Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.09.2012.

PAKISTANSKI MINISTAR NUDI 100.000 DOLARA ZA GLAVU AUTORA "NEVINOSTI MUSLIMANA"

Ghulam Ahmad Balor spreman "platiti iz vlastitog džepa"
Pakistanski ministar nudi 100.000 dolara za glavu autora "Nevinosti muslimana"
..............
22.09.2012.
....................
Pakistanski ministar nudi 100.000 dolara za glavu autora "Nevinosti muslimana"
Ghulam Ahmad Balor
FOTO: Agencije

.......................................

Pakistanski ministar ponudio 100.000 dolara za ubistvo autora "Nevinosti muslimana"
Ministar iz pakistanske Vlade ponudio je danas nagradu od 100.000 dolara za ubistvo autora uvredljivog filma "Nevinost muslimana".
Ministar željeznice Ghulam Ahmad Balor izjavio je da će platiti nagradu iz svog džepa za tu "svetu dužnost". On je dodao da nagradu mogu da dobiju i pripadnici talibana i Al-Qaede, prenosi "Associated Press".
Njegovi komentari uslijedili su dan nakon što je najmanje 20 ljudi poginulo u sukobima između demonstranata protiv filma i pakistanske policije.
Nasilje se dešavalo u gradovima širom zemlje, a najteža situacija bila je u Karačiju i Pešavaru.
Veliki broj ljudi povrijeđen je u današnjim okršajima nekoliko stotina demonstranata i policije u Daki, glavnom gradu Bangladeša.
Policija je ispalila suzavac i upotrijebila palice da bi rastjerala lica koja su bacala kamenje i zapalila nekoliko automobila.
Porijeklo kontroverznog filma "Nevinost muslimana" i dalje je nejasno, a njegov navodni producent Nakula Baselej Nakula i dalje se krije.
Film, u kojem je na uvredljiv način prikazan poslanik Muhamed, potakao je brojne nasilne proteste širom svijeta.

Ministar iz pakistanske Vlade ponudio je danas nagradu od 100.000 dolara za ubistvo autora uvredljivog filma "Nevinost muslimana".

Ministar željeznica ove zemlje, Ghulam Ahmad Balor izjavio je da će platiti nagradu iz svog džepa za tu "svetu dužnost". On je dodao da nagradu mogu da dobiju i pripadnici talibana i Al-Qaede, prenosi "Associated Press".

Njegovi komentari uslijedili su dan nakon što je najmanje 20 ljudi poginulo u sukobima između demonstranata protiv filma i pakistanske policije.

Nasilje se dešavalo u gradovima širom zemlje, a najteža situacija bila je u Karačiju i Pešavaru.

Veliki broj ljudi povrijeđen je u današnjim okršajima nekoliko stotina demonstranata i policije u Daki, glavnom gradu Bangladeša.

Policija je ispalila suzavac i upotrijebila palice da bi rastjerala lica koja su bacala kamenje i zapalila nekoliko automobila.

Porijeklo kontroverznog filma "Nevinost muslimana" i dalje je nejasno, a njegov navodni producent Nakula Baselej Nakula i dalje se krije.

Film, u kojem je na uvredljiv način prikazan poslanik Muhamed, potakao je brojne nasilne proteste širom svijeta.

 

 

22.09.2012.

PROMJENE GRANICA NA BALKANU IMALE BI "NEGATIVAN UTICAJ NA STABILNOST REGIONA"

Promjene granica na Balkanu imale bi "ekstremno negativan uticaj na stabilnost regiona"

imageBijela kuća

...............................................

Administracija u Washingtonu je apsolutno protiv promjena granica na Balkanu i ne želi ni da razgovara o tome, rečeno je Tanjugu u američkoj prijestonici.

Dopisniku Tanjuga je sagovornik iz aktuelne administracije  predsjednika Baracka Obame rekao da SAD smatraju da bi bilo kakva  promjena granica na Balkanu imala "ekstremno negativan uticaj na  stabilnost regiona".

- Za Ameriku je priča završena time što smo priznali Kosovo u  granicama u kojima je sada. Naš stav smo više puta prenijeli  sagovornicima u Beogradu - dodao je on.

Tanjugov sagovornik nije želio da komentariše argument da je već  Srbija podijeljena suprotno svojoj volji time što je Kosovu data  nezavisnost.

Premijer Srbije Ivica Dačić izjavio je juče da je podjela Kosova  jedino moguće i realno rješenje, naglasivši da niko neće moći da natjera  Srbiju da prizna nezavisnost Kosova.

(Vijesti.ba)

 

22.09.2012.

I TO JE MOGUĆE U BiH: OPTUŽENI ZA RATNE ZLOČINE NA LISTI KANDIDATA SPRS

I to je moguće u BiH

Optuženi za ratne zločine na listi kandidata SPRS
................
22.09.2012.
................
Optuženi za ratne zločine na listi kandidata SPRS
Petar Dmitrović: Komandant koncentracionog logora Batković
FOTO: G. Bobić

..................................

Petar Dmitrović, univerzitetski profesor koji je svojevremeno magistrirao pedagoške nauke i doktorirao na Univerzitetu Vojske bivše SRJ u Beogradu, nalazi se na listi kandidata Socijalističke partije RS (SPRS) za općinu Bijeljina na predstojećim općinskim izborima u BiH. Ništa neobično za nekadašnjeg aktivnog oficira JNA, nosioca 12 mirnodopskih odlikovanja, ali i ordena Karađorđeve zvijezde trećeg reda, kojim ga je odlikovao lično ratni zločinac Radovan Karadžić.

Međutim, uz sve to, Dmitrović je, kao prvi komandant koncentracionog logora Batković kod Bijeljine, jedan od četvorice optuženih za ratne zločine u tom logoru. Optužnica je podignuta početkom ove godine, glavni pretres održan je u Bijeljini 12. juna, a potom je uslijedila pauza, jer je tužilac Nebojša Jovanović koristio dva godišnja odmora.

Optuženi za ratne zločine, začudo, u ovom procesu brane se sa slobode, ali ni to nije ništa neobično za bijeljinsko Okružno tužilaštvo i Okružni sud. Nastavak suđenja zakazan je u oktobru. Ostaje da se vidi hoće li Dmitrović tada već biti odbornik u Skupštini Grada Bijeljina ili će ostati samo optuženi za ratni zločin.

 

22.09.2012.

SVE ŽRTVE RATOVA NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE MORAJU SE IMENOVATI

Sve žrtve ratova na prostoru bivše Jugoslavije moraju se imenovati

imageAkcije REKOM-a

.......................................................

Koalicija nevladinih oraganizacija REKOM organizovala je danas u centru Beograda uličnu akciju čiji je cilj preuzimanje konkretnih koraka za osnivanje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije.

Tokom cjelodnevene akcije građani na početku Knez Mihailove ulice  mogu u različite kutije da ubace razglednice za predsjednike država  bivše Jugoslavije sa zahtjevom da podrže inicijativu REKOM-a za  ostvarivanje tog cilja.

Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić rekla je na  početku te akcije da je ona danas organizovana u svim glavnim gradovima  zemalja nekadašnje Jugoslavije i da se na taj način obilježava i  Međunarodni dan mira.

"Šaljemo razgledince predsednicima država u regionu sa molbom i jakim  tonom tražimo da od svoje generalne podrške, koja traje već tri godine,  pređu na konkretnu podršku. Političari moraju da shvate da imaju  obavezu prema žrtvama i porodicma žrtva i budućim generacijama da se sve  žrtve imenuju", kazala je Nataša Kandić.

Ona je istakla da je što više vrijeme prolazi sve manje živih  svjedoka i apelovala na političare da uzmu prijedlog REKOM-ovog statuta,  usaglase ga i počnu sa konkretnim djelovanjem.

"Zadovoljni smo kako građani reaguju na akciju. Tu je i kutija za  Kosovo, pa ljudi pišu i predsednici Kosova. Međutim, danas ovde nije  prošao nijedan političar i mi veoma strahujemo da je ta generalna  podrška politički manir koji je teško promeniti", navela je Nataša  Kandić.

Današnja akcija u centru Beograda će trajati do 20 časova.

Medijski koordinator REKOM-a, režiser Lazar Stojanović, istakao je da  put istine nema alternativu i da se sve žrtve ratova na prostoru bivše  Jugoslavije moraju imenovati.

"Nije važno koliki se broj nas obraća u ovoj akciji, već je suština  nastojanje da se imenuju sve žrtve. Put istine nema alternativu", kazao  je Stojanović.

Koalicija za REKOM okuplja više od 1.800 organizacija civilnog  društva i pojedinaca iz nekadašnje Jugoslavije i predlaže da vlade  osnuju nezavisnu, međudržavnu Regionalnu komisiju za utvrđivanje  činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih  prava počinjenih na teritoriji bivše SFRJ u periodu od 1991. do 2001.  godine.

(Beta)

 

22.09.2012.

PRIJE 20 GODINA ZLOČINAC ARKAN DOŽIVIO JE NAJVEĆI RATNI PORAZ: NA ČELIĆ JE NAPALA SRBIJA

Prije 20 godina zločinac Arkan doživio je najveći ratni poraz

Na Čelić je napala Srbija
................
22.09.2012.
...............
Na Čelić je napala Srbija
Rahmetli kapetan Ekrem Agić
FOTO:

.....................................................

 

"Vladimire, ti si mi bio najbolji vojnik, ti si mi bio desna ruka. Ti si mi čuvao ženu, djecu i kuću. Meni je danas najteže. Izgubio sam toliko vojnika, ali ti si mi ožiljak na srcu. Mili moj Ruse, tebe sam najviše volio, ti si mi bio sjenka. Ali metak ne bira." Ovo su riječi koje je, glasno plačući, zločinac Željko Ražnatović Arkan izgovorio u oproštajnom govoru na sahrani Vladimira Home Rusa, majora Srpske dobrovoljačke garde (SDG), koji je poginuo 28. septembra 1992. u napadu na Čelić.

Veliko herojstvo


Arkan je, mjesec prije nego što će organizirati ubistvo Riste Đoge u Zvorniku u avgustu 1994., gostovao u Đoginoj TV emisiji "Moj gost, njegova istina" na paljanskom "Kanalu S" i priznao: "Imali smo dosta teških bitaka, ali najteže nam je bilo na Čeliću, tamo smo imali velike gubitke".

Bio sam u Čeliću. Iako male čaršije nemaju velikih tajni, preživjeli učesnici odbrane Čelića, mali obični ljudi, nekako stidljivo pričaju o svom ratnom herojstvu. Ipak, fotografije iz tih preteških dana nose duboko zaključane u albumima srca. Sačuvati ovo malo podmajevičko mjesto, koje se našlo kao prepreka srpskom koridoru Lopare - Brčko, nije bilo nimalo lako.

Vojska RS držala je Čelić tokom cijelog perioda agresije u potkovici s tri strane, i to iz pravca Lopara, Mirosavaca i Brčkog. Postojao je samo jedan izlaz, preko Vražića i Brnjika prema slobodnom brčanskom teritoriju.

Ovdje nije bilo ograničeno sposobnih. U odbrani je bilo 50 djevojaka, toliko i maloljetnika. Četvorica, petorica, šestorica braće pod oružjem u Čeliću je bila normalna stvar. Veliko herojstvo u odbrani ovoga grada iskazali su i izbjegli Bošnjaci iz Koraja. U Čeliću je veoma malo ljudi otišlo s kućnog praga, civili su živjeli na prvoj liniji, udaljeni svega nekoliko stotina metara od srpskih položaja. Agresor je poduzimao više bezuspješnih ofanziva praćenih hiljadama granata, ali jedna će i herojima Čelića i agresoru ostati u neizbrisivom pamćenju.

Slušam vjerodostojna svjedočenja ovdašnjih ratnika i polako rekonstruiram najveći ratni poraz zločinca Željka Ražnatovića Arkana, koji se desio prije 20 godina, 28. septembra 1992.

Salih Karamović Karam sjeća se da su noć prije sa srpskih položaja najavljivali napad tako što su srpski vojnici gromoglasno bodrili jedni druge riječima: "Ajmo, ura za Novosadski korpus, ura za Valjevski, pa ura za Arkanove 'Tigrove'..."

- Na nas je tada napala Srbija, nisu ovi lokalni četnici majevički i semberski. Kasnije smo iz srpskih izvora saznali da je pravoslavni pop, dva dana prije njihove akcije, došao na kotu 370 i krstio učesnike osvajanja Čelića, kao na onom snimku kad krsti "Škorpione" u Šidu - priča Karam.

Komandanta 208. brigade Armije RBiH Jasmina Meškovića sistemom veze lično je pozvao Arkan i dao mu ultimatum od 15 minuta da se svi branioci Čelića predaju. Onda je počelo odbrojavanje. Kad je isteklo vrijeme, a blef mu nije uspio, Arkan je samo rekao: "Vi ste ludi, niste svjesni šta vas čeka".

Vedad Begić imao je 18 godina. Nalazio se na liniji odbrane iznad fabrike za preradu voća i povrća "Frigos". Vidio je dvogledom kad je na srpske položaje u Mirosavcima došao džip i stao pored prage, koja je neprestano djelovala po Čeliću. Arkan je izašao iz džipa, grupi oficira izdao kratke upute i otišao.

- Noć prije su kroz kanalizaciju ušli u fabriku "Frigos". Borba je počela oko 11 sati danju. Prvi napadaju vojnici u crnim beretkama, za njima idu vojnici s potkapama, a iza njih ovi linijaši. Bio sam mlad i uplašio se, jer se dešavalo da pucam u napadača, a ne mogu mu ništa. Ni danas mi nije jasno kakve su to štitove na sebi imali. Ne može mu bomba ništa, onda sam ih gađao RPG-om i to je bilo efektno. Zauvijek ću pamtiti Mešu Šadića, starijeg čovjeka, koji je došao da brani grad lovačkom puškom sa sedam metaka - svjedoči Vedad.

Svjedočenje Srba

U munjevitom napadu arkanovci su uspjeli doći do srednje škole u centru Čelića. Zauzeli su prve kuće iznad "Frigosa" i počeli s pljačkom. Artiljerci 208. brigade briljantno su zaustavili vojnike koji su im dolazili u ispomoć iz pravca Koraja. Arkanove udarne grupe su tako ostale odsječene.

Ostalo je upamćeno da je i tadašnji načelnik općine Muhamed Šadić u akciju čišćenja krenuo samo s pištoljem u ruci. Veliku pomoć čelićkim ratnicima pružio je i jedan interventni vod iz Tuzle. U ušima Saliha Karama i danas odjekuju riječi rahmetli kapetana Ekrema Agića, koji je kazao: "Ako četnici prenoće u "Frigosu" i zapale samo jednu kuću, nastat će neviđena panika, doći će do bježanja naroda, što znači da ćemo izgubiti Čelić. Zato ih moramo još večeras istjerati".

Karam nije znao da su arkanovci već ušli među kuće, mislio je da su u krugu obližnjeg "Frigosa". Shvatit će to kad čuje njihova dozivanja na ekavici. Sa saborcima je dobio ogromnu snagu kad je čuo pjesmu Brčaka iz 108. brigade Armije RBiH, koji su im došli u ispomoć.

- Kad smo čuli iz kuće Mehidina Suljevića kako pjevaju "srušićemo Karadžića i Mladića", krenuli smo odlučno u čišćenje zauzetih kuća i uspjeli ih istjerati. Komandir čete Ekrem Agić, koji je bio najprisebniji među nama, dozivao je naše ljude, misleći da su naši ušli u upravnu zgradu "Frigosa". Iz upravne zgrade zaostali arkanovac pogodio je našeg heroja Ekrema Agića. I sad bih zaplakao kad se toga sjetim - priča Karam.

Semberski Srbi su nakon agresije svjedočili da je Arkanu u Bijeljini rečeno: "Čelić je bogato muslimansko mjesto. Uzmite ga, sav plijen je vaš". Arkan je iz svoje baze u Erdutu krenuo praznim šleperima. Nakon teškog poraza i velikih gubitaka u ljudstvu, lokalni bogatiji Srbi su mu morali nadoknaditi dio neostvarenog čelićkog plijena.

U odbrani Čelića u borbi s arkanovcima u "Frigosu" poginulo je devet boraca. Poginuli su otac i sin Mustafa i Mehmed Ljaljić, koji su sutradan zajedno ukopani u selu Ratkovići. Rahmetli Mustafa Ljaljić je zbog starosti bio dobrovoljac. Poginuli su još i Ilija Filipović iz Rijeke, Senad Latifović, Mehmedalija Ibrišimović, Hamdija Čavalić, Alija Redžić...

Kao što sva zla prođu, tako je prošlo i zlo agresije, a 208. čelićka brigada preimenovana je u 254. slavnu brigadu Armije RBiH. Čelić je Arkanovim, majevičkim i semberskim zločincima ostao historijska nesanica, a za vlasti u Federaciji BiH zaboravljeni grad. Na kraju, heroji Čelića kazaše: "Naš neprijatelj nas nikada neće zaboraviti, a mi, nažalost, evo tek 20 godina poslije ove veličanstvene pobjede počinjemo deminirati polja zaborava i obilježavati njenu godišnjicu. Zato pozivamo bh. patriote da 28. septembra ove godine dođu u Čelić i budu naši musafiri."

Bila je to borba prsa u prsa

Ekrem Ferizović Pile: Nije pogođen

U jeku najžešće borbe čelićki heroj Ekrem Ferizović Pile zapetljao se na ogradi od pletene žice. Pucali su na njega, ali nije pogođen.

- Bilo je trenutaka kada jedni druge u općoj drami nismo prepoznavali, malo je falilo da se međusobno poubijamo. Sjećam se rahmetli Novalije Mujčinovića, s puškom M-48 ušao je među njih i poginuo. Bila je to borba prsa u prsa kao u "Otpisanim". Arkan je krenuo kroz Bijeljinu, Zvornik i Brčko ubijajući civile, ali ovdje smo mu pokazali snagu odbrane bosanske. Pokazali smo mu kako je kad udari vojnik na vojnika. Ne smije se zaboraviti da su u ovoj bici uzeli učešće i civili s lovačkim puškama, došao je u borbu lokalni hodža bez puške pa, recimo, žena Ajka Hibić s papovkom - kaže Pile.

 

22.09.2012.

DOSIJE: MILORAD DODIK, ŠUMSKI BOGATAŠ

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš

Bahati milijarder iz Laktaša

 
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta

Heil, Mile: Dodik kao Adolf
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme „Integral inžinjering“ je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.

Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.

„Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje“, kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić
Photo: Stock
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
„MILE RONHILL“ U DUHANSKOJ MAFIJI

 

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak „Mile Ronhill“. O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja „duhanskoj mafiji“. Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.

Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka “Makedonija tabaku“ i 250 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.

Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim „poslovima“ je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao „Mobi's“ mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen
Photo: Stock
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

 

„Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi ’Integral inžinjering’,čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM“, kaže Borko Džajić.

Dodik svoje interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi “Krajina“ je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili „Forumu roditelja RS“ tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.

I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje “Laktaši“ gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.

Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.

Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.

A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA

Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.

Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.

U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.

Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus
Photo: novitalas.com

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne “ovlaštenim učesnicima” u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.

No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.

Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!

DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI

Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. „Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM“, kaže Borko Džajić.

Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije – „Komgrapa“, koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.

Naime, Milorad Dodik je preko „Integral Inžinjeringa“ iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant „Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.

Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. „Komgrap“ ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.

Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.

DODIK I ĐURIĆA UVEOCI

Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.

Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke.

Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet „kontroverzni biznismen“, najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio „svoju“ imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da „tog novca u tekstilu nema“. Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod „Zemun“, fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska „Optika“. Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.

Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine
Photo: S.Pašalić

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje “Zekstra renta cara” i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.

DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI

Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.

Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi „Hidrogradnju“ na Palama, zatim „Jedinstvo“ iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme „Vektor Integra“ u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.

Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".

Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile
Photo: kurir-info.rs

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...

DODIK NA LEDU

Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.

Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika „Integral inžinjeringa“ zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“!

 

22.09.2012.

EKONOMSKA DIJAGNOZA: BiH U RECESIJI

Ekonomska dijagnoza: BiH u recesiji

Ilustracija

.........................................

Po skromnim statističkim ekonomskim pokazateljima koji se rade u BiH, s obzirom na to da je statistika zastarjela i kasni sa podacima, BiH je u recesiji, a neki ekonomisti kažu da je i u dugotrajnoj depresiji. Iz ovog stanja će se teško izvući u dogledno vrijeme jer bh. političari režiraju političke krize, kako se ne bi bavili ekonomijom, ponašajući se po principu ''poslije nas potop''.

Ekonomski pokazatelji u ovoj godini govore kako je bh. ekonomija na koljenima. Ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić podsjeća na pokazatelje za prvih devet mjeseci ove godine i ocjenjuje da je BiH po tim pokazateljima i u recesiji i u depresiji.

„Došlo je do kontinuiranog pada svih ekonomskih parametara u BiH, prvenstveno izvoza, stvoren je enormno visok trgovinski deficit, pad industrijske proizvodnje – i ono što je najgore, BiH se približava kritičnoj i psihološkoj granici od 550.000 nezaposlenih. S druge strane, vlasti BiH gotovo da nisu ništa uradile na tri neophodna cilja koja su trebali poduzeti. To su finansijska konsolidacija, pokretanje neophodnih ekonomskih i političkih reformi i privlačenje stranih investicija“, kaže Hasić.

Profesor sa mostarskog Sveučilišta Vjekoslav Domljan kaže kako BiH nema dobru statistiku, te se ne može uspostaviti ni realna dijagnoza stanja, a o mjerama za izlazak iz krize političari u BiH i ne razmišljaju.

„Nemamo dovoljno serija ni na kvartalnoj, a kamoli na mjesečnoj osnovi koji bi nam dali za pravo da kažemo da li se radi o ovoj ili o onoj pojavi. Kad se ne prikupljaju ti podaci, nema varijable, ne može se koristiti model, ne mogu se onda praviti procjene i ne može se znati u kakvoj je situaciji BiH. Shodno tome, dakle ako nemamo dobru dijagnozu, ne možemo predlagati ni dobru terapiju. Međutim, bez obzira na to kako mi okarakterizirali stanje formalno statistički, suštinski je da se situacija u BiH pogoršava“, smatra Domljan.   

Bježanje od ključnog problema

BiH je čamac na pučini prepušten stihiji, te je izglednije da će potonuti, ocjenjuje profesor Nikola Grabovac sa travničkog Univerziteta.

„Nemaju uopće programa za pokretanje proizvodnje, za zapošljavanje ljudi, za povećanje izvoza i ostale elemente. Prepušteni smo stihiji kao jednom čamcu koji na buri, uz visoke valove plovi i može se desiti, akobogda, da se ne prevrnemo i da se spasimo - i obrnuto, može se desiti da odemo u provaliju“, zaključuje Grabovac.
Katanac na jednoj od fabrika u BiH - ilustracija
​​.............................................
Profesorica Azra Hadžiahmetović sa sarajevskog Ekonomskog fakulteta smatra da u BiH nema dovoljno političke volje među glavnim političkim akterima, a ni konsenzusa o opštem dobru, makar se radilo i o ekonomiji.

„Nekima odgovara vjerovatno da u ovakvom stanju izvuku i koristi - lične grupne, stranačke itd. Međutim, postoji i vrlo važan faktor, a to je da su preokupirani nekim drugim stvarima, a jednostavno od onog ključnog bježe. Vidite svakodnevno na političkoj sceni BiH proizvodnju nekih događanja, krize – smjena vlade, smjena kolegija Predstavničkog doma, kao da su to top teme i najvažnije teme u BiH. Nažalost, niko se ne bavi onim ključnim pitanjem, a to je usporavanje negativnog trenda, da ne govorimo o poboljšanju stanja u kome se nalazimo“, ističe Hadžiahmetović.   

Današnja struktura vlasti u BiH ne razmišlja ni o državi ni o njenim stanovnicima, lični interes je njihova pokretačka snaga, ocjenjuje profesor Grabovac.

„Sve mislim da nisu dozreli ukupnosti shvatanja ekonomske problematike i da to nije u njihovim kompetencijama znanja i moći. Jednostavno podržavaju onaj sistem: potop poslije mene. Ovih dana imate izjave vezano za ugovore sa MMF-om, i vrlo visokih zvaničnika iz Centralne banke i iz organa vlasti: ’Evo sa kreditom MMF-a riješićemo do 2014. godine probleme.’ Riješiće probleme zato što se dobivaju veliki krediti, a šta će biti 2014.? Neka tad rješeva problem onaj rukovodilac, onaj političar i onaj ministar koji bude tada na vlasti“, kaže on.

Svake godine u BiH se održavaju naučni skupovi na kojima vrsni ekonomisti analiziraju probleme bh. ekonomije i nude rješenja. No, do sada nijedan političar nije iskoristio sugestije ni mišljenja vodećih ekonomista, što potvrđuju i podaci sa početka naše priče o negativnom ekonomskom rastu, sve većem broju nezaposlenih i znatnom padu investicija, te rastu vanjskog duga, koji po posljednjim podacima iznosi oko 7 milijardi KM ili 3,5 milijardi eura.

 

22.09.2012.

BANjALUČANI PROTESTOVALI PROTIV NEPOTIZMA

Banjalučani protestovali protiv nepotizma

Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac

.....................................

Više od 200 građana Banjaluke protestovalo je u petak protiv nepotizma na mirnoj šetnji koju je organizovala građanska inicijativa Park je naš. Popularno nazvani banjalučki „šetači“ smatraju da nepotizam prožima sve strukture u gradu, entitetu i državi.

"Nepotizam je odavno jedan od zaštitnih znakova SNSD-a. Mladi obrazovani ljudi napuštaju Banjaluku, jer u sopstvenom gradu nemaju šansu da se zaposle. Za njih su sva vrata zaključana. Jedan od ključnih razloga je taj što su brojna radna mjesta zaposjela djeca funkcionera, što na tenderima poslove dobijaju njihovi kumovi, što rodbina ima privilegije dobijanja milionskih kredita IRB-a", navodi se u pozivu na proteste koji je inicijativa uputila građanima.

Okupljanje je počelo oko 18 sati, nakon čega su se „šetači“ uputili kroz centar Banjaluke. Cijelo vrijeme pratilo ih je jako policijsko obezbjeđenje.

Demonstranti su skandirali „grad je naš!“ a dok su prolazili pored prostorija gradskog odbora SNSD-a, šetači su uzvikivali „lopovi, lopovi!“.

Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac
........................................................
​​Šetnja se završila u dvorištu osnovne škole Vuk Karadžić gdje je koji dan ranije vladajući SNSD održao predizborni skup, ugrozivši đacima zadnje časove nastave i izazvavši revolt roditelja.

Šetači su s tog mjesta uputili poruku da je grad njihov, a ne vladajućih struktura koje su ogrezle u kriminalu, korupciji i nepotizmu.

„Izlazim na proteste već dugo, tema ne nedostaje. Danas, konkretno protiv nepotizma. On je sveprisutan, na svim nivoima i u svim strukturama. I lično sam svjedočila takvim primjerima. Mislim da je svako to doživio“, rekla je Lidija Dodeva Ristić, jedna od učesnica protesta.

Kumovske i rođačke veze

Vesna iz Banjaluke kaže da je cilj protesta promjena vladajuće strukture, a da je nepotizam tema konkretno te šetnje.

„Ali nećemo stati na nepotizmu već idemo dalje s šetnjama i nadamo se da ćemo doprijeti prvo bar do građana, pa tek onda da ćemo uspjeti izgurati neki svoj stav, a to je promjena vladajućeg sistema i strukture.“

Šetači su komentarisali i indiferentnost velikog broja građana prema korupciji i nepotizmu.
Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac
​​..............................................
„Građani su to nekako uzeli zdravo za gotovo. Valjda živimo u društvu gdje su kumovi  i rođaci prvi koji dolaze do radnih mjesta, tako da su se građani uspavali, više ne vjeruju u taj pravni sistem koji, iskreno, jeste zakazao“, kaže Banjalučanka Vesna.

Motiv Branislava Račića za proteste je da bude s ljudima kako bi skupa pokazali „da ima ljudi koji se ne slažu sa sadašnjim načinom rada – da se zapošljava rođački, kadrovski, a ne na osnovu kvaliteta i potrebe da neka mjesta dođu najbolji ljudi i da rade najbolje za svoj grad i svoju državu“.

„Bez toga, ovo društvo nema napretka i šanse i sve je onda uzaludno ako kvalitet ne bude na onom mjestu na kojem je potreban“, zaključuje Račić.

U pozivu na proteste građanske inicijative "Park je naš" navodi se da šetačice i šetači žele jednake šanse za sve, prema sposobnostima i kvalifikacijama.

„Na tom putu godinama nam stoji SNSD koji je svoju vlast osigurao raznim kumovskim dilovima, vezama, namještenim tenderima, nepotizmom", ističe se u saopštenju.

Iz građanske inicijative podsjećaju da će se šetnje nastaviti do kraja kampanje te da se mogu učekivati sve masovniji protesti kako se budu bližili izbori. Šetači su takođe poručili da ne podržavaju ni jednu političku partiju, ali oštro osuđuju svaku koja propagira koruptivini sitem.

 

22.09.2012.

NEPOTIZAM U BiH: SA TATOM NA FUNKCIJI DO BLISTAVE KARIJERE

Nepotizam u BiH: Sa tatom na funkciji do blistave karijere

ilustracija

..............................

U današnjoj Bosni i Hercegovini ne postoji sfera društva u kojoj nepotizam nije duboko ukorijenjen. Javne institucije su bastioni zapošljavanja rodbine, kumova i prijatelja. Analitičari se slažu da, zahvaljujući neprocesuiranju ovog vida korupcije, nepotizam i za građane postaje gotovo uobičajena pojava.

Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, je šefica kabineta Željke Cvijanović, ministrice za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u tom entitetu. Sin ministra finansija Bosne i Hercegovine Nikole Špirića, Aleksandar, na mjestu je prvog sekretara bh. ambasade u Beogradu. Dejan Majkić, sin zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Dušanke Majkić je pomoćnik direktora Poreske uprave RS. I tako u nedogled.

Dok stotine građana u BiH svakim danom ostaje bez posla, za djecu funkcionera sjajna budućnost je zagarantovana. Barem dok je roditelja na položaju. U Helsinškom odboru RS kažu da je bezbroj pritužbi građana na ovu vrstu zloupotreba položaja i ovlaštenja.

„Primjeri su zaista bezbrojni i bezočni. Ono što nas najviše može razočarati - dakle ne samo oni koji zloupotrebljavaju vlast i u institucijima u kojima rade zapošljavaju svoje sinove, kćeri, supruge, najbližu rodbinu - je možda čak i preovlađujući stav u bh. javnosti - ako ona uopšte postoji - da je to zapravo nešto skoro normalno. I vrlo često kada o tome govorimo na nekim konferencijama ili u susretima sa građanima čujemo pitanje:’A zar to ne biste i vi tako uradili?’“ navodi izvršni direktor Helsinškog odbora RS Branko Todorović.

I novinar Oslobođenja Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta.

„Imamo primjer da kćerka Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kćerka Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića“, navodi Terzić.

Nemoguća misija

U prvoj polovini ove godine, u Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije (ALAC, pri organizaciji Transparency International BiH) primiljeno je 112 građanskih prijava na rad državnih organa. Najviše ih se odnosilo na nepravilnosti i zloupotrebe pri zapošljavanju, neregularno sprovedene konkurse za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.
Sjedište Vlade RS
​​........................................
„Imali smo slučajeve gdje su premijeri zapošljavali članove svoje porodice na jako odgovorne pozicije, da gotovo svaki ministar koji dođe na vlast dovede pola svoje porodice da radi u određenom ministarstvu. Kod nas je to, nažalost, postalo nešto što je normalno i nešto što već svi očekuju da se mora desiti kada neko dođe na određenu poziciju“, kaže portparolka Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.

Univerziteti u Bosni i Hercegovini smatraju se leglom nepotizma. Banjalučki studenti su još proljetos tražili da se poduzmu oštre mjere na suzbijanju te pojave. Oni su naveli da pet od devet izabranih asistenata na univerzitetu nisu imali protivkandidate na konkursu, a svi su djeca poznatih profesora.

Čest je slučaj da se na konkurs prijavi i samo jedan kandidat, po pravilu sin ili ćerka uticajne osobe. Studenti su, među brojnim primjerima slučajeva koji nisu imali protukandidate, naveli i slučajeve sina bivšeg predsjednika Vlade RS Dragana Mikerevića i sina bivšeg rektora Banjalučkog univerziteta Dragoljuba Mirjanića. Ali jedan on najočitijih primjera napotizma otkrila je upravo Unija studenata sa Banjalučkog univerziteta.

„Eklatantan primjer onoga o čemu smo mi govorili, a rekli su da nemamo dokaze, bio je sad ovaj konkurs u Srednjškolskom domu, gdje direktor tog doma od prijavljenih 35 ljudi na konkursu zaposli svoju suprugu s obrazloženjem da je ona ipak najbolji kandidat“, navodi predsjednik Unije Nikola Dronjak.

Ipak, nepotizmu u Bosni i Hercegovini najvoše pogoduje ravnodušnost građana. Novinar Almir Terzić kaže da se povremeno neko usudi iznijeti u javnost takve slučajeve utopistički vjerujući u rad nadležnih institucija.

„Zaboravljaju, međutim, da je to u BiH nemoguća misija“, ističe Terzić.

 

22.09.2012.

PLAČ U KUĆI SRPSKIH PISACA

O novom obliku dijaloga s Borislavom Pekićem

Plač u kući srpskih pisaca

 
Photo: glassrbije.org

Da je kojim slučajem Pekić razmišljao kao Aleksandar Jerkov, i da nije toliko puta direktno bio izložen hapšenju i pendrecima, čak i pod stare dane (dok je Jerkov vodio lepe razgovore o literaturi na Filološkom fakultetu), danas ne bi bilo ni toliko demokratije u Srbiji koliko je ima. A ima je zbilja malo. Takođe, treba podsetiti i na to kako je Borislav Pekić prošao na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji kada se suočio sa Vojislavom Šešeljem. Ni tada njegovo veliko književno delo nije pomoglo da se milioni nepismenih glasača opredele za neku višu vrednost, već su zaokružili ime glavnog podržavaoca Miloševićevog režima

Photo: polipfestival.files.wordpress.com
Uoči Međunarodnog dana pismenosti, kada je Unesko objavio rezultate istraživanja prema kojima je u Srbiji 1,32 miliona ljudi nepismeno, u zgradi Udruženja književnika Srbije održan je razgovor na temu “Pekić, naš sagovornik” u kome su učestvovali Mirjana Mitrović, Igor Perišić i Aleksandar Jerkov. Ova bi tribina prošla uobičajeno, kao i većina dosadnih i neposećenih književnih tribina u Beogradu, da Aleksandar Jerkov nije izgovorio svoj lament nad propašću velike srpske književnosti, koji je kao melem na ranu došao medijima, koji sa njim dele svest o ugroženosti srpskog nacionalnog bića. Do ovog stepena svesti o ugroženosti “srpskog simboličkog kapitala” Jerkov je došao na osnovu slabe posećenosti ovog događaja, na kome je u publici izbrojao tek dvanaestak ljudi. Kao što red nalaže, u takvim trenucima se poseže za krupnim rečima, čime se problem prenosi sa koncepcije samog kulturnog programa na odnos javnosti, a pre svega književnog esnafa prema piscu Borislavu Pekiću, čije je delo trebalo da bude predmet ovog dijaloga.

 

Sećam se kada je u Narodnoj biblioteci Srbije, pred upola manje publike u julu 2005, vanserijsko predavanje o Pekiću održala dr Jasmina Lukić, koja o Pekiću, za razliku od Aleksandra Jerkova, zaista ima šta da kaže. Niko od toga nije pravio dramu niti je naricao nad ugroženošću srpske književnosti i kulture. Slično je prošao i ciklus predavanja o “Grobnici za Borisa Davidoviča” Danila Kiša, te ciklusi “Kako čitati” i “Šta čini dobru knjigu”, u okviru kojih su predavanja držali najrenomiraniji pisci iz zemlje i regiona.

Odgovor na ovo pitanje trebalo bi potražiti najpre u institucijama obrazovanja iz kojih dolazi i Aleksandar Jerkov, koji pritom ne vidi svoju odgovornost za takvu pustoš, već je prenosi na metafizički nivo opšte ugroženosti srpske nacije.

Književnost s (ne)ljudskim likom
Verujem da će se većina kulturnih poslenika lako identifikovati sa Jerkovljevim lamentom, jer ne postoji efikasniji način da se izuzmu iz preispitivanja sopstvene odgovornosti dok isto to zahtevaju od nekog Drugog. U ovom slučaju, paradoksalno, krivi su “srpski pisci, ugroženi i poniženi, uvređeni, povučeni u sebe”, koji “šizofreno glumeći da se ništa nije dogodilo… prestaju da veruju u vrednost i počinju da se svrstavaju na stranu nevrednosti”.

Uistinu, oni su krivi, hteo bi da kaže prof. Jerkov, zbog toga što nisu došli da čuju šta on, Mirjana Mitrović i Perišić imaju da kažu o Pekiću. No ako je ovo što smo čuli od prof. Jerkova to što je imao da kaže o Pekićevom delu, a što su mediji brže-bolje preneli na sve strane, onda je i tih dvanaestoro ljudi samo gubilo vreme u sali UKS-a, koja svojom atmosferom podseća na nemila vremena, kada je “kuća srpskih pisaca” bila omiljeno svratište ratnih zločinaca i njihovih simpatizera. No dobro, koga je sada briga za memorandumske godine UKS-a i neuspeh demokratske transformacije tog mesta nakon pada Slobodana Miloševića, kada se danas ponovo restaurira čitava simbolička hijerarhija vrednosti koja je u istoj toj kući, baš kao i u pseudo-Legijinom romanu “Gvozdeni rov”, pronalazila generator ideja rata, zavera, progona, etničkog čišćenja i naposletku genocida. Međutim, Jerkovljev govor u toj kući pisaca danas nema samo smisao lamentacije jednog već ostarelog profesora propalog Univerziteta, već predstavlja i diskurs oživljavanja (ne tako) starih ideja, ideja protiv kojih se sâm Pekić borio, uloživši svoj život i delo u proces demokratizacije jednog totalitarnog sistema koji je pred kraj njegovog života ušao u fazu svoje fatalne transformacije. Taj proces demokratizacije Jerkov naziva “parademokratizacijom Jugoslavije i Srbije”, pravdajući svoj gnev borbom za očuvanje “lika velike srpske književnosti”.

Volim mrtve pisce, tako su tihi: Aleksandar Jerkov, branitelj
Photo: 4.bp.blogspot.com
Da je kojim slučajem Pekić razmišljao kao Aleksandar Jerkov, i da nije toliko puta direktno bio izložen hapšenju i pendrecima, čak i pod stare dane (dok je Jerkov vodio lepe razgovore o literaturi na Filološkom fakultetu), danas ne bi bilo ni toliko demokratije u Srbiji koliko je ima. A ima je zbilja malo. Takođe, treba podsetiti i na to kako je Borislav Pekić prošao na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji kada se suočio sa Vojislavom Šešeljem. Ni tada njegovo veliko književno delo nije pomoglo da se milioni nepismenih glasača opredele za neku višu vrednost, već su zaokružili ime glavnog podržavaoca Miloševićevog režima.

 

Profesor u školi smrti
Kada nema velike književnosti, nema ni književnika”, lamentira u svom stilu prof. Jerkov, “ostaju samo pisci kojima nije stalo ni do sebe pa im onda nije stalo ni do drugih.” Dakle, kada nestanu književnici, ostaju samo pisci. Zaista, šta s njima čovek može da radi osim da im poruči ono što im je profesor Jerkov poručio: Bežite mi sa očiju! U svemu tome, on vidi samo učinak “volje za umiranjem koja u ovom narodu postoji hiljadu i kusur godina”. Na kraju on zaključuje: “Ta škola smrti je naše duhovno zaveštanje.” (Zaboravlja da se ta volja za umiranjem trenira upravo u školi gde on predaje.)

Gde li su nestali oni lepi dani “velike srpske književnosti” kada se u zgradi UKS-a saborovalo po ceo dan u vreme NATO kampanje 1999. Bile su to poprilične masovke, koje prof. Jerkov sigurno pamti. Ako ih je slučajno zaboravio, može prelistati glasilo UKS-a – “Književne novine”, koje su sve pedantno zabeležile. O tome bi se disertacija mogla napisati (ne znam samo gde bi se mogla odbraniti – kod prof. Jerkova sigurno ne). Iste te novine i UKS (majka firma Srpskog književnog društva) brižljivo su pratili i antimiloševićevske demonstracije u Beogradu, bojeći se da se nešto ne desi njihovom omiljenom vođi. Nisam nikada primetio da je neko od njih imao problem s činjenicom da je pisac i kolega Borislav Pekić bio na drugoj strani, pri čemu je dobio udarac u nogu i glavu. Naprotiv, čekali su da on umre pa da se onda bace na njegovo delo kao lešinari, negirajući sve kod Pekića osim njegovih knjiga proze, koju tumače onako kako im se prohte. (Na sreću, to rade vrlo retko.) Uprkos svemu, Pekić je bio i ostao pisac pismene manjine. Unesko kaže da u Srbiji ima 6,5 posto stanovnika sa visokim obrazovanjem. Ukoliko bi se od tog postotka oduzeo broj onih sa kupljenom diplomom, te svih onih koji su se obrazovali na privatnim univerzitetima pod patronatom aktuelnog ministra obrazovanja Žarka Obradovića, ispostavilo bi se da je u Srbiji broj visoko obrazovanih ljudi ispod tri posto.

To je realnost. Kao i to da se književnošću ne mogu braniti granice Velike Srbije, niti srpskog duhovnog prostora, nad kojim prof. Jerkov sve češće lamentira. Ona nije gradivna jedinica nacije. “Književnošću se svet ne gradi, u najboljem slučaju on se njome razlaže i ispituje”, zapisao je Pekić davne 1968. godine, kada su takođe pljuštale batine.

 

22.09.2012.

DANILO KIŠ: NE BUDI DVOSTRUKA LUDA

Ne budi dvorska luda

Saveti mladom piscu

 
Photo: malosutra.org

Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj! Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole. Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih. Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program. Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.

Drži se podalje od prinčeva.

Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.

Veruj da si moćniji od generala, ali se ne meri s njima.

Ne veruj da si slabiji od generala, ali se ne meri s njima.

Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.

Budi jednako gord prema prinčevima i prema gomili.

Imaj čistu savest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.

Prokletstvo tvog izbora nemoj brkati sa klasnom opresijom.

Ne budi opsednut istorijskom hitnjom i ne veruj u metaforu o vozovima istorije.

Ne uskači, dakle, u "vozove istorije", jer je to samo glupava metafora.

Imaj uvek na umu misao: "Ko pogodi cilj, sve promaši."

Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista; ne piši uopšte reportaže, ti nisi novinar.

Ne veruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim okom.

Ne posećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.

Ne bavi se ekonomijom, sociologijom, psihoanalizom.

Ne sledi istočnjačke filozofije, zen-budizam itd; ti imaš pametnija posla.

Budi svestan činjenice da je fantazija sestra laži, i stoga opasna.

Ne udružuj se ni sa kim: pisac je sam.

Ne veruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svetova.

Ne veruj prorocima, jer ti si prorok.

Photo: Stock
Ne budi prorok, jer tvoje je oružje sumnja.

 

Imaj mirnu savest: prinčevi te se ne tiču, jer ti si princ.

Imaj mirnu savest: rudari te se ne tiču, jer ti si rudar.

Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvek: to je treset.

Ne piši po narudžbini dana.

Ne kladi se na trenutak, jer ćeš se kajati.

Ne kladi se ni na večnost, jer ćeš se kajati.

Budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer samo su budale zadovoljne.

Ne budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer ti si izabranik.

Ne traži moralno opravdanje za one koji su izdali.

Čuvaj se "užasavajuće doslednosti".

Čuvaj se lažnih analogija.

Poveruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslednost.

Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju.

Ne zastupaj relativizam svih vrednosti: hijerarhija vrednosti postoji.

Nagrade koje ti dodeljuju prinčevi primaj s ravnodušnošću, ali ništa ne čini da ih zaslužiš.

Veruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.

Photo: www.6yka.com
Veruj da je jezik na kojem pišeš najgori od svih, mada ga ne bi zamenio ni za jedan drugi.

 

"Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih". (Otkrivenje Jov., 3,16)

Ne budi servilan, jer će te prinčevi uzeti za vratara.

Ne budi naduven, jer ćeš ličiti na vratare prinčeva.

Nemoj dozvoliti da te uvere da je tvoje pisanje društveno nekorisno.

Nemoj misliti da je tvoje pisanje "društveno koristan posao".

Nemoj misliti da si i ti sam koristan član društva.

Nemoj dozvoliti da te uvere da si stoga društveni parazit.

Veruj da tvoj sonet vredi više od govora političara i prinčeva.

Znaj da tvoj sonet ne znači ništa spram retorike političara i prinčeva.

Imaj o svemu svoje mišljenje.

Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.

Tebe reči najmanje koštaju.

Tvoje su reči najdragocenije.

Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj!

Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole.

Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.

Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program.

Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta.

Upoznaj misao drugih, zatim je odbaci.

Ne stvaraj politički program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraš iz magme i haosa sveta.

Čuvaj se onih koji ti nude konačna rešenja.

Ne budi pisac manjina.

Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se.

Ne piši za "prosečnog čitaoca": svi su čitaoci prosečni.

Ne piši za elitu, elita ne postoji; elita si ti.

Photo: www.6yka.com
Ne misli o smrti, i ne zaboravljaj da si smrtan.

 

Ne veruj u besmrtnost pisca, to su profesorske gluposti.

Ne budi tragično ozbiljan, jer to je komično.

Ne budi komedijant, jer su boljari navikli da ih zabavljaju.

Ne budi dvorska luda.

Ne misli da su pisci "savest čovečanstva": video si već toliko gadova.

Ne daj da te uvere da si niko i ništa: video si već da se boljari boje pesnika.

Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne nagovaraj nikog da gine.

Ne budi kukavica, i preziri kukavice.

Ne zaboravi da herojstvo zahteva veliku cenu.

Ne piši za praznike i jubileje.

Ne piši pohvalnice, jer ćeš se kajati.

Ne piši posmrtno slovo narodnim velikanima, jer ćeš se kajati.

Ako ne možeš reći istinu – ćuti.

Čuvaj se poluistina.

Kad je opšte slavlje, nema razloga da i ti uzimaš učešća.

Ne čini usluge prinčevima i boljarima.

Ne traži usluge od prinčeva i boljara.

Ne budi tolerantan iz učtivosti.

Ne isteruj pravdu na konac: "s budalom se ne prepiri".

Nemoj dozvoliti da te uvere da smo svi jednako u pravu, i da se o ukusima ne vredi raspravljati.

"Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu." (Poper)

"Dozvoliti da drugi ima pravo ne štiti nas od jedne druge opasnosti: da poverujemo da možda svi imaju pravo." (Idem)

Nemoj raspravljati sa ignorantima o stvarima koje prvi put od tebe čuju.

Nemoj da imaš misiju.

Čuvaj se onih koji imaju misiju.

Ne veruj u "naučno mišljenje".

Ne veruj u intuiciju.

Photo: Stock
Čuvaj se cinizma, pa i sopstvenog.

 

Izbegavaj ideološka opšta mesta i citate.

Imaj hrabrosti da Aragonovu pesmu u slavu Gepeua nazoveš beščašćem.

Ne traži za to olakšavajuće okolnosti.

Ne dozvoli da te uvere da su u polemici Sartr-Kami obojica bili u pravu.

Ne veruj u automatsko pisanje i "svesnu nejasnost" – ti težiš za jasnošću.

Odbacuj književne škole koje ti nameću.

Na pomen "socijalističkog realizma" napuštaš svaki dalji razgovor.

Na temu "angažovana književnost" ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.

Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santéom, pošalješ da se prošeta.

Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.

Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.

Segui il carro e lascia dir le genti. (Dante)

*Pročitano na međunarodnom skupu "Pisac i vlast", održanom u proleće 1984, u Atini

 

22.09.2012.

RATKO MLADIĆ I NjEGOVE STILSKE FORMACIJE

Ratko Mladić i njegove stilske formacije

Udruženi pesnički poduhvat

PHOTO: Stock

"Smrt literature u republikama nastalim na krhotinama Jugoslavije ne znači da se književnost na tom mestu više nikada neće pojaviti. Postoji mogućnost da se ona rekonstituiše, i to kroz direktnu i bespoštednu kritiku sopstvenog destruktivnog delovanja, odnosno kroz otvoren diskurs o tome kako je samu sebe uništila. Jedini metod proučavanja književnosti na ovim prostorima je onaj koji bespoštedno govori o njenoj instrumentalizaciji i samouništenju kroz uništenje državne institucije u kojoj je ona postojala." (Branislav Jakovljević: Koja, ne čija književnost, Sarajevske sveske br. 35-36)

tamo gde su srpske reči

tamo su srpske pesme

sve reči treba da žive

u jednoj poemi


velikoj poeziji

potreban je veliki prostor

granice srpske poezije

protežu se na liniji

zverinjak-bezakonje-hajdučija-ćeranija

od vremena zla do vremena zmija


prostor pesme prvo treba očistiti od tuđica

tuđice kvare pesnički poredak

ugrožavaju naša goloruka slovesa

našu verbalnu nejač

ne uklapaju se u poetiku krvi i tla

zagađuju duhovni prostor

tuđice su zaposele

sva ključna mesta u poeziji

terorišu i eksploatišu

nevine srpske reči

tuđice su strana tela

u jeziku najstarijem

zli jezici poturaju klipove

u stihove našeg napretka

Photo: tylerbell.net

neophodna je opšta mobilizacija reči

koje se organizuju u stihove

po sistemu crnih trojki

stihovi se udružuju u strofe

i redovno postrojavaju

refleksivna lirika osmišljava

poetski projekat čišćenja

eks katedra

združena operativna komanda

sprovodi pesničke zamisli u delo

strofa za specijalne operacije

postavlja nagazne rime

između redova


smotru uniformisanih pesničkih rodova

redovno vrši otac lirske nacije

ili neki drugi arhaizam iz akademije


iz poezije proterati sve tuđice

u najhitnijem sroku

njihove kuće opljačkati pa spaliti

pokupiti sve vrednije pesničke slike

i deponovati ih u nacionalni muzej


otvoriti logore za nepodobne reči

premlaćivati ih metaforičnim pendrekom

koji bukvalno lomi kosti

uterivati im asonancu u kosti

čupati im maternji jezik

dok se ne oglase onomatopejom

urlikom ranjene zveri

reči ženskog roda silovati

poetskom kiticom

u desetercu

u njih posaditi srpsko seme

tako se pesnički jezik podmlađuje

tvorbom novih reči

Photo: fc05.deviantart.net

turcizme nastanjene u urbanoj poeziji

treba granatirati

dok se ne raspadnu na slova

na krhotine grafema

dok od njih ne ostanu

ni znaci interpunkcije

pogotovo pretvorni zarez

koji nas podseća na polumesec


veliki pesnik ratko mladić

i njegove stilske formacije

streljali su 8000 stranih reči

za samo nekoliko dana

to je remek delo

etnički čiste književnosti

nož žica rečenica


neke reči su vrednije od drugih

kosovo je najskuplja srpska reč

albanac je najjeftinija srpska reč

kroz neke reči teče prljava krv

koju treba pustiti na slobodu

neka se sliva po marginama

neka lipti u širokim mlazevima

papir trpi sve

Photo: Metaklinika

dok traje rat

poeziju će svi pisati

nožem i puškom, tenkom i haubicom

a kad zaokružimo pesničku teritoriju

i stvorimo državu kojom će vladati

kralj pesnika

krenućemo u obračun

sa unutrašnjim neprijateljima

reči-izdajice, reči-beskućnice

reči odštampane sumnjivom bojom

rečenice izvučene iz konteksta

pesme koje pozivaju na pobunu

protiv pesničkog poretka

žanrovski hibridi

iz mešovitih brakova

neka bude borba neprestana

sveta srpska zemlja je tlo

natopljeno poezijom

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396932

Powered by Blogger.ba