Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.09.2012.

NAOČIGLED POLICAJACA ISPRED UGOSTITELjSKOG OBJEKTA U DOBOJU: ČAK 20 SRPSKIH MLADIĆA PRETUKLO ČETVORICU BOŠNjAKA

Naočigled policajaca ispred ugostiteljskog objekta u Doboju
Čak 20 srpskih mladića pretuklo četvoricu Bošnjaka
...............
24.09.2012.
...............
Čak 20 srpskih mladića pretuklo četvoricu Bošnjaka

 Maid Buljubašić: Zadobio teške povrede; Mjesto napada: Policija privela samo bošnjačke mladiće

FOTO: M. Čabrić

.................................................

Naočigled policajaca ispred ugostiteljskog objekta u Doboju
Ž2 = Čak 20 srpskih mladića
       pretuklo četvoricu Bošnjaka
Ž3 = Nakon provokacija u kafiću kada je polupijani mladić uzvikivao i "Nož, žica Srebrenica", Bošnjaci izbačeni vani, gdje su teško napadnuti
Ž7 = Maid Buljubašić: Zadobio teške povrede
#Maid Buljubašić#  i  #Maid Buljubašić povrede#
Ž7 = Mjesto napada: Policija privela samo bošnjačke mladiće (Foto: M. Čabrić)
# Club Hol Doboj #
U noći sa subote na nedjelju, između tri i četiri sata, grupa razjarenih mladića srpske nacionalnosti je ispred ugostiteljskog objekta "Club Hol" u centru Doboja naočigled policije brutalno pretukla četvoricu mladića Bošnjaka koji su te večeri posjetili ovaj objekt.
Ž4 = Razjarena gomila
Prema riječima Maida Buljubašića iz Tešnja, koji je te večeri najteže prošao, on je s prijateljima i jednom djevojkom sjedio za jednim stolom kada im je prišao polupijani mladić i počeo ih vrijeđati. Nakon izvjesnog vremena Buljubašić je zatražio od zaštitara da udalji nasrtljivog mladića, što je ovaj i učinio, ali se poslije 15-tak minuta sve ponovilo.
- Vrijeđao je našu prijateljica, uzvikivao "Nož, žica Srebrenica", psovao majku balijsku, govorio da je Kosovo Srbija, a Doboj srpski grad, poslije čega su naši prijatelji otišli. Sa mnom je ostao rođak Haris Buljubašić, a poslije su stigli i Adnan Bajrić iz Šija kod Tešnja i Sinan Muminović iz Doboj-Juga. Ubrzo je za naš sto došlo petnaestak mladića srpske nacionalnosti i počeli su nas ponovo vrijeđati i prijetiti da će nas istući, nakon čega su izašli iz kafića. Znao sam da će nas sačekati vani. Zato sam pozvao brata, koji je policajac, i objasnio o čemu se radi. Potom nas je i konobar počeo vrijeđati, poslije čega nas je izbacivač gurnuo vani pred razajrenu gomilu - navodi Maid Buljubašić.
Prema njegovim riječima, vani je bilo nekoliko policajaca, koji su im prišli i pitali šta se dogodilo, ali tu je bilo i oko 20 razjarenih srpskih mladića.
Ž4 = Uspio pobjeći
- Nismo uspjeli ni reći, a prema nama su poletjele flaše, metalni i drugi predmeti. Potrčali su za nama. Policajci su samo ustuknuli i posmatrali. Haris Buljubašić je, nakon što je dobio nekoliko udaraca u glavu, uspio pobjeći. Sinanu Muminoviću su flašom razbili glavu, dok je Adnan Bajrić pobjegao u svoj automobil. Međutim, razbili su mu prednje i zadnje staklo automobila, lupajući po njemu. Mene su sustigli u parku i tukli po glavi, leđima, cijelom tijelu. Trajalo je to nekoliko minuta, a kada su prestali, policija je prišla i odvela me u stanicu da dam iskaz, kao i ostalu trojicu. Nisam vidio da su od Srba ikoga priveli ili nešto pitali - ističe Maid.
Ž8 = M. ČABRIĆ
Ž6= Šta kažu u policiji
Kontaktirali smo jučer Dežurni operativni centar u CJB Doboj, gdje nam je kratko kazano da je evidentirano krivično djelo oštećenja tuđe stvari te da na slučaju još radi mjesno nadležna Policijska stanica Doboj 1 i da će poslije završenih potrebnih radnji biti dostupno više detalja o cijelom slučaju.

U noći sa subote na nedjelju, između tri i četiri sata, grupa razjarenih mladića srpske nacionalnosti je ispred ugostiteljskog objekta "Club Hol" u centru Doboja naočigled policije brutalno pretukla četvoricu mladića Bošnjaka koji su te večeri posjetili ovaj objekt.

Razjarena gomila

Prema riječima Maida Buljubašića iz Tešnja, koji je te večeri najteže prošao, on je s prijateljima i jednom djevojkom sjedio za jednim stolom kada im je prišao polupijani mladić i počeo ih vrijeđati. Nakon izvjesnog vremena Buljubašić je zatražio od zaštitara da udalji nasrtljivog mladića, što je ovaj i učinio, ali se poslije 15-tak minuta sve ponovilo.

- Vrijeđao je našu prijateljica, uzvikivao "Nož, žica Srebrenica", psovao majku balijsku, govorio da je Kosovo Srbija, a Doboj srpski grad, poslije čega su naši prijatelji otišli. Sa mnom je ostao rođak Haris Buljubašić, a poslije su stigli i Adnan Bajrić iz Šija kod Tešnja i Sinan Muminović iz Doboj-Juga. Ubrzo je za naš sto došlo petnaestak mladića srpske nacionalnosti i počeli su nas ponovo vrijeđati i prijetiti da će nas istući, nakon čega su izašli iz kafića. Znao sam da će nas sačekati vani. Zato sam pozvao brata, koji je policajac, i objasnio o čemu se radi. Potom nas je i konobar počeo vrijeđati, poslije čega nas je izbacivač gurnuo vani pred razajrenu gomilu - navodi Maid Buljubašić.

Prema njegovim riječima, vani je bilo nekoliko policajaca, koji su im prišli i pitali šta se dogodilo, ali tu je bilo i oko 20 razjarenih srpskih mladića.

Uspio pobjeći

- Nismo uspjeli ni reći, a prema nama su poletjele flaše, metalni i drugi predmeti. Potrčali su za nama. Policajci su samo ustuknuli i posmatrali. Haris Buljubašić je, nakon što je dobio nekoliko udaraca u glavu, uspio pobjeći. Sinanu Muminoviću su flašom razbili glavu, dok je Adnan Bajrić pobjegao u svoj automobil. Međutim, razbili su mu prednje i zadnje staklo automobila, lupajući po njemu. Mene su sustigli u parku i tukli po glavi, leđima, cijelom tijelu. Trajalo je to nekoliko minuta, a kada su prestali, policija je prišla i odvela me u stanicu da dam iskaz, kao i ostalu trojicu. Nisam vidio da su od Srba ikoga priveli ili nešto pitali - ističe Maid.

Šta kažu u policiji

Kontaktirali smo jučer Dežurni operativni centar u CJB Doboj, gdje nam je kratko kazano da je evidentirano krivično djelo oštećenja tuđe stvari te da na slučaju još radi mjesno nadležna Policijska stanica Doboj 1 i da će poslije završenih potrebnih radnji biti dostupno više detalja o cijelom slučaju.

 

24.09.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: INSAJDER O LOGORIMA KAO O HOTELU

Suđenje Mladiću: Insajder o logorima kao o hotelu

Zaštićeni svjedok RM 51 na suđenju Ratku Mladiću, 24. rujan 2012.

..................................................

Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom zaštićenog svedoka pod pseudonimom RM 51. On je kao insajder opisao kako su ga zaprepastila ubojstva dvojice zatočenika u logoru u Manjači koji je prema tužiteljstvu bio pod kontrolom vojnih vlasti bosanskih Srba.

No s druge strane, kao bivši pripadnik 1.krajiškog korpusa VRS-a, insajder je potvrdio Mladićevoj obrani kako je logor Manjača, kroz kojeg je prošlo nekoliko tisuća ljudi – bio najregularniji od svih ostalih logora na području Bosne i Hercegovine.


Iako su mnogi zatočenici opisali Manjaču kao mjesto užasa, gdje su prebijani svakodnevno, svjedok tužiteljstva, insajder iz VRS-a naveo je tek jedan incident - premlaćivanje do smrti logoraša Omera Filipovića i Esada Bendera.

„To me na neki način i frapiralo i iznenadilo na neki način. I ražalostilo da kažem. Jer sam mislio da se ne može tako nešto dogoditi uz našu onu organizaciju koja je vladala tamo gore. Dogodilo se i to je za pola sata na neki način bilo razjašnjeno. Izvršen je uviđaj od zvaničnih organa MUP-a i suda“, naveo je svjedok napominjući kako su počinioci kažnjeni, ali ipak godinama poslije rata.
Logor Manjača 1992. godine
​​...................................................
Insajder RM 51 je tijekom svjedočenja više branio sebe i okolnosti zatočavanja u logoru Manjača nego što je teretio Mladića kao svjedok tužiteljstva.

„Ja, tako sam doživio s onim što sam poznavao i što smo radili na Manjači – da je on jedan od najregularnijih logora. A to potvrđujem svakodnevnim dolaskom novinara".

Tako insajder iz VRS-a nije potvrdio priče mnogih logoraša o špaliru vojnika i batinanju za doček, slaboj prehrani i izgladnjivanju zatočenika te slabim higijenskim uvijetima zbog kojih su mnogi oboljevali. Prema opisima zaštićenog insajdera, zatočenici kao da nisu bili ponižavani, mučeni i izgladnjivani, već se o njima brinulo kao da su u hotelu.

„Nutricionist je bio svaki dan u logoru od 9 do 17 sati. Nutricionist! I to su moje te tvrdnje, kojih se držim i tada i sada i uvijek“, naveo je svjedok tužiteljstva tvrdeći da se prema logorašima postupalo što se bolje moglo.

(VIDEO: Reportaža iz Manjače)



Opravdanja insajdera iskoristila je obrana generala Mladića tijekom unakrsnog ispitivanja navodeći kako su teški uvijeti u logoru, koje je opisao Crveni križ prilikom posjeta – bili posljedica nedostatka sredstava u ratno vrijeme. To je insajder također potvrdio, navodeći – kako je i on kao jedan iz zapovjednog lanca u logoru – jeo istu hranu kao i zatočenici.

Uz to obrani je potvrdio kako je procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine u logoru i odgovornost bila na civilnim, a ne vojnim vlastima.



Nakon što insajder dovrši iskaz u utorak, suđenje će se nastaviti novim svjedokom optužbe za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini. Najavljen je Osman Selak, kome će ovo biti šesto svjedočenje pred Haškim sudom. Na početku rata Selak je bio zapovjednik logističke baze JNA u Banja Luci, a neko vrijeme je ostao na tom položaju i nakon formiranja VRS-a.

 

24.09.2012.

RATNI ZLOČINCI U BOSANSKOM TROUGLU

Predizborna reportaža: Bijeljina – Brčko – Šamac

Ratni zločnici u bosanskom trouglu

 
Photo: Paulina Janusz

...................................................

Istina za volju, naglašavanje nacionalnog u Brčkom nije fokus samo srpskih stranaka. Predizborna kampanja liči tu na pravi rat. SNSD svojim besmislenim sloganom „Srpska, kuća do kuće“ ubeđuje nas da se nalazimo na terotoriji RS, zanemarujući pri tom činjenjicu da je Brčko glavni grad distrikta. Kao u odgovoru na te navode SDA zalepilo je grad plakatima „Mi Brčko ne damo“. Razloga za ovakve parole ima: ove godine počelo je ukidanje supervizije, koja je sve do sad stvarala iluziju da je ovo ničija zemlja

Ne odgovaram na politička pitanja: Mićo Mićić, apolitičan

.....................................................

– Vi ste stvarno mislili da će vam neko iz SDS-a dati izjavu? Oni ni sa kim ne moraju da pričaju, kod svoje kuće su, kaže mi iznenađeni dispečer na autobusnoj stanici u Bosanskom Šamcu.

Iako su u Šamcu moje nade da će mi neko nešto prokomentirati bile svedene na minimum i taj sam gradić posetila isključivo iz novinarske obaveze, nisam očekivala toliku odbojnost od strane lokalnih političara, kada sam pre nekoliko dana krenula put Bosne.

Šteta, imali bismo o čemu da pričamo. Lokalni izbori su inače zgodna prilika da se govori o putevima, stadionima, kulturnim centrima i gradskom prevozu i da se zaobilaze sve neprijatne teme iz proteklog rata. Kao, nije to stvar lokalne samouprave. Upravo je, međutim, lokalna vlast, a ne Milorad Dodik, svojim bučnim izjavama cementirala etničko čišćenje koje se na ovim prostorima dogodilo. Uoči ovogodišnjih izbora upravo time sam htela da uznemiravam lokalne vlastodršce.

BIJELJINA: Moje planove odmah je pročitao gradonačelnik Bijeljine i istovremeno kandidat za drugi mandat ispred SDS-a, Mićo Mićić. „Ne odgovaram na politička pitanja“, kaže mi odlučno.

Bijeljina je inače u Bosni i Hercegovini glavno uporište Srpske demokratske stranke, koje ona u čvrstom zagrljaju drži negde od početka 1992. godine, kada su grad preuzuele udružene snage Arkanovih “Tigrova”, lokalnih četnika i isfrustriranih kafedžija. „Borci“, kako piše na spomeniku podignutom na glavnom gradskom trgu, su pripremili teren za bezbrižnu vladavinu Srba proteravši iz grada sve što je nesrpsko. I mada su tada uništene džamije na insistiranje međunarodne zajednice danas obnovljene, malo ko će ih primetiti naspram ćiriličnih atrakcija kao što je trg Draže Mihailovića ili Ulice Srpske dobrovoljačke garde.

U takvim uslovima nije ni čudo da je ovaj „biser SDS-a“ (kako je Bijeljinu na predizbornoj konvenciji okarakterisala funkcionerka stranke Aleksandra Pandurević) "oslodbođen" na prilično učinkovit način. Prema popisu iz 1991. godine Bošnjaka je bilo ovde malo više od 30 hiljada (34 odsto), danas zvaničnih podataka nema, ali i na prvi pogled možemo uočiti da je glavni grad Semberije „srpski grad“.

„Po pitanju povratka još uvek smo na početku“, kaže mi Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora Republike Srpske. „Ono što je neprihvatljivo, jeste da se to još uvek smatra nekom iznimnom situacijom, a ne kao nešto što je sasvim logično da se desi. Ti građani su bili građani Bijeljine prije rata, oni su u tom periodu 1992-95. nedobrovojlno napustili svoju imovinu, oni su otjerani odavde.“

Nekad koljač, danas advokat: Kancelarija Mirka Blagojevića
Photo: Paulina Janusz

Za njih očigledno nema mesta u ovom gradu ni u ulozi turista, na šta mi pažnju skreće jedan od stanovnika grada. „Ovdje su sve pravoslave crkve obeležene, svuda imate turističke putokaze da se to lako pronađe“, primećuje. „Putokaza za katoličke nema nigdje, a kamoli za džamije.“

„Mi smo to primjetili, ali nismo mi krivi. To je projekt rađen iz državnih sredstava“, hladno pere ruke gradonačelnik Mićić, očigledno zadovoljan da može prigovoriti entitetskoj vlasti, a neposredno i stranci svog najvećeg suparnika, Miroslava Milovanovića iz SNSD.

„To se vidi i u nekim drugim stvarima, od obilježivanja gradskih slava, do krsnih slava škola, krsnih slava bolnice“, nastavlja ipak Letićeva, „to sadrži jednu negativnu konotaciju. Ako je ovaj grad multinacionalni on mora i da bude sekularni.“

Sve su to, ipak, prave sitnice u poređenju s pedigreom lokalnih moćnika.

„Postoje indicije, neki svjedoci su davali izjave da su određene osobe, koje su danas na visokim funkcijama itekako učestvovale u kreiranju atmosfere ili čak u kreiranju samih tih događaja od ’92 do ’95. To je vrlo karakteristično za Bijeljinu u poslednjih 10 godina, a mi se pravimo da to ne vidimo”, kaže Letićeva.

Mada gospođa Letić ne želi spekulirati o njihovim imenima neke od njih je prosto teško izbeći: Vojkan Đurković zvani Puškar, domaći pripadnik Arkanove Garde, kasnije vlasnik detektivske agencije; Jovan Aćimović, proterivač iz hobija, kasnije zaposlenik opštinske policije, Cvijetin Simić, tokom rata predsednik opštine, danas šef Rotary Cluba i direktor Direkcije za izgradnju i razvoj.

Na kancelariju njihovog saborca, čuvenog vojvode Mirka Blagojevića, nailzaim slučajno, šetajući gradom. Nekad zloglasni četnik danas se pronašao u ulozi uglednog advokata. Šef je Srpske radikalne stranke, više puta dokazanog saveznika SDS-a u proteklih 20 godina. Iako je 2010. najavio odlazak iz politike, očigledno je ta njegova odluka podlegla sitnim izmenama.

„Ma neeeee, samo je promenio prebivalište“, s naivnom iskrenošću kaže mi njegova sekretarica, koja čuva kancelariju dok se njen poslodavac odmara u svom stanu, smeštenom u istoj zgradi. „On vam je sad prvi na listi u Brčkom“, dodaje ona.

BRČKO: U Blagojevićev novi grad stižem dan kasnije. Nalazim Brčko u kojom se dogodilo tačno ono što su zahtevali predstavnici Srba 1992. godine: grad je podeljen na tri sektora – srpski, hrvatski i muslimanski. Iako podela nije formalna, svako zna kojem kvartu, kafiću i spomeniku pripada. A i stranačke simpatije funkcioniraju tu po sistemu apartheida. „Glasaj srpski“, ohrabruje nas na primer brčanska SDS, a da je njen slogan samo verbalizacija toga šta je ovde na delu već duže vreme svedoči relativna pobeda srpskih stranaka na prethodnim izborima. Danas one predstavljaju većinski narod, mada su pre rata Bošnjaci činili čak 55 odsto lokalnog stanovništva.

„Ima tu još koječega.“, kaže mi Brčanka Nada Strepački, jedna od retkih povratnika, pa nabraja: „Ja znam čovjeka, koji je ubio sedmoro ljudi u Partizanu. On je slobodan čovjek danas. Tu je i Moniku Ilić Karan [optužena za zločine u logoru Luka i Stanici javne bezbednosti; suđene Ilić-Karan počelo je u junu ove godine], ona je sad aktuelna zato što joj se sudi, ali onda je ovde u Brčko dolazila, kao slobodna građaanka. Dalje, današnji šef hirurgije je izbacio s puškom iz stana mog prijatelja.“

Vidljivo uzrujana nastavlja: „Ja sam danas bila, na primjer, u policijskoj stanici. I tamo ispred mene stoji jedan musliman i čeka u redu. A ja znam da su njega tamo tokom rata mučili. Kako se taj čovjek mora osjećati?“

Photo: Paulina Janusz

.....................................................

Potencijalnim bošnjačkim povratnicima put kući, osim zločinaca koji šetaju ulicama, zatvaraju i druge „sitnice“. Naći ćemo tu klasični srpski repertoar: spomenik braniocima, uzdignute zastave i pravoslavni kulturkampf. Kako primećuje moja sagovornica: „U Brčkom je glavni kulturni događaj bio ’Sedam dana ćirilice’. Da njegujemu tradiciju. U sklopu manifestacije u domu kulture održava se predavanje ’Srpski jezik-Božij jezik’.“

Istina za volju, naglašavanje nacionalnog nije fokus samo srpskih stranaka. Predizborna kampanja liči tu na pravi rat. SNSD svojim besmislenim sloganom „Srpska, kuća do kuće“ ubeđuje nas da se nalazimo na terotoriji RS, zanemarujući pri tom činjenjicu da je Brčko glavni grad distrikta. Kao u odgovoru na te navode SDA zalepilo je grad plakatima „Mi Brčko ne damo“. Razloga za ovakve parole ima: ove godine počelo je ukidanje supervizije, koja je sve do sad stvarala iluziju da je ovo ničija zemlja.

„Toga se najviše bojim“, nastavlja gospođa Nada, „ili će sad Brčko postati deo Srpske ili će se nešto loše dogoditi“. Na kraju našeg razgovora dodaje još: „Ja sam kupila mjesto na muslimanskom groblju, ne na pravoslavnom, gdje pripadam, da se ogradim od svih tih nedjela, a morate i znati da je pop tamo prenio spomenik Draže Mihailovića, koji je inače bio u centru grada. Ja tamo s nijm jednostavno neću da legnem.“

BOSANSKI ŠAMAC: Draža me prati tokom celog mog putovanja. Od bijeljinskog trga, preko brčkog spomenika, završavam je šetajući ulicom njegovog imena smeštenom u pravom srpskom Tvin Piksu. Ukoliko u Bijeljini i Brčku osećam izvesnu nelagodu, u Šamcu stičem utisak da sam pravi uljez.

Na ulici se za mnom okreću sve glave, a videći kako slikam plakate kandidata prilazi mi policajac:

– Šta radite?, pita

– Pa, slikam plakate, jel to ovde zabranjeno?

– Ma ne nije, nego zašto?

– A, onako.

Zanimljiva je brzina s kojom pravna država reagira na strankinju s fotoaparatom, naročito ako je uporedimo s ravnodušnošću koju sistem gaji prema osuđenim ratnim zločincima. A imao bi on u Šamcu u čemu da se dokaže.

Šta ovde traži strankinja sa fotoaparatom: Spomenik "palim borcima i civilnim žrtvama" u Bosanskom Šamcu
Photo: Paulina Janusz

.........................................................................

Tu je, na primer, Simo Zarić. Na zvaničnom sajtu opštine Šamac saznaćemo da se zamenik načelnika opštine rodio 1948. u selu Trnjak, gde je završio osnovnu skolu. Srednju je pohađao u Šamcu, a diplomirao je u Brčkom. Sledi detaljan popis njegovih radnih mesta sve do 1991. godine, kada zamenik načelnika na volšeban način nestaje, da bi vaskrnuo 1. aprila 2009. godine, kada je postavljen na svoju današnju funkciju.

Čime se Simo Zarić bavio punih 18 godina piše tek u optužnici Haškog tribunala: „Bivši agent i obavještajac Službe državne bezbjednosti. Godine 1991., Simo Zarić počeo je da organizuje i da rukovodi jednom jedinicom teritorialne odbrane pod okriljem JNA. Ostao je pripadnik vojske bosanskih Srba do 1995. godine.“

Entuzijazm koji je iskazao prema poverenim mu zadacima koštao ga je šest godina u “haškim kazamatima”, što ga, ipak, nije sprečilo da postane drugi čovek opštine pa da ga na ovogodišnjim izborima s ponosom na svojoj listi istakne Socijalisticka partija.

Photo: Paulina Janusz

Njegov nadređeni, Blagoje Simić, je, pak, u Hagu bio osuđen na 15 godina, što je znatno teže sakriti u biografiji, tako da SDS, stranka ispred koje je kandidovan za opštinsku skupštinu, ne pokušava ni da objasni ko je zloglasni dr Simić. Njegovi glasači uostalom odlično znaju o kome se radi, a svoje oduševljenje prema dotičnom imali su priliku iskazati u martu prošle godine, kada su mu priredili kraljevski doček nakon odslužene kazne u Škotskoj.

U sedištu SDS-a pokušavam dobiti komentar o tome kako neko ko je osuđen za zločine protiv čovečnosti može da se kandiduje na njenoj listi, ali ne uspevam, nažalost, ni da završim pitanje, a već mi izvesna Ceca, pobledelog lica, pokazuje vrata.

Dakle, koji god od glavnih šamačkih igrača, SDS ili SNSD (u koaliciji s socijalistima) pobedi, na visokoj opštinskoj funkciji naći će se neko od osuđenih u Hagu u predmetu „Šamac“. U takvom ambijentu pitanje povratnika nema velikog smisla.

– Ovde su često dolazili vase kolege, kaže mi drug spomenutog šamačkog dispečera – Pisali su o stradanju Srba. Je l' i vi nešto o tome pišete?

Klimam glavom. Na kraju krajeva u tom bermudskom trouglu Bijeljina – Brčko –Šamac baš Srbi danas stradaju najviše. Od sitnog politikanstva, velikih interesa malih ljudi, a pre svega od opasne iluzije da su neka poglavlja iz istorije njihovih gradova zauvek zatvorena.

 

24.09.2012.

ATEISTI TUŽILI PATRIJARHA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE SPC

Ispad verskog totalitarizma u Sarajevu

Ateisti tužili patrijarha SPC

 
Photo: Beta

Udruženje građana "Ateisti Srbije" podnelo je tužbu protiv Miroslava/Irineja Gavrilovića, patrijarha SPC, zbog izjave date tokom nedavne posete Sarajevu da je mir s Bogom "uslov za mir s drugima". Ateisti ukazuju na uobičajenu retoriku javnih ličnosti u promociji predrasuda prema kojima su "samo verujući ljudi zaista ljudi", i upozoravaju na tragične i štetne stereotipe o crkvenoj tapiji na moral, pravdu, mir i ljubav. Prenosimo saopštenje u celini

Udruženje građana "Ateisti Srbije" ukazuje na nastavak tragične prakse podsticanja predrasuda i stereotipa u našem društvu, a od strane najznačajnijih državnih funkcionera i javnih ličnosti od izrazitog ugleda.

Nakon izjava iz nedavne izborne kampanje, u kojima je, između ostalog, jedan od predsedničkih kandidata izjavio da su svi vernici dobri ljudi, a jedan od kandidata na lokalnim izborima utvrdio da su samo verujući ljudi zaista ljudi, najnoviji incident te vrste dolazi iz samog vrha nevladine organizacije i verske zajednice "Srpska pravoslavna crkva". Naime, čelnik te NVO, Miroslav Gavrilović, u hijerarhiji SPC poznat i kao "patrijarh Irinej", boraveći u Sarajevu, izjavio je da "nema mira kod onih koji nemaju mir s Bogom, koji je uslov za mir s drugima".

I premda nije mogao naći bolje mesto za poruku mira od Sarajeva, na ovaj način je građanin Gavrilović jasno označio sve one koji ne veruju u božanstvo kom se on moli kao ljude rata, agresije i sukoba. Čak i ako na trenutak zanemarimo ponašanje brojnih velikodostojnika pomenute verske zajednice tokom sukoba koje upravo Sarajevo pamti na najgori mogući način, ovakva izjava njenog čelnika, nedopustivo je diskriminatorska. U svakom slučaju je licemerna.

Kako je u pitanju osoba koja uživa neosporan, bezmalo apsolutan ugled među vernicima SPC, postavljamo i sebi i društvu pitanje, šta možemo očekivati od prosečnog vernika, ako čelnik njegove verske zajednice daje ovakve neodgovorne i opasne izjave? Kako da očekujemo da naše društvo napusti decenijske predrasude i tragične, štetne stereotipe o crkvenoj tapiji na moral, pravdu, mir i ljubav, ako oni koji bi morali da na toj toleranciji rade, daju ovakve izjave? Kako da se nadamo da nas koji ne verujemo ni u jedno božanstvo, prosečan vernik, podstaknut ovako neodgovornim izjavama, neće posmatrati kao zle, nemoralne, loše ljude?

Građanin Gavrilović nije državni funkcioner, premda bi se običan čovek lako dao prevariti, ako obrati pažnju na nivo delegacija koje kod njega učestano borave. Ipak, građanin Gavrilović je javna ličnost, sa izrazitim uticajem na vernike SPC, te je njegova odgovornost za izgovorene reči svakako izuzetna.

Kao Udruženje građana "Ateisti Srbije", ali i kao samosvesni, slobodni ljudi, uvređeni smo ovakvim pokušajima povratka na primitivni, uskogrudi pogled na svet, za koji smo bili uvereni da je nestao sa praskozorjem prosvećenosti, vekovima iza nas. Sa svoje strane, prijavili smo nadležnima ovakvo ponašanje ali se nadamo i osudi javnosti.

Iako ne gajimo iluzije da bi građanin Gavrilović i ostali čelnici SPC mogli povući ovako lošu, čak i ružnu izjavu, zadržavamo makar nadu da će običan, prosečan vernik, ovaj put uspeti da se izdigne iznad jeftinih i licemernih poruka koje čitavom društvu upućuju oni koji baštine tradicije potpuno suprotne od ovakvih, selektivnih poruka mira.

Izvinjenju se čak ni ne nadamo.

 

24.09.2012.

12 GODINA OD PODNOŠENjA TUŽBE; FATA ORLOVIĆ: CRKVA JE NELEGALNO SAGRAĐENA I JA JE NELEGALNO RUŠIM

12 godina od podnošenja tužbe
Orlović: Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim
...............
24.09.2012.
..............
Orlović: Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim

Ni poslije 12 godina od podnošenja tužbe da se izmjesti nelegalno sagrađena crkva iz dvorišta Fate Orlović u Konjević-Polju kod Bratunca, ovaj slučaj nije dobio sudski epilog.

Sedamdesetogodišnja starica je u tom periodu bila i sama tužena, navodno što je ometala obavljanje vjerskog obreda u tom objektu i što je vrijeđala i napadala policajce.

Danas smo posjetili nanu Fatu koja je još pod stresom od prošlonedjeljnog suđenja.

„Sud u Srebrenici, kažu, nije nadležan da riješi moj slučaj. Stoga sam sve papire predala Vrhovnom sudu  BiH i sada čekam njihovu odluku. Ako se to ne riješi brzo i ako ne donesu odluku da se crkva izmjesti, ja ću je srušiti“, rekla je nana Fata.

Ne boji se Fata sankcija ni zatvora u slučaju da ošteti crkvu.

„Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim. Ne bojim se zatvora, zatvor nije za mene nego je za one koji su ovaj objekt napravili u mojoj avliji bez mog znanja i moje dozvole. Nisam protiv vjerskih objekata, ali neka se grade gdje im je mjesto. Ovdje nije. Neka je nose gdje će služiti svojoj svrsi. I da je džamija napravljena u mojoj avliji, ja bih tražila da je izmjeste“, kaže Fata.

Prije nekoliko godina donijeta je odluka da se crkva izmjesti, ali još  se ne može da pronađe odgovarajuća lokacija.

„Neka Sud sada donese pravednu odluku i neka crkvu nose gdje znaju. Neću i ne mogu više da je gledam. Neka je nose ili je  rušim“, kazuje Fata Orlović.

Ako nana Fata, već sada ozbiljno narušenog zdravlja, ne dočeka da se crkva iz njene avlije ukloni za njena života, ostavila je u amanet svojoj djeci i unucima da nastave na njenom putu do pravde.

 

 

24.09.2012.

ENTITET RS-a UKIDA PRIJAVE BORAVKA ZA POVRATNIKE

RS ukida prijave boravka za povratnike

imageFoča

.......................................................

Kako se bliže lokalni izbori u Bosni i Hercegovini 7. oktobra ove godine, te popis stanovništva iduće godine, vlasti Republike Srpske ne prestaju vršiti pritiske na povratnike u taj manji bh. entitet.

Tako policija u Višegradu, Foči i Srebrenici, 20 godina od početka  agresije, ponovo obilazi bošnjačke kuće i provjerava povratnike,  poništavajući im prijave boravka.

Do sada je u Višegradu uručeno 30-tak takvih rješenja, a u slučaj su  se uključili i OHR te AmbasadaSjedinjenih Američkih Država (SAD) u  Sarajevu.

„Ovdje se radi o nelegalnim poduhvatima koje izvršavaju službe javne  bezbjednosti u ovim opštinama. Oni provjeravaju ljude koji su se  prijavili na svoja prijeratna mjesta boravka. Kod onih kojima uslovi  dozvoljavaju da borave u svojim kućama, oni su na svojim adresama. Oni  koji nemaju obnovljene kuće, prijavljeni su na adresama svojih kuća,  ali, jasno, borave na drugim mjestima u istim opštinama“, kazao je za  agenciju Anadolija Bilal Memišević iz Višegrada.

On je podcrtao da povratnici moraju biti prijavljeni u mjestu boravka  gdje se nalaze njihovi domovi kako bi ostvarili pravo na rekonstrukciju  kuće.

„Posljednjih 12 mjeseci mi smo pozivali ljude da se prijave na  prijeratne adrese kako bi ostvarili pravo na rekonstrukciju kuće, pravo  glasanja na predstojećim izborima, te kako bi učestvovali u planiranom  popisu u BiH 2013. godine. Prema mom mišljenju, nekoje, očito, prebrojao  Bošnjake u ovim mjestima po trenutnim biračkim spiskovima i vidio da su  u Višegradu oni prevazišli kvotu od 10 posto, a po kojoj su nacionalna  manjina. Svi oni koji pređu tu kvotu ugrožavaju interese nadležnih iz  Republike Srpske. Umjesto da se bave ljudima koji posljednjih 15 godina  fiktivno učestvuju u izborima i izbornoj mašineriji političkih opcija iz  RS-a, oni šalju negativnu poruku i čak uznemiravaju bošnjačke  povratnike“, kazao Memišević.

Dodaje kako lokalna policija nije nadležna da vrši ovakve poslove.  Podsjeća da je CIPS pod ingerencijom države, te da samo iz sistema  CIPS-a može doći nalog da se provjerava nečiji identitet i mjesto  boravka.

„Odgovorno tvrdim da u Višegradu nema prijavljenih ljudi koji nisu  rođeni ovdje, živjeli i tu nemaju svoj grunt. Ovo najviše ima veze s  predstojećim popisom stanovništva i izborima. Dešava se samo u mjestima  gdje Bošnjaci imaju mogućnost da pređu navedeni procent od 10 posto. Svi  oni koji su dobili spomenuta rješenja, već su se žalili na njih“, rekao  je Memišević.

Među onima kojima je poništen boravak u rodnom gradu je i Almir Kustura.

„Dobio sam obrazloženje u kojem je navedeno da me policija nije  pronašla kada su dolazili provjeriti jesam li kod kuće!? Ja sam  prijavljen na adresi na kojoj se nalazi moja kuća, ali ona je  devastirana. Ja živim u Višegradu, no niko mi nedozvoljava da to  objasnim“, kazao je za agenciju Anadolija Kustura, najavljujući žalbu na  odluku.

Da se pritisci na Bošnjake ne vrše samo u Višegradu, dokaz je i  sinoćnja izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na skupu u  Srebrenici, gdje je ponovo negirao genocid.

„Jedini odgovor na negiranje genocida može, treba i mora biti masovan  izlazak na birališta svih onih koji imaju pravo glasa u Srebrenici, a  slažu se da su ovdje vojska i policija RS-a sproveli genocid. Izlaskom  na birališta 7. oktobra moramo pokazati da niko više ne smije gaziti po  onom najsvetijem što mi imamo, gaziti po našim najdubljim traumama i  misliti da će proći nekažnjeno“, naglasio je za agenciju Anadolija Emir  Suljagić, koordinator kampanje „Glasaću za Srebrenicu“.

Smatra kako poslije 7. oktobra kampanja koja je provedena u  Srebrenici mora biti nastavljena na cijeloj teritoriji RS-a kako bi se  pokazao da genocid ne može proći nekažnjeno, a da većina stvorena  genocidom preko noći ne može biti prozvana demokratskom.

„Poimenice znamo ime, prezime, broj telefona, boravište, prebivalište  i glasačko mjesto svakog našeg birača i svakodnevno komuniciramo s  njima“, izjavio je Suljagić, dodajući da je Milorad Dodik svojim  izjavama dodatno podigao svijest Bošnjaka da 7. oktobra moraju izaći na  izbore baš u Srebrenici.

(Vijesti.ba/AA)

 

24.09.2012.

U BiH I DALjE PREVLADAVA NACIONALISTIČKA RETORIKA

Dizdarević: I dalje prevladava nacionalistička retorika

imageSrđan Dizdarević

............................................

SARAJEVO - Dvije stvari vrlo jasno karakteriziraju dosadašnji tok predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore: nacionalistički diskurs, ali i prvi put, približavanje lokalnim temama, kazao je u izjavi za Fenu  bivši predsjednik Helsinškog komiteta u BiH Srđan Dizdarević.

Pojasnio je da je nacionalistički diskurs i dalje nabijen mržnjom prema rivalima.

- S druge strane, pojedine političke partije su počele da se u kampanji bave lokalnim temama, dakle, onim koji su bitni za obične građane. Nažalost, i dalje preovladava nacionalistička retorika i na neki način poništava utjecaj ove druge, pozitivne stvari koja se dešava, rekao je Dizdarević.

Preovladava strah od drugog i drugačijeg, dodao je, a koji je izazvan nacionalističkom retorikom.

- Uveliko je prisutno i prebacivanje krivice na oponente. Također, indikativno je i da je bosanskohercegovačko društvo krajnje ispolitizirano do najmanje ćelije, odnosno do općine, zaključio je Dizdarević.


(Vijesti.ba/Fena)

 

24.09.2012.

IZGUBIO SAM PETORICU DAIDžA, ALI VRAĆAM SE U SREBRENICU

Izgubio sam petoricu daidža, ali vraćam se u Srebrenicu
Fuad s majkom i nenom Ajšom: Tek polaskom u školu počeo govoriti
.............
24.09.2012.
...............
Izgubio sam petoricu daidža, ali vraćam se u Srebrenicu

Fuad s majkom i nenom Ajšom:

............................................

Ovo je priča o hrabrosti, borbi i sreći, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Fuad Golić rođen je 1991., kada se ratni vihor nadvio nad Bosnom. Kao dijete preživio je najgore srebreničke strahote.

Student i sportista

Godine 1995., dakle kao četverogodišnjak, u autobusu se susreo sa srpskim vojnikom, od čijeg je strašnog pogleda i urlanja naprosto zanijemio.

Danas je Fuad odrastao čovjek, student je na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu i trenira tekvondo. Nije izgubio vjeru u svoju državu i svoju Srebrenicu. O njegovoj neni Ajši Hukić, koja je u julu 1992. odvedena s kućnog praga u logor Šekovići, mučena i tučena da prizna gdje su joj sinovi, već smo pisali.

Ova žena heroj nije htjela izdati svoju djecu, a kada se nakon dva mjeseca vratila iz logora, njenih petorice sinova, Sadidina, Nijaza, Hajre, Sabe i Sade, više nije bilo među živima. Izgubila je pet svojih cvjetova, mladih kao jutarnja rosa.

Ajša je oboljela, najviše u duši, živi u izbjegličkom naselju Drafnići u Gračanici. S njom je i kćerka Hajra, zaposlena u jednoj pekari, a najsretnija je kada joj dođu unuci.

Rijetko zajedno

- Rijetke su prilike da smo zajedno. Kada se sastanemo, pričamo, prisjećamo se ratnih strahota. Sjećam se deportacije nas žena i djece tog jula 1995. godine. U autobus je ušao srpski vojnik odjeven u crno koji je počeo vikati, urlati. Mom Fuadu bile su četiri godine. Dijete se toliko prepalo da je istog momenta zanijemilo. Izlaskom na slobodne teritorije, smjestili smo se u Sokolu kod Gračanice, ali dijete nije progovaralo. Vodila sam ga ljekarima, pedagozima. Neki su mi govorili da ga treba ponovo nečim jako prepasti, pa će progovoriti, ali je i to bio rizik da nikada više ne izgovori nijednu riječ - priča Hajra i napominje da je njen sin tek polaskom u školu počeo govoriti.

Povratak u Srebrenicu

Nakon što je završio medresu u Mostaru, Fuad danas pohađa FIN u Sarajevu. Uz to trenira tekvondo. Sebi je postavio jedini cilj, školovati se i onda se vratiti u rodnu Srebrenicu i služiti svom narodu.

- Znam šta se, iako sam bio dijete, desilo mom narodu, mojoj Srebrenici. Srce mi
se kida za petoricom daidža. Nažalost, nama se događaju genocidi, a našu historiju pišu drugi. Zato moj povratak u rodni kraj nije upitan. Kada bi mi poslije fakulteta ponudili dvije varijante, službovanje bilo gdje ili u Srebrenici, izbor bi bio Srebrenica - kaže Fuad,  zahvalan Allahu što mu je dao majku i nenu Ajšu, pamet i nafaku.

 

24.09.2012.

MILORAD DODIK PONOVO VRIJEĐA ŽRTVE; DODIK: U SREBRENICI NIJE BILO GENOCIDA

Predsjednik manjeg bh. entiteta ponovo vrijeđa žrtve
Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida!
..................
24.09.2012.
................
Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida!
Milorad Dodik sinoć u Srebrenici
FOTO: snsd.org

............................................................

 

Na skupu SNSD-a u Srebrenici Milorad Dodik je ponovo uvrijedio žrtve masovnog pokolja tvrdeći sa govorničke bine kako u ovom gradu se nije desio genocid.

- O Srebrenici se sve vrijeme pokušavalo da pravi loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovdje počinjen genocid. Ja ovdje tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan po kojem su određeni stranci i bošnjački političari htjeli da nam nametnu krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili. Cilj je bio jasan, kako će opstati Republika Srpska ako je nastala na genocidu, rekao je predsjenik manjeg bh. entiteta sinoć u Srebrenici.

Dodik je, također, govorio kako RS u rusiji ima dobrog prijatelja, te da u Evropsku uniju "neće ako se to moralo pod svaku cijenu. I o ulasku u NATO sličnog je mišljenja.

- Nećemo u NATO bez Srbije, jer tada bi ovdje naDrini bila granica, rekao dodik cijelo vrijeme negirajući postojanje Bosne i Hercegovine, dok je entitet stavljao u kontekst države.

- Do našeg dolaska na vlast (SNSD op.a) bošnjački političari iz Sarajeva tražili su ukidanje Republike Srpske. Mi smo rekli da treba ukinuti BiH.

Iako se radilo o skupu za nadolazeće lokalne izbore, Dodik se dotakao i Turske, dok su investicije i načini kako poboljšati život građana općine Srebrenica ostali po strani.

-  Nećemo dozvoliti da nam nameću bilo kakvu vezu sa Turskom, jer je ja je volim, isto kao što Bošnjaci ne vle Srbiju. Mi tu ljubav ne namećemo kao što oni pokušavaju nama.  RS ima svoju jasnu poziciju i podršku Rusije, Izraela i drugih značajnih međunarodnih faktora.

Podsjećanja radi, Dodiku ovo nije prvi put da negira postojanje genocida u Srebrenici, iako je to potvrdio i Međunarodni sud pravde u Hagu.

Pitanje je samo, dali će i ovaj njegov istup proći bez odgovarajuće međunarodne reakcije kao što je to do sada bio slučaj.

 

24.09.2012.

TVRDNjE NORVEŠKOG MARINCA TRONDA BOLEA: ARKANA I CECU 1999. GODINE POKUŠAO UBITI NATO

Tvrdnje norveškog marinca Tronda Bolea
Arkana i Cecu 1999. godine pokušao ubiti NATO
...............
24.09.2012.
..............
Arkana i Cecu 1999. godine pokušao ubiti NATO

NATO je namjeravao da ubije ratnog zločinca  Željka Ražnatovića Arkana i njegovu suprugu Svetlanu Cecu Ražnatović i to je pokušao 7. maja 1999, kada je u Beogradu pogođen hotel „Jugoslavija“ i uz njega greškom kineska ambasada, objavljeno je u knjizi „Ratni heroj unutar tajne Norveške“ noreških novinara Hansa Petera Osa i Rolfa Videroea.

Njih dvojica su prenijeli ispovijest norveškog tajnog agenta Tronda Bolea i njegovo svjedočenje o misiji u Jugoslaviji.

Idealna prilika im se pružila za vrijeme bombardovanja Jugoslavije, kada je vrhovna komanda Norveške oformila specijalnu mrežu od 140 agenata „E 14“.

Marinac Trond Bole (42) 7. maja 1999. otkrio je gdje se nalazi Arkan, protiv koga je Haški tribunal podnio optužnicu za ratne zločine, pa je smatrao da je locirao veliku metu i hitno je poslao depešu u NATO.

- Opasna zvjerka Arkan se, zajedno sa suprugom, poznatom folk zvijezdom, nalazi u hotelu „Jugoslavija“ - dio je njegovog dopisa, što prenose pojedini mediji.

Da su imali namjeru da likvidiraju najpoznatiji srpski par, potvrđuje činjenica da su istog dana bombarderi NATO bacili dvije rakete na ovaj hotel i kinesku ambasadu, koja je pored njega, a da su Arkan i Ceca imali neviđenu sreću da prođu nepovrijeđeni. Tada su stradala trojica službenika ambasade.

 

24.09.2012.

POLITIČKA ZLOUPOTREBA RELIGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Politička zloupotreba religije u BiH

Džamija, katolička i pravoslavna crkva u Sarajevu

.........................................................
Svaka religija bi trebala da propagira mir, toleranciju i ljubav među ljudima. Ipak, javljaju se slučajevi kada se miješa u sukobe, pa i rat. Govoreći o konfliktima na području Jugoslavije 90-tih godina nezaobilazno je istaći političku zloupotrebu religije.

Zbog kontroverzne uloge koju su religijske zajednice u Bosni i Hercegovini imale tokom ratnih dešavanja, 20 godina kasnije vrijeme je za sumiranje prošlosti, te otvaranje dijaloga o pomirenju. Sprega politike i vjere uveliko je uticala na negativan kontekst u kome su se našle religijske zajednice u BiH. Jedan od primjera da se vjerske zajednice zajedno izbore sa bremenom prošlosti je i formiranje Međureligijskog vijeća.

„Da se koji puta vjerskim osjećajima manipuliralo - to da, ali to nije bio vjerski rat. Političari - kada bi im odgovarala naša podrška, tada su tražili, bilo pojedinačno, bilo zajednički, riječ poglavara. A kada su bili sigurni u svoje korake, tada su nas napadali, zajedno ili pojedinačno, da se petljamo u politiku“, kaže kardinal vrhbosanski Vinko Puljić.

Iako se nije vodio religijski niti vjerski rat, religija je na jedan ili drugi način bila dio bosanskohercegovačkih ratnih dešavanja, kaže direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača:
[image]
„Praktično sve vjerske zajednice su imale određenu ulogu, ali ne na isti način. Prije svega tu mislim na ulogu Srpske pravoslavne crkve koja je bila ideolog velikosrpskog projekta i koja je direktno podržavala sve ono što se dešavalo na ex-jugoslovenskim prostorima, pa tako i u BiH. Naravno da se ni ostale vjerske zajednice ne mogu abolirati za ono što su radile i da svakako odgovornost postoji.“   

U savremenom društvu religijske zajednice, pa time i religijske vođe, su dobrodošle u političkom dogovaranju. One bi trebale da ukazuju na stvari od opšteg interesa, a nezaobilazne su i prilikom razmatranja određenih političkih tema, pojašnjava za RSE sociolog Dino Abazović:

„Međutim, ako govorimo o ulozi organizirane religije i države, onda je vrlo jasno da su tu postavljene stvari tako da bi tu morala postojati tzv. distanca sa međusobnim uvažavanjem i obostranim respektom. Ali kod nas, u Bosni i Hercegovini, upravo zbog pitanja identiteta i identitetske naravi, nije nekada jednostavno razlučiti da li politički lider govori kao vjerski lider i da li vjerski lider govori kao politički lider. I tu nema razlike u sve tri vodeće vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini.“

Marko Oršolić
................................................
​​​Bosanski franjevac, teolog i politolog, fra Marko Oršolić bivši je direktor sarajevskog a sadašnji direktor beogradskog Međunarodnog interreligijskog i interkulturalnog centra. On ističe da religijske vođe smatraju politiku važnijom od vjere jer se drže političkih naznaka:

„Primjeri su kad vi postrojite neku vojnu jedinicu na kojoj se pred vama govori 'Za Alaha - protiv Vlaha', 'Za Isusa Krista, protiv komunista'. Komercijalizirali su tu religiju. Meni su tokom rata jako zamjerali što ja govorim o miru. Pa Isus je govorio o miru. ’Ti govoriš o miru’, govorili su mi hrvatski nacionalisti, ’onda si ti za Mladićevu okupaciju Bosne.’ Isus je onda znači bio za okupaciju Palestine.“

„Historija je učiteljica života“ kaže latinska izreka. Međutim, kako navodi fra Marko Oršolić, savremena društva trebaju raditi na oslobađanju bremena prošlosti:

„Religije su stoljećima bile a priori legitimato svake suvremene vlasti, kao od Boga dane. I to treba razbiti. Vlast treba da počiva na narodu.“

Preduslov kvalitetnog međureligijskog dijaloga je, prije svega, unutarreligijski dijalog. Religijske zajednice trebale više raditi na konsenzusu među svojim članovima o potrebi međureligijskog dijaloga, kaže Mirsad Tokača:

„Veoma je licemjerno danas zalagati se za mir, govoriti o miru, a ne raščistiti ono što je nasljeđe prošlosti. Ako imate hiljade porušenih vjerskih objekata, one koji su blagosiljali i trupe koje su išle u rat, ako imate sve to što ste radili u prošlosti, vi morate priznati sve ono što se desilo da biste onda rasterećeni tog dijela svoje neslavne prošlosti mogli propagirati mir, suživot, toleranciju i sve ono što su visoko moralni principi svake vjerske zajednice.“

 

24.09.2012.

BALKANSKI NARKO-BOS: I NASER I KELjMENDI NALAZI SE NA KOSOVU

Balkanski narko-bos: I Naser Keljmendi nalazi se na Kosovu

...................
23.09.2012.
.................
 
imageNaser Keljmendi

.............................................................

(24SI) - Kosovska policija je uhapsila Elvisa Keljmendija, sina balkanskog narko-bosa Nasera Keljmendija. Međunarodnu potjernicu za njim raspisao je Kantonalni sud u Sarajevu, zbog pokušaja ubistva Elvisa Hodžića u novembru 2010. godine.

 

[24 sata info]

Da je na Kosovu i njegov otac, potvrđuje i snimak koji su objavili kosovski mediji.

Dok je za Naserom Keljmendijem tek raspisana, međunarodna potjernica za njegovim sinom Elvisom na snazi je gotovo dvije godine. Konačno je uhapšen i to zbog sumnje da u klubu Bad u sarajevskom naselju Breka pucao na Elvisa Hodžića. Keljmendi i Hodžić su inače članovi dvaju suprotstavljenih klanova i odranije su poznati policiji. Podsjetimo, Elvis Hodžić, blizak ubijenom Ramizu Delaliću, osuđen je na godinu i 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Fatmira Mujaja u kafiću Incognito, a Mujaj je, kako se navodi u izvještaju Interpola, ''vojnik albanske mafije''.

Za dalji tok vjerovatno izvještaji policije ili javnog tužioca iz BiH moraju da se proslijede kod nas da bismo mogli da ga držimo u pritvoru 40 dana - bez toga nema optužnice na Kosovu i poslije 48 sati morat će da se pusti, kazao je Bajram Redžepi, kosovski ministar unutrašnjih poslova Kosova.

Kako je za Ftv potvrdio Nikola Sladoje, pomoćnik ministra pravde BiH, čim naše vlasti dobiju zvaničnu obavijest o hapšenju, Ministarstvo pravde će Kantonalnom sudu u Sarajevu uputiti zahtjev za dostavljanje dokumentacije, koju će zatim proslijediti kosovskim vlastima. No, ni tada izručenje neće biti izvjesno, jer i Elvis, baš kao i njegov otac Naser Keljmendi, ima kosovsko državljanstvo, što je prepreka izručenju.

FTV je ranije objavila da se Naser Keljmendi, nakon što je izbjegao hapšenje u akciji Lutka, nalazi na Kosovu, u rodnoj Peći. Kosovska televizija objavila je snimak prošlog vikenda, s osobom za koju se pretpostavlja da je upravo Naser Keljmendi.

(24sata.info)

24.09.2012.

REIS KAVAZOVIĆ: NASTAVIT ĆEMO SVE DOBRE POSLOVE I PROGRAME

Reis Kavazović: Nastavit ćemo sve dobre poslove i programe

 
.................
23.09.2012.
..............
imageHusein ef. Kavazović

.......................................

(24SI) - Novoizabrani reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović kazao je danas nakon izbora za vrhovnog duhovnog poglavara Bošnjaka da je "ispunjena velika dužnost koja je bila pred nama kao članovima i predvodnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ", javlja izvještač agencije Anadolija.

 

[24 sata info]

"Smatram da smo dostojanstveno, kako nam i priliči, izvršili ovaj izbor.
Zahvaljujem se muslimanima koji su imali povjerenja u mene i koji su me danas izabrali za svog reisu-l-ulemu. Pred nama je puno posla. Nastavit ćemo sve dobre poslove i programe u Zajednici, ali i pokretati nove potrebne za njeno unaprjeđenje", rekao je Kavazović.

Svjestan je, kako je dodao, veličine dužnosti i obaveze koje su mi danas povjerene.

"Upućujem dovu Allahu dž. š. da mi da snage da ih časno i dostojanstveno nosim na zadovoljstvo muslimana u cijeloj IZBiH i dobrobit svih ljudi", istakao je Kavazović.

Tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović izabran je glasovima članova izbornog tijela za novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (IZ BiH), potvrđeno je agenciji Anadolija od više izvora koji prisustvuju sjednici koja se održava u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Kavazović je osvojio 240 glasova, travnički muftija Nusret ef. Abdibegović 69 glasova, a sarajevski muftija Husein ef. Smajić 45 glasova.

Predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Safet Softić potvrdio je informaciju agencije Anadolija (AA) da je dosadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

On je, također, potvrdio da je Kavazović uvjerljivo pobijedio sa 240 glasova članova izbornog tijela, dok su travnički muftija Nusret ef. Abdibegović i sarajevski muftija Husein ef. Smajić osvojili 69, odnosno 45 glasova.

"Čestitam svim muslimanima, svim pripadnicima IZBiH novog reisu-l-ulelmu, koji će obavljati navedenu dužnost u mandatu od sedam godinama", rekao je Softić.

Dodao je da će najvažnija aktivnost Sabora u narednom periodu, a pod mandatom novog reisu-l-uleme, biti izrada platforme za novi Ustav IZBiH. Donošenje Ustava je planirano za iduću godinu.

"Mi ćemo u tom periodu pokrenuti široku raspravu unutar IZBiH. Očekujemo da će muslimani, pored novog reisu-l-uleme, dobiti i novi Ustav IZBiH", rekao je Softić.

(24sata.info)

 

24.09.2012.

ISLAMSKI UČENjACI: BORITE SE LEGALNO PROTIV FILMA "NEVINOSTI MUSLIMANA"

Islamski učenjaci: Borite se legalno protiv filma "Nevinost muslimana"

 
..............
23.09.2012.
.................
imageIlustracija

.............................................................

(24SI) - Svjetsko udruženje islamskih učenjaka pozvalo je sve muslimane u svijetu na legalnu borbu putem svih raspoloživih pravnih mehanizama u vezi s antiislamskim filmom "Nevinost muslimana" u kojem se na otvoren način vrijeđa poslanik Muhammed a. s.

 

[24 sata info]

U saopćenju Svjetskog udruženja islamskih učenjaka čije sjedište se nalazi u Kataru, pozivaju se svi muslimani da podignu optužnicu protiv svih koji su na neki način učestvovali u produkciji i izradi filma kojim se vrijeđa poslanik Muhammed a. s.

“Borite se legalnim i legitimnim putem protiv svakoga ko je vrijeđao islam i muslimane”, navodi se u saopćenju ovog udruženja.

Dodaje se da se uvredljivi film ne može shvatiti kao djelo slobode govora jer “direktno krši osnovne vjerske vrijednosti”.

Kako javlja Anadolija, svjetsko udruženje muslimanskih učenjaka pozvalo je i Organizaciju islamske konferencije (OIC) da pokrene tužbu protiv osoba koje su producirale antiislamski film. Također, pozvali su i sve ostale relevantne međunarodne islamske organizacije i institucije da im pomognu u vezi s pokretanjem naveden tužbe.

Kontroverzni film „Nevinost muslimana“, koji je producirao Sam Bacile, Izraelac koji živi u Americi, izazvao je burne reakcije širom islamskog svijeta. Producent filma je priznao je da je film napravljen kako bi isprovocirao muslimane.

(24sata.info)

 

24.09.2012.

SIRIJA U FOKUSU SJEDNICE GENERALNE SKUPŠTINE UN

Sirija u fokusu sednice Generalne skupštine UN

Zgrada Ujedinjenih nacija u Njujorku

Zgrada Ujedinjenih nacija u Njujorku

........................................................
RSE
Više od 120 šefova država, premijera i ministara okupiće se od utorka na 67. zasedanju Generalne skupštine UN na kojoj će sukobi u Siriji biti jedna od glavnih tema. Talas nasilja u muslimanskom svetu zbog antiislamskog filma i ćorsokaka u pregovorima o nuklearnom pitanju u Iranu, biće takođe teme razgovora na zasedanju i van njega.

Na Generalnoj skupštini američki predsednik Barak Obama sedeće nedaleko od iranskog predsednika Mahmuda Ahmadinedžada, a premijer Izraela Benjamin Netanjahu kraj palestinskog lidera Mahmuda Abasa.

Jedna ministarska sesija Saveta bezbednosti u sredu će biti posvećena arapskom proleću: "Siguran sam da će se ministri oglasiti po pitanju Sirije", rekao je neimenovani diplomata Saveta bezbednosti UN.

Sukobi u Siriji biće jedna od glavnih tema zasedanja i u diplomatskim razgovorima učesnika van skupa. Grupa zapadnih i arapskih zemalja koje podržavaju sirijsku opoziciju protiv režima Bašara el Asada, u petak će se sastati i razgovarati o načinima da ujedine opoziciju i pripreme teren za period posle Asada.

"Svi će misliti na Siriju, govoriće o Siriji, ali se ne predviđaju nikakve odluke, nikakav značajan napredak", naveo je diplomata.

Zasedanje Generalne skupštine UN je velika prilika za skupove i bilateralne sastanka na neutralnom terenu, ali će ovogodišnje okupljanja diplomata proći na neštom nižem nivou - Rusija i Kina će u Njujorku biti predstavljene na ministarskom nivou, dok je predsednik SAD Barak Obama najavio da se neće sastajati sa svetskim liderima zbog obaveze na američkim predsedničkim izborima.

Od dolaska u Njujork je odustao i turski premijer Redžep Tajip Erdogan, čija je zemlja primila nekoliko hiljada sirijskih izbeglica.

Velike su tenzije i po pitanju iranskog nuklearnog programa, pošto Izrael preti vazdušnim udarima uz optužbe da Teherana razvija atomsko oružje.

Ban Ki Mun
.....................................
​​Zemlje u okviru Organizacije za islamsku saradnju trebalo bi u petak da razgovaraju o posledicama antiislamskog filma koji je izazvao veliko nezadovoljstvo muslimanskog sveta.

Sastanak GS UN bio je i tema susreta  generalnog  sekretara UN Ban Ki Muna i specijalnog izaslanika Lahdara Brahimija koji su u zajedničkom saopštenju naveli da se  nadaju da će Generalna skupština biti od značaja za poboljšanje situacije u Siriji.

U saopštenju se takođe navodi  da su dvojica zvaničnika svetske organizacije razgovor fokusirali na "užasnom nivou nasilja u Siriji" i načinima za postizanje političkog rešenje koje će zadovoljiti legitimne zahteve sirijskog naroda, prenela je agencija AFP.

Sastanak  se desio u vreme  kada su sirijski pobunjenici preselili svoju komandnu bazu iz Turske na "oslobođena područja" unutar Sirije, dok se vladine trupe i pobunjenici bore za kontrolu koridora blizu granice i u gradu Alepo, jakom uporištu Sirijske slobodne armije.

 

24.09.2012.

ZAŠTO NISU PROCESUIRANI RATNI HUŠKAČI U REGIJI?

Zašto nisu procesuirani ratni huškači u regiji?
Stranica hrvatskog dnevnika "Vjesnik" od 9. avgusta 1993. godine  Photo: Kemal Kurspahic
.........................................................
Niti jedan novinar na prostoru bivše Jugoslavije nije odgovarao za ratno huškaštvo tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Iako, primjerice, u Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o lustraciji, prema postojećem Krivičnom zakonu mogu biti procesuirani uprkos tome što u sudskim institucijama navode kako je za procesuiranje predmeta nužno utvrditi direktnu vezu između nečijeg pisanja, izvještavanja i ratnih zločina.

Kako navode naši sagovornici, za procesuiranje novinara nema ni političke volje jer je povezanost pojedinih medija i političkih struktura na vlasti u miru ista kakva je bila i u ratu.

„Muslimanski ekstremisti dosjetili su se valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći srpsku nejač žive su bacali uz kaveze lavovima u Zoološkom vrtu Pionirska dolina“, „Šta sve nisu poduzeli ti bradati zlikovci da bi načinili duž cijele linije ovog fronta“, „Preko 15.000 Hrvata luta ulicama i šumom tražeći spas ispred muslimanskog noža“, samo su neki od izvještaja novinara tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Niti jedan od njih u ovoj zemlji nije procesuiran za ratno-huškačko novinarstvo. Ono što predstavlja apsurd je da su novinari koji su tokom rata širili jezik mržnje danas ugledni građani, profesori na fakultetima, ambasadori Bosne i Hercegovine, a neki se i dalje bave novinarskom profesijom.

VIDEO: Prilog Radio televizije Beograd


Dvadeset godina kasnije ne vide ništa sporno u svojim ratnim izvještajima. Štaviše. Neki od njih bi to isto ponovili. Među njima je i Smiljko Šagolj, dopisnik HTV iz Mostara, a danas profesor na mostarskom Sveučilištu:

„Sve što sam objavio, nek se objavi i sada. Mi nemamo šta kriti, poglavito novinari na televiziji. Iza svake riječi, iza svega iz onog vremena u kontekstu toga stojim“, kaže Šagolj.

Vedad Spahić, nekadašnji urednik tuzlanskog lista „Zmaj od Bosne“, a danas univerzitetski profesor, poznat je postao po govoru mržnje u tekstovima o djeci iz tzv. mješovitih brakova. Odgovarajući nedavno na novinarsko pitanje da li se stidi onoga što je pisao, Spahić je odgovorio:

„Ničega se ja ne stidim, sve je super. Za medije ne dajem nikakve izjave godinama, osim vezano za struku i nauku kojom se bavim.“

Borka Rudić
....................................
​​Borka Rudić tokom rata je izvještavala iz Konjica, a danas je generalna sekretarka Udruženja „Bh. novinari“. U Savezu logoraša RS ocjenjuju da je prikrivala ratne zločine nad Srbima u tom gradu i zločine koji su se desili u logoru Čelebići. Rudić o tome kaže:

„Sve ono iza čega ja stojim kao autor i sada bih potpisala i sada bih uradila na potpuno isti način.“

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o lustraciji, ali na osnovu Krivičnog zakona BiH novinari mogu odgovarati ako postoji osnov sumnje da su jezikom mržnje podstrekavali na izvršenje krivičnih djela.

„U Tužilaštvu BiH ne postoji nijedan predmet u kojem je osumnjičena osoba novinar“, kaže Selma Hećimović, portparol Tužilaštva BiH.

I dok u državnom tužilaštvu navode kako je za procesuiranje predmeta nužno utvrditi direktnu vezu između nečijeg pisanja, izvještavanja i ratnih zločina, bosanskohercegovački tužioci kažu za RSE kako je određen broj novinara tokom rata bio u službi politika, te da su svojim istupima, u dobroj mjeri,  podstrekavali izvršenje određenih djela.

„Da li ima mjesta procesuiranju, teško je u ovom momentu reći što se ne bi iskupio čitav niz dokaza, njihovih reportaža. I kada bi se sve to analiziralo, postavlja se onda pitanje pod što u Krivičnom zakonu podvesti to što su oni radili. U ovom momentu bi čovjek mogao reći da bi oni eventualno mogli biti nekakvi podstrekači za izvršenje određenih krivičnih djela“, navodi Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac Hercegovačko-neretvanskog kantona.

„Mislim da je u BiH bilo sigurno materijala koji bi se trebao istražiti s obzirom na učešće nekih medija i nekih novinara u raspirivanju nacionalne i vjerske netrpeljivosti tijekom rata. Mislim da tu ideju treba podržati i svakako na njoj poraditi“, smatra Pavo Radoš, tužilac u Brčko Distriktu.

Najveći broj bosanskohercegovačkih novinara se zalaže da pripadnici sedme sile koji su tokom rata širili jezik mržnje budu procesuirani. Tim prije što je, kako navodi Amarildo Gutić, urednik na BHT 1, bilo novinara koji su časno radili svoj posao.

„Čini mi se da bi mnogi od njih najradije sada zaboravili pozivajući se, kako oni kažu, da je to bilo takvo vrijeme u kojem su morali postupiti po naređenju vojnih i političkih starješina, inače ne bi mogli raditi i bili bi protjerani, zatvoreni, kažnjeni. Mislim da ih to ne opravdava. Bilo je ljudi koji su odbili povinovati se tim i takvim pozivima ili raditi nešto nezakonito, pogotovo u slučajevima koji se odnose na zločine vezane za rat“, kaže Gutić.

Drago Hedl
.............................................
​​„To će biti vrlo teško, prošlo je 20 godina, mada znamo da su neke kolege koje danas rade u novinarstvu sigurno sa velikim entuzijazmom i sa velikom voljom nadolijevale ulje na vatru. Bilo je onih koji su koristili to turbulentno vrijeme rata, koje je samo po sebi dovoljno frustrirajuće i mračno, da ga oni učine još gorim, da ga, dakle, još dosole, da još nasipaju ulje na tu vatru koja je već bila ionako teško zaustavljiva. I oni su sigurno dali svoj doprinos da ti zločini koji su počinjeni budu masovniji i strašniji i da ih bude više“, ocjenjuje Drago Hedl, novinar iz Hrvatske.

Ratno huškaštvo i pozivanje na mržnju na prostoru bivše Jugoslavije nisu sankcionisani. Jedini do sada konkretan pokušaj bio je onaj Nezavisnog udruženja novinara Srbije. Oni su pokrenuli krivičnu prijavu protiv N.N. lica za ratno izvještavanje pred Sudom za ratne zločine u Beogradu. No, niti jedno bosanskohercegovačko udruženje novinara nije imalo niti jednu takvu inicijativu.

Božana Kordić, predstavnica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, kaže kako to ne treba da čudi. Tim prije jer država nema ni zakon o lustraciji, a i njegovo donošenje u parlamentu je, navodi, nemoguće. Objašnjava zbog čega:

„Bojim se da ovaj zakon nikada ne bi ugledao svjetlost dana zbog poznatih razloga. Znamo da su na pozicijama, nažalost, i u ovim zakonodavnim tijelima ljudi stranački opredijeljeni i ljudi koji imaju itekakav utjecaj i znamo za povezanost medija i stranaka, što bi sve rezultiralo da se taj proces maksimalno uspori - i pitanje je da li će biti ikada donesen.“

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396939

Powered by Blogger.ba