Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.09.2012.

BH. KLACKALICA: SUMNjE U NAMJERE TURSKE KOČE INVESTICIJE

Bh. klackalica: Sumnje u namjere Turske koče investicije

Zastava Turske

Zastava Turske

.................................

Poruke sa kojima je premijer Turske Redžep Tajip Erdoan došao u Bosnu i Hercegovinu, naglašavajući zajedničku vezu s ovim prostorima, namjeru unapređenja ekonomske saradnje, te izrazio stav o političkom stanju u zemlji i evroatlantskim integracijama, shvaćene su dvojako.

S jedne strane dočekan je sa najvišim počastima, dok je s druge ono što je kazao asocijacija na neo-osmanske težnje i porast turskog imperijalizma. Ali u jednom su svi složni, a to je da bi BiH mogla ekonomski prosperirati na vezi sa Turskom, ali ne može, ne zna i ne želi.

Dok su ispred sarajevske Katedrale crvenim tepihom dočekali turskog premijera Redžepa Tajipa Erdoana, nekoliko stotina metara dalje natpis „Vrhbosna je starija od 1462. godine“. Autori plakata, a kasnije i otvorenog pisma protiv Erdoanove posjete - neformalni narodni pokret Praskozorje.

Naime, Erdoanove poruke kako mu je BiH ostavljena u amanet, nazivanje bh. građana braćom, te nastojanja da utiče na politički ambijent u BiH - sve to Praskozorje smatra doktrinom neoosmanizma. Ovakav doček sa različitim porukama najbolje oslikava i odnose kakvi u BiH vladaju u povodu turskog uticaja na BiH. Za jedne ona je majka, za druge neprijatelj.

To je pogrešno, navodi bivši ambasador BiH u Turskoj Hajrudin Somun. Turska nam može biti velika potpora, ali naše podjele to sprječavaju.

„Podrška Turske za ulazak u NATO pakt je izuzetno važna. Drugo, bh. ekonomija zbog političkih podjela, zna se, tapka u mjestu, pa strani investitori iz cijelog svijeta zaziru da ulažu u BiH. Tako je i sa Turskom, pa se može dogoditi da će Srbija, Makedonija, a možda i Crna Gora prije BiH ostvariti neke krupnije poslove i investicije s Turskom“, kaže Somun.  

Želja Turske je da BiH prevaziđe sve političke krize, te da u budućnosti predstavlja stabilnu i sigurnu luku za strani kapital i strana investiranja. Upravo na tom polju Turska je i najspremnija za saradnju, naveo je premijer Erdoan.

„Naši poduzetnici su do sada učinili puno koraka i investirali u BiH. Stoga ovu priliku koristim da pozovem svog cijenjenog kolegu Bevandu da u pratnji velikog broja bh. biznismena posjeti nas u Truskoj. Recimo da u Istanbulu organiziramo, evo to je moj poziv, jedan veliki poslovni susret. Na ovom poslovnom samitu bi došlo do susreta naših biznismena koji bi iznalazili načine suradnje i investiranja“, kazao je on.  

Članica parlamentarne grupe prijateljstva za srednju i istočnu Evropu, gdje je i Turska, Dušanka Majkić svjesna je da u BiH postoje ograničenja za bilo koja strana ulaganja, no, tvrdi, Erdoan govori o samo jednoj strani i u ekonomiji i u politici.

„Nemam argumenata koji govore u prilog da Turska pokazuje bilo kakav interes kad je u pitanju privreda RS. A politički ona ne pokazuje čak ni spremnost da razumije druge dvije strane, nego je isključivo na strani bošnjačkog naroda“, ocjenjuje Majkić.

Pragmatična politika

Ovakvom su stavu, istina, doprinijeli i raniji istupi turskih zvaničnika o BiH i njenom uređenju, ali i domaći političari, poput Bakira Izetbegovića čije izjave da Erdoana smatra vođom stvaraju kontroverze i unose sumnju u stvarne namjere Turske:

„Ako neko može Franju Tuđmana, čija nam je vojska srušila Most u Mostaru, smatrati svojim liderom pa po njemu nazivati ulice i mostove, zašto ja ne bih mogao reći to za Tajipa Erdoana, vođu moderne Turske koja je obnovila taj most, i koja obnavlja i međuljudske mostove i odnose na Balkanu? Oni su posredovali da mi napravimo bolje odnose sa Beogradom.“ 
Redžep Tajip Erdoan u posjeti Sarajevu, 15. septembar 2012.
​​.......................................
No, Hajrudin Somun vjeruje kako nema skrivenih namjera Turske, niti ona želi saradnju samo sa muslimanima.

„Bez obzira na to što ima ponekad malo pretjerivanja, turska politika je veoma pragmatična, a pogotovo ono što govori premijer Erdoan kad god dođe u BiH. Sve što radi ustvari nova turska vlast pod AKP partijom u službi je ekonomskog jačanja jedne regionalne, a uskoro i svjetske sile. Premijer Erdoan doduše zna unijeti previše srca u nekim situacijama. Međutim, ja samo podsjećam da nisam nikad tako detaljnu analizu razloga zašto turski biznis ne može da ostvari velike uspjehe u BiH čuo od nekoga kao od Erdoana“, rekao je Somun.

Činjenica je da Turska već godinama pokušava investirati u BiH. Kroz Natron Maglaj ili Sodu Lukavac pokušava se podići privreda, no bh. vlasti, uglavnom zbog političkih prepucavanja, ne brinu o tome. Bivši direktor Elektroprivrede BiH i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić Turcima je prije mjesec dana prezentirao potencijale BiH i mogućnosti ulaganja prvenstveno u energetski sektor. Investirali bi i u turizam, te poljoprivredu, navodi Bičakčić, ali:

„Administrativne kočnice postoje kod nas u BiH, a ni državno zakonodavstvo nije još uvijek prilagođeno evropskim standardima. Negdje čak postoje zakoni, ali ne postoje provedbeni akti. To je nespremnost domaćih organa, na nivoima od općine preko kantona i Federacije, da rješavaju te stvari i zahtjeve koji su sasvim uobičajeni i normalni.“  

I kad uspiju, investicije su kratkog daha, poput partnerstva bh. nacionalne aviokompanije i Turkish airlinesa koji je imao 49 posto udjela. Neke, pak, u startu nemaju šansu. Tako je turska investicija u 100 farmi koza, vrijedna 500 miliona KM, osuđena na propast jer bh. vlasti nisu ispunile neophodne uslove da se proizvodi životinjskog porijekla mogu plasirati na evropsko tržište.

Kombinacija različitog političkog poimanja turske uloge u BiH tako se odražava i na investicije, ali i izvoz. Pokrivenost uvoza izvozom sa Turskom u prvih šest mjeseci ove godine bila je 53 %, dok je prošle godine iznosila tek 39 %.  Dok u BiH vagaju jesu li namjere Turske imperijalističke i oživljavanje starih težnji, u Hrvatskoj Turci kupuju luke, grade apartmanska naselja, u Crnoj Gori su kupili nikšićku Željezaru, a Srbiji su nedavno donirali 10 miliona eura za vojni aerodrom.

 

17.09.2012.

ISTORIJA PO DAČIĆU: PRANjE RUKU OD VELIKE SRBIJE

Istorija po Dačiću: Pranje ruku od Velike Srbije

Ivica Dačić

Ivica Dačić

................................

Predsednik Vlade i lider Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić izjavio je u Banjaluci da je ta partija veoma zaslužna za stvaranje Republike Srpske, ali da nikada nije podržavala ratne zločine, genocid i stvaranje "velike Srbije", već samo prava Srba gde god da oni žive.

“Bili smo sa vama onda kada vam je bilo najteže”, rekao je nekadašnji visoki funkcioner Miloševićeve partije. Odmah iza te izjave, Dačić saopštava da SPS i Vlada Srbije i danas vode politiku mira i pomirenja, a ne protivljenja međunarodnoj zajednici.

Da li je ovaj istup još jedan dokaz da današnji, reformisani SPS i njegov novi šef sa kojim je prethodna vlast, dakle Tadićeva DS napravila gest velikog pomirenja, ne preza od daljeg pranja svoje ratničke prošlost iz 90-ih? Kako se to razume u Srbiji, a kako u susedstvu?

Ovoga puta Ivica Dačić je uradio nešto što stalno zamera nekim svojim domaćim kritičarima - vratio se u 90-te. Naizgled, ničim izazvan, osim sopstvenim osećajem da u Repubici Srpskoj ne odaju počast onima koji su najzaslužniji za stvaranje RS, a to je socijalistička partija Slobodana Miloševića.

“Jednu stvar znam - nikada nismo podržavali ratne zločine, nikada nismo podržavali genocid, nikad nismo podržavali stvaranje velike Srbije, nego smo podržavali prava Srba, gde god da žive - u Hrvatskoj, BiH, u Srbiji, na Kosovu i Metohiji i bili smo sa vama onda kada vam je bilo najteže”, naglasio je Dačić.

Naši sagovornici, profesor sarajevskog Filosofskog fakulteta Enver Kazaz, beogradski istoričar Predrag Marković i sociološkinja Janja Beč Nojman, na različit način tumače Dačićev banjalučki iskaz.

"Naravno da se radi o potpunom revizionizmu. Na južnoslovenskom prostoru nakon ratova nije sprovedena denacifikacija i mi nismo ukazali kao društvo na ideološke subjekte, političke i državne institucije koje su odgovorne za ratne zločine", kaže Kazaz.

"To je prigodna izjava i naravno da svaki političar pere prošlost, pa tako i Ivica Dačić. Ne postoji recept koji će da propiše kako će neki političar da tumači neki događaj. Dok je politike, oni će da interpretiraju događaj kako im to u tom trenutku odgovara", komentariše istoričar Predrag Marković.
Ivica Dačić govori na obeležavanju godišnjice smrti Slobodana Miloševića, mart 2007.
...................................................​​
"Ja mislim da se tu radi o rekonstrukciji identiteta. Da li on to iskreno misli, da li se on stvarno promenio, od jednog od sto najvažnijih lidera tog projekta, ja to ne znam", rekla je Janja Beč Nojman.

Enver Kazaz kaže da je Dačić “klonirani Milošević ili Milošević prilagođen tranzicijskom vremenu u Srbiji i regiji. Vrlo je jasno da je Milošević najodgovornija figura i da je SPS najodgovornija politička partija za sve zlo koje se događalo na južnoslavenskom prostoru. Time ne isključujem krivnju drugih političara i ideologija, velikohrvatske Tuđmanove, ili Izetbegovićeve islamocentrične nacionalističke ideologije. Ali je vrlo važno imati u vidu sledeću činjenicu - kad Dačić fabricira ili laže o historiji, onda on računa na buđenje novog oblika nacionalističke svijesti.”

Zavera ćutanja

Da je u Srbiji još sve upitno u vezi sa uzrokom ratova koje je vodio Milošević, pokazuje i  istoričar Predrag Marković. On podseća da SPS nikada nije javno govorio o programu Velike Srbije.

“Formalno gledano, nigde u programu te partije ne piše to. Znate u kojim programima piše? U programu Srpske radikalne stranke i u programu Demokratske stranke. Socijalisti nisu nikad pomenuli Veliku Srbiju, to je tačno. Kao što Tuđman nikada nije rekao Srbima iz Krajine da se isele. Čak ni u doba rata 90-ih nije bila jedinstvena i  jedina politika ni države Srbije ni Socijalističke partije. Nekoliko različitih politika se promenilo u tom periodu. U nekim periodima je bila agresivna, a u drugim mirotvoračka”.

Marković ne vidi ništa sporno ni u Dačićevoj izjavi o Srebrenici, odnosno o tome da politika Miloševićevih socijalista nije podržavala genocid, jer, kaže Marković, nije dokazana komandna odgovornost Beograda za taj zločin.

“Srebrenica sasvim sugurno nije odluka vrha tadašnje vlasti u Srbiji”, rekao je on.

Sociološkinja Janja Beč Nojman, međutim, kaže da nisu reči, već dela merilo onoga što se događalo.

“Genocid je pre svega zločin države. Da li ja partija imala nameru da se izvrši genocid, to je apsolutno irelevantno. Zato što se to DESILO. Broji se ono što se uradilo. Od 2000. godine su nastale takozvane demokratske promene, a mi u Srbiji imamo ćutanje o tome šta je bilo u Bosni. To jeste zavera ćutanja, strategija države preko svih njenih institucija. Zašto Dačić nije rekao kako je finansiran rat za stvaranje Republike Srpske? 96 odsto ratnog budžeta je dolazilo iz Beograda. Kako onda nije znao šta se tamo događa? Potrebno je danas da se sa državnog nivoa pokrene inicijativa kako bi se, transgeneracijski, ali ipak izašlo iz tog projekta koji jeste bio genocidan”, kaže Janja Beč Nojman.

Ipak, Janja Beč skreće pažnju na jednu činjenicu koju smatra veoma značajnom. A to je da Dačić ovoga puta ne govori, kao što je to uobičajeno za socijaliste, o “Srebrenici” bez određivanja o kakvom je zločinu reč, već eksplicitno pominje reč genocid.

Podsetimo, iz Nemačke je nedavno poručeno Beogradu da je izjava da nije bilo genocida u Srebrenici, korak nazad u procesu pomirenja u regionu.

Ivica Dačić je pre Banja Luke bio u Sarajevu, gde nije govorio o ratnim 90-im niti o genocidu, već je  odigrao ulogu opuštenog suseda koji ima pravo i ponešto da zameri domaćinima.

“Moram da kritikujem Sarajevo. Došao sam u Sarajevo, i ne mogu da popijem bosansku kafu. Vi mi nudite espreso. Pa nisam znao da se pije u Bosni espreso svih ovih vekova. Nije mnogo bolje ni u Beogradu. To je dokaz koliko ne cenimo sami sebe.”

I kao što je u Briselu otpevao Miljacku, tako se nije libio da to učini i usred Sarajeva, sa sve ikonom bosanske sevdalinke Halidom Bešlićem. O tome nije ostao video, a ni audio zapis. Valjda je zvučalo slično.

U Sarajevu, dakle, kao znak dobrosusedskih odnosa Dačić je ponudio pošalicu i sevdalinku, a iz geografski nedaleke a politički sasvim udaljene Banja Luke poslao  ozbiljniju poruku. Pa, kako je ko shvati.

 

17.09.2012.

PROTESTI ZBOG FILMA O ANTI-ISLAMU NASTAVLjENI, POVIŠENA NAGRADA ZA UBISTVO SALMANA RUŠDIJE

Protesti zbog filma nastavljeni, povišena nagrada za ubistvo Rušdija

Novi val nasilja zbog antiislamskog filma

........................

Nasilne demonstracije protiv antiislamskog filma širom arapskog svijeta odnijele su još jednu žrtvu u Pakistanu. Protesti istog inteziteta u kojima su mete američka konzularana predstavništva, a u kojima učestvuju na stotine do hiljade ljudi, održavaju se i u više gradova i u susjednom Avganistanu te Indoneziji. Vođa  militantnog Hezbolaha stacioniran u Libanu pozvao je na nove proteste.

Kao i proteklih nekoliko dana, demonstracije uzrokavane niskobudžetnim američkim filmom „Nevinost muslimana“,  koji vrijeđa i na nedoličan način prikazuje proroka Muhameda i danas su u više država arapskog svijeta pretvorene u nasilne skupove.

U Pakistanu je u nedjelju jedna osoba poginula, destine povrijeđeno. Portparol šiitske muslimanske grupacije koja je organizovala protest u Karačiju, potvrdio je smrt demonstranta, dok je prema bolničkim izvorima 18 ljudi povrijeđeno.

Portparolka američke ambasade u Islamabadu, Rajan Heris rekla je da su svi Amerikanci koji rade u konzulatu u Karačiju, bezbjedni.

Nekoliko hiljada, prema avganistanskoj policiji između 3.000 i 4.000 ljudi, izašlo je u ponedjeljak na ulične demonstracije u Kabulu, prijestonici  Avganistana, a tokom skupa paljeni su automobili i uzvikivane parole protiv Amerike.

“Demonstranti su bacali kamenje na policiju, ali smo ipak uspjeli spriječiti da demonstracije postanu još veće. Demonstranti su palili kontejnere, policijsko vozilo je zapaljeno, kao što možete i vidjeti. Oko 40 do 50 policajaca su lakše povrijeđeni u ovim protestima”, kazao je Ajub Salagni, šef policije u Kabulu.

Ambasade u dobro čuvanoj kabulskoj centralnoj zoni su zatvorene, uključujući misije SAD i Velike Britanije.

Demonstracija je bilo u ponedjeljak i u Indoneziji - u Džakarti su se ispred američke ambasade sukobili s policijom.

Ambasade zapadnih zemalja širom muslimanskog svijeta su u povišenom stanju pripravnosti poslije anitiameričkih skupova praćenih nasiljem u prethodnih nekoliko dana.

Demonstracije u Pakistanu
​​
...........................................
Lider ekstremističke grupe Hezbolah, šeik Hasan Nasralah u govoru koji je prenosila televizija pozvao je na nove proteste zbog spornog filma, navodeći da demonstranti ne treba samo da "izražavaju bijes" prema američkim ambasadama već da "natjeraju svoje lidere da djeluju".

Nasralah SAD drži odgovornom za film jer je proizveden u Americi, a kontroveznoga autora filma, koji se skriva pod pseudonimom Sem Basil, kako kaže, štiti američka administracija.

On je pozvao na proteste u ponedjeljak, srijedu, petak, subotu i nedjelju i dodao da demonstranti treba da pozovu svoje lidere da i oni izraze gnjev.

Američka administracija osudila je film, koji je podstakao proteste u 20 muslimanskih zemalja.

Prvi protesti protiv filma u kome se ismijava islam i prorok Muhamed izbili su 11. septembra ispred američke ambasade u Kairu, a samo nekoliko sati kasnije napadnut je američki konzulat u Bengaziju, u Libiji, gdje je ubijen američki ambasador Kristofer Stivens i još tri službenika ambasade. To je prvo ubistvo jednog američkog ambasadora u posljednje 33 godine.

Komentarišući aktuelnu provalu bijesa zbog jednog niskobužetnog filma veoma lošeg kvaliteta, Husein Hakani, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu, saradnik Hudson Instituta  i nekadašnji ambasador Pakistana u SAD, u autorskom tekstu za “The Wall Street Journal”, navodi da uvrede u filmu, bile stvarne ili preuveličane, nijesu problem.

„U srcu islamskog uličnog nasilja su frustracije islamskog svijeta zbog njihovog stalnog pada koji traje već tri desetljeća, pada koji se poklopio sa razvojem i širenjem zapadnog vojnog, ekonomskog i intelektualnog potencijala“.

Hakani podsjeća da se tokom osam stotina godina islamske dominacije, od početka 8. stoljeća u Južnoj Evropi, sjevernoj Africi i većem dijelu zapadne Azije, muslimani nisu bunili niti protestovali protiv uvreda islama i njihovog poslanika.

Stoga je po Hakaniju, jasno da sadašnji nasilni odgovori na percipirane uvrede nijesu sastavni dio islama. „Frustracija zbog njihove nesposobnosti da pobijede u takmičenju sa drugim nacijama  takođe je rezultirala time da neki muslimani traže utjehu u simboličkim pobjedama“.

„Trenutni trijumf zbog paljenja zastave druge države ili paljenja zapadne kompanije ili ambasade je loša, ali rasprostranjena zamjena za globalni uspjeh koji izmiče savremenom islamskom svijetu koji čini 1.5 milijardi muslimana“, zaključuje Husein Hakani.

Salman Rušdi
............................
​​Istovremeno, iranska Hordad fondacija povećala je nagradu za ubistvo nobelovca, Salmana Rušdija, tvrdeći da anti-islamski film, koji je razgnjevio muslimane širom svijeta, ne bi nikada bio snimljen da je britanski pisac ranije ubijen zbog bogohuljenja. Iranski mediji citiraju predsjednika fondacije Hasana Saneija koji je objavio da je nagrada za Rušdijevu glavu povećana za 500.000 dolara i da sada iznosi 3,3 miliona dolara.

Vijest je stigla samo dan nakon što je američki časopis New Yorker objavio autobiografsku priču pisca "Disappeared" o životu od trenutka kad je saznao da je osuđen na smrt davne 1989. godine.

Između ostalog, Rušdi u trećem licu piše: "Dok je svijet oko njega sve više divljao, bio je ljut na sebe jer je zaboravio ime novinara BBC-a koji mu je rekao da je sa njegovim dosadašnjim životom gotovo i da, nova, mračnija egzistencija upravo počinje. Nazvala ga je kući, na privatnu liniju, ne objašnjavajući kako je dobila taj broj. 'Kakav je osjećaj', upitala je, znati da te Ajatolah Homeini osudio na smrt?'. Bio je sunčan utorak u Londonu, ali je to pitanje zamračilo dan. Evo šta je odgovorio, iako, zapravo nije imao pojma šta priča: "Nije dobar". A zapravo je mislio: 'Ja sam mrtav čovek'. Pitao se koliko mu je dana preostalo i pretpostavljao da je u pitanju jednocifren broj. Poklopio je slušalicu i istrčao iz radne sobe niz stepenice. Prozori u dnevnoj sobi su imali drvene žaluzine, i apsurdno, zatvorio ih je i zabarakadirao. Zatim je zaključao ulazna vrata".

 

17.09.2012.

VALENTIN INZKO: GRAĐANI BiH PATE ZBOG KORUPCIJE I NEUSPJEHA LIDERA

Građani BiH pate zbog korupcije i neuspjeha lidera

imageValentin Inzko

.......................................

SARAJEVO - Izgradnja sigurne i prosperitetne Bosne i Hercegovine uključuje i „bitku između optimizma i pesimizma, između napretka i stagnacije, između poštenja i korupcije“, rekao je danas visoki predstavnik Valentin Inzko na ceremoniji organiziranoj na Prokoškom jezeru kod ...

... Fojnice gdje je obilježena petnaesta godišnjica od pogibije dvanaest međunarodnih zvaničnika koji su stradali u helikopterskoj nesreći. 

„Kada se lideri predaju pesimizmu i gorčini, kada prihvate status quo koji je prožet korupcijom i neuspjehom, tada svaki građanin pati – baš kao što danas pate građani Bosne i Hercegovine“, rekao je visoki predstavnik.

Inzko je rekao da su u proteklih dvadeset godina građani Bosne i Hercegovine pokazali „smjelu i inspirativnu odlučnost da odbace gorčinu i očaj“, i napomenuo da u tom smislu „lideri ove zemlje moraju naučiti od građana koje navodno predvode“.

„Naših dvanaest kolega dalo je svoje živote za uvjerenje da građani Bosne i Hercegovine mogu živjeti u dostojanstvu i miru. Ja dijelim to uvjerenje i vjerujem da ga dijeli i svaki častan građanin ove države“, zaključio je visoki predstavnik.

Ceremonija je održana u znak sjećanja na 12 diplomata međunarodne zajednice stradalih u helikopterskoj nesreći. U nesreći je poginuo i tadašnji zamjenik visokog predstavnika u BiH Gerd Wagner. Nesreća se dogodila 1997. Međunarodna delegacija je helikopterom putovala na sastanke s domaćim vlastima u srednjoj i sjevernoj Bosni, a njihov helikopter se srušio usljed guste magle.


(Vijesti.ba/AA)

 

17.09.2012.

GORDAN MARAS: ULAZAK HRVATSKE U EU JE ŠANSA ZA BiH

Maras: Ulazak Hrvatske u EU je šansa za BiH

imageGordan Maras

............................

Hrvatski ministar preduzetništva i zanatstva Gordan Maras rekao je danas da ulazak Hrvatske u EU za BiH ne mora da znači smanjenje izvoza, već bi to mogla da bude šansa koja se prije desetak godina ukazala i Hrvatskoj kada je Slovenija ušla u EU.

"Slovenija je prije 10-ak godina ušla u EU, a Hrvatska je nastavila da izvozi svoje proizvode u tu državu, a time se otvorila mogućnost i na cijelu EU", rekao je Maras nakon razgovora sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom u Vitezu.

Maras i Bevanda razgovarali su u okviru prvog Biznis kafea o temi "Bilateralni ekonomski odnosi BiH i Hrvatske u svjetlu ulaska Hrvatske u EU".

Maras je istakao da BiH i Hrvatska trebaju da se prilagode svemu onome što ih čeka u budućnosti kako bi međusobna saradnja bila uspješna.

"Interes Hrvatske je da ta saradnja bude što bolja", istakao je Maras.

Prema riječima Bevande, svima će biti bolje što se manje budemo bavili politizacijom.

Učesnici sastanka pokušali su da dođu do zaključka o tome kako privrednici BiH mogu da se prilagode novim uslovima nakon ulaska Hrvatske u EU.


(Vijesti.ba)

 

17.09.2012.

DODIK NA i(I)VICI)

Dodik na i(I)vici

imageIvica Dačić i Milorad Dodik

....................................................

Odnos zvaničnog Beograda i Banjaluke napravio je nekoliko snažnih i velikih koraka unatrag u odnosu na vrijeme kada je u Srbiji stolovao Boris Tadić. Tada je Dodik djelovao i ponašao se kao dio državnog vrha Srbije, dok je Tadić svako malo demonstrirao svoju “privrženost” RS, primarno kroz jačanje kulta ličnosti ovdašnjeg čelnika, što je za posljedicu imalo ustoličenje totalitarnog režima u ovom entitetu, kakav u Evropi postoji još samo u Bjelorusiji.

Piše: Slobodan Vasković

Koristi od veze Tadić-Dodik nisu imale ni Srbija ni RS, već isključivo tajkuni koji su maksimalno iskoristili to ”javno-privatno” partnerstvo za enormno bogaćenje i pljačkanje kako Srbije, tako i ovog entiteta (čitaj “Agrobanka”, IRB…). Odvlačenjem Tadića na političku deponiju, došlo je i do velikih turbulencija na relaciji Beograd-Banjaluka, koje nisu samo posljedica političkih i ličnih animoziteta između tamošnjih novoustoličenih čelnika (Tomislav Nikolić, Ivica Dačić&co) i Dodika, već i spoznaje srbijanskog vrha da je potpuno neprirodno, (i politički i ekonomski i na svaki drugi način), da oni prate htijenja šefa jednog entiteta, ma koliko on bio bitan u avlijici kojom vlada.

Jednostavnije rečeno, aktuelna Srbija ima namjeru da vodi sopstvenu međunarodnu politiku, bez suflera iz RS i, posebno, bez udovoljavanja hirovima tog suflera. Takva namjera je i više nego dovoljna za narušavanje odnosa između Srbije i RS, jer razmaženi Dodik nije u stanju da prihvati da je u odnosu Beograd-Banjaluka on tek “rođak sa sela”, te da je Beogradu veoma važno da ima kvalitetne odnose sa Sarajevom, bez obzira na to kako na te veze gleda ovdašnji šerif. Bez dobrih odnosa sa Sarajevom, Srbija ne može naprijed u odnosima sa Evropom i SAD-om i, što ne reći, Dodikovo rušilačko ponašanje im je mlinski kamen oko vrata, i to ne samo nakon uspostavljanja tamošnje vlasti, već dugih šest godina. Tadić je tu činjenicu ignorisao, što je uveliko doprinijelo padu njegovog kredibiliteta u međunarodnoj zajednici.

Tomislav Nikolić i Ivica Dačić svjesni su okolnosti u regionu i statusa Srbije u tim okolnostima i stoga je potpuno jasno zbog čega je srpski premijer (u tom kapacitetu) posjetio prvo Sarajevo, pa onda (nakon tri dana) Banjaluku. Njegova poruka glasi: priznajemo BiH onakvu kakva ona jeste - suverena država sa dva entiteta i imamo namjeru u budućnosti ponašati se u skladu sa tim.

Dovoljno da Dodik podivlja, jer je to posve suprotno njegovoj proklamovanoj politici, koja poručuje “BiH je neodrživa”.

Jedina istina je da je neodrživa njegovo destruktivno djelovanje, što mu je Dačić jasno stavio do znanja dvodnevnim boravkom u Sarajevu, gdje nije prezao da u neformalnim kontaktima kaže da neće dozvoliti da mu Dodik “soli pamet”, te "Ja sam, a ne Dodik, srpski premijer koji provodi srpsku politiku i koji je odgovoran za Srbe"!

Ovakav zaokret Beograda poguban je po Dodika i sasvim je očekivan njegov ishitreni, plitkoumni politički odgovor i snažno kontriranje Dačiću, koje se ogleda kroz minimiziranje i ignorisanje njegove posjete Banjaluci, jer je izbjegao da se zvanično sretne sa njim (16.09.). To je gaf bez presedana, krajnje nepolitičan, pa čak i bezobrazan, jer ponižava Srbiju, a ne samo njenog premijera, i pokazuje da su Dodikove “svesrpske težnje” iskrene samo ukoliko on od njih ima neku ličnu korist. Nije to samo akt osionog i bahatog vlastodršca, već i demonstracija nesigurnosti i uplašenosti.

Dodik je u strahu, jer zna, (a i na svojoj koži je to već jednom iskusio 2000. godine), da Beograd ne preza da promijeni/sruši/udalji čelnike RS ukoliko im je to potrebno za njihove političke akcije.

Stoga je on odlučio da udari prvi, te je krenuo u namjensko hapšenje visokih funkcionera Socijalističke partije RS, sijući tako strah u redovima koalicionog partnera, ne bi li ih natjerao da “ni u snu” ne pomisle da ga napuste.

Koliko je Dodik zaslijepljen strahom, ali i mržnjom prema Dačiću, svjedoči i činjenica da je Čerek uhapšen samo dva dana prije njegovog dolaska i da je to žestoka šamarčima premijeru Srbije, bez obzira na činjenicu da on nema nikakvu suštinsku vlast nad ovdašnjim socijalistima, ali, itekako, ima snažnu simboličnu vezu.

Nije samo Dačićeva posjeta Sarajevu izazvala Dodikovu patološku političku reakciju, već i podatak da su se na udaru srbijanskih istražnih organa kroz slučaj “Agrobanka” našli njegovi bliski poslovni partneri i prijatelji. Uz to, Dodik se Dačiću sveti, jer ga je namagarčio tokom formiranja srbijanske vlade, “gurajući ga” na Čedu Jovanovića: Dodik je smatrao da tim napadom snižava cijenu lideru LDP-a, a, u stvari je širio manevraski prostor predsjedniku socijalista za napuštanje saveza sa Demokratskom strankom, što je takođe bitan segment osvetničkog pohoda šefa ovdašnjeg režima.

Pokazivanje mišića Srbiji i otvorena (i unaprijed izgubljena) bitka za prevlast među Srbima koju Dodik pokušava da vodi protiv Beograda dokaz su njegovog političkog sljepila i pogrešne ubijeđenosti da je regionalni lider koji može iznijeti taj “borbeni komplet”. Ne može on iznijeti ništa, a kamoli sukob sa Beogradom, a jedino u čemu ne griješi jeste osjećaj straha od “puštanja niz vodu”, koje je već počelo.

Svi ovi Dodikovi potezi koje je povukao u posljednjih mjesec dana potpuno su kontraproduktivni po njega i, kratkoročno, mu mogu donijeti poneki poenčić, ali dugoročno će mu nanijeti ogromnu štetu. Posebno kada su hapšenja koalicionih partnera u pitanju.

Nije sporno da su pohapšeni članovi socijalista (Srđan Ljubojević, Milovan Čerek…) itekako zaslužili da se nađu iza rešetaka, ali je nesporno da oni nisu činili/učinili ništa drugo što ne čini/učini i 95 posto ostalih visokih funkcionera RS, jer pljačkanje i otimačina zbog kojih su soc. perjanice završile u zatvoru u stvari je obrazac svakodnevnog djelovanja i ponašanja vlasti ovog entiteta. I to bez izuzetka. To je činjenično stanje koje je poznato svima, a slugansko ponašanje Dodikovog ličnog Specijalnog tužilaštva ništa tu ne može promijeniti.

Hapšenja su pokazala i koliko je opasno i dramatično visok stepen sadejstva Dodika, Specijalnog tužilaštva, policije i određenih medija, što je protivno svim zakonskim normama. Da je Specijalno tužilaštvo iole nezavisno, kao što tvrde, onda bi se sa Ljubojevićem na optuženičkoj klupi (za početak) našao i Posrednik (ime mi je poznato, kao i dokazi protiv te osobe) između njega i vlasnika firme “Vral”, kojeg su zajedno reketirali. Ali, Posrednika u optužnici nema, kao što nema ni drugih slučajeva iznude u kojima je Ljubojević učestvovao, a koje su brojni drvoprerađivači prijavili MUP-u RS.

Isto tako, Specijalno tužilaštvo neće istražiti sve kriminalne radnje (teške milione KM) koje je počinio Čerek, a brojne su, već će pažnju zadržati na onih stotinjak hiljada KM, uzetih od izvođača radova na izgradnji bazena. Poseban aspekt je vrijeme hapšenja, koje je tempirano pred same izbore, kako bi se dao vjetar u leđa Dodikovom SNSD-u.

Ovakav način djelovanja Specijalnog tužilaštva jasan je dokaz da su ovdašnji socijalisti pohapšeni iz političkih razloga (kao opomena da ne napuste koaliciju sa SNSD-om i zbog poruke Dačiću), a ne zbog borbe protiv kriminala i korupcije. (Takođe to pokazuje da je RS samo na korak od ambijenta u kojem će preko noći nestajati protivnici društva Jednog Lica.)

Šaljući ove “brze” i “plitke” poruke, Dodik je odaslao još jednu, ali mnogo dublju i opakiju: “Spreman sam za svoju kožu prodati bilo čiju, jer ja sam gospodar vaših sudbina”! Mnogi u njegovoj blizini, koji su se, itekako, okoristili tom prisnošću, bez sumnje su naježeni od straha i neće prezati da se zaštite. Jednostavnije rečeno: hapšenjem socijalista Dodik je probio posljednji tunel koji ga ravno vodi do pozicije ovdašnjeg Sanadera. Vrijedilo je, nema sumnje, jer je svojim nepametnim postupcima preko noći stvorio armiju potencijalnih zaštićenih svjedoka, spremnih da prodajom njegove kože sačuvaju svoju.

(Vijesti.ba/Slobodan Vasković blog)

 

17.09.2012.

BiH MEĐU ŠAMPIONIMA PO "ODLIVU MOZGOVA"

BiH 140. na listi 144 zemlje
BiH među šampionima po "odlivu mozgova"
................
17.09.2012.
.................
BiH među šampionima po "odlivu mozgova"
Sarajevo
FOTO: Arhiva

....................................

BiH je po “odlivu mozgova”, odnosno procentu odlaska studenata i visokoobrazovanih kadrova u inostranstvo, peta najgora zemlja u svijetu, pokazao je zadnji izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).

Prema toj analizi, BiH je smještena na 140. mjesto od 144 rangirane zemlje svijeta, a iza nje se nalaze samo Srbija, Burundi, Haiti i Alžir.

Iako ne postoje podaci o broju studenata i diplomiranih građana koji su napustili BiH, na osnovu ukupne migracije i odricanja bh. državljanstva, može se zaključiti da se “odliv mozgova” u poslijeratnom periodu mjeri desetinama hiljada, pišu danas Nezavisne novine.

Jedan od njih je tridesetogodišnji Banjalučanin Borislav Tadić, koji je zemlju napustio 2004. godine s namjerom, kako sam ističe, da se brzo vrati. Međutim, nakon što je diplomirao, a onda i magistrirao na Tehničkom univerzitetu u Gracu u Austriji, otvorio mu se prostor za razvoj karijere u inostranstvu. Tu priliku je obilato iskoristio. Proteklih godina bio je angažovan u više od 17 zemalja i u nekim od najpoznatijih kompanija kao što su “Siemens”, “Magna”, “Detecon”, te u Ujedinjenim nacijama.

Borislav je od 2009. do prošle godine živio i radio u Švicarskoj, da bi se onda preselio u Njemačku, gdje je sada direktor za internacionalnu tehnološku sigurnost u “Deutsche Telekomu”, zadužen za sve kompanije u vlasništvu grupacije u Evropi i SAD.

“Primarni razlozi mog ostanka u zapadnoj Evropi nakon studija su motivacija za završetkom doktorata na nekom renomiranom evropskom univerzitetu i perspektive razvoja karijere.

Međunarodno poslovno iskustvo u nizu različitih sektora i mreža kontakata na nivou upravljačkih struktura korporacija, akademskih ustanova i civilnih službi, koje sam stekao u samo nekoliko godina, ne bi bili mogući u našim uslovima ni nakon više decenija”, priča Borislav.

On ukazuje da brojne visokospecijalizovane i kompleksne teme kojima se bavi u BiH još nisu ni prisutne, a one prilagođene našem tržištu su neadekvatno finansijski kompenzovane. Ipak, kako kaže, u nekom doglednom periodu planira povratak u domovinu, izražavajući želju da će ovdje biti stvoreni osnovni uslovi za vraćanje brojnih visokoobrazovanih i iskusnih kadrova.

Zlatan Mulabegović, direktor Asocijacije za informacione tehnologije u BiH, kaže da upravo Njemačka predstavlja pravi raj za bh. informatičke stručnjake, s obzirom na to da najveća evropska privreda trenutno u toj oblasti za strance nudi više od 100.000 radnih mjesta.

“Informatičkim inženjerima je najlakše otići iz zemlje. Primjera radi, u Njemačkoj može pronaći posao svako ko poznaje jezik, posjeduje univerzitetsku diplomu i zna programirati. Za visokoobrazovane informatičare je dovoljno da imaju inženjerski pristup, da žele učiti i već za tri mjeseca postaju produktivni”, kaže Mulabegović, navodeći da su kadrovi sličnih profila, ali u dosta manjem obimu, traženi i u Austriji, Danskoj, Švedskoj i SAD.

U Internacionalnoj organizaciji za migracije (IOM) ranije su ukazali da bh. građani najčešće emigriraju zbog posla i studiranja, a da su glavne destinacije u potrazi za boljom platom Slovenija, Italija i Njemačka.

Pored informatičara, najveći odliv visokoobrazovanih kadrova bilježi se u zdravstvu, pa je tako samo RS za nepune tri godine napustilo više od 340 ljekara i specijalista.

Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazao je da vlastite visokoobrazovane kadrove najviše cijene Švajcarska, Singapur, Katar, Velika Britanija i SAD.

Od zemalja regiona najmanji “odliv mozgova” bilježi Crna Gora, koja je zauzela 60. mjesto na globalnoj ljestvici, ispred Slovenije na 83, Albanije na 96, Hrvatske 126, Bugarske 128, Makedonije 135, Rumunije 136, Moldavije 137. i pomenute Srbije koja zauzima 141. mjesto od ukupno 144 rangirane zemlje svijeta.

 

17.09.2012.

KASIM TRNKA O RATIFICIRANjU SPORAZUMA IZETBEGOVIĆ - TUĐMAN

Definiranje granice između dvije zemlje
Trnka o ratificiranju sporazuma Izetbegović-Tuđman
...............
17.09.2012.
..................
Trnka o ratificiranju sporazuma Izetbegović-Tuđman

  Kasim Trnka
.............................

Ratificiranje Sporazuma Izetbegović-Tuđman iz 1999. godine od Sabora Republike Hrvatske i Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) značilo bi definitivno definiranje granice između dvije zemlje (najduže u regionu), odnosno rješavanje otvorenih pitanja u tom pogledu, ocijenio je u izjavi za Fenu profesor ustavnog prava Kasim Trnka.

Komentirajući pravne i političke implikacije spomenutog pitanja, a u kontekstu najava i polemika prisutnih u javnosti, Trnka je kazao da bi se u suprotnom - u slučaju odbijanja ratifikacije spomenutog sporazuma došlo u situaciju da nemamo identifikovanu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine (dužine od oko 1.000 kilometara), utvrđenu na temelju principa - da su prihvaćene granice koje su postojale u trenutku međunarodnog priznanja određene države, te da bi cijeli proces morao početi ispočetka.

- Ekspertne grupe su na osnovu spomenutog sporazuma i prije njega, "metar po metar" prošle granicu BiH i na osnovu vjerodostojnih dokumenata utvrdile, odnosno identifikovale granicu kakva je bila na dan međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pojašnjava Trnka, navodeći da se radi o pravnom aspektu.

S političkog i međunarodnopravnog aspekta, Trnka smatra da bi, eventualnim odbijanjem Hrvatskog sabora da ratificira Sporazum koji su predsjednik R Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali, R Hrvatska izgubila značajan dio kredibiliteta, time što ne poštuje sporazum koji je šef države potpisao i ono što je već usaglašeno.

Uz napomenu kako bi takav razvoj situacije imao negativne konsekvence za Hrvatsku, prof. Trnka je, dovodeći to u kontekst ulaska ove susjedne zemlje u članstvo Evropske unije (EU), podsjetio na nužnost poštivanja jednog od osnovnih kriterija da zemlja-članica ima unutarnje granice sa susjedima, te da se u konkretnom slučaju radi i o granici EU.

Ukoliko bi se polemika svela na pitanje vrha poluotoka Kleka i otočiće Veliki i Mali Školj u Malostonskome zaljevu, onda bi i BiH mogla otvoriti neka druga pitanja, što bi dovelo do otvaranja cjelokupnog procesa i ponovnog "sravnjivanja dokumenata - katastarskih i drugih", smatra Trnka, uz ocjenu da je administracija hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana veoma dobro znala šta radi u trenutku kada je potpisivala Sporazum o granicama s BiH.

Kako je poznato, hrvatski premijer Zoran Milanović najavio je da će Vlada na čijem je čelu uputiti Hrvatskom saboru na ratifikaciju Sporazum o granici s BiH potpisan 1999. godine, a komesar za proširenje EU Stefan Fuele sazavao je sastanak "trilaterale" u Briselu 19. septembra na kojem će se razgovarati o otvorenim bilateralnim pitanjima BiH i Hrvatske i načinu njihova rješavanja prije punopravnog članstva Hrvatske u EU.

Očekuje se da će biti razmatrana sva pitanja o kojim se u posljednje vrijeme i u hrvatskoj i bh. javnosti dosta polemizira: granice na kopnu i moru, koridor pored Neuma, pristup Luci Ploče, granični prijelazi s inspekcijskim nadzorom (BIP-ovi)...

 

17.09.2012.

GUVERNER CENTRALNE BANKE BiH: BiH JE NA PUTU KA RECESIJI

Procjena guvernera Centralne banke BiH
Kozarić: BiH je na putu ka recesiji
..................
17.09.2012.
.................
Kozarić: BiH je na putu ka recesiji
Kemal Kozarić, guverner CBBiH
FOTO: S. Saletović

.....................................................

 

Finansijska pismenost, koja obuhvata elektronsko bankarstvo, kartično poslovanje, odnosno finansijske usluge, u BiH je na zavidnom nivou, ali je treba stalno popravljati, izjavio je danas u Sarajevu guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić.

Na okruglom stolu pod nazivom "Finansijska pismenost u BiH", koji je organizovan u okviru projekta "Forum mladi ljudi", Kozarić je istakao da situacija sa žirantima i tužbama protiv banaka govori da klijenti banaka u BiH nisu dovoljno edukovani, a ni zadovoljni transparentnošću finansijskih institucija.

"S jedne i s druge strane trebalo bi da se poboljša taj odnos, koji mora biti partnerski, a ne da neko bude u podređenom položaju. Najčešće je to klijent, nažalost", istakao je Kozarić.

Prema njegovim riječima, mladi ljudi su velikim dijelom korisnici finansijskih usluga, tako da je današnji okrugli sto i istraživanje koje je provela Kompanija "Viza Inc." u partnerstvu sa Centralnom bankom BiH dobra prilika da se vidi njihov odnos prema ovoj vrsti usluga.

"Svako od nas, u najmanju ruku, ima račun u komercijalnoj banci i sigurno je da treba da znamo svoja prava i obaveze. Često se dešavaju nesuglasice između klijenata i banaka, jer nije dovoljna edukacija klijenata o njihovim pravima i zaštiti", naglasio je guverner.

Kozarić je podsjetio da su agencije za bankarstvo u BiH uvele instrument Ombudsmana za bankarstvo, što bi trebalo da bude "alat" za zaštitu klijenata, te dodao da jedan dio ovog istraživanja govori i o ostanku i zapošljavanju mladih ljudi u BiH.

Guverner Centralne banke je naveo da je veliki broj mladih, više od 50 odsto, rekao da ne bi ostao u BiH, što je poražavajući podatak, a da se oko 40 odsto izjasnilo da bi radilo u zajedničkim institucijama.

Govoreći o ekonomskoj situaciji, Kozarić je ponovio da je BiH na putu ka recesiji, te da će Centralna banka BiH krajem septembra, odnosno u oktobru imati rezultate za treći kvartal, kada će se tačno moći reći da li je ili ne BiH u recesiji.

 

17.09.2012.

HLADNI RAT U BRISELU NIKAD NIJE PRESTAO

Hladni rat u Bruxellesu nikada nije prestao

Administrativna prijestolnica EU "igralište" za agente s istoka
..............
17.09.2012.
...............
Administrativna prijestolnica EU "igralište" za agente s istoka

FOTO: Arhiva

............................

"Prestao sam se nalaziti s njim na ručkovima, jer je samo postavljao pitanja, a nikad nije kazao baš ništa o sebi", kazao je za EUobserver o susretima s "prijateljem" iz ruske ambasade jedan diplomat iz Vijeća Europe. U vremenima mekše vanjske politike pomirenja i pregovora u kojima su sve strane na dobitku, klasična špijunaža mnogima se čini kao stvar koja pripada prošlosti.

Mnogima, ali ne i Alainu Winantsu, šefu belgijske državne sigurnosne agencije VSSE, koji tvrdi kako je u Bruxellesu špijunska aktivnost danas jača nego u bilo kojem drugom gradu na svijetu. Bruxelles je, po njemu, špijunska prijestolnica, prenosi "Index.hr".

Mjesto na kojem treba biti

U svom prvom intervjuu za međunarodne medije, Winants je u razgovoru za EUobserver kazao kako se "tu ne radi o desetinama, već o stotinama i stotinama stranih obavještajaca i agenata" koji operiraju u Bruxellesu. "U Belgiji je špijunaža, posebno kada su u pitanju Rusi i Kinezi, na istoj razini kao i u vrijeme Hladnog rata. Mi smo zemlja s enormnom koncentracijom diplomata, poslovnih ljudi, međunarodnih institucija... Za jednog obavještajca, za jednog špijuna, ovo je igralište. To je mjesto na kojem treba biti", kazao je Winants za EUobserver.

Upitan da li se špijunažom u Bruxellesu bave i prijateljske zemlje EU-a, poput SAD-a i Izraela, Winants je kazao: "Morali bi biti naivni i pomisliti da samo zemlje poput Rusije, Kine i Irana vrše špijunažu".

"Postoji jedan sektor gdje razlike između neutralnih, prijateljskih i neprijateljskih službi potpuno nestaje, a to je kada govorite o zaštiti ekonomskih i naučnih potencijala. U tom slučaju se sve službe natječu i bore jedna protiv druge", kaže Winants, usput ispričavši vic o tome kako iranski špijuni uglavnom špijuniraju vlastite ambasadore. S druge strane, kineski i ruski obavještajci usmjereni su na pribavljanje informacija koje imaju političku i ekonomsku težinu, a ne samo na otkrivanje "klasičnih" vojni tajni.

Osvrnuo se i na nedavni slučaj EU-ovog otvaranja istrage o Gazpromovom namještanju cijena plina na europskom tržištu. "Strane obavještajne službe vrlo su zainteresirane za energetsku politiku EU institucija. Osim što pokušavaju prikupiti informacije, pokušavaju i uticati na odluke koje donose visoki dužnosnici u EU-u i NATO-u.

Winants priča kako špijuni svoje mete uglavnom love po službenim seminarima i raznim društvenim događajima u Bruxellesu. Za oznaku potencijalnih meta koristi se akronim MICE (money, ideology, compromise, ego), a najdraži su im ljudi koji su pohlepni, u dugovima, imaju radikalne ideje ili se naprosto žele igrati James Bonda. Winants objašnjava kako špijuni svoje žrtve rijetko kad vrbuju unutar institucija EU-a, zbog čega njegova služba ima pune ruke posla jer ona ima ingerenciju jednom kad "stvar" napusti službene prostore međunarodnih institucija.

Komentirajući načine na koji VSSE pomaže EU sigurnosnoj službi, jedan je EU dužnosnik kazao za EUobserver kako "oni samo identificiraju sumnjivca, a onda informacije daju Winantsu i ekipi koji špijune potom izbacuju iz zemlje". Objasnio je i kako je jedna od vrućih meta opstala novoosnovana Europska služba za vanjske poslove, koju vodi Catherine Ashton. Napominje kako Eu naprosto ne zapošljava dovoljno "sigurnjaka" koji bi mogli izaći na kraj s mnogobrojnim stranim delegacijama, prenosi "Index.hr".

Diplomati su neoprezni i naivni


"EU diplomati imaju naviku zvati s nesigurnih linija, ili zato što nemaju one zaštićene ili zato što previše vole svoje iPhoneove. Ako želite poslati poruku sirijskog vladi, dovoljno je da o nečemu prozborite pred "Mukhabarat" (sirijski obavještajci) ekipom koja se vrti po veleposlanstvima i EU institucijama", kazao je izvor iz EU-a za EUobserver.

Diplomatskim krugovima u Bruxellesu još kruže brojne anegdote o osoblju koje je bilo kažnjeno zbog curenja informacija. Najveći takav slučaj s kojim se Winants suočio definitivno se tiče Estonca Hermana Simma. Simm je bivši zaposlenik estonskog ministarstva obrane koji je optuže da je kao ruski špijun dijelio povjerljive informacije iz EU-a i NATO-a. Zbog izdaje je 2009. godine osuđen na 12,5 godina zatvora.

Sve se svodi na manipulativne vještine agenata


Simm je često dolazio u Bruxelles na NATO-ove seminare, a njegov kontakt je bio sin ruskog veleposlanika pri EU-u, Vasilij Čižov, koji je te 2009. godine također protjeran iz Belgije. Estonska tajna služba otkrila je kako je Simm Rusima dao najmanje 3294 povjerljiva estonska dokumenta. Simma je "obrlatio" ruski obavještajac koji se predstavljao kao portugalski biznismen.

Aleksander Toots, šef estonske tajne službe, tvrdi da Rusija obavještajce više ne regrutira na temelju komunističke ideologije, već se danas oslanja na novac i ego. Po Tootsu, glavni faktor u regrutiranju su manipulativne vještine agenta. "Sve se svodi na osobne kvalitete, na impresiju koju stvore kod mete, mentalni proces je ključ. Neki su jednostavno više talentirani za to od drugih", kazao je za EUobserver.

I on, poput Winantsa, smatra kako, u smislu špijunaže, Hladni rat nikad nije završio. "Siguran sam da nema EU zemlje u kojoj ruske obavještajne službe nemaju adekvatne kapacitete. U Estoniji se zadnjih 20 godina obavještajna aktivnost sistemski povećava. Najveća greška koju možete napraviti u mom poslu je podcijeniti službe koje rade protiv vas", kazao je Toots.

S druge strane, ruski EU ambasador tvrdi kako je "afera Simm" obična glupost i da je NATO iskoristio njegovog sina kako bi napravio PR kampanju protiv Rusije. U svijetu tajnih agenata, ko može reći ko govori istinu, a ko laže.

 

17.09.2012.

RASPISIVANjE POTJERNICA ZA KRIMINALCIMA

Na potjernici tri osobe, među njima Naser Keljmendi

image

SARAJEVO - Tužilaštvo BiH uputilo je Sudu BiH zahtjev za raspisivanje međunarodne potjernice za tri osobe koje se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom, saznaje FTV. Jedna od tih osoba je i Naser Keljmendi. Odluku o potjernici Sud BiH će donijeti tokom dana.

Osim za raspisivanje potjernica, Tužilaštvo BiH je uputilo prijedlog i za određivanje pritvora za osumnjičene u okviru prošlosedmične akcije "Lutka", koji su nedostupni organima gonjenja u našoj zemlji.

(Vijesti.ba)

 

17.09.2012.

PADA LI DODIKOVA POPULARNOST U REPUBLICI SRPSKOJ

Pada li Dodikova popularnost u Republici Srpskoj

Milorad Dodik

Milorad Dodik

.............................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o poziciji Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Srđan Puhalo, socijalni psiholog takođe iz Banjaluke.

Bilo je reči o tome da li su građanski protesti u Banjaluci, koji su počeli krajem maja ove godine, uzdrmali Dodikov autoritet, zašto se veliki broj ljudi boji da javno izrazi svoje nezadovoljstvo sadašnjom vladajućom garniturom, pada li Dodikova popularnost zbog teške ekonomske situacije u Republici Srpskoj, da li korupcionaške afere utiču na Dodikov imidž, zašto narod vjeruje da je Dodik jedini garant Republike Srpske, u kojoj mjeri napadi iz Federacije Bosne i Hercegovine učvršćuju Dodikov položaj, da li je Dodik ušao u najnoviju kampanju protiv Bosne i Hercegovine i u sukob sa Zlatkom Lagumdžijom zbog oktobarskih lokalnih izbora, kako se u Republici Srpskoj gleda na Dodikove ambicije da bude značajan faktor u političkom životu Srbije, kao i o tome da li su njegove veze sa Beogradom oslabile nakon poraza Borisa Tadića, koga je on bezrezervno podržavao tokom predizborne kampanje u Srbiji.

Omer Karabeg: Da li su građanski protesti u Banjaluci uzdrmali Dodikov autoritet? Kažu da je na posljednjoj protestnoj šetnji u Banjaluci bilo više građana nego na svim predizbornim skupovima koji su se tog dana držali u tom gradu.

Tanja Topić: Teško je reći da su sami građanski protesti doveli do pada podrške Miloradu Dodiku. Mislim da je taj pad počeo još ranije. Na posljednjim opštim izborima 2010. godine gospodin Dodik, kao predsjednički kandidat, osvojio je 53 posto glasova, što je bilo kudikamo manje nego prethodnih godina. Naravno da su ovi građanski protesti, rekla bih, malo razdrmali učmalu atmosferu u Banjaluci. Činjenica da su građani izašli na ulicu da kažu svoj stav o sadašnoj vlasti je zaista novina u političkom životu Republike Srpske.

Omer Karabeg: Koliko znam, Dodik je prvi put na jednom javnom skupu izviždan, kada je nedavno u Banjaluci otvarao izložbu slikara Save Šumanovića. To mu se ranije nije dešavalo.

Polako nestaje strah od Dodika, odnosno od posljedica koje čovjek može da ima nakon javnog iznošenja stava protiv njega.

Srđan Puhalo:  Poslije toga bilo je još jedno zviždanje u Trebinju, što pokazuje da polako nestaje strah od Dodika, odnosno od posljedica koje čovjek može da ima nakon javnog iznošenja stava protiv njega. Naravno da to nije zabilježeno u zvaničnim medijima Republike Srpske, ali su sve to propratili domaći portali i sve se moglo vidjeti preko interneta. Očigledno je da se jedan broj ljudi oslobodio straha i odlučio da javno ispolji svoje nezadovoljstvo. Nepoznanica je koliko je to nezadovoljstvo veliko i koliko je još ljudi spemno da se izloži riziku i javno kaže ono što misli. Prema istraživanjima rađenim na početku ove godine veliki broj ljudi je nezadovoljan i ekonomskom situacijom, i korupcijom, i nezaposlenošću, ali se još uvijek boje da jasno i precizno imenuju krivca, a zna se ko je na vlasti u Republici Srpskoj.

Tanja Topić
​​
..................................
Tanja Topić: Mislim da je kolega Puhalo načeo ključno pitanje - koliko je nezadovoljstvo veliko i kako se ono iskazuje. Problem je u tome što naši građani to svoje nezadovoljstvo obično iskazuju šutnjom, apatijom, letargijom i povlačenjem u sebe, jer misle da oni kao pojedinci ne mogu ništa da promijene. Imaćemo uskoro izbore i vrlo je moguće da mnogi od nezadovoljnih građana ostanu kod kuće i na taj način iskažu svoje nezadovoljstvo. Moj je utisak da je prosječan građanin Republike Srpske, zapravo, politički zapušten.

Srđan Puhalo: Ne možete očekivati od nekoga ko je, recimo, zanatlija da ima kritičko mišljenje i da promišlja politiku. Ne možete to očekivati ni u Engleskoj, niti u Americi, a kamo li u Republici Srpskoj. Problem je ovdje što su nam intelektualna elita i obrazovani sloj društva kupljeni pozicijama i zaposlenjima u javnom sektoru. Oni veoma dobro znaju šta se dešava u Republici Srpskoj, ali ne smiju to javno da kažu, jer će ostati bez posla i položaja. Postavlja se pitanje - šta je danas patriotizam u Republici Srpskoj. Javno govoriti o problemima ili prećutati ono što znamo zarad ličnih interesa i ličnog komoditeta.

Kad god javno progovorite o problemima u Republici Srpskoj izjednačavaju vas sa stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima.

Tanja Topić: Kad god javno progovorite o problemima u Republici Srpskoj izjednačavaju vas sa stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima, tretiraju vas kao da maltene pokušavate napraviti državni udar. Svako javno djelovanje ocjenjuje se sa stanovišta navodnih nacionalnih interesa. Ako ne govorite u skladu sa onim što je službena politika, automatski bivate izvrgnuti napadima i uvredama.

Omer Karabeg: Koliko korupcionaške afere u Republici Srpskoj utiču na Dodikov imidž?

Srđan Puhalo: Korupcionaške afere su dio našeg života. Veliki broj ljudi veoma dobro zna ko dobija tendere i kako se oni namještaju, zna se ko dobija posao i ko koga zapošljava. Sve se zna i o maloj i velikoj korupciji, ali o tome se šapuće. Malo je onih koji će javno progovovoriti o korupciji, a još manje je medija koji će to prenijeti. Svi, međutim, znaju da Milorad Dodik mora imati uvida u sve to, jer on je alfa i omega Republike Srpske. Najbolji primjer za korupciju je banjalučki park zbog koga su i počeli protesti. Svi mi znamo šta se dešava, ali niko nema hrabrosti da zagrebe duboko i iskopa istinu. Sve se zna, ali nikako da sastavimo cjelovitu sliku o svemu tome, jer vlast veoma vješto krije korupciju. A i kada o njoj javno progovori, onda su uvijek krivi drugi. Kriva je Federacija Bosne i Hercegvine, kriv je novi svjetski poredak. A svi znamo ko je na vlasti i ko upravlja Republikom Srpskom.

Omer Karabeg: Da li ljudi vezuju korupcionaške afere i za samog Dodika ili njega ne diraju, već optužuju samo one koji su ispod njega?

Kada razgovarate sa običnim ljudima vrlo često ćete čuti - jeste, ima korupcije, ali bolje je da nas potkradaju ovi naši, nego da to čine oni iz Sarajeva.

Tanja Topić: Kada razgovarate sa običnim ljudima vrlo često ćete čuti - jeste, ima korupcije, ali bolje je da nas potkradaju ovi naši, nego da to čine oni iz Sarajeva. Mislim da sam  time dala odgovor i na pitanje koje ste mi postavili. Zvuči neshvatljivo, ali to je dosta uvriježeno mišljenje kada se govori o korupciji u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: Da li u očima običnih ljudi Dodik važi za najvećeg zaštitnika Republike Srpske? Da li oni vjeruju da bi Republika Srpska bila ugrožena da nije Dodika?

Srđan Puhalo: Mislim da se nastoji stvoriti slika da je to tako. Prema istraživanjima javnog mnjenja policija i predsjednik Republike Srpske su institucije kojima građani najviše vjeruju. Mediji, a prije svega javni televizijski servis, stvaraju sliku da ništa nije postojalo prije Dodika i da je on jedini zaštitnik i garant opstanka Republike Srpske.

Tanja Topić: Mnogi ga apsolutno vide kao garanta opstanka Republike Srpske. On se još 2006. godine nametnuo kao jedini čovjek koji može spasiti i odbraniti Republiku Srpsku, i tako je to do dana današnjeg. On je prešao put od najvećeg izdajnika, za šta je važio prije desetak godina, do najvećeg Srbina i spasioca Republike Srpske. U najvećem dijelu Republike Srpske na njega danas tako gledaju.

Omer Karabeg: Da li napadi iz Federacije na Dodika povećavaju njegovu popularnost u Republici Srpskoj?

Srđan Puhalo
..........................................
​​Srđan Puhalo:  Da. To se veoma jasno može vidjeti. Krenulo je to sa izborima 2006. godine, kada je Dodik najavio referendum o osamostaljenju Republike Srpske, pa se na tu udicu upecao Haris Silajdžić. Na sljedećim izborima upecao se reis Cerić. Sada, pred ove izbore, Dodik pokušava na isti način da upeca Zlatka Lagumdžiju. Koliko će uspjeti - vidjećemo. Građanima se poručuje da Republika Srpska nema alternativu, da smo spremni da budemo goli i bosi, da smo spremni na ovakvo ili još gore zdravstvo i školstvo, a sve zarad opstanka Republike Srpske i, zašto ne reći, izdvajanja iz Bosne i Hercegovine. Tek onda će nas sunce ogrijati. Barem ja tako shvatam retoriku koja je danas dominantna. Dodik pokušava na sve načine da isprovocira reakcije iz Federacije kako bi dokazao da ne smijemo i da ne možemo vjerovati ljudima iz Sarajeva, jer oni jedva čekaju da se Srbi međusobno zavade, pa da ukinu Republiku Srpsku i dočepaju se nečega što se zove unitarna Bosna i Hercegovina.

Tanja Topić: Mislim da je Milorad Dodik shvatio da je to dobitna kombinacija i da mu to može stalno poboljšavati rejting. To je ta ping-pong politika Sarajevo - Banja Luka: prvo na relaciji Dodik - Silajdžić, a danas je u dobroj mjeri Silajdžić personificiran u liku Zlatka Lagumdžije. Uostalom, i sam Dodik vrlo često naglašava da napadi iz Sarajeva njemu idu u prilog i da je to potvrda da on vodi dobru politiku. On čak i priželjkuje tu vrstu napada, jer ga oni učvršćuju na vlasti.

Omer Karabeg: Gospodine Puhalo, Vi ste rekli da Dodik sada, pred oktobarske lokalne izbore, pokušava da upeca Zlatka Lagumdžiju. Znači li to da je Dodik ušao u najnoviju kampanju negiranja Bosne i Hercegovine i u sukob sa Lagumdžijom, prije svega da bi njegova partija bolje prošla na tim izborima?

Srđan Puhalo: Mislim da je riječ o održavanju stalne tenzije, koja se samo pojačava pred svake izbore. Ona treba, s jedne strane, da ojača poziciju Milorada Dodika kao nekoga ko je jedini naš spasilac, a s druge - da skrene pažnju sa nekih krupnih problema sa kojima se suočava Republika Srpska. Kad imate neki štrajk ili protest, onda se obično kaže da to dolazi iz sarajevske kuhinje. Prije nekoliko dana, kada su bili protesti u Banjaluci, u Glasu srpske se pojavio tekst u kome se kaže da iza tih protesta stoji Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. Vlast je izgleda popuno zaboravila da je prije četiri mjeseca, kada su počeli protesti, govorila da iza njih stoje ovdašnje partije - Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa.

Tanja Topić: Suviše je usko sve to vezati samo za predizbornu kampanju. Tenzije i konflikti su stalno stanje u kome funkcioniše bosanskohercegovačko društvo, a upravo je to ono što odgovara etnonacionalnim politikama, koje su na prostoru Bosne i Hercegovine dominantne posljednjih 20 godina. Ovdje se proizvodi mržnja i stvara iluzija da ćemo jednog dana biti samostalni pošto se otcijepimo od tog, kako se kaže, nužnog zla u kome se nalazimo, u kome živimo, i u kome smo primorani da budemo.

Omer Karabeg: Da li je priča o propasti Bosne Hercegovine nešto što obavezno povećava rejting Dodika i njegove partije?

Narodu se poručuje da, dokle god je RS u BiH, za nju nema boljitka.

Srđan Puhalo: Svakako, ali bojim se da su sada tu priču preuzeli i drugi političari iz Republike Srpske, ne bi li anulirali benefite koji od takve retorike ima Dodik. Sada imamo jedan konsenzus u kome se stvara privid da bismo prosto procvjetali, da bismo postali cvijetna bašta, kada bismo se samo odvojili od Bosne i Hercegovine. Život je sve teži i teži, pa se krivac uvijek traži preko plota. Nema kod nas krivca. Naša vlast radi izvanredno, jedini problem je Bosna i Hercegovina. Ako pogledate pisanje medija koji su bliski Miloradu Dodiku, vidjećete da, kada se govori o negativnim stvarima, uvijek se ukazuje prstom na Bosnu i Hercegovinu. Pad proizvodnje, porast nezaposlenosti, opadanje izvoza i porast uvoza - uvijek se stavljaju u kontekst Bosne i Hercegovine, čime se šalje poruka da je Bosna i Hercegovina balast ili, kako Milorad Dodik voli da kaže, okov kojim je Republika Srpska okovana i koji je sprečava da ide u svijetlu budućnost. Pri tome, nema analize zašto je to tako, niti studija o tome da li se to isplati. Čini mi se da je to samo jedna opšta mantra. Narodu se poručuje da, dokle god je Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, za nju nema boljitka. Ako se ta mantra mnogo puta ponovi, bojim se da ćemo povjerovati da je to istina.

Tanja Topić: Evo jednog primjera za to. U toku je predizborna kampanja za lokalne izbore. Normalno bi bilo da u fokusu te kampanje bude ono što je bitno za život u jednoj lokalnoj sredini - dječiji vrtići, škole, kanalizacija, putevi. Međutim, opet su u središtu takozvana sudbonosna pitanja. Na ovim izborima, bez obzira što su oni lokalni, opet se brani srpski narod.

Omer Karabeg: Kako se u Republici Srpskoj gleda na Dodikove ambicije da bude značajan faktor u političkom životu Srbije?

Srđan Puhalo:   Vrlo često možete pročitati u novinama ili čuti na televiziji izjave ljudi iz Srbije koji podržavaju Milorada Dodika i kažu: “E, šta bismo mi u Srbiji dali da imamo jednog takvog političara, kao što je Milorad Dodik“. Ovdašnji mediji stvaraju sliku o tome kako je Dodik izuzetno poštovan u Srbiji, pa onda ljudi ovdje misle da je on jednako tako autoritet i u Srbiji kao što je Republici Srpskoj. On poziva druge srpske lidere na sastanke, on daje neke inicijative, on obećava, on predlaže, a ljudi koji se razumiju u politiku vrlo dobro znaju da je težina toga što on govori veoma mala. Ali ovdje nema ko da propita takve izjave. Inače, čini mi se da mali broj ljudi u Republici Srpskoj interesuje šta se dešava sa Srbima u Hrvatskoj, na Kosovu, u Srbiji ili u Crnoj Gori. Tenutno ih mnogo više interesuje kako da prežive od prvog do prvog u mjesecu, kako da sastave kraj s krajem.

Dodikova veza sa Beogradom počela je da gubi na intenzitetu i nije više onakva kakva je bila prethodnih godina.

Tanja Topić: Mislim da je dugo vremena vladao privid da je Dodik jedan od najuticajnijih srpskih političara u regionu, koji bi izlazeći na megdan i sa političarima u Srbiji izašao kao pobjednik. Kroz medije i nastupe pojedinih intelektualaca, ako ćemo ih nazvati intelektualcima, stvarala se fama o značaju Dodika za sve Srbe koji žive u ovoj regiji. On je vrlo samouvjereno sudjelovao u političkom životu Srbije i podržavao pojedine kandidate na tamošnjim izborima. Međutim, nakon nedavnih izbora u Srbiji i poraza Borisa Tadića, koga je on bezrezervno podržao u predizbornoj kampanji, došlo je do svojevrsnog otrežnjenja. Njegova podrška nimalo nije pomogla Borisu Tadiću. Veza sa Beogradom počela je da gubi na intenzitetu i nije više onakva kakva je bila prethodnih godina.

Omer Karabeg: Postoji li u Republici Srpskoj ličnost koja bi u skorije vrijeme mogla ugroziti Dodikovu popularnost?

Srđan Puhalo: Nema takvog političara, a, ako bi se i pojavio i bio prepoznat kao prijetnja, medijska mašinerija bi se vrlo brzo obračunala sa tom potencijalnom opasnošću. Problem je druge prirode. Opozicija u Republici Srpskoj je razjedinjena. Ona nema snage da prevlada međusobne animozitete, koji su vrlo često i lične prirode, i jedinstveno se suprotstavi Miloradu Dodiku i njegovoj partiji. Nemoć opozicije se najbolje vidi na ovim lokalnim izborima u Banjaluci. Opozicija je izašla sa pet kandidata za gradonačelnika umjesto sa jednim koji bi imao šanse da se suprostavi kandidatu Dodikove partije. Stvaranje situacije ili-ili znatno bi otežalo posao vladajućem Savezu nezavisnih socijaldemokrata. Ovako će Dodikov kandidat lakše izaći na kraj sa razjedinjenom opozicijom. Ne očekujem da bi se u skorije vrijeme mogao pojaviti neko ko bi kao ličnost mogao da parira Miloradu Dodiku, ali bi jedinstvena opozicija, koja bi napravila zajednički front, mogla mnogo da učini.

Tanja Topić: Takvu ličnost ne vidim. Mislim da je nema. Moram da kažem da sam protiv stvaranja nekog novog vođe. Ja sam za to da se stvori ambijent u kome će postojati demokratske procedure i funkcionisati institucije. Navijam za to, ali bojim se da smo mi okovani u autoritarne okove, da sami tražimo kult ličnosti i harizmatičnog vođu, jer smo bez vođe obezglavljeni i ne znamo funkcionisati.

Omer Karabeg: I na kraju, pada li popularnost Milorada Dodika?

Srđan Puhalo:  Da. Dodikova popularnost pada, ali ne zato što ga ugrožava opozicija, nego zbog ekonomske krize. Težak život utiče na otrežnjenje. Mislim da vrijeme radi protiv Dodika i da će pad njegove popularnosti biti sve veći.  Pitanje je samo da li će taj pad biti strelovit ili će se dešavati polagano. Mislim da je izvjesnije ovo drugo. Imaćemo lagani pad, a onda u trenutku, kada ekonomska situacija postane neizdrživa, možemo očekivati i ulicu i proteste.

Tanja Topić: Definitivno - pada. Taj pad je, kao što sam već rekla, počeo na predsjedničkim izborima 2010. godine i od tada Dodikova popularnost ide linijom pada. Tom padu je vrlo malo - kao što je rekao kolega Puhalo - doprinijela opozicija. On se dešava u kontekstu ove ekonomske krize i sve lošijeg životnog standarda. To znači da je nakon 20 godina počelo razbijanja matrice da je na ovim prostorima najvažnija borba za jedinstvo nacije. Trebaće, međutim, godine da se taj etnički monolit do kraja razbije i da građanin Republike Srpske počne da glasa vodeći računa o svom životnom standardu, a da mu ova pitanja, koja su dominantna posljednjih 20 godina, postanu manje bitna od onih koja život znače.

 

17.09.2012.

GLUVI TELEFONI U BiH: JEDAN RATNI ZLOČIN, A DVA ZAKONA

Gluvi telefoni u BiH: Jedan ratni zločin, a dva zakona

lustracija

.....................................

U Sudu BiH za ratne zločine sudi se prema novom kaznenom zakonu BiH, dok samo tri kilometra dalje, u Kantonalnom sudu u Sarajevu, za ratne zločine se sudi prema zakonu nasljeđenom iz bivše Jugoslavije.

„U čemu je problem? Zašto država taj problem ne razriješi? Pokušavaju se kroz političke odluke, kroz usvajanje Strategije o procesuiranju ratnih zločina prevazići ovi problemi, ali – objektivno – oni još uvijek traju. To izaziva užasno nezadovoljstvo klijenata. Ljudi koji su osuđeni po KZ Bosne i Hercegovine uporni su u tome da traže reviziju svojih postupaka. U Hrvatskoj i Srbiji, znači u državama u okruženju, i u Crnoj Gori, sudi se po KZ SFRJ, kao tada važećem zakonu“, kaže Miodrag Stojanović iz Bijeljine, koji je odvjetnik u predmetima ratnih zločina.

Zbog različite primjene zakona, Sud za ljudska prava u Strazburu iznijet će i svoje mišljenje o ovom problemu, jer je jedna osoba kojoj se sudilo za ratne zločine na Sudu BiH podnijela žalbu Sudu u Strazburu.

Ta osoba tvrdi da su njena ljudska prava ugrožena jer joj je presuđeno na osnovu novog kaznenog zakona, umjesto na osnovu starog, koji je povoljniji za optuženike. I odvjetnik Stojanović smatra da će ta odluka iz Strazbura biti ključna za sve predmete u BiH.

„Ovu igru gluvih telefona, ovaj problem sa kojim se mi susrećemo, svi očekujemo da će biti razriješen 12. decembra kada je Sud za ljudska prava zakazao sjednicu za apelaciju Maktouf i Damjanović, u kojoj se upravo traži zauzimanje stava vezano za primjenu Krivičnog zakona. Nama se čini da će od te odluke Suda za ljudska prava u Strazburu Bosna i Hercegovina morati unificirati primjenu Krivičnog zakona“, rekao je Stojanović.

Damir Alić
............................
​​U Kantonalnom sudu u Tuzli u procesima ratnih zločina sudi se po novom zakonu. Damir Alić, odvjetnik iz Tuzle, koji također radi na nekoliko predmeta ratnih zločina, smatra da je potrebno primjenjivati novi kazneni zakon BiH.

„Taj krivični zakon iz bivše SFRJ se primjenjuje u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, ali okolnosti pod kojima su zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini i djela za koja se sudi u Bosni i Hercegovini, apsolutno su različita u odnosu na ona za koja se sude u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Prije svega treba imati na umu da su ratni zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini ogromnih razmjera, da žrtve ne mogu biti zadovoljene primjenom Krivičnog zakona bivše SFRJ jer je on blag. Najmanja propisana kazna za krivična djela ratnog zločina po starom SFRJ zakonu je kazna zatvora u trajanju od pet godina. Po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ta kazna je deset godina, najmanja propisana, s tim da može biti i kazna dugotrajnog zatvora 45 godina“, navodi Alić.

Porodice nemaju povjerenja u sudstvo

Vijeće ministara i Visoko sudsko i tužiteljko vijeće zauzeli su stav i usvojili strategiju za procesuiranje ratnih zločina u kojoj se navodi da treba primjenjivati novi kazneni zakon. Međutim, i ovdje je politika upetljala svoje prste, pojašnjava Alić.

„Kad se uspostavi Vrhovni sud BiH, mi nećemo ovakvih dilema imati, jer je zadatak vrhovnog suda jedne države da kreira kaznenu politiku, da kaže šta treba da se primjenjuje. Mi sada imamo ovu konfuziju upravo iz tog razloga što nemamo organa koji će reći: ovako će biti ili onako će biti. I naravno, sad ova strana, pod navodnicima, iz RS-a, kaže 'ne treba nam Vrhovni sud BiH', i istovremeno traži da se primjenjuje zakon iz SFRJ. Dakle, trebamo reći da ne možemo jedne argumente koristiti za, a jedne te iste protiv nekakve potrebe. Moj stav je da, ukoliko se kreira i uspostavi Vrhovni sud, mi ovakvih dilema više nećemo imati“, ocjenjuje Alić.

S druge strane, niti jedan niti drugi zakon nisu do sada pružili satisfakciju žrtvama, kaže Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja obitelji nestalih, odvedenih i ubijenih Zvorničana.

„Svaki zakon ima i dobrih i loših strana, međutim, mi jednostavno, kao porodice, nemamo povjerenja ni u sudstvo ni u tužilaštvo, ni inače u pravosuđe, na ovakav način šta se radi i kako se radi. U svakom slučaju – ratni zločinci šetaju, hodaju. Da li će biti – ali neće, vjerovatno – osuđeni, jer je problem što se i po novom zakonu ne može podići nijedna optužnica bez izjave, bez žive riječi, bez svjedoka. Nama svjedoci biološki odumiru, ljudi stare, nema ih, nestaju. Ja iskreno kažem – ne znam kako će sve to završiti, ali najvjerojatnije da će ratni zločinci ostati nekažnjeni u ovom cjelokupnom procesu“, rekao je Grahić.

Iako su zvanične institucije dobile jasnu poruku da Bosna i Hercegovina mora hitno uskladiti primjenu Kaznenog zakona u procesuiranju ratnih zločina na teritoriji cijele države, svi su svjesni - i odvjetnici i žrtve - da se to neće uskoro dogoditi.

 

17.09.2012.

ERA KOMPJUTERIZACIJE: PISANjE JEDINO U ŠKOLI

Era kompjuterizacije: Pisanje jedino u školi

Iz jedne od sarajevskih osnovnih škola, septembar 2012

....................................

Kompjuterizacija potiskuje pisanje rukom i u Bosni i Hercegovini. Stručnjaci upozoravaju da to utiče i na suštinsku pismenost, odnosno da iz visokoškolskih ustanova sve češće izlaze poluobrazovani ljudi, a neki od njih su i budući predavači.

U osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini  za većinu domaćih zadataka djeca najradije upotrebljavaju računalo. Na pisanje domaćih zadataka olovkom odlučuju se samo kada to od njih zahtijevaju nastavnici i profesori.

To svjedoče i odgovori iz naše ankete, koju smo snimili u Osnovnoj školi Isak Samokovlija u Sarajevu:



Nastavnici ističu kako računala uveliko utiču na sve manju prisutnost pisane riječi u školama. Osim toga, djeca sve manje čitaju, kaže Nevzeta Doljančić, nastavnica jezika u Osnovnoj školi Isak Samokovlija. Školsku lektiru učenici vrlo često pripremaju putem podataka sa Interneta, što je nedopustivo, smatra  Doljančić:

„Trudimo se u školama da se na nastavama piše, mada i sami roditelji pitaju zašto djeca moraju prepisivati, kada to sve mogu lijepo kopirati sa Interneta. Čujem izjave da je suvišno da pišu, tako da se nekada iznenadim. Kod nas su ravnopravni i latinica i ćirilica kao pismo, pa je posebno problem sa ćirilicom.“

Era kompjuterizacije uveliko je prisutna u školama u BiH. Taj trend nije prisutan među djecom, nego i kod odraslih, pojašnjava ravnatelj Osnovne škole Isak Samokovlija, Kenan Vučijak. Kampanje za očuvanje ljepote pisane riječi, koje su pokrenule neke zemlje, dobro bi došla i u BiH, ističe Vučijak:

„Zadatak škole je bio da radimo na tome da natjeramo djecu da razmišljaju, da imaju svoj stav, da otkrijemo talenat i sklonost njihovu ka nečemu, ka nekom od školskih predmeta, te da ih usmjeravamo ka tom pravcu. Ali to je tako u svijetu, pa mi sigurno nismo iznimka. Trebala bi sigurno pisana riječ. Djeca se oplemenjuju čitajući, oplemenjuju svoj vokabular. Znaće se kulturno izražavati u svom životu. Taj dio se izgubio.“

Odgovornost svih

Za sve rjeđu upotrebu olovke u školama, pored novih tehnologija, odgovornost snose i nastavnici, roditelji, kao i školski programi.

Profesorica jezika na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Marica Petrović, ističe kako je posljedica toga činjenica da iz visokoškolskih ustanova izlaze polupismeni ljudi, koji vrlo često budu i sami predavači:

„Djeca mole u gimnaziji da pišu štampanim slovima, što ne dozvoljavam. Onda dobijete nešto što je nečitko. Razlike između malog m i u uopće nema. Imamo problem polupismenih ljudi. Mi obrazujemo buduće profesore, buduće predavače. Ako taj čovjek ne zna pisati, kako će nekoga naučiti.“

Standardni jezik je također jedan od problema, ne samo u BiH, nego i u cijeloj regiji, mišljenja je profesorica Petrović. Ona dodaje da rječnici, gramatike i pravopisi nisu dovoljno normirani:

„Nama se norma može ne sviđati, ali, kao i svaki drugi propis, ona se mora poštovati. Ona jeste ograničena vremenski i prostorom, pa kažemo da sada prestaje važiti i imamo drugi pravopis, ali dok taj važi, po njemu se treba ponašati. To niko ne poštuje ili vrlo malo ljudi. Čak imamo i lingviste koji kažu da pravopis nije dobar. A koji drugi da koristimo? Jedan moramo imati. U Hrvatskoj imamo izbor od dva, tri. I tu je problem. Nemamo određeno.“

Bosansko-hercegovačka književnica i tajnica P.E.N. centra u BiH, Ferida Duraković, svjesna je da u eri kompjuterizacije prijeti nestanak klasičnog pisanja olovkom. To nije problem samo djece, nego i odraslih, dodaje Duraković:

„Kompjuteri jesu privlačni. To je činjenica. Pokušavam se naviknuti na tablet. Malo mi teže ide jer sam u godinama, ali je činjenica da je privlačno i da niko više ne mora ni da se trudi da neku rečenicu sastavi kako treba da lijepo piše. Mislim da je svima svejedno. Kompjuteri svojom privlačnošću taj posao odustajanja od pisanja, od starinskih knjiga, čine mnogo lakšim.“

U Bosni i Hercegovini nema znanstvenog pristupa prema jezičnoj politici. Problemi su višestruki, o kojima se malo, ili gotovo nikako, ne razmišlja, ističu stručnjaci.

 

17.09.2012.

HRVATSKA POČINjE BRISATI 340.000 FANTOMSKIH OSOBA S BIRAČKOG POPISA

Hrvatska počinje brisati 340.000 fantomskih osoba s biračkog popisa

imageStanje na biračkim popisima u Hrvatskoj / printscreen

..........................................

Hrvatska uskoro više neće biti zemlja s više birača nego stanovnika. Taj apsurd ili sramota godinama se navodi kao problem i decenijama nije riješen. Vlada Hrvatske je odlučila uvesti red u popise. S biračkih popisa brisat će se 340.000 osoba.

S popisa birača prvo će biti brisani ljudi koji ne žive u Hrvatskoj. Oni su se decenijama vodili u popisima birača, a nisu imali ni ličnu kartu. Od 4.116.839 birača koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, njih 339.650 nema važeću ličnu kartu.

'Radi se o ljudima koji nisu u Hrvatskoj oni su negdje drugdje imaju prebivalište u Hrvatskoj koje nisu odjavili i nalaze se na popisu birača i u najvećoj mjeri čine onu razliku između realnog broja birača nego što je na popisu', kazao je za "Novu TV" hrvatski ministar uprave Arsen Bauk.

Imamo i danas mjesta uglavnom uz granicu s BiH, ali i u Dalmaciji koji imaju više birača nego stanovnika. Ili ona koja su u zadnjoj deceniji doživjela eksploziju birača, a nije se dogodio baby boom.

'Ovo brisanje ili sređivanje biračkih spiskova tek je prvi korak. Još je  potrebno srediti i fiktivna prebivališta. A problematičnih s fiktivnim  prebivalištem u Hrvatskoj, procjenjuje se da je oko 300.000. Tu će biti  velika odgovornost MUP-a da osigura da se zakon ne provodi selektivno.  Ne smije doći do diskriminacije da se jedan dio građana briše a drugi  ne', kazao je Dragan Zelić iz hrvatskog GONG-a.

(Vijesti.ba)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396944

Powered by Blogger.ba