Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

12.09.2012.

PREDSRAG LUCIĆ: POVRAĆAJMO PO KRLEŽINIM "ZASTAVAMA"!

Lucić: Povraćajmo po Krležinim „Zastavama“!

Dragan Kolarević

Dragan Kolarević

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Telefonski razgovor hrvatskog kulturnjaka Hrvoja H. s pomoćnikom srpskog ministra kulture Draganom Kolarevićem.

- Dobar dan! Želio bih razgovarati s gospodinom Draganom Kolarevićem.

- Pa razgovarajte, ko vam smeta?!

- Vi ste gospodin Kolarević?

- Ja sam, naročito poslednjih dana. A vi ste?

- Čujte, znam da to nije pristojno, ali vam se radije ne bih predstavio imenom i prezimenom. Znate, ja zovem iz Zagreba, iz Hrvatske.

- Pa nije to neki razlog da ne kažete kako se zovete.

- Gospon Kolarević, vjerujte da jest.

- Šta ste Srbin, pa se plašite tih krležijanaca i ostalih ustaša?

- Ma ne, Bože sačuvaj, ja sam čisti Hrvat, hrvatski kulturnjak štoviše, i to vrlo poznat u domoljubnim krugovima.

- A kažete da zovete iz Zagreba?

- Pa da. Možete vidjeti na displeju, ako ga imate.

- Razume se da imam displej. Šta vi Hrvati mislite da je ovde starije kameno doba?

- Ne, ne, ne, Bože sačuvaj, gospon Kolarević. Nisam vas kanio uvrijediti. Samo sam htio predložiti da provjerite, ako mi ne vjerujete ovako na riječ.

- Verujem vam, ali ne razumem zašto me zovete, a nećete da se predstavite. Čemu toliki uvod, čoveče? Mogli ste lepo odmah da me sterate u tri majčine i da završite posao.

- Nipošto, gospodine, nipošto. Pa ja sam, rekao sam vam, kulturnjak, a ne prostak. Ako možete, vjerujte mi na riječ. Evo, ako biste bili ljubazni da se zadovoljite mojim inicijalima: ja sam H. H.

- Ako inicijali nisu izmišljeni, evo ja ću da se opkladim da se zovete Hrvoje.

- Drago mi je, gospon Kolarević, da ne mislite da se zovem Himzo.

- Naopako bilo, gospodine Hrvoje, da ste nekakav Himza ili Hasa... Ali svejedno moram da vam kažem da mi je malo neverovatno da me jedan hrvatski kulturnjak zove iz Zagreba. Ja sam mislio da ste svi, koliko vas ima, ovde u Beogradu. Ne može čovek da ode u pozorište, ne može radio da upali a da ga ne zaskoči neki Hrvat!

- Gospon Kolarević, potpuno vas razumijem. Isto vam je i kod nas sa Srbekima, pardon, Srbima. Zato vas i zovem, da se to nekako prekine. Vi ste, stekao sam dojam, prava osoba za to. A to što ste rekli da ste mislili da sam u Beogradu... Bože sačuvaj, gospon Kolarević, pa radije bih obje noge slomio nego da dođem tu!

- A jel?

- Nemojte me, molim vas, pogrešno shvatiti. Nemam ja ništa ni protiv Beograda ni protiv Srba, ali mislim da je najbolje za srpsku kulturu da se razvija samostalno, baš kao i – ako dopustite – hrvatska kultura. Dosta je bilo, kao što ste i vi lijepo primijetili u onom vašem članku, tog terora Jugoslavije i te neke hibridne nazovikulture koja je nama Hrvatima nanijela toliko zla.

- A šta je tek uradila nama Srbima i šta nam još uvek radi?!

- Pa čitao sam to baš u vašem članku i ostao zaprepašten kako to možete trpjeti. Vjerujte da puno toga nisam znao, a htio bih da i vi znate da iza toga ne stoji ona stvarna hrvatska kultura koja je, nažalost, i danas satjerana u ilegalu pred tim srbočetničkim jugoslavenstvom kakvo promiču svi ti Frljići i kako se već sve ne zovu.

- Nemojte, molim vas, gospodine Hrvoje, da vređate pravo srpstvo i časno četništvo! Kako možete da, kako ste ono rekli, srbočetnikom nazovete čoveka koji tera glumce da usred Beograda povraćaju po srpskoj zastavi?! Nije to ni Srbin ni četnik ni srbočetnik, već je to jedna titoističko-krležijanska protuva, jedan, kako biste vi to rekli, hrvoustaša! Da je on čovek Srbin, onda se u Ateljeu 212 ne bi povraćalo po srpskoj zastavi već po kompletu Krležinih „Zastava“!

- Gospon Kolarević, molim vas, nemojte tako. Ja se ispričavam ako sam uvrijedio Srbe, ali molim da ni vi ne vrijeđate Hrvate. Pa ne može se Hrvatom nazvati netko tko na pozornici u našem svetom gradu Dubrovniku hoće giljotinirati kokoš!

- Molim vas, kako možete da poredite jednu običnu kokošku sa srpskom zastavom?

Oliver Frljić
................................
​​- Nije to obična kokoš, gospon Kolarević! Pa znate li vi što za hrvatsku kulturu znači kokoš? Taj vam se Frljić preko te kokoši obračunava s našom u svijetu proslavljenom naivnom umjetnošću, sa svim onim prelijepim Generalićevim picekima, sa čitavom hrvatskom kulturom!

- Meni to pre liči na obračun sa onim vašim supama što imaju kokošku za maskotu... Ma znate onu staru reklamu, još iz brozovskih vremena, kad kokoška sama skače u supu?

- Mislite na „Podravka“ juhe?

- Jeste, „Podravka“.

- Ma taj vam Frljić vrijeđa sve što je hrvatsko. Bilo je pokušaja da mu se zabrane predstave, ali to, nažalost, nije uspjelo, jer znate, čim ti nazovihrvatski nazoviumjetnici rade po toj takozvanoj regiji, oni vam odmah postanu nedodirljivi. Njima je sve dopušteno.

- Baš me briga šta oni rade po Hrvatskoj. Ali to da se u Beogradu organizuje čitav festival Miroslava Krleže, tog austro-ugarskog obaveštajca, tog ideologa srbožderstva, pa to je, molim vas lepo, čisti jugohrvatski teror!

- Gospon Kolarević, nemojte precjenjivati Krležu. On vam, nažalost, nije bio nikakav srbožder.

- Kako to mislite: nažalost?

- Ispričavam se, malo sam se nespretno izrazio. Vidite, gospon Kolarević, tom Krleži je žena bila Srpkinja. Pa znate valjda što je o njemu govorila naša ministrica kulture, gospođa Vokić: „Krleža je sve obezvrijedio. Od Boga nadalje.“ I ona ga je sjajno demistificirala kazavši da on nije bio nikakav ljevičar, nego po potrebi i lijevi i desni. Pa on je, podsjeća naša nažalost bivša ministrica, Drugi svjetski rat proveo pod ustaškom zaštitom!

- Pa ko će da zaštiti ustašu ako neće ustaše?!

- Ma nije on bio ustaša. Slobodan sam tvrditi da čak nije bio ni Hrvat. Pa i sama gospođa ministrica Vokić je lijepo primijetila kako je on sve hrvatske vojnike prikazao kao bedake. A i mnogi će vam istinski hrvatski pisac reći da je Krleža hrvatskoj kulturi načinio mnogo zla. Ne bih sada da vas zamaram citatima...

Miroslav Krleža
..........................
​​- Moram da vam kažem da me ugodno iznenađuje i ovo što sam čuo. Znate, neki ovde u Srbiji tvrde da čovek koji o Krleži govori ovako pošteno ko što ja govorim nije podoban da bude pomoćnik ministra kulture, a sad vidim da bih ja u Hrvatskoj mogao da prođem ne samo ko pomoćnik već i ko ministar kulture.

- Žao mi je ako ću vas razočarati, ali ipak mislim da bi to bilo malo previše.

- Ma šalim se, čoveče, šta ste se odmah presekli od straha?!

- Šalu na stranu, gospodine Kolarević, ali vaši stavovi o Tinu Ujeviću ovdje ne bi naišli na dobrodošlicu, barem ne kod istinskih hrvatskih kulturnjaka.

- A što? Pa ja sam o Ujeviću govorio ono što mislim, a mislim sve najlepše.

- Pa u tome i jest problem. Čujte, mi smo imali pomoćnika ministra kulture koji je s punim pravom tvrdio, usred Hrvatskoga sabora, da se naše školarce pogrešno uči kako je Tin Ujević bio boem. A on nije bio boem nego klošar.

- Dobro, ali bio je veliki pesnik.

- Pesnik možda, ali pjesnik teško. Predsjednik našeg Društva hrvatskih književnika, pokojni Dubravko Horvatić, je javno govorio kako on Tina Ujevića uopće ne vidi kao pjesnika kojemu bi se trebao pridavati toliki značaj. A tko je pozvaniji za prosudbu o Ujevićevu pjesništvu ako ne pjesnik Horvatićeva formata i još, k tome, predsjednik Društva hrvatskih književnika?!

- Pa dobro sad, nemam ja ambiciju da se kandidujem za predsednika vašeg Društva književnika. Imam preča posla: treba da se diže srpski kulturni ustanak.

- Znam, čitao sam. I htio bih da znate, gospon Kolarević, da ćete u tom odvažnom činu uživati potporu svakog istinski hrvatskog kulturnjaka.

- Izvinite, a kako to mislite?

- Pa lijepo. Možda vam je nepoznato, ali ima tome i nekih sedam-osam godina da je ugledni hrvatski književnik i diplomat Đuro Vidmarović napisao i u Hrvatskom slovu objavio članak u kojem kaže: „Za nas predstavnici srpske književnosti ne mogu biti Mirko Kovač, Filip David ili Bogdan Bogdanović, već Matija Bećković, Momo Kapor ili Brana Crnčević, bez obzira što mislili o njihovim velikosrpskim stajalištima. Matija Bećković je reprezentant duhovnosti ili raspoloženja svoga naroda, a ne Filip David ili Mirko Kovač.“

- Gospodine Hrvoje, hvala vam što ste mi to rekli, ali ako smem da vas zamolim da to ne širite okolo...

- Ali zašto, gospon Kolarević?

- Pa da neko ne kaže, znate kakvi su ljudi, da sam inspiraciju za srpski kulturni ustanak našao u Hrvatskoj.

 

12.09.2012.

IVICA DAČIĆ U BiH: "PROŠLOST NE MOŽEMO DA IZMJENIMO... POTRUDIMO SE DA NAM BUDUĆNOST BUDE BOLjA"

"Prošlost ne možemo da izmjenimo... Potrudimo se da nam budućnost bude bolja"

imageIvica Dačić i Vjekoslav Bevanda

............................................

Sastankom sa predsjedavajućim Vijeća ministara Vjekoslavom Bevandom, srbijanski premijer Ivica Dačić započeo je dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini tokom koje će održati sastanke s najvišim zvaničnicima BiH i učestvovati na Međunarodnoj konferenciji  „Sigurnost Balkana, tehnologija, obrazovanje – izazovi u svijetu kibernetičke infrastrukture“.

Na konferenciji za novinare, Bevanda je istakao da je tokom sastanka  dogovorena zvanična posjeta Beogradu, u sklopu nastavka započetih  projekata, te protokola i ugovora koji su parafirani, a nisu potpisani,  kao i zajedničkog rada na ispunjenju uvjeta iz Mape puta za pristupanje  EU-u.

"Ja sam i uživo čestitao gospodinu Dačiću što su uspjeli izbjeći  situaciju formiranja vlade 16 mjeseci. Donijeli smo jedinstven zaključak  da se ne osvrćemo na probleme koji su bili, i da gledamo prema  naprijed. Zemlje regije su upućene jedne na druge, dijelimo dugu granicu  i puno toga možemo riješiti vrijednim radom bez novih problema", kazao  je Bevanda. On je izrazio zadovoljstvo zajedničkim zaključkom da su obje  zemlje spremne da rješavaju sve probleme.

Srbijanski premijer Dačić je rekao kako smatra da je potrebno uložiti  najveći napor u pronalaženju onoga što je zajednički interes.

"Mislim da, bez obzira na sve probleme koji su bili u prošlosti, ne  postoje države i narodi koji su međusobno bliži od naroda u Srbiji, BiH i  Crnoj Gori. Njemačka je sedam, osam godina poslije Drugog svjetskog  rata, zajedno sa drugim država s kojima je ratovala, uspjela formirati  Evropsku zajednicu, a mi 20 godina poslije raspada Jugosolavije i ratova  i dalje ne možemo da zakoračimo naprijed", istakao je Dačić.

"Moj posao kao premijera će biti da sa svojim kolegom Bevandom nađemo  zajedničke interese, kojih ima više nego problema, i spreman sam na  takvu vrstu saradnje. Ne postoji nerješiv problem, pitanje je da li  postoji volja da se takvi problemi rješavaju", istakao je srbijanski  premijer.

Dačić je naglasio kako između Srbije i BiH postoji mnogo zajedničkih  interesa, ekonomskih, investicionih, regionalnih projekata za  konkurisanje kod evropskih fondova do euroatlantskih integracija.

"Prošlost ne možemo da izmjenimo, ali možemo da se potrudimo da nam  budućnost bude bolja. Vlada Republike Srbije, koju ja vodim, učinit će  sve da ovaj dio svijeta ne bude više poznat samo po sukobima, već i po  regionalnom miru", kazao je Dačić.

(Vijesti.ba/AA)

 

12.09.2012.

RATNI ZLOČINAC FIKRET ABDIĆ PRVI PUTA NAKON IZLASKA IZ ZATVORA DOŠAO U BOSNU I HERCEGOVINU

Posjetio Veliku Kladušu
Ratni zločinac Fikret Abdić prvi puta nakon izlaska iz zatvora došao u BiH
12.09.2012.
Ratni zločinac Fikret Abdić prvi puta nakon izlaska iz zatvora došao u BiH
Fikret Abdić u Velikoj Kladuši
FOTO: M. Dedić

.................................................

Ratni zločinac Fikret Abdić pojavio se u BiH prvi puta nakon što je početkom marta prijevremeno pušten na slobodu iz zatvora u Puli, gdje je izdržavao devetogodišnju zatvorsku kaznu.

Abdić je danas došao u Veliku Kladušu i u prigradskom naselju Podzvizd prisustvovao sastanku Uprave Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara "Agrokomerca".



Ovaj ratni zločinac na čelu je o Uprave pomenutog udruženja, a na skupu kod Velike Kladuše predstavljeni su prijedlozi za navodni spas "Agrokomerca".

 

 

12.09.2012.

NAJGORI ZATVORI SVIJETA

Najgori zatvori svijeta
Masakri, kanibalizam, najezde pacova i otrov za one koji ne vole "Dragog Vođu"
Carandiru
FOTO: Agencije
12.09.2012.
Masakri, kanibalizam, najezde pacova i otrov za one koji ne vole "Dragog Vođu"

tvor je, po definiciji, opasno mjesto, no nisu ni svi zatvori isti. Slike zatvora u kojima borave neki politički zatvorenici su gotovo izazvale zavist običnih smrtnika, no na drugom kraju su kazneno-popravne ustanove od kojih se i okorjelim kriminalcima ledi krv u žilama.
Donosimo vam listu deset najopasnijih svjetskih zatvora.
10. Zatvor Diyarbakir u Turskoj
Izgrađen 1980. na sjeveroistoku Turske, Diyarbarkir je bio završen pred ustanak kojim je svrgnuta tadašnja vlada. Bio je dizajniran kao ustanova u kojoj će biti zatvarani državni neprijatelji.
Sistematsko mučenje, uključujući skidanje i premlaćivanje zatvorenika bili su svakodnevnica.
Upravitelj zatvora imao je njemačkog ovčara, kojeg su zatvorenici, navodno, morali pozdravljati, barem ako ne žele da ih pas ujede za genitalije.
Svakog novog zatvorenika grupa čuvara bi pretukla, a potom potopila u kadu punu ljudskog izmeta.
Početkom osamdesetih godina prošlog stojleća boravak u ovom zatvoru opisivao se kao "pakao Diyarbakira".
9. Zatvor "Black Beach" u Ekvatorijalnoj Gvineji
Najgori zatvor Ekvatorijalne Gvineje i jedan od najstrašnijih na svijetu poznat je po izuzetno lošim životnim uslovima za zatvorenike.
Smješten je na otoku i s dobrim razlogom odvojen od civilizacije. Ime "Black Beach" odnosi se na stalni tok fekalija koje "zacrnjuju" more oko otoka.
Čuvari imaju slobodu da zatvorenike tuku kada i koliko hoće, a često ih prisiljavaju na međusobne borbe, u stilu gladijatora, radi vlastite zabave. Gubitnik biva ubijen, ali često i dobitnik.
Nije rijetkost da se zatvorenicima uskraćuje medicinski tretman, kao ni hrana.
8. Zatvor Gitarama u Ruandi
Obavezan sastojak "recepta" za užasavajući zatvor jeste prevelika populacija. Ekstreman slučaj prenapučenosti jeste u Gitarami, gdje 7.000 zločinaca dijeli prostor namijenjen za njih 400.
Nakon genocida krajem prošlog stoljeća, hiljade zatvorenika "natrpanih" u objekat umrlo je od gušenja i raznih bolesti.
Nedostatak hrane neke je naveo i na kanibalizam.
7. Zatvor Tamdor u Siriji
Masakr u Tamdoru jedan je od najgorih u ikada izvršenih u zatvorima na svijetu. Nakon neuspjelog pokušaja atentata tadašnjeg predsjednika Sirije, njegov brat je organizovao masovno strijeljanje zatvorenika po ćelijama.
Desilo se to 27. juna 1980. godine. Iako službena cifra nikada nije objavljena, vjeruje se da je ubijeno oko 1.000 ljudi.
Tamdor je bio zatvoren 2001. ali je od prošle godine ponovo u funkciji.
6. Kaznionica Carandiru u Brazilu
Stepen zločina u Brazilu je jako visok pa ne čudi da će se u toj zemlji pronaći i neki od najozloglašenijih zatvora na svijetu.
Nekada najnapučeniji zatvor u Južnoj Americi, Carandiru je mjesto još jednog masakra.
Desio se nakon što su zatvorenici pokušali organizovati pobunu. Ne ostavljajući mjesta za pregovore, vojna policija ustrijelila je 102 osobe. Još devetero je izbodeno nasmrt u međusobnim obračunima zavorenika. Nijedan policajac nije ubijen, a svjedoci su tvrdili da su vlasti pucale u pobunjenike koji su se već predali.
I tu su liječenje i hrana bili oskudni, a svaki peti zatvorenik imao je sidu što je i dovelo do nereda.
Budući da su u Carandiru dovođeni najozloglašeniji dileri iz zemlje, nakon masakra zatvorenici su formirali kriminalnu organizaciju "Primerio Comando da Capital", za koju se vjeruje da je odgovorna za smrt Josea Ismaela Pedrose, tadašnjeg direktora zatvora.
Kaznionica je zatvorena i uništena 2002. godine.
5. Zatvor Bang Kwang na Tajlandu
U zatvoru poznatom i kao "Bangkok Hilton" smještaju se najokorjeliji zločinci s jugoistoka Azije. Tu ne boravi niko osuđen na manje od 25 godina zatvora. Mjesecima nakon pristizanja, zatvorenici nose prave metalne okove na nogama.
Osuđenicima na smrtnu kaznu okove zavare jer opcija pomilovanja, jednostavno, ne postoji.
4. Zatvor OWK u Češkoj
Ako su pisanja medija tačna, o ovom zatvoru teško je naći detaljne informacije vjerovatno zato što otamo niko ne izlazi živ.
Većina objekta je pod zemljom, a svaki zatvorenik boravi u kamenoj ćeliji dimenzija metar sa metar.
Stalno su goli, a nuždu navodno obaljaju u kantama koje se prazne jednom dnevno.
Ime zatvora, ustvari, uopšte nije OWK. Radi se o nazivu koji je za tu ustanovu koristila CIA jer službenog imena ni nema.
3. Kaznionica La Sante u Parizu
U "najromantičijem gradu svijeta", Parizu, nalazi se zatvor La Sante, ozloglašen jer se u njemu ubije najveći procenat zatvorenika.
U godini dana više se osuđenika ubije u La Santeu nego, recimo, u svim zatvorima u Californiji.
Takođe, vrvi pacovima od kojih zatvorenici jedva opstaju, a neki, navodno, skidaju odjeću i njome zapušuju rupe u zidovima, kako bi spriječili da ih glodari napadnu tokom  noći.
2. Zatvor na ostrvu Petak u Rusiji
U zatvor na ostrvu Petak šalju se samo najgori ruski kriminalci. Možda zato što iz njega niko nikada nije uspio pobjeći.
Za razliku od drugih ustanova na ovoj listi, opasnost ovdje ne vreba iz haosa koji vlada, naprotiv, u pitanju je izuzetno strog režim, koji lomi duh.
Po dva zatvorenika borave u ćeliji, gdje provode 22 i po sata dnevno. Onaj sat i po provedu napolju, zatvoreni u kaveze. Tu nema WC-a ni biblioteka, ali ni posjeta više od dva puta u godini.
1. Kamp 22 u Sjevernoj Koreji
Želite li vidjeti šta znače brutalni uslovi u zatvorima, najbolje je otići u Sjevernu Koreju.
Izolovana država poznata je po tome što, navodno, u zatvoreništvo vodi svakog osumnjičenog da ne voli "Dragog vođu".
Najviše ih je u Kampu 22, gdje je zatvoreno 50.000 ljudi. Vlasti Sjeverne Koreje tvrde da ta ustanova ne postoji, dok sa Zapada insistiraju da imaju satelitske snimke.
Među pričama o stravičnom tretmanu osuđenika je i ona da ih se, pod prijetnjom oružjem, tjera da jedu otrovanu hranu.

Iako je to, po definiciji, opasno mjesto, svi zatvori nisu isti. Slike zatvora u kojima borave neki politički zatvorenici su gotovo izazvale zavist običnih smrtnika, no na drugom kraju su kazneno-popravne ustanove od kojih se i okorjelim kriminalcima ledi krv u žilama.

Donosimo vam listu deset najopasnijih svjetskih zatvora.

10. Zatvor Diyarbakir u Turskoj

Izgrađen 1980. na sjeveroistoku Turske, Diyarbakir je bio završen pred ustanak kojim je svrgnuta tadašnja vlada. Bio je dizajniran kao ustanova u kojoj će biti zatvarani državni neprijatelji.

Sistematsko mučenje, uključujući skidanje i premlaćivanje zatvorenika bili su svakodnevnica.

Upravitelj zatvora imao je njemačkog ovčara, kojeg su zatvorenici, navodno, morali pozdravljati, barem ako ne žele da ih pas ujede za genitalije.

Svakog novog osuđenika grupa čuvara bi pretukla, a potom potopila u kadu punu ljudskog izmeta.

Početkom osamdesetih godina prošlog stojleća boravak u ovom zatvoru opisivao se kao "pakao Diyarbakira".

9. Zatvor "Black Beach" u Ekvatorijalnoj Gvineji

Najgori zatvor Ekvatorijalne Gvineje i jedan od najstrašnijih na svijetu poznat je po izuzetno lošim životnim uslovima.

Smješten je na otoku i s dobrim razlogom odvojen od civilizacije. Ime "Black Beach" odnosi se na stalni tok fekalija koje "zacrnjuju" more oko otoka.

Čuvari imaju slobodu da zatvorenike tuku kada i koliko hoće, a često ih prisiljavaju na međusobne borbe, u stilu gladijatora, radi vlastite zabave. Gubitnik biva ubijen, ali često i dobitnik.

Nije rijetkost da se zatvorenicima uskraćuje medicinski tretman, kao ni hrana.

8. Zatvor Gitarama u Ruandi

Obavezan sastojak "recepta" za užasavajući zatvor jeste prevelika populacija. Ekstreman slučaj prenapučenosti jeste u Gitarami, gdje 7.000 zločinaca dijeli prostor namijenjen za njih 400.

Nakon genocida krajem prošlog stoljeća, hiljade zatvorenika "natrpanih" u objekat umrlo je od gušenja i raznih bolesti.

Nedostatak hrane neke je naveo i na kanibalizam.

7. Zatvor Tamdor u Siriji

Masakr u Tamdoru jedan je od najgorih u ikada izvršenih u zatvorima na svijetu. Nakon neuspjelog pokušaja atentata na tadašnjeg predsjednika Sirije, njegov brat je organizovao masovno strijeljanje zatvorenika po ćelijama.

Desilo se to 27. juna 1980. godine. Iako službena cifra nikada nije objavljena, vjeruje se da je ubijeno oko 1.000 ljudi.

Tamdor je bio zatvoren 2001. ali je od prošle godine ponovo u funkciji.

6. Kaznionica Carandiru u Brazilu

Stepen zločina u Brazilu je jako visok pa ne čudi da će se u toj zemlji pronaći i neki od najozloglašenijih zatvora na svijetu.

Nekada najnapučeniji zatvor u Južnoj Americi, Carandiru, mjesto je još jednog masakra.

Desio se nakon što su zatvorenici pokušali organizovati pobunu. Ne ostavljajući mjesta za pregovore, vojna policija ustrijelila je 102 osobe. Još devetero je izbodeno nasmrt u međusobnim obračunima zavorenika. Nijedan policajac nije ubijen, a svjedoci su tvrdili da su vlasti pucale u pobunjenike koji su se već predali.

I tu su liječenje i hrana bili oskudni, a svaki peti zatvorenik imao je sidu. Takvi uslovi su i doveli do nereda.

Budući da su u Carandiru dovođeni najozloglašeniji dileri iz zemlje, nakon masakra zatvorenici su formirali kriminalnu organizaciju "Primerio Comando da Capital", za koju se vjeruje da je odgovorna za smrt Josea Ismaela Pedrose, tadašnjeg direktora zatvora.

Kaznionica je zatvorena i uništena 2002. godine.

5. Zatvor Bang Kwang na Tajlandu

U zatvoru poznatom i kao "Bangkok Hilton" smještaju se najokorjeliji zločinci s jugoistoka Azije. Tu ne boravi niko osuđen na manje od 25 godina zatvora. Mjesecima nakon pristizanja, zatvorenici nose prave metalne okove na nogama.

Osuđenicima na smrtnu kaznu okove zavare jer opcija pomilovanja, jednostavno, ne postoji.

4. Zatvor OWK u Češkoj

Ako su pisanja medija tačna, o ovom zatvoru teško je naći detaljne informacije zato što iz njega niko ne izlazi živ.

Većina objekta je pod zemljom, a svaki zatvorenik boravi u kamenoj ćeliji dimenzija metar sa metar.

Stalno su goli, a nuždu navodno obaljaju u kantama koje se prazne jednom dnevno.

Ime zatvora, ustvari, uopšte nije OWK. Radi se o nazivu koji je za tu ustanovu koristila CIA jer službenog imena ni nema.

3. Kaznionica La Sante u Parizu

U "najromantičijem gradu svijeta", Parizu, nalazi se zatvor La Sante, ozloglašen jer se u njemu ubije najveći procenat zatvorenika.

U godini dana više se osuđenika ubije u La Santeu nego, recimo, u svim zatvorima u Californiji.

Takođe, vrvi pacovima od kojih zatvorenici jedva opstaju, a neki, navodno, skidaju odjeću i njome zapušuju rupe u zidovima, kako bi spriječili da ih glodari napadnu tokom  noći.

2. Zatvor na ostrvu Petak u Rusiji

U zatvor na ostrvu Petak šalju se samo najgori ruski kriminalci. Možda zato što iz njega niko nikada nije uspio pobjeći.

Za razliku od drugih ustanova na ovoj listi, opasnost ovdje ne vreba iz haosa koji vlada, naprotiv, u pitanju je izuzetno strog režim, koji lomi duh.

Po dva zatvorenika borave u ćeliji, gdje provode 22 i po sata dnevno. Onaj sat i po provedu napolju, zatvoreni u kaveze. Tu nema WC-a ni biblioteka, ali ni posjeta više od dva puta u godini.

1. Kamp 22 u Sjevernoj Koreji

Želite li vidjeti šta znače brutalni uslovi u zatvorima, najbolje je otići u Sjevernu Koreju.

Izolovana država poznata je po tome što, navodno, u zatvoreništvo vodi svakog osumnjičenog da ne voli "Dragog vođu".

Najviše ih je u Kampu 22, gdje je zatvoreno 50.000 ljudi. Vlasti Sjeverne Koreje tvrde da ta ustanova ne postoji, dok sa Zapada insistiraju da imaju satelitske snimke koji dokazuju suprotno.

Među pričama o stravičnom tretmanu osuđenika je i ona da ih se, pod prijetnjom oružjem, tjera da jedu otrovanu hranu.

 

12.09.2012.

REAKCIJA NA IZJAVE MILORADA DODIKA

Reakcija na izjavu predsjednika SNSD-a
SDP odgovorio Dodiku: Sarajevo je multietnički grad
12.09.2012.
SDP odgovorio Dodiku: Sarajevo je multietnički grad
Milorad Dodik
FOTO: Arhiva

...............................

 

SDP BiH odgovorio je na istup predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Saopćenje prenosimo u cjelosti:

"Krajnje je vrijeme da Dodik shvati da je Sarajevo multietnički grad. Predsjednik RS-a Milorad Dodik na izuzetno slabo posjećenom skupu svoje stranke u hotelu Holiday Inn reče:'Pravi Srbi već imaju svoju partiju, njima je dosta kojekakvih Pudarića i Pejanovića'.

Na ovaj način Dodik je pokazao da je ubijeđen da samo on zna šta je definicija pravog Srbina i time podsjetio na ideologije koje su ne tako davno certificirale tzv. prave pripadnike nacije, a što je kroz historiju odnijelo milione života.

Predsjedniku RS-a nije palo na pamet da loša posjećenost njegovog predizbornog skupa u multietničkom Sarajevu može biti rezultat isključivo činjenice da sarajevski Srbi preferiraju neke druge političke opcije, koje ih ne čine ni manjinom ni manjim Srbima.

Dodiku nije palo napamet da u multietničkom gradu Sarajevu Srbi, Hrvati i Bošnjaci, kao i ostali građani biraju stranke i političke opcije slobodno po svojoj volji i političkom opredjeljenju, a ne isključivo po srpskoj, hrvatskoj, bošnjačkoj ili inoj matrici. Tome najbolje svjedoči višedecenijska multietničnost SDP-a.

Na kraju važno je istaći da je predsjednik RS-a govorio na skupu svoje stranke SNSD-a, a ne na skupu sarajevskih Srba jer bi u tom slučaju skup potpuno drugačije izgledao i bio daleko posjećeniji nego ovaj njegov."

.........................................................

 

 

KAČAVENDA U RATU OD 1992 DO 1995. S KARADžIĆEM I MLADIĆEM                                                

............................................

GRIGORIJE S DODIKOM

.......................................


Dobrica Ćosić
...............................

......................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadžić
.................................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik

................................................
..........................................................

Biljana Plavšić  i Milorad Dodik
......................................................

............................................................
image
Milorad Dodik

............................................................................................................................................

.Dobrica Cosic i Slobodan Milosevic
....................................................................................................................
24sata.info PHOTO
image Slobodan Milošević i Radovan Karadžić / 24sata.info
...........................................................................................................
Dobrica Ćosić, Zoran Lilić, Momir Bulatović
Dobrica Cosic, Zoran Lilic i Momir Bulatovic
.........................................................................................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadzic
............................................................................




































Vasilije Kacavenda i Milorad Dodik

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>



.
Dobrica Cosic
................................................................
image
Boris Tadic i Milorad Dodik
............................................................................
Vuk Jeremic i Milorad Dodik
.........................................................................
...........................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
..................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
....................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
........................................................
........................................................................................................................
image
Milorad Dodik

 

....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ ,RADOVAN KARADžIĆ I RATKO MLADIĆ U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
12.09.2012.

POLEMIKA VLADIKE GRIGORIJA I REISU-L-ULEME CERIĆA: CERIĆ ODGOVORIO NA LAŽI

Polemika vladike i reisu-l-uleme
Cerić odgovorio na laži
12.09.2012.
Cerić odgovorio na laži
S jučerašnjeg panela: Međusobne optužbe
FOTO: avaz

................................

 

Zna se ko se u ovoj zemlji mora izviniti, kao što se zna i ko mora tražiti oprost. Ovo je na jučerašnjem panelu "Sarajevo poslije 20 godina: od konflikta do susreta?", koji je održan u okviru međunarodnog susreta za mir "Živjeti zajedno je budućnost", izjavio reisu-l-ulema IZBiH Mustafa ef. Cerić, izazvavši oštru reakciju svog sagovornika, vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija.

- Uvaženi muftija, sjećam se posjete Vašingtonu, kada smo zajedno večerali s Arturom Šnajerom (Arthur Schneier). Razgovarali ste tada na engleskom jeziku, koji i ja dovoljno poznajem da sam shvatio da ste rekli: Hrvati imaju Hrvatsku, Srbi Srbiju, a što nama ne date jednu državu - BiH - kazao je Grigorije Ceriću.

Reis Cerić odgovorio je da su takve optužbe dovele do genocida nad Bošnjacima, kao što je antisemitizam doveo do holokausta. Cerić je još dodao da on nije muftija, već reisu-l-ulema.

- Mislim da s tim treba prekinuti i dosta je toga da Bošnjaci svaki dan moraju ponavljati da ne žele islamsku državu. Ponosan sam što sam musliman i što smo većina, iako neki kažu da nas je previše u Bosni, pa smo zato opasnost. I s druge strane, nema Bosne bez Bošnjaka, i to treba kazati - konstatirao je Cerić, poručivši da su svi dobrodošli u BiH.

..............................................

EPISKOP GRIGORIJE: BOŽIDAR VUČUREVIĆ NIJE RATNI

ZLOČINAC           

Grigorije: Vučurević nije zločinac

Episkop Grigorije i Milorad Dodik

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

 

Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije izjavio je da ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević nije bio zločinac i da treba učiniti sve što je potrebno da bi se dokazala istina. Predsednik Republike Srpske, Milorad Dodik, izjavio je da je Vučurevićevo hapšenje potpuno nepotrebno.

"Ožalošćeni smo što je Vučurević uhapšen i zato svi treba da učinimo koliko možemo da se ta laž i nepravda skinu sa njega, jer ukoliko se na njemu ostave, ostaće nepravda i našem gradu, koji se u onom strašnom ratu borio časno i pošteno", rekao je vladika Grigorije.

 

Episkop Grigorije

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

On je dodao da je srpski narod u Hercegovini želeo da ostane samo na svome.

 

"Ako je greh, naš jedini je bio taj što smo željeli da ostanemo svoji na svome, iako su nam uzeli trećinu teritorije i izginulo stotine mladića, nismo kaljali ni obraz ni ruke ni kao narod ni kao ljudi", istakao je vladika Grigorije.

Episkop zahumsko-hercegovački služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u hercegovačkoj Gračanici na Crkvini povodom krsne slave hrama Blagovesti i pomen Jovanu Dučiću u okviru kulturne manifestacije "Dučićev dan".

Ratni načelnik opštine Trebinje Božidar Vučurević, koji je jedan od osnivača SDS-a, uhapšen je u ponedeljak, 4. aprila, po poternici Hrvatske, na graničnom prelazu Karakaj kod Zvornika. Viši sud u Šapcu odredio je Vučureviću ekstradicioni pritvor od 18 dana.

Županijsko državno tužilaštvo u Dubrovniku podnelo je zahtjev protiv Vučurevića za provođenje istrage još 1993. godine, a Županijski sud u Dubrovniku otvorio je istragu 10. marta iste godine. Ova istraga bila je u prekidu, da bi tek 3. septembra 2008. godine bila podignuta optužnica protiv njega.

 

Vučurevićev advokat podneo žalbu

            

Advokati odbrane nekadašnjeg načelnika opštine Trebinja Božidara Vučurevića podneli su danas Višem sudu u Šapcu žalbu na rešenje o određivanju ekstradicionog pritvora Vučureviću, rekao je Srni advokat Svetozar Vujačić.           

            

"U žalbi je navedeno da nema nikakvih osnova, dokaza za njegovu krivicu, ni propratne dokumentacije, te da je pritvor Vučureviću od 18 dana određen samo na osnovu poternice Hrvatske", rekao je Vujačić.           

            

On je naveo da bi sud u Šapcu trebalo da odgovori na žalbu najkasnije u ponedjeljak, kada ističe zakonski rok od tri dana za odgovor na žalbu.           

Dodik: Vučurevićevo hapšenje nepotrebno

Milorad Dodik
........................................

Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra da je hapšenje ratnog načelnika opštine Trebinje Božidara Vučurevića bilo nepotrebno, da ne doprinosi normalizacije odnosa u regionu i pokazuje da postoje različiti aršini u vezi sa ratnim zločinima.

"U BiH postoje različiti aršini, postoje njihovi zločinci koje štite njihovi organi. Vidljivo je kolika se gužva podigla kada su uhapšeni Ganić ili Divjak, a očigledno je da se sada raduju što je uhapšen Vučurević. Ovo samo potvrđuje da nema ni zemlje ni organa ni principa - nema ničega", poručio je Dodik.    

Episkop Grigorije Eparhija zahumsko-hercegovačka Božidar Vučurević Dubrovnik Bombardovanje Dubrovnika Hrvatska Trebinje

 

12.09.2012.

AGENCIJA ZA ISTRAGU I ZAŠTITU BiH: RAZBIJENA ORGANIZACIJA KOJA JE PREPREMALA I UBISTVA POLICIJSKIH ISTRAŽITELjA

Agencija za istrage i zaštitu BiH
Razbijena organizacija koja je pripremala i ubistva policijskih istražitelja
12.09.2012.
Razbijena organizacija koja je pripremala i ubistva policijskih istražitelja
Goran Zubac
FOTO: Samir Saletović

............................................

 

Goran Zubac, direktor SIPA-e je na današnjoj konferenciji za novinare rekao je da SIPA istražuje najveću zločinačku organizaciju u BiH, koja je uz pomoć svojih saradnika iz susjednih zemalja i drugih sličnih organizacija, počinila veliki broj krivičnih djela koja do sada nisu rasvijetljena.

- Ta djela su sama po sebi kompleksna i opasna i to je razlog zbog čega istraga traje dugo i koja će biti nastavljena u narednom periodu.

Tokom dosadašanjih policijskih mjera i radnji koje su provođene u saradnji sa entitetskim policijskim agencijama, uspjeli smo prikupiti vrlo ozbilje informacije i dokaze da je ova zločinačka organizacija počinila veći broj krivičnih djela od čega se izdvaja trgovina opojnih droga, pranje novca, izvršena ubistva i pripreme ubistava na skriven i podmukao način od čega posebno izdvajamo pripremanja ubistava policijskih službenika, koji su radili na istragama.

Tačnije došli smo do materijalnih dokaza u vezi sa krivičnim djelima organizovani kriminal, neovlašteni promet opjnim drogama, pranje novca, odavanje službene tajne, zloupotreba položaja ili ovlaštenja, zelenaštvo...

Potom ubistvo Ramiza Delalića Ćele, koje se dogodilo 5. jula 2007. godine, potom teško ubistvo Borisa Govedarice, Vladimira Mačara... Zatim došli smo do dokaza u vezi djela razbojništvo kada je 29. juna na štetu PBS bank otuđeno 2,2 miliona eura i razbojništvo od 29. juna kada je na BH štetu ukradeno 668.282 KM- rekao je Zubac. 

Dosadašnjim mjerama i radnjama pored utvrđivanja postojanja zločinačke organizacije identifikovani su svi njeni članovi, krivična djela i na koji način su izvedena, njihove sklonosti i navike, te saradnike kojih je bilo i u bezbjednosnim strukturama i drugiom strukturama vlasti u BiH.

- Trenutno se izvode terenske operacije, hapšenja većeg broja lica koja se vrše u saradnji s MUP-om RS i MUP-om Kantona Sarajevo i drugim policijskim agencijama što je početak sveobuhvatne akcije koja će trajati duže vremena.

U najdirektnijoj obradi obuhvatili smo 25 osumnjičenih lica, izvještajem o počinjenom krivičnom djelu 43 osumnjičena lica i to je prva faza. Sve ove aktivnosti su realizacija operativne akcije kodnog naziva "Lutka" nakon čega ništa više neće biti isto. Ovo je početak kraja organizovanog kriminala u BiH- zaključio je Zubac. 

.....................................

OGLASIO SE DIREKTOR POLICIJE ENTITETA RS-E
Vasić: Jedno lice je izbjeglo hapšenje, ali se ne radi o Naseru Keljmendiju
Vasić: Jedno lice je izbjeglo hapšenje, ali se ne radi o Naseru Keljmendiju

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, u saradnji sa Državnom agencijom za istragom i zaštitu (SIPA), MUP-om Kantona Sarajevo i Tužilaštvom BiH izvršili su u ranim jutarnjim satim pretrese na 30 lokacija na području Republike Srpske i Federacije BiH te uhapsili 25 osoba, potvrdio je direktor policije RS-a Gojko Vasić.

Na području Republike Srpske pretresi su izvršeni na području općina Pale, Istočna Ilidža, Zvornik, Bijeljina i Trebinje, a u tom bh.entitetu trebalo je da se uhapsi devet osoba.

On je pojasnio da je u akciji kodnog naziva "Lutka" slobode lišeno 25 osoba koja se dovode u vezu sa krivičnim djelima ubistva, pokušaj ubistva, iznuda, zelenaštvo, razbojništva i druga krivična djela koja su u proteklom periodu počinjena na području koje operativno pokriva Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, MUP Kantona Sarajevo i druge agencije za provođenej zakona.

Tužilac će, kaže Vasić, kada procjeni da je vrijeme, saopćiti koja bi se to mogla ubistva konačno rasvijeliti, a od kojih neka, kako navodi, opterećuju RS.

- Dio osoba obuhvaćenim ovom akcijom se već nalazi u zatvorima, potvrdio je direktor entitetske policije i dodao da se radi o osobama koje su u zadnje tri-četiri godine lišena slobode, osuđena, nalaze se na izdržavanju kazne, ali će njihovi kartoni biti ovim dopunjeni.

O imenima uhapšenih nije još mogao govoriti, navodeći da jedino jedna osoba nije uhapšena, jer su policije od ranije znale da nije u BiH, ali je negirao da se radi o Naseru Keljmendiju.

Vasić je potvrdio da je ovo dugo pripremana policijska akciji u kojoj je angažirano oko 400 pripadnika policijskih agencija, od čega je 150 policijskih službenika MUP-a RS (Uprava kriminalističke policije, Specijalne jedinice policije, centri javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, Bijeljina i Trebinje).

- Krivična djela za koja su sumnjiče osobe koje su jutros lišene slobode u velikoj mjeri su opterećivala MUPRS i očekujemo da će tokom krivičnog postupka protiv njih doći do potpune istine o brojnim, do sada nerazjašnjenim krivičnim djelima na prostoru Istočnog Sarajeva, kazao je Vasić.

Istovremeno, u istom periodu kada je započela akcija "Lutka", Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo je pod nadzorom Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo započeo i akciju kodnog naziva "Imperijal".

U ovoj akciji slobode je lišen veći broj osoba na prostoru Istočnog Sarajeva i Kantona Sarajevo zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivična djela "iznuda" i "zelenaštvo", a u vezi sa krivičnim djelima "organizirani kriminal".

Osobe koje su lišene slobode su od ranije poznate policiji i u toku dana će uz izvještaj o počinjenim krivičnim djelima biti predata dežurnom tužiocu Okružnog tužilaštva Istočnog Sarajevo.

Postoji osnovana sumnja da novac korišten za krivično djelo "zelenaštvo" koja su počinila osobe lišene slobode u akciji "Imperijal" potiče od krivičnih djela koja su izvršena u akciji "Lutka", potvrdio je Gojko Vasić.

...................................................

SIPA POKRENULA AKCIJU

Aktivnost s ciljem suzbijanja organiziranog kriminala
SIPA pokrenula akciju u vezi šest nerazjašnjenih ubistava




Pripadnici SIPA-e od jutros učestvuju u obimnoj akciji koja je usmjerena protiv više lica koja se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom.

Po nalogu Tužilaštva BiH realizira se opsežna združena policijska akcija u borbi protiv organizovanog kriminala.

U akciji sudjeluje više stotina policijskih djelatnika, nositelj aktivnosti je SIPA, a sudjeluju i policijski djelatnici iz entitetskih policijskih agencija i Brčko Distrikta.

Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, radi se o istrazi usmjerenoj na rasvjetljavanje najmanje 6 neriješenih ubistava i pokušaja ubistava u RS i FBiH, nekoliko pljački banaka i transporta novca u višemilionskim iznosima i čitav niz teških krivičnih djela organiziranog kriminala.

Nadalje, iz Tužilaštva BiH se navodi da ova najopsežnija aktivnost u borbi protiv organiziranog kriminala predstavlja odlučan udarac organiziranom kriminalu na području cijele BiH.

U okviru poduzetih aktivnosti izvršena su lišenja slobode više desetina osoba, kao i pretresi na velikom broju lokacija u više gradova u BiH.

Radi se o istrazi protiv više zločinačkih organizacija, koje su djelujući u različitim periodima, počinile ova krivična djela. U predmetu je ostvarena značajna saradnja sa policijskim i pravosudnim agencijama u susjednim zemljama, gdje se nalazi i jedan broj osumnjičenih osoba.

Jedan od objekata u kojima se vrši pretres je i Casa Grande na Ilidži, čiji je vlasnik Naser Keljmendi.

Osobe koje su uhapšene tokom noćašnje policijske akcije na području grada Istočno Sarajevo, dovode se u vezi i sa drugim krivičnim djelima, kao i sa Darkom Elezom, kojem je Apelacioni sud u Beogradu prošle godine potvrdio presudu kojom je osuđen na devet godina zatvora.

 

 

12.09.2012.

SKUP U SARAJEVU: BALKAN TREBA POPUNITI PRAZNINU U EVROPSKOJ UNIJI

Skup u Sarajevu: Balkan treba popuniti prazninu u EU

Panel "Balkan i Europa"

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

U Sarajevu završen 26. Svjetski susret za mir, koji je održan pod motom "Naša je budućnost živjeti zajedno - Religije i kulture u dijalogu". U utorak je održano niz panela o različitim temama, na jednom od njih vjerski lideri predstavili su realnu sliku stanja u BiH.

Integracija zemalja Zapadnog Balkana u EU nema alternativu, teza je sa kojom se složila većina sudionika panela "Balkan i Europa".

Balkan je praznina u Evropskoj uniji i zemlje Balkana trebaju se potruditi da popune tu prazninu rekao je na početku panela generalni direktor za proširenje Evropske komisije Stefano Sanino. Govoreći o BiH naglasio je da ni jedna Mapa puta ne može zamijeniti želju da se pristupi Evropskoj uniji.

„Započeli smo dijaloge pristupa i sa Kosovom, Bosnom i Hercegovinom. 27. juna smo odlučili tu Mapu puta. Mi želimo da pomognemo ovaj proces. Pravna država i prava su glavni elementi na kojima radimo“, poručio je Sanino.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kazao je da je budućnost regije u dijalogu, jer se tako najlakše rješavaju brojni problemi.

„Ovdje je dijalog uvijek imao posebnu vrijednost, ovdje je dijalog uvijek bio nužni instrument za savlađivanje unutrašnjih odnosa. Ovdje je dijalog, po mom viđenju, ono što bi međunarodna zajednica trebala da postigne“, istakao je Vujanović.

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir poručio je da prisustvo različitih religija na ovim prostorima, koje su u prošlosti ostavljale negativne posljedice, u budućnosti treba preokrenuti u pozitivne efekte. Budimir smatra da BiH treba biti most na kojem će različiti graditi prisne odnose.

​​„Ovdje su još uvijek prisutni strah među ljudima, ucjene ljudi, ovdje se vrše pritisci na ljude – i to moramo prekinuti. Ja želim živjeti u zemlji i ostaviti u nasljeđe svojoj djeci i djeci cijele moje generacije zemlju koja će se dičiti najvišim standardima demokracije“, rekao je Budimir.

Katolički pomoćni biskup Pero Sudar istakao je kako Evropska unija nije vrt ruža, nego da u tom vrtu postoje i problemi. Uprkos tome biskup Sudar kaže da je budućnost balkanskih zemalja teško zamisliva izvan zajednice evropskih naroda.

„Ono što mi se čini teško prihvatljivim i spojivim, jest obvezujuća ponuda radikalno liberalnoga odnosa prema istinama i vrijednostima, bez kojih je život pojedinaca i društava jedva moguć“, kazao je Sudar.

Jedna od  panel-diskusija održanih u utorak pod nazivom "Sarajevo poslije 20 godina: od konflikta do susreta" pokazala je da je u BiH još uvijek prisutno i nerazumijevanje i različita poimanja bosanskohercegovačke društvene zbilje.

Dvoipolsatni panel završen je polemikom između episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija i reis-ul-uleme Mustafe ef. Cerića.

 

12.09.2012.

CIJENE RASTU, GRAĐANI NA IVICI: KAD KRENEŠ NA SPAVANjE GLADAN

Cijene rastu, građani na ivici: Kad kreneš na spavanje gladan

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH o kretanju makroekonomskih pokazatelja za prvih sedam mjeseci, broj nezaposlenih je 542.000, a plate u julu bile su manje nego na početku godine. Za jesen se najavljuju nova poskupljenja namirnica i komunalija, a životni standard građana sve je lošiji.

Roditelji su na velikim mukama. Za jednog đaka, samo za školsku opremu,  treba oko 150 eura. A mnogo je roditelja koji to ne mogu svojoj djeci priuštiti. U sličnoj situaciji je i Sanela Hrustić iz Tuzle. Kao nezaposlena samohrana majka ne može sinu Safetu kupiti ni ono najosnovnije - hranu. Preživljavaju od jednog obroka iz narodne kuhinje. Sedmogodišnji Safet često ostane gladan.

„Kad naveče kreneš na spavanje – gladan. Volio bih da imam hrane, da imam drva... da imam dobru kuću... Najviše volim svoju mamu. Kad ona plače, teško mi je. Volio bih da joj mogu pomoći. I da završim školu“, priča on.

Safet voli školu i bez obzira na neimaštinu, odličan je đak, kaže njegova majka Sanela.

„Lijepo uči, pa eto. Samo ima ove tri sveske i eto, ta pernica, jedna olovka i tašna. Ništa više. Ova garderoba što je na njemu – to ide u školu. Još jednu ima – kad dođe da se presvuče, i te patike, tu, poderane, bijele. Duša me boli za njim. Djeca jedu, on gleda. Djeca sva obučena, uzeli sebi knjige, pokazuju knjige. On meni viče: 'Mama, hoćeš i ti meni uzeti?'. Ja njemu: 'Sine, ja nemam odakle tebi uzeti knjige',“ kaže Sanela.

Pa i oni koji rade, već godinama plaću odvajaju samo za hranu i režije. Berka Bibić radi u prosvjeti i školuje troje djece. Kaže da zbog ovakvih cijena, građani samo životare.

„Iz godine u godinu rastu cijene, a plata, ili ostaje ista – ali – 'fala bogu kad je neko uopšte ima. Pa kada kažem da je ova suša sada izazvala poskupljenje – nešto nisam sigurna da li je baš suša, ali nam uglavnom ta suša dobro dođe kao neko opravdanje za krize“, kaže Berka.

Cijene na pijacama su i dalje visoke, a i sami prodavači smatraju da je voće i povrće za ovo doba godine preskupo. 

„Za današnji standard, za današnju platu radnika i za penzionera, ovi proizvodi su skupi. Jesu skupi. A suša ove godine poremetila čitav život seljaku. Čitav život. Gdje god je u strani, sve je suho sad. Voće svo spada. Od voća nema ništa“.

„Nisu nimalo visoke – kakva je godina. Ali, eto, narodu koji nema, sa tristo  maraka penzije, sve je skupo. A onome ko proizvodi, još je jeftinije.“


Proizvodnja krize

Bh. poljoprivrednici ne pamte težu godinu. Omer Čelebić iz Visokog još uvijek nije zbrojio štetu, nakon oštre zime i vrelog ljeta.

„Imamo velike štete na svim sadnicama, na prinosima. Recimo, jagoda je skoro sva uništena, krompir je totalna šteta, tu nemamo ništa. Papriku održavamo vodom, koliko-toliko, ali sad čitava ta proizvodnja košta bruku para“, kazao je on.

Upravo zbog vremenskih nepogoda, građani mogu očekivati i više cijene poljoprivrenih proizvoda na pijacama, kaže direktor zamljoradničke zadruge Bios Nermin Kadrić.

„Kad posmatramo poljoprivrednike koji proizvode na otvorenom polju, možemo slobodno reći da je preko pedeset posto umanjen prinos, što smanjenim prinosom, što uništenjem i oštećenjem već izraslih plodova. Kad posmatramo globalno tržište, naravno da je to dovelo do drastičnog poskupljenja tih roba na tržištu. Generalno, ove godine nemamo dovoljne količine roba, povrća prvenstveno, i zbog toga je neminovan rast cijena“, navodi Kadrić.

Prema podacima Eurostata, evropskog satističkog zavoda, životni standard građana Bosne i Hercegovine najlošiji je u regionu. No, građanima nisu potrebni statistički podaci kako bi uvidjeli da se iz godine u godinu sve lošije živi, ali i da bh. vlasti ništa ne čine da to promjene. Prema mišljenju analitičara Žarka Papića, zbog ovakog odnosa vlasti, bh. građani se ne mogu nadati boljem sutra.

„Veoma je važno razumjeti da sad djeluju neki dodatni faktori za pogoršavanje situacije, ali oni nisu najvažniji. Govorim o suši, govorim o činjenici da će se trgovina, izvoz, uvoz, posebno poljoprivrednih proizvoda kad Hrvatska uđe u Evropsku uniju, suočiti s novim problemima. Osnovni razlozi su odsustvo bilo kakve antikrizne, ozbiljne ekonomske politike i strategije u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlozi su potpuno nekompetentno i nezainteresovano političko liderstvo koje je u dvije godine pokazalo nevjerovatnu efikasnost u proizvodnji krize i političkog haosa. Dakle, u situaciji koja objektivno vodi pogoršavanju, vi nemate nijedan potez koji bi pokušao to da ublaži, spriječi ili promijeni trend“, ističe Papić.

 

12.09.2012.

MIR BOŽIJI

Mir Božiji
11.09.2012.

Vlastimir Mijović

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Riječi i djela često ne jezde istim kolosijekom. Jedno se govori, drugo se radi.

Onom prvom, u slavu vrline i čovjekoljublja, svjedočili smo ovih dana u našem glavnom gradu, tokom velikog međureligijskog zborovanja. Na ranu se podjednako daju priviti riječi iz usta i katoličkih i islamskih i pravoslavnih i židovskih duhovnika.

Dnevne hronike, međutim, otkrivaju drugu stranu medalje: vjerska netrpeljivost, pa i ratobornost, snažno se uvukla u naše živote. Vjerom se ponekad zamahuje kao sabljom.

Sve zlo nije u samom zlu: ono je počesto i u malodušnom otporu, pogotovo u izostanku bilo kakve spremnosti da se vrati moć vrlini i dobroti, vjerskoj i drugoj trpeljivosti. U tom smislu, sarajevska parada tolerancije gromki je poziv na zakopavanje ratnih sjekira koje su, otkad je svijeta i vijeka, često potezane u ime krsta, križa ili polumjeseca.

Upravo naša zemlja zorni je svjedok pakla koji to stvara. Teško smo iskrvarili zbog svoje vjerske šarolikosti: uvjereni da je ona naša prednost, ali i stalno osvješćivani da se baš tu skriva naša bolna, Ahilova peta.

Sve u svijetu bude i prođe. Samo novac i vjera, izgleda, nemaju rok trajanja. Stoga je zbog njih najviše zavade, sukoba i krvi. Srećom, ne manjkaju ni glasovi razuma, koji smiruju bure i prizivaju ljudsko bratoljublje.

Kad se vjerske zajednice, i pastva i džemat, budu ponašali onako kako su njihovi prvaci ovih dana govorili u Sarajevu, tada će i zavladati mir Božiji. Valjda ga svi iskreno priželjkujemo!?

 

12.09.2012.

KRIK DRUGAČIJIH LjUDI

Mileta Prodanović: Pas prebijene kičme

Krik drugačijih ljudi

 
Photo: Stock

Ovo je krik drugačijih ljudi protiv vlastodržačkih hulja. Drugačiji su oni „rođeni uz neke reke daleke“ koji „gledaju nebo kako pada na nas“, kako kažu stihovi pesme koja se citira u romanu. Drugačiji su oni koji se prisustvujući užasu svakodnevice pitaju „Kakvi su to ljudi?“, kao što se to pita pripovedačeva žena

Da bi se o nečemu pisalo iz kritičke pozicije (a kada kažem o nečemu, prvenstveno mislim na političko-društvene svinjarije balkanskog tipa), uvreženo je mišljenje da treba da prođe izvesno vreme, da se glave ohlade i da se stvori ona čuvena Istorijska distanca. O ovom licemernom fenomenu, koji opravdava ćutanja i prećutkivanja raznih vrsta, na stranicama ovih novina je dosta pisao Svetislav Basara, te se neću time previše baviti - ono što želim je da ukažem na jedan drugačiji primer.

Mileta Prodanović je između jeseni 1991. i proleća 1992. napisao knjigu koja dobrano iskače iz ovog obrasca - knjigu koja iz jasne ideološke pozicije kritikuje postojeće stanje društva. „Pas prebijene kičme“ je roman koji je, čini se, autoru bio neka vrsta skloništa da preživi ludilo koje se svakodnevno odvijalo oko njega. Da parafraziramo i dekontekstualizujemo Leonarda Koena, ovaj roman je svojevrsni „tower of novel“. Kao što se Koen zatvarajući u svoju kulu obračunavao sa starošću i drugim privatnim demonima, Mileta Prodanović je zatvoren u svoju kulu pokušao (i uspeo) da ostane iznad površine reke ludila koja je surovo bujala oko njega, noseći i menjajući svet zauvek. Naravno, nije ta Prodanovićeva kula nekakva kula od slonovače u kojoj „pisac nežnih zglobova piše djelo za Nobelovu nagradu“ (kako bi rekao Faruk Šehić), već je to baš ono što sam rekao - „tower of novel“, kula od reči. A reči su oružje kojima autor kanališe svoj bes.

Bes za pisca može da bude veoma konstruktivan, u onom smislu u kojem bunt pokreće stvaralačku energiju. U takvim slučajevima se ne misli na posledice onoga što se govori, ne piše se za publiku već po nekom unutrašnjem diktatu koji ne vodi računa o tome šta će drugi misliti ili osećati prema onome što se čini. Takva književna dela su beskompromisna i prava su retkost“, nedavno je o jednoj drugoj knjizi pisao Vladimir Arsenić, a ja sam se, čitajući ove redove, setio Prodanovićevog dela. Zapravo, bes prema Velikom Vođi (što je česta oznaka za Slobodana Miloševića u ovoj knjizi), kao i prema čitavom nizu Jeftinih Intelektualaca (predvođenih Basarinim Gedžom/ Velikim Sotonom/Velikim Disidentom - svi znamo na koga mislim, zar ne?) pretočeni su u romaneskni vapaj protiv nadolazeće malograđanštine, kiča i, naposletku, zla i smrti kao konačne forme koju onovremeni poredak jeste dosegao.

Roman nema fabulu u klasičnom smislu te reči. Zapravo, više se može posmatrati kao roman-esej o jednom vremenu; roman-hronika o posrnuću jednog grada (koji je nekada bacao svetla daleko, o gradu koji bi mogao bolje?). Tekst je možda i najispravnije tumačiti kao krik drugačijih ljudi protiv vlastodržačkih hulja. Drugačiji su oni „rođeni uz neke reke daleke“ koji „gledaju nebo kako pada na nas“, kako kažu stihovi pesme koja se citira u romanu. Drugačiji su oni koji se prisustvujući užasu svakodnevice pitaju „Kakvi su to ljudi?“, kao što se to pita pripovedačeva žena.

 

Ipak, jedno pitanje se nužno postavlja - kako je roman sa ovakvom strukturom i ovako postavljenim po-etičkim ciljevima preživeo poslednjih dvadeset godina? Koliko ga je okrnjio famozni zub vremena? Pa, o tome bi se moglo razgovarati. Za potrebe argumenta, mogao bih da zamislim kritičko čitanje ovog romana iz pozicije aktuelne levice (a, iako kada lociram svoje ideološko mesto, uvek idem levo - moram priznati da ogromnom delu ovdašnje salonske levice savršeno odgovara ona čudesna pesnička definicija Damira Avdića „Ja sam revolucionarna lava/izlivena iz komunističkog kondoma/u koji je penetrirao nacionalistički ud“). Prvi i najveći problem na koji bi ti eventualni kritičari naišli je pripovedačeva veoma izražena antikomunistička retorika. Ipak, čitati taj roman kao elitistički, kao antijugoslovenski ili kao šta ti ja znam šta sve leva paranoja može izmisliti - bilo bi, po mom mišljenju, duboko pogrešno. Hteli ili ne, moramo uvažiti argument Duha Vremena, a vreme u kom nastaje roman je neposredno posle pada Berlinskog zida. Drugačiji život je bio tako blizu, svet se oslobađao, još je delovalo da je kraj istorije Frensisa Fukujame nešto što se vrlo lako može doseći - a u tvojoj državi se pojavljuju Milošević i Tuđman, ti komunističko/nacionalistički mutanti. Sama činjenica da je roman pisan pre početka rata u Bosni, jedne od najsramnijih stranica u ovdašnjoj istoriji, može na neki način objasniti zašto je u tom trenutku Prodanovićeva kritika malo oštrija kada je usmerena ka komunističkom delu ovih mutanata (mada, da ne bude zabune, to ne znači da prema nacionalističkom nije oštra - naprotiv). Uostalom, komunizam, nacionalizam, sve su to samo oblici ovdašnjeg palanačkog konformizma. „Suve šljive i orasi/komesari, pa monasi“, majstorski je to bedno stanje duha dijagnostifikovao Predrag Čudić.

Ipak, kada se pročita ovaj roman sa onom pominjanom Istorijskom distancom, pada mi na pamet da, ako srbijanski levičari i ne bi bili baš zadovoljni, Bertolt Breht svakako bi. Paradoksalno, Mileta Prodanović, ubeđeni antikomunista, ovom je knjigom savršeno ispunio Brehtov zavet, oličen u čuvenim stihovima „Neće se govoriti: Onda kad se orah povijao na vetru,/Nego: Onda kad je mazalo potlačio radnike./Neće se govoriti: Onda kad je dete pločastim belutkom pravilo na brzaku ‘žabice’,/Nego: Onda kad su pripremani veliki ratovi./Neće se govoriti: Onda kad je žena ušla u sobu,/Nego: Onda kad su velike sile sklopile savez protiv radnika./A neće se govoriti ni: Vremena su bila mračna,/Nego: Zašto su njihovi pesnici ćutali?“ Mileta Prodanović nije ćutao pred zlom. I to je ono što ovaj roman čini dragocenim u moru ćutačko-huškačke književnosti.

 

12.09.2012.

UHAPŠEN BESTIJALNI "ARKANOVAC" IZ BIJELjINE

Od ratnog zločina do DJ pulta

Uhapšen bestijalni "arkanovac" iz Bijeljine

 
Photo: Ron Haviv

..................................

Srđan Golubović zvani Maks, jedan od pripadnika Arkanovih Tigrova nedavno je završio u beogradskom zatvoru zbog posedovanja droge i oružja, saznaje Dnevni avaz. Izvor tog lista kaže da se Golubovićevo hapšenje pokušava sakriti i od srpskih medija, a osim posedovanja narkotika, kod njega je pronađeno i oružje

Avaz piše da se ne zna tačno da li je on u međuvremenu pušten iz zatvora, ali navodi da se sumnja da je Golubović zapravo osoba sa čuvene ratne fotografije Rona Haviva, nastale u martu 1992, a na kojoj se jasno vidi kako se Arkanovi "Tigrovi" iživljavaju nad ubijenim bijeljinskim civilima kod Krpića džamije i bijeljinske bolnice.

Arkanovac, okrenut licem prema fotoaparatu, koji se nalazi odmah do žrtava izvesni je Bokser, dok je onaj koji čizmom udara u glavu mrtvu Tifu Šabanović, najverovatnije Srđan Golubović Maks, piše Dnevni avaz.

Taj list dodaje da je pre nedavnog hapšenja u Beogradu, Golubović bio poznat kao DJ Max i da je radio po popularnim beogradskim noćnim klubovima.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396899

Powered by Blogger.ba