Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.09.2012.

KOLIKO FAŠIZMA?

Što, kako, za koga/WHW

Koliko fašizma?

 
Photo: Cesare Pietrousti, Penisero unico, 2003

.........................................................................

Projekt kustoskog kolektiva Što, kako, za koga/WHW - Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?) - predstavlja izložbu "Koliko fašizma?" na kojoj će biti izloženi radovi što tretiraju suvremene političke manifestacije na tlu Evrope koje mogu biti razmatrane kao slučajevi ponovne pojave fašizma. Postavke će biti otvorene u Galeriji BAK u Utrechtu (29.09.–23.12.2012) i Extra City Kunsthal u Antwerpenu (5.10.-11.11.2012)

BAK
, basis voor actuele kunst, Utrecht
29/09-23/12/2012
Burak Delier, Etcétera…, Avi Mograbi, Marina Naprushkina, Trevor  Paglen, Cesare Pietroiusti, Jonas Staal, Mladen Stilinović, SUPERFLEX,  Milica Tomić, i Lidwien van de Ven

kustosice WHW
***
Extra City Kunsthal, Antverpen
5/10-11/11/2012
Lawrence Abu Hamdan, Judith Hopf, Sanja Iveković, Gert Jan Kocken,  Thomas Kvam, Avi Mograbi, Wendelien van Oldenborgh, Cesare Pietroiusti,  Lidwien van de Ven, i Želimir Žilnik

kustosi Mihnea Mircan i WHW

Početna točka projekta Koliko fašizma? je zbirka tekstova slovenskog filozofa i političkog aktivista Rastka Močnika objavljena 1995. pod istim imenom. Usred raspada Jugoslavije, Močnik je  povezao sukobe i uspon fašističkih snaga u područjima ”od Jadranskog  mora do Sibira” sa strukturalnim posljedicama uvođenja i rekonstrukcije  perifernog kapitalizma. U vrijeme uspostave nekoliko novih državnih  entiteta utemeljenih na nacionalističkim ideologijama, Močnik je ocrtao niz društvenih konstelacija ključnih za taj proces,  raspravljajući o njihovom anti-antifašizmu i kulturnim politikama s  rasističkim prizvucima. Ali opušteni odnos između kapitalizma i  demokracije – onaj kojeg smo, čini se, uzimali zdravo za gotovo u  desetljeću nakon Hladnog rata – poništen je s početkom 21 stoljeća.  Simptomi koje je Močnik 90-ih detektirao na  ”periferijama” u međuvremenu su se snažno postavili u središte zapadne  liberalne demokracije. Svaka se nova verzija izložbe bavi različitim,  međusobno suprotstavljenim detaljima i fragmentiranim narativima,  ”kratkim spojevima između partikularnog i univerzalnog” koje Močnik  smatra karakterističnima za suvremene forme fašizma, predstavljajući  seriju studija čija je ”lokalna” specifičnost postavljena u odnos sa  širim socijalnim promjenama.

Izloženi radovi u
Koliko fašizma? suprotstavljaju umjetničko  djelovanje političkim manifestacijama koje mogu biti razmatrane kao  slučajevi ponovne pojave fašizma: uspon nacionalističkih osjećaja i  anti-imigracijskih zakona (Lawrence Abu Hamdan, Avi Mograbi, Marina Naprushkina, Cesare Pietroiusti, SUPERFLEX i Lidwien van de Ven); negacija, potiskivanje i deformacija povijesti  (Etcétera..., Sanja Iveković, Gert Jan Kocken, Milica Tomić i Želimir Žilnik);  normalizacija rata i pretjeranog nasilja (Burak Delier, Thomas Kvan i Trevor Paglen);  i brojni slučajevi prisilnih procedura u svakodnevnom životu koji ocrtavaju uznemirujuće obrise fašizma (Judith Hopf, Wendelien van Oldenborgh, Jonas Staal i Mladen Stilinović).  Radovi koje smo prezentirali istovremeno se aktivno bave pitanjem uloge  umjetnosti i njenih institucija, u trenucima kada se demokracija sve  više i više predaje u ruke stručnih tijela koja nisu odgovorna onima  koji ih biraju, a nema sumnje da umjetnički svijet nije tamo gdje se  donose odluke.

Nakon otvorenja izložbe, u subotu 29. rujna 2012 odvija se istraživački kongres u sklopu projekta
Bivši Zapad pod naslovom Onkraj onoga što je bila suvremena umjetnost u Umjetničkoj školi Utrechta, Mariaplaats 27, Utrecht.

Što, zašto i za koga/WHW započeo je projekt koji se bavi suvremenim manifestacijama fašizma sa izložbom
Detalji u Bergen Kunsthallu u Bergenu 2011. Istraživanje se dalje razvija kroz dvogodišnji projekt koji je inicirao WHW pod nazivom Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?). Ta je serija aktivnosti od 2012. do 2014. rezultat suradnje sa Tensta Konsthall u Stockholmu i Grazer Kunstverein u Grazu.

 

30.09.2012.

BIRAČI IZ SRBIJE REGISTROVANI NAKON 24. AUGUSTA NEĆE MOĆI GLASATI NA IZBORIMA

Birači iz Srbije registrovani nakon 24. augusta neće moći glasati na izborima

imageIzbori 2012

..............................................

Građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" pozdravlja odluku Centralne izborne komisije BiH da birači prijavljeni nakon 24. avgusta ne stiču pravo glasa u opštini u kojoj su prijavili prebivalište nakon tog datuma.

Odluku CIK-a BiH naročito pozdravljamo u svjetlu činjenice da su stranke koje negiraju genocid u Srebrenici pokušale registrovati birače i nakon 24. avgusta - zvaničnog isteka zakonskog roka za zaključivanje centralnog biračkog spiska. Očigledno, partije koje negiraju genocid su dovele u zabludu ova lica, uglavnom strane državljane, kršeći pritom zakone Bosne i Hercegovine.

Stoga, očekujemo od CIK BiH da poduzme mjere protiv stranaka koje su ovu nelegalnu aktivnost organizovale jer je, nesumnjivo riječ o pokušaju nezakonitog izbornog inžinjeringa. Upozoravamo da, ukoliko ipak bude pokušaja da takve osobe pristupe biračkom mjestu, inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" i stranke koje su podržale zajedničku kandidaturu Ćamila Durakovića imaju dovoljno posmatrača da ne dozvole nezakonito glasanje ovih lica.

(Vijesti.ba/AA)

 

30.09.2012.

NEZAVISNI KANDIDAT ZA NAČELNIKA SREBRENICE; ĆAMIL DURAKOVIĆ: NISAM SE POKAJAO ŠTO SAM SE VRATIO U SREBRENICU

Nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
.................
30.09.2012.
................
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
Duraković: Spreman sam boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice
FOTO: A. Bajrić Blicko

..............................................................

 

Životni put Ćamila Durakovića, nezavisnog kandidata za načelnika Srebrenice, sličan je putu Srebreničana koji su imali sreću da prežive genocid počinjen 1995. godine. Sa svojih 16 godina našao se u čuvenoj "koloni smrti" i nakon sedam dana pješačenja uspio stići u Nezuk. Sam. Znao je samo da ima brata u Živinicama, ali o sudbini oca, majke i drugog brata te mnogobrojnih svojih bližih i daljih rođaka tog trenutka nije ništa znao.

- Krenuo sam iz Srebrenice s daidžom i dvojicom daidžića, jer su se otac, majka i srednji brat u to vrijeme nalazili u zoni Žepe. Majka je kasnije stigla u Zenicu, otac i brat su odvedeni u srbijanske logore Šljivovica i Mitrovo Polje, a ja sam, nakon što sam stigao na slobodnu teritoriju, otišao bratu u Živinice - prisjeća se Duraković vremena u kome nije ni sanjao da će 17 godina poslije ponovo biti dio jedne "kolone" koja se, slično onoj prvoj, također bori za spas Srebreničana i Srebrenice. 

Možemo zajedno

Odakle Vam motiv da se, nakon gorkog srebreničkog iskustva, izbjegličkih kampova  u BiH i Hrvatskoj, a potom višegodišnjeg, dosta lijepog života u SAD-u, danas prihvatite borbe za prvog čovjeka Srebrenice?

- Za osobu koja u sebi ne nosi iskustvo o kome govorite vjerovatno ne postoji neko logično objašnjenje. Za one druge, kojima je Srebrenica ostavila trajne biljege u životu, motiv je potpuno razumljiv. Možda me neko smatra ludim, možda neodgovornim prema svom potomstvu, možda neko misli da nemam gdje... Šta god da ko mislio, ja javno poručujem da sam potpuno svjestan onoga šta radim i da sam potpuno spreman da u tome što radim idem do kraja.

Šta znači Bošnjak na čelu Srebrenice, ako znamo da svako ko dođe na to mjesto, bio Bošnjak, Srbin ili neko treći, mora voditi računa o komunalnim i drugim problemima koji se tiču života svih građana?

- Naravno da mora. Ali trebamo se suočiti s činjenicom da je Srebrenica sve drugo osim samo problema komunalija. Ovdje su Bošnjaci nekada bili većinski narod i danas skoro da ih nema. Neko je tu većinu pobio. Eksponenti politike koja je pobila ovaj narod hoće da nas ubijede da ih je trebalo pobiti, dok neki tvrde da ti što su pobijeni nisu ni postojali. Ako takvi političari i politike ovladaju Srebrenicom, sudeći prema onom što gledamo i slušamo posljednjih dana, bit će to završni čin genocida.

U ratu su o našoj sudbini odlučivali Radovan Karadžić i Ratko Mladić i znamo kako smo prošli. Danas, u miru, naša sudbina je u našim rukama i ne smijemo dozvoliti da o njoj odlučuje podmladak ove dvojice. Trebamo se svi pogledati u ogledalo i upitati da li smo spremni boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice. Ja jesam, a mislim i mnogi drugi. Ne da bi drugi bili pobijeđeni, već da bi se postigla pravda. A o komunalnim problemima u svakoj vlasti brinuli su se komunalci.

Dodik je prije nekoliko dana usred Srebrenice izjavio da ovdje nije bilo genocida. Je li to njegova amnestija onih koji su genocid činili ili samo predizborno okrupnjavanje srpskog  biračkog tijela?

- Mnogi su spremni ove njegove izjave tumačiti kao "predizborne bombe". Ja nisam. Takvih izjava smo se svi naslušali i one se plasiraju po gebelsovskoj formuli da hiljadu puta izgovorena laž postaje istina. Te laži su svakako za lokalnu upotrebu i na širem planu nemaju utjecaj, jer o tome šta se ovdje dogodilo 1995. postoje pravosnažne presude međunarodnih sudova. Mene više brinu izjave Radomira Pavlovića, čovjeka koji iz Srbije svaki dan dolazi na posao u Srebrenicu i koji ovih dana poručuje da je krajnji cilj Srba u Srebrenici nezavisna i suverena Republika Srpska. To su oni političari koji, zarad opstanka na vlasti, drže svijest svog naroda zarobljenu u najcrnjem vremenu rata i neostvarivih ratnih ambicija. To je vrlo opasno.

Jasno je da biračko tijelo u Srebrenici godinama ne glasa za programe kandidata, već za njihovu nacionalnost. Čime ćete Vi ohrabriti Bošnjake da glasaju na izborima 7. oktobra?

- Neću ih sigurno hrabriti na način kako to čine Dodik, Pavlović i njima slične nacionalne uzdanice, odnosno retorikom da je život Srba i Bošnjaka u Srebrenici nemoguć. Tvrdim da možemo živjeti zajedno, ustvari, mi takav život već živimo. Ali, ako srebrenički Bošnjaci, bilo gdje da se danas nalaze, žele da im se zatru temelji njihove babovine, da im divljač rovi kosti njihove braće i očeva u mezarju u Potočarima, ako ne žele da u Srebrenicu vrate nekadašnji gospodski duh čaršije, onda neka ovaj grad prepuste ljudima poput Pavlovića. Ja i mnogi slični meni spremni smo da Srebrenicu učinimo gradom života, a ne da je ostavimo zarobljenu u smrti.

Uspjeh Inicijative

Za biračko uho ovo je pitka predizborna priča, ali, objektivno, koliko je Bošnjaka spremno doći u Srebrenicu da glasa kako bi Ćamil Duraković postao njen načelnik? 

- Odmah da budem jasan, ako neko misli da glasanjem za Ćamila Durakovića glasa za njegovo radno mjesto, a ne za načelnika Bošnjaka, neka slobodno glasa za Rašu, Vesnu ili ne glasa nikako. Ja sam kandidat svih probosanskih političkih partija i sigurno nisam kandidiran što sam želio četiri godine igrati lopte na stadionu "Gubera", već što sam spreman nositi teret kakav je život u Srebrenici.

E, ako sam ja spreman da taj teret nosim s najvišom dozom odgovornosti, onda, valjda, ti moji Srebreničani mogu jedan dan u te četiri godine učiniti napor da izađu na izbore i tako mi pomognu. Ovo govorim jer sam se prethodna tri mjeseca, odnosno za vrijeme provedbe Inicijative "Glasaću za Srebrenicu", uvjerio da su mnogi Srebreničani spremni da ponovo "zalegnu" za Srebrenicu.

Tvrdite da je Inicijativa bila mnogo više od same registracije birača?

- Apsolutno! Evo, dok mi razgovaramo, stigao je jedan srebrenički Bošnjak koji dugo živi u Srbiji da bi se ovdje prijavio i glasao na nepotvrđenim glasačkim listićima. Dakle, Srebreničani su postali svjesni šta njihov glas na izborima znači. Trebala je samo šira akcija, kakva je bila Inicijativa "Glasaću za Srebrenicu", pa da se probude i oni najuspavaniji.

U Srebrenici se za Općinsko vijeće, osim partija koje okupljaju srpsko biračko tijelo, natječe i nekoliko probosanskih partija, prije svega SDA, SBB BiH, SDP, SBiH. Hoće li sve njihovo članstvo glasati za Vas?

- Nemaju razloga da ne glasaju. Ako su se njihovi lideri, o čijim odnosima svakodnevno čitamo i slušamo u medijima, mogli bez ijedne ružne riječi dogovoriti o meni kao zajedničkom kandidatu, zašto bi onda Srebreničani bili protiv Srebreničanina. Ja učestvujem na predizbornim skupovima svih tih partija i objašnjavam zašto je važno da Bošnjak bude na čelu Srebrenice, ali i zašto je važno da se život u Srebrenici maksimalno relaksira kako bi bilo dobro i Bošnjacima i Srbima.

Jesu li sarajevski stranački lideri ispunili svoja obećanja data na sastanku u Potočarima?

- Jesu. Neki manje, neki više, ali onaj ko je to u potpunosti uradio, i to odmah, bio je predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić. Bez obzira što u Srebrenici ima stranačku organizaciju, nije se dvoumio da mi da maksimalnu podršku za načelnika. Pokazao se najpragmatičnijim. Nije bilo nikakvog "zavijanja". Osim moralne, odmah je dao i materijalnu podršku Inicijativi "Glasaću za Srebrenicu". Pomogli su i drugi, neki lično, neki preko institucija, pomogle su i neke strane ambasade. Tvrdim da svaka dobra i realna ideja može dobiti podršku samo ako se odlučno krene u njenu realizaciju. 

Prava istina

Međutim, Radončić je ovih dana meta predizbornih udara od prvaka SDA i to upravo zbog Srebrenice. Kako to tumačite?

- Ja u Srebrenici hodam po predizbornim skupovima svih stranaka i do sada nisam prisustvovao takvim napadima. Oni koji se u predizbornoj kampanji širom Federacije bave mrtvim Srebreničanima i prebrojavaju one koji su i koji nisu dolazili u Potočare bolje bi bilo da svojim biračima pokažu koliko su im puteva, škola, sportskih igrališta napravili. Da pokažu koliko su srebreničke djece zaposlili, dali im stipendije ili, konkretno, koliko su materijalno pomogli kampanju "Glasaću za Srebrenicu". Neka se oni prozivaju, napadaju, tuku ako hoće, ali neka srebreničke žrtve i Potočare ostave na miru. U svakoj civiliziranoj zemlji svijeta takva kampanja bi bila prezrena, odnosno zabranjena.

Ako budete izabrani za načelnika Srebrenice, šta će biti Vaš prioritet?

- Prioritet će mi biti realan život! Da se prihvate činjenice iz prošlosti, da tu našu tužnu prošlost iskoristimo da napravimo svjetliju budućnost. Da se prestane s lažima o velikonacionalnim projektima. Nema toga. Ne može Radomir Pavlović pričati o srpskom interesu u Srebrenici, a njegova djeca da idu u školu u Bajinoj Bašti, tamo se liječe, tamo se bave sportom, dok dijete Srbina iz Srebrenice nema ni za užinu. Od njegove priče koristi ima samo on i niko više. Sve je laž i obmana. Isto je stanje i sa Bošnjacima. 

Lako je iz Sarajeva prolijevati suze za Srebrenicom. Treba doći ovdje pa se suočiti s činjenicom da dijete preživjelog srebreničkog borca zavidi svom školskom drugu kojem je babo poginuo u genocidu, jer mu majka prima kakvu-takvu penziju pa mu može kupiti tašnu i knjige, a ovome ne može. To je prava istina o Srebrenici. Tvrdim da je ime Srebrenica danas sinonim za zloupotrebu svake vrste, počevši od nevladinog i vladinog sektora pa do političkih i svakih drugih karijerista. Za mene Srebrenica nije karijera, već odgovornost, zbog koje možete da ponesete, kako pozitivan tako još više negativan pečat u biografiji i to dok ste živi.

Ovdašnji Srbi su svjesni stanja

- Srbi u ovom regionu, posebno oni koji žive u Srebrenici, su kolateralna šteta odnosa Banje Luke prema istočnoj Bosni. Posao u institucijama u Srebrenici dobili su Srbi sa strane, a ne oni domicilni, zahvaljujući upravo Srbima koji se nalaze na čelu tih institucija. Imam podatak da je u Rudniku Sase zaposleno više od 80 posto ljudi s drugih područja RS i Srbije, baš kao da su ovi naši, koji su tu desetljećima radili, zaboravili kopati rudu. Mnogi ovdašnji Srbi su svjesni stanja u koje su ih doveli tobožnji nacionalni lideri, ali, nažalost, malo ko ima hrabrosti da to javno kaže. Otkad sam na mjestu zamjenika načelnika, imao sam priliku da mi mnogi dođu i nasamo iznesu svoj gnjev, ali svi do jednog imaju strah da to javno kažu - ističe Duraković.

Ne uznemiravajmo mrtve!

- Kad je Srebrenica u pitanju, postoje dvije stvari o kojima s bilo kim na ovom svijetu  nema razgovora niti dogovora. To je priznanje genocida i poštovanje onog svetog mjesta u Potočarima gdje leže kosti naših ubijenih. Bilo da sam običan građanin ili načelnik općine, o tome nema dijaloga. Genocid je presuđen, a mrtvima je dovoljno da ih ne uznemiravamo. Bar toliko možemo učiniti za njih. Mi koji smo preživjeli odgovorni smo za to - potcrtava naš sagovornik.

Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio iz Amerike

- U SAD-u, tačnije u državi Nju Hempšir, našao sam se 1997. godine. Naime, otac i brat su iz srbijanskih logora otišli direktno u Ameriku, a onda smo im se pridružili drugi brat, majka i ja. Čim sam došao, krenuo sam u srednju školu u takozvani program za izbjeglice koji pohađaju učenici koji ne znaju jezik. Za godinu sam savladao engleski i nastavio školu s redovnim učenicima. Uz to su mi priznali i godinu elektrotehničke škole koju sam završio u BiH. Fakultet pravosudne uprave i porodične psihologije završio sam 2003. Imao sam praksu dvije godine na jednom tamošnjem sudu, kao i u općinskoj administraciji. U aprilu 2005. godine odlučio sam se na povratak. Neposredno iza mene vratili su se i roditelji, dok su braća ostala u SAD-u. Danas roditelji i ja sa suprugom Merdisom i kćerkom Ajnom živimo u porodičnoj kući u naselju Vidikovac u Srebrenici. Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio.

Povodom intervjua objavljenog u jučerašnjem izdanju „Dnevnog avaza", Ćamil Duraković, nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice, izdao je saopćenje za javnost u kojem navodi da je suština njegovog intervjua izmijenjena te se ograđuje od, kako je naveo, "komentara koji su mi stavljeni u usta".


- Stojim iza svega što sam rekao i zato neću podnositi račun nikome, ali isto tako ne želim snositi račun za bilo čije konfabulacije. Nisam izjavio ništa što bi me na bilo koji način svrstalo na jednu stranu ili u bilo koju stranačku kampanju - naveo je, između ostalog, Duraković. 

On je istaknuo da njegova kandidatura počiva na podršci svih stranaka te da bi „svaka svađa ili zauzimanje strana bila kontraproduktivna i direktno protiv kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' i moje kandidature".

- Kao kandidat koji ima podršku sve četiri partije (SDA, SDP, SBB i SBiH), koje ne poriču genocid, nisam nikad ustvrdio da je bilo ko pomogao kampanju "Glasaću za Srebrenicu" više ili manje od bilo koga drugog. Zasluge za uspjeh „Glasaću za Srebrenicu" pripadaju našim sugrađanima koji su, prijavljujući prebivalište i registrirajući se za lokalne izbore u Srebrenici, pokazali da su još uvijek spremni da se bore za Srebrenicu - naveo je Duraković.

Umjesto polemike, nudimo audiozapis

"Dnevni avaz" smatra nesvrsishodnim bilo kakvu polemiku s gospodinom Durakovićem, koji je kandidat za načelnika svih bošnjačkih stranaka, zbog predizborne situacije i iskrene želje da on bude izabran za načelnika.

Umjesto toga, objavit ćemo nekoliko minuta audiozapisa tog intervjua na našem portalu, a koji najbolje potvrđuju da je intervju autentičan.

 

30.09.2012.

SEBILj NA BAŠČARŠIJI

Sebilj na Baščaršiji
Korita za unuke poslanika Muhammeda, a.s.
.............
30.09.2012.
..............
Korita za unuke poslanika Muhammeda, a.s.
Sebilj za vrijeme Austro-Ugarske
FOTO: Arhiva

...................................................

 

Sebilj ili sebil riječ je arapskog porijekla koja označava mjesto odmora i osvježavanja vodom za putnika namjernika. Nastanak sebilja seže daleko u historiju, do posljednjeg poslanika u islamu, Muhammeda, a. s., u čiju su se čast izgradile mnoge česme u Sarajevu.


Poznati putopisac iz Male Azije Evlija Čelebi sredinom 17. stoljeća, po dolasku u Sarajevo, opisao je kako je tadašnji grad posjedovao skoro 300 javnih česmi koje su u narodu prozvane sebilji.

- Gradnju sebilja na svakom koraku zaustavili su Eugen Savojski i njegova vojska, koja je 1697. godine divljala i rušila sve po šeheru. U tom periodu Sarajevo je ostalo bez zatvorenih česmi. I tako je bilo sve do 1753. godine, kada je hadži Mehmed-paša Kukavica svojim parama izgradio i uvakufio zatvoreni sebilj na Baščaršiji, u to doba jedini zatvoreni sebilj u Sarajevu - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac znamenitosti Sarajeva.

Tri prozora

Taj sebilj bio je napravljen nekoliko metara iznad današnjeg. Bio je zidan od kamena, zasvođen kupolom i pokriven olovom. Naslanjao se na stari vodovod Gazi Husrev-bega, izgrađen još davne 1531. godine, kada je Gazija kaptirao vrelo Crnil u selu Biosku sedam kilometara od Sarajeva i spustio vodu u grad.

- Adet dobrodošlice vodom zadržao se baš na ovom sebilju. Tu je radio čovjek koji je točio i davao vodu kroz tri prozora na sebilju. Ljudi koji su ovo radili, bili su plaćeni od tadašnje gradske uprave od šeher-ćehaje, odnosno gradonačelnika, što znači da grad ovom vodom časti žedne prolaznike.

Ta je praksa trajala sve do dolaska Austro-Ugara, koji su je preuzeli. Stari čaršijski sebilj posjedovao je korita po nazivu "sebil kurne", u koje je voda tekla, a koji su služili kao taložnici za odvajanje mulja od bistrine. Odatle se čista voda tasovima od bakra zahvatala i davala žednima. Čovjek koji je davao vodu, bio je zadužen i za pranje tasova kako bi svako dobio čistu posudu i da dvije osobe ne bi pile iz iste - ističe Garibija.

Djelo Vancaša

Stari sebilj trajao je do 1891. godine, kada su ga austrijske vlasti srušile zbog nepoznatih razloga. Tom prilikom nestao je i tarih sa sebilja, a ne zna se gdje je završio. Tako je Sarajevo ostalo bez sebilja sve do 1913. godine. Nekadašnje Sarajlije držale su do tradicije i običaja te su znale ogromnu nematerijalnu vrijednost svih trajnih dobara ovog grada.

- Oni su se bunili zbog rušenja sebilja i konstantno su upućivali inicijative za njegovu obnovu. Austrijske vlasti bile su prisiljene obnoviti sebilj, ali su odlučile da to urade na nešto drugačiji način. Za novi projekt sebilja zadužile su jednog od svojih najboljih arhitekata Josipa Vancaša, koji ga je izgradio u presudomaurskom stilu.

Cijeneći razloge pravljenja sebilja po Sarajevu i izučavanjem njihovog smisla, arhitekta Vancaš napravio je Sebilj sa dvije česme, koje predstavljaju dva unuka poslanika Muhammeda, a. s., hazreti Hasana i Huseina. Zbog Vancaševog razumijevanja vjere i ljubavi građana prema Poslanikovoj porodici, Sarajlije su prihvatile novi Sebilj na poseban način, a arhitektu Vancaša ugradile su u svoja srca i sjećanja - govori Garibija.

Dobrodošlica vodom

Dobrodošlicu vodom, umjesto nekadašnjim izdavanjem, arhitekta je pokazao stalnim curenjem vode, što i dan-danas traje, podsjećajući Sarajlije na vjekovnu ljubav i mameći uzdahe putnika i dragih gostiju grada. Zaista nije bez razloga rečeno:

"Ko se jednom napije
Vode sa Baščaršije
Nikad više iz Saraj'va
Otići taj ne umije"

Čuvanje makete u Muzeju grada

Hadži Mehmed-paša Kukavica, bosanski namjesnik sredinom 18. stoljeća, poznat je po tome što je u vrijeme slabljenja Osmanske imperije uspio uvesti red i ojačati Vilajet Bosnu. Poznat je i kao vakif, a pored starog sebilja u Sarajevu i džamije u Travniku, napravio je i niz drugih objekata po Bosni.

Maketa starog sebilja, kao i čitavog ambijenta stare sarajevske čaršije, napravljena je u vrijeme socijalističke Jugoslavije i brižno se čuva u Muzeju grada Sarajeva u Brusa bezistanu.

 

30.09.2012.

REAKCIJA SDP-a BiH NA TVRDNjE MILORADA DODIKA: AKO JE BiH TRULA DRŽAVA, ONDA JE MILORAD DODIK JEDAN OD NjENIH NAJVEĆIH CRVA

Reakcija SDP-a BiH na tvrdnje predsjednika RS
Ako je BiH trula država, onda je Dodik jedan od njenih crva
.................
30.09.2012.
................
Ako je BiH trula država, onda je Dodik jedan od njenih crva

Milorad Dodik

...............................................

Ukoliko je BiH "trula država, to je zato što je Milorad Dodik jedan od njenih crva", kaže se u današnjem reagovanju SDP BiH na izjavu predsjednika RS-a i Saveza nezavisnih socijaledmorata (SNSD) Milorada Dodika beogradskim  medijima kako je BiH  "trula država, koja ne zaslužuje da postoji“.

Kako se navodi, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik "po ko zna koji put okomio se na BiH, čiji je državljanin i od čijih poreskih obveznika prima plaću, pa je, pokušavajući novoj srbijanskoj vlasti prodati istu priču koju vrti već godinama, beogradskim medijima izjavio kako je BiH 'trula država, koja ne zaslužuje da postoji'“.

"Što se tiče državnog nivoa BiH, riječ je o čistoj zamjeni teza: Dodikovi parlamentarci blokiraju svaki proevropski zakon i odluku na državnom nivou koja bi značila funkcionalniju državu na euroatlantskim tračnicama, a onda 'poentiraju' kako je 'dogovor nemoguć'. Njihovi zahtjevi su da država BiH ne postoji, nego da postoje dva - tri pašaluka, od kojih bi jedan bio ustoličen po demokratskoj bjeloruskoj recepturi.

SDP BiH i njegovi kadrovi "spremni su preuzeti odgovornost za mandat koji su dobili od građana 2010. godine, i po tome se razlikujemo od uzurpatora i mrzitelja države BiH Milorada Dodika

"Socijaldemokratska partija BiH se nada kako će nova srbijanska vlast u svom obračunu sa tajkunima i politički meceniranim kriminalom otkriti kako je Milorad Dodik jedan dio BiH, onaj koji se zove Republika Srpska, osiromašio do trulosti. Ukoliko je BiH trula država, to je zato što je Milorad Dodik jedan od njenih crva", zaključuje se u saopštenju.(kraj)

 

30.09.2012.

U BiH I SRBIJI ŽELIMO IZGRADITI SNAŽNU REGIONALNU SARADNjU

U Bosni i Hercegovini i Srbiji želimo izgraditi snažnu regionalnu saradnju

imageRecep Tayyip Erdogan

...................................................

U okviru održavanja 4. Redovnog kongresa turske vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) u Sportskoj dvorani u glavnom gradu Turske Ankari, predsjednik te stranke i premijer Turske Recep Tayyip Erdogan obratio se prisutnima.

Prilikom svoga obraćanja turski premijer je kritikovao zemlje koje podržavaju sirijski režim, na čelu sa diktatorom Basharom al-Assadom.

“Obraćam se zvaničnicima Rusije, Kine i Irana u vezi sa pitanjem Sirije. Razmotrite vaš stav koji ste slijedili do sada u vezi sa ovim kritičnim pitanjem. Historija neće oprostiti onima koji podrže ovaj okrutni i nehumani režim”, kazao je Erdogan.

Erdogan je istakao da je u Siriji na sceni jedan okrutni režim koji bezosjećajno ubija i teroriše vlastiti narod.

“Do sada je ovaj sirijski režim usmrtio oko 30 hiljada svojih građana, blizu 250 hiljada je moralo napusitit vlastite domove, dok je njih 90 hiljada pronašlo spas i utočište u kampovima u Turskoj. Turska će i dalje nastaviti da pomaže sirijskim izbeglicama koje se nalaze u našoj zemlji”, poručio je Erdogan.

Erdogan je napomenuo da je Turska kao država spremna i odlučna da pomaže i podrži svaku pravednu i mirotvornu incijativu u svakom dijelu svijeta.

“Tako je danas turska vlada na čelu sa AK Partijom odlučna da pomogne svim napaćenim narodima i zemljama gdje se čine velike nepravde i zla. Uz pomoć turske organizacije Crvenog polumjeseca šaljemo pomoć u svijet gdje god je ona prijeko potrebna. Isto tako, uz pomoć TIKA-e pomažemo obnovu i restauraciju kulturnog i hisotrijskog blaga širom svijeta”, istakao je Erdogan.

Erdogan je napomenuo da čitav svijet nijemo posmatra i ne čini ništa konkretno kako bi se riješilo palestinsko pitanje.

“Zajedno sa predsjednikom Egipta Muhammedom Mursijem učinit ćemo sve potrebne napore kako bi napaćeni narod i naša braća u Palesitini, a posebno u Gazi, mogli da žive život dostojan čovjeka. Nikada nećemo odustati od naše prinicipijelne i odlučne politike protiv državnog terora koji vrši Izrael. Nećemo nastaviti saradnju sa Izraelom, koji je na svirep i okrutan način ubio devet turskih državljana u međunarodnim vodama i nikada nije uputio zvanično izvinjenje, i koji još uvijek drži Palestince pod opsadom”, pojasnio je Erdogan.

Erdogan je dodao da će Turska nastaviti slijediti principijelnu politiku i u vezi sa pitanjem ujedinjenja Kipra i ostalih značajnih pitanja u svijetu.

“Nastavit ćemo sa inicijativama koje smo pokrenuli pri UN-u, kao i onima u Somaliji, Pakistanu, Afganistanu, Bosni i Hercegovini i Srbiji gdje želimo izgraditi snažnu regionalnu saradnju”, kazao je Erdogan.

Erdogan je u toku svoga obraćanja spomenuo i posljednja dešavanja u vezi sa kontroverznim filmom kojim se vrijeđa poslanik Muhammed.

“Vrijeđanje jedne vjere, njenih predstavnika i njenih svetih vrijednosti i ideala nikad se ne smije prihvatiti kao sloboda izražavanja. Islamofobija je zločin protiv čovječnosti. Islamofobija je najveći izljev mržnje i antagonizma. A posebno kada se vrijeđa poslanik Muhammed, onda je takva sloboda najveći dokaz i očit primjer nepoštivanja drugog i drugačijeg. Zato oštro osuđujemo napade na musliamane i na uzvišene muslimanske vrijednosti”, rekao je Erdogan.

Erdogan je naglasio da se ne može prihvatiti činjenica da zapadni svijet smatra da je antisemitizam krivično djelo dok se Islamofobija još uvijek ne smatra krivičnim djelom.

Erdogan je  istakao da se snažno i odlučno protivi ubijanju nedužnih civila i diplomata kao što je smrt američkog ambasadora u Libiji.

“Protiv smo svakog nasilja zato što je naša vjera Islam, vjera mira i pomirenja u kojoj nema mjesta prisili, teroru i nasilju”, kazao je Erdogan.

Erdogan je istakao da se ne mogu prihvatiti ni stavovi u Njemačkoj u vezi sa nošenjem marame gdje se fotografije djevojaka koje nose maramu postavljaju na reklamne plakate kako bi se privukla pažnja na zapostavljenost i izoliranost ove kategorije društva.

“Zato pozivam Merkel da učini napore da pomogne pokrivenim djevojkama da se dostojanstveno i lakše integrišu u zapadna društva”, poručio je Erdogan.

(Vijesti.ba/AA)

 

30.09.2012.

SMJENITI BISKUPA RATKA PERIĆA

Smjenite biskupa Perića

image

Agencija Anadolija zatražila je od Ureda predsjednika Hrvatske Ive Josipovića stav po pitanju promemorije u kojoj je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić insistirao na pomoći predsjednika Josipovića kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini dobili hrvatski entitet, skup županija ili općina unutar BiH, ili će, kako je upozorio, Hrvati nestati.

Iz Ureda predsjednika Josipovića se, za sada, nisu izjasnili o navedenom dokumentu, odnosno odgovorili hoće li on biti razmatran.

Dugogodišnji zastupnik Sabora Hrvatske i potpredsjednik IDS-a Damir Kajin u razgovoru za agenciju Anadolija komentirao je promemoriju biskupa Perića. Kajin ističe da Hrvatska 2012. godine nije Hrvatska iz 1992. ili 1993. godine, niti se politika danas može voditi kao tada.

“A bogami ni Ivo Josipović nije na pozicijama Franje Tuđmana iz 1992. godine. Što se tiče Crkve, ona ima pravo progovarati o položaju Hrvta u BiH. Međutim, bilo bi bolje da je na pozicijama franjevac iz Bosne Srebrenice, to jeste da je tražila rješenje za Hrvate u Bosni u suradnji s Bošnjacima. A ne da je prevladala politika ovih širokobrijeških franjevaca”, govori Kajin za AA.

Hrvatska vlada, dodao je Kajin, mora voditi računa o Hrvatima u BiH.

“Ali, jedino s vladom BiH moći će se pomoći tamošnjim Hrvatima, bilo da jer riječ o socijalnim, ekonomskim, političkim, pa i demografskim problemima. Dok Hrvati u BiH ne budu doživljavali BiH svojom domovinom, to niti će biti dobro ni za bh. Hrvate, niti će biti dobro za Hrvatsku ili BiH. I zato neka Crkva diže svoj glas, ali loše je ako taj glas asocira na pokliče iz 1992. i 1993. godine. Po meni, budućnost Hrvata u BiH jeste da oni, ali ne samo oni već i Srbi, grade institucije BiH, da se uspostavi jedna dobra suradnja Sarajeva, Zagreba i Beograda, da se diže gospodarska suradnja, te da se BiH jasno regionalizira i decentralizira. A ne da se izvrši njena secesija”, smatra on.

Dodaje kako manji broj Hrvata treba jednako zabrinuti i Sarajevo i Zagreb.

“Ali manji broj Hrvata nije posljedica politike Sarajeva prema Mostaru i bh. Hrvatima, koliko činjenice da su gospodarski i socijalni parametri Hrvatske neusporedivo povoljniji za Hrvate iz BiH. I, jasno, između egzistencije i te rodne pripadnosti i rodne grude, ljudi se rukovode egzistencijom. Između srca i trbuha, biraju trbuh”, zaključuje Kajin.

(Vijesti.ba)

..................................................................

Biskup Perić traži hrvatski entitet od Ive Josipovića

imageRatko Perić

......................................................

Ratko Perić

......................................................

U prvom redu prvi desno premijer Jadranko Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic. U drugom redu prvi desno komandant HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, komandant vojne policije HVO-a Valentin Coric i sa stakom stoji sef komisije za razmjenu zarobljenih Berislav Pusic.
OPTUZENI SU ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI POCINJENE PROTIV BOSNJAKA I DRUGIH NEHRVATA NA PODRUCJU BiH KOJU SU HTJELI PRIPOJITI HRVATSKOJ
.......................................................
..............................................
image
Hrvatski Narodni Sabor (HNS) Usvojio Rezoluciju O Stvaranju Treceg Entiteta u BiH

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Osnivanje Hrvatske akademije nastavak politike podjela

image

Ovih dana u Registar udruga u Federaciji BiH upisana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH) sa sjedištem u Mostaru. Analitičari se slažu kako je osnivanje HAZU BiH logičan nastavak politike podjela pa i u akademskom životu u Bosni i Hercegovini

................................................................

..............................................................

Zagrebački "Večernji list" objavio je u današnjem broju Promemoriju koju je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić uputio predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću.

U dokumentu se navodi da "Hrvati trebaju imati entitet u Bosni i Hercegovini, zajednicu županija ili skup općina". Istaknuta je potreba "za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi". Dramatično je upozorio da će Hrvati nestati bez svog entiteta ili zajednice županija!

"Govorimo o institucijama u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću; gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću... Oni koji nam ne daju institucije žele naš nestanak", istakao je, između ostalog, biskup Perić.

Također, traži pomoć od predsjednika Josipovića u organizaciji institucija školstva i obrazovnog sistema po hrvatskom planu i programu, u organizaciji hrvatskih medija, te "institucija gdje će se uspostaviti porezni i fiskalni sistem u kojem će hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika". Također, zahtjeva pomoć u uspostavi institucija koje će osigurati slobodan rad hrvatskih banaka i preduzeća.

U svakom slučaju radi se o zahtjevu za jednom zasebnom teritorijalnom jedinicom sa svim elementima državnosti, a koja u svakom smislu podsjeća na takozvanu hrvatsku republiku "Herceg- Bosnu". Riječ je o paradržavnoj tvorevini koja je proglašena 28. avgusta 1993. godine i koja se pokušala silom uspostaviti u srednjoj Bosni i Hercegovini, a za što se šestorici njenih čelnika sudi u Haškom tribunalu.

"Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinskim hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru BiH, hoće li biti u kontinuitetu ili diskontinuitetu teritorija – podložno je razumnu dogovoru", naveo je Perić.

Mostarski muftija Seid ef. Smajkić u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) tvrdi kako nema sumnje da se radi o pokušaju oživljavanja ideje "Herceg-Bosne" u novim historijskim okolnostima.

"Mi smo to davno identificirali. Jer, to se pred našim očima dešava svaki dan. Nama ne preostaje ništa nego da imamo jedinstven bošnjački blok, i to sam odavno zagovarao. Ovim što je iznio biskup Perić potvrdilo se da smo mi bili upravu kada smo vjerovali da je Katolička crkva glavni protagonista svih događaja u Hercegovini, a kojim se Bošnjaci žele obespraviti. Crkva se do sada krila iz kulisa i iza scene diktirala političko djelovanje. Zahtjevi Perića objašnjavaju zašto nije slučajno postavljanje križa na brdu Hum iznad Mostara 2000. godine. Samo naivni mogu vjerovati da se tada obilježavala godišnjica smrti Isusa Krista. Riječ je o pokrštavanju Mostara i na tome se istrajava i sada", rekao je za agenciju Anadolija muftija Smajkić.

On kaže kako vjeruje da će hrvatski predsjednik Josipović, ipak, zadržati mjeru opreza i pokazati svoju umješnost u vođenju politike.

"Josipović je to potvrdio dolaskom u Ahmiće koji su simbol žrtava politike o kojoj mi govorimo. Vjerujemo da je Josipović mudar političar i da neće nasjesti na ove trikove.

Istovremeno,  mi ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci padnu u zagrljaj hrvatske politike. Jer ovdje nije u pitanju samo Mostar, već cijela Hercegovina. Mi to ne smijemo dozvoliti. Bošnjaci su svojim stalnim povlačenjem, a u cilju očuvanja mira na ovim prostorima, došli na poziciju sabijenosti na uskom prostoru. No, mi sada nemamo šta izgubiti", rekao je Smajkić za AA.

Predsjednik Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) dr. Zijad Hadžiomerović kaže da je dopis biskupa Perića Josipoviću potvrda da se ništa nije promijenilo u hrvatskoj politici u BiH.

"Ciljevi su isti, samo se koriste druga sredstva. Na sceni je pokušaj uništenje Bošnjaka na ovim prostorima i borba za opstanak, a koja je najočitija ovdje u Mostaru", rekao je Hadžiomerović.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

30.09.2012.

ŠEVAL KOVAČEVIĆ: "HRVATSKA JE ODAVNO IZVRŠILA POMORSKU AGRESIJU NA BiH"

Kovačević: "Hrvatska je odavno izvršila pomorsku agresiju na BiH"

imageKrug 99 / Arhiv

....................................................

Republika Hrvatska je odavno izvršila pomorsku agresiju na BiH, a izgradnja Pelješkog mosta preko teritorijalnih voda koje iz Neuma u obliku koridora idu u međunarodne vode dodatni je problem i BiH zbog toga mora pustiti glas protesta.

Rekao je to u nedjelju Ševal Kovačević, zamjenik predsjednika Pomorskog društva BiH i vršilac dužnosti predsjednika tog društva, govoreći na redovnoj sesiji "Kruga 99" u Sarajevu o temi "Bosna i Hercegovina - pomorska država?".

- Tražimo da se odamah uputi protestna nota EU i Republici Hrvatskoj za jednostrano proglašenje unutrašnjih voda u akvatorijumu Neum i zbog toga što se pristaje da se Hrvatskoj daju sredstva za feasibility studiju za gradnju Pelješkog mosta. Takvim pristajanjem Evropa jednostrano proglašava da su to unutrašnje vode RH. Vijeće ministara treba da preko državnog pravobranioca naredi prikupljanje dokaza da se pripremimo za abitražu na međunarodnom sudu, ali se bojim da je za to možda kasno jer Hrvatska 30. 6. 2013. ulaze u EU, kazao je Kovačević.

On je naglasio da Hrvatska nije spremna pristati ni na kakvo pomorsko razgraničenje, osim BiH, ni sa Slovenijom, a ni sa Crnom Gorom.

Također je je podsjetio da sporazum Tuđman - Izetbegović nije riješio prvo pitanje međunarodnog plovnog puta BiH iz neretvanskog akvatorijuma, putem neretvanskog kanala, korčulanskog kanala, do otvorenog mora, kao ni razgraničenja u isključivom ekonomskom pojasu.

Ibrahim Bušatlija, član Pomorskog društva BiH, naglasio je da otoci Veliki i Mali školj i rt Kleka i po ranijim državnim ugovorima pripaduju BiH i da tu nema diskusije, što je potvrđeno i u sadašnjim političkim krugovima Hrvatske.

-  Tu je drugi problem. Tamo je povučena granica tako da se iz BiH ne može izaći na otvoreno more. Mi imamo pravo, po konvenciji UN-a, na otvoreno more. Otvoreno more se osigurava tako što međunarodni faktor, odnosno međunarodni sud odredi koridor milju i po širine od Neuma do kraja Brača, Hrvara, Korčule i tamo je izlaz BiH na more.

- Taj koridor je suverenitet BiH i ako se tamo šta pravi krši se suverenitet džave, a Pelješki most je to. Znači prvo treba preko međunarodnih faktora da se odredi taj koridor i onda se preko njega ništa ne bi moglo praviti jer bi to bilo nasrtanje na državu BiH, kazao je Bušatlija.

Hrvatska, kako je dodao, treba da povezuje svoju teritoriju, ali ne može praviti most od Komarne do Pelješca visine 35 metara pa da onda brodovi koji nose kontejnere, ratni brodovi i veliki kruzeri ne mogu ući u Neum, jer to koči i privredu BiH i njen društveni život, naglasivši i da su mostovi te vrste u svijetu viši od 64 metra.

Kemal Karkin, bivši uposlenik Ministarstva komunikacija i prometa BiH i voditelj Stručne skupine za razgovore s Republikom Hrvatskom, rekao je da je prvobitni prijedlog Hrvatske bio da Pelješki most bude visok 35 metara i širok 150 metara plovnog puta, ali da je nakon toga, 2006. i 2007. godine, postignut dogovor da most bude visok najmanje 55 metara i širok najmanje 200 metara te da mu nije jasno odakle sada ponovo mijenjanje tih dimenzija u prvobitno stanje.


(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

JOŠ JEDNA VELIKA POBJEDA SDA U BORBI ZA PRAVA GRAĐANA

Još jedna velika pobjeda SDA u borbi za prava građana

imageBakir Izetbegović

.................................................

SARAJEVO - Iz Stranke demokrstaske akcije (SDA) u nedjelju je saopćeno da je Ustavni sud BiH preispitao sporne i štetne odredbe Zakona o državljanstvu na zahtjev predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i člana Predsjedništva SDA Bakira Izetbegovića.

- Prema tim odredbama, državljani BiH, koji pored bosanskohercegovačkog imaju i državljanstvo zemlje sa kojom BiH nema potpisan bilateralni sporazum, moraju se odreći jednog državljanstva. Takve odredbe su neustavne i diskriminatorske. Zbog njih bi, početkom naredne godine, BiH izgubila više od milion državljana, mahom izbjeglih i prognanih, koji su život nastavili van domovine. Nakon što ih je preispitao, Ustavni sud BiH je poništio takve odredbe, a Bosanci i Hercegovci širom svijeta zadržat će pravo na državljanstvo svoje zemlje, kaže se u saopćenju SDA.

U saopćenju te političke partije se dodaje da je, u roku od mjesec dana, ovo već druga zaredom pobjeda probosanske politike SDA pred Ustavnim sudom BiH.

SDA podsjeća da je Ustavni sud BiH, a na zahtjev predsjednika Sulejmana Tihića, nedavno donio odluku kojom se manjem bh. entitetu oduzima pravo raspolaganja državnom imovinom na području RS-a, što se smatra najvažnijom odlukom tog suda od njegovog osnivanja.

- Ujedno, to je i velika pobjeda SDA u očuvanju cjelovitosti i nezavisnosti BiH. Borba za BiH i njene građane ne vodi se glasnim i prijetećim govorima, izmišljotinama i podvalama. Postoje Ustav, zakoni i institucionalni mehanizmi kojima se treba služiti, kako bi se spriječila svaka eventualna odredba ili zakon koji bi bili na štetu zemlje ili građana, a SDA je u više navrata dokazala da upravo to i radi, ističe se u saopćenju SDA.


(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

USTAVNI SUD BiH PONIŠTIO ODREDBE ZAKONA O ODRICANjU OD DRŽAVLjANSTVA

Ustavni sud BIH poništio odredbe Zakona o odricanju od državljanstva

imageUstavni sud BiH

...............................................

SARAJEVO - Ustavni sud BiH poništio je danas na plenarnoj sjednici odredbe Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine prema kojim su se bosanskohercegovački građani koji žive u drugim državama a s kojima BiH nema potpisane bilateralne ugovore morali odreći jednoga od državljanstava.

Nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zadanom roku ispoštovala odluku suda iz novembra prošle godine kojom su proglašene neustavnim odredbe zakona, Ustavni sud BiH je tačke 17 i 39 proglasio ništavnim, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Zahtjev za preispitivanjem tih odredbi zakona uputio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Po tim odredbama državljanstvo BiH se gubilo dobrovoljnim stjecanjem drugog državljanstva ako BiH s tom zemljom nema sklopljen bilateralni ugovor te ako se građani BiH o tome ne izjasne u roku od petnaest godina od donošenja Zakona o državljanstvu BiH. Te odredbe su stavljene izvan snage, a ta odluka će stupiti na snagu objavom u Službenom listu BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

BOJKOT OSKAROVCA LUSTIGA ZBOG NAVODNOG VRIJEĐANjA KRŠĆANSTVA

Bojkot oskarovca Lustiga zbog navodnog vrijeđanja kršćanstva

Branko Lustig

Branko Lustig

....................................

Bojkot u neizravnoj organizaciji ravnatelja  osnovnih škola, i uz naknadnu  potporu kninske gradonačelnice  - eto,  to se dogodilo dvostrukom oskarovcu, Hrvatu židovskog podrijetla i samome žrtvi holokausta Branku Lustigu u Kninu, gdje je u sklopu turneje po hrvatskim gradovima došao poučavati osnovnoškolce o holokaustu.

Nakon što je u Zadru prikazao film o životu židovskog dječaka koji će stradati u Auschwitzu, jedna je učiteljica kazala kako joj je zasmetalo dječakovo razmišljanje u filmu gdje on kroz zatvorske rešetke gleda prekrasnu baroknu crkvu i pita se kako to da su oni koj su je izgradili ubijali ljude -  od križarskih ratova do danas, i kazala da kršćani nisu ubijali. O tome Branko Lustig za naš radio kaže:

„Na to sam ja njoj rekao: 'Ja se s vama slažem. Kršćani nisu ubijali Židove, ali kršćanski ratnici su već u križarskim ratovima ubijali muslimane . Čovjek je čovjek – svejedno da li je musliman, Židov, pravoslavan ili katolik.“

Tada je dodao i kako za njega bog ne postoji, jer  - da postoji - ne bi dopustio ni holokaust niti Srebrenicu.

„Odmah su me 'Slobodna Dalmacija' i ostale novine napale zašto sam to rekao. A dan kasnije u Kninu, gdje smo imali zakazano predavanje i prikazivanje tog istog filma, nije došlo niti jedno  od 350 djece koliko su nam rekli da će doći. Duboko povrijeđeni napustili smo Knin. Ovo je sada četvrta godina da hodam po Hrvatskoj i učim djecu što je holokaust, i to mi se prvi puta dogodilo...“, kaže Lustig.

Bojkot je bio u neizravnoj organizaciji ravnatelja dviju kninskih osnovnih škola. Naime, ravnatelji tih škola nisu ništa izrijekom zabranili, nego su samo rekli da škola neće organizirati posjet filmu, nego da se može ići individualno, iako se projekcija održava u vrijeme nastave. 

Rezultat – došlo je troje djece i par učitelja koji su odmah i otišli, da ih netko ne vidi, prepričava nam Lustig.

Dodatnu težinu svemu daje izjava kninske HDZ-ove gradonačelnice Josipe Rimac, koja je kazala da ona nije nadležna za školstvo, ali da „kao gradonačelnica i katolkinja ne podržava  prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca.“

Inače, resorno ministarstvo je, temeljem mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, dalo neobvezujuću preporuku za film. Kako objašnjavaju u ministarstvu, stvar je školskih ravnatelja hoće li film prikazivati ili ne.

Preporuka Agencije govori da film govori o holokaustu na način koji je pristupačan djeci, ali u isto vrijeme upozorava da djecu treba pripremiti na sadržaj filma, projekciju organizirati uz prisutnost stručnjaka i nakon filma obavezno razgovarati sa djecom.

Lustig od kampanje ne odustaje i sljedeći mjesec odlazi u Dubrovnik.

„Čini se da se Hrvatska sasvim dobro uklapa u svjetski trend netolerancije“, kazao je za naš radio govoreći o tom problemu politički analitičar Marinko Čulić.

"Moj je dojam da smo mi dobili čistu repliku ovog slučaja 'Pussy Riot' u Rusiji i ovog filma 'Nevinost muslimana'. Mi se volimo rugati muslimanima da divlje reagiraju na osnovne umjetničke slobode, slobode izražavanja itd, volimo se rugati Rusima na istu tu temu, a zapravo smo – potpuno isti!“, zaključuje Čulić.

 

30.09.2012.

NOVO SPORTSKA SEZONA U REGIJI: NASTAVLjENI NAVIJAČKI ISPADI

Nova sportska sezona u regiji: Nastavljeni navijački ispadi

Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.

Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.........................................................................

Sportsko huliganstvo sa tragičnim posljedicama prije skoro trideset godina rođeno je u Velikoj Britaniji i uglavnom se vezivalo za engleske navijače…. Kulminiralo je tragedijom na Hejselu koja se dogodila 29. maja 1985. godine u Briselu kada je poginulo 39 navijača Juventusa i 400 ih je povrijeđeno.

Ovo će ostati upamćeno kao moža najveća fudbalska tragedija svih vremena. Riječ je o finale Kupa Šampiona između Liverpula i Juventusa kada su navijači Liverpula probili ogradu i sabili Juventusove fanove u kraj, što je prouzrokovao pad zida od tri metra,  te naknadni obračuni noževiam i kamenicama.

Sve je rezultiralo zabranom igranja engleskih timova u evropskim takmičenjima određeni broj godina, a engleski su navijači u matičnoj državi postali ljudi ljudi sa detaljnim dosjeima. Britansku praksu kontrole navijača u međuvremnu su, radi sprečavanja huliganstva preuzele sve ostale države koje se sa ovom pojavom bore.     

Da su Britanci naučili lekciju govori sljedeći primjer:

Prošle se sedmice, u nedjelju 23 spetembra, navršilo se 20 godina od jedne druge tragedije, one na na Hilsborou.Tada je tragično stradalo 96 navijača Liverpula. Pune dvije decenije fanovi konkurentskog Mančester Junajteda pjevali su posprdne pjesme na račun nesreće navijača njihovog najljućeg rivala. A onda je ser Aleks Ferguson rekao da je tog primitivizma dosta! Pozvao je u nedjelju pristalice Mančestera da pokažu poštovanje sjenima poginulih navijača Liverpula.

U kolumni za Radio vezu, urednik Radio Antene M Darko Šuković zaključio je da je nedjeljni meč na Enfild Roudu predstavljao apsutni uspjeh lekcije iz ljudskosti. Nijedan zvižduk nije pokvario odavanje pošte žrtvama sa Hilsboroua, iako je na stadionu bilo barem desetak hiljada Junajtedovih pristaša.

Na Balkanu je, pak, sportski huliganizam još početkom 90-ih poprimio savim druge oblike, možda i opasnije one političke. Divljanje na sportskim terenima postalo je uvertira za ratove, etničko čišćenje i genocid koji će uslijediti.

I iako se to već godinama unazad nepogrješivo detektovalo, a države regiona pod pritiskom sve većeg nasilja sa tragičnim posljedicama usvojile neke zakone i mjere za sankcionisanje navijačkog divljanja, huliganski ispadi i dalje gotovo na sedmičnoj bazi pune stranice medija.   

“Nož žica Srebrenica”, “Za dom spremni“, “Ubij, zakolji, da Hrvat ili Srbin ne postoji”, te klicanje osuđenim i optuženim ratnim zločincima, u posljednje vrijeme pogrdne prijetnje LGBT populaciji i dalje je mnogo omiljeniji repertoar navijačkih grupa, nego pjevanje himni timovima po čijim se navijačkim grupama zovu.  

Prećutno tolerisanje vlasti

Početak nove sportske sezone na startu su obilježili navijački ispadi.

U Srbiji već dugo prva asocijacija na navijače nisu zaljubljenost u sport ili želja za uspehom sportskog kluba koji prate, već divljanje koje za epilog nerijetko ima i gubitak života, a gotovo je po pravilu praćeno nacionalističkim i šovinističkim porukama i ispadima.

Huliganstvo je često prećutno ili direktno podržavano i od strane državnih funkcionera, a njihovo je kažnjavanje uglavnom na ivici zakonskog minimuma. Kako huliganima stati na put analizira Ognjen Zorić.

Mjesec nakon ukidanja odluke o zabrani gostujućih navijača na utakmicama Premijer lige BiH huliganstvo je ponovo eskaliralo. Navijački neredi bilježe se iz kola u kolo. Nacionalistički povici, transparenti, te masovne tuče samo su mali dio navijačkih pohoda bosanskohercegovačke omladine.

Sagovornici Selme Boračić u tekstu Novi huliganski pohodi tokom Premijer lige BiH konstatuju da je naprosto riječ o reflektovanju ukupne situacije u kojoj se društvo nalazi a u kojem političke elite ne rješavaju ni najelementarnije probleme društva.

Hrvatski su sportski klubovi a posebno Nogometni savez Hrvatske zbog divljanja njihovih navijačkih grupa, to jeste šovinističkih, nacionalističkih i rasističkih ispada, više puta debelo kažnjeni po džepu.

No to još uvije nije bilo dovoljno otrežnjujući za sportske fanove, od kojih po neki, kao na primjeru zagrebačkog Dinama vode svoje male ratove sa upravom kluba. Huliganstvo po sportskim terenima se ne može iskorijeniti samo državnom represijom – ocjena je većine sociologa, novinara i pripadnika navijačkih skupina iz analize Ankice Barbir Mladinović Huliganstvo i sport: Nasilje kao model ponašanja.

Nedavno je crnogorska sportska publika pružila jedan svijetli primjer i sportskog i fer-play ponašanja na terenima. U uzvratnoj košarkaškoj utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Srbije, crnogorska publika je u dvorani Morača burnim aplauzom ispratila intoniranje himne Srbije, a samo 10 dana ranije, u beogradskoj Areni, crnogorska je himna dočekana salvama zvižduka i uvreda od strane navijača Srbije.

No, da navijači u Crnoj Gori znaju da se ponašaju nesportski, pokazalo se ni nedelju dana nakon toga, kada su od strane navijačke grupe Varvari napadnuti autori LGTB spota. Varvari su ustvrdili da im je sve podmetnuto, ali su ponovili niz uvreda na račun LGTB populacije, koje su i ranije iznosili.

Dvodecenijska društvena izolacija je uzrokovala da mnogi mladi ljudi u Crnoj Gori razviju privrženost navijačkim grupama i radikalnom konzervativizmu koji je često praćen agresivnim ponašanjem. Međutim, sportski huliganizam nije pojava, a drastični primjeri su na nivou incidenata i to bez značajnih posljedica po ljude i imovinu, piše Esad Krcić u tekstu Navijači u Crnoj Gori ostali izvan politike.

 

30.09.2012.

ISUS, RISTO I GEJ PARADA

Krivotvoriteljstvo

Isus, Risto i gej parada

 
Photo: MC

.....................................

Sada vidimo da Risto uopšte nije citirao Isusovu izreku. On ju je suštinski izmenio. Isus ne govori protiv ljudi koji nemaju dece, već protiv onih koji ne čine dobra dela. Isus kao da govori o Ristu Radoviću. On nosi smernu odeću ali iznutra nije nimalo krotak. Govor mržnje odaje ga. On hvali najveće zločince iz prošlog i pretprošlog rata, on likuje na grobu ubijenog premijera Đinđića. On prezire "truli mir", on priželjkuje novi rat na Balkanu. Pokušao je da zloupotrebi Isusove reči protivu drugih ali one se vratiše protivu njega

Kako se bliži beogradska parada ponosa u glavi nam odzvanjaju reči jednog od jahača apokalipse: "Drvo koje ploda ne rađa siječe se i u oganj baca".

Glasnogovornik kleropolitičke organizacije Risto Radović je upotrebio ovu, navodno Isusovu izreku, protiv homoseksualaca, praveći opasnu analogiju da su oni jalovi, te ih treba seći i u oganj baciti.

Zanimljivo da su naši prosvetitelji upravo ovom izrekom kritikovali njemu slične crkvene neženje. Dositej Obradović u svom Životu i priključeniju koristi Isusovu parabolu o "neplodnom drvetu" protiv neženjenih kaluđera, koje treba ukinuti, a manastire "u škole, u bolnice i u vaspitališta sirote narodne dece preobratiti".

Homoseksualce i crkvene neženje (monahe i episkope) povezuje to što su jedine dve društvene grupe koje ne ispunjavaju svoju reproduktivnu funkciju. U smislu seksualne produktivnosti, oni su "jalovo drvo". Koristeći ovu izreku protiv homoseksualaca, Risto je osudio samog sebe. Drvo je koje ploda ne rađa.

Međutim, Isus ovom izrekom uošte nije mislio na biološku plodnost. On pričom o drvetu i plodovima daje uputstvo za otkrivanje "lažnih proroka", koji dolaze u smernoj odeći, a iznutra su zveri. Poznaju se po plodovima, kao što se svako drvo poznaje po svom plodu. Dobro drvo daje dobar plod, a rđavo rđav. S trnja se ne bere grožđe. Dobar čovek iz svoga srca iznosi dobro, a zao čovek iz obilja svoga srca iznosi zlo. Isus zaključuje:

"Svako drvo, koje ne rađa dobra ploda, seče se i u vatru baca."

Sada vidimo da Risto uopšte nije citirao Isusovu izreku. On ju je suštinski izmenio. Isus ne govori protiv ljudi koji nemaju dece, već protiv onih koji ne čine dobra dela. Isus kao da govori o Ristu Radoviću. On nosi smernu odeću ali iznutra nije nimalo krotak. Govor mržnje odaje ga. On hvali najveće zločince iz prošlog i pretprošlog rata, on likuje na grobu ubijenog premijera Đinđića. On prezire "truli mir", on priželjkuje novi rat na Balkanu. Pokušao je da zloupotrebi Isusove reči protivu drugih ali one se vratiše protivu njega.

On osudi samog sebe. Drvo je koje ne rađa dobra ploda.

Prema merilu koje je sam izabrao, Risto bi završio u vatri. Ja mu ne želim ništa slično. Želim mu da živi i pusti druge da žive.

*Tekst prenosimo sa sajta Peščanika.

 

30.09.2012.

BILjANA PLAVŠIĆ, PRVA RATNA ZLOČINKA OSUĐENA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Biljana Plavšić, prva ratna zločinka osuđena nakon Drugog svjetskog rata
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
.................
29.09.2012.
................
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
Biljana Plavšić u Hagu: Ledena maska nije se nikako uklapala u gest pokajanja 
FOTO: AFP

...................................................

 

Rimski filozof Lucije Anej Seneka (umro 65. godine, p. n. e.) kazao je: "Mali se zločini kažnjavaju, a veliki pronose u trijumfu". Ova prastara misao na našim prostorima je posebno upotrebljiva u slučaju Biljane Plavšić, ratne zločinke koja je, zahvaljujući lažnoj katarzi, za velike zločine dobila i odslužila malu zatvorsku kaznu.

Vrata genocida

Plavšić, uz Karadžića, Mladića, Krajišnika i Koljevića, spada u red najodgovornijih osoba iz vrha bosanskih Srba za ubistva desetina hiljada ljudi tokom agresije na RBiH. Ljubeći se sa zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom u Bijeljini dok je na ulicama ovog semberskog grada ležalo na desetine ubijenih Bošnjaka, Biljana je kao tadašnji član Predsjedništva BiH još 3. aprila 1992. godine odškrinula vrata genocida.

Ova sarajevska profesorica, prijeratni dekan na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu posebno se isticala propagiranjem nacionalne i vjerske diskriminacije, pa je jednom izjavila: "Ja sam biolog, poznajem genetiku i pouzdano znam da su Srbi i muslimani genetski tako strukturirani da ne mogu da žive zajedno. Etničko čišćenje je prirodni fenomen i to nije ratni zločin".

Malo je osoba čija ratna biografija sadrži toliko ekstremizma, surovosti, laži, lažnog predstavljanja, dvoličnosti, licemjerja i prevare kao što je to u slučaju ratne zločinke Biljane Plavšić. Dobrovoljno se predala Haškom tribunalu 10. januara 2001. godine. Odlazak je izveden bez prisustva medija i gotovo u tajnosti, jer čak ni komšije u Banjoj Luci nisu primijetile kad je napustila stan. Prethodno je u Beogradu posjetila brata Zdravka i s njim provela Božić. 

Nakon što je 30. septembra 2002. godine s Tužilaštvom sklopljen sporazum o priznanju krivice, 2. oktobra 2002. Plavšić se izjasnila krivom za progone bosanskih muslimana i Hrvata na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, tj. zločin protiv čovječnosti.

U završnoj riječi pred Tribunalom u Hagu 18. decembra 2002. Plavšić je izrekla sljedeće riječi "pokajanja":

- Put i primjer Svetog Save su slijedile velike srpske vođe, čak i u današnjem vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima. Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom posljednjeg rata. Vjerujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima - premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubijedio naš narod da je svijet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada, tog rukovodstva su jasni: grobovi, izbjeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svijetu, koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera.

Biljana Plavšić osuđena je 27. februara 2003. na 11 godina zatvora. Presudu je saslušala bez ispoljavanja emocija, gotovo ne trepnuvši. U komentarima presude pojedinci bliski Tribunalu primijetili su tu ledenu masku koja se nikako ne uklapa u gest pokajanja i međuetničkog pomirenja.

S druge strane, osoba bliska Biljani Plavšić tvrdila je banjalučkim medijima da je ona i tada ostala dosljedna sebi, nije htjela da pokaže slabost, ali je bila u šoku. Naime, ona je, na osnovu nečijih uvjeravanja, očekivala kaznu od samo pet godina zatvora. Poslije izricanja presude, Plavšić nije htjela ni da se pozdravi sa svojim američkim advokatima. Kada je sklopila nagodbu s Tribunalom i priznala tačku za zločine protiv čovječnosti za svoju ulogu u vođenju rata i izrazila "kajanje" u zamjenu za odbacivanje sedam ostalih tačaka optužnice, uključujući i dvije za genocid, Plavšić je igrala svoju prljavu igru.

Osnovna greška

U intervjuu koji je iz zatvora "Hinsenberg" u Orebru u Švedskoj dala Alternativnoj televiziji (ATV) iz Banje Luke zločinka je priznala da je tada lagala, jer nije mogla dokazati svoju nevinost, kao i da nije mogla pronaći svjedoke koji će svjedočiti u njenu korist.

Bivša glavna tužiteljica Tribunala u Hagu Karla del Ponte (Crala) u svojoj knjizi "Lov, ja i ratni zločinci" tvrdi da ju je Biljana Plavšić žestoko, podmuklo i najbezobraznije prevarila. Kako navodi Del Ponte, Plavšić je priznala krivicu, a bivša tužiteljica očekivala je tada da Biljana bude ključni svjedok protiv Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih optuženika iz Srbije i BiH, navodeći da je ona prisustvovala sastancima s Miloševićem kao i razgovorima Karadžića i Mladića, te da je imala priliku saznati važne detalje o vezama Miloševića i političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba. Del Ponte se sastala s Plavšić neposredno po njenom dolasku u Hag.

- Sjedile smo u mojoj kancelariji i pušile cigarete. Sjećam se da sam joj ponudila paklicu mojih "marlboro gold", američke proizvodnje, misleći da vjerovatno teško nabavlja prave "marlboro" cigarete u holandskom zatvoru i da bi takav gest mogao da bude koristan.
Pokušala je da razgovara sa mnom kao žena sa ženom - piše bivša glavna haška tužiteljica.

Del Ponte je nekoliko mjeseci kasnije pristala na dogovor koji su tužioci postigli s Biljanom o njenoj izjavi o priznanju krivice i odlučila povući optužnicu za genocid.

- Moja osnovna greška bilo je to što je nisam obavezala da pismeno prihvati da svjedoči protiv drugih osumnjičenih. Vjerovala sam njenim usmenim uvjeravanjima i bila sam prevarena - piše Del Ponte.

Koliko je "dama krvave duše", kako je prozvaše tokom suđenja neki strani izvještači pred Haškim sudom, i u svojoj knjizi "Svedočim" lagala o "svojoj netrpeljivosti" prema Radovanu Karadžiću, najbolje pokazuje informacija od 7. avgusta 2008. kada je javno najavila da nakon Krajišnika i Miloševića neće svjedočiti ni protiv Karadžića.

Osam godina, devet mjeseci i 17 dana nakon što se predala Haškom tribunalu, ratna zločinka Biljana Plavšić, po starom običaju Haškog suda da pusti osuđene zločince, pa čak i ako prevare sud odbijajući da svjedoče, nakon dvije trećine odslužene kazne izašla je na slobodu 27. oktobra 2009. godine. Slavodobitno ju je dočekao Milorad Dodik.

Danas Plavšić živi u staračkoj samoći svog beogradskog doma i svake godine prisustvuje odavanju počasti Draži Mihailoviću jer, kako kaže "uvijek mu se divila i slijedila njegov put ka odbrani srpstva".

Bez obzira na sve, historija će upamtiti da su iza zločinke Biljane Plavšić ostali mnogobrojni bosanski grobovi nevinih, silovane žene, stotine hiljada izbjeglih i ucvijeljenih, da je bila prva žena osuđena za ratne zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata i da će se uvijek ubrajati u XXL zločince novije historije čovječanstva.

Mandić: Svetila se jer ju je ostavio ljubavnik - musliman

Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS, svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu u junu 2010. godine, optužio je Biljanu.

- Biljana je mnogo stvari radila iz osvete. Ona je pred sam rat doživjela tešku traumu, jer je bila ostavljena žena. Samo nekoliko nas je znalo za tu njenu depresiju, jer je ostavio ljubavnik koji je bio musliman - svjedočio je Mandić.

Mala kazna za velike zločine

Umjesto 25 godina zatvora, koliko je tražila optužba, Biljana je, zahvaljujući Karli del Ponte, osuđena na mizernih 11. Nakon što je nagrađena malom kaznom za velike zločine, Biljana više nije imala nikakvu obavezu prema Hagu, jer napismeno ništa nije potpisala, tako da je odbila da svjedoči protiv Momčila Krajišnika i Slobodana Miloševića.

Del Ponte: Zaslužna za nagradu Biljani 

Del Ponte je tada, navodno, tražila od Tužilaštva da podnese zahtjev za reviziju procesa protiv Biljane Plavšić.

- Moji zamjenici su mi rekli da će to biti nemoguće i da je "ono što je učinjeno, učinjeno" - tvrdi Del Ponte.

 

30.09.2012.

ODLUKA USTAVNOG SUDA SRBIJE: ČETNICI NISU BILI UČESNICI NOB

Odluka Ustavnog suda Srbije

Četnici nisu bili učesnici NOB

 
Photo: Stock

Ustavni sud Srbije (USS) ocenio je neustavnom uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005, prema kojoj je se članovi Ravnogorskog pokreta smatraju učesnicima Narodnooslobodilačkog rata

Četnici nisu učesnici Narodnooslobodilačkog rata!
FOTO: Arhiv
Četnici nisu učesnici Narodnooslobodilačkog rata!

.......................................................

Kako javlja beogradski dnevnik Danas, ovom odlukom USS članovima Ravnogorskog pokreta je uskraćeno  pravo na borački dodatak, ličnu invalidninu, dodatak za negu i pomoć,  ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko lečenje o trošku  države, pravo na ortopedska i druga pomagala. Međutim, oni i dalje imaju  pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.

Takođe, prema  odluci najvišeg suda u zemlji, članovi Ravnogorskog pokreta imaju pravo  na dobijanje „Ravnogorske spomenice 1941“ i to pod uslovom da su u  Jugoslovensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, stupili u  periodu od 17. aprila 1941. do 31. decembra 1941. Da bi bili nosioci  ove spomenice potreban je i dokaz da službu nisu prekidali do 15. maja  1945, odnosno do oslobođenja.

Prema nezvaničnim podacima, do 31. jula 2007. godine, kada je bio  krajnji rok za dobijanje Spomenice, podneto je oko 3.000 zahteva. Veliki  problem za njeno dobijanje za mnoge predstavlja nedostatak dokumenata  kojima bi dokazali da su zaista bili članovi Ravnogorskog pokreta tokom  Drugog svetskog rata.

Miodrag Zečević, predsednik Saveza udruženja boraca  Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), kaže za naš list da ova odluka  Ustavnog suda predstavlja dokaz da je prethodna vlast, na čelu sa  Demokratskom strankom, prvobitnu odluku o izjednačavanju partizana i  ravnogoraca donela kako bi se dodvorila koalicionim partnerima.

"Ravnogorski pokret nije bio učesnik Narodnooslobodilačkog rata, već  samo učesnik rata. Oni su kao vojna formacija bili bruka za srpski  narod", ističe Zečević.

Četnovanje ludom radovavanje: Poštovalac lika i kame Draže Mihailovića
Photo: EPA/SRDJAN SUKI

........................................................

Brzo se oglasio Aleksandar Čotrić, potpredsednik četnofilnog Srpskog pokreta obnove, koji ističe da je Ustavni sud za to „nekompetentan i nenadležan”, kao i da je  „sud istorije potvrdio da je Ravnogorski pokret bio antifašistički i  oslobodilački“. To je, kako dodaje, potvrđeno i stavom saveznika u  Drugom svetskom ratu, ali i odlukama Skupštine Srbije iz 2004. godine. O "antifašističkim stremljenjima" Dražine vojske e-Novine su pisale u više navrata.

Pozitivne reakcije u regionu

Vehid Šehić, predsednik Foruma građana Tuzle, rekao je za Danas da ova  odluka Ustavnog suda Srbije ne predstavlja presedan, jer ako se  posmatraju istorijske činjenice koje podržava Evropa, ali i svet,  članovi Ravnogorskog pokreta nisu bili ravnopravni učesnici  Narodnooslobodilačkog rata.

"Ono što je u početku bio pokret  otpora, vrlo brzo je preraslo u saradnju sa okupatorima i zbog toga se o  njima ne može govoriti kao o antifašistima i borcima. Postoje mnogi  zakoni zahvaljujući kojima oni mogu da ostvare svoja prava. Koliko  razumem, ovom odlukom oni nisu preterano oštećeni", ukazuje Šehić.

On  dodaje da su slične odluke donele i mnoge evropske zemlje, uključujući i  Nemačku, koja je svim vojnicima Trećeg rajha odobrila pravo na penziju.

"Ako su bili antifašisti, neka to i dokažu tako što će reći u  kojim su se sve borbama sukobili sa okupatorima. Ne bi bilo u redu  Ravnogorski pokret izjednačavati sa partizanima", naglašava Šehić.

Zoran Pusić, predsednik Građanskog odbora za ljudska prava iz Hrvatske, ističe da se često u zemljama bivše Jugoslavije istorija i istorijski događaji koriste zbog političkih razloga u sadašnjosti. Prema njegovim rečima, slična situacija je bila i tokom 90-ih godina, za vreme rata na prostorima bivše SFRJ, kada su Srbi negirali zločine koje su počinili četnici, a Hrvati negirali genocid ustaša nad Srbima.

"Draža  Mihailović je nesumnjivo bio neko ko je svoju borbu počeo kao borac  protiv fašizma, ali je iz pogrešnih kalkulantskih razloga počeo da  sarađuje prvo sa fašističkom Italijom, a posle pada Italije sa  nacističkom Nemačkom. To su istorijske činjenice koje je teško osporiti",  ukazuje Pusić.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235577

Powered by Blogger.ba