Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

14.09.2012.

ĐORĐE BALAŠEVIĆ, PONOVO IZDAJNIK

Štampane stvari

Đorđe Balašević, ponovo izdajnik

Photo: 6yka.com

Dvadeset i četiri godine života u atmosferi neprestane histerije učinile su svoje i Đoka je proglašen izdajnikom. Čekaj, malo! Otkuda večno budne novindžije znaju da je Balašević uopšte Srbin?

Kako štampane stvari stoje, Balaševiću ponovo preti oduzimanje počasnog građanstva Bača. Elem, gostujući u bivšem drugom oku u glavi, to jest u Crnoj Gori, Đoka je dao izjavu koja je uzburkala duhove u prvom, glavnom oku, to jest u Srbiji.

Balašević je, naime, negde rekao da on „nije srpski, nego jugoslovenski autor, a da je čisto srpski autor Bora Čorba“ i to je bilo dovoljno da se patriotske novindžije, patriotski sportisti i patriotski komentatori zdravo konsterniraju. Sad će, pretpostavljam, Poslastičarević staviti Balaševića na onaj skomračni spisak, pa nek vidi šta će.

Istanjili se živci, cenjeni publikume. Dvadeset i četiri godine života u atmosferi neprestane histerije učinile su svoje i Đoka je proglašen izdajnikom. Čekaj, malo! Otkuda večno budne novindžije znaju da je Balašević uopšte Srbin? Čovek je rodom iz Novog Sada, a Novi Sad je višenacionalna varoš, može biti da je Đoka neke druge nacionalnosti ili čak dete iz mešovitog braka. Ali to je samo njegova stvar. Tim pre što se, kako sam se obavestio iz patriotskog teksta, Đorđe ničega nije odricao nego je samo izrekao notornu činjenicu da njegova muzika vaistinu uveliko prevazilazi granice Srbije i da je i dan danas rado slušana širom ex-yu prostora.

Kao što je to bio slučaj i sa Borinom, čisto srpskom muzikom pre nego što je Đorđeviću Koštunica nasuo saliguz u kafu i uvukao ga u mračne dubine svoje pravoslavno-sajentološke sekte.

Tabloidi su se ovde odavno otrgli svakoj kontroli, tabloidne redakcije se prosto raduju svakoj nesreći, katastrofi, svakoj gluposti i svakom pičvajzu i to se ne da pravdati poređenjem sa sličnim publikacijama po belom svetu. I po belom svetu tabloidi se bave aferama i estradnim sisama, dupetima i celulitima, ali se ne upuštaju u cinkarenja, širenja mržnje i donošenje blanko presuda. Bacim malopre pogled na veb-stranicu ozloglašenog Sana i, znate šta, u poređenju sa našim novinčinama, San mi je zaličio na Literaturnaju gazetu iz njenih najboljih dana.

Neki red se u štampi svakako može zavesti, a da to ne bude nikakvo „gušenje slobode štampe“. Ali ko da ga zavede? Našim državnicima i politikantima ovakva štampa savršeno odgovara. Em sirotinju raju održava u stanju neprestane pomahnitalosti, em im dobro posluži prilikom obračuna sa dušmanima. I tako će ostati dok im se iste te štampane stvari pre ili kasnije ne olupaju o glavu.

Djordje Balasevic: Krivi smo mi - YouTube

 


KRIVI SMO MI tekst

To nisu krivci primitivci
sto su pokupili mast
korov nikne digod stigne,
ma svaka njima cast

Krivi smo mi

Otkud svi ti paraziti
sto su nam zagustili
nemoj stari moj,
krivi smo mi
sto smo ih pustili

Ma sta su znali djenerali
i brkati majori
jedino da vicu:
pali ali nisu najgori

Krivi smo mi

Ni svi ti silni infantilni
sto su puske sanjali
ne, ne derane,
krivi smo mi
sto smo se sklanjali

Putuj Evropo,
nemoj vise cekati na nas
ne pitaj mnogo,
dospeces i ti na rdjav glas

Putuj planeto,
super smo se druzili
nama je lepo,
taman kako smo zasluzili

Nisu krivci depresivci,
lude i psihopate
sto su rusili pa sada
nama nude lopate

Krivi smo mi

Nisu krivi sedativi
sto ih nisu sputali
sori, matori,
krivi smo mi
koji smo cutali

Putuj Evropo
i pos'lji nam malo peciva
nama je dobro,
sreca jedna neizreciva

Putuj planeto,
ovde se vrag priziva
nama je lepo,
slika jedna neopisiva

 

14.09.2012.

NEDOSTACI INICIJATIVE ZA KAZIVANjE ISTINE U BOSNI I HERCEGOVINI

Analiza strategije eksperata UNDP

Nedostaci inicijative za kazivanje istine u BiH

 
Photo: EPA

Zalažem se da nevladine organizacije i šira kritička javnost otvoreno ukazuju na zloupotrebe udruženja, koje su najvidljivije kada političke partije ili državne institucije organizuju njihova vođstva da javno tumače istoriju i prošlost iz ugla žrtava. Međutim, stav eksperata UNDP-a prema žrtvama je neprihvatljiv u moralnom, političkom i istorijskom smislu. Zaboravili su da nam je Haški tribunal ostavio nasleđe činjenica i zaključaka, koje sprečava svaki pokušaj istorijskog revizionizma, koji, naravno, uvek iniciraju državni akteri. Žrtve imaju pravo na svoje lične istine i osećanja u pogledu nepravde i nasilja koje su doživele, osim u sudu, koji ih poziva da odgovore na pitanja koja se tiču odgovornosti optuženih, a ne da svedoče o svojim patnjama i osećanjima

U junu 2012. godine, Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbeglice BiH objavili su radni tekst „Strategija tranzicijske pravde u BiH, 2012-2016“ (u daljem tekstu Strategija), a UNDP prateći dokument, izveštaj „Pogled u prošlost kao put prema budućnosti: promoviranje dijaloga u BiH kroz traženje istine - stanje i perspektive“ (u daljem tekstu Izveštaj). Strategija je sveobuhvatan dokumenat u pogledu ocene procesa suočavanja s prošlošću u BiH, dragocena studija za državne institucije, nevladine organizacije za ljudska prava, istoričare i istraživače tranzicione pravde. Predlozi rešenja u oblasti reparacija, memorijala i institucionalnih reformi usklađeni su sa potrebama i usmereni na menjanje negativne prakse. Državne institucije su dobile jasne obaveze i zadatke. Finansijska konstrukcija za uspostavljanje tranzicijske pravde u BiH, najblaže rečeno, ne korespondira sa mogućnostima BiH, i nije napravljena na proceni spremnosti i mogućnosti međunarodnih donatora da pomognu BiH više nego drugim tranzicijskim društvima u svetu. Sa ovom Strategijom, čiji sastavni deo čini i Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina (Parlament BiH usvojio Strategiju rada na predmetima ratnih zločina krajem decembra 2008.), BiH je napravila veliki politički pomak u suočavanju s prošlošću. Regionalni aspekt je zaobiđen u Strategiji, dok je u izveštaju UNDP-a spomenut u delu o mogućim načinima uključivanja u postojeće inicijative za otkrivanje i kazivanje istine u BiH, i potpuno odbačen u predlogu instrumenta za traženje istine u BiH.

Photo: James Mason

Autori izveštaja UNDP-a hipotetički razmatraju četiri načina uključivanja regionalne dimenzije u inicijative za kazivanje istine u BiH: prvo, kao poseban segment u kojem će se sukob u BiH smestiti u širi istorijski i geografski kontekst; drugo, preko partnerstva sa sličnim inicijativama u Srbiji i Hrvatskoj (saradnja FHP, IDC i Documente); treće, kao razvijanje regionalne inicijative za kazivanje istine (zbog regionalnog karaktera sukoba), i četvrti način nalaze u uključivanju inicijativa iz BiH u recipročne odnose sa drugim inicijativama koje streme ka utvrđivanju celovitije istine o tome šta se desilo tokom sukoba, kao npr. Inicijativa REKOM. Ipak, autori zaključuju da u ovom trenutku nije dobro osnivati bilo kakvu zvaničnu komisiju za istinu, te predlažu osnivanje državnog Foruma za traženje istine [u BiH], koji, kako smatraju autori, može da prevaziđe ograničenja koja bi bi bilo kakva komisija za istinu verovatno imala. Forum treba da ima primarnu odgovornost za razvijanje i promociju dijaloga o prošlosti, posebno u vezi sa protivrečnim verzijama događaja ili rezultatima traženja istine koji se ne podudaraju. U njegovoj nadležnosti bi bilo da jača kazivanje istine „odozdo na gore“.

Među razlozima zbog kojih predlažu Forum umesto Komisije za istinu, autori, na prvom mestu, navode „ispolitizovanost i podeljenost udruženja žrtava“. Pozivaju se na sagovornike koji ukazuju da su udruženja žrtava duboko ispolitizovana i podeljena, etnički i politički, da su posvećena političkim zahtevima svoje etničke i političke zajednice za tumačenje prošlosti, umesto da ih patnja i nepravda povezuju. Autori smatraju da bi zvanična Komisija produbila etničke i političke podele. Zatim, ističu da vođstva udruženja ne govore u ime žrtava, da se lako uvlače u politiku etničkih podela. Pozivaju se na sagovornika koji kaže: „Ne možemo biti previše naivni, priče koje pričaju žrtve mogu biti drugi način ratovanja… To može predstavljati organizirani revizionizam drugim sredstvima.“ Među ostalim razlozima navode i rizik da zvanična komisija dodatno učvrsti uvrežene narative, podupirući perspektivu prema kojoj jedna verzija istine o prošlosti mora da prevlada. U tom slučaju komisija bi ućutkala dijalog o prošlosti, smatraju autori.

Zadržaću se na preispitivanju pomenutih razloga, s obzirom da ostala četiri, koje autori navode, pripadaju više tehničkim a manje suštinskim pitanjima.

Slika vođstva udruženja žrtava, koju daju autori izveštaja, nije netačna kada su u pitanju neka od velikih, koje finansiraju državne institucije ili određene političke partije, i to ne samo u BiH, nego i u ostalim post-jugoslovenskim zemljama. Međutim, za razliku od autora izveštaja, ja duboko verujem da zvanična komisija za istinu, nacionalna, i daleko više regionalna, može uticati na smanjenje a ne na povećanje etničkih i političkih podela među udruženjima žrtava. Glas žrtava, pred zvaničnom komisijom, više nego pred sudom, ima potencijal da smanji neprijateljstvo među etničkim udruženjima žrtava i da podstakne saosećanje i solidarnost prema „drugima“. U prilog tome, između drugih iskustava, govore osam sesija „Glasa žrtava“ koje je organizovala Koalicija za REKOM tokom četvorogodišnjeg regionalnog konsultativnog procesa. Slušanje ispovesti žrtava različite nacionalnosti je trajalo i duže od tri sata, bez prekida. Simboličku moć javnog svedočenja vrlo je precizno opisala aktivna članica udruženja srpskih žrtava sa Kosova, obraćajući se članovima Koalicije za REKOM (Konsultativni sastanak sa udruženjima žrtava, Beograd, 25. april 2009.) : „Hvala vam, naučila sam da slušam i saosećam sa drugima.“ U regionalnom okruženju, humanizacija „drugih“ civilizacijski postaje prioritet u odnosima u susedstvu, deo evropskih integracija i put prema budućnosti. Nasuprot tome, direktno sučeljavanje različitih tumačenja događaja iz prošlosti, kako autori vide suštinu Foruma za istinu, može da ugrozi dobre rezultate postojećih civilnih inicijativa i da vrati proces unazad. Bojim se da bi davanje prostora različitim verzijama istine o Srebrenici moglo da ugrozi, ne samo suđenja optuženima za genocid, nego uopšte domaća suđenja za ratne zločine.

Photo: BETA

Pozivanjem na sagovornika koji u ličnim ispovestima žrtava prepoznaje opasnost od revizionizma istorije i prošlosti autori izveštaja su izneli ozbiljnu sumnju u pogledu uloge žrtava u procesu kazivanja istine. Potpuno se slažem da vođstva udruženja žrtava ne treba poistovetiti sa žrtvama. Zalažem se da nevladine organizacije i šira kritička javnost otvoreno ukazuju na zloupotrebe udruženja, koje su najvidljivije kada političke partije ili državne institucije organizuju njihova vođstva da javno tumače istoriju i prošlost iz ugla žrtava. Međutim, stav eksperata UNDP-a prema žrtvama je neprihvatljiv u moralnom, političkom i istorijskom smislu. Zaboravili su da nam je Haški tribunal ostavio [ostaviće] nasleđe činjenica i zaključaka, koje sprečava svaki pokušaj istorijskog revizionizma, koji, naravno, uvek iniciraju državni akteri. Žrtve imaju pravo na svoje lične istine i osećanja u pogledu nepravde i nasilja koje su doživele, osim u sudu, koji ih poziva da odgovore na pitanja koja se tiču odgovornosti optuženih, a ne da svedoče o svojim patnjama i osećanjima.

Druga moja ozbiljna primedba odnosi se na stav autora izveštaja da bi zvanična komisija [na nivou BiH] mogla da se opredeli za jednu verziju istine, čime bi ućutkala dijalog o prošlosti. Prema mom mišljenju, nema argumenata koji podržavaju stav eksperata UNDP-a. Komisija na nivou BiH [kao i Regionalna komisija] pošla bi u svom radu od činjenica na kojima se temelje presude Haškog tribunala i domaćih sudova, ali bi istražila i stotine slučajeva ratnih zločina koji nisu procesuirani, a moguće je i da ustanovi nove činjenice u odnosu na presuđene predmete. Zapis o svim zločinima i svim žrtvama ima potencijal da približi žrtve iz različitih etničkih zajednica, jer obezbeđuje sećanje na sve žrtve, što je veća društvena potreba nego „jedna istina“. Najmanje rizika od „jedne istine“ nosi inicijativa koja ima regionalnu dimenziju. Regionalni karakter REKOM-a, s glasovima iz svih delova nekadašnje SFRJ, je najjača garancija za izgradnju činjeničnog zapisa o prošlosti, koji poštuje pravo žrtava na njihove lične istine.

U vezi sa predlogom inicijative za kazivanje istine u BiH, imam u vidu i činjenicu da dva člana Ekspertne radne grupe za izradu Strategije tranzicijske pravde iz nevladinih organizacija, od osnivanje te radne grupe, u januaru 2010. godine, javno istupaju protiv osnivanja Regionalne komisije za kazivanje istine (REKOM). Ta okolnost nameće pitanje da li je Ekspertna grupa bila objektivna u sagledavanju društvenih potreba u pogledu i inicijativa za kazivanje istine.

Dobra vest je i da je Vlada Kosova formirala Radnu grupu za izradu Strategije tranzicione pravde na Kosovu (Republika Kosovo, Vlada, zasedanje od 4. juna 2012.). I ona, kao i Strategija tranzicione pravde u BiH ima strogo nacionalnu dimenziju. Zbog toga, konsultativni proces, predviđen pomenutom Odlukom, vidim kao priliku da se argumentovano razgovara o instrumentima koji mogu dati dobre rezultate na nacionalnom nivou i o instrumentima koji imaju jaču snagu u regionalnom kontekstu. Pritom, treba imati u vidu da je većina srpskih, romskih i crnogorskih žrtava van Kosova, što upućuje na oprez u izgradnji nacionalnih inicijativa za kazivanje istina.

Takođe, notorna je činjenica da je rat u BiH bio regionalnog karaktera, što je potvrđeno u niz presuda Haškog tribunala, te sadržano u opštem narativu o odgovornosti za počinjene ratne zločine. U Srbiji i na Kosovu, nacionalne inicijative za kazivanje istine mogu imati nepremostive teškoće u bavljenju „drugima“. Utoliko bi regionalni okvir post-ratnog dijaloga o prošlosti i pomirenju bio primeren svim državama koje su na bilo koji način bile uključene u ratove na području nekadašnje SFRJ 1992-1999.

 

14.09.2012.

ŠTA MOŽE JEDNA KNjIGA

Šta može jedna knjiga?

Buridanov magarac ili pisac u haosu sveta

 
Photo: flickr

Kao Buridanov magarac, pisac danas stoji između te dve mogućnosti: da se baci u borbu za Principe ili da obrađuje svoj vrt. Izabere li prvo, on je na neki način izneverio literaturu; izabere li drugo, ostaje mu permanentno kajanje da je proživeo svoj vek uzalud, i da je izneverio svoj dar

Sama činjenica da se pitanje "Kakva je odgovornost pisca prema državi?" nameće s takvim intenzitetom ne samo u poslednjih četrdeset posleratnih godina, nego dobrim delom već negde od dvadesetih godina ovoga veka, svedoči jednako o njegovoj aktuelnosti koliko i o nekoj nelagodnosti koja se kao zla savest javlja kod pisaca svih kontinenata. To pitanje je zapravo priznanje naše nelagodnosti i sumnje u smisao svega našeg pisanja: Zašto pišemo, za koga pišemo? Nije li pisanje uzaludan i besmislen posao? Da li je i šta je uradila literatura u našem veku? Da li je svojim delovanjem doprinela ovom žalosnom stanju u kojem se svet danas nalazi? Da li, dakle, nosi na sebi krivicu i istočni greh totalitarizma, ratova, verske i nacionalne netrpeljivosti, bede, gladi, zagađenja planete? Ili je, naprotiv, svojim podzemnim, jedvavidljivim delovanjem uticala koliko-toliko na to da to stanje ne bude još gore, i nije li na neki način doprinela pozitivnim vrednostima čovečanstva: demokratiji, slobodi, traženju istine? Nije li, u jednu reč, literatura bila i ostala u haosu istorije nekom vrstom lux in tenebris?

Odgovori na ova pitanja, kao što vam je poznato, bili su, u raznim prilikama i okolnostima, intonirani odveć optimistički ili su, naprotiv, bili osenčeni tihom rezignacijom u odnosu na bilo kakvu pozitivnu moć literature. Mislim da nema pisca koji nije u svakom času izložen tom uznemirenju što ga izaziva u njemu pitanje smisla pisanja, i koji se ne lomi između dva iskušenja: osloniti se na sporo, podzemno, da tako kažem etičko delovanje literature – koja će svojim idealizmom, svojom verom u čovekove kritičke i moralne vrednosti izvršiti svoj posao – ili, naprotiv, kladiti se na trenutak. Istorija nas ovde malo čemu može podučiti: pisci kao i filozofi, u stvaralačkom zamahu mislî, teže ka apsolutu, i žele da se izjednače sa Demijurgom: stvoriti ne delo nego svet; svet kao delo. Naš je život jedina i jedinstvena šansa, i svako od nas ima na raspolaganju svojih sedam dana stvaranja: svet treba urediti po toj demijurškoj zamisli idealno, kao kakav savršeno sklopljen roman ili poemu; idealno, što će reći totalitarno. Ser Karl Poper nam je dao magistralnu demonstraciju te totalizirajuće tendencije kod filozofa od Platona preko Hegela do Marksa: tendenciju koja kao jedan dug "komplot protiv slobode" traje u svojim raznim vidovima, evo, do danas. U Platonovoj idealnoj državi nije bilo mesta za pesnike, u onoj Dostojevskog za Jevreje. Tu opasnu demijuršku težnju skriba – da se svetskom haosu suprotstavi mir i poredak – formulisao je negde dvadesetih godina Žid, priznanjem da se u istorijskoj zbrci koja ga okružuje lomi između dva mogućna radikalna rešenja: fašizma i komunizma. Ovaj nam primer može, dakle, da posluži kao paradigma kakvu potencijalnu opasnost krije u sebi ona nevina pesnička fantazija à la Rimbaud, po kojoj pesništvo, dakle literatura, treba da "menja svet". Ta ista demijurška strast odvešće ne samo Sartra nego i čitave generacije intelektualaca u jedan opasan redukcionizam i fascinaciju "crvenim suncima koja sijaju izvan naše male Evrope" /Morin/, a Solženjicin će, posle gigantske borbe koju je poveo u spasonosnoj demistifikaciji jedne totalitarne države privida i laži, podleći istom iskušenju mesijanizma kao Dostojevski.

Photo: datastore

Moderni Skrib, osvrnuvši se na prošlost, ne može da je sagleda, dakle, sa bezrezervnim ponosom i bez kajanja, i ne može da ne bude svestan opasne moći koju poseduje. No isto tako, stekavši temeljno saznanje o svetu, ne može mirne savesti nastaviti da peva malarmeovski – aboli bibelot d'inanité sonore – dok se oko njega vode krvavi ratovi u ime ideja i principa koje je formulisao neki starovekovni ili neki jučerašnji Skrib. Današnjem piscu, dakle, ostaje jedno jedino pouzdano saznanje: da nijedan od puteva koji će izabrati nije bez opasnosti; da svako traženje Apsolutnog i svaki pokušaj globalnog rešenja vode u redukcionizam, dok zatvaranje u "zvučnu tišinu" jeste zloupotreba dara koji mu je Bog dao. Kao Buridanov magarac, pisac danas stoji između te dve mogućnosti: da se baci u borbu za Principe ili da obrađuje svoj vrt. Izabere li prvo, on je na neki način izneverio literaturu; izabere li drugo, ostaje mu permanentno kajanje da je proživeo svoj vek uzalud, i da je izneverio svoj dar.

Država je, treba li reći, još uvek, i sve više onaj "monstrum" od kojeg se užasnuo Niče, no primer Solženjicina dokazuje nam da literatura nije tako bespomoćna prema generalima kako nam se katkad to čini. Svaka knjiga koja svedoči protiv države kao institucije nasilja, laži i bezakonja, daje smisao celokupnom našem pisanju. Šta, dakle, može jedna knjiga? Po svom prisustvu, ona determiniše prostor u kojem je nasilna smrt skandal: ona daje smisao toj smrti, kako kaže Žan Rikardu: "Bez prisustva literature (a reč prisustvo treba shvatiti u punom značenju) smrt jednog deteta negde u svetu ne bi imala veći značaj od smrti neke životinje u klanici."

Može li nam ovo dati malo smisla i malo utehe?

[Pročitano na 48. međunarodnom kongresu PEN-a, održanom u Njujorku od 12. do 17. januara 1986]

*Objavljeno u knjizi „Život, literatura“, Sabrana dela Danila Kiša [knj. 14], BIGZ, 1995, priredila Mirjana Miočinović

 

14.09.2012.

KORUPCIJA KAO SISTEM: OBNOVA I UGRADNjA

Korupcija kao sistem

Obnova i ugradnja

 
Photo: barbadosallegiance.files.wordpress.com

Među veće zablude kojima je javnost generalno sklona spada verovanje da (naši) ljudi, u principu, nisu loši, samo sistem ne valja. Klasičan contradictio in adjecto. Sistem čine upravo ljudi, i ljudi ga izgrađuju. Ako je sistem loš, sledi da su loši i ljudi (termin loš treba, u ovom kontekstu, razumeti više kao kvarljiv). Tačnije, oni koji u tom sistemu imaju vodeće uloge, što je posledica predugo dominirajućeg principa negativne selekcije, a čiji su koreni dobrim delom istorijsko-kulturološkog porekla i sežu malo dublje u prošlost

Korupcija: ta opaka boljka koja hara i razjeda privređavanje. Ma šta privređavanje! Kompletno, bre, tkivo našeg otherwise časnog i nadasve nepotkupljivog nacionalnog bića. Zato je naš zahuktali prvi potpredsednik Vlade, ministar odbrane i koordinator svih službi bezbednosti čvrsto rešio da, kao pravi patriota, zasuče rukave i toj pošasti koja tišti njegov narod konačno stane u kraj (ili ukvaj, što bi veko njegov negdašnji partijski šef).

A sad, bez zezanja. U normalnim okolnostima (čitaj: državama), korupcija se tretira primarno kao krivično-pravno pitanje, a tek sekundarno kao ekonomski problem(čić). To je onaj takozvani prihvatljivi stepen korupcije koji postoji i u najuređenijim društvima; prihvatljivim se smatra jer je suviše mali da bi uticao na ukupan društveni i privredni razvoj. Postojanje nezavisnih i profesionalnih institucija je u takvim slučajevima sasvim dovoljno da se korupcija zadrži u tim minimalnim, neškodljivim okvirima.

Kada, međutim, poprimi značajne razmere, korupcija se definiše kao sistemska. Ta je već daleko ozbiljnija, pošto, kako joj naziv sam govori, zahvata sve segmente sistema, ili bar veliku većinu. Po definiciji podrazumeva direktnu umešanost struktura iz najviših političkih krugova, te je stoga nije moguće suzbiti pukim delovanjem nadležnih institucija, pre svega pravosudnih, obzirom da su i one same visoko korumpirane, odnosno pod presudnim političkim uticajem. Neophodne su sistemske reforme, a za njih je, opet, neophodna politička volja, što nas, očito, uvodi u svojevrsni začaran krug (o čemu nešto više kasnije).

Treći slučaj je najteži: endemska korupcija. Uproščeno objašnjenje bi moglo glasiti: endemska korupcija jednako sistemska na kub. E, to vam je, ukratko, slika današnje Srbije (ovo današnje čitati kao: već godinama, pa i decenijama, unazad). Za razliku od obične sistemske, endemska korupcija zahteva kako duboke reforme kroz donošenje i dosledno, temeljno sprovođenje čitavog seta precizno formulisanih zakona, tako i visoko koordinisanu akciju (sa) samog vrha države kao prethodnicu ovim reformama.

Photo: www.irancartoon.com
Akciju, kakvu-takvu, za sada imamo. Valjalo bi da glavnu ulogu u njenom rukovođenju ima moćno državno telo, sa značajnim ovlašćenjima; u Srbiji je to, po svemu sudeći, takozvani Biro za koordinaciju službi bezbednosti. Poželjno je, ako ne i krucijalno, da osobu koja njime upravlja krase sledeće osobine: jak politički autoritet, čvrstina i odlučnost, hrabrost i nepotkupljivost, mentalna stabilnost, dobre psihoanalitičke sposobnosti, doza pozitivnog lukavstva, kao i poznavanje makar osnovnih principa rada i funkcionisanja bezbednosnih službi ili, još bolje, lično iskustvo u radu sa njima ili unutar njih.

 

Da li u prvom pasusu implicitno pomenuti Aleksandar Vučić, pored onog prvog (politički autoritet), koji je nesporan, poseduje i ostale navedene kvalitete? Nisam siguran, videćemo; treba ga pustiti, neka radi; mi, obični smrtnici, ionako tu (više) nemamo šta da izgubimo. U krajnjoj liniji, nema razloga da mu se ne veruje više nego što se, opravdano, nije verovalo onima koji su pre njega, u prethodnoj vladi to jest, bili zaduženi za slične poslove.

Borba protiv endemske korupcije, bez obzira koliko kvalitetno nadležne službe obavile svoj deo zadatka, neće imati nikakvog smisla ukoliko se uz policijske istrage i druge operativne akcije koje se trenutno preduzimaju paralelno ne radi na promeni sistemske matrice. Ako se na kraju sve bude svelo samo na hapšenje i procesuiranje do sada umešanih u korupciju, pa čak i da svi do jednog budu pohvatani (što se, osim u teoriji, usled određenih, prirodnih zakona i uz najbolju volju ne može desiti), a odustane se od promene celokupnog sistema koji korupciju generiše, biće samo pitanje dana kada će nas epidemija ponovo zahvatiti, možda još žešćim intenzitetom. Akcijašenja, posebno u svrhu samopromocije, ni do sada nije manjkalo, ali su reformski zahvati redovno izostajali.

Promena sistema znači uspostavljanje, formalno i praktično, potpuno novih pravila igre u svim oblastima. Taj proces obiluje zamkama. Među veće zablude kojima je javnost generalno sklona spada verovanje da (naši) ljudi, u principu, nisu loši, samo sistem ne valja. Klasičan contradictio in adjecto. Sistem čine upravo ljudi, i ljudi ga izgrađuju. Ako je sistem loš, sledi da su loši i ljudi (termin loš treba, u ovom kontekstu, razumeti više kao kvarljiv). Tačnije, oni koji u tom sistemu imaju vodeće uloge, što je posledica predugo dominirajućeg principa negativne selekcije, a čiji su koreni dobrim delom istorijsko-kulturološkog porekla i sežu malo dublje u prošlost.

Photo: Stock
Budimo direktni: ubedljivo najveći generator sistemske korupcije jeste nesrazmerno velika državna administracija, tako što, uvodeći na desetine bespotrebnih birokratskih procedura, vremenom sama sebi postaje svrha, ali i moćan društveni i ekonomski faktor (sve dok se sistem, neminovno, ne uruši iznutra). Ideja vodilja u procesu anti-korupcijske reforme javnog sektora, odnosno racionalizacije javne uprave, ako do nje uopšte dođe, trebalo bi da se svede na kratko i jasno pravilo: sve što kompjuter može da radi – kompjuter i treba da radi. Važi podjednako i za izvršne i za kontrolne funkcije. Ono preostalo, bitno umanjeno, ljudstvo bi svakako trebalo da prima relativno visoke plate kako bi im, osim pružanja motivacije da posao obavljaju profesionalno i kvalitetno, iz ruku bio izbijen argument da su zbog niskih primanja prosto prinuđeni da povremeno uzmu i nešto sa strane.

 

A u čemu se to, kad je konkretno o bujanju korupcije i srodnih joj pojava reč, ogleda doprinos takozvanih običnih ljudi? U tome što mnogi licemerno osuđuju one oblike korupcije koji su im nedostupni (tzv. visoka korupcija), dok i sami neretko učestvuju u onima gde im je pristup, usled nedostatka adekvatnih kontrolnih mehanizama, omogućen.

Mudra bi i kreativna zato bila ideja da se za učešće u koruptivnim radnjama kažnjava samo ona strana koja pruža uslugu, dakle državni službenik, a ne onaj ko je naručuje (građanin, poreski obveznik). Opciono, ne bi bilo loše s tim u vezi razmisliti i o uvođenju institucije građana-provokatora (znam, ovo se neće dopasti mojim omiljenim levoliberalnim lelemudima, ali šta ćeš: cilj ponekad – a ovo jeste jedna od takvih situacija - zaista opravdava sredstvo).

Photo: www.sxc.hu
Svaki put kada pomenuti građanin-provokator upeca korupciji sklonog službenika na delu i pri tome pruži materijalne dokaze (audio ili video zapis na mobilnom, na primer), ovaj momentalno gubi ne samo posao nego i pravo da se do kraja života ikada više zaposli u bilo kom državnom organu (zatvorska kazna obaška), a zaslužni građanin kao nagradu dobija novac u vrednosti mesečne plate inkriminisanog činovnika (koje bi ovaj, za kaznu, ionako bio lišen). Na taj način uposlenik državnog aparata nikada, izuzev u retkim prilikama kada između njega i naručioca postoji čvrsto dugogodišnje poznanstvo ili veza, ne bi mogao biti načisto da li je onaj ko mu traži protivzakonitu uslugu za uslugu - to jest za novac – uistinu klijent ili možda agent-dobrovoljac koji bi ga mogao smestiti iza rešetaka i trajno mu – ali više nego zasluženo - zagorčati život.

 

Sve se, dakle, može kada se hoće. Pitanje je samo: pa, hoće li se?

14.09.2012.

ERDOGAN U BiH: NEMOJTE SE DIJELITI, BUDITE JEDINSTVENI, ČVRSTI I PRAVEDNI

Erdogan: Nemojte se dijeliti, budite jedinstveni, čvrsti i pravedni

14.09.2012.

image

SARAJEVO - Turski premijer Recep Tayyip Erdogan i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović su, nakon večerašnjeg sastanka u Predsjedništvu BiH kojem su, osim predsjedavajućeg, prisustvovali i članovi Predsjedništva Željko Komšić i Nabojša Radmanović, održali konferenciju za novinare.

Izetbegović je kazao da su visokom gostu iz Republike Turske predstavljene mogućnosti bh. privrede.

"Zahvalili smo se na brzo odobrenom kreditu koji se odnosi na pomoć povratku kroz pomoć privredi u regionima u kojima su povratnici. Odobreno je 100 miliona eura, a do sada je utrošeno oko deset miliona ili deset posto odobrenog iznosa. Dakle, ako takvim tempom nastavimo onda ćemo u roku od dvije godine implementirati kompletan iznos i to će predstavljati preokret u procesu povratka u BiH“, kazao je u uvodnom obraćanju na konferenciji za novinare Izetbegović.

On je potom zahvalio Turskoj na podršci koju pruža Bosni i Hercegovini.

„Zahvalili smo se na snažnoj i efikasnoj podršci Turske, predvođene našim prijateljem ministrom Ahmetom Davutogluom, u pomoći bosanskohercegovačkim aspiracijama  u odnosu na evroatlanske integracije", rekao je Izetbegović.

Turski premijer Erdogan je susret s članovima Predsjedništva BiH ocijenio veoma značajnim, te poručio kako bosanskohercegovački narodi za Tursku i turski narod imaju posebnu važnost.

„Na početku, iz respekta, želio bih da pozdravim svog cijenjenog prijatelja i mog brata, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH gospodina Bakira Izetbegovića, a i vas predstavnike sredstava javnog informiranja, kao i sve prisutne. Mislim da smo iza sebe ostavili jako značajan susret na nivou ministara vanjskih poslova i susret dvije delegacije tokom kojeg smo razgovarali sa svom trojicom članova Predsjedništva BiH. Želim da dobro znate, kada je u pitanju BiH i kada su u pitanju bosanskohercegovački narodi, oni za Turke i za Tursku imaju posebnu važnost i zauzimaju značajno mjesto. Ovo je tako i tako će ostati“, kazao je Erdogan.

Turski premijer je potom poručio da će odnosi između njegove zemlje i BiH biti nastavljeni punom snagom „u smjeru u kojem su se i do sada kretali“ bez obzira na to da li se radilo o vojnim, političkim, ekonomskim, historijskim ili kulturalnim odnosima.

„Posebno sam ponosan na činjenicu da ću sutra biti na Univerzitetu u Sarajevu, na kojem mi je dodijeljen počasni doktorat, što osjećam jakom značajnim“, kazao je Erdogan.
Premijer Republike Turske je podsjetio kako obim trgovinske razmjene između Turske i BiH trenutačno iznosi oko 400 miliona dolara i dodao kako je blizu vrijeme kada će taj iznos biti spominjan ne u milionima, nego u milijardama, ne samo dolara nego i eura.

„Naš kredit, koji je iznosio 100 miliona eura, iskorišten je oko deset posto i očekujem  da će se u narednom  periodu iskoristiti u punom kapacitetu. Ja mislim da će to biti poput neke kofe koja će se stalno spuštati u bunar i vaditi vodu“, kazao je Erdogan dodavši kako je na sastanku s Predsjedništvom BiH ponovljena podrška Turske evroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine.

Turski premijer osvrnuo se i na predstojeće lokalne izbore u BiH: „ Naša je želja da 7. oktobar protekne u najboljem redu i da ti izbori budu historijski za našu bosanskohercegovačku braću.“

Na kraju je uputio i poruku narodima BiH.

„No, mi kao Turska, odnosno Republika Turska, od vas, kao naše braće, imamo jednu zamolbu: Nemojte se dijeliti. Budite jedinstveni, budite postojani i budite čvrsti i pravedni. Jer BiH zauzima posebno mjesto u balkanskoj regiji.

-Konkretni planovi o privrednoj saradnji-

Podsjetivši kako obim trgovinske i robne saradnje dvaju zemalja nije na zadovoljavajućem nivou, ali da će se uskoro popraviti, turski premijer je članovima Predsjedništva BiH ponudio i vrlo konkretnu saradnju u oblasti privrede.

„Svoj trojici članova Predsjedništva BiH ponudio sam jednu sveobuhvatnu suradnju, pozvao ih da dođu sa velikim brojem poduzetnika i svih onih koji u sektoralnom smislu mogu realizirati tu suradnju i podići nivo naše ekonomske i bilateralne saradnje, dakle saradnje dvije zemlje“, kazao je Erdogan.

 

14.09.2012.

NACI-FAŠISTA NAKOULA BASSELEY NAKOULA: NE KAJEM SE ZBOG FILMA PROTIV ISLAMA

Nakoula: Ne kajem se zbog filma

image Nakoula Basseley Nakoula

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Čovjek koji tvrdi da je producent filma u kojem se vrijeđa islam izjavio je u intervjuu za Radio Sawu da se ne kaje što je napravio ovaj film koji je izazvao val protesta u mnogim muslimanskim zemljama.

"Ne, ne kajem se. Ožalošćen sam zbog smrti ambasadora, ali se ne kajem što sam napravio ovaj film", izjavio je čovjek koji se predstavio kao Nakoula Basseley Nakoula, 55-godišnji Kopt koji živi u Kaliforniji, na američkoj radiostanici na arapskom jeziku Radio Sawa.

Ambasador Chris Stevens i tri američka zaposlenika pronađena su mrtva u utorak kada su naoruažni ekstremisti napali američki konzulat u Bengaziju za vrijeme demonstracija.

Nakula, kojeg američki mediji smatraju za mogućeg autora kontroverznog filma, zatražio je policijsku zaštitu nakon što su ga u srijedu navečer identificirali mediji.

"Ja stojim iza 14-minutnog dijela filma koji sam stavio na internet i razmišljam da objavim integralni film", izjavio je on za Radio Sawu.

"Niko nije manipulirao mojim filmom", kazao je on.

Na pitanje da li se osjeća krivim zbog antiameričkih napada koje je izazvao ovaj film, on je odgovorio: "Da, osjećam se krivim. Amerika je pretrpjela psljedice filma s kojim nema ništa".

"Imam jednu poruku za cijeli svijet, a ne samo za muslimane. Nadam se da ćete vidjeti film u cjelini prije nego što budete sudili", dodao je.

Sebe je opisao kao "arapskog mislioca kojeg zanimaju muslimanske teme".

Niskobudžetni film "Nevinost muslimana" u prikazanim dijelovima koji su ocijenjeni kao nemoralni i brutalni, vrijeđa poslanika Muhameda a.s.

Postoji izvjesna misterija o autoru filma, jer je bilo informacija da je autor Kopt, egipatski kršćanin, i drugih prema kojim je židov. U početku je prezentirano da je režiser filma Sam Bacile, izraelsko-američki sineast kojeg financiraju židovi.

On se sakrio kada su počeli neredi u Egiptu i Libiji.

Steve Klein, konsultant za film, izjavio je da se Bacile ukočio kad je čuo vijest o smrti američkog ambasadora Stevensa.

(Vijesti.ba/Fena)

 

14.09.2012.

BACANjE SOLI NA ŽIVE RANE

Bacanje soli na žive rane

...........

14.09.2012.

..................

Vlastimir Mijović

.....................

Svijet sjedi na buretu baruta i nikad se ne zna kad će kobna šibica da plane. Jednom se to već dogodilo 11. septembra. Jedanaest godina poslije, istoga datuma, svijet je možda ponovo uronio u vrtlog krvavih sukoba. I dok američka vlada još mjerka svoju reakciju na svirepa ubistva njenih službenika u Bengaziju, lančani protesti stižu pred njene ambasade u Egiptu, Jemenu, Tunisu...

Sve je naizgled krenulo zbog tamo nekog filma i tamo nekog režisera koji je na tamo nekoj internetskoj stranici izvrgnuo ruglu islam i poslanika Muhammeda. Na političkoj sceni na kojoj su suha drva odavno složena kao pred početak najteže zime, požar je time lako podmetnut. Nedavno "proljeće" demokratizacije moglo bi, u tren oka, da se pretvori u paklenu "jesen".

Priča o svirepom ubistvu u Bengaziju, ustvari, stara je priča o nezagašenom opušku usred sasušenog lišća. Tako je tamo, tako je i ovamo: kod nas.

Strah me, iskreno govoreći, kako će se ohladiti ta godinama žareća buktinja od crkve u dvorištu Fate Orlović, opet aktuelizirana sramnim ponašanjem srpske politike. Ko bi čestit povrijeđenoj starici zamjerio da je, onako kako je juče zaprijetila, svojim rukama skloni ispred svoga prozora? I ko bi onda, i kako, obuzdao masu koja bi se, podijeljena za i protiv, u tren oka mogla pohvatati za vratove?

Smisao inadžijskoga postojanja spomenute bogomolje opasno je sličan smislu filma koji je ovih dana, u drugom dijelu svijeta, odnio četiri nevina života i potakao krizu svjetskih razmjera.

I tamo i ovamo, to se isto zove: bacanje soli na žive rane!

 

14.09.2012.

REIS CERIĆ: MUSLIMANI SVIJETOM TREBAJU ŠIRITI MIR, SIGURNOST, LjEPOTU I DOBROTU U SEBI, JER JE TO BUDUĆNOST ČOVJEČANSTVA

Reis Cerić: Muslimani svijetom trebaju širiti sigurnost
...........
14.09.2012.
..............
Reis Cerić: Muslimani svijetom trebaju širiti sigurnost
Reisu-l-ulema IZ u BiH Mustafa ef. Cerić
FOTO: Arhiva

*******************************

Reisu-l-ulema Mustafa Cerić danas je na džuma namazu bio hatib u džamiji "Kralj Fahd" u Sarajevu, te je u hutbi poručio muslimanima Bošnjacima da čuvaju mir i sigurnost "u sebi, u svojoj porodici, u svome komšiluku i svojoj zemlji", javlja Mina.

Cerić je u hutbi poručio vjernicima, da uvijek šire ljepotu i dobrotu u sebi i oko sebe "to je budućnost čovječanstva".

- Neće naslijediti ovu zemlju ni onaj ko je slab ni i onaj ko je agresivan, nego onaj ko je miroljubiv, kazao je.

Poručio je da ne može dobiti legitimitet onaj ko ugrožava druge ljude, ugrožava njihovu sigurnost i mir, te podsjetio da muslimanima "ne smetaju drugi ljudi po svojoj vjeri i kulturi", a one osobe koje izaberu zlo, nasilje, ugrožavanje drugih "ne mogu se identificirati sa našom vjerom".

Cerić je pojasnio da riječ "musliman" doslovno znači miroljubiv čovjek, te upitao kako je došlo do toga da se to značenje preokrene, pa se kaže da je musliman opasan, a ne miroljubiv.

Istakao je da muslimani moraju dati odgovor na to pitanje, te dodao da pored onih koji imaju zlu namjeru prema muslimanima "nažalost ima i među nama onih koji su dali povoda da se o nama tako misli".

- Mi smo muslimani-miroljubivi ljudi i želimo da zavlada mir, želimo da zavlada mir prvo među samim muslimanima a onda i sa njihovim komšijama; i mi smo muhsini jer želimo da ovaj život provedemo šireći dobro i ljepotu gdje god se nađemo, istakao je.

Reisu-l-ulema je rekao da oni koji vrijeđaju druge ljude i njihove svetinje moraju biti osuđeni, moraju čuti naš glas da rade zlo, ali isto tako muslimani ne smiju nasjedati na provokacije koje ih dovode u vrlo tešku situaciju i potcrtao da "muslimane Allah dž. š. uči da su oni ti koji bi trebali svijetom širiti sigurnost, širiti mir i širiti ljepotu".

- Ovdje posebno mi u našoj Bosni i Hercegovini treba da pokažemo ljepotu naše vjere, ljepotu našega mira i naše samopouzdanje koje nas čini da drugi pored nas budu sigurni, naglasio je Cerić.

 

14.09.2012.

KRAJ DUGOGODIŠNJE AGONIJE JAMACA: USVOJEN NACRT ZAKONA O ZAŠTITI ŽIRANATA FBiH

Kraj dugogodišnje agonije jemaca
U BiH ima više od 200.000 prevarenih žiranata
...............
14.09.2012.
..............
Kraj dugogodišnje agonije jemaca

FOTO: arhiva

................................

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH jednoglasno je usvojio Nacrt zakona o zaštiti žiranata FBiH. Prema riječima predlagača ovog nacrta, u skladu s novim zakonom, banke će teretiti prvenstveno korisnika kredita.

Kako nam je kazala Dženana Hadžimahmutović, predsjednica Udruženja žiranata u Sarajevu, ovo je veliki pomak i ona se nada da će banke postupati shodno zakonu.

Poštivanje zakona

- Ovim zakonom kod ugovornih radnji konačno će se znati koja je uloga jemca, a koja je uloga dužnika. Nacrt zakona o zaštiti žiranata pozdravljamo, podržavamo i veoma smo zahvalni Aidi Čikić, zastupnici Saveza za bolju budućnost BiH, te svima onima koji su pomogli da se dugogodišnja agonija jemaca napokon završi - rekla je Hadžimahmutović.

Ona je dodala da, iako je i prije usvajanja zakona bilo dosta toga precizirano, ništa se nije radilo na poboljšanju položaja prevarenih žiranata.

- Očekujemo da će se ovaj zakon poštivati. S obzirom na to da su banke država u državi, ni pravnim ni bilo kojim drugim putem nismo uspjeli ostvariti svoja prava. Iskreno se nadam da će sada napokon uraditi jedan finalni zakon koji će uvesti disciplinu u bankarski sistem, kako bi građani BiH prestali biti robovi tuđih kredita - kazala je Hadžimahmutović.

Prevareni građani

Prema njenim riječima, na nivou BiH ima više od 200.000 prevarenih žiranata i taj broj iz dana u dan raste te se svakodnevno javljaju novi prevareni građani. 

- Koliki je haos vladao ranije, potvrđuje činjenica da su jemci mogli biti administrativno nepismeni penzioneri. Ako zakon i pravna država profunkcioniraju, onda ćemo biti zaštićeni. Prvi put vjerujem da nam država neće okrenuti leđa - dodala je Hadžimahmutović.

Zakon o zaštiti žiranata FBiH podrazumijeva da teret vraćanja kredita snosi njegov korisnik te da jemac može biti samo onaj koji je zaposlen i mentalno sposoban. 

Međusobna podrška

Udruženje žiranata od svog osnivanja u aprilu 2010. godine najviše je radilo na širenju informacija u javnost o novonastaloj problematici s bankama.

- Članove i građane upoznavali smo s načinom na koji smo uvučeni u dužničko ropstvo. Nastojali smo pružiti podršku ljudima koji su već bili uništeni zbog tuđih kredita i dali im snagu da ne pomišljaju na najgore, jer zajedno možemo učiniti mnogo toga - kaže Hadžimahmutović.

 

14.09.2012.

EKSPERT HAŠKOG TRIBUNALA BEZ PODRŠKE VLASTI BiH

Ekspert Haškog tribunala bez podrške vlasti
Zečević odustao od namjere da eksperimentom dokaže da je VRS odgovorna za Markale
...........
14.09.2012.
.............
Zečević odustao od namjere da eksperimentom dokaže da je VRS odgovorna za Markale
 Profesor Berko Zečević: Mujezinoviću se nisam izvinio
FOTO: arhiva

..................................

Profesor Berko Zečević, šef Katedre za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i sudski vještak balističar, odustao je od namjere da u BiH obavi eksperiment kojim bi i praktično dokazao da je Vojska RS kriva za masakr na sarajevskoj tržnici Markale u februaru 1994. godine, a što je tražio i Haški tribunal!

Zečević je takvu odluku donio zbog reakcija i pritisaka koji su uslijedili nakon njegove ispovijesti objavljene prije desetak dana u našem listu pod naslovom "Enver Mujezinović sprečava me da sakupim dokaze za Markale".

Sveta misija

- Razmišljam da pomoć zatražim od vlada SAD-a, Turske, Malezije ili Pakistana. Ili ću čekati da se promijeni vlast u našoj zemlji - najavljuje još ogorčeniji nego ranije uvaženi profesor.

Na ovaj korak Zečevića su natjerali odgovori iz Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH te "Pretisa" na upite našeg lista zbog čega je Zečević spriječen u svetoj misiji odbrane istine o agresiji na BiH.

Naime, direktor Direkcije za namjensku industriju FBiH Fahrudin Smailagić, kojeg je ministar Erdal Trhulj ovlastio da nam odgovori na pitanja, te direktor "Pretisa" Hajrudin Pezo, proteklih dana "bombardirali" su papirologijom u kojoj tvrde da profesor Zečević nije ispoštovao proceduru podnoseći zahtjeve.

Mujezinović je od "Avaza" zatražio da objavimo kako mu se Zečević izvinio, ali profesor to negira. Zečević kaže da jeste bio pozvan na sastanak u Ministarstvo, kojem je prisustvovao i Mujezinović.

- Sastanak je bio korektan. Obećali su mi pomoć. Doduše, Mujezinović je tražio da mu se izvinim, ali ja sam rekao da se nemam za šta izvinjavati, jer sam čuo da savjetnik za vojnu industriju sprečava da uđem u "Pretis", a on je savjetnik - kaže Zečević.

Kao ekspert Tužilaštva u Hagu, profesor Zečević pojavljivao se u više sudskih procesa u Hagu. Kao svjedok Tužilaštva pozvan je i na suđenje krvoloku Ratku Mladiću.

- Ne znam kako ću naći snage za sve to. Posebno me dotuklo to što mi država punih 18 godina neće da pomogne u dokazivanju istine - ogorčen je Zečević.

Kriv što je živ

Zečević je ogorčen što nadležne institucije njega optužuju da nije postupio po procedurama.

- Ispada da je Berko kriv što je živ. Zar nije sramotno što država 18 godina od jednog od najstrašnijih zločina u Sarajevu nije omogućila da se dokaže kako se mi nismo sami ubijali, za šta nas optužuje agresor? Zar ja moram misliti o tim nekim procedurama? Valjda bi mi oni sve to trebali završiti, ja sam profesor i naučnik, ne moram ni znati za tu papirologiju. Oni su sami to trebali završiti. To je suština - kategoričan je Zečević.

 

14.09.2012.

GVATEMALA: UBICU DVOJE DJECE MJEŠTANI ZAPALILI NA LICU MJESTA

Ubicu dvoje djece mještani zapalili na licu mjesta
UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ Pravda u Gvatemali je sve, samo ne spora

...................
14.09.2012.
....................

Ubica dvoje djece u jednoj školi u Gvatemali nije dočekao "pravdu" na sudu. Zapaljen je ispred iste škole nakon što je uhvaćen od strane seljana.

Ministar unutrašnjih poslova Gvatemale Mauricio Lopez Bonilla potvrdio je da je pijani Julio Saquil jučer ušao u školu u sjevernoj pokrajini Alta Verapaz i prerezao grla dvoje djece sa mačetom.

Bonilla je potvrdio kako su stanovnici sela 35-godišnjeg muškarca, nakon što su ga uhvatili, stavili na vatru u školskom dvorištu i spalili.

"On je ušao u jednu od učionica i napao đake, potpuno je odsijekao glave 13-godišnjem dječaku Armandu Coyu Calu i prerezao grlo 8-godišnjoj dejvojčici Evelyn Yanisa Saquij Bin", izjavio je lokalnim medijima vatrogasac Wilson Cahuec.

Motiv napada još se ne zna, a lokalna policija je potvrdila da je zločinac odranije bio poznat zbog problema s drogom i nasiljem.

"Fox News" je izvijestio da je rulja koja je spalila Saquila bila sastavljena od nastavnika iz te škole i lokalnog stanovništva.

Linčovanja nisu rijedak slučaj u Gvatemali. U 2011. godini u toj zemlji bilo čak  234 pokušaja linčevanja, a pri tome najmanje 40 ljudi poginulo.

Lopovi koji budu uhaćeni obično prvo "prođu kroz ruke" razjarenih mještana, a sretni su oni koje policija stigne spasiti na vrijeme. Šake, noge, palice... građani biju čime stignu.

Pogledajte neke od slučajeva koje je i kamera zabilježila...

 

14.09.2012.

NOAM CHOMSKY: ZAŠTO SU AMERIKA I IZRAEL NAJVEĆE PRIJETNjE MIRU

Ratni bubnjevi tutnje nad Iranom
Chomsky: Zašto su Amerika i Izrael najveće prijetnje miru
................
14.09.2012.
...............
Chomsky: Zašto su Amerika i Izrael najveće prijetnje miru

FOTO: Arhiva

..............................

Nije lako pobjeći iz svoje kože i sagledati svijet iz drugačijeg ugla od onoga kako nam ga predstavljaju iz dana u dan. Ali, nije loše da pokušamo. Pogledajmo nekoliko primjera.

Ratni bubnjevi tutnje sve glasnije nad Iranom. Zamislite da je situacija obrnuta.

Iran vodi zločinački i destruktivni rat niskog intenziteta protiv Izraela, uz sudelovanje jedne velesile. Njegovi lideri izjavljuju da pregovori ne vode nikuda. Izrael odbija da potpiše sporazum o nuklearnom nenaoružavanju i ne dozvoljava ulazak inspektorima, kao što je Iran radio. Izrael se i dalje oglušava o pozive ogromne većine zemalja međunarodne zajednice za zonu bez nuklearnog oružja u regionu. Sve vrijeme, Iran uživa podršku svog velikog zaštitnika.

Potom iranski lideri najavljuju kako namjeravaju da bombarduju Izrael i istaknuti iranski vojni analitičari izvještavaju da bi napad mogao da se odigra prije predsjedničkih izbora u SAD-u.

Iran može da upotrijebi svoje moćno ratno vazduhoplovstvo i podmornice koje mu je poslala Njemačka, naoružane nuklearnim projektilima i razmještene nadomak izraelske obale. Kakav god bio plan, Iran računa da će se njegov moćni zaštitnik pridružiti napadu, ako ne i da će ga povesti. Sekretar odbrane SAD-a, Leon Paneta, kaže da, iako mi nismo naklonjeni takvom napadu, Iran će kao suverena država štititi svoje interese.

Sve je ovo, naravno, nezamislivo, ali se zaista dešava, samo što su uloge obrnute. Istina, poređenja nikad nisu egzaktna, a ovo je nepošteno – prema Iranu.

Poput svog zaštitnika, Izrael se služi nasiljem kako mu je volja. Nastavlja sa ilegalnim naseljavanjem okupirane teritorije, čiji su pojedini dijelovi aneksirani, drsko kršeći međunarodno pravo i protiveći se Vijeću sigurnosti UN-a.  Uporno sprovodi brutalne napade na Liban i na zatočene ljude u Gazi, ubijajući desetine hiljada bez uvjerljivog razloga.


Noam Chomsky

Prije trideset godina, Izrael je uništio jedan irački nuklearni reaktor i taj se čin u posljednje vrijeme hvali, dok se ignorišu jaki dokazi, koji potiču čak i od američkih obavještajnih službi, da to bombardovanje nije uništilo nuklearni program Sadama Huseina, nego ga je pokrenulo. Bombardovanje Irana moglo bi imati isti rezultat.

I Iran je vršio agresiju, ali u posljednjih nekoliko stotina godina, samo pod šahovim režimom, koga su podržavale SAD, kada je zauzeo arapska ostrva u Persijskom zalivu.

Iran je pod šahom pokrenuo dva nuklearna programa, uz snažnu podršku zvaničnog Vašingtona. Iranska vlada je brutalna i represivna, poput vašingtonskih saveznika u tom regionu. Najvažniji saveznik, Saudijska Arabija, najekstremniji je islamski fundamentalistički režim i troši ogroman novac na širenje svoje radikalne vehabističke doktrine u inostranstvu. Diktatorske države iz Zaliva, takođe saveznice SAD, brutalno su gušile svaki pokušaj stanovništva da se pridruži Arapskom proljeću.

Pokret nesvrstanih – vlade većine svjetskog stanovništva – sada se sastaje u Teheranu. Ova grupa je čvrsto podržala pravo Irana da obogaćuje uranijum, a neke člance, na primjer Indija – poštuju stroge američke sankcije samo djelimično i preko volje.

Delegati u Pokretu nesvrstanih prepoznaju prijetnju koja dominira diskusijom na Zapadu, i koju je lucidno formulisao general Li Batler, bivši šef Strateške komande SAD: "Krajnje je opasno da se u kotlu animoziteta koji zovemo Bliski istok“, jedna država nuklearno naoružava i tako „podstiče druge države da to isto čine“.

Batler ne govori o Iranu, već o Izraelu, koji se u arapskim zemljama i u Evropi smatra najvećom prijetnjom miru. U arapskom svijetu, SAD se rangira kao druga po veličini prijetnja, dok se Irana, iako ga ne vole, mnogo manje boje. U mnogim anketama, većina tamošnjih građana smatra da bi region bio bezbedniji kada bi Iran imao nuklearno oružje i tako uspostavio ravnotežu prijetnjama.

Ako se Iran zaista kreće ka nuklearnom naoružavanju – ovo je još uvijek nepoznato američkim obavještajnim službama – to je možda zato što je „podstaknut da isto to čini“ američko-izraelskim prijetnjama, koje se redovno iznose u oštroj suprotnosti sa Poveljom Ujedinjenih nacija.

Zašto je onda Iran najveća prijetnja svjetskom miru, kako se predstavlja u zapadnom diskursu? Primarni razlog su prepoznale američka vojska i obavještajne agencije, kao i njihove izraelske kolege: Iran bi mogao da poljulja riješenost SAD i Izraela da upotrijebe silu.

Uz to, Iran mora biti kažnjen zbog svog „uspješnog otpora“, kako je glasila optužba Vašingtona protiv Kube prije pola vijeka, što je i dalje pokretač američkog nasilja nad Kubom, koje se nastavlja uprkos međunarodnoj osudi.

Drugi događaji sa naslovnih strana takođe bi se mogli osmotriti iz drugačije perspektive. Zamislimo da je Džulijan Asanž objelodanio ruske dokumente sa važnim informacijama koje je Moskva željela da sakrije od javnosti, a da su ostale okolnosti identične.

Švedska ne bi oklijevala da nastavi sa svojom istragom i prihvatila bi ponudu da sasluša Asanža u Londonu. Objavila bi da Asanž neće, ako se vrati u Švedsku (na šta je pristao), biti izručen Rusiji, gdje su šanse za pošteno suđenje male.

Švedskoj bi se ukazivalo poštovanje zbog njenog principijelnog stava. Asanž bi bio hvaljen za svoj rad u službi građana – što, naravno, ne bi remetilo potrebu da se optužbe protiv njega shvate ozbiljno u svim tim slučajevima.

Najzapaženije ovdašnje vijesti tiču se američkih predsjedničkih izbora. Odgovarajuću perspektivu dao je sudija Vrhovnog suda Luis Brendajs, koji smatra da „možemo imati demokratiju u ovoj zemlji ili možemo imati bogatstvo koncentrisano u rukama malobrojnih, ali ne možemo imati i jedno i drugo.“

Prateći ovo zapažanje, izvještavanje o izborima trebalo bi da je koncentrisano na uticaj kapitala na politiku, koji je detaljno analiziran u nedavno objavljenoj studiji Martina Gilensa „Bogatstvo i uticaj: ekonomska nejednakost i politička moć u Americi“.

On pokazuje da je velika većina stanovništva "nemoćna da usmjerava državnu politiku“ kad se njihovi stavovi razlikuju od stavova bogatih, koji praktično dobijaju sve što im je važno.

Nije ni čudo, onda, što su u nedavnom rangiranju 31 članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, u oblasti socijalne pravde Sjedinjene Države zauzele 27. mjesto i pored svojih nesvakidašnjih prednosti.

Ili da racionalni tretman važnih pitanja obično iščezava u predizbornoj kampanji, na način koji se ponekad graniči sa komičnim.

Uzmimo jedan primjer. Pol Krugman piše da uvaženi „Veliki Mislilac“ Republikanske stranke, Pol Rajan, govori da svoje ideje o finansijskom sistemu dobija od glavnog lika jednog trivijalnog romana – „Ravnodušni Atlas“ – koji traži uvođenje zlatnih kovanica umjesto papirne valute.

Ostaje nam samo da se sjetimo jednog zaista velikog pisca, Džonatana Svifta. U „Guliverovim putovanjima“, njegovi mudraci iz Lagada nose sav svoj imetak u zavežljaju na leđima i tako ga koriste za razmjenu bez nepotrebne smetnje u zlatu. Ovako bi privreda i demokratija zaista procvjetale i još bolje, nejednakost bi se drastično smanjila, što bi bilo priznanje duhu sudije Brendajsa.

...............................

***************aaaaaaaaaaaaaaaaaa


14.09.2012.

RIJASET IZBiH SREBRENICU ĆE PROGLASITI SAKRALNIM MJESTOM MUSLIMANA?!

Prijedlog grupe bošnjačkih intelektualaca
Rijaset IZBiH Srebrenicu će proglasiti sakralnim mjestom muslimana?!
14.09.2012.
.....................
Rijaset IZBiH Srebrenicu će proglasiti sakralnim mjestom muslimana?!

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini razmotrio je prijedlog grupe bošnjačkih intelektualaca da Islamska zajednica proglasi Srebrenicu sakralnim mjestom muslimana.

Reisu-l-ulema će s muftijom tuzlanskim detaljno proučiti ovu inicijativu i za sljedeću sjednicu Rijaseta pripremiti prijedlog o označavanju mezarja u Potočarima mjestom posebnog značaja i poštovanja (harem), saopćeno je iz Rijaseta.

Na jučerašnjoj sjednici analizirane su i protekle ramazanske aktivnosti te izraženo zadovoljstvo prisustvom vjernika, posebno mlađih, na namazima, mukabelama, kao i sviješću o izvršavanju obaveze zekata i sadekatu-l-fitra.

Prihvaćena je informacija o organizaciji i sadržaju svečanosti najavljene za 18. septembar povodom dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića na čelu Islamske zajednice.

Vakufska direkcija predložila je nova uvakufljenja te inicirala, a Rijaset odobrio, izradu pravila o uređenju mezarja, kako bi se pitanje upravljanja i uređenja mezarja riješilo jednoobrazno.

Odobrene su također inicijative za usvajanje strategije djelovanja Islamske zajednice u vezi sa zaštitom bošnjačke imovine na području Republike Srpske putem uvakufljenja nekretnina te za obnovu i revitalizaciju Kalin hadži Alijine džamije.

Ured za hadž i umru je prezentirao odobreni izvještaj o pripremama za organizaciju hadža u 2012. godini te je donesena odluka o formiranju stručne komisije za praćenje ostvarivanja vjerskih prava muslimana i muslimanki u Bosni i Hercegovini.

Rijaset je podržao prijedlog uprave Gazi Husrev-begova vakufa o davanju nove namjene Kuršumliji medresi i njenoj adaptaciji u muzejski prostor Islamske zajednice.

Na prijedlog reisa Cerića, odlučeno je da se dodijeli priznanje „Bosanski orden islama prvoga reda“ dr. Adilu Felahu, zamjeniku ministra vakufa Kuvajta za njegovu nesebičnu podršku Islamskoj zajednici i muslimanima u Bosni i Hercegovini.

Rijaset je odlučio i da priznanje bude dodijeljeno dosadašnjem zagrebačkom muftiji Ševki ef. Omerbašiću.

 

14.09.2012.

DUŠAN RAILIĆ: IŠLO SE U SANSKI MOST DA SE "ČISTE" MUSLIMANI - DRAŽEN MIKULIĆ OSUĐEN NA ŠEST GODINA ZATVORA

Svjedok Railić: Išlo se u Sanski Most da se "čiste" muslimani

imageSud BiH

SARAJEVO - Na suđenju Predragu Prošiću, svjedok Optužbe ispričao je kako je čuo da je optuženi bio u Sanskom Mostu 1992., kada se vršilo “čišćenje od muslimana”. Sjećam se jednog Tute, i tog Prošića sam iz viđenja znao, zaboravio sam mu ime. Čuo sam da je 1992. bilo čišćenje Sanskog Mosta.

Mlađi su išli, Prošić je bio mlađi. Ja sam ostao u Lušci-Palanci, jer su stariji ostajali. Išlo se u Sanski Most da se čiste muslimani, rekao je Dušan Railić, nekadašnji pripadnik Šeste sanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Railić je ispričao da je on 1992. bio u protivoklopnom vodu, te da Prošić nije bio s njim u vodu.

Svjedok je dodao da su vojnici u Sanski Most nosili automatsko naoružanje, te da je od saboraca čuo da je optuženi “išao na muslimanske kuće”.

- Ja sam čuo da ljudi pričaju u jedinici da se htio isticati kao nekakav veliki Srbin, čuo sam da je išao na kuće muslimanske. Šta je radio, ne znam. Slušao sam da ga je privodila policija, ljudi su u komandi pričali, kazao je Railić, dodavši da on nije vidio da je Prošića privodila Vojna policija.

Predrag Prošić je optužen da je, kao pripadnik Šeste sanske brigade VRS-a, učestvovao u širokom i sistematičnom napadu na sela na području Sanskog Mosta, te u progonu, zatvaranju, paljenju kuća i ubijanju civila nesrpske nacionalnosti.

Kako se navodi u optužnici, Prošić je 27. maja 1992. ušao u kuću Hilme Hegića, gdje se nalazilo devet civila, među kojima je bila i trudnica, ubio ih, a kuću u kojoj su bili zapalio.

Prošiću je na teret stavljeno i učešće u protjerivanju civila i njihovom zatvaranju u zatočeničke objekte u Sanskom Mostu, odakle je dio muškaraca kasnije prebačen u logor Manjača.

Svjedok je kazao da je tokom 1992. viđao Prošića u prolazu, ali rijetko.

Nastavak suđenja zakazan je za 28. septembar, prenosi BIRN - Justice Report.


(Vijesti.ba/Fena)

Dražen Mikulić osuđen na šest godina zatvora

imageDražen Mikulić

SARAJEVO - Sud BiH osudio je Dražena Mikulića na šest godina zatvora za zločine nad bošnjačkim civilima u Dretelju kod Čapljine 1993. godine. Sudsko vijeće utvrdilo je da je Mikulić, nekadašnji pripadnik vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), kriv po dvije tačke optužnice za učestvovanje u premlaćivanju zatvorenika u Dretelju.

Mikuliću je nakon izricanja presude određen pritvor, prenosi BIRN.

U toku suđenja, većina nekadašnjih zatvorenika Dretelja, koji su svjedočili, rekli su da ih je zlostavljao Dražen Mikulić, prenosi Srna.

Odbrana je pokušala dokazati da je optuženi u tom periodu bio ranjen i da je poslije bolovanja raspoređen na druge zadatke.

U toku oružanog sukoba između nekadašnje Armije BiH i HVO-a, od juna do sredine jula 1993. godine, na području Hercegovine provedeno je masovno hapšenje Bošnjaka.

Dio Dretelja u koji su zatvarani Bošnjaci bio je, prema dokumentima Tužilaštva BiH, u nadležnosti Vojne policije HVO-a, kojoj je pripadao i Mikulić.

(Vijesti.ba)

 

 

14.09.2012.

PREVRŠILI SVAKU MJERU U VRIJEĐANjU ISLAMA

Vlajki: Novo vrijeđanje islama putem filma

imageEmil Vlajki

........................

BANJA LUKA - Na Zapadu se ustalio loš običaj kontinuiranog vrijeđanja islamske religije u raznim formama: karikaturi, štivu, filmu, navodi dopredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki povodom novog vrijeđanja islama putem filma.

"Stavljati u pitanje politizaciju vjere, bilo koje, na primjer krstaških ratova, krivo shvaćenog i prakticiranog džihada ili raznih oblika vjersko- političkog terorizma, jedna je stvar. Ali izrugivati se fundamentima religije, njenim simbolima i ključnim akterima, neodgovorno je, neukusno i prljavo jer je to u prvoj i krajnjoj liniji izrugivanje, nipodaštavanje cjelokupne civilizacije. Najnoviji filmski produkt sa Zapada, gdje se vrijeđa prorok Muhamed, prevršilo je svaku mjeru neukusa i odvratnosti. Plodovi gnjeva muslimanskog pučanstva bili su očekivani i na žalost tragični", smatra Vlajki.

On na kraju saopćenja navodi  da je ubojstvo američkog ambasadora u Libiji, koje se hoće prikazati kao rezultat tog revolta, smišljen zločin onih čiji su ciljevi sve drugo, samo ne religijski.


(Vijesti.ba/Fena)

Sarajevo: Protesti protiv filma "Muslimanska nevinost"

imageFoto: Anadolija

SARAJEVO - Grupa mladića protestirala je danas poslije džuma-namaza ispred Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu protiv filma  "Muslimanska nevisnost" u kojem se vrijeđa ličnost Božijeg poslanika Muhameda a. s. Nosili su transparent na kojem je bilo ispisano "Smrt filmu Muslimanska nevinost".

Također, dijeljeni su letci u kojima se navodi da je producent filma Sam Bacile Izraelac koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Tvrde kako je za "The Wall Street Journal" izjavio: «Muslimani su rak, te su potrebni insekti koji bi ih uništili". Također, ističe se kako je film snimljen za potrebe Izraela.

U hutbi koja je danas održana u Gazi Husrev-begovoj džamiji na film se osvrnuo i zamjenik reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini hafiz Ismet ef. Spahić, ali osuđujući nasilje koje se desilo u Libiji nakon pojave filma.

"Moram kao i vi da sudjelujem u fitnulucima koji se ovih dana dešavaju. Jedan američki režiser je napravio film u kojem se najpogrdnije govori o Muhamedu a. s. i islamu. Muslimani umjesto da imaju dostojanstva i da to pretrpe, prave još gori fitneluk – ubistvo, tragediju. Na taj način se ne može djelovati. Ako vjerujemo u Kur'an i Allaha, a vjerujemo, znamo da je Allah rekao: "Poslaniče, oni koji te napadaju ostat će bez spomena". Ne treba tu naša snaga, tu je Allahova snaga koja će one koji napadaju islam i muslimane ostaviti bez traga", kazao je Spahić.

Dodao je da niko od onih koji su kroz historiju vrijeđali Muhameda a. s. nije postao veliki čovjek, već ga je historija zaboravila.

"Zato muslimani, gore glavu! Muslimani trebaju imati dostojanstva da se dignu iznad ovog kaleža, jer nekome je stalo da ukalja muslimane", istakao je hafiz Spahić.


Spahić: Muslimani se međusobno blate

Spahić se osvrnuo i na kampanju za lokalne izbore u BiH, osuđujući razne javne sukobe i optužbe među bošnjačkim političarima i vođama.

"Za nas ne postoje predizborni skupovi gdje se blate muslimani. Gdje je jedan drugog optužuju, iznose mane", rekao je Spahić, podvlačeći da se takve optužbe iznose u medijima i da u tome prednjače dnevni listovi. Pozvao je muslimane da ne idu na skupove gdje se blate muslimani.


(Vijesti.ba/Anadolija)

Protesti zbog filma ne jenjavaju, Zapad jača mjere sigurnosti

image

Njemačko ministarstvo vanjskih poslova u petak je objavilo da je, nakon napada na američki konzulat u Libiji, pojačalo mjere sigurnosti oko svojih ambasada u muslimanskim zemljama u kojima se održavaju žestoki protesti protiv Zapada zbog prikazivanja američkog protuislamskog filma.

- Ministarstvo vanjskih poslova je pojačalo mjere sigurnosti oko ambasada i konzulata u muslimanskim zemljama zbog mjera sigurnosti, stoji u saopćenju. Ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle pozvao je muslimane da "se vrate miroljubivim protestima“.

Snage sigurnosti u Jemenu blokirale su u petak ulice oko američke ambasade u Sana'ai, pripremajući se za nastavak protesta protiv filma kojeg smatraju uvredljivim.

- Nastavit ćemo s protestima sve dok SAD ne zabrani taj film, poručio je jedan od 30-ak demonstranata koji su se okupili ispred američke ambasade. Dan ranije je u sukoba demonstranata i policije jedna osoba poginula i 15 povrijeđeno.

Iz Afganistana stiže vijest da je većina zapadnih ambasada pojačala mjere sigurnosti za zaštitu svog osoblja u Kabulu te je stranim državljanima "ozbiljno preporučeno da ne izlaze van". U hitnoj poruci, američki ambasador je svoje sugrađane u Afganistanu podsjetio da su se protesti zbog prikazivanja filma "Nevinost muslimana" pretvorili u pravo nasilje i žestoke napade na strance".

Oko 350 muslimana okupilo se u znak protesta protiv spomenutog filma ispred američke ambasadi u Džakarti.

- Taj film vrijeđa našeg proroka i mi to osuđujemo. To je objava rata, kazao je glasnogovornik islamističkog pokreta Hizbut Tahrir.

Indonezija je najnapučenija islamska država s 240 miliona stanovnika.

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan je ocijenio da je taj američki protuislamski film jest "provokacija", ali da ne opravdava nasilje koje je zahvatilo muslimanske zemlje Bliskog istoka i Magreba.

- Uvreda nanesena proroku Muhammedu ne može se opravdati slobodom izražavanja, ali to ne može biti opravdanje za  napade na nevine ljude. To se ne može ničim opravdati, a posebno ne islamom, kazao je Erdogan.

U Jordanu su salafisti najavili proteste pred američkim diplomatskim predstavništvom, ali su jordanska Muslimanska braća, poput svojih egipatskih istomišljenika, pozvali na "mirni prosvjed".

Zbog "regionalnih napetosti", Izrael je tokom molitvi u petak pojačao mjere sigurnosti u Starom gradu i Istočnom Jerusalemu.

Nakon primljenih prijetnji islamskih ekstremista, libijske vlasti su bez najave obustavile sav aviosaobraćaj iznad Bengazija. Jedan neimenovani izvor tvrdi da su primljene prijetnje o napadima projektilima zemlja-zrak.

Saudijska Arabija je osudila film "grupe neodgovornih ljudi", ali i nasilne reakcije i napade na američke ciljeve.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon osudio je "pakostan filmski video", ocijenivši da su autori filma "namjerno" željeli izazvati "prolijevanje krvi".




(Vijesti.ba/Fena)

 

 

14.09.2012.

REGIONALNA SARADNjA POLICIJE U BORBI PROTIV CYBER KRIMINALA

Regionalna saradnja policije u borbi protiv cyber kriminala

Ministri unutrašnjih poslova Crne Gore, BiH i Srbije: Ivan Brajović, Sadik Ahmetović i Ivica Dačić

********************************************

U Sarajevu se održava Međunarodna konferencija o sigurnosti Balkana, pod nazivom 'Tehnologija i obrazovanje - izazovi u svijetu kibernetičke infrastrukture'. To je bila prilika da ministri unutrašnjih poslova i pripadnici sigurnosnih agencija razmijene iskustva u borbi protiv visokotehnološkog ili Cyber kriminala, što podrazumijeva preprodaju narkotika putem interneta, zloupotrebu djece, trgovinu ljudima, ali i zloupotrebe platnih kartica i da sagledaju kako se zajedničkim snagama mogu efikasnije boriti protiv ovog vida kriminala.

Razvojem visokih tehnologija i kriminal je postao sofisticiraniji nego što je bio ranije i ponekad ga je teško i prepoznati, kaže premijer Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić.

Internet se koristi za preprodaju narkotika, zloupotrebu djece, trgovinu ljudima, ali i za krađu ličnih podataka korisnika interneta, te zloupotrebe platnih kartica, objašnjava Dačić i dodaje da je najveći problem zloupotreba djece putem interneta.

„Zloupotreba različitih internet servisa za ostvarivanje kontakta sa decom i maloletnim licima, njihovu zloupotrebu u virtuelnom prostoru, širenje materijala nastalog zloupotrebom dece, doživelo je svoju punu ekspanziju, što je podstaklo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije da u cilju suzbijanja jedne od najnegativnijih društvenih pojava otvori akciju trajnog karaktera pod nazivom Armagedon, čiji je ishod bio hapšenje desetine internet predatora“, kaže ministar unutrašnjih poslova i premijer Srbije.

Imajući u vidu da ova vrsta izazova nadilazi nacionalne granice za borbu protiv ovakve vrste kriminala, neophodna je saradnja policija svih država regiona, kaže ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Ivan Brajović.

„Kod nas postoji svijest o ogromnom problemu i kod nas postoji apsolutna želja za saradnjom u ovoj oblasti, kao svim oblastima borbe protiv raznih vidova kriminala. Čini mi se da se jedino na takav način možemo suprotstaviti nečemu što možemo slobodno označiti kao pošast trećeg milenijuma.“

Bosna i Hercegovina i u ovome kaska za susjedima. Ono što Bosni i Hercegovini predstoji, a što susjedi već imaju, jeste nacionalna Strategija za borbu protiv cyber kriminala, kaže  ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović.

Ivica Dačić i Sadik Ahmetović
....................................................
​​„Visokotehnološki kriminal je prepoznat kao ozbiljna prijetnja i u Bosni i Hercegovini, jer je stopa visokotehnološkog kriminala i broja povratnika u izvršenje ovih krivičnih djela u stalnom porastu. Moram reći da nisam zadovoljan – kao ministar sigurnosti – kad je u pitanju cyber kriminal, i da je to prostor gdje moramo ostvariti određeni napredak u svim segmentima, u svim agencijama za provođenje zakona. Vjerovatno već od danas, zajedno sa našim partnerima, pokušaćemo se dogovoriti da napravimo jednu kvalitetnu strategiju. Ona će vjerovatno pokazati sve nedostatke koje imamo i sve aktivnosti koje trebamo poduzeti, i u stručnom i u materijalnom smislu“, kazao je Ahmetović.

Srbija je odmakla najdalje u regionu u borbi protiv ove pošasti. Usvojila je i nacionalnu strategiju borbe protiv cyber kriminala i uskladila zakonodavstvo sa međunarodnom konvencijom i evropskim zakonima. Potpisan je i sporazum o saradnji sa EUROPOL-om što ovoj zemlji omogućuje razmjenu podataka sa svim zemljama koje su članice EUROPOL-a. No, ono što i Srbiji još uvijek nedostaje je prilagođavanje policijskih struktura novim izazovima, kaže Dačić.

„Navešću samo jedan primer. Vi znate kako se obično primaju zaposleni u ministarstva unutrašnjih poslova i policiju. Jedan od najboljih stručnjaka iz ove oblasti nije mogao da prođe prijemni ispit, odnosno zdravstveni pregled u Ministarstvu unutrašnjih poslova zato što ne vidi dobro na levo oko – kao da će on koji radi u odelenju za visokotehnološki kriminal da učestvuje u takmičenju u streljaštvu ili nekim drugim borbenim disciplinama, a bavi se prevencijom i borbom protiv visokotehnološkog kriminala. Policija mora da shvati da je ovo XXI vek i da se ne može načinom na koji se delovalo u proteklim vekovima boriti protiv modernih tehnologija. A ako ne menjamo sami sebe, visokotehnološki kriminal će nas pobediti.“

Turski ministar unutrašnjih poslova Idriz Naim Šahin prenio je iskustva svoje zemlje u borbi protiv ovog vida kriminala. Naime, Turska je oformila posebnu akademiju na kojoj se obučavaju kadrovi za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.

Naša filozofija je takva da naš uposlenik treba biti pametniji od kršioca zakona. Šta to znači? Treba da razmišlja njegovom glavom, njegovom pameću i da bude uvijek korak ispred njega. Jedino na taj način ćemo biti u prilici da ostvarimo pozitivne rezultate.“

Šahin je predložio da takvu akademiju osnuju i zemlje Balkana, a Turska bi u tome mogla dati svoj doprinos.

 

14.09.2012.

PREDSJEDNIK VLADE SRBIJE IVICA DAČIĆ U SARAJEVU: SRBIJA ŽELI ČISTE ODNOSE SA BOSNOM I HERCEGOVINOM

Dačić u Sarajevu: Srbija želi čiste odnose sa BiH

Ivica Dačić sa članovima Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Nebojšom Radmanovićem i Željkom Komšićem

Ivica Dačić sa članovima Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Nebojšom Radmanovićem i Željkom Komšićem

...................................

Napredak u bilateralnim odnosima i dobrosusjedskoj saradnji postiže se samo stalnim dijalogom između dvije zemlje, poručio je nakon susreta sa premijerom Srbije Ivicom Dačićem predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Izetbegović je također ukazao na potrebu iniciranja aktivnosti na rješavanju otvorenih pitanja između Bosne i Hercegovine i Srbije.

„Prošlost nećemo zaboraviti, ali želimo izgraditi sigurnu i stabilnu budućnost za sve naše građane. To jedino možemo osigurati kroz dogovore i kompromise. Razgovarali smo o odnosima dvije zemlje, sa posebnim osvrtima na neka otvorena pitanja koja bismo trebali konačno početi rješavati. To se prvenstveno odnosi na pitanje dogovora o granici, korištenju hidropotencijala rijeke Drine, rješavanju imovinsko-pravnih odnosa itd.“

Bosna i Hercegovina poštuje odluku Srbije da ima neutralan status kada je u pitanju NATO, dodao je Izetbegović, uz napomenu da je siguran i da Srbija poštuje stav Bosne i Hercegovine da želi skorašnji ulazak u tu vojno-političku asocijaciju.

Za premijera Srbije Ivicu Dačića niz sastanaka u Sarajevu protekao je u konstruktivnoj i korektnoj atmosferi. Bosna i Hercegovina i Srbija imaju mnogo zajedničkog i potrebu da se zajednički djeluje:

„Mislim da je danas najlakše mahati onim sa čime se ne slažete, a da je teško i veliki je napor dolaziti do kompromisa i do održivih rešenja.“

Premijer Dačić sastao se tokom dana i sa ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom, te je tom prilikom poručio:

„Sarajevo ne treba da se ljuti na Beograd kada ima specijalne odnose i posećuje Banjaluku, isto kao što Banjaluka ne treba da se ljuti na Beograd kada Beograd posećuje i ima odnos sa Sarajevom, zato što Srbija želi da ima čist račun.“

Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija iznio je tokom susreta s Dačićem ideju o definisanju načina rada u rješavanju problema.

„Konkretno – da pokrenemo međudržavni savjet za saradnju Bosne i Hercegovine i Srbije, koji se zadnji put sastao početkom 2005.“, kazao je Lagumdžija.

Premijer Srbije Ivica Dačić izrazio je nadu da će do kraja godine Beograd posjetiti predsjedavajući Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, kako bi se otvorio proces konkretnog rješavanja otvorenih pitanja između dvije zemlje.

 

14.09.2012.

DA LI JE MOGUĆA REKONSTRUKCIJA FEDERACIJE BiH

Da li je moguća rekonstrukcija Federacije BiH

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

.......................................

Ambasador SAD-a u BiH Patrick Moon, kao gost panela na univerzitetu u Vašingtonu, najavio je da će početkom naredne godine sa nevladinim sektorom i lokalnim partnerima započeti razgovor o rekonstrukciji Federacije BiH s ciljem da bude što efikasnija, manje birokratska i u svrsi razvoja i prosperiteta svojih građana. I dok većina bh. političara tu inicijativu podržava, neki analitičari kažu kako je civilni sektor u BiH toliko slab da ne može pokrenuti nikakav značajniji proces, te da je za ustavne promjene nužna politička volja.

Federacija Bosne i Hercegovine jedan je od dva bosanskohercegovačka entiteta, koji ima 11 vlada, 11 skupština, stotinu ministara, isti broj zamjenika, vozača i sekretarica. Osim zakonodavne i izvršne vlasti, na nivou Federacije BiH postoji Ustavni i Vrhovni sud, predsjednik i dva potpredsjednika sa svojim savjetnicimaa, vozačima i sekretaricama. No, tu nije kraj. Ovaj bh. entitet ima 10 kantona koji, svaki za sebe, imaju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, zasebno školstvo, zdravstvene i kulturne ustanove, a finansiraju se iz kantonalnih budžeta. Ali, ni tu apsurdi ne prestaju. Nije moguće polagati ni vozački ispit u opštinama koje nisu dio istog kantona, a u jednom kantonu ne važi zdravstveno osiguranje drugog kantona.

Patrick Moon
...........................
​​Kako živjeti u ovakvim paradoksima, najbolje znaju građani Olova, gradića udaljenog 50-tak kilometara od Sarajeva. Do početka rata administrativno su pripadali glavnom gradu BiH, a nakon njega ušli su u sastav Zeničko-dobojskog kantona. Da bi došli do Zenice, udaljene 120 kilometara, gdje se, prema Ustavu jedino mogu liječiti, prolaze kroz Sarajevo. Zbog te činjenice su ogorčeni.

„Mi fizički, ma kako god okrenete, pripadamo Sarajevskom kantonu. To što je nama urađeno, kao Olovu, je katastrofa“, kaže jedan od Olovčana a njegov sugrađanin dodaje: „Meni treba, ako hoću da se liječim, prvo da odem u Sarajevo, pa za Zenicu. To je dupli put“

Problemi građana Olova nisu naišli na razumijevanje u Federalnom parlamentu, od čijih su poslanika tražili da izmijene zakon o federalnim jedinicima i taj grad pripoje Kantonu Sarajevo. Za to, kao i za sve ostalo, nije postojala politička volja, zbog čega se, uostalom, 17 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije pomaklo sa “mrtve tačke” kada je riječ o ustavnim promjenama. Svi dosadašnji prijedlozi dolazili su od predstavnika međunarodne zajednice, pa tako i posljednji, američkog ambasadora u BiH Patricka Moona. On je, naime, najavio da će početkom naredne godine sa nevladinim sektorom i lokalnim partnerima započeti razgovor o rekonstrukciji Federacije BiH. Mišljenja političara, u tom smislu, su podijeljena.

Potrebne promjene najprije na državnom nivou

Tako u SDA smatraju kako ustavne promjene treba početi na državnom nivou, pa tek onda ići na niže nivoe vlasti. O tome Amir Zukić, generalni sekretar SDA kaže:

„To je jeftinije, efikasnije i bolje, jedino pravo rješenje, s druge strane, ulazeći, da kažem, u kuću na mala vrata, na prozor, neće ponovo dobro Bosni i Hercegovini donijeti.“

Predstavnici stranaka sa hrvatskim predznakom već neko vrijeme u javnim istupima zagovaraju treću federalnu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine. Iako nikada konkretno nisu govorili koje dijelove bi obuhvatala, naslućuje se kako se radi o povezivanju kantona sa većinskim hrvatskim stanovništvom. O tome da li je za HDZ BiH prihvatljiva inicijativa američkog ambasadora i kako bi trebala izgledati Federacija BiH, odgovara Marinko Čavara, potpredsjednik te stranke.

„Treba reorganizirati Bosnu i Hercegovinu u četiri teritorijalno-administrativne jedinice, od kojih bi jedan bio Distrikt Sarajevo, dok bi druge teritorijalne jedinice uredile na istovjetan način prava naroda i onih koji su u manjem broju, a na taj način vjerovatno i osigurali da legitimni predstavnici konstitutivnih naroda imaju svoje predstavnike u vlasti. Podupiremo jednu takvu inicijativu.“

„Mi ne smijemo nekom novom rekonstrukcijom Federacije dovesti opet ili dio FBiH ili dio nekog naroda, ili jedan narod u diskriminirajući položaj“, smatra portparol HDZ 1990 Veso Vegar.

Nepovjerenje u civilni sektor

Iako američki ambasador u BiH rekonstrukciju Federacije BiH vidi u svjetlu smanjenja birokratije, njenog razvoja i prosperiteta svih građana, postavlja se  pitanje - koliko je to moguće u trenutku kada domaći političari nisu u stanju da se dogovore ni oko najobičnijih pitanja, a kamoli novog preustroja države ili jednog njenog entiteta. No, pojedini analitičari kažu kako bi civilno društvo, kako je to zamislio Patrick Moon, trebalo o tome da razgovara, a ponuđena rješenja dostavi bh. političarima..

„Očigledno međunarodne instance, uključujući i američku administraciju prepoznaju kako je teško dobiti političku saglasnost od lidera da urade nešto što će biti objektivno protivno njihovom interesu,
Slavo Kukić
..........................
​​ali zato u interesu svih drugih. Jedan od načina jeste da se ta adresa jednostavno zaobiđe – da političke stranke prestanu biti motorna snaga u ovoj zemlji, jer oni to, očigledno, nisu“, kaže Adis Arapović, predstavnik Centara civilnih inicijativa.

Iako se Slavo Kukić, profesor na mostarskom sveučilištu slaže kako je neophodno Federaciju BiH rekonstruisati, misli da najprije treba početi od preustroja Bosne i Hercegovine. Ali, s obzirom na sadašnje dijametralno suprotne politike koje su zastupljene, nije siguran da je to moguće, kao što, kako kaže, ne vjeruje da civilno društvo može naći rješenje.

„Civilni sektor u Bosni i Hercegovini je toliko slab da on zapravo ne može pokrenuti niti kakav značajniji proces. On može biti poticaj, ali nužna je politička volja. Što se mene tiče, političke volje nema i ja ne vidim brzo rješenje koje je na fonu evropskih vrijednosti i evropskih rješenja kojima je zajamčena sloboda i građaninu pojedincu i kolektivitetima, ali kojima je i administrativno ustrojena država koja ne opterećuje njezine građane“, zaključuje Kukić.

 

14.09.2012.

PREDIZBORNI CIRKUS POLITIČARA U BOSNI I HERCEGOVINI

Predizborni cirkus političara u BiH

Jedan od predizbornih plakata u Vlasenici (foto: Mario Iličić / Slobodna Bosna)

Jedan od predizbornih plakata u Vlasenici (foto: Mario Iličić / Slobodna Bosna)

...................................

Otvaranje puteva, vodovoda, presijecanje vrpci – uobičajeni su dijelovi predizbornog kolorita vladajućih stranaka u Bosni i Hercegovini. One biračima nastoje poručiti da ih, glasajući ponovo za njih, u budućnosti očekuje prosperitet najavljen upravo ovim potezima. Zbog toga je uobičajena pojava u predizbornoj kampanji - zloupotreba javne funkcije u korist stranke, što prema mišljanju analitičara – zakonom nije precizno definisano.

Oko polovine građana Bosne i Hercegovine smatra da je izborni sistem korumpiran, odnosno, da u vrijeme kampanje i tokom samih izbora ima različitih zloupotreba – pokazalo je istraživanje dobojskog Centra za humanu politiku. Ilustracije radi, dok se u zemljama s više demokratičnosti nosioci javnih funkcija tokom kampanja odriču stranačkih, u Bosni i Hercegovini se dešava da predsjednik entiteta, koji je istovremeno i predsjednik stranke, obilazi čak i minorne predizborne skupove.

Kako se ponaša predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik objašnjava novinar portala Buka Dragan Bursać: „Posjećuje, bukvalno, svaku mjesnu zajednicu, samo se ne zna da li on posjećuje nju u svojstvu predsjednika stranke, u svojstvu najharizmatičnijeg člana te stranke ili u svojstvu predsjednika RS. Tako da je Milorad Dodik najflagrantniji primjer kako se upotrebljava ili zloupotrebljava funkcija u cilju reklame pojedinih kandidata, promovisanja pojedinih kandidata na lokalnom nivou.“

Centar za humanu politiku iz Doboja radio je istraživanje prošlog mjeseca na temu korumpiranosti izbora. Direktor Centra Momir Dejanović, između ostalog, i na osnovu toga smatra da je u predizborno vrijeme najčešća zloupotreba javnih resursa i javnih funkcija.

„Onoliko koliko mi pratimo izbore, onoliko koliko raspolažemo podacima i ono što je naš utisak je da imamo nepoštene izbore i da tih zloupotreba ima i u predizborno vrijeme, a i na dan izbora. A to potvrđuju i ovi rezultati anketnog istraživanja, gdje 50 posto građana misli da nam izbori nisu pošteni, da postoje ove zloupotrebe o kojima sam govorio i da su neki čak imali to iskustvo“, kaže Dejanović.

Zloupotreba funkcije bez zakonskih sankcija

Portparolka organizacije Trasnparency International BiH Ivana Korajlić napominje da zakon nije riješio problem zloupotrebe javnih funkcija na izborima.

„Čim vi nemate nekakav način da sankcionišete takvo ponašanje, samim tim ništa ni ne sprečava funkcionere da zloupotrebljavaju tu svoju poziciju i da na sve moguće načine bilo kakvu priliku iskoriste za dobijanje izbornih poena i za dobijanje glasova“, ističe Ivana Korajlić.

Novinar OBN televizije Mimo Šahinpašić potvrđuje da sistem omogućava takvo ponašanje nosilaca javnih funkcija jer zloupotreba funkcije nije zabranjena: „Nema nikakvih instrumenata koji bi takvom čovjeku, takvom političaru i njemu sličnima stao u kraj.“

On, međutim, navodi i primjer gdje lideri partija diskredituju druge stranke, ali se to ne sankcioniše već se tumači u kontekstu javne funkcije koju taj lider obavlja.

„Evo nekidan je bio sastanak sedmorke, osmorke, koliko ih više ima, u kojem će Zlatko Lagumdžija izaći i, kao ministar inostranih poslova recimo, može rahat, kako bi ovdašnji narod rekao, reći sve što mu smeta kada je SDA u pitanju“, komentariše Šahinpašić.

Dodajući tome nedavnu izjavu Milorada Dodika na predizbornom skupu njegove stranke u Sarajevu kako “pravi Srbi već imaju svoju partiju” i kako im je “dosta kojekakvih Pudarića i Pejanovića”, sasvim je jasno u kom pravcu kampanja ide, kao i da će ovakvi istupi vjerovatno proći bez posljedica za stranačke prvake koji zloupotrebljavaju javne funkcije.

Ipak, u cijeloj priči o zloupotrebama u kampanji, ponekad se naiđe i na pravi “biser”: tako je u Vlasenici uoči lokalnih izbora osvanuo plakat SNSD-a na kojem se smiješe predsjednik RS Milorad Dodik i predsjednik Rusije Vladimir Putin.

 

14.09.2012.

DODIKOVO CARSTVO

Dodikovo carstvo

Gladijatorski poredak Republike Srpske

 
Photo: miguelcoimbra.com

Ovim, i svakim narednim izborima, SNSD se bori isključivo da što čvršće i što duže sačuva vlast. I to ne zbog reformi u koje se do juče njihov vođa zaklinjao, već isključivo da se spasi poredak, simbolično prikazan kao gladijatorska arena. Arena koja je dovela do potpunog društvenog, ekonomskog i svakog drugog sloma ovog društva. Arena u kojoj je neetično, bahato i siledžijsko ponašanje vođe pretvoreno u poželjni i dozvoljeni obrazac ponašanja, od najmanjeg do najvećeg šarafa administracije. Gladijatorski poredak koji je u siromaštvu i bez posla ostavio većinu stanovništva, istovremeno omogućivši nekolicini pojedinaca bliskih partiji da se obogate do neslućenih razmjera

Godine 64. Rimom je vladao Neron, opičeni, raskalašni i rastrošni rimski car. Trošio je mnogo zlatnika na cirkuske igre i raskošan život. Uobražavao je da je veliki umjetnik, pa se i sam često pojavljivao u cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u trci dvokolica. Opterećivanja državne blagajne, koje se posebno osjetilo kroz nove poreze, pokrenulo je velike ustanke naroda po provincijama i Rimu koji je te godine i gorio. Sam Senat ga je u jednom trenutku proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt.

Nekoliko godina kasnije, 72 godine Nove ere, počela je i gradnja Koloseuma. Politika hljeba i igara, omeđena visokim i teškim kamenom, preživjela je vijekove ratova, zemljotresa, smjena vlasti, marširanje tuđih i domaćih vojnika. Imperator Vespasian za čije je vladavine počela gradnja sigurno nije ni slutio da će na banjalučkom centralnom trgu, dve hiljade godina kasnije, njegova uspješna zamisao o golemoj areni u centru Rima, u kojoj se sirotinja ubija zabave radi, dok hiljade druge sirotinje sa tribina aplaudira, doživjeti svoju repliku.

Ostaće nejasno zašto je stranka Gospodara Republike Srpske, ujedno i njenog Predsjednika, Milorada Dodika, predizbornu kampanju započela bešćutnim, neoriginalnim performansom, prizivajući Neronovo vrijeme i Koloseum. Osim ako zamisao nije bila da potpuno ogoli svoje viđenje naroda i politike. Jer ogromne glave budućih kandidata za načelnice i načelnike, postavljene u obliku arene, poručuju, brutalnom istorijskom simbolikom i praznim pogledima sa postera, da je po SNSD-u život u Republici Srpskoj rezervisan samo za pobjednike.

Ostali ih ne zanimaju, što je potvrdio na početku kampanje i sam Gospodar, izjavivši pod predizbornim šatorom - Ako glasate za druge, preorat ćemo vam puteve koje smo napravili.

Možda zvuči kao dobra šala, ali kad vam to poruči nekadašnji šampion u oranju traktorom i ekspert za duboku brazdu, treba ozbiljno da se zabrinete za novoasfaltirane sokake. Cinici će reći, pa neka ih preore, ionako su puni rupa ili ne vode nikud.

Photo: FoNet/AP
Galama i prijetnje, omalovažavanje protivnika do sada su donosili rezultate iz prostog razloga što je bilo i para da se sluganstvo nagradi. Para više nema, kasa od prodatog Telekoma odavno je prazna, a zaduženi smo do ivice bankrota. Istina je da je SNSD, kada se kamere njihovog RTRS ugase, veoma zabrinut.

 

Na terenu im izborne „inkasante“ tjeraju ispred vrata, čim pomenu koju partiju žele prezentovati. Istraživanjima javnog mnenja se ne hvale kao ranijih godina, jer ispitivanja kažu da nikada lošije nisu stajali u očima javnosti. Građani su nezadovoljni i, ma kako hronično bili apatični, to sve glasnije pokazuju.

Razlog zabrinutosti leži i u činjenici iz bliske istorije da je na krilima sličnog nezadovoljstva Milorad Dodik, uz pomoć građana na ulicama i jake podrške međunarodnih organizacija i Sjedinjenih Američkih Država, došao na vlast. Tih dana, ovaj skromni biznismen u dugovima imao je samo dva poslanika u Parlamentu i bio hrabri reformator, ponosan na svoj ateizam. Danas, on je prebogati, religiozni i ljuti gospodar Republike Srpske, koji pažnju traži pod šatorima sa besplatnim pivom i vrućim pečenjem, trgujući jadom sirotinje i pjevajući hitove Baje Malog, istovremeno citirajući Kenedija.

Danas on ne voli ulicu, a bogami, kako je jednom rekao, ni bicikliste.

Ne biraju se sredstva i strategije da se zadrži vlast a ocrni «unutrašnji i vanjski» neprijatelj. U tome je i objašnjenje zašto se dječku koji je obećavao, Igoru Radojičiću, od banjalučkih "šetača" koji protestuju, umjesto jasne poruke da je nešto trulo, priviđa Sarajevo, grad u kome rade i žive najbolje plaćeni članovi njegove partije.

Ovim, i svakim narednim izborima, SNSD se bori isključivo da što čvršće i što duže sačuva vlast. I to ne zbog reformi u koje se do juče njihov vođa zaklinjao, već isključivo da se spasi poredak, simbolično prikazan kao gladijatorska arena. Arena koja je dovela do potpunog društvenog, ekonomskog i svakog drugog sloma ovog društva. Arena u kojoj je neetično, bahato i siledžijsko ponašanje vođe pretvoreno u poželjni i dozvoljeni obrazac ponašanja, od najmanjeg do najvećeg šarafa administracije. Gladijatorski poredak koji je u siromaštvu i bez posla ostavio većinu stanovništva, istovremeno omogućivši nekolicini pojedinaca bliskih partiji da se obogate do neslućenih razmjera. Ti nemoralni ljudi čak nisu stigli da odsanjaju američki san, jer tek što su usnuli u postelji prosječnih i siromašnih dvorjana, ranom zorom i prije pjetlova su se budili kao multimilioneri. Zločinačkim tenderima i privatizacijama iza sebe su ostavili hiljade ljudi bez posla i bilo kakve perspektive. Groblja živih ljudi za koje danas ne žele ni da čuju.

Zato su ovi izbori za SNSD prije svega borba za opstanak i golu vlast, jer samo ovakav poredak i politički imunitet mogu ovim i ovakvim ljudima garantovati ostanak na slobodi i egzistenciju. Borba će zato biti žestoka, prljava i nemilosrdna, ali to više nije toliko važno, kao što nisu važni ni rezultati izbora. Ogromna šteta već je učinjena i svako ko u narednih nekoliko desetljeća bude vodio ovu zemlju i ove gradove suočiće se sa teškim nasljeđem jednog bahatog i arogantnog sistema, koji se brinuo samo za sebe i svoje članstvo, stvarajući jedno od najkorumpiranijih društava u Evropi.

Photo: www.bhdani.ba
Ipak, ono što je važno jeste da je kula od straha, laži i prevara počela da se samourušava poput Neronovog Rimskog carstva i tu povratka nema.

 

U jednoj mnogo srećnijoj verziji rimske istorije, u bajkovitom stripu, Asterixovom mudrošću i Obeliksovom neobičnom snagom, mali i obični ljudi zabavljajući se pobjeđuju mnogo jačeg neprijatelja. I to ljudi polako počinju da shvataju, da više nemaju šta da izgube, ali da treba da žive, zabavljaju se i sačuvaju smisao za humor. Danas se zabavljaju nastavljajući višemjesečni protest za park ukraden korupcijom, neki drugi dan su to protesti zbog krađe kamena sa istorijske tvrđave od strane dvorske lude, treći dan će to biti protesti zbog pokušaja krađe rijeke, plaže ili igrališta. Ali ma zbog čega se bunili i protestovali ovi, još uvijek rijetki građani Republike Srpske, oni to, možda ste primijetili, rade sa osmjehom, zabavljajući se.

Uvjerio sam se i lično u to, šetajući Banjalukom sa svojom trogodišnjom ćerkom Mihaelom, kada nas je policija zaustavila i legitimisala. Mene je bilo sramota umjesto njih, a njoj je bilo svejedno i nije prestajala da duva balone od sapunice, koji su pucali u bojama duge nad policijskim pendrecima, lisicama i pištoljima.

I nijednog trenutka nije prestajala da se smije, jer shvatila je bolje od mene da nismo na ovaj svijet došli da bi živjeli tuđe, već samo i isključivo svoje živote.

A za taj život i takav osmjeh se treba boriti već od malih nogu.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75133300

Powered by Blogger.ba