Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

15.09.2012.

ERDOGANU URUČENA NAGRADA "ISA-BEG ISHAKOVIĆ"

Turskom premijeru Erdoganu uručena nagrada "Isa-beg Ishaković"

image

Uručivanje nagrade Recepu Tayyipu Erdogan

................................................

U povodu 550. godina od osnivanja Sarajeva, na svečanosti u Narodnom pozorištu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, večeras je premijeru Republike Turske Recepu Tayyipu Erdoganu dodijeljena nagrada „Isa-beg Ishaković“ za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva, javili su izvještači agencije Anadolija.

Nagradu je utemeljilo Društvo za zaštitu kulturne baštine Klepsidra.  Predsjednik ovog društva Amel Suljević večeras je nadahnuto govorio o  povijesti Sarajeva. Istakao je da je Sarajevo stoljećima nadahnjivalo  mnoge.


"Ovaj grad je prihvaćao svakoga, od španskih Jevreja do  najrazličitijih evropskih pustolova. U ovom gradu u zajedništvu  stoljećima žive muslimani, pravoslavci, katolici i Židovi. Naša potomci  trebaju učiti, ako treba i stoljećima, da smo stara evropska kultura od  koje treba učiti", rekao je, između ostalog, Suljović.

Obraćajući se prisutnima, premijer Erdogan je zahvalio komisiji koja  mu je dodijelila ovu, kako je rekao, posebnu nagradu za 550. godišnjicu  osnivanja grada Sarajeva.

"I naravno, želim sa zahvalnošću spomenuti prvog guvernera Bosne i  komandanta Fatiha Sultana Mehmeda II, te Isa-beg Ishakovića, koji se  smatra osnivačem ovog grada. Zahvaljujem se Gazi Husrev-begu, koji je  preuzeo dužnost nakon Isa-bega Ishakovića, i svima onima koji su služili  gradu Sarajevu, te Aliji Izetbegoviću, koji je i nakon 500 godina bio  na putu Isa-bega Ishakovića. Neka i on počiva u dženetu", kazao je  premijer Erdogan.

Dodao je da je imao priliku posjetiti mnoge države i gradove svijeta, te obići njihove ulice.

"Naravno, svaki grad ima svoje ljepote. Svaki grad ima posebnu dušu i  ljepotu. No, od srca želim kazati da Sarajevo, od svih gradova, ima  poseban značaj, posebnu dušu, poseban duh, posebnu 'havu'. Sarajevo je  pomalo kao Kairo, pomalo kao Bejrut, pomalo kao Damask, pomalo kao  Bagdad. Pomalo kao Pariz, pomalo London, a pomalo i New York. Sarajevo  je grad koji nosi isti trag, djela i dušu kao Istanbul, Edirne, Bursa i  Konya. Povrh svih tragova koje nosi iz drugih gradova, Sarajevo je  Sarajevo. Sarajevo je to što jest. Sarajevo je BiH. Sarajevo je Balkan",  istakao je Erdogan.

Sarajevo je, podsjetio je premijer Erdogan, kroz historiju dočekalo i  zaštitilo mnogo gostiju, i to na najbolji način. Uostalom, jedna od  prvih zgrada u Sarajevu je ona koju je Isa-beg Ishaković davne 1462.  izgradio, a to je “musafirhana” za siromašne i putnike.

"Sarajevo nije dozvolilo da ga gosti koji su boravili u njemu  promijene, niti da ga oblikuju. Nasuprot tome, ono je oblikovalo njih i  to na taj način da se svi zaljube u njega i postanu sastavni dio njega.  Uprkos velikom bolu koji je ovaj grad doživio u skorijoj historiji,  danas je Sarajevo primjeran grad, grad suživota gdje ljudi žive u miru i  prijateljstvu.

Siguran sam da jedan stranac koji prohoda od Baščaršije do kraja  Ferhadije, pogledavši na ono što je vidio u nekoliko kilometara, može  zaključiti da je ovo jedan od 'najšarenijih' gradova na svijetu, te da  je grad prijateljstva i bratstva.

Ovaj grad od svog osnivanja, dakle od prije 550 godina, odbija sve  napade na njegov karakter, suštinu i suštinske vrijednosti. Jer,  Sarajevo je uvijek bilo Sarajevo i ništa drugo. Oni koji su željeli to  promijeniti, koji su ga htjeli srušiti, istopili su se i nestali u  njemu", nadahnuto je govorio Erdogan.

Nadalje, poručio je da su oni koji su htjeli uništiti prijateljstvo i  bratstvo u Sarajevu,  koji su htjeli napraviti veliki požar u BiH i na  cijelom Balkanu, "izgorjeli sami u svojoj vatri koju su podmetali, ali  nisu uspjeli zapaliti Sarajevo".

"Sarajevo je jedan svjetski grad. To je grad prijateljstva i  bratstva. Sarajevo je veliko bogatstvo cijelog svijeta, koji pripada  cijelom svijetu. Onaj koji želi loše ovom gradu, bez obzira na njegove  etničke korijene, vjeru ili ideologiju, želi loše čovjeku, čovječanstvu i  ljudskim vrijednostima. Suza Sarajeva je, zasigurno, suza cijelog  čovječanstva. Radost Sarajeva je, zasigurno, radost cijelog  čovječanstva. Vidio sam da su nagradu za mene donijele djevojke od kojih  je jedna Bošnjakinja, jedna Srpkinja, jedna Hrvatica i jedna Židovka.  Zar može biti veće sreće? Budite sigurni dragi prijatelji: Ni mi kao  vaša braća u Turskoj, niti ostali narodi u svijetu, ne žele čuti ni  najmanju negativnu, lošu ili zabrinjavajuću vijest iz Sarajeva. Mi  odavde želimo čuti samo pjesme bratstva i prijateljstva".

Poručio je da "mi odavde želimo vidjeti fotografije historije, umjetnosti, sporta i ostalih ljepota".

"Želimo da Drina, Bosna, Neretva i Miljacka teku samo prema  prijateljstvu, bratstvu, zajedništvu, teku radi bratstva, zajedništva i  jedinstva. Zemlje koje se nazivaju “istočnim blokom”, pa čak i bivše  republike Jugoslavije, napravile su velike pomake u vrlo kratkom  periodu. Neke od ovih zemalja su popravile svoju ekonomiju, sprovele  političke i društvene reforme, neke su čak postale članice Evropske  unije, dok su neki dobili status kandidata", podcrtao je Erdogan.

Erdogan je kazao kako su stabilnost i sigurnost najvažniji uslovi za  zemlju kako bi se ona mogla razvijati, “krenuti naprijed i kako bi u  njoj vladao mir, ali i bila povećana strana ulaganja, jer je novac poput  žive koja uvijek sebi nađe put”.

U želji da se prevaziđu sve političke krize, želimo da BiH u  budućnosti predstavlja stabilnu i sigurnu luku za strani kapital i  stabilna strana investiranja.

“Razgovarajući s članovima Predsjedništva BiH, pozvao ih da u  najkraćem roku dođu i dovedu svoje biznismene, da turski privrednici  počnu ulagati u BiH. Tako ćemo dati vitlanost i pokrenuti bh. privredu i  ekonomiju”, kazao je Erdogan.

On je upozorio kako u politici nema neprijatelja već da je riječ o političkim oponentima.

“Nemojte od političkih konkurenata praviti političke neprijatelje. To moramo riješiti”, poručio je turski premijer.

Potom je podjsetio i kako je njegova zemlja u zadnjih deset godina  uspjela podići demokratske standarde i razviti ekonomiju za čak tri  puta.

“Turska je postala jedna od najatraktivnijih zemalja za strana  ulaganja, a bilježi i rast domaćih ulaganja. Nije nemoguće i da BiH sve  to ostvari”, kazao je turski premijer i dodao da je BiH sposobna i da se  može istaknuti u svijetu.

Erdogan je potom naglasio kako “nije nemoguće da BiH postane član Evropske unije”.

“Zapravo, Sarajevo će jednog dana biti glavni grad Evropske unije”,  poručio je Erdogan i dodao da je Turska od 1963. godine pred vratima  EU-a, ali da zna da će BiH prije nje postati članica EU-a.

“Ali, da bi se u svemu ovome uspjelo, mora se postići mir i  stabilnost i uzajamno povjerenje. Trebamo nesuglasice ostaviti iza  sebe”, riječi su premijera Erdogana, koji je, nadalje, poručio da se BiH  treba nastaviti razvijati tako da joj neprijatelji zavide, kako je  kazao, “puknu od ljubomore”, a da njeni prijatelji budu sretni zbog  toga.

Erdogan je obećao da će Republika Turska nastaviti pomagati BiH i njene narode koliko god je to moguće.

“Jer, kroz historiju mi smo gledali na vašu radost kao na svoju.  Nastavit ćemo dijeliti i vašu sreću i vašu tugu”, poručio je Erdogan.

Turski premijer je podsjetio na to da je osnivač Sarajeva Isa-beg  Ishaković izgradio Sarajevo na temeljima ljubavi, bratstva i  prijateljstva i obećao da će oni koji idu njegovim putem, posebno oni  koji su na vlasti, “izvršavati svoju historijsku dužnost kako bi se  Sarajevo kretalo prema budućnosti u ljubavi, bratstvu i prijateljstvu”.

Premijer Erdogan je čestitao 550. godišnjicu osnivanja Sarajeva  prisjetivši se, kako je kazao, “s velikom zahvalnošću” svih onih koji su  služili ovom gradu, na čelu sa Isa-begom Ishakovićem.

Posebno se sjetio riječi rahmetli Alije Izetbegovića, dodavši kako su  mu one još uvijek "poput mindžuše u uhu". Ovakve njegove riječi  izazvale su i suze u dvorani.

"Nikada nećemo zaboraviti Bosnu, nikada nećemo napustiti Bosnu,  nećemo zapostaviti Bosnu. Učinit ćemo sve što je u našoj mogućnosti da  vam pomognemo, zajedno s vama", rekao je, na kraju, turski premijer  Recep Tayyip Erdogan.

Premijer Erdogan je na kraju svečanosti citirao stihove Dine Merlina,  koje, po njemu, nabolje opisuju duh Sarajeva i bratske odnose BiH i  Turske, te na bosanskom jeziku rekao: "U tebi su, i kad nisu tvoji  sinovi i kćeri.

Premijer Republike Turske Recep Tayyip Erdogan, u okviru posjete Sarajevu, danas je obišao i Univerzitet Burch.

Premijer je na univerzitetu prisustvovao spletu narodnih igara, a  potom je obišao zgradu Burcha. Na kratkom sastanku s turskim premijerom,  uprava univerziteta upoznala ga je s dosadašnjim radom ove  visokoškolske ustanove.

(Vijesti.ba/AA)

Podrška Turske ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine

imageTurska

................

Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova Bosne iHercegovine Zlatko Lagumdžija  pozdravio je tokom današnjih odvojenih susreta sa turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom i ministrom vanjskih poslova Republike Turske Ahmetom Davutogluom "veoma dobru suradnju Bosne i Hercegovine i Turske i intenzivne susrete zvaničnika na svim nivoima".

Istakao je da su odnosi dviju zemalja vrlo dobri, ali i sa značajnim  prostorom za daljnje unapređenje, naročito u oblasti ekonomije. On je  iskazao posebnu zahvalnost građana BiH za pomoć koju je Turska pružila u  gašenju požara koji su zahvatili BiH.

Kako je saopćeno iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, Lagumdžija je  informirao sugovornike o aktuelnostima na domaćoj političkoj sceni,  potcrtavši predstojeće lokalne izbore, te o aktivnostima koje BiH  poduzima na vanjskopolitičkom planu i sa izazovima koji će se naći pred  BiH u narednom periodu.

Tokom susreta je razmotrena mogućnost nastavka suradnje na izgradnji  južne dionice koridora Vc, Sarajevo-Mostar, uz bankarske garancije  turske EXIM banke.

"Lagumdžija je zahvalio za intenzivnu i kontinuiranu podršku Turske  Bosni i Hercegovini na putu ka članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji. On  je zahvalio i za podršku Turske ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine i  ocijenio da vrlo dobre političke odnose treba ojačati snažnom  ekonomskom suradnjom, povećanjem obima trgovinske razmjene i većim  prisustvom turskih investitora u BiH, naročito u oblastima  infrastrukture, turizma, energetike, poljoprivrede, obrazovanja i  zdravstva u čemu su u posljednje vrijeme načinjeni značajni koraci",  saopćeno je.

Dio vremena predviđenog za razgovor, Lagumdžija i sugovornici  posvetili su i razmjeni informacija i mišljenja o situaciji u regionu,  te posebno o situaciji u Siriji.

(Vijesti.ba/AA)

.......................

Erdogan pomogao otvaranje Memorijalne galerije 11/07/95

imageTarik Samarah

.............................

Turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu danas je uručena titula počasnog predsjednika i prvog člana tijela „Srebrenica – Vijeće savjesti“. Specijalnu povelju i monografiju „Srebrenica“ uime Memorijalne galerije 11/07/95. Turskom premijeru je uručio Tarik Samarah.

„Dodjela nagrade čin je zahvalnosti turskom premijetu za njegovu  podršku u izgradnji Memorijalne galerije 11/07/95, ali i za njegov  veliki doprinos očuvanju istine i znanja o genocidu počinjenom u  Srebrenici“, saopćeno je iz Galerije.

Galerija 11/07/95 otvorena je za javnost 12. jula, a posjetiteljima  nudi autorske fotografije Tarika Samaraha, videodokumente – Mapiranja  genocida i izjave preživjelih svjedoka, portrete stradalih i mape do  sada pronađenih masovnih grobnica. Radi se o prvoj galeriji ove vrste u  Bosni i Hercegovini, koja je izgrađena uz svesrdnu pomoć Turske, turskog  naroda i uz inicijativu premijera Turske Recepa Tayyipa Erdogana.

''Vijeće savjesti'', čiji će počasni predsjednik i prvi član biti  turski premijerRecep Tayyip Erdogan, je tijelo koje će okupiti ljude  koji se aktivno bore kroz politički, društveni i umjetnički angažman za  bolju, pravedniju i etički utemeljenu stvarnost.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

..............................................................
15.09.2012.

ŠARIK TARA: VELIKA JE GREŠKA ŠTO HISTORIJA BOSNE I BALKANA NIJE ISPISANA ISTINITO

Šarik Tara, potomak Isa-bega Ishakovića i vlasnik velike turske građevinske kompanije ENKA
Svake godine gradili bismo 60 kilometara autoputa u BiH!
Tara: Velika je greška što historija Bosne i Balkana nije ispisana istinito
.................
15.09.2012.
................
Svake godine gradili bismo 60 kilometara autoputa u BiH!
 Šarik Tara: Velika je greška što historija Bosne i Balkana nije ispisana istinito
FOTO: avaz

...............................

Šarik Tara jedan je od najvećih neimara moderne Turske, a njegova kompanija ENKA, s više od 17.000 zaposlenih, među kojima ima i Bosanaca, gradi autoputeve, mostove, luke, centrale, hotele i građevine koje se ubrajaju u remek-djela arhitekture, od Evrope do Azije,  na najvažnijim svjetskim meridijanima.  

Ovaj rođeni Skopljanac s Forbesove liste najbogatijih ljudi svijeta ponosni je potomak jednog od svojih djedova Isa-bega Ishakovića, koji je postavio temelje današnjem Sarajevu. Kaže da ga i danas najviše raduje kad se Bosna gradi, ali je zabrinut zbog politike koja joj i dalje krade skupo vrijeme progresa.

Izlaz iz krize

Ekskluzivni intervju za naš list Šarik Tara dao je u svom uredu koji gleda na Bosfor i ćupriju koja spaja Evropu i Aziju.

Gospodine Tara, uvažavajući Vaše ogromno životno i profesionalno iskustvo, veze i poznanstvo s najvažnijim političkim liderima današnjice, a znajući i da često prilikom susreta s njima razgovarate o Bosni, usuđujem se upitati postoji li formula za izlazak iz bosanskog ćorsokaka?

- Sasvim je moguć scenarij za vaš izlazak iz krize. Jedne večeri u Sarajevu ili Mostaru, u Dubrovniku ili ovdje u Istanbulu trebaju se za isti sto okupiti i sjesti svi glavni bosanski politički lideri i složiti se oko toga kako u Bosni u biti trebaju dvije velike konsolidirane partije uz one ostale manje, koje bi se, ustvari, pridružile onima koji odlučuju u ime većine. Ili, bolje rečeno, trebate dogovoriti bar konsolidaciju važnijih političkih partija. Znači da se glavne partije udruže. Negdje sam pročitao da je Bosna svjetski šampion u broju partija. Bosna ima oko 200, a jedna Amerika, uz dvije najveće, ukupno oko 20 stranaka. To je, u najmanju ruku, preskupo, a o političkoj i, dalje, ekonomskoj efikasnosti da i ne govorimo.

Ako sam dobro razumio, Vi mislite da bi u BiH sve trebalo reducirati na dvije velike partije? Mislite li da je to moguće ili primjereno? Uostalom, Dodik se ne bi složio.

- Pustite sad Dodika nakratko. Govorim Vam kao praktičan i poslovan čovjek, a ne političar. Dakle, jedna "partija" ili konsolidirani politički blok partija u BiH treba da bude konzervativna opcija, a jedna liberalna ili socijaldemokratska kao u Njemačkoj ili Engleskoj. To je ono što vam sigurno treba. Tako bi se moglo riješiti mnogo toga, uključujući, recimo, i izgradnju puteva. Imam iskustva u tome kako se radi s neistomišljenicima. Svojevremeno sam, radeći na osnivanju Ozalove (Turgut Ozal, bivši predsjednik Turske) Otadžbinske (Anavatan) partije i njegovom angažmanu u vezi s privatizacijom, pomogao i u poboljšanju tursko-grčkih odnosa. Slično sam društvo kasnije napravio s Rusijom. Treba, dakle, napraviti bar atmosferu dijaloga s onima s kojima se najmanje slažete. Nema politike bez kompromisa.

Kako mislite da se tako velike ideje mogu primijeniti na još slabu Bosnu?

- I velike i male ideje imaju univerzalni princip poštivanja minimalnog konsenzusa radi sveopćeg dobra. Najjednostavniji princip, tačnije, prioritet je disciplina. Ko se ne slaže s programskim načelima slobodan je da napusti taj koncept, da ga tako nazovemo, politike "istog pravca" s različitim "igračima", ali svi moraju da budu za Bosnu i Hercegovinu. Taj isti put vi u Bosni treba da vodite između praktične politike, ekonomske ili domaćinske računice i historijskih lekcija koje ste valjda naučili. Znači, ako neko neće, onda eto vam treća partija, pa radite šta hoćete. Ali, ne smetajte ovima koji hoće naprijed.

Koliko bi u toj političkoj konsolidaciji pomoglo da BiH postane članica NATO-a, da se bar sigurnosne tenzije relaksiraju? Je li važnije da BiH prvo uđe u NATO, jer Evropska unija (EU) je ionako na dugom štapu?

- Važno je da se uđe u sve te institucije. Ali, prvo mora prestati ova svađa u BiH. To neko mora zaustaviti! Najbolje sami Bosanci. Oni trebaju prestati da se svađaju i sa Srbima i sa Hrvatima. Znam da je lakše pozvati na to nego to u potpunosti ostvariti, ali zamislite samo koji su pozitivni efekti kad se svađa prekine. Plus, muslimani u Bosni se užasno svađaju između sebe samo zbog političkih fotelja.

Vaši su savjeti dobrodošli, ipak od Banje Luke do Beograda posebno su osjetljivi kada Turci počnu dijeliti savjete Balkancima?

- Što se tiče te osjetljivosti, to proizlazi iz jakog nacionalizma i antipatije prema Turskoj koja je izražena kroz pogrešno tumačenje historije. O tome sam, recimo, govorio Crnogorcima, a oni itekako osjećaju utjecaj 60-godišnjeg socijalističkog etatizma, jer taj sistem nije postigao nikakav uspjeh. Podsjetio sam ih i da sam ja porijeklom i iz porodice Mekić, koja je pod prisilom bila primorana napustiti Nikšić. U isto vrijeme sam, ako hoćete, i Bosanac i Makedonac, koji su, također, pod sličnim uvjetima napuštali svoja ognjišta. Turska se promijenila i ako se u 21. stoljeću ne oslobodimo ovakvih mišljenja, Balkan i svijet će još teže dosezati mir, koji nam je svima najveći amanet. Nemojte da se oko toga varakamo.

Poznavali ste mnoge američke predsjednike, a bliski ste i s nekim istinskim velikanima svjetske politike. Kad razgovarate s državnicima, šta im kažete i koliko im govorite o Bosni?

- Poznavao sam Regana (Ronald Reagan) i starog Buša (George H. Bush), znam Klintona (Bill Clinton), a Obamu (Barack) još nisam upoznao. Pa neke državnike sam podsjećao koliko su, recimo, Bosanci muslimani stradali 1943. i 1944. od Draže Mihailovića. A na to treba možda i sad podsjetiti, kad u Beogradu hoće da ga rehabilitiraju. Bar jedno 40 pripadnika moje familije stradalo je od Dražinih četnika. Da spomenem samo Višegrad, a mogao bih redati, naravno, i druga mjesta, nabrajajući druge familije.

Marksova teorija

A šta mislite na one ratne pokliče pod kojima je stradao veliki broj Bošnjaka u Drugom svjetskom i u ovom posljednjem ratu, jer su ih Dražine, a poslije i Mladićeve jedinice nazivale Turcima?

- Ja ne mogu da se načudim da vas oni još tako nazivaju i u tom kontekstu Turcima, ne misleći, naravno, ništa pozitivno o nama. To je pretenciozno tumačenje historije s groznim predrasudama prema Turskoj i Turcima. Ponavljam, tako se ne može u 21. stoljeće. A, Turska je, opet, mnoge dementirala kada je riječ o takvom tumačenju historije.

Tolerancija, pa i kosmopolitizam, koji su posijani za vrijeme Otomana, preživjeli su sve do danas u modernoj Turskoj. Kako to nije više zaživjelo na Balkanu?

- To je tačno, a na Balkanu, nažalost, tolerancija zaista nije u potpunosti preživjela. Vidite, recimo, Ćele-kulu u Nišu, koja je kao građevina iskorištena da se ispredu priče o turskoj "svireposti" i otomanskoj "netolerantnosti". A od onoga što se desilo u ratovima u Bosni  napravila bi se ne ćele-kula, već ćele-varoš. Hoću da kažem da smo žrtve pogrešne mitomanske historije. Pa tako Kraljević Marko i Musa Kesedžija, zapravo, uopće ne postoje u našoj historiji. Znate, na Balkanu su i guslari pisali povijest. I priča o ubistvu sultana Murata u bici za Kosovo 1389. nije u potpunosti tačna.

Može li se onda reći da je historija Bosne i Balkana pravilno ispisana?

- Nažalost, velika je greška što historija nije napisana potpuno istinito. Ali nisu samo na Balkanu izostavljane mnoge važne činjenice ili se namjerno ispuštala historijska analiza. Pazite ovo: za vrijeme Turaka, prije Francuske revolucije, imali smo 400 godina mira. Kada su za vrijeme Francuske revolucije počeli nacionalni pokreti, u Evropi smo imali sljedećih 200 godina ratova. Rat nije bio samo na Balkanu već i u Mezopotamiji. Znate, Otomanska imperija bila je "socijalistička" imperija. A ako bismo mjerili prema Karlu Marksu (Marx), bila je to čak "komunistička imperija".

Šarik Tara s našim novinarom u istanbulskom uredu

Zvuči nevjerovatno?!

- E sad da Vam kažem: Marks kaže da je Atina bila prva komunistička država, a poslije su prvi sultani uzeli te principe i, držeći privredu u svojim rukama, okružili se rajom, dakle proleterima, a bez aristokratije. Nije bilo imovinskih prava niti je, u neku ruku, bilo imovine sve do 1842. godine. Imovina je bila sultanova, a koristila je raja. Dakle, nije bilo nasljednoimovinskih titulara onako kako mi to danas poznajemo, a predsjednici vlade, veliki veziri, među kojima je najčuveniji bio Mehmed-paša Sokolović, bili su dio tog koncepta. Tada nije bilo nikakve razlike između vjere. U Istanbulu je tada bilo bar 300 crkava koje su radile.

Vratimo se današnjici. Gdje Bosna najviše griješi danas na ekonomskom planu, evo, recimo, u vezi s izgradnjom autoputa?

- Vidite, svi se u Bosni sad plaše odluka MMF-a, jer iz Vašingtona im kažu: Ne smiješ  više trošiti od svog budžeta. Ja sam razgovarao sa šeficom MMF-a Kristijan Lagard (Christiane Lagarde). Ona je jasna oko svega, uključujući i činjenicu da se veliki projekti, od elektrana do puteva, ne grade bez koncesije. Dakle, Bosanci kroz tu svoju svađu trebaju odlučiti hoće li ili neće naprijed? Ne može vam tu pomoći više od vas samih ni Rusija ni Amerika. Vi ste na potezu!

Uz Vaše ime veže se epitet najvećeg neimara moderne Turske. Vi poznajete gotovo sve glavne političke lidere u BiH i, povrh svega, veliki ste prijatelj BiH, pa kako onda Bosna to nije iskoristila i ostaje na repu s najmanje kilometara autoputeva u Evropi?

- I ja se to pitam. Ali, to je sigurno i zato što propuštate međusobni dogovor na državnom nivou! Autoputeve mora praviti država! I država se radi toga na pravi način adekvatno treba zadužiti. Prema svim našim istraživanjima koje smo proveli u ENKA-i, pogrešno je i puno neizvjesnije zaduživanje na bazi davanja koncesija, znači investicija koje bi se realizirale privatnim putem.

Znači, kad je izgradnja puteva u pitanju, država mora uzeti sve u svoje ruke ili bar prednjačiti?

- Apsolutno. Sve najjače industrijske zemlje, Njemačka, Francuska, Engleska, izgradile su svoje autoputeve kroz državne investicije. I Turska svoju svima vidljivu ekspanziju izvrsne putne mreže može zahvaliti direktnim državnim ulaganjima. S druge strane, u tome su okasnile zemlje koje nisu uspjele shvatiti da se putem privatnog sektora i uz koncesije mnogo teže stiže do moderne putne mreže. Među tim zemljama su Srbija, Bosna, Crna Gora, Makedonija, ali i Češka, Slovačka i Bugarska.

Brojne prednosti

Jesu li koncesije baš toliko "loše"? I u BiH se svojevremeno uveliko razmatrala ta opcija za bh. dio koridora 5C?

- Ne kažem da je koncesija loša. Dobra je za elektrane, a ne za autoputeve, jer je za elektrane moguće napraviti fizibiliti studiju, a za autoceste nije moguće. Vidite, kad nekom dajete koncesiju, onda se obično moraju mijenjati ili prilagođavati lokalni zakoni, pa država sebi otvara novi birokratski posao koji zna potrajati nekoliko godina. Hoću da kažem - o putevima se država mora brinuti kao o zdravstvu, obrazovanju ili sigurnosti svojih građana. Da ne nabrajam, brojne su prednosti dobrih puteva za lokalno stanovništvo, od otvaranja novih fabrika ili centara za snabdijevanje do rasta turizma. Bosanci bi se trebali ugledati na Hrvatsku, kojoj su autoputevi donijeli više od 11 miliona turista u 2011. godini U odnosu na manje od četiri miliona turista prije nekoliko godina, to je ogroman priliv deviza. A država je valjda izmišljena da se brine o općem blagostanju svojih građana, zar ne?

Kad bi se bh. lideri nekim čudom dogovorili na političkoj razini, jeste li Vi spremni i koliko bi brzo ENKA bila spremna da uđe u posao izgradnje autoputa u BiH?

- Mi bismo taj posao od ovog časa mogli započeti u roku od dva mjeseca. Svake godine mogli bismo završiti 60 kilometara. Težak je put, u Bosni ima mnogo tunela i mnogo mostova. Bili bi gotovi za nekoliko godina.

ENKA i "Bechtel" izgradili su od Kosova do albanske obale na Jadranu put koji je sveden na nekoliko sati putovanja. Kada bi ENKA izgradila bh. autoput, za koliko bi se stizalo od Sarajeva do mora?

- Da, na Kosovu smo napravili odličan autoput za primjer ostalima. U Bosni bi bilo slično. Do mora bi se stizalo za manje od 90 minuta.

Da sam u Bosni, bio bih najbolji prijatelj s Dodikom

Kako tumačite to što političari iz RS, za razliku od ostatka Bosne, ipak uspijevaju graditi više kilometara autoputeva?

- Prvo, bilo bi puno dobro kada bi se u Bosni nadmetali baš u tome ko će izgraditi više kilometara autoputeva. Drugo, očito je da iza izgradnje tog dijela bosanskih autoputeva stoji neka državna politika, a ne koncesija. I kad ste već prije spomenuli Dodika, da sam kojim slučajem u Bosni, ja bih već idućeg dana bio najbolji prijatelj s Dodikom.

Ali kako? To se mnogim Bosancima čini nemogućim?

- Ideš i kažeš mu: "Ti moraš da budeš sa mnom prijatelj!" Ja bih mu lično rekao da sam mrzio Miloševića, ali da njega (Dodika, op. a.) volim. Rekao bih mu: "Ti nisi masovni ubica, ponašaj se kao da je cijela Bosna tvoja, a ja tvoj brat. Pa zar različita religija mora da nas dijeli? Ovo je naša, i tvoja i moja Bosna i Hercegovina, hajde da je skupa gradimo. Mora postojati neki zajednički interes koji nas spaja".

Ja sam tako prijateljevao i povezao Tursku s Grčkom. Znate onaj ugovor koji je u Vašingtonu potpisan između Ismaila Džema (Cem) i Jorga Papandreua (Jorgo
Papandreou), 2000. godine, prvi takav između ministara vanjskih poslova Grčke i Turske poslije 38 godina raznih diplomatskih neprijateljstava. To sam prvo ja sa svojim grčkim prijateljima pisao u Atini. Neko mora da ima zajednički jezik i s Dodikom.

Pa možete li Vi onda da kažete Dodiku da BiH prihvati kao svoju državu? On je za sada glasnogovornik najgorih antibosanskih opcija?

- Sve dok bude bilo 20 ili 200 partija, ne mogu. Ali, kad bi bile ozbiljne dvije političke opcije, od kojih je jedna istinska socijaldemokratska, mogao bih. Kažem Vam - beskorisno je samo u Dodika upirati prstom.

Želio bih upoznati Fahrudina Radončića, a i Zlatan i Haris su dobri ljudi

Jeste li čuli za Savez za bolju budućnost BiH (SBB BiH) i Fahrudina Radončića?

- Da, čuo sam. Kažu mi da je dobar čovjek. Ja sam ovog ljeta bio na svojoj jahti i bio sam na Jadranu od kraja jula do kraja avgusta. Pozvao sam Mesića (Stjepana), Vujanovića (Filipa), Klausa Švaba (Schwab). Lijepo bi bilo upoznati i Radončića. Poznajem već dobro Zlatana (Zlatko Lagumdžija). Ali, meni je muka, naprimjer, zašto Zlatan i Haris (Silajdžić) mrze jedan drugog. Obojica su dobri ljudi.

Balkanci su najuspješniji van Balkana

Kako objašnjavate uspjeh, pa i drugačije, bolje ponašanje Balkanaca van svoje domovine, od Turske pa do Amerike?

- Da, ovdje u Turskoj Bosanci su među najuspješnijim Turcima. Jednostavno, mnogo su uspješni. A zašto je neko uopće uspješan? Zašto su Jevreji uspješni? Pa zato jer, kad si u manjini, nemaš izbora i moraš više raditi. Moraš se više dokazivati. A kad više radiš, onda više imaš. O tome sam govorio kad sam dobio jednu nagradu u Vašingtonu. I ja sam uspješan, jer sam izbjeglica.

Iskustvo - znanje - porodica

Čuo sam ovdje da imate posebno tumačenje iskustva, prema Vašem mišljenju, iskustvo više "ne važi"?

- Pa na tom predavanju u Vašingtonu sam rekao da ne vjerujem više u iskustvo. Iskustvo je zapravo opasnost. Posebno ne danas, jer sve što se promijenilo u posljednjih deset godina je više nego u posljednih 2.000 godina. Vidite, kad Nijemci kažu "Ich habe Erfahrung" (Imam iskustvo, prev. a.), to je moglo važiti prije 30 godina, dakle prije interneta. Ali, ko može reći da ima iskustvo otprije 10 godina? A to danas najviše važi. Zbog toga generalni direktor ENKA-e ima 29 godina. To je moj unuk i on svakodnevno rukovodi poslom od 5,5 milijardi dolara.

Koliko ste Vi imali godina kada ste Vašem sinu prepustili da vodi kompaniju?

- Imao sam 56, a on 28 godina. Prepustio sam mu kompaniju, jer je već bio bolji od mene.

Je li to u Vama govori otac ili uspješan i pragmatičan biznismen?

- Iskreno, i jedno i drugo. Ali, moj sin je to zaslužio. Završio je, prije svega, bolje škole od mene i više je toga naučio. Ja sam diplomirao i postao građevinski inžinjer, a on je prvo završio kao najbolji u generaciji srednju školu u Istanbulu, a onda i univerzitet u Švicarskoj ETA i zaradio najbolji MBA na čuvenom "Stamfordu" u Americi. Dakle, spreman je potpuno. Prije preuzimanja ENKA-e već je radio tri-četiri godine, oženio se, imao sina. A taj sin je kasnije postao inžinjer i isto tako stekao diplomu u Americi. I on je svoje mjesto u ENKA-i zaslužio. Moja supruga i ja s unučadima i praunučadima danas brojimo 22 člana i veoma sam ponosan i sretan zbog njih.

 

15.09.2012.

ERDOGAN NA UNSA: MI VOLIMO SARAJEVO ISTO KAO I VI

Održao predavanje strudentima
Erdogan na UNSA: Mi volimo Sarajevo isto kao i vi
.................
15.09.2012.
................
Erdogan na UNSA: Mi volimo Sarajevo isto kao i vi
Recep Tayyip Erdogan
FOTO: Arhiva

............................

Premijer Republike Turske Recep Tayip Erdogan, koji se nalazi u dvodnevnoj zvaničnoj posjeti BiH, danas je održao predavanje studentima na Rektoratu UNSA.

Erdogan je kazao da je za njega velika čast što se nalazi na jednom od najvećih i najutjecajnijih univerziteta kako u Bosni, tako i u Evropi, na kojem su velikani i umjetnici sticali znanje, a među njima je i rahmetli Alija Izetbegović.

Erdogan je zahvalio svim, od Gazi Husrev-bega do Alije Izetbegovića, svima koji su doprinijeli razvoju univerziteta.

Povodom nagrade „Isa-beg Ishaković“koja će mu večeras biti uručena, Sarajlijama je čestitao 550. godišnjicu osnivanja „jednog od najljepših gradova na svijetu“.

"Vjerujte da, koliko god jedan Sarajlija, jedan Bosanac i Hercegovac voli Sarajevo, i mi ga isto toliko volimo“, rekao je turski premijer.

Istakao je kako se u BiH i Sarajevu ne nalaze samo djela jedne vjere, jedne civilizacije ili jedne kulture,“nego se nalaze djela čitavog čovječanstva“, zaključivši kako je ono što se može vidjeti od Sebilja do Baščaršije, svjetsko blago.

"Kada pogledate sa istih tih brda prema Sarajevu, vide se munare, crkve i sinagoge, biblioteke, škole, čaršije, sebilji, ćuprije. Kada pogledate sa okolnih brda na Sarajevo i ulicu Ferhadiju, ne vide se Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, vide se ljudi, djeca, žene i muškarci“, kazao je turski premijer sarajevskim studentima.

Studentima je poručio kako će Turska na Sarajevo gledati „okom srca i okom ljubavi“, i dodao da je BiH stoljećima bila simbol kulture i zajedničkog življenja u miru za cijeli svijet.

„BiH ima misiju koja je jako važna za cijeli svijet, a to je da nastavi primjer zajedničkog života za cijeli svijet“, kazao je premijer Turske. Dodao je da, uprkos danima iz prošlosti, na Balkanu je da živi bratstvo, prijateljstvo i saradnja na najbolji mogući način, te je potrebno maksimalno povećati komunikaciju i solidarnost između zemalja regiona, a isto tako uspostaviti mnogo jaču saradnju u svakom pogledu.

Erdogan je naglasio kako je važno da Bosna i Hercegovina pokazuje korake napretka po pitanju članstva u EU, te započne primjenjivanje Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP) i ocijenio da će BiH iz procesa ulaska u EU dobiti podršku za jačanje pravne, ekonomske i socijalne strukture.

"Članstvo u NATO-u za BiH je važno razvijanje ne samo zbog sigurnosti, već i u ekonomskom planu, te stoga naglašavam da svi stanovnici Bosne i Hercegovine trebaju NATO posmatrati iz puno šire perspektive. Ovo vam želim napomenuti kao vaš prijatelj i vaš brat", rekao je.

Erdogan je uvjerenja da bi Bosna i Hercegovina mogla da bude na puno boljem mjestu nego što je danas, jer BiH to zaslužuje, jer, kako je istakao „u sredini Evrope, sa ekonomskim potencijalom, mladim i dinamičnim stanovništvom, radnim ljudima, Bosna i Hercegovina se nalazi na pragu ogromnog iskoraka“.

Turski premijer je rekao kako su nepotrebne rasprave, inicijative razdvajanja najveća prepreka za iskorak Bosne i Hercegovine.

„Ova zemlja je vaša zemlja, koju vi volite, te zbog toga, potrebno je zaboraviti na prošlost i usredotočiti se na budućnost. Ja sam siguran da će Bosna i Hercegovina to uspjeti. Mi kao Turska, kao što smo to i do sada radili, i dalje ćemo podržati BiH da preraste u jednu jaku i stabilnu državu regije", rekao je na kraju Erdogan i zahvalio domaćinima, rektoru, profesorima i studentima.

 

15.09.2012.

CARSTVO "MILORADA DODIKA"

Dodikovo carstvo

Gladijatorski poredak Republike Srpske

 
Photo: miguelcoimbra.com

Ovim, i svakim narednim izborima, SNSD se bori isključivo da što čvršće i što duže sačuva vlast. I to ne zbog reformi u koje se do juče njihov vođa zaklinjao, već isključivo da se spasi poredak, simbolično prikazan kao gladijatorska arena. Arena koja je dovela do potpunog društvenog, ekonomskog i svakog drugog sloma ovog društva. Arena u kojoj je neetično, bahato i siledžijsko ponašanje vođe pretvoreno u poželjni i dozvoljeni obrazac ponašanja, od najmanjeg do najvećeg šarafa administracije. Gladijatorski poredak koji je u siromaštvu i bez posla ostavio većinu stanovništva, istovremeno omogućivši nekolicini pojedinaca bliskih partiji da se obogate do neslućenih razmjera

Godine 64. Rimom je vladao Neron, opičeni, raskalašni i rastrošni rimski car. Trošio je mnogo zlatnika na cirkuske igre i raskošan život. Uobražavao je da je veliki umjetnik, pa se i sam često pojavljivao u cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u trci dvokolica. Opterećivanja državne blagajne, koje se posebno osjetilo kroz nove poreze, pokrenulo je velike ustanke naroda po provincijama i Rimu koji je te godine i gorio. Sam Senat ga je u jednom trenutku proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt.

Nekoliko godina kasnije, 72 godine Nove ere, počela je i gradnja Koloseuma. Politika hljeba i igara, omeđena visokim i teškim kamenom, preživjela je vijekove ratova, zemljotresa, smjena vlasti, marširanje tuđih i domaćih vojnika. Imperator Vespasian za čije je vladavine počela gradnja sigurno nije ni slutio da će na banjalučkom centralnom trgu, dve hiljade godina kasnije, njegova uspješna zamisao o golemoj areni u centru Rima, u kojoj se sirotinja ubija zabave radi, dok hiljade druge sirotinje sa tribina aplaudira, doživjeti svoju repliku.

Ostaće nejasno zašto je stranka Gospodara Republike Srpske, ujedno i njenog Predsjednika, Milorada Dodika, predizbornu kampanju započela bešćutnim, neoriginalnim performansom, prizivajući Neronovo vrijeme i Koloseum. Osim ako zamisao nije bila da potpuno ogoli svoje viđenje naroda i politike. Jer ogromne glave budućih kandidata za načelnice i načelnike, postavljene u obliku arene, poručuju, brutalnom istorijskom simbolikom i praznim pogledima sa postera, da je po SNSD-u život u Republici Srpskoj rezervisan samo za pobjednike.

Ostali ih ne zanimaju, što je potvrdio na početku kampanje i sam Gospodar, izjavivši pod predizbornim šatorom - Ako glasate za druge, preorat ćemo vam puteve koje smo napravili.

Možda zvuči kao dobra šala, ali kad vam to poruči nekadašnji šampion u oranju traktorom i ekspert za duboku brazdu, treba ozbiljno da se zabrinete za novoasfaltirane sokake. Cinici će reći, pa neka ih preore, ionako su puni rupa ili ne vode nikud.

Photo: FoNet/AP
Galama i prijetnje, omalovažavanje protivnika do sada su donosili rezultate iz prostog razloga što je bilo i para da se sluganstvo nagradi. Para više nema, kasa od prodatog Telekoma odavno je prazna, a zaduženi smo do ivice bankrota. Istina je da je SNSD, kada se kamere njihovog RTRS ugase, veoma zabrinut.

 

Na terenu im izborne „inkasante“ tjeraju ispred vrata, čim pomenu koju partiju žele prezentovati. Istraživanjima javnog mnenja se ne hvale kao ranijih godina, jer ispitivanja kažu da nikada lošije nisu stajali u očima javnosti. Građani su nezadovoljni i, ma kako hronično bili apatični, to sve glasnije pokazuju.

Razlog zabrinutosti leži i u činjenici iz bliske istorije da je na krilima sličnog nezadovoljstva Milorad Dodik, uz pomoć građana na ulicama i jake podrške međunarodnih organizacija i Sjedinjenih Američkih Država, došao na vlast. Tih dana, ovaj skromni biznismen u dugovima imao je samo dva poslanika u Parlamentu i bio hrabri reformator, ponosan na svoj ateizam. Danas, on je prebogati, religiozni i ljuti gospodar Republike Srpske, koji pažnju traži pod šatorima sa besplatnim pivom i vrućim pečenjem, trgujući jadom sirotinje i pjevajući hitove Baje Malog, istovremeno citirajući Kenedija.

Danas on ne voli ulicu, a bogami, kako je jednom rekao, ni bicikliste.

Ne biraju se sredstva i strategije da se zadrži vlast a ocrni «unutrašnji i vanjski» neprijatelj. U tome je i objašnjenje zašto se dječku koji je obećavao, Igoru Radojičiću, od banjalučkih "šetača" koji protestuju, umjesto jasne poruke da je nešto trulo, priviđa Sarajevo, grad u kome rade i žive najbolje plaćeni članovi njegove partije.

Ovim, i svakim narednim izborima, SNSD se bori isključivo da što čvršće i što duže sačuva vlast. I to ne zbog reformi u koje se do juče njihov vođa zaklinjao, već isključivo da se spasi poredak, simbolično prikazan kao gladijatorska arena. Arena koja je dovela do potpunog društvenog, ekonomskog i svakog drugog sloma ovog društva. Arena u kojoj je neetično, bahato i siledžijsko ponašanje vođe pretvoreno u poželjni i dozvoljeni obrazac ponašanja, od najmanjeg do najvećeg šarafa administracije. Gladijatorski poredak koji je u siromaštvu i bez posla ostavio većinu stanovništva, istovremeno omogućivši nekolicini pojedinaca bliskih partiji da se obogate do neslućenih razmjera. Ti nemoralni ljudi čak nisu stigli da odsanjaju američki san, jer tek što su usnuli u postelji prosječnih i siromašnih dvorjana, ranom zorom i prije pjetlova su se budili kao multimilioneri. Zločinačkim tenderima i privatizacijama iza sebe su ostavili hiljade ljudi bez posla i bilo kakve perspektive. Groblja živih ljudi za koje danas ne žele ni da čuju.

Zato su ovi izbori za SNSD prije svega borba za opstanak i golu vlast, jer samo ovakav poredak i politički imunitet mogu ovim i ovakvim ljudima garantovati ostanak na slobodi i egzistenciju. Borba će zato biti žestoka, prljava i nemilosrdna, ali to više nije toliko važno, kao što nisu važni ni rezultati izbora. Ogromna šteta već je učinjena i svako ko u narednih nekoliko desetljeća bude vodio ovu zemlju i ove gradove suočiće se sa teškim nasljeđem jednog bahatog i arogantnog sistema, koji se brinuo samo za sebe i svoje članstvo, stvarajući jedno od najkorumpiranijih društava u Evropi.

Photo: www.bhdani.ba
Ipak, ono što je važno jeste da je kula od straha, laži i prevara počela da se samourušava poput Neronovog Rimskog carstva i tu povratka nema.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

U jednoj mnogo srećnijoj verziji rimske istorije, u bajkovitom stripu, Asterixovom mudrošću i Obeliksovom neobičnom snagom, mali i obični ljudi zabavljajući se pobjeđuju mnogo jačeg neprijatelja. I to ljudi polako počinju da shvataju, da više nemaju šta da izgube, ali da treba da žive, zabavljaju se i sačuvaju smisao za humor. Danas se zabavljaju nastavljajući višemjesečni protest za park ukraden korupcijom, neki drugi dan su to protesti zbog krađe kamena sa istorijske tvrđave od strane dvorske lude, treći dan će to biti protesti zbog pokušaja krađe rijeke, plaže ili igrališta. Ali ma zbog čega se bunili i protestovali ovi, još uvijek rijetki građani Republike Srpske, oni to, možda ste primijetili, rade sa osmjehom, zabavljajući se.

Uvjerio sam se i lično u to, šetajući Banjalukom sa svojom trogodišnjom ćerkom Mihaelom, kada nas je policija zaustavila i legitimisala. Mene je bilo sramota umjesto njih, a njoj je bilo svejedno i nije prestajala da duva balone od sapunice, koji su pucali u bojama duge nad policijskim pendrecima, lisicama i pištoljima.

I nijednog trenutka nije prestajala da se smije, jer shvatila je bolje od mene da nismo na ovaj svijet došli da bi živjeli tuđe, već samo i isključivo svoje živote.

A za taj život i takav osmjeh se treba boriti već od malih nogu.

 

15.09.2012.

TURSKI PREMIJER REDžEP TAIB ERDOAN NAJAVIO PODRŠKU BH. PRIVREDI

Erdoan najavio podršku Turske bh. privredi

Turski premijer sa članovima Predsjedništva BiH, Sarajevo, 14. septembar 2012.

Turski premijer sa članovima Predsjedništva BiH, Sarajevo, 14. septembar 2012.

..............................................

Premijer Turske Redžep Taib Erdoan (Redžep Tayyip Erdogan) stigao je u petak u dvodnevnu posjetu BiH, gdje se sastao sa članovima Predsjedništva BiH i razgovarao o unaprjeđenju privredne saradnje, te najavio podršku Turske bh. privrednicima.

Premijer Turske Redžep Taib Erdoan (Redžep Tayyip Erdogan) nakon sastanka sa članovima Predsjedništva BiH rekao je da BiH i narodi koji u njoj žive za Turke imaju posebnu važnost i zauzimaju značajno mjesto, bez obzira radilo se o vojnim, političkim, ekonomskim, istorijskim, kulturalnim odnosima.

Stoga je dogovoreno unaprjeđenje privredne saradnje, prvo kroz skoro predstavljanje bh privrede u Turskoj, a potom i kroz poboljšanje vanjskotrgovinske razmjene.

''Iako obim vanjskotrgovinske razmjene nije na zadovoljavajućem nivou ja ipak želim izraziti nadu da će se on uskoro razviti i dostići onaj nivo koji zaslužuje. Sad trenutno razmjena je nekih 400 miliona dolara, a mislim da se nalazimo blizu vremena kada ćemo te brojke spominjati ne u milionima nego u milijardama i ne samo dolara već i eura. Zato sam članovima Predsjedništva ponudio jednu sveobuhvatnu saradnju i pozvao ih da dođu sa poduzetnicima", rekao je Erdoan.


Turski premijer u Sarajevu 14. septembra 2012.
........................................
​​Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović podsjetio je da je Turska nedavno odobrila kredit Bosni i Hercegovini od 100 miliona eura, koji se odnosi na pomoć privredi u dijelovima gdje žive povratnici.

''Do sada je utrošeno oko 10 miliona eura. Ako tako nastavimo onda ćemo za dvije godine uspjeti da angažiramo kompletan iznos što će predstavljati preokret u procesu povratka'', kaže Izetbegović.

On je zahvalio turskom premijeru na pomoći koju Turska pruža BiH u procesu euroatlanskih integracija, te najavio skoru posjetu bh delegacije političara i biznismena Turskoj,  gdje će biti predstavljene mogućnosti bh privrede.

Turski premijer iskoristio je priliku i da poruči građanima BiH koji 7. oktobra izlaze na izbore da ne zaborave prednosti ove zemlje prilikom glasanja.

''Nemojte se dijeliti, budite jedinstveni, budite postojani i jaki, jer BiH zauzima posebno mjesto u balkanskoj regiji'', kazao je Erdoan.

Turski premijer u subotu će se sastati sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom, a potom će na Sarajevskom univerzitetu održati predavanje gdje mu je dodijeljen i počasni doktorat, na koji je kaže posebno ponosan.

 

15.09.2012.

SOLIDARNOST NA DJELU NAKON PRIČE O SAFETU HRUSTIĆU

Solidarnost na djelu nakon priče o Safetu Hrustiću

Safet Hrustić

...............................

U posljednjem izdanju naše televizijske emisije Liberty TV, emitovali smo priču o Safetu Hrustiću, sedmogodišnjem dječaku koji u Tuzli živi sa nezaposlenom majkom u podstanarskoj sobi. Safetova majka Sanela nije imala novca da početkom školske godine sinu obezbijedi udžbenike. Novca nema ni za hranu, pa je Safet jednom dnevno jeo u narodnoj kuhinji. Prilog o Sanelu pogledalo je više od osam hiljada ljudi i pobudio interes onih koji su počeli da šalju pomoć.

Solidarnost na djelu – rezultat je priče o Safetu Hrustiću, dječaku koji je u prilogu naše televizije Liberty ispričao da navečer, kada ide spavati, bude gladan.

Ljudi iz cijelog svijeta su reagirali i javili se želeći pomoći. Safetova mama Sanela ispričala nam je da svakodnevno ljudi stižu na njena vrata:

„Ima četiri-pet tašni. Ima obuće, troje-četvero, sada za zimu. Ima hrane. Što se tiče hrane, hrane ima puno. Hvala dobrim ljudima, baš su mi pomogli. Ne znam kako da im se zahvalim. Dolazili su mi i iz komšiluka, dolazili mi iz Solane, iz Bratunca, iz Živinica. Sretna sam što sam sve dobila. Zahvaljujem se svim ljudima.“

Oko 25.000 ljudi pogledalo je televizijsku priču o Safetu, na desetine medija prenijelo je prilog, a njegove skromne želje ljude su potaknule na ljubav i dobročinstvo.

„Jednom dnevno dobijemo obrok. I kad naveče kreneš spavati – gladan. Najviše volim svoju mamu. Kad ona plače, teško mi je. Volio bi da joj mogu pomoći i da završim školu“, rekao nam je Safet

Tek što je priča objavljena, Safet je dobio uplaćenu užinu u školi za cijelu školsku godinu. Osigurane su mu knjige, a i kirija u stanu gdje Safet živi s majkom uplaćena je za narednu godinu dana. Sanela i Safet dobili su jako puno hrane i garderobe, zato nam danas Safet kaže da je najsretnije dijete na svijetu:

„Dobio sam dosta tašni! Patika i cipela! Puno sam se obradovao i sad sam najsretnije dijete! Od igračaka sam dobio migova, auta i svega! Jedva čekam da vidim drugove!
Ja bi volio da druga djeca koja su siromašna dobiju isto k'o i ja!“


Nada u sretnje odrastanje

U Narodnu kuhinju u Sarajevu svakodnevno pristiže pomoć za Safeta. U nedjelju Zilha Šeta, poznata kao tetka Zilha, ovoj će obitelji donijeti pakete prikupljene pomoći.

„Gledajući prilog o ovoj porodici u Tuzli, mi smo, ispred naše Kuhinje, uposlenici i moji građani grada Sarajeva, ponudili pomoć. Pomoći ćemo joj, imamo novčani prilog od hiljadu maraka, a imamo pun auto hrane i taj auto će, ako Bog da,  stići pred  njihova vrata. Iako – s malo volje – ovakvih uopšte ne treba da bude u Bosni i Hercegovini. Ne govorim ovo da kažem šta radimo pored 1.550 korisnika Kuhinje, nego govorim ljudima da mogu pomoći na svaki način", kaže Zilha Šeta.

I mnoge firme su organizirale akcije prikupljanja pomoći. Jedna od njih je i firma Ekoton iz Sarajeva čiji djelatnici su prikupili nekoliko paketa hrane, školskog pribora, garderobe i 300 maraka.

„Bilo nam je jako teško kad smo čuli u kakvim uslovima Safet i njegova majka žive. Željeli smo da pomognemo koliko mi možemo i koliko smo mi u mogućnosti. Normalno, to neće ostati samo na ovome, pomoći ćemo i dalje“, kaže Nusreta Juković.

Safetova priča dirnula je mnoge roditelje, pa su neki od njih sami donirali hranu i novac. Naša sugovornica iz Sarajeva je željela ostati anonimna, ali je pristala ispričati što je ponukalo da pomogne.

„Prilog sam vidjela preko Facebooka – društvene mreže koliko imaju loših, toliko imaju i dobrih strana -  tako da sam prilog tu vidjela, i baš me pogodilo, s obzirom da imam dvije djevojčice kući, jednu od tri godine koja svakodnevno izvoljeva, traži, hoće ovo jesti, neće ono, hoće ovo obuć', neće ono... Strašno me pogodila činjenica da stotinjak kilometara od mene stanuje dijete koje legne gladno spavati. Vjerujte mi, to je bio jedan šamar meni. I nadam se da će me dugo držati. Stvarno se nadam da će me dugo držati – da dijete nema šta obući, šta jesti.“

Nakon naše priče, i opštinski i federalni dužnosnici ponudili su pomoć. Otvara li se  nada da će Safet uskoro imati ljepše i sretnije odrastanje?

 

15.09.2012.

BUNT ZBOG NAGRADE NAČELNIKU PRIJEDORA

Bunt zbog nagrade načelniku Prijedora

Marko Pavić

.........................

Internacionalna liga humanista nedavno je dodijelila plakete za postignute rezultate u oblasti lokalne samouprave osmorici načelnika općina u BiH. Među njima našao se i načelnik Prijedora Marko Pavić.

Upravo zbog nagrade Paviću, koji je tokom svog mandata, kao prvi čovjek Prijedora, negirao zločine nad nesrpskim stanovništvom koji su se dogodili u tom
gradu oglasila su se brojna udruženja žrtava i intelektualci.

Stravični zločini koji su se dogodili u Prijedoru 1992 godine nad nesrpskim stanovništvom ovog grada, bili su jedan od povoda za osnivanje Haškog tribunala. 20 godina kasnije u tom gradu, na čijem je čelu Marko Pavić nema nijednog spomenika za žrtve ovih zločina.

Ervin Blažević iz Udruženja građana Optimisti podsjeća da je gdje je bio logor Trnopolje izgrađen spomenik srpskim palim borcima koji je izgradila opština.

„U samom gradu ne možete naći nijednu pločicu koja će ukazati na to da je tu ubijeno preko tri hiljade Prijedorčana. Kada sam pitao načelnika Pavića koliko se još traži nestalih Prijedorčana, on me pitao „šta podrazumijevaš pod prijedorčani, da li Srbin, Hrvat ili muliman“, priča Blažević.

Internacionalna Liga humanista Paviću je dodijelila priznanje na osnovu procjene stepena poštovanja principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u radu lokalnih lidera u vlasti i samih organa vlasti.

Ovaj potez organizacije čija je namjera da gradi mir, povjerenje i demokratiju,
osudila su brojna udruženja žrtvava, organizacije i intelektualci.

U pismu koje su ispred kanadskog Instituta za istraživanje genocida uputili predsjednici Elizabet Ren naveli su kako Pavić žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje istinu i pravdu, zabranjujući korištenje riječi genocid, te zabranjuje obilježavanja stradanja.

Nagrada za održavanje etničkog čišćenja

Nagrada za djelovanje u lokalnoj samoupravi, nagrada je za održavanje stanja nakon etničkog čišćenja smatra Sudbin Musić, iz Udruženja logoraša Prijedor 92.

„Ako uzmete u obzir da je javna administracija, javne ustanove i preko 20 javnih preduzeća i ustanova etnički čisto, ja ne vidim šta je on uradio da se „naruši“ etnički čista administracija od početka rata u Prijedoru“, objašnjava Musić.


Obilježavanje godišnjice zatvaranja logora Omarska, Prijedor, avgust 2012.
............................................
​​Načelnik Prijedora Marko Pavić, grada sa najvećim brojem optuženih za ratne zločine, je krajem maja ove godine zabranio postavljanje 266 bijelih vreća i isto toliko crvenih ruža u znak žena i djevojčica ubijenih u Prijedoru 1992. godine.

Njegova je ocjena kako su nevladine organizacije i porodice žrtava "jednim igrokazom, mrtvačkim kesama i školskim klupama obilježiti žrtve, a to nije ni dobronamjerno, ni dostojanstveno".

Liga humanista, makar tako piše, zalaže se za slobodu svih, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu, pripadnost, jednakost, ta da je istina temeljno načelo izgradnje humane civilizacije.

Svoje djelovanje i svoj rad Internacionalna liga humanista temelji na humanističkim načelima, koja predstavljaju temeljnu platformu i daju joj univerzalno djelovanje.

Nikom nije jasno kako je gradonačelnik Prijedora zadovoljio neka od načela koja promovira Liga humanista jedno takvo je recimo afirmacija ljudske jednakosti

“Prirodno pravo je težnja svakog čovjeka da živi slobodno i sigurno u pravednom i mirnom svijetu. Jednakost u svemu najbolji je odgovor svakoj represiji, nasilju, siromaštvu, nesigurnosti koje prijete da preplave svijet u kojem živimo”, jedno je od deset načela ove organizacije, napisanih na zvaničnoj veb stranici.

Čovjek koji je dobio priznanje organizacije koja ovako piše javno je u gradu čiji je načelnik, između ostalog, zabranio korištenje riječi genocid.

“Nijedan sud nije dokazao da se u Prijedoru dogodio genocid, i ja ću od MUP-a Republike Srpske zatražiti da ne dozvoli nijednu manifestaciju koju tim povodom žele da obilježe bošnjačka udruženja. Posebno ću zatražiti da se njihovo održavanje zabrani na javnim mjestima u vlasništvu opštine i u opštinskim institucijama i objektima", rekao je ovo Pavić 22. maja, kada je zabranio da se postavi instalacija koja će podsjećati na ubijene žene i djevojčice u Prijedoru.

Za načelnika Marka Pavića ni postojanje nekih od najzloglasnijih koncentracionih logora kakvi su Omarska, Trnopolje i Keraterm, ni preko tri hiljade ubijenih Prijedorčana, ni više od 30.000 prognanih, nisu bili dovoljan razlog da pokaže makar suosjećanje sa svojim sugrađanima.

Sve to, nažalost, nije zanimalo čelne ljude iz Internacionalne lige humanista kada su donosili odluke o zlatnim plaketama.

Obrazloženje za ovakvu odluku u petak je bilo nemoguće dobiti, jer su kako nam je rečeno, čelni ljudi organizacije na putu.

Činjenice koje su utvrđene pred Haškim tribunalom između ostalog govore da su 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje svom nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

To je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor.

U Prijedoru su tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijena 3.173 civila, od čega 256 žena i 102 djece.

Blizu 31.000 osoba je zatočena u logorima, dok ih je 53.000 protjerano.

 

15.09.2012.

ESKALACIJA NEMIRA

Eskalacija nemira

Gori američka ambasada u Tunisu

 
PHOTO/EPA:STR

Gust crni dim diže se iznad američke ambasade u Tunisu gde je policija u petak pokušala pucnjima u vazduh i suzavcem da rasturi više od hiljadu demonstranata dok je policija u Kartumu ispalila suzavac da rastera oko 10.000 demonstranata koji su se približili amabasadi Sjedinjenih Država u tom gradu

U Tunisu više stotina demonstranata krenulo je u petak popodne ka američkoj ambasadi u predgrađu tog grada iz protesta zbog spornog filma zbog koga je izbilo nasilje u više arapskih zemlaja.

Policija ih je gađala suzavcem kada su oni na policajce bacali kamenje a kasinje su ispalili pucnje upozorenja.

Demonstrati su mahali crnim islamskim zastavama ispred jakih policijskih snaga postavljenih oko ambasade koja se nalazi oko 10 kilometara severno od centra Tunisa.

Zgrada ambasade okružena je bodljikavom žicom, vojskom i policijom u punoj opremi za razbijanje demonstracija.

Imami u Tunisu pozvali su jutros na veliko okupljanje ispred američke ambasade da bi se osudio film "Nevinost muslimana", po ugledu na proteste u drugim arapskim zemljama.

Demonstracije su u petak prerasle u nasilje u Sudanu i u Libanu. U Libanu je ubijen jedan demonstrant a njih 25 je povređeno, a spaljen je jedan američki restoran brze hrane.

Stub dima visok oko sto metara dolazi iz otvorenog parkinga američke ambasade u Tunisu, javlja novinar agencije France presse.

Više stotina demonstranta i dalje gađaju policiju kamenjem i pokušavaju da prodru do zgrade ambasade. Jedan demonstrant uspeo je na nekoliko minuta da podigne crnu islamsku zastavu na jednom od zidova oko ambasade.

Jake snage policije, vojske i nacionalne garde poslate su da potisnu demonstrante koji su još uvek u blizini američke ambasade.

U isto vreme, policija u Kartumu ispalila je u petak suzavac da rastera oko 10.000 demonstranata koji su se približili američkoj amabasadi u tom gradu, gde je ranije zapaljena nemačka ambasada i napadnuta ambasada Velike Britanije, javio je dopisnik AFP-a.

Policija raspoređena u velikom broju blokirala je ulicu koja vodi do ambasade SAD dok su demonstranti uzvikivali "Bog je veliki" i "sve osim Proroka" u osudi amaterskog filma snimljenog u SAD koji se smatra uvredljivim za proroka Muhameda.

Demonstranti su se sukobili s policijom u pokušaju da prodru do ambasdade.

Prethodno su demonstranti zapalili nemačku ambasadu u Kartumu, gde su i iscepali nemačku zastavu i stavili na njeno mesto islamsku zastavu.

Nemački ministar spoljnih poslova Gido Vestervele osudio je u petak film ali je rekao da on ne može da opravda nasilje i da ono mora odmah da stane.

Vestervele je rekao da je deo zgrade ambasade zapaljeno ali da srećom niko od osoblja nije povređen.

Protesti oko filma izbili su pre dva dana u Egiptu i Libiji, gde su u napadu na američki konzulat u Bengaziju ubijeni američki ambasador i još tri službenika ambasade.

Film je snimio čovek koji se predstavlja da je Amerkianac izraelskog porekla,a koji je prema američkim medijima koptski hrišćanin. U ovom amaterskom filmu muslimani kao i prorok Muhamed izvrgavaju se ruglu.

Reakcije ponekad i nasilne koje je izazvao ovaj film podsećaju na bes koji je izazvalo objavljivanje karikatura proroka Mumaheda 2006. u jednom danskom listu.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

NACI-FAŠISTA NAKOULA BASSELEY NAKOULA: NE KAJEM SE ZBOG FILMA PROTIV ISLAMA

Nakoula: Ne kajem se zbog filma

image Nakoula Basseley Nakoula

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Čovjek koji tvrdi da je producent filma u kojem se vrijeđa islam izjavio je u intervjuu za Radio Sawu da se ne kaje što je napravio ovaj film koji je izazvao val protesta u mnogim muslimanskim zemljama.

"Ne, ne kajem se. Ožalošćen sam zbog smrti ambasadora, ali se ne kajem što sam napravio ovaj film", izjavio je čovjek koji se predstavio kao Nakoula Basseley Nakoula, 55-godišnji Kopt koji živi u Kaliforniji, na američkoj radiostanici na arapskom jeziku Radio Sawa.

Ambasador Chris Stevens i tri američka zaposlenika pronađena su mrtva u utorak kada su naoruažni ekstremisti napali američki konzulat u Bengaziju za vrijeme demonstracija.

Nakula, kojeg američki mediji smatraju za mogućeg autora kontroverznog filma, zatražio je policijsku zaštitu nakon što su ga u srijedu navečer identificirali mediji.

"Ja stojim iza 14-minutnog dijela filma koji sam stavio na internet i razmišljam da objavim integralni film", izjavio je on za Radio Sawu.

"Niko nije manipulirao mojim filmom", kazao je on.

Na pitanje da li se osjeća krivim zbog antiameričkih napada koje je izazvao ovaj film, on je odgovorio: "Da, osjećam se krivim. Amerika je pretrpjela psljedice filma s kojim nema ništa".

"Imam jednu poruku za cijeli svijet, a ne samo za muslimane. Nadam se da ćete vidjeti film u cjelini prije nego što budete sudili", dodao je.

Sebe je opisao kao "arapskog mislioca kojeg zanimaju muslimanske teme".

Niskobudžetni film "Nevinost muslimana" u prikazanim dijelovima koji su ocijenjeni kao nemoralni i brutalni, vrijeđa poslanika Muhameda a.s.

Postoji izvjesna misterija o autoru filma, jer je bilo informacija da je autor Kopt, egipatski kršćanin, i drugih prema kojim je židov. U početku je prezentirano da je režiser filma Sam Bacile, izraelsko-američki sineast kojeg financiraju židovi.

On se sakrio kada su počeli neredi u Egiptu i Libiji.

Steve Klein, konsultant za film, izjavio je da se Bacile ukočio kad je čuo vijest o smrti američkog ambasadora Stevensa.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

15.09.2012.

ŠTRAJK MOZGA: UJEDINjENI U STRAHU

Štrajk mozga

Ujedinjeni u strahu

Photo: Stock

Djeca koja su i ovu školsku godinu krenula na nastavu u škole u kojima ih odvajaju po nacionalnom ključu, će tu, izgleda, i završiti školsku godinu – učeni strahu. U predizbornoj kampanji koja je upravo počela, kandidati će stare strahove oživjeti i bit će im glavni predizborni adut. Roditelji i nastavnici će, vjerovatno, i ove godine glasati za iste one ljude koji održavaju strahove, ne pružajući ni šansu nekom drugom, objašnjavajući tu svoju odluku sa “oni” će glasati za svoje pa moramo i mi za “naše”. A ne znaju ni sami ko je tu više ko i ko je čiji

U ponedjeljak 3. septembra počela je nova školska godina. U Stocu, kao i još nekim gradovima u Bosni i Hercegovini, ni ove školske godine djeci različitih nacija nije dozvoljeno da zajedno uče. Iako je u aprilu ove godine Općinski sud u Mostaru proglasio nezakonitim odvajanje učenika na osnovu njihove etničke pripadnosti. U odluci stoji da to nije samo kršenje Zakona o diskriminaciji, nego i Evropske konvencije o ljudskim pravima.

I sada bih mogla štošta napisati o vlastima koje ne provode zakone, o tome kako je to fašizam, nacionalizam, mogla bih pisati o strankama na vlasti kojima ovo odgovara, strancima koji su podržavali ovakvu segregaciju godinama, pa se onda sjetili da tu nešto možda ipak nije kako treba, stavu ovog ili onog ureda iz Europe…. Mogla bih, ali neću jer mi je nešto sasvim drugo privuklo pažnju u medijskim izvještajima toga dana.

Naime, televizijske kamere su snimale roditelje koji na pitanje da li im smeta što su im djeca tako odvojena odgovaraju potvrdno?! Snimili su djecu koja kažu da im je to besmisleno. Između ostalog kamera Federalne televizije snimila je izjavu učiteljice koju su pitali: “ako postoji zakonska odluka, ako djeca žele skupa, ako se tome ne protive ni roditelji, zašto onda i dalje dvije škole pod jednim krovom?”

Zbog straha. Svi se nečeg bojimo,” odgovorila je učiteljica, dodajući da ni sama više ne zna čega se plaši. “Možda od rata, možda od nečeg drugog?” sliježe ramenima zbunjena pred kamerama žena koja pak tačno zna pod kojim dijelom krova su djeca koju ona treba da nauči da budu ljudi, mada očito nije spremna za takav zadatak.

Photo: realpolitics.gr
Iako mi je apsurdno to njeno prihvatanje stanja, prepoznala sam u njenim riječim nešto što vidim u velikom broju ljudi koje srećem svaki dan u BiH – strah da napokon počnu da razmišljaju i donose odluke na osnovu toga. Fenomen koji Edo Maajka zove “štrajk mozga“, stanje u kojem prihvatamo bez pogovora sve što nam se servira. Tako nam je usađen i taj strah, i to još negdje početkom ‘90-ih, kroz medije i govore političara, da bi se u ratu usadio duboko u svaku našu poru, a poslije rata bio uredno održavan, povremeno podstican ili utišavan (tek prema potrebama i izborima). Taj strah se uvukao tako duboko u naše živote, živi sa nama i u nama, da nas je postalo strah živjeti bez njega.

 

Narodu je u početku rečeno da treba da se boji. Bez razmišljanja su uzeli puške i krenuli ubijati sve što je drugačije jer to predstavlja moguću opasnost – izvor straha.

Taj strah nas već odavno blokira da budemo ljudi. Iz straha ne prijavljujemo krivična djela kojima svjedočimo gotovo svakodnevno; iz straha ne reagujemo na čopore gladnih pasa koji hodaju po ulicama gradova; iz straha ne izlazimo na izbore ili izlazimo i glasamo za ljude koji izmišljaju strahove da bi ostali na vlasti; iz straha ne čitamo i ne vjerujemo medijima kada pišu istinu; iz straha vjerujemo medijima kada lažu; iz straha se ne bunimo protiv korumpiranih liječnika i birokrata; iz straha dajemo mito; iz straha ne poštujemo zakone… Zbog straha se plašimo da se ne plašimo.

Kako suzbiti taj strah? Kako onoj učiteljici objasniti da jedino čega bi se trebala plašiti je neznanje, i djece koja žive u strahu i koji će sutra, bez da znaju tačno zašto, možda biti smrtni neprijatelji djece u drugoj smjeni ili vršnjaka koji su ulazili u školu na druga vrata? Onda će opet trebati interevencije, međunarodni sudovi i ko zna šta ne da utvrde činjenice o porijeklu naših strahova, teške riječi naučnika koji će pisati knjige o nama i našim glupim strahovima od života. I opet ćemo se okrenuti ukrug i biti na početku, i kraja nema, čini se barem sa ove tačke gledišta.

Djeca koja su i ovu školsku godinu krenula na nastavu u škole u kojima ih odvajaju po nacionalnom ključu, će tu, izgleda, i završiti školsku godinu – učeni strahu. U predizbornoj kampanji koja je upravo počela, kandidati će stare strahove oživjeti i bit će im glavni predizborni adut. Roditelji i nastavnici će, vjerovatno, i ove godine glasati za iste one ljude koji održavaju strahove, ne pružajući ni šansu nekom drugom, objašnjavajući tu svoju odluku sa “oni” će glasati za svoje pa moramo i mi za “naše”. A ne znaju ni sami ko je tu više ko i ko je čiji. Kada bi razmislili, možda bi uvidjeli da jedino čega treba da se bojimo je štrajk mozga, zbog kojeg stojimo u mjestu ne samo zadnjih 20 godina. Ili mi stvarno zaslužujemo da živimo ovako kako nam je sada?

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396943

Powered by Blogger.ba