala tačku za zločine protiv čovječnosti za svoju ulogu u vođenju rata i izrazila "kajanje" u zamjenu za odbacivanje sedam ostalih tačaka optužnice, uključujući i dvije za genocid, Plavšić je igrala svoju prljavu igru.

Osnovna greška

U intervjuu koji je iz zatvora "Hinsenberg" u Orebru u Švedskoj dala Alternativnoj televiziji (ATV) iz Banje Luke zločinka je priznala da je tada lagala, jer nije mogla dokazati svoju nevinost, kao i da nije mogla pronaći svjedoke koji će svjedočiti u njenu korist.

Bivša glavna tužiteljica Tribunala u Hagu Karla del Ponte (Crala) u svojoj knjizi "Lov, ja i ratni zločinci" tvrdi da ju je Biljana Plavšić žestoko, podmuklo i najbezobraznije prevarila. Kako navodi Del Ponte, Plavšić je priznala krivicu, a bivša tužiteljica očekivala je tada da Biljana bude ključni svjedok protiv Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih optuženika iz Srbije i BiH, navodeći da je ona prisustvovala sastancima s Miloševićem kao i razgovorima Karadžića i Mladića, te da je imala priliku saznati važne detalje o vezama Miloševića i političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba. Del Ponte se sastala s Plavšić neposredno po njenom dolasku u Hag.

- Sjedile smo u mojoj kancelariji i pušile cigarete. Sjećam se da sam joj ponudila paklicu mojih "marlboro gold", američke proizvodnje, misleći da vjerovatno teško nabavlja prave "marlboro" cigarete u holandskom zatvoru i da bi takav gest mogao da bude koristan.
Pokušala je da razgovara sa mnom kao žena sa ženom - piše bivša glavna haška tužiteljica.

Del Ponte je nekoliko mjeseci kasnije pristala na dogovor koji su tužioci postigli s Biljanom o njenoj izjavi o priznanju krivice i odlučila povući optužnicu za genocid.

- Moja osnovna greška bilo je to što je nisam obavezala da pismeno prihvati da svjedoči protiv drugih osumnjičenih. Vjerovala sam njenim usmenim uvjeravanjima i bila sam prevarena - piše Del Ponte.

Koliko je "dama krvave duše", kako je prozvaše tokom suđenja neki strani izvještači pred Haškim sudom, i u svojoj knjizi "Svedočim" lagala o "svojoj netrpeljivosti" prema Radovanu Karadžiću, najbolje pokazuje informacija od 7. avgusta 2008. kada je javno najavila da nakon Krajišnika i Miloševića neće svjedočiti ni protiv Karadžića.

Osam godina, devet mjeseci i 17 dana nakon što se predala Haškom tribunalu, ratna zločinka Biljana Plavšić, po starom običaju Haškog suda da pusti osuđene zločince, pa čak i ako prevare sud odbijajući da svjedoče, nakon dvije trećine odslužene kazne izašla je na slobodu 27. oktobra 2009. godine. Slavodobitno ju je dočekao Milorad Dodik.

Danas Plavšić živi u staračkoj samoći svog beogradskog doma i svake godine prisustvuje odavanju počasti Draži Mihailoviću jer, kako kaže "uvijek mu se divila i slijedila njegov put ka odbrani srpstva".

Bez obzira na sve, historija će upamtiti da su iza zločinke Biljane Plavšić ostali mnogobrojni bosanski grobovi nevinih, silovane žene, stotine hiljada izbjeglih i ucvijeljenih, da je bila prva žena osuđena za ratne zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata i da će se uvijek ubrajati u XXL zločince novije historije čovječanstva.

Mandić: Svetila se jer ju je ostavio ljubavnik - musliman

Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS, svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu u junu 2010. godine, optužio je Biljanu.

- Biljana je mnogo stvari radila iz osvete. Ona je pred sam rat doživjela tešku traumu, jer je bila ostavljena žena. Samo nekoliko nas je znalo za tu njenu depresiju, jer je ostavio ljubavnik koji je bio musliman - svjedočio je Mandić.

Mala kazna za velike zločine

Umjesto 25 godina zatvora, koliko je tražila optužba, Biljana je, zahvaljujući Karli del Ponte, osuđena na mizernih 11. Nakon što je nagrađena malom kaznom za velike zločine, Biljana više nije imala nikakvu obavezu prema Hagu, jer napismeno ništa nije potpisala, tako da je odbila da svjedoči protiv Momčila Krajišnika i Slobodana Miloševića.

Del Ponte: Zaslužna za nagradu Biljani 

Del Ponte je tada, navodno, tražila od Tužilaštva da podnese zahtjev za reviziju procesa protiv Biljane Plavšić.

- Moji zamjenici su mi rekli da će to biti nemoguće i da je "ono što je učinjeno, učinjeno" - tvrdi Del Ponte.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74163161

Powered by Blogger.ba