Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.09.2012.

TRILATERALNI SASTANAK: VISOK NIVO SAGLASNOSTI HRVATSKE I BiH U BRISELU

Trilateralni sastanak
Visok nivo saglasnosti Hrvatske i BiH u Briselu
................
19.09.2012.
..............
Visok nivo saglasnosti Hrvatske i BiH u Briselu

Sastanak predstavnika Evropske komisije, Hrvatske i BiH o otvorenim pitanjima između dvije zemlje, danas je u Briselu završen sa vrlo visokim procentom  saglasnosti- ocijenili su ministri inostranih poslova BiH i Hrvatske Zlatko Lagumdžija i Vesna Pusić.

Pusićeva i Lagumdžija izrazili su vrlo visok stepen saglasnosti  i obavijestili novinare da je, osim prolaza kroz Neum i pitanje uvoza i izvoza za BiH u kojem će se koristiti luka Ploče, dogovoreni i malogranični prelazi, zatim specijalne granične stanice /BIP/ za fitosanitarne inspekcije, kao i srednjoročno rješenje spajanja dubrovačkog područja sa ostatkom Hrvatske.

"Od šest pitanja na dnevnom redu, dogovorili smo oko 75 odsto, a jedno od njih je i budući prolaz kroz Neum. Preostala pitanja nisu takvi problemi koji se ne bi mogli do kraja dogovoriti", rekla je Pusićeva, koja je predvodila delegaciju Hrvatske.

Ona je navela da je pitanje Pelješkog mosta bilo marginalno na ovom sastanku,  te da  su dominirali problemi koji moraju biti riješeni do ulaska Hrvatske u EU.

Pusićeva je ocijenila da je "odlično što su otvorene sve teme, jer su se riješili neki komunikacijski nesporazumi sa Evropskom komisijom oko transporta robe kroz Neum i između Ploča i BiH".
 
"Što se tiče Pelješkog mosta, potvrđeno je da će Evropska komisija finansirati predstudiju izvodljivosti u kojem će se povezivanje Dubrovačke županije sa ostatkom Hrvatske razmotriti iz svih aspekata, transportnih, ekoloških, geopolitičkih, fitosanitarnih i finansijskih", rekla je Pusićeva i dodala da su u tom dijelu razgovora učestvovali i komesari Sesilija Malostrom, zadužena za unutrašnje poslove i DŽon Dali koji je u EU odgovoran za zdravlje potrošača.

U predstudiji izvodljivosti učestovaće i eksperti iz BiH, koji su i sada dijelom uključeni, potvrđeno je na ovom sastanku. "Ne radi se o izolovanosti  BiH, nego o prepoznavanju stanadarda EU", rekla je Pusić.

Ona je naglasila da je hrvatski prioritet da se specijalne granične stanice, tj. BIP-ovi završe pravovremeno, kako bi dobili akreditacije od odgovarajućih agencija EU, i počeli funkcionisati 1. jula 2013. godine, kao i da se utvrdi da će na njima raditi i hrvatski i carinici BiH.

Pusić je rekla da je već ranije, tokom pregovora Hrvatske s EU, dogovoreno da će se kamioni pečatiti u Metkoviću i tako imati skraćenu carinsku proceduru.

Lagumdžija je u obraćanju novinarima istakao je da je iznenađen koliko je na sastanku bilo dobre političke volje.

"Imamo puno razumijevanje za to da Hrvatska poveže svoju teritoriju, jer uviđamo da bi Dubrovačka  županija bila odvojena", rekao je Lagumdžija.

Na novinarsko pitanje šta je dogovoreno, a da će imati praktične posljedice za građane, Lagumdžija je odgovorio da se za   građane praktično ništa ne mijenja, ali  se mijenja situacija za hrvatske i BiH privrednike.

"Nama je interesantno da se iz luke Ploče izvozi i uvozi roba, da Ploče bude luka privrede BiH, bez ograda koje imaju slične luke u EU", naveo je on.

Lagumdžija je istakao da je za BiH "pitanje pločanskog i neumskog koridora jedna cjelina".

"U velikoj mjeri smo našli rješenja, a za nas je  važno da se uvažavaju i naši interesi, a u tome smo naišli na veliko razumijevanje i hrvatske i briselske strane", rekao je Lagumdžija.

On je dodao i da je za BiH od velike važnosti da sve bude jasno oko tri BIP prelaza koji će imati složene fitosanitarne inspekcije.

"Konkretno, dogovoreno je da se pored Bijače, Žirovića na jugu, i Gradiške, takođe i Izačić uključi u sporazum, a kad se steknu uslovi, da i Izačić bude u funkciji", naveo je Lagumdžija.

Ministar spoljnih poslova BiH pojasnio je da se industrija u tom kraju bazira na proizvodnji mlijeka i mliječnih prerađevina, i da je proizvođačima vrlo bitno da se od 1. jula 2013. protok roba ne zaustavi.

Lagumdžija, koji je zajedno sa Pusićevom razgovarao sa novinarima, potvrdio je da je brzina i u interesu BiH.

Na novinarsko pitanje da li Hrvatska ili EU traže nešto što je je BiH neprihvatljivo, Lagumdžija je odgovorio: "Nama nije sporno niti da se Hrvatska mora spojiti, niti da BiH mora imati izlaz na otvoreno more".


Kako javlja dopisnik Srne, na današnjem sastanku na kojem su učestvovala četiri evropska komesara i ministri spoljnih poslova Hrvatske i BiH pojašnjena   je situacija oko graničnih prelaza sa specijalnim fitosanitarnim inspekcijama, a razgovaralo se i da isti tretman koji će hrvatska roba imati pri prolazu kroz BiH kod Neuma, ima i roba koja će se uvoziti za BiH i u BiH preko luke Ploče.

Malteški komesar Dali, rekao je da je naložio svom timu da i dalje prati BiH, i da joj pruža tehničku pomoć za dostizanje evropskih standarda u bezbjednosti hrane, veterini i fitosanitarnim zahtjevima.

Ali, od BiH se traži da ubrza i pojača napore kako bi bila u stanju da izvozi poljoprivredne proizvode i proizvode životinjskog porijekla u EU, nakon ulaska Hrvatske u EU.

Predstavnici Evropske komisije nakon ovog sastanka rekli su da se od BiH, konkretno, traži da pojača i poboljša administraciju, a lanac komande i kontrole u ovom sektoru da učini jasnijim.

Komisija je takođe pozvala BiH da učini sve što može kako bi ubrzala radove oko planiranog drumskog prilaza novom graničnom prelazu Metković II.

Trilateralni sastanak, koji je organizovan na inicijativu komesara za proširenje Štefana Filea, koji je i predsjedavao sastankom, imao je za zadatak da se detaljno razmotre posljedice koje će imati BiH, nakon što Hrvatska, 1. jula 2013. godine postane punopravna članica EU.

Osim Filea, u ime Evropske komisije, učestvovali su i komesari DŽon Dali koji je u EU odgovoran za zdravlje potrošača,  Sesilija Malostrom, zadužena za unutrašnje poslove, kao i Sim Kalas - komesar za transport, ali i potpredsjednik Evropske komisije.

 

19.09.2012.

NAPETOST U HORMUŠKOM MOREUZU: IRAN MEĐU SAVEZNIČKU ARMADU POSLAO PODMORNICU I RAZARAČ

Napetost u Hormuškom moreuzu
Iran među savezničku armadu poslao podmornicu i razarač
...............
19.09.2012.
...............
Iran među savezničku armadu poslao podmornicu i razarač

FOTO: Reuters

..............................

Iran je poslao podmornicu i razarač u vode Hormuškog moreuza u kojima SAD i saveznici istovremeno održavaju pomorske vojne vježbe.

Iranska novinska agencija izvijestila je kako je njihova mornarica na pučinu poslala dorađene podmornice tipa Tareq-901 te razarač tipa Sahand, po direktnoj komandi ajatolaha Alija Khameneija, prenosi Reuters.

Iranska podmornica Tareq, zapravo je ruske proizvodnje i pogoni je dizelski motor. Ta podmornica može nositi 18 torpeda, rakete zemlja zrak i podvodne mine. Mnogi vojni analitičari tu podmornicu klasificiraju kao protubrodsku.

Ukoliko bude okršaja ova podmornica može biti itekako značajna za iransku stranu, pojašnjavaju analitičari.

Napetost oko iranskog nuklearnog programa raste u posljednje vrijeme. Izrael smatra da Iranu treba povući "crvenu liniju" preko koje ne smije ići, a Iran na sankcije i pritiske odgovara najavama blokade Hormuškog moreuza kroz koji prolazi trećina svjetske nafte.

Komandant Revolucionarne garde Irana, Mohammad Ali Jafari, istaknuo je medijima kako Iran nije zabrinut provođenjem savezničke pomorske vojne vježbe "International Mine Countermeasures Exercise 12". "

To je obrambena vježba mi je ne doživljavamo kao prijetnju i ne odgovaramo svojom vježbom na nju", rekao je Jafari.

 

19.09.2012.

ODBRANA RATKA MLADIĆA: LjUDI SU U KONCENTRACIONE LOGORE DOLAZILI DOBROVOLjNO!?

Odbrana zločinca Ratka Mladića zapanjila sve u sudnici
Ljudi su u koncentracione logore dolazili dobrovoljno!?
............
19.09.2012.
..............
FOTO: Arhiv
Ljudi su u koncentracione logore dolazili dobrovoljno!?

Svjedočeći na suđenju Ratku Mladiću u Haagu, novinar londonskog Guardiana Ed Vulliamy nazvao je koncentracionima logore Omarska i Trnopolje, u kojima su vlasti Republike Srpske (RS) u ljeto 1992. držali Bošnjake i Hrvate iz Prijedora i okoline, naglašavajući da su pritvorenici u njima bili sakupljani, zlostavljani i ubijani, a zatim masovno protjerivani.

Vulliamy je bio jedan od prvih zapadnih novinara koji su 5. augusta 1992., na poziv tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, posjetili Omarsku i Trnopolje.

Njegov izvještaj i snimci izgladnjelih i veoma mršavih pritvorenika iza bodljikave žice, koje je načinila novinarka televizije ITN Penny Marshall, imali su ogroman odjek u svjetskoj javnosti.

Te snimke tužioci su prikazali u sudnici tokom svjedočenja Vulliamya.

Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za progon nesrpskog stanovništva širom BiH, koji je, po optužnici, u sedam bosanskohercegovačkih opština, uključujući Prijedor, dosegao nivo genocida.

Njemu je na teret stavljen i genocid u Srebrenici, sprovođenje kampanje terora nad stanovnicima Sarajeva, te uzimanje međunarodnih vojnika za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Kao i na suđenju Karadžiću prošle jeseni, Vulliamy je posvjedočio da su zarobljenici koje je u augustu 1992. vidio u logoru Omarska izgledali “užasnuto” i “šokantno”, a zatočeni “iza bodljikave žice” u logoru Trnopolje “kao skeleti”.

Komentarišući snimak na kojem se vide desetine pritvorenika kako u žurbi jedu skromne obroke u trpezariji u Omarskoj, okruženi naoružanim stražarima, Vulliamy je kazao da je pokušao da razgovara s jednim pritvorenikom, koji mu je na pitanje kakvi su uslovi, odgovorio “da ne želi da laže, a da ne može da govori istinu”.

“Nije bilo nikakvih razloga da vjerujemo da su pritvorenici bili vojnici”, naglasio je svjedok.

Tokom obilaska logora, po njegovom iskazu, britanske novinare pratili su major VRS-a Milovan Milutinović, kasnije bliski saradnik zločinca Mladića, i načelnik prijedorske policije Simo Drljača, ne dozvolivši im u Omarskoj da uđu u hangar gdje su pritvorenici bili zatvoreni.

Stražari su pritom bili otkočili automatske puške, napomenuo je Vulliamy.

U Trnopolju, kako je naveo, zatvorenici su bili ograđeni bodljikavom žicom i tu su bili “dovedeni iz drugih logora radi prisilnog premještanja”.

Kazao je i da je od pritvorenih saznao o ubistvu oko 150 ljudi u logoru Keraterm.

Svjedok je rekao da je u Trnopolju razgovarao s ljekarom Idrizom Merdžanićem, a tužioci su zatim prikazali fotografije teško pretučenih pritvorenika.

Mladićev branilac Dragan Ivetić, tokom unakrsnog ispitivanja, predočio je Vulliamyju da je u izveštaju iz logora, objavljenom 7. augusta 1992. u Guardianu, napisao da u Trnopolju nije bio koncentracioni logor i da situacija nije bila tako loša kao u Omarskoj.

Vulliamy je uzvratio da je to tačno i da je time želio da se distancira od onih koji su u to vrijeme logore u BiH poredili s nacističkim koncentracionim logorima.

Naglasio je, međutim, da je kasnije, na osnovu razgovora s preživjelima i imajući u vidu da su u Trnopolju pritvorenici bili “koncentrisani” radi progona, uz zlostavljanje i ubistva, taj stav promijenio.

“Za Omarsku sam i tada smatrao, a i sada vjerujem da je bila koncentracioni logor”, rekao je Vulliamy.

Na sugestiju Mladićevog advokata, svjedok je potvrdio da je u Trnopolju postojao i neograđeni dio, kao i da je jedan dio ljudi u logor došao dobrovoljno, bježeći pred ratnim dejstvima.

Upitan da li je u izvještaju iz logora napisao i da njima upravljaju civilne srpske vlasti a ne vojska, Vulliamy je odgovorio potvrdno, precizirajući da je britanskim novinarima na sastanku u Prijedoru, prije obilaska logora, to rekao ratni gradonačelnik Milomir Stakić.

Stakića je zbog zločina počinjenih u Prijedoru Sud u Haagu osudio na 40 godina zatvora.

Branilac Ivetić sugerisao je da Vulliamy nije objektivan novinar ni svjedok, na šta je Vulliamy odgovorio da je potpuno nepristrasan i objektivan, ali “ne i neutralan”, s obzirom na sve što je vidio tokom obilaska logora.

Unakrsno ispitivanje Vulliamya Odbrana će okončati sutra, javio je BIRN-Justice Report.

 

19.09.2012.

AFFTER PARTY: UVEĆANjE JEDNE FOTOGRAFIJE RONA HAVIVA

After Party: Uvećanje jedne fotografije Rona Haviva

Dečko koji je voleo trendove

 
Photo: Ron Haviv

Ova fotografija Rona Haviva dekonstruiše upravo tu ideologiju da je urbano bilo suprotstavljeno Miloševićevoj politici, te da je njegov pad trebalo da predstavlja i pobedu urbanog nad ruralnim konceptima, oličenim u nacionalističkoj ideologiji, poniklim iz agrarnih kultova. Naprotiv, nacionalizam je master narativ koji i cool tipove sa fancy naočarima za sunce pretvara u ubice. Podjednako, to čini i sa intelektualcima, umetnicima, radnicima i seljacima

Photo: LA
Dokumentacioni centar “Ratovi 1991–1999” je početkom 2002. godine u saradnji sa Kulturnim centrom Rex, organizovao postavljanje izložbe ratnih fotografija Rona Haviva pod nazivom “Krv i med”. U pitanju je kolekcija od 64 izabrane fotografije koje je trebalo izložiti u šest gradova u Srbiji: Beogradu, Novom Sadu, Čačku, Užicu, Kragujevcu i Vršcu. Ova izložba je na početku demokratske transformacije srpskog društva trebalo da pokrene debate o nedavnoj prošlosti, te da uz brojne tribine i filmske projekcije uvede u javni diskurs i ono što je ostalo skriveno tokom petooktobarske revolucije, bez čega je dalji put promena bio nemoguć. Međutim, već na tom prvom koraku (baš kao što je u politici došlo do sukoba između koncepata Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice), pokazalo se da postavljanje ovakve izložbe, u takvoj Srbiji, nije nimalo jednostavna stvar. Od šest gradova, u tri grada je izložba “Krv i med” bila fizički opstruirana (Čačak, Užice, Kragujevac), a zainteresovani građani su ostali s one strane galerijskih zidova.

 

Pa opet, kolekcija ratnih fotografija Rona Haviva nije u potpunosti eliminisana iz srpske javnosti. Neke fotografije su viđene, elektronski mediji su ih preneli, neke su osvanule na koricama pojedinih izdanja. Jedna od najpoznatijih fotografija bila je svakako scena u kojoj mladi arkanovac šutira leševa Bošnjaka iz Bijeljine. Ron Haviv ju je snimio krajem marta (ili početkom aprila) 1992. kada je kao samostalni fotoreporter stigao u Bijeljinu i uz dozvolu Željka Ražnatovića Arkana napravio seriju fotografija iz najranijeg perioda etničkog čišćenja u Istočnoj Bosni, nekoliko dana pre zvaničnog početka rata.

Bosanski xperiment
Na pomenutoj fotografiji pada u oči izvesna simetrija, troje mrtvih Bošnjaka, licem zaronjeni u mokri, krvavi trotoar, a gore trojica uniformisanih i naoružanih arkanovaca u dejstvu. Od toga su dvojica okrenuta licem ka objektivu aparata dok je treći, u zanosu svog šuta, okrenut leđima posmatraču. Njegova vitka figura jedina je u pokretu, reklo bi se atipičnom za ovakve okolnosti. Za razliku od njega, preostala dvojica kreću se prilično ukočeno, gotovo mehanički, a pogledi su im usmereni ka novim žrtvama, koje oni percipiraju kao
veliku opasnost. Oni više ne mare za mrtve podno zida od cigala, ostavljaju svom najmlađem članu da se pozabavi njima. Mladi arkanovac je “ulovljen” u trenutku kada sa streljanim ljudima treba da ostane nasamo još neko vreme, bez podrške svojih iskusnih kolega koji su upravo krenuli ka sledećoj muslimanskoj kući. Zbog toga se valjda ustremljuje na jedinu ženu među žrtvama. Na osnovu iskaza Dženite Mulabdić, koja je tu poslednju ramazansku noć, zajedno sa mužem Muhamedom i uplašenim susedima provela u podrumu Redžepa Šabanovića i njegove žene Tife, znamo da na tom pločniku leže upravo Redžep i Tifa u pletenom prsluku. Drugi ubijeni muškarac je Albanac, buregdžija iz Bijeljine.

Photo: www.radiosarajevo.ba
Havivova fotografija naposletku redukuje odnos na samo dvoje aktera, na mladog arkanovca i mrtvu Tifu Šabanović koja mirno “čeka” udarac njegove čizme. Taj udarac je usledio odmah nakon “okidanja” aparata. Međutim, na fotografiji će taj pokret ostati u intenciji zauvek. Tu fotografiju će Arkan komentarisati kao trenutak u kome njegovi dobrovoljci pritrčavaju u pomoć mrtvim Srbima. O podignutoj čizmi mladog arkanovca nastaće čitavi elaborati u odbranu tog gesta na internet forumima. Vrlo često, ova fotografija je plasirana u javnost i bez donjeg segmenta, tj. bez podignute čizme, tako da je mladi arkanovac izgledao kao da je izgubio ravnotežu nad nečim, pod svojim nogama. To nešto ostalo je skriveno nakon petooktobarskih promena u Srbiji, a kako će se ispostaviti, do danas zabranjeno u bilo kakvoj debati o srpskoj odgovornosti za ratne zločine i, naposletku, genocid u Srebrenici.

 

Serbian trance
Nedavna vest koju je objavio
Dnevni avaz, tiče se upravo ove fotografije. Naime, uhapšen je izvesni Srđan Golubović Maks, poznat i kao DJ Max, za koga se pretpostavlja da je upravo onaj arkanovac sa fotografije Rona Haviva koji je odsudnog dana učestvovao u bijeljinskom masakru. Da ironija bude veća, Golubović je uhapšen zbog posedovanja narkotika i oružja, dok čitava ova priča iz prošlosti koju je zapamtila Havivova fotografija, kao i preživeli Bošnjaci iz Bijeljine, nikada nije zainteresovala srpsko tužilaštvo. Uhapšeni Srđan Golubović aka DJ Max, nakon 1996. je napravio solidnu karijeru u beogradskom DJ timu XperimenT, koji se bavi trans muzikom i produkcijom žurki. Kako se navodi na njihovom sajtu, DJ Max (koji je od “običnog” Maksa sa Vračara to postao 1996) “jedan je od onih koji nam omogućuju da nakon svake velike žurke u gradu, imamo gde da nastavimo provod, organizujući brojne i redovne after party-je za pamćenje”. Za poslednjih nedelju dana, otkad je ova vest počela da kruži elektronskim medijima, DJ tim XperimenT nije demantovao vest o hapšenju svog člana, niti o njegovoj povezanosti sa aktivnostima srpskih paramilitarnih formacija u prošlosti. Zapravo, mediji u Srbiji, uglavnom nisu zainteresovani za ovaj slučaj. Ipak, ovaj događaj (čak i da se ispostavi da ne postoji veza između Arkanovog Maksa i DJ Maxa), retroaktivno je bacio još jedan snop svetlosti na fotografiju Rona Haviva. Naime, mladi arkanovac je za razliku od svojih kolega na glavi umesto fantomke imao zataknute bele naočare za sunce. Iako je bio vlažni početak aprila (ili kraj marta, po svedočenju samog Haviva), njemu su te naočare bile potrebne, i to ne da bi zaštitio oči od UV zraka već da bi očuvao vezu sa tzv. urbanom kulturom iz koje je potekao, čak i pri anticivilizacijskim i nehumanim radnjama u kojima je učestvovao.

Tako je Tifin beli pleteni prsluk došao u neočekivanu relaciju sa belim naočarima Srđana Golubovića Maksa, kao clash urbane i ruralne kulture. Nakon svog eksperimenta u Bosni, Golubović se vratio u Beograd i nastavio tamo gde je ranije stao, postavši važnim faktorom u oblikovanju tzv. beogradske urbane muzičke scene. Biti urban u Beogradu je uvek značilo biti protiv rata, nacionalizma, zločina, Miloševićevog političkog projekta uopšte. Biti urban značilo je automatski i biti cool. Ova fotografija Rona Haviva dekonstruiše upravo tu ideologiju da je urbano bilo suprotstavljeno Miloševićevoj politici, te da je njegov pad trebalo da predstavlja i pobedu urbanog nad ruralnim konceptima, oličenim u nacionalističkoj ideologiji, poniklim iz agrarnih kultova. Naprotiv, nacionalizam je master narativ koji i cool tipove sa fancy naočarima za sunce pretvara u ubice. Podjednako, to čini i sa intelektualcima, umetnicima, radnicima i seljacima. Tako je i četništvo postalo trend kod urbane omladine krajem osamdesetih baš kao što će sredinom devedesetih to postati trance. U tom smislu, R. P. Nogo i DJ Max mogu deliti istu ideologiju, a da se pritom služe citatima iz različitih registara. Slično kao Baja Mali Knindža i Nebojša Krstić.

 

19.09.2012.

DOSIJE: MILORAD DODIK, ŠUMSKI BOGATAŠ

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš

Bahati milijarder iz Laktaša

 
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Photo: Stock

Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta

Heil, Mile: Dodik kao Adolf
Photo: Stock

Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme „Integral inžinjering“ je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.

Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.

„Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje“, kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić
Photo: Stock
„MILE RONHILL“ U DUHANSKOJ MAFIJI

 

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak „Mile Ronhill“. O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja „duhanskoj mafiji“. Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.

Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka “Makedonija tabaku“ i 250 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.

Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim „poslovima“ je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao „Mobi's“ mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen
Photo: Stock
IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

 

„Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi ’Integral inžinjering’,čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM“, kaže Borko Džajić.

Dodik svoje interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi “Krajina“ je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili „Forumu roditelja RS“ tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.

I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta
Photo: Stock

Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje “Laktaši“ gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.

Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.

Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime
Photo: Stock

Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.

A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA

Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.

Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.

U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.

Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus
Photo: novitalas.com

U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne “ovlaštenim učesnicima” u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.

No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.

Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!

DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI

Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. „Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM“, kaže Borko Džajić.

Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno
Photo: Stock

Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije – „Komgrapa“, koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.

Naime, Milorad Dodik je preko „Integral Inžinjeringa“ iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant „Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.

Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš
Photo: Stock

Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. „Komgrap“ ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.

Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.

DODIK I ĐURIĆA UVEOCI

Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.

Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika
Photo: Stock

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke.

Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet „kontroverzni biznismen“, najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio „svoju“ imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da „tog novca u tekstilu nema“. Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod „Zemun“, fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska „Optika“. Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.

Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine
Photo: S.Pašalić

Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje “Zekstra renta cara” i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.

DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI

Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.

Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković
Photo: Stock

Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi „Hidrogradnju“ na Palama, zatim „Jedinstvo“ iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme „Vektor Integra“ u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.

Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".

Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile
Photo: kurir-info.rs

Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...

DODIK NA LEDU

Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.

Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika „Integral inžinjeringa“ zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“!

 

19.09.2012.

PROBNI POPIS STANOVNIŠTVA U BiH OD 15. DO 29. OKTOBRA

Probni popis stanovništva u BiH od 15. do 29. oktobra

imagePopis stanovništva

.....................................

Probni popis stanovništva u BiH bit će održan od 15. do 29. oktobra, najavio je danas direktor Agencije za statistiku BiH Zdenko Milinović.

Milinović je nakon razgovora sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH  Vjekoslavom Bevandom i direktorom EUROSTAT-a Peterom Everersom izjavio  je da je definisan popisni instrumentarij za probni popis i može se naći  na web-stranici Agencije za statistiku BiH.

"Sve greške koje pokaže probni popis, mi ćemo poslije ispraviti u  instrumentariju. Treba uvažiti činjenicu da 20 godina nismo imali popis i  da nemamo mogućnost da se poredimo sa nekim prethodnim rezultatima",  naglasio je Milinović na konferenciji za novinare u Sarajevu.

On je naveo da je u toku obuka osoblja koje će raditi, a da je  naredne sedmice predviđena obuka državnih i entitetskih instruktora.

Prema riječima Milinovića, za sve učesnike u pripremi i realizaciji  popisa najvažnija je dosljedna primjena i poštovanje Zakona o popisu  stanovništva BiH.

Direktor EUROSTAT-a Peter Everers uvjeren je da će probni popis biti  održan u planiranom terminu i da će se na osnovu njega doći do  relevantnih podataka.

Everers je istakao da će pilot popisa isplivati mnogo pitanja na koja  će se morati naći odgovor da bi popis stanovništva prošao na najbolji  način.

"Analize moraju biti urađene na najbolji način da bi se omogućilo  donošenje najboljih rješenja za sam popis u aprilu", istakao je Everers.

On je dodao da će Agencija za statistiku nakon pilot popisa morati da obavi analizu, a EUROSTAT da da ocjenu.

Na današnjem sastanku razgovarano je o napretku koji je postignut u  protekla dva-tri mjeseca i o budućnoj saradnji i aktivnostima koje će  provoditi do početka decembra.

(Srna)

 

19.09.2012.

KREDITIMA SE FINANSIRA PREVELIKI DRŽAVNI APARAT BiH

Kreditima se finansira preveliki državni aparat BiH

imageKemal Kozarić

...............................................

BEOGRAD - Najveći problem BiH je velika javna potrošnja zbog prevelikog državnog aparata koja stvara budžetski deficit, a koji se zatim finansira kreditima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), umjesto da se ti krediti koriste za investicije, smatra guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić.

"Budžetski deficit u BiH je 3,5 posto i to je problem svih zemalja u regionu, a jedan od razloga je javna potrošnja, gdje je BiH na prvom mjestu. jer 49,4 posto budžeta odlazi na javnu potrošnju zbog velikog državnog aparata", rekao je Kozarić na Menadžment forumu jugoistočne Evrope koji se danas i sutra održava u Beogradu.

Govoreći o javnom dugu, on je naveo da je prisutan njegov porast i da on sada iznosi 34 posto BDP-a, ali da je to ispod granice od 60 posto, koji su neke prezadužene zemlje EU prešle, kao što su Grčka i Španija.

"Ovaj nivo javnog duga može se popraviti rastom BDP-a i nije problem što je BiH u posljednje dvije godine povećala javni dug za milijardu evra, ali je problem što je to potrošeno u servisiranje budžetskog deficita, a ne u investiranje", rekao je Kozarić.

Guverner Centralne banke BiH naveo je da je BiH završila prošlu godinu sa rastom BDP od 1,6 posto, da je ove godine planiran rast od 0,6 posto, dok je stopa rasta industrijske proizvodnje bila oko 5,6 posto, a inflacija 3,1 posto kolika se očekuje i ove godine, te da su ti problemi zajednički za cijeli region.

On je podsjetio da BiH nema pristup evropskim fondovima za pomoć, već jedino sklapa aranžmane sa MMF-om, a sljedeći, od 400 milona eura, trebalo bi da bude realizovan do kraja godine, "što će dovesti do zatvaranja budžetskog deficita".

Kao jedan od problema, on je naveo da je 84,3 posto finansijskog kapitala u stranom vlasništvu i da monetarne vlasti nemaju uticaj na finansijske odluke, što unosi sistemski rizik, a kao najveći problem istakao je nezaposlenost.

„Stopa nezaposlenosti je 28 posto i po meni je to najveći problem kako otvoriti nova radna mjesta, javne radove, motivisati privatni sektor da upošljava. Vlast treba da stvori okvir da pomogne onima koji sada, u vrijeme krize, zapošljavaju“, rekao je Kozarić.

On je naveo da zemlje regiona imaju isti potencijal, da je od zajedničkog interesa regionalna saradnja, koja bi se ogledala i u zajedničkom nastupu na trećim tržištima.

Kozarić je podsjetio da zemlje regiona imaju najveću međusobnu trgovinsku razmjenu, a da su najveći partneri BiH, Hrvatska i Srbija, te da je vrijeme da u regionu prioritet bude ekonomija, a ne politika.

„Mi se moramo okrenuti sebi, zaštiti domaći sektor. Koristimo svega 36 posto vodenih potencijala i uvozimo hranu u vrijednosti 500 milijardi eura godišnje, jer nemamo ekonomski patriotizam, da se prepozna domaće i da novac ostaje u zemlji“, rekao je Kozarić.

U okviru Menadžment foruma jugoistočne Evrope održavaju se plenarne sjednice na kojima će učesnici razgovarati o novim strategijama konkurentnosti, načinima da se pobijedi trenutna ekonomska kriza, kao i o upotrebi translacione nauke i tehnoloških platformi.

Osim sjednica, održavaju se i paneli o temama energetike, informacionih i komunikacionih tehnologija, brzorastućih kompanija.

(Vijesti.ba/Srna)

 

19.09.2012.

OTKRIVENA MASOVNA GROBNICA NA LOKALITETU SJEMEČ

Otkrivena masovna grobnica na lokalitetu Sjemeč

image

ROGATICA - Istražitelji Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine u saradnji s Federalnom upravom policije danas su otkrili masovnu grobnicu na lokalitetu Sjemeč, na području Rogatice, s još neutvrđenim brojem žrtava za koje se osnovano pretpostavlja da su civili Bošnjaci stradali u toku proteklog rata na području Rogatice i Višegrada.

Glasnogovornica Instituta Lejla Čengić izjavila je Feni da se locirana masovna grobnica nalazi u neposrednoj blizini Upravne zgrade Šuma Republike Srpske-šumsko gazdinstvo Sjemeč, a skrivena je ispod vještački stvorene lokve vode.

"Očekuje se izdavanje naredbe Suda BiH za ekshumaciju žrtava iz navedene grobnice, a lice mjesta do početka ekshumacije osiguravat će pripadnici policijske stanice Rogatica", kazala je Čengić.

(Vijesti.ba)

 

19.09.2012.

ZAŠTO NEMA OPTUŽNICA ZA POREZNE DUŽNIKE!?

Direktor Porezne uprave FBiH Midhat Arifović
Zašto nema optužnica  za porezne dužnike!?
..............
19.09.2012.
.............
Zašto nema optužnica  za porezne dužnike!?
Midhat Arifović: Podnosili smo krivične prijave protiv banaka
FOTO: M. Kadrić

...........................................

 

Porezna uprava Federacije BiH jučer je na svojoj internet-stranici objavila spisak dužnika čija su pojedinačna dugovanja do 30. juna ove godine iznosila više od milion maraka.

Ovaj čin rezultirao je odgovarajućim izmjenama i dopunama zakona, koje su u Parlamentu FBiH usvojene zahvaljujući inicijativi poslanika Saveza za bolju budućnost BiH.

Uloga Vlade FBiH

U intervjuu za "Dnevni avaz" tim povodom, direktor Porezne uprave FBiH Midhat Arifović potcrtao je da se dugovanja po osnovu doprinosa i poreza, koja u FBiH premašuju 1,6 milijardi KM, ne mogu riješiti bez intervencije Vlade FBiH, ali i tužilaštava i sudova.

- Smatram da je potrebno tražiti krivičnu odgovornost za one koji državi duguju višemilionske iznose! Mi smo više puta tražili izmjene zakona, obavještavali tužilaštva i tražili krivičnu odgovornost. Nažalost, nemamo optužnica za lica koja ne plaćaju doprinose - kaže Arifović.

Kako osposobiti Poreznu upravu FBiH radi efikasnije naplate, premijer Nikšić najavio je rigoroznije kazne?

- Slažem se da u cilju efikasnije naplate treba propisati veće kazne za neplaćanje poreznih obaveza. Trenutne kazne su vrlo male i kreću se od 2.000 do 10.000 KM za prekršaj ako poslodavac uz plaću ne obračuna doprinose, te od 1.000 do 5.000 KM ako te doprinose ne uplati. Također, za razliku od Slovenije, Hrvatske i drugih zemalja u regionu, u našoj državi se ne ulaže u Poreznu upravu FBiH. Nama nedostaje 300 stručnih kadrova, razvoj informacijskog sistema, veća ovlaštenja, bolja osposobljenost. Nemamo ovlaštenja da pitamo nekoga odakle mu ogromna imovina ako utvrdimo da je stečena na sumnjiv način. Vlast nas tretira kao neku parazitsku administraciju, a istovremeno se očekuje bolja naplata poreza i doprinosa. To je apsurd.

Zašto ne kaznite one koji svjesno krše zakon neplaćanjem doprinosa i poreza u višemilionskim iznosima? Govorimo o velikim dužnicima, koje, očigledno, štiti politika. Oni imaju svoje pokrovitelje u vrhu države!

- Prije svega bih naveo da se dugovanja Poreznoj upravi FBiH najvećim dijelom odnose na neplaćene doprinose, i to 80 posto. To su vanbudžetski fondovi. Opet se vraćam na propisivanje većih kazni. Neki poslodavci svjesno ne poštuju odredbe Zakona o doprinosima, kojima se propisuje da se ne može isplaćivati plaća za naredni mjesec, a da prije toga nisu izmirene obaveze za doprinose ili porez na dohodak.

Također, propisana je i obaveza banke da obavijesti Poreznu upravu u ovakvim slučajevima. Mnoge banke ovo ne poštuju, iako su propisane kazne. Mi smo čak podnosili krivične prijave protiv banaka. Zbog svega toga smo tražili izmjene Zakona o doprinosima, da banka ne može isplatiti plaću bez uplaćenih doprinosa. Svjesni smo da mnogima ovo neće odgovarati.

Loša privatizacija

Dobro, ali šta se trenutno poduzima da se dugovanja koja premašuju 1,6 milijardi KM naplate? Možete li navesti neke konkretne primjere?

- Moram naglasiti da se više od 41 posto duga odnosi na porezne obveznike s učešćem državnog kapitala u strukturi vlasništva. Dugovanja ovih obveznika rezultirala su promjenama društveno-ekonomskog sistema, a onda lošom i kriminalnom privatizacijom.

Njihova imovina najčešće je opterećena hipotekama banaka po osnovu kredita i drugih povjerilaca, što dodatno otežava naplatu duga. Mi smo radi naplate duga primjenjivali sve mjere prinudne naplate. Tako smo u proteklom periodu donijeli 245.572 rješenja za prinudnu naplatu, a odnose se na blokade računa, prodaju imovine, zakup imovine. Izvršili smo 1.719 popisa imovine vrijedne 105.576.929 KM. Provodeći mjeru prinudne naplate, ukupno smo naplatili više od 635 miliona maraka te donijeli odluke o nelikvidnosti obveznika teške 142,6 miliona KM.

Prikupljamo podatke o sumnjivoj imovini

Kazali ste ranije da porezni službenici prave bazu podataka o imovinu kako bi bilo utvrđeno porijeklo te imovine, jer je evidento da postoji veliki broj slučajeva gdje je imovina stečena na sumnjiv način. Kako napredujete?

- Naš odsjek za obavještajno-istražne aktivnosti pravi bazu podataka o imovini pojedinih građana. Ima primjera da vlasinci pojedinih kompanija, direktori, estradne zvijezde, profesori, ljekari, državni službenici, ministri i političari raspolažu ogromnom imovinom, koja sigurno prevazilazi vrijednost legalno prijavljenih prihoda. To ukazuje na činjenicu da oni od svoje plaće ili naknada nisu mogli steći takvu imovinu na zakonit način. To govori da je ta imovina stečena korupcijom, uzimanjem mita, kamatarenjem, reketarenjem, pranjem novca, ali i neprijavljivanjem prometa.

 

19.09.2012.

"MALI" STRADAJU, "VELIKI" KRIJU

"Mali" stradaju, "velike" kriju
Pogledajte spisak svih poreznih dužnika u FBiH
.................
19.09.2012.
.............
Pogledajte spisak svih poreznih dužnika u FBiH

Neke stvari napokon su se počele pomjerati s mrtve tačke. Naime, Porezna uprava FBiH na svojoj internet stranici objavila spisak dužnika, čija su dugovanja po osnovu  direktnih poreza i doprinosa na dan 30. juni ove godine iznosila više miliona maraka.

Opšte poznata činjenica, ponavljanja u medijima u više navrata, je da Porezna uprava FBiH podatke o dugovanjima nije mogla objavljivati. Oni su se smatrali poreznom tajnom sve do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi FBiH.

Nakon što je pomenuti Zakon stupio na snagu u martu 2012. godine propisana je mogućnost davanja podataka o dospjelom, a neplaćenom dugu na zahtjev sredstava javnog informisanja.

VEZAN TEKST: Selimovići samo u "Pivari" i "Klasu" dužni 15 miliona KM

Iz Porezne uprave napomenuli su da se podaci o dugovanjima po osnovu direktnih poreza i doprinosa dati u tabelarnom pregledu na dan 30. juni svakodnevno mijenjaju, što znači da su neki porezni obveznici-dužnici u međuvremenu djelimično ili u cjelosti izmirili dužne obaveze, ali nakon navedenog roka.

Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH na listi najvećih dužnika prednjače propale firme u vlasništvu Muje i Hilme Selimovića. Između ostalih, samo "Klas" zaključno sa 30. junom ove godine duguje čak 4.731.072,81 marku, a "Sarajevska pivara" 2.206.723,71 KM.

Osim toga, te dvije kompanije u vlasništvu Selimovića za PDV duguju blizu osam miliona KM Upravi za indirektno oporezivanje, što znači da dvije nekada uspješne kompanije duguju ukupno 15 miliona KM!

Zbog velikog broja poreznih obveznika i promjenjivosti podataka Porezna uprava će ubuduće podatke o stanju duga objavljivati kvartalno putem web-stranice.

KOMPLETAN SPISAK DUŽNIKA POGLEDAJTE OVDJE

 

19.09.2012.

KAKO ĆE BiH I HRVATSKA RIJEŠITI GRANIČNE SPOROVE

Kako će BiH i Hrvatska riješiti granične sporove

Granica između Hrvatske i BiH

....................................................

Bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović 1999. godine su potpisali sporazum o razgraničenju između dve zemlje koji zbog brojnih primjedbi iz obe države nikada nije potvrđen u parlamentima.

Proteklih godina dvije zemlje su često pokušavale da postignu dogovor o otvorenim graničnim pitanjima, a ti razgovori su posebno intenzivirani u posljednje vrijeme budući da aktuelne hrvatske vlasti, uoči ulaska u EU, žele da riješe sva otvorena pitanja o granicama sa susjedima. Ratifikaciji sporazuma u Hrvatskoj se protive opozicijske snage, a nakon što je dio hrvatske naučne javnosti ustvrdio da je dokumentacija koja je korištena za identifikaciju granice krivotvorena.

U BiH su protiv sporazuma stranke iz RS zbog spornih tačaka oko rijeke Une. Pri tome južna granica sa BiH je u centru pažnje, prije svega zbog namjere Hrvatske da gradi pelješki most na području Neumskog, odnosno Malostonskog zaliva.

Ratifikacija sporazuma o granici između BiH i Hrvatske Izetbegović - Tuđman u Saboru Hrvatske i u Parlamentarnoj skupštini BiH značila bi konačno identificiranje granice između dvije zemlje. Pravni ekspert prof. Kasim Trnka upozorava da alternativa ugovoru ne postoji.

„Znači da bi ponovo trebalo krenuti hiljadu kilometara granice i ići opet metar po metar. Ako ne bude saglasnosti, onda dolaze u obzir različiti metodi, bilo Sud pravde bilo arbitraža. Ali to sve odgađa - i država koja ne ratifikuje dokument koji je potpisao njen šef države sigurno dovodi u pitanje svoju vjerodostojnost u jednom međunarodnom pravnom poretku“, kaže Trnka.

Sporazumom Izetbegović-Tuđman iz 1999. godine definirano je, uz ostalo, korištenje luke Ploče, slobodan prolaz Hrvatske kroz Neum i razgraničenje u Malostonskom zalivu.

Iako je katastarska dokumentacija bila osnova za identifikaciju granice, pa i bh. vlasništva nad Malim i Velikim Škojem u Malostonskom zalivu, dio naučne javnosti u RH nedavno je ustvrdio kako je dokumentacija krivotvorena, odnosno da otočići pripadaju RH.

„U momentu rada na identifikaciji granice između BiH i R Hrvatske, predstavnici R Hrvatske su tvrdili da nema nikakve dokumentacije o pripadnosti ova dva škoja Hrvatskoj, nego su i oni sami predložili granicu na moru, ustvari Hidrografski institut u Splitu je napravio prijedlog razgraničenja na moru. To je bila nama osnova za pregovore - i to je prihvaćeno“, kazao je Željko Obradović, predsjednik državne komisije za granice BiH.

Ševal Kovačević iz Pomorskog društva BiH mišljenja da se vještački stvara problem oko vlasništva nad Malim i Velikim Škojem, jer BiH omogućavaju pristup otvorenom moru.

„To znači ništa drugo nego da se BiH natjera isključivo na kopno, na Klek, da ni nogom ne može stupiti u Malostonski zaljev.“
​​
Kovačević je s druge strane iznenađen podrškom EU izgradnji pelješkog mosta u Malostonskom zalivu koja je, tvrdi, protivna međunarodnim zakonima jer do razgraničenja dvije države još uvijek nije došlo.

„Odjednom Hrvatska spušta visinu mosta sa 55 na 35 metara, jednostrano EU ulazi u takav aranžman sa R Hrvatskom. To će biti presedan u oblasti međunarodnog prava jer EU je zanemarila Bečku konvenciju o sukcesiji država od 23. avgusta 1978. godine, gdje je obligatorno da se moraju uspostaviti državne granice, a tek onda bilo što raditi“, ocjenjuje Kovačević.

Više struke, manje politizacije

Jedno od rješenja, ukoliko ratfikacija ugovora ne prođe, mogla biti tzv. ratifikacija nespornog dijela granice sa Hrvatskom, odnosno 95,5 posto granice, što nije nepoznanica ni na evropskom kontinentu. No, iz RS ranije su poručili kako za parcijalne dijelove sporazuma u Parlamentu BiH neće glasati. Predsjednik Kluba poslanika SNSD-a Lazar Prodanović upozorava da će zastupnici iz RS zaustaviti ratifikaciju ukoliko se ne riješe i sporne točke na rijeci Uni i kod Kostajnice, gdje će navodno 40 hektara zemljišta koje pripadaju BiH biti poklonjeno susjednoj državi.

„Očito da je Alija Izetbegović vodio računa samo o bošnjačkom dijelu BiH i ustupao ono što nije njegovo. Mi ćemo prihvatiti prijedlog koji bude bio postignut kao sporazum između dvije državne komisije za pitanje granice. Ako se to ne postigne, smatram da bi bilo dobro ići na pracijalno prihvatanje ovog sporazuma“, ističe Prodanović.
Mali Škoj, foto: politikaplus.com
​​.............................................................
Neki hrvatski mediji u utorak su objavili tajne dokumente sa sjednice međudržavne diplomatske komisije za granicu iz 2010. godine, a koji idu u prilog tvrdnji srpskih dužnosnika u BiH. Kao bitan argument koji ide u prilog ratifikaciji za R Hrvatsku, a koji je iz diplomatskih razloga prešućivan, navodi se podatak da, gledajući u cijelosti, Hrvatska teritorijalno profitira. Naime, Veliki i Mali Škoj čine oko 50.000 kvadratnih metara, ali zato u dijelu kod Kostajnice Hrvatska profitira sa čak 78.000 metara kvadratnih teritorija.

„Ne radi se o nikakvom darivanju teritorija. Radilo se na principu metar za metar, išlo se detaljno na teren - mi smo to zvali plivanje granice, da određenim osobama, vlasnicima, granica ne siječe parcelu na dva dijela nego da zaobiđe čitavu parcelu, tako da čitava parcela ostane na jednoj strani. Ja zbilja ne znam da li je metar četvorni više u jednoj ili u drugoj državi, ali nije bilo nekih primjedbi na to“, navodi Željko Obradović, predsjednik državne komisije za granice BiH.

O otvorenim bilateralnim pitanjima BiH i Hrvatske razgovaraće se na sastanku "trilaterale" u Briselu 19. septembra. Očekuje se da će biti razmatrana i pitanja granice na kopnu i moru, koridoru pored Neuma, te pristupu luci Ploče. Obradović zaključuje:

„Ja mislim da je urađen ogroman posao u vezi s pitanjem identifikacije granice između BiH i Hrvatske. Granica je dugačka 1.001 kilometar. A sigurno da bi vrijedilo da se pitanje granice između BiH i Hrvatske riješi na principijelan i stručan način, a sa što manje politiziranja.“

 

19.09.2012.

HAPŠENjE SOCIJALISTA UZDRMALO VLADAJUĆU KOALICIJU U ENTITETU RS-e

Hapšenja Socijalista uzdrmala vladajuću koaliciju u RS

Zgrada Narodne Skupštine RS - ilustracija

.........................................

Hapšenje dva funkcionera Socijalističke partije na visokim funkcijama zbog optužbi za korupciju u samo mjesec dana, prvo direktora Šuma Srpske Srđana Ljubojevića, a prije par dana i načelnika opštine Brod Milovana Čereka, dobro je uzdrmao vladajuću koalciju koju u Republici Srpskoj čine SNSD-SP-DNS. Socijalisti smatraju da je moguće da se tim hapšenjima provodi vrlo smišljena akcija SNSD-a u jeku predizborne kampanje, te da policija ima razloga da se bavi korupcijom i u drugim strankama.

Pojedini analitičari ta dešavanja povezuju i sa odnosima predsjednika RS Milorada Dodika i premijera Srbije Ivice Dačića.

Predizborna kampanja za lokalne izbore u Republici Srpskoj protiče neočekivano jer je, pored iznošenja prljavog veša između vladajućih i opozicionih stranaka, u tom entitetu na vidjelo izbila i netrpeljivost i u vladajućoj koaliciji SNSD, SP i DNS nakon hapšenja članova Socijalista. Sve je veći broj članova Socijalističke partije koji traže istupanje te stranke iz koalicije sa SNSD-om i DNS-om.

Lider Socijalista Petar Đokić smatra da je i previše nelogičnosti kod hapšenja njihova dva istaknuta člana, Srđana Ljubojevića i Milovana Čereka. Đokić sumnja da je posljednje hapšenje dio akcije kojom se želi spriječiti da uhapšeni Milovan Čerek bude ponovo izabran za načelnika opštine Brod, jer mu  je jedini protivkandidat iz SNSD-a.

„Ima razloga govoriti o svemu tome. Previše je slučajnosti za jedan mjesec“, ocjenjuje Đokić.

Dok Đokić najavljuje da će se koalicija sa SNSD-om biti tema rasprave iza izbora, pojedini analitičari smatraju da je hapšenjima pokazano da SNSD želi da se riješi Socijalističke partije. Novinar magazina BUKA Dragan Bursać mišljenja je da je cijela situacija rezultat i odnosa predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i premijera Srbije Ivice Dačića.
Petar Đokić
​​.....................................
„Očigledno se vidi pritajeni sukob na relaciji Ivica Dačić, prvi čovjek Socijalista u Srbiji, i Milorad Dodik, prvi čovjek SNSD-a u RS. A na neki način Milorad Dodik preko institucija pokazuje svoju snagu u RS, a s druge strane Ivica Dačić jasno poručuje da Dodik ne treba da se miješa u bilo kakva unutrašnja pitanja R Srbije“, smatra Bursać.

Bursaćevom stavu ide u prilog i to što se srbijanski premijer Dačić tokom posjete Banjaluci, u nedjelju 16. avgusta, sastao samo sa entitetskim premijerom Aleksandrom Džombićem, ali ne i sa Miloradom Dodikom, što je ranije bio običaj kada su u Republiku Srpsku dolazili visoki funkcioneri iz Srbije.

Iako hapšenja jesu utemeljena na realnosti, vidljivo je i da su dijelom politički motivisana, kaže Bursać.

„Vladajući režim na čelu sa SNSD-om, kako se čini, ciljano hapsi ljude iz te stranke. To se može jednostavno zaključiti iz razloga zato što čisto sumnjam da ljudi koji su pripadnici drugih političkih partija takođe nisu imuni na novce. I kada bi se zašlo po raznoraznim institucijama, kada bi se krenulo u ispitivanje dosijea raznoraznih funkcionera iz drugih partija, takođe bi se našli vrlo lako dokazi da su ti ljudi primali mito i mogli bi biti procesuirani“, navodi Bursać.   

Kontekst predizborne kampanje

Petar Đokić je, braneći uhapšene kolege, javno govorio o izbjegavanju istraga zloupotreba i korupcije.

„Tamo gdje se radi o zaključenim višemilionskim ugovorima na štetu budžeta ili nekih javnih preduzeća i institucija RS - dovoljno je otvoriti samo jednu stranicu ugovora i vidjeti da nema obezbjeđenja za onoga ko eventualno ne plati preuzetu robu i da vidite da su u pitanju zloupotreba položaja ili nesavjestan rad. A to tužilaštvo ne radi“, istakao je Đokić.
Srđan Blagovčanin
​​......................................
Đokić bi morao o svojim saznanjima da obavijesti policiju, a policija bi trebala ozbiljno da pristupi istrazi navoda lidera Socijalista s obzirom da on obavlja i funkciju ministra u Vladi RS, smatra izvršni direktor Transparency Internationala Srđan Blagovčanin.

„Kontekst u kojem se sve to dešava, dakle kontekst predizborne kampanje, i sa druge strane situacija u kojoj su ova hapšenja zbog navodne korupcije potpuno usamljeni slučajevi u RS i u radu Specijalnog tužilaštva, ostavlja ogroman prostor za spekulacije u vezi sa motivima i sa tajmingom takvih hapšenja.“  

Predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik izbjegao je bilo kakvo političko komentarisanje cijelog slučaja i svu odgovornost je prebacio  na policiju i tužilaštva:

„Ne vidim zašto to ima veze u kojoj partiji se nalaze. Ako je lokalni tužilac odlučio da provede istragu i ako je našao elemente za to, to pitajte tužioca, nemojte mene pitati.“  
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske i zvanično je podiglo optužnicu protiv sada već bivšeg direktora Šuma Srpske Srđana Ljubojevića koji je 15. avgusta uhapšen zbog primanja mita od 10.000 maraka. 15. septembra uhapšen je, zajedno sa još dvoje saradnika, i načelnik opštine Brod Milovan Čerek zbog uzimanja mita od 100.000 maraka. Pored hapšenja te boravka u pritvoru, Čerek ostaje kandidat za načelnika, osim, kako kažu u Centralnoj izbornoj komisiji, ako ne bude donesena pravosnažna presuda sa zatvorskom kaznom dužom od šest mjeseci.

 

19.09.2012.

ZAŠTO NEMIRI ISPRED AMBASADA NEĆE PRESTATI

Zašto nemiri ispred ambasada neće prestati

Demonstranti lome stakla na ulazu u Ambasadu SAD u Tunisu,  14. septembar 2012.

............................................

Priredio: Dragan Štavljanin

Svet je postao dupke puno pozorište i svako sa laptopom sada može da uzvikne “požar” i izazove stampedo, piše Majkl Koplou (Michael Koplow) za “Forin polisi” (Foreign Policy).

Nemiri koji su izbili u arapskom svetu zbog ispunjenog mržnjom videa “Nevinost muslimana”, zatekla je mnoge, uključujući i zadužene za bezbednost ambasada SAD.

Uostalom, administracija Baraka Obame je uporno nastojala da poboljša američku poziciju i njene veze sa islamskim društvima: počev od predsednikovog govora u Ankari i Kairu 2009. do podrške demokratskim pokretima u Egiptu, Tunisu, Libiji, Siriji i drugim arapskim državama.

Štaviše, sadašnji izlivi gneva na ulicama Kaira i drugih gradova se odnose na film sa kojim američka vlada nema nikakve veze u pravljenju ili promovisanju. Stoga je logična pretpostavka da će se, kada splasne bes demonstranata, sve vratiti na pređašnje stanje.

Nažalost, ta procena verovatno nije tačna. Mnogo je izvesnije da će ovi događaji označiti početak perioda u kome će nasilne demonstracije u arapskim zemljama protiv SAD postati sve uobičajenija pojava. Tri su razloga za to.

Prvo, postoji suštinsko neslaganje između onoga što SAD i mnogi muslimani u arapskim zemljama smatraju osnovnim ljudskim pravima. Tamo gde Amerikacni stavljaju naglasak na slobodu govora kao vrednost koju treba negovati bez obzira na okolnosti, arapski svet doživljava svetost religije kao vrednost koja se ne može kršiti u bilo kom kontekstu.

Mada nije nova, eksplozija u razvoju komunikacionih tehnologija i, sledstveno tome, širenje informacija – bez obzira koliko to bilo opskurno ili trivijalno – još više je zaoštrila ovu različitost pogleda.

Pre pet godina, niko u SAD, a da ne govorimo u Egiptu ili Libiji, ne bi čuo za Sema Basila (Sam Bacile) i ne više od grupice ljudi ne bi videlo ovaj ozloglašeni film.

Međutim, sada svako sa laptopom može napraviti odvratno delo i osigura da ga vide milioni ljudi širom sveta. Cela planeta je postala, po rečima sudije Vrhovnog suda SAD Stivena Brejera (Stephen Breyer), “prenatrpano pozorište” na ivici stampeda.

To znači da je prilično izvesno da će se ovakve epizode ponavljati u meri u kojoj će muslimani biti izloženi patološkoj mržnji male grupe, ekstremnih Amerikanaca.

Propovednik sa Floride Teri Džouns (Terry Jones) i “Sem Basil”, odnosno Nakoula Baselej (Basseley) Nakoula, najgori su mogući podstrekači etničkog nasilja i arapski muslimani će biti sve ljući zbog onoga što doživljavaju kao stalnu uvredu njihovih svetih vrednosti i prava, dok SAD ne čine ništa da ograniče prava svojih građana da iskazuju svoja viđenja, ma koliko ona bila mrska.

Drugo, dok Obamina administracija nastoji očajnički da bude na pravoj istorijskoj strani kada je reč o Arapskom proleću – dugogodišnja američka podrška arapskim diktatorima dovela je do toga da je Vašington izgubio svaki kredibilitet.

Nepopularne odluke

Višedecenijski pogrešni koraci SAD ne mogu se popraviti za samo nekoliko godina, pogotovo kada arapske zemlje poput Egipta osećaju da ih Vašington ogoljeno koristi za ostvarivanje svojih ambicija i interesa.

Povrh svega, na SAD se gleda sa dubokom sumnjičavošću zbog podrške demokratskim pokretima u pojedinim sredinama, kao što su Libija i Tunis, ali, istovremeno, podupiranja vlada u drugim, na primer u Bahreinu.
Protest u Kabulu protiv filma u kojem se ismeva prorok Muhamed, 17. septembar 2012.
​​......................................
To stavlja Vašington u potpuno gubitničku situaciju, čime ugrožava dugoročne strateške projekcije i odnose u mestima poput Egipta, gde je podržao demonstrante i partije koje se zalažu za demokratiju, ali nije dobio priznanje tamošnje javnosti koja doživljava SAD kao licemerne – ili još gore, kao neprijatelja.

Više od drugih država koje imaju globalni status, SAD su često morale da donose teške odluke u kojima se sukobljavaju njihovi interese i vrednosti. Međutim, arapska društva nisu voljna da omoguće Vašingtonu manevarski prostor – što otežava odgovor na incidente poput ovog povodom filma “Nevinost muslimana”.

Imajući u vidu mnoge nepopularne odluke Vašingtona, Arapi kojima nije blizak američki sistem vrednosti, doživljavaju poslednja zbivanja kao još jedan primer u kome nadležni u SAD nisu preduzeli akciju i sudski procesuirali kreatora pomenutog filma, bez obzira što to nije moguće u zemlji u kojoj je sloboda govora apsolutna.

Na kraju, pojava demokratskih politika u zemljama u kojima je pobedilo Arapsko proleće, dodatno je zakomplikovalo ovu situaciju.

Novoizabranim vladama je potrebno da zadrže popularnost kako bi opstale na svojim pozicijama, a najlakši način je da ostanu po strani i omoguće nastavak protesta naroda protiv SAD nesmanjenom žestinom.

U pojedinim slučajevima, vlade su, u stvari, ohrabrivale demonstrante. Vlada Muslimanske braće u Egiptu je upravo to činila, kada se predsednik Mohamed Morsi suočio sa zahtevima građana da se suprostavi SAD, zbog čega ga je ljutiti Obama pozvao telefonom zatraživši da promeni kurs.

Tome treba dodati da prisustvo izabranih vlada u Egiptu, Libiji i Tunisu znači da demonstranti više nisu usredsređeni na američku podršku autoritarnim režimima, već na percipiranu pretnju od američkih vrednosti koje omogućavaju stvari kao što je izrugivanje proroku Muhamedu. To sve čini incidente kao što je ovaj verovatnijim, s obzirom da je uvredljivi materijal sveprisutna i stalna karakteristika američke kulture.

Mada će gnev koji je izazvao film “Nevinost muslimana” sigurno vremenom splasnuti, ovi protesti nisu fenomen koji “svetlucne” i nestane sa radara. Američke diplomate neće moći uskoro da osete olakšanje.

 

19.09.2012.

ODBRANA OSPORAVA AUTENTIČNOST MLADIĆEVIH DNEVNIKA

Obrana osporava autentičnost Mladićevih dnevnika

Ratko Mladić iza branitelja Branka Lukića u haškoj sudnici, 18. rujan 2012.

........................................................

Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću dovršeno je dvodnevno svjedočenje insajdera, bivšeg pripadnika VRS-a koji je već osuđen za ratne zločine.

On je kao insajder svjedočio pod najvećim stupnjem zaštite bez nazočnosti javnosti, no na otvorenoj sjednici moglo se čuti kako je njegov iskaz dijelom bio vezan i uz pronađene Mladićeve ratne dnevnike. Na njihovo uvrštavanje u dokaze obrana je imala prigovor tvrdeći kako nisu autentični.

Mladićev branitelj Branko Lukić usprotivio se uvođenju ratnih dnevnika optuženog uz iskaz insajdera iz VRS-a, podsjetivši kako je obrana već iznijela svoj pisani prigovor na korištenje spomenutog kao dokaznog materijala. Riječima sudske prevoditeljice:

„Ovaj svjedok nije dobar izvor koji bi mogao potvrditi izvor bilo kojeg od ovih dokumenata“, protivio se Lukić.

Predsjedavajući sudac Alphons Orie odvratio je pak kako se insajdera nije niti ispitivalo o autentičnosti ratnih dnevnika kada su mu usporedno pokazivana naređenja Glavnog štaba VRS-a koje je u ratno vrijeme potpisao Ratko Mladić.

Iako je i obrana priznala da osim pisanog prigovora, nema nikakvih materijalnih dokaza kojim bi trenutno osporavala autentičnost dnevnika, tužitelj Dermot Groome je naglasio kako je spreman dodatno potkrijepiti njihovu istinitost.


„Posebno kad je riječ o dokumentima koje je sastavio sam optuženi. Tako da je to na vama (raspravnom vijeću) da to razmotrite, ali tužiteljstvo je svakako spremno pružiti dodatne dokaze o autentičnosti tih dokumenata koje je on sam sastavio“, izjavio je tužitelj.

Podsjetimo, u spomenutim dnevnicima pronađenim 2010. godine, uz naređenja koja su prema tužiteljstvu dovela do nekih zločina iz optužnice, nalazi se i mnoštvo informacija o ratnom profiterstvu, kupovanju primirja ili otvaranja vatre, pa čak i prostituciji.

Prema nekim analitičarima Mladićevi dnevnici pokazuju direktnu umiješanost Srbije u ratove u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a haško tužiteljstvo ih je, uz sudsku dozvolu, već koristilo na zadnjim u nizu suđenja za ratne zločine.

Primjerice u procesu protiv bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, vođe srbijanskih radikala Vojislava Šešelja te bivših šefova DB-a Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića.

Suđenje se nastavlja u srijedu iskazom novog svjedoka optužbe, a prema rasporedu bi to trebao biti britanski novinar Ed Vulijami (Vulliamy) koji je među prvima svijetu donio informacije o logorima Omarska i Trnopolje.

 

19.09.2012.

NAKON 124 GODINE ZATVARA SE ZEMALjSKI MUZEJ U SARAJEVU

Nakon 124 godine zatvara se Zemaljski muzej u Sarajevu

imageZemaljski muzej

...........................................

Upravo u vrijeme kad je postignut veliki pomak u političkom dogovoru u vezi sa pravnim statusom sedam kulturnih institucija koje je osnovala nekadašnja Republika Bosna i Hercegovina, a koje su kasnije ostale bez osnivača i finasijera, došao je radikalni potez menadžmenta Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Najavljeno je, naime, kako će od 4. oktobra zaposlenici koji više od godinu dana ne primaju platu, ostati kod kuća, te kako će nadležnom policijskom organu biti prepušteno čuvanje neprocjenjivog blaga.

Od 4. oktobra sarajevski policajci preuzimaju Zemaljski muzej. Plavci će zamijeniti 65 doktora i magistara nauka, viših i nešto malo nižih kustosa, savjetnika, konzervatora, preparatora, čuvara i arhivara, i kakvih sve ne djelatnika u zgradi gdje se čuva bajka o kulturnom i civilizacijskom kontinuitetu ovoga prostora. Direktor muzeja Adnan Busuladžić dao je zaposlenicima - voljno. Do daljnjeg.

Razloga preko glave, ali se javnost ipak pita paše li uvijek ljuta trava na ljutu ranu. Po svemu, nevoljnicima dogorjelo do nokata jer se posljednja grant-infuzija, na kakvima se inače odrzavaju 17 godina, ukazala u mizernom dotoku. Čak, sedamdeset odsto kraćem nego li je bila ona prethodna. Opet - siromaška. K tomu, ne smije se trošiti na prostu reprodukciju, nego isključivo za projekte, koje bi neko vjerovatno trebalo i da osmisli i da sprovede.

„Preko 60 uposlenih 13 mjeseci bez plaća, bez mogućnosti ovjeravanja knjižica, odlaska ljudi u mirovinu ljudi koji su došli do te faze“, navodi direktor muzeja Adnan Busuladžić.

Pitaćete se zašto onda ona upadica o svrsishodnosti ljute trave. Neko drugi će, pak, postaviti pitanje zašto baš sad. Jer, poslije barem decenije i po zatezanja, konačno je pokrenuto pitanje rješenja pravnog statusa sedam velikih kulturnih institucija koje je osnovala onomadna Republika Bosna i Hercegovina. Među njima su, uz ovaj Muzej, i onaj Istorijski, pa Muzej književnosti, Nacionalna biblioteka, i ona za slijepe, Kinoteka, Umjetnička galerija. Led je krenuo, prvi nam je rekao ministar kulture Kantona Sarajevo Dubravko Lovrenović.

„Ja moram da kažem da se u Ministarstvu civilnih poslova radi jedna strategija i da u tom smislu zaista očekujem da bi ona mogla dati svoje finalne rezultate“, kaže Lovrenović.

Paradoks

S optimističnim vijestima, na naše se poziv odazvala zamjenica ministra civilnih poslova BiH Denise Sarajlić Maglić, koja kaže kako je došlo do značajnog pomaka koji obećava skoro rješenje.

„Generalno mislim da postoji politička volja da se to riješi na način da ipak odustanemo od tih maksimalističkih zahtjeva, da budemo malo pragmatični i da stvorimo uslove, kako pravne tako i finansijske, da se dođe što prije do rješenja“, rekla je ona.

Adnan Busuladžić, posve je sigurno ne bez razloga, opasno sumnja u tok dogovora.

Gledano izdaleka, spor se i ne čini posve komplikovan. Ali, bogme, jeste. U sedam pominjanih kuća, jednako kao i u federalnom dijelu države, računa se kako im je mjesto na vrhu. U Republici Srpskoj, pak, kao i obično, posve oprečna razmišljanja. A svi se drže vlastitog plota.

„Ustav dejtonski ima dva potpuno kontradiktorna stava. Jedan je da sve institucije i zakoni ostaju na snazi dok se ne odluči drugačije, a drugi je da je kultura u ustavnoj nadležnosti entiteta“, podsjeća Adnan Busuladžić.

Direktor Umjetničke galerije Strajo Krsmanović odavno zastupa stanovište kako ovdje politika igra svoju igru i kako su ljudi, ni krivi ni dužni, uvučeni u priču koja im ne pripada.

„Ovdje se nametnula jedna politika da institucije kulture zapravo treba da objedine državu - i one plaćaju tu cijenu. Tu ima jedan paradoks na koji niko neće da podsjeti. Federalna Vlada, njeno Ministarstvo finansija je sa zadovoljstvom prihvatilo Lutriju BiH, a Ministarstvo kulture neće da prihvati Umjetničku galeriju BiH.“ 

Inače, donedavna sedam spornih institucija činilo je jedan čvrsti monolit. Svi za jednoga - jedan za sve, poručivali su hoteći ishoditi jednaka prava za sve, mada su dolazile naznake da je ono što se ovdje zove država spremno prigrliti neke od njih.

„Finansijski problem sa kojim se suočavaju sve institucije trenutno je nastao upravo zbog toga što se insistiralo na tome da svih sedam institucija ostanu na državnom nivou“, ističe zamjenica ministra Sarajlić Maglić.

„Mislim da su ljudi konačno shvatili da nije najvažnije pitanje da li će neka institucija biti nominalno od državnog ili nekog nižeg značaja, nego je ipak za jednu, bilo koju instituciju najvažnije da ostvaruje redovite prihode“, kaže ministar Dubravko Lovrenović.

Bog bi ga znao hoće li najavljena tužba protiv, zasad, NN subjekta, a od strane Zemaljskog muzeja, ubrzati ili usporiti započeti proces. I samo traganje za tuženim može sve ubrzati, ali može izazvati zlovolju, što je ovdašnjem folkloru tako svojstveno. A, možebiti, i do tog nesretnog, četvrtog dana narednog mjeseca, prije nego li nam policijski načelnik postane kustos, stvar se još može promijeniti.

(RSE)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235770

Powered by Blogger.ba