Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

10.09.2012.

TREBINjE OAZA PORICANjA

Reportaža iz "srpskog mediternskog grada"

Trebinje, šumska oaza poricanja

 
Photo: Stock

Vođena avanturističkim duhom i istančanim novinarskim instinktom, poljska dopisnica sa Balkana i saradnica e-Novina otisnula se put Trebinja, “jedinog srpskog mediternskog grada“, kako mu tepaju lokalni esenesdeovski vlastodršci. Uoči početka preizborne trke za lokalne izbore u BiH, novinarka je prisustvovala „Forumu kandidata za gradonačelnika Trebinja“, gde je “na prepad” intervjuisala sadašnjeg gradonačelnika Dobrosava Ćuka. Ne znajući u šta se upušta, prvi čovek Trebinja pristao je na razgovor, no umesto ulizivačkih pitanja iz medijske tvornice “Kopanja”, sačekale su ga teme poput Srđana Aleksića, opsade Dubrovnika, zločina srpske vojske,... Reporterku je, pak, sačekao ad hoc sklepani spisak novinara, čisto radi zadovoljenja znatiželje stranačkih aktivista – ko je ova devojka, za koga radi i šta hoće od nas?

Dugih pet minuta kompletne zbunjenosti prekinuo je taksista, naslonjen na svoj auto:

– Ovdje nema kolodvora, doviknuo mi je.

Rat je projektovan negde daleko, mi nismo krivi: Dobroslav Ćuk, ćuknut
Photo: trebinjelive

Objašnjenje je potrebno svakome ko u Trebinje dolazi prvi put. Bus iz Dubrovnika ili Beograda (druge relacije ovde ne saobraćaju) ostaviće nas na sred prljavog parkirališta od šljunka, začuđene nad pitanjem kako samoproglašeni „turistički centar“, „najlepši grad u BiH“ i „jedini srpski mediternski grad“ može egzistirati bez autobusne stanice.

I nije taj manjak ozbiljan hendikep samo za mene. Kako mi kaže sadašnji (a najverovatnije i budući) gradonačelnik Trebinja, Dobroslav Ćuk, „imao sam ovih godina problem sa tim i to mi je opozicija naročito uvijek zamjerala. Kad nisu ništa drugo imali da mi kažu onda su pominjali autobusnu stanicu, ali je problem kompleksan.“

„Kompleksnost“ problema stanice (rezultat privatizacije „na jedan nesrećan način urađene u Bosni i Hercegovini i u Republici Srpskoj“) je, ipak, samo jedna u nizu kompleksnosti s kojima se suočava  „biser istočne Hercegovine“.

Kompleksnost 1: Srđan Aleksić

Trebinje, kao uostalom svaki pošteni srpski grad, vrvi od spomenika ličnostima, koje ga prema vladajućoj garnituri najbolje predstavljaju. Tu je pesnik Jovan Dučić, Njegoš, vojvoda Luka Vukalović, tu je i kralj Petar. Međutim, zasigurno tu nećemo naći Srđana Aleksića.

Njegove zasluge ne poriče čak ni SNSD, srpskog vođe Milorada Dodika, inače poznatog po poricanju svega i svačega. Ipak, kako kaže esenesdeovski gradonačelnik „treba sve posložiti po redu“.

„Mi smo nedavno prošle godine otkrili veliki spomenik braniocima Trebinja, gde su imena poginulih boraca u otadžbinskom ratu. Sad, logično je bilo da prije napravimo taj zajednički spomenik, a onda podrazumijeva se da će, inicijativa postoji, Srđan Aleksić dobiti svoj.“

Dobro, klima glavom autorka ovog teksta, ali zašto je logično da se prvo obeleži branioci?

„Pa logično zato što je to puno više ljudi, puno više su nastradali.“

Ali zar nisu branioci za razliku od Srđana Aleksića i autori nekih stravičnih nedela?

„To je diskutabilno. Ako se već zovu branioci to znači da su branili svoj grad, branili svoja ognjišta, branili svoje porodice i tako dalje. Otići ćemo daleko, rat kao kategorija je na nesreću uvezen ovdje i onda kasnije su se pogubili svi neki normalni aršini tako da je  izvjesno samo da su nastale žrtve koje zaslužuje da im se napravi obilježje.“

Branioci-najveće-žrtve-rata na stranu, da li onda kao žrtve spomenik zaslužuju i Bošnjaci prognani iz Trebinja (prema popisu iz 1991. godine bilo ih je u gradu nesto više od 19 posto, danas povratnika ima stotinjak, dok je jedina džamija u gradu obnovljena pod snažnim pritiskom visokog predstavnika)?

Još uvek bez spomenika: Srđan Aleksić
Photo: sanela.info

..............................................

„Zašto prognani? To su žrtve u drugom smislu. Znači svi ovi Bošnjaci koji su učestvovali u ratu, koji su učestvovali u odbrani Trebinja su napisani, oni se nalaze u ovom spomeniku. Znači nije bilo diskriminacije da li je neko Srbin ili Hrvat ili Bošnjak.“

Je l' to znaši da to nije spomenik jednoj vojsci?

„To je spomenik svih ljudi koji su u jednom trenutku htjeli da odbrane svoj grad.“

Fascinirana pričom o tri naroda, koja su zajedno branila Trebinje od neodređenog spoljnog neprijatelja, odlučujem da pomenuti spomenik vidim sopstvenim očima. U njegovu artističku vrednost neću ulaziti, ipak teško je ne primetiti činjenice da je otkriven na ovom mestu na 19. godišnjicu osnivanja Trebinjske brigade Vojske Republike Srpske. Kako se to onda uklapa u Ćukovo objašnjenje o braniocima grada svih nacionalnosti?

Gradonačelnikova priča ne drži vodu iz dva razloga o kojima mi govori poznati trebinjski aktivista, Blažo Stevović.

„Imena poginulih su većinom imena ljudi koji su poginuli na dubrovačkom frontu. Ipak, ima među njima i onih koji su učestvovali u vojnim operacijma na drugim mestima. Ćuk, koji je kao pripadnik vojnog saniteta učestvovao u ataku na Goražde, trebalo bi to dobro znati. Trebinje se nije branilo u Goraždu.“

Kako izgleda stvar sa bošnjackim vojnicima?

„Dosta njih su ljudi, koji su u početku bili u JNA pa su se razišli na svoje strane. S druge strane, dešavala su se i pokrštavanja muslimana, koji su htjeli ostati u Trebinju i na takav način postali su pripadnici vojske.“

Kompleksnost 2: Rat

Da je rat još uvek barijera između dva grada uveravam se još u Dubrovniku odakle krećem prema Trebinju. Jedan mini-bus dnevno, koji saobraća među njima prazan je uprkos turističkoj sezoni, a na moje pitanje da li je ova linija uopšte isplatljiva vozač hladno odgovara: „Je. Od Trebinja do Mostara.“

Photo: Stock

Dubrovčani razloga da putuju u „politički, administrativni, privredni, kulturni i duhovni centar Hercegovine“ nemaju, a Trebinjanima smeta možda da je Dubrovnik samo lep i star a ne „još ljepši i još stariji“ kao što je ga u svojim fantazijama video trebinjski ratni vođa Božidar Vučurević.

Ipak, ove godine, opasnim putem po brdovitoj Hercegovini sve do susjednjeg grada odvezao se, već više puta citirani gradonacelnik Ćuk. Kako je objasnio okupljenima u kongresnoj sali Hotela Leotar, bila je to „istorijska posjeta“ a pomirenje s Dubrovnikom je jedan od proriteta njegove „spoljne“ politike.

Da li postoje ikakve šanse da će sledeća poseta te vrste uključivati i izvinjenje Dubrovčanima, zanima me.

„Nisam otišao da se izvinim Dubrovniku odnosno Dubrovčanima u ime Trebinja nego da kao odrasli cvilizovani ljudi i komšije kažemo nešto što je poslije 20 godina nepohodno, a to je da treba da shvatimo da rat nije projektovan ni u Trebinju ni u Dubrovniku, nego negde daleko i za rat nisu krivi ni dubrovački gošpari ni građani Trebinja. Da smo postradali i jedni i drugi, da je bilo žrtava i materijalnih šteta i jednio što treba da zajedno zažalimo je što se to dogodilo, da poželimo da se to nikad više ne desi nikome, da okrenemo stranicu i da počnemo i živimo i sarađujemo kao svi normalni ljudi i do juče dobre komšije, prijetelji i tako dalje.“

Negde daleko?

„Međunardodna zajednica je u svakom slučaju mogla da spriječi rat isto tako kako što ga je i zaustavila u jednom trenutku kad joj je bilo drago i kad je htjela da ga zaustavi. Isto tako je mogla da predupredi da ne dođe do njegovog nastanka.“

Kompleksnost 3: Nezavisni i nestranački

Pomenuti sastanak s građanim u čuvenom trebinjskom hotelu je u stvari „Forum kandidata za gradonačelnika Trebinja“ u organizaciji Udruženja građana „Oaza“ kojim je zvanično otpočela kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini. Uprkos činjenici da je organizator prema svom sopstvenom opisu „nestranački“, pažnji Blaže Stevovića, s kojim razgovaram ispred ulaza u hotel, nije promaklo da većinu „građana“ pozvanih na debatu u svojstvu publike čine pripadnici SNSD-a.

Predsednici udruženja „Oaza“ Neški Iljić pak nije promakla činjenica da na debati prisutna autorka ovog teksta nije ni članica SNSD-a ni Trebinjanka, još gore: zanima je što govore kandidati i pažljivo beleži njihove reči.

– Ko ste vi?, pita me s veštackim osemhom na licu.

– Novinarka.

– A jeste se vi upisali na popis novinara?

– Nisam.

– Sačekajte trenutak.

Photo: Stock

Na taj način u Trebinju je nastao prvi popis novinara: pronađen na brzaka komad papira, koji ima za cilj da zadovolji radoznalost stranačkih aktivista glede toga kao se zovem i za koga radim.

Nakon brojenja novinara došlo je vreme za brojenje kandidata, koji odazvali su se na poziv „Oaze“. Osim gradonačelnika Ćuka, u hotelu Leotar ukazao nam se nezavisni kandidat Nebojša Vukanović; nije, ipak, došao glavni Ćukov protivnik, Slavko Vučurević, kandidat ujedninjenih snaga nekoliko stranaka, između ostalih PDP-a i SDS-a. O njegovoj apsenciji postoje oprečna mišljenja. Dok gospođa Iljić objašnjava: „Sat vremena smo o tome razgovarali. Lično. Ali nije mi rekao“, Dobroslav Ćuk nije ni morao razgovarati: „Jednostavno on nema ništa za reći.“ Sam Vučurević kojeg zovemo da saznamo zašto se neće stresti z Trebinjanima kaže nam da se upravo nalazi s njima na tribini u organizaciji svoje političke opcije. Početak kampanje je očigledno svako odlučio provesti sa svojim „građanima“.

Debata u ograničenom sastavu prolazi bez većih nemira. S jedne strane sadašnji gradonačelnik s uverenjem brani svoja dosadašnja postignuća (na moje naknadno pitanje o program u pismenom obliku odgovoriće čak: „Program? Nemam. Šta će mi program. Ja ću nastaviti ono što sam radio.“), s druge kandidat-potrošač („Kupićemo autobuse, za svaku bebu majka će dobiti 500 maraka“), koji prema neslužbenim procenama može računati na 5-6 odsto glasova.

Prema Blaži Stevoviću ti glasovi mogu ipak biti ključni. „Više je nego očigledno da on radi posao za sadašnju vlast jer je on apsolutno svjestan, i svi smo mi u Trebinju svjesni, da on ne može pobjediti.“ Na moj spomen prideva „nezavisni“, odgovara „Ovdje nema nezavisnih kandidata. Sve tu zavisi od para. Trebinje je šta se toga tiče paradigma cijele Republike Srpske tokom ovih izbora.“

Kompleksnost 4: Momci

Kamen na tvrđavi, cigla u glavi: Emir Kusturica, trashmaker
Photo: Stock

Iako je obuzdavanje "nezavisne političke scene" pošlo za rukom SNSD-u, gradonačelnik Ćuk suočava se sa nekim sitnim neprijatnostima. Pre nekoliko nedelja tokom krsne slave njegove stranke bio je, na primer, izviždan.

„Politički protivnici, politička opozicija nisu shvatili veličinu dana, nisu shvatili veličinu događaja i nisu smijeli takvo nesto napraviti. Ako su meni htjeli da zvižde mogli su večeras da mi zvižde ili danas na nekom političkom skupu. Ali to su u stvari politički protivnici, opozicija koja je to organizirala. Kupili su neke pištaljke nekoj dečurliji, nekim huligančićima, koji su to izveli na vrlo nepristojan necivilizacijski način, uvrijedliv, ali opet to su samo govori o njima“, tvrdi Ćuk.

Ove godine neugodnosti nije mu nedostajalo takođe u vezi s čuvenim Kusturičinim poduhvatom da nabavi kamen neophodan za izgradnju još jednog u nizu treš-sela, Andrićgrada.

„Gospodin Kusturica je ranije pokazao inicijativu za neke građevine u nekim našim selima, na Humu, Jasenici Lugu i ne znam gdje još. Pokazao je i interes za jedan kameni most koji se nalazi ispod našeg goričkog jezera i po reakcijama ljudi, po rekacijama javnog mnjenja bilo je jasno da do toga neće doći, da ne može to da se uradi.“

Sa sledećom na popisu, trebinjskom tvrđavom Petrinja, Kusta nije prošao ništa bolje, opet zbog pobune nezastrašenih građana ili kako ih zove gradonačelnik „nekih momaka“. „Po mom ličnom mišljenju otpora nije trebalo ni biti“, zaključuje on, ali evo dogodilo se i nije imao izbora nego da rušenje zaustavi.

Hvala Bogu i Željku Kopanji, neprijatnosti se završavaju ovde. Radoznala potpisnica ovih redova Trebinje napustila je noćnim busom prema Beogradu, a lokalni političari ostali su tu da neometano uživaju u jednostavnim stvarima: sitnim fingiranim prepirkama i golemim budžetskim parama.

 

10.09.2012.

VALENTIN INZKO PREDSTAVIO PROCES IZBORNIH PROMJENA U MOSTARU

Inzko predstavio proces izbornih promjena u Mostaru

image

MOSTAR - Visoki predstavnik Valentin Inzko danas se sastao s predstavnicima nekoliko političkih stranaka i predstavio im detalje procesa tokom kojeg će Ured visokoga predstavnika (OHR) pružiti svoju pomoć kako bi bila osigurana provedba odluke Ustavnog suda BiH u vezi s izbornim procesom u Mostaru i kako bi bilo omogućeno građanima Mostara da što prije izađu na izbore, stoji u priopćenju iz OHR-a.

Tom prigodom visoki predstavnik istaknuo je da je OHR poduzeo ovaj korak s obzirom na to da su svi dosadašnji napori domaćih aktera doživjeli neuspjeh i da Mostarci neće glasovati 7. oktobra, kada u svim drugim dijelovima BiH građani izlaze na zbore.

"Cilj je naših napora da pomognemo u pronalaženju rješenja na nivou domaćih aktera", rekao je visoki predstavnik, dodavši kako Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u potpunosti podržava ulogu OHR-a i njegova nastojanja da pomogne u pronalaženju takvog rješenja.

Visoki predstavnik i njegov prvi zamjenik Roderick Moore danas su najavili da će se pronalaženju kompromisnog rješenja pristupiti u fazama. Prva faza trebala bi početi odmah i tokom nje će OHR raditi s Ekspertnom grupom za Mostar, stoji na kraju priopćenja.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

NOVAC IZ BUDžETA SE TROŠI KAO DA JE PAO S NEBA

Novac iz budžeta se troši kao da je pao s neba

image

SARAJEVO - „Javni novac - odakle dolazi i kuda ide“, bila je tema tribine na kojoj je danas u Sarajevu govorila ekspertica  za javne finansije Svetlana Cenić.Jednostavan odgovor na to pitanje, po njenim  riječima, bio bi da da niko ne pita kuda idu pare, pa zato idu i tamo gdje ne treba.

„Para ima i loše su raspoređene.  I sa ovakvim sredstvima kakva su sada, mnogo bi se bolje živjelo da se njima bolje upravlja“, kazala je Cenić.

Nažalost, vlast skreće pažnju građana na sasvim druge teme, upravo zato da ne postavljaju pitanja koja se odnose na javni novac.

„Građani su upali u tu mašineriju i rijetko ko zaista i pita šta se dešava sa tim novcem“, dodala je Cenić.

Ona je kazala da indirektni porezi predstavljaju ogroman dio sredstava organa vlasti ispod entitetskog nivoa čineći i do 70 posto kantonalnih i 21 posto opštinskih prihoda. Kad je riječ o javnim prihodima, najviše se govori o indirektnim porezima i novcu koji će treba doći od carina. Međutim, kazala je Cenić, postavlja se pitanje zašto ta sredstva ne bi došla iz dodate vrijednosti stvorene na domaćem terenu.

Cenić je ukazala i na problem raspodjele javnog novca u kojoj opštine dobiju mnogo manje nego kanton, a u opštini građani ostavaruju svoja prava  i potrebe.

„Propusti su i u načinima kako se raspoređuje - pa se vidi po budžetima koje se kategorije redovno kupuju kao glasači i oni koji će glasati za budžet i gdje se pravi ta trgovina, umjesto da se ide na stavke koje će omogućiti bolji život“, kazala je Cenić.

Cilj je, po njenim riječima,  da se građanima najprije objasni kako funkcioniše sistem,  kakva je raspodjela, odnosno da se građani i sami zainteresuju kada se donose ti budžeti i  kuda javni novac zapravo ide.

„Novac iz budžeta se lako troši, kao da je pao s neba, kao da to nije nečiji rad i trud i u krajnjoj liniji, kao da će to uvijek tako biti“, kazala je Cenić.

Velike svote iz budžeta odlaze na plate, administraciju koja ne daje takve usluge stanovništvu, a vrlo malo na neka  kapitalna dobra koja će poboljšati život stanovnika.

„Počinjemo uvijek od građana koji trebaju da se zainteresuju  za javni novac. Ako nema pritiska građana i pitanja niko neće ni reagovati  i ići će dalje kao i dosad“, kazala je Cenić.

Tribina je održana u organizaciji Fondacije CPI - Centra za zastupanje građanskih interesa i Sarajevskog otvorenog centra.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

SARAJEVO JE CENTAR REGIJE O RAZGOVORU, O SUŽIVOTU, TOLERANCIJI I MIRU

Sarajevo je centar regije i Evrope po pitanju razgovora o suživotu, toleranciji i miru

imageDamir Ljubić

..........................

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda izrazio je danas na konferenciji za novinare u Sarajevu zadovoljstvo poslom obavljenim u pripremi Tradicionalnog svjetskog susreta za mir "Naša je budućnost živjeti zajedno - religije i kulture u dijalogu".

Vijeće ministara BiH je generalni pokrovitelj manifestacije i za  njenu organizaciju je izdvojilo 100.000 KM, te sada, kako je kazao  Bevanda, možemo uživati u posjeti visokih dužnostnika i svemu pozitivnom  što se dešava u Sarajevu.

Predsjedavajući organizacijskog odbora, ministar za ljudska prava i  izbjeglice BiH Damir Ljubić, ocijenio je da je Sarajevo ovih dana centar  regije, ali i Evrope kada su u pitanju razgovori o suživotu,  toleranciji i miru.

U prilog tome, naveo je Ljubić, govore i brojke da se danas i sutra  održava 27 panel diskusija o raznim temama, u kojima će učestvivati  ukupno oko 3.000 ljudi.

Osim toga, jučer na otvaranju događaja govorili su, među ostalim,  predsjednik Evropskog vijeća Herman van Rompuy, premijer Italije Mario  Monti, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, te predsjednik Crne Gore  Filip Vujanović.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

MEĐUNARODNI SUSRET ZA MIR U SARAJEVU: POLITIČARI POSLALI PORUKE TOLERANCIJE I SUŽIVOTA

Međunarodni susret za mir u Sarajevu: Političari poslali poruke tolerancije i suživota

10.09.2012.

********************************************

“S ovog skupa važno je poslati poruku kako u Europi ne smije biti mjesta za ideje koje ponižavaju, ugrožavaju ili vrijeđaju bilo kojeg čovjeka. Da Europa mora biti sigurna kuća za svakog njenog stanovnika, da krize i prepreke ne smiju biti izgovor za zatvaranje vrata.

Vrata Europske unije moraju ostati otvorena za sve zemlje jugoistoka Europe koje imaju ambiliciju postati njeni ravnopravni članovi”, kazao je danas predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović govoreći na tradicionalnom svjetskom susretu za Mir koji je u organizaciji Zajednice sv. Egidija otvoren u Sarajevu.

Josipović je podcrtao da je u našoj različitosti jedno isto – svi smo samo obični ljudi željni mira, sigurnosti i blagostanja.

Ocijenio je da ako postoji europski prostor u kojem je kultura multikonfesionalnosti i multietničnosti ostavila dubok trag, u kojem su ljudi stoljećima živjeli zajedno u različitosti, to je jugoistok Europe.

Dodao je da je, na žalost, bilo vremena kroz povijest kada je taj isti jugoistok Europe u kritičnim društvenim okolnostima od raznolikosti stvarao razlog za sukobe i ljudsku patnju potpuno neprihvatljivu za civilizirana društva.

“Želim vjerovati da je to vrijeme zauvijek prošlo. Želim vjerovati da smo naučili lekciju iz nedavne prošlosti, da je došlo vrijeme pobjede razuma, pomirenja i suradnje.

Temelj EU je ideja zajedništva, solidarnosti i tolerancije, a sve kako bi se osigurao trajan mir. Mir u nama i mir oko nas. Mir koji čuva život i omogućava razvoj. Mir koji se nikada ne smije podrazumijevati. Mir za koji se mora raditi svaki dan”, poručio je predsjednik Hrvatske.

Ovom velikom skupu nazočio je i predsjednik Republike Crne Gore Filip Vujanović, koji je ocijenio da su ovi susreti posvećeni promoviranju vrijednosti mira, suradnje kultura i tradicija te izgradnji suživota kao uslovu opstanka.

Naglasio je da Crna Gora dijeli takve temeljne vrijednosti, te da su one posebno važne za regiju zapadnog Balkana, imajući u vidu njegovu kompleksnost.

“Sarajevo je simbol početka i kraja 20. stoljeća koji je bio dramatičan. Ovaj susret je izraz nade i uvjerenja da će 21. stoljeće biti bolje. Mir se ne osvaja, već ga je potrebno stalno izgrađivati. Crna Gora je uspjela sačuvati mir u dramatičnom razdoblju povijesti, te se u zadnjih šest godina arifmirala kao faktor stabilnosti i mira u regiji, i nastavit će da s promocijom suradnje zemalja regije.

Uvjeren sam da je perspektiva regije i Crne Gore u integraciji u Europsku uniju. U tom pogledu zemlje ove regije nemaju dilemu”, podcrtao je predsjednik Crne Gore.

Predsjednik Vijeća ministara Italije Mario Monti naglasio je da smo u svim ovim godinama bolje shvatili koliko su religije značajne za mir i koheziju u svijetu. Dodao je da nam rastuća globalizacija nameće nove izazove, prvenstveno da se napravi društvo koje bi živjelo i pothranjivalo se različitostima.

“Balkan je uvijek predstavljao punkt mješavine različitih naroda i kultura. Možda više nego igdje u svijetu ovdje se igra na kartu mogućnosti da se svijet ujedini. Sarajevo je uvijek bilo globalizirano prije Europe.

Balkan pothranjuje nade da svijet živi u miru. Svijet se danas suočava ne samo s ekonomskim i političkim krizama, već uzdrmanim temeljima humanosti. Europska unija rizikuje i možda je već pred problemom novih linija razdora.

Izazov je da se u Europi poveća senzibilitet za suživot, toleranciju i osnovne ljudske vrijednosti. Ovdje se živi i diše s tim vrijednostima. Ovdje se pozitivno razvija prava umjetnost suživota”, zaključio je on.

Predsjednik Vijeća Europe Herman von Rompuy ističe da je ljudska ljubav najbolji put prema Bogu, te da imamo obavezu da svaki dan naučimo toleranciju prema drugima.

“Građani Sarajeva su nas podsjetili šta to znači biti Europa. Oni su osobe širokog pogleda”, poručio je on.

Premijer Republike Obale Bjelokosti Jeannot Ahoussou-Kouadio naglasio je da je njegova zemlja od mira napravila pravu vjeru i stavila je u središte unutrarnje i vanjske politike. Podcrtao je da njegov narod i danas uporno traži mir, bez obzira na sporadična nasilja.

“Mir nije samo riječ, već ponašanje. Shvatili smo da postoji snažna veza između ekonomske krize i rata, ali i da zavisi i od mira koji imamo sa zemljama s kojima graničimo. Planeta Zemlja je veliko selo u kojem svi moramo biti solidarni. Danas nesreća nekih donosi nesreću svih ostalih. Zato pitanje mira moramo rješavati na globalnoj razini”, zaključio je on.

Tradicionalni susret za mir bit će nastavljen sutra nizom panel diskusija, koje će uz učešće istaknutih vjerskih i političkih predstavnika, te osoba iz javnog i kulturnog života, tretirajući različite teme biti održane na više lokacija u Sarajevu.

(Fena)

 

 

 

 

10.09.2012.

MARIO MONTI: "GRAĐANI BiH MORAJU RIJEŠITI SVOJE UNUTARNjE PROBLEME"

"Građani BiH moraju riješiti svoje unutarnje probleme"

imageMario Monti / ap

....................................

Bosna i Hercegovina je potrebna Evropskoj uniji i smatram da može svojim posebnostima učiniti da EU, kao velika porodica, bude još bogatija, kazao je danas medijima u Sarajevu, a nakon susreta s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom, premijer Republike Italije Mario Monti.

Dodao je da su za što brže približavanje BiH Europskoj uniji potrebna  dva preduslova: da građani riješe interne probleme te dobra ekonomska  podloga.

"Građani BiH moraju riješiti svoje unutarnje probleme te se  orijentisati ka budućnosti i krenuti ka zajedničkom cilju - EU", kazao  je Monti.

Istakao je da je ohrabren međureligijskim skupom koji se održava u  Sarajevu i koji jasno pokazuje da je suživot moguć. "Sarajevo je primjer  zajedničkog života", podcrtao je.

S Bevandom je, pojasnio je Monti, razgovarao o načinima na koji se  obje zemlje, i Italija i BiH, nose s ekonomskom krizom. Potvrdio je da  su na djelu teška vremena za sve, ali je optimist da će sve biti  prevaziđeno.

"Za to nam treba saradnja i konstruktivan dijalog. Zato sam inicirao  skori susret državnika zemalja EU jer mi moramo zaustaviti one snage  koje podrivaju Evropsku uniju", rekao je.

Bevanda i Monti razgovarali su i o daljoj podršci Italije BiH na  njenom putu ka EU, a koja bi se trebala ogledati prvenstveno u  ekonomskoj saradnji.

"Bevanda mi je predložio nekoliko oblasti u kojim bi italijanski  investitori mogli pronaći svoj interes. Ovdje prvenstveno mislim na  Koridor 5c, Jadransko-jonski autoput, energetski i bankarski sektor te  Aerodrom Mostar", precizirao je Monti.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda izrazio je  zahvalnost Montiju na posjeti Sarajevu i BiH, kontinuiranoj podršci  Italije našoj zemlji na putu ka EU te iskrenom prijateljstvu koje ova  zemlja iskazuje na mnogo načina prema BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

OČISTIMO ZEMLjU ZA JEDAN DAN

WE DID IT!

image„Let's Do It – Očistimo zemlju za 1 dan“

************************************

Nakon okončane akcije „Let's Do It – Očistimo zemlju za 1 dan“ koju je provelo Udruženje građana „RUKE“ iz Sarajeva u saradnji sa Udruženjem građana „Mozaik prijateljstva“ iz Banje Luke, a u kojoj je sudjelovalo više od 97 općina u Bosni i Hercegovini možemo reći da je bila itekako uspješna, saopćili su organizatori.

 

Prema nezvaničnim podacima koji su do sada prikupljeni, na prostoru države se okupilo više od 35.000 volontera te je prikupljeno više od 40.000 vreća smeća.

Akcijom je ostvaren veoma bitan cilj: podigla se Bosna i Hercegovina na noge i ujedinila s jednim zadatkom – čišća i ljepša BiH!

(VIJESTI.ba)

 

10.09.2012.

POLITIČARI SE ISKLjUČIVO BORE ZA LIČNO BOGAĆENjE

Političari se isključivo bore za lično bogaćenje i funkcionerske fotelje

imageParlament BiH

................................

Predsjednik Bosanske stranke (BOSS) Mirnes Ajanović upozorava građane da na izborima ne preuzimaju odgovornost za teško političko stanje u državi glasanjem za vladajuće političare, koji se "umjesto za opšti interes bore isključivo za lično bogaćenje i funkcionerske fotelje".

Vladajuća garnitura je posljedica izbora glasačke mašine birača  interesno vezanih za vlast i građana koji ne izlaze na izbore ili  namjerno poništavaju glasački listić, saopćeno je iz BOSS-a.

Dužnost građana je glasanjem protiv vlasti izmijeniti dosadašnju  negativnu praksu nekažnjavanja političara za kriminal, korupciju,  povećanje nezasluženih funkcionerskih plaća, nezaposlenost i uopšte za  provođenje prevarantske politike i ekonomsko-socijalnog terora prema  građanima, poručuju iz BOSS-a.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

SVE ČESTITKE ZLATNIM MOMCIMA BOSNE I HERCEGOVINE

Hvala vam od srca na radosti i nadi koju svojim uspjesima pružate cijeloj BiH

image

Zlatni bh odbojkaši

********************************

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir uputio je čestitku reprezentaciji Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci, koja je na Paraolimpijskim igrama u Londonu osvojila zlatnu medalju, saopćeno je iz Ureda predsjednika FBiH.

- Vaš uspjeh svima nama treba biti zvijezda vodilja koja nam ukazuje  kako se voljom, hrabrošću, odlučnošću i dobrom međusobnom suradnjom,  mogu, unatoč svim preprekama, postići velike stvari i ostvariti sjajni  rezultati. Hvala vam od srca na radosti i nadi koju svojim uspjesima  pružate cijeloj Bosni i Hercegovini, navodi se u Budimirovoj čestitki.

(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

VALENTIN INCKO: BOSNE I HERCEGOVINE ĆE BITI, SVE DRUGO ĆE PROĆI

Bosne i Hercegovine će biti, sve drugo će proći

imageValentin Incko

.............................

Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, austrijski diplomata Valentin Inzko, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija da će uprkos zapaljivoj retorici iz Republike Srpske i pozivima na otcjepljenje tog entiteta, Bosna i Hercegovina trajno ostati nedjeljiva i međunarodno priznata zemlja.

„Osporavanje budućnosti Bosne i Hercegovine kao suverene zemlje je  uzaludno i jedino što se time postiže je podizanje međunacionalnih  tenzija i odvraćanje očajnički potrebnih stranih investicija, koje su  neophodne da bi se otvorila nova radna mjesta. Pitanje nije da li će  postojati prosperitetna Bosna i Hercegovina koja funkcionira kao  jedinstvena zemlja, nego je pitanje samo kada ćemo to dostići“, poručio  je Inzko.

Osporavanja državnosti BiH prvi čovjek međunarodne zajednice u ovoj zemlji nazvao je sistematskim i planiranim.

„Izjave iz RS su koordinirane i orkestrirane. Jasno je da je to više  od retorike. Te izjave su odraz politike. Vjerujem da je nekima cilj  cijepanje BiH i njihove aktivnosti i izjave su usmjerene ka guranju  zemlje u tom pravcu. Drugi ne dijele iste ciljeve, ali nisu u stanju da  krenu dalje od uskopolitičkih interesa i rade u interesu cijele BiH.  Budite uvjereni da međunarodna zajednica ostaje privržena BiH i da daje  punu podršku apsolutnom suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i  da će to i dalje činiti. Moj mandat odnosi se na provedbu Daytonskog  mirovnog sporazuma, a on ne predviđa mogućnost otcjepljenja“, naglasio  je Inzko.

Odbacio je tvrdnje svjetskih pravnih eksperata i analitičara da su  Amerika i Evropa svjesno projicirale daytonsku BiH sa ograničenim rokom  trajanja i da će se ova zemlja raspasti.

„To su besmislice. Dayton možda nije savršen, ali pruža okvir unutar  kojeg je ova zemlja uspijevala da godinama čini značajne pomake.  Posljednjih šest godina nisu bile tako dobre. Ustav BiH će doživjeti  nove promjene. Doći ćemo do tačke kada će političari vidjeti da je u  interesu svih da ovu zemlju kao cjelinu učine funkcionalnijom. Ovakav  razvoj je predviđen u Daytonu, odredbe o izmjeni Ustava BiH su jasno  postavljene, i to je ono što očekujem da će desiti“.

Visoki predstavnik je u intervjuu za agenciju Anadolija ocijenio da  se izmjene Ustava BiH neće ograničiti na provedbu presude Sejdić-Finci,  nego da će zahvatiti i prekomonovanje Federacije BiH, čime bi se smanjio  broj kantona.

„Pojednostavljenje sistema u Federaciji, smanjenje troškova i  poboljšanje efikasnosti uz jednaku zaštitu za sve je nešto što smo  uvijek podržavali i ne vidim razlog zašto bi se neko protivio ovim  principima“, kazao je Inzko.

Optužio je domaće političare da svojim svađama drže zemlju u blokadi i da ugrožavaju njen put ka Evropskoj uniji.

„Jedini put naprijed je put dijaloga i kompromisa. Svakako da u Bosni  i Hercegovini trenutno postoje neki vrlo zabrinjavajući trendovi.  Istovremeno, ušli smo u period predizborne kampanje za lokalne izbore.  Uzimajući u obzir slab politički učinak koji su imali tokom proteklih  nekoliko mjeseci, ne iznenađuje da neki manje skrupulozni političari  koriste politiku nultog zbira iz prošlosti kako bi osigurali podršku  birača. Međutim, ovi izbori i izborna kampanja trebali bi se fokusirati  na usluge koje lokalne vlasti mogu pružiti građanima. Biti političar  znači rješavati probleme. Ko nije sposoban to raditi,  ne zaslužuje  podršku birača“, istakao je visoki predstavnik.

Inzko je poručio političarima da, umjesto što se bave međustranačkim  razračunavanjima, zasuču rukave i prionu na posao. Pozvao je domaće  lidere da ispoštuju obaveze koje su preuzeli iz Mape puta za EU.

„Obeshrabrujuće je vidjeti da BiH zaostaje u procesu stjecanja  članstva, dok druge zemlje u regionu idu naprijed. Ja želim sve najbolje  za ovu zemlju i njene građane, ali neću i ne mogu zamijeniti izabrane  lidere. Oni su sada u centru pažnje“.

Inzko je poručio da su mu kao visokom predstavniku u BiH „bonske  ovlasti“, koje ga izdižu iznad domaćih institucija, još na raspolaganju i  da će ih koristiti ukoliko ubude potrebno.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice ocijenio je da su Turska i  Austrija, kao bivši upravitelji u BiH, danas istinski prijatelji ove  zemlje koji joj još mnogo mogu pomoći.

„Više od dva miliona ljudi bosanskih korijena živi u Turskoj, i  sasvim je prirodno što Turska osjeća emocionalnu povezanost sa Bosnom i  Hercegovinom. Također je puno Bosanaca i Hercegovaca koji žive u  Austriji. Politički, Turska je ugledni član Vijeća za provedbu mira,  gdje predstavlja Organizaciju islamskih zemalja, i, kao takva, dokazala  je u brojnim prilikama da je vrijedan partner Bosne i Hercegovine i svih  njenih građana. Kada bi Bosna i Hercegovina prionula na posao, mogao  bih vidjeti situaciju u kojoj bi investitori iz obje ove zemlje  investirali puno više nego što je do sada bio slučaj. Svi znamo koliko  je važno donijeti kapital u zemlju kako bi se otvorila nova radna  mjesta“, zaključio je visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i  Hercegovinu Valentin Inzko u intervjuu za agenciju Anadolija.

(Vijesti.ba/AA)

 

10.09.2012.

AKO IDEJA ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA NE POBIJEDI U BiH, TEŠKO ĆE POBIJEDITI BILO GDJE U SVIJETU

Ako ideja zajedničkog života ne pobijedi u BiH, teško će pobijediti bilo gdje u svijetu

imageBakir Izetbegović

.....................................

Tradicinalni svjetski susret za mir, koji Zajednica sv. Egidija (Sant'Egidio) iz Italije organizira već 25 godina, otvoren je danas u Sarajevu u prisustvu oko stotinu poglavara svih vjera i konfesija iz svijeta, te političkih lidera i uglednika iz oblasti kulture i javnog života iz više od šezdeset zemalja.

Susret je organiziran u suradnji s Islamskom zajednicom u BiH, Srpskom pravoslavnom crkvom, Vrhbosanskom nadbiskupijom i Židovskom zajednicom u BiH, a trajat će do 11. rujna. Riječ je o događaju koji su do sada ugostili mnogi europski gradovi i Washington, a pod motom "Naša je budućnost živjeti zajedno" cilj mu je izgradnja povjerenja, poštovanja i suživota u svijetu.

Ovaj veliki skup kojem je nazočilo više stotina ljudi u Centru Skenderija otvorio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, podsjećajući da je Sarajevo prije pet mjeseci obilježilo 20 godina od početka opsade, kada je cijeli progresivni svijet bio uz ovaj grad, kao i cijelo vrijeme četverogodišnjeg rata.

On je izrazio zadovoljstvo što će se upravo iz Sarajeva poslati snažne poruke o mogućnosti zajedničkog života ljudi različitih religija i kultura - iz grada koji je prošao sudbinu najvećeg koncentracijskog logora u Europi 20. stolježa, grada simbola, te grada koji ni u svojim najtežim trenucima nije odustao od borbe za univerzalne principe humanizma.

Podsjetio je da su stotinama godina stanovnici Sarajeva živjeli u harmoniji, pomagali jedni drugima u izgradnji bogomolja koje se skoro fizički dodiruju i oslanjaju jedna na drugu. Kazao je da je BiH posebna točka dodira svjetova - najzapadniji domet pravoslavlja i islama, najistočniji domet katoličanstva.

"U BiH se vodi povijesna bitka čiji ishod će, u vremenu koje je pred nama, dati odgovor na jednu od najvažnijih dvojbi suvremenog svijeta - hoće li pobijediti ideja zajedničkog života ili ideja razdvajanja? Ako ideja zajedničkog života ne pobijedi u BiH, teško da ta ideja može pobijediti bilo gdje drugo u ovom našem kompliciranom svijetu. Ako tisuću godina tkana potka zajedničkog života u BiH, koja je pocijepana silom i zločinima, ne bude obnovljena, bit će to poraz za cijeli svijet. Bit će to poraz koji će proizvesti rastući rascjep na jednom od najdelikatnijih vezova čovječanstva", istaknuo je Izetbegović.

Naglasio je da se svijet u kojem živimo na naše oči mijenja i raste brzinom i smjerom koji s pravom zabrinjava. Sve je više ratova, nasilja, zagađenja, otuđenja, a sve manje dobrote, samilosti, međusobne brige, prijateljstva, zdravih međuljudskih odnosa i obiteljskog života. Poručio je da se samo odlučnom, globalnom, koordiniranom akcijom ovaj negativan trend može zaustaviti.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, koji je doputovao u Sarajevo kako bi prisustvovao ovom susretu, naglasio je da mir ne znači samo stanje bez rata, nego punoću života pod blagoslovom Božijim, ukupnost božanskih darova i dobara, spasenje i blaženstvo.

Podsjetio je da su narodi BiH i susjednih zemalja prošli u svojoj starijoj, novijoj i najnovijoj  povijesti kroz mnoge patnje i imali mnogo žrtava. Sve se to čuva u trajnom povijesnom pamćenju ljudi, ne kao poziv na odmazdu, nego kao opomena i uputstvo za budućnost koja kao preduvjet od svih nas zahtjeva volju za mir, uzajamno prihvaćanje i poštovanje, pomirenje i svijest o potrebi življenja u velikoj zajednici naroda.

"Danas je svijet suočen s dobokom krizom. Ta kriza je mnogostruka – ekonomsko-financijska, politička, ekološka, moralna. Ali, ona je po mom uvjerenju prije svega duhovna kriza. Za sve nas, ljude vjere, kriza je pozitivan izazov – da pokušamo našim suvremenicima pomoći da ponovo otkriju svijet vjere i u njemu potraže odgovore na svoja pitanja i puteve nade umjesto bespuća utilitarizma i potrošačkog mentaliteta", istaknuo je patrijarh Irinej.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić naglasio je da ne smijemo zaboraviti kako će 2014. godine biti stogodišnjica od početka Prvog svjetskog rata koji je počeo u Sarajevu. Ova historijska činjenica čini ovaj grad na vrhu svjetskog izbora između mira i rata.

"Međunarodni susret za mir ove godine je jasna poruka cijelom svijetu da je naš izbor mir, a ne rat, da je naša opcija sigurnost, a ne terorizam, da je naše pravo sloboda i dostojanstvo, i da su naša srca i umovi u iskrenoj molitvi", naglasio je reis Cerić.

Kardinal vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić podcrtao je da je naša budućnost živjeti zajedno, te da je glavna poruka skupa da je suživot ne samo moguć, nego da je jedini način života ljudi.

"Ako svi zajedno otkrijemo načela koja ćemo svi zajedno poštovati, postat ćemo svi graditelji mira i nade za sutrašnjicu. To je poruka ovog skupa – gradnja stabilnog mira za svakog čovjeka i sve narode", naglasio je on.

Da ljudima koji su prošli rat mir ima još svetije značenje naglasio je predsjednik Židovske zajednice BiH Jakob Finci, naglasivši da se svijet nalazi na raskrižju puteva – jedan koji donosi atomsku opasnost, zaraze i ratove vodi u propast, a drugi ka razumijevanju, suživotu i poštivanju drugog i drugačijeg.

"Na tom putu su sve svete knjige, od kojih nijedna ne poziva na ubijanje. Živimo u BiH, dano nam je da u njoj živimo u miru, poštujući jedni druge. Hajde da svi radimo zajedno", naglasio je Finci.

Po okončanju uvodnih govora ovog skupa, reis Cerić uručio je glavnom rabinu Izraela Odedu Wieneru repliku sarajevske Hagade, jedan od najstarijih sefardskih dokumenata kroz povijest, koja je nastala u Španjolskoj i čuvana u Sarajevu stoljećima.


(Vijesti.ba/Fena)

 

10.09.2012.

U ČEMU SU RAZLIKE IZMEĐU OBAME I ROMNEYA

U čemu su razlike između Obame i Romneya

Barack Obama i Mitt Romney

Barack Obama i Mitt Romney

...................................

Piše: Heather Maher

U novembru će američki glasači birati između dva predsjednička kandidata koji nude sasvim drugačije planove za budućnost zemlje, barem kada su u pitanju domaći problemi. Kada su u pitanju međunarodni odnosi i državna sigurnost, razlike u politici predsjednika Baracka Obame, kandidata Demokratske partije, i njegovog republikanskog protukandidata Mitta Romneya nisu toliko jasne.



Šta Obama i Romney predlažu za oporavak američke ekonomije?  



Barack Obama tvrdi da će smanjiti poreze za prosječne Amerikance i povećati poreze za najbogatije. Želi da ljudi koji zarađuju više od 250.000 USD godišnje plaćaju najmanje 30 odsto poreza, a da milioneri i mlijarderi plaćaju skoro 40 posto. 



Za razliku od njega, Mitt Romney vjeruje da će smanjenje poreza za sve Amerikance, uključujući i one bogate, pomoći oporavak ekonomije. Romney želi smanjiti poreze najbogatijim Amerikancima sa 35 na 28 posto. Romney navodi da bi smanjio pad prihoda tako što bi srezao potrošnju i administraciju. Obojica bi smanjili poreze korporacijama. 



Šta je sa politikom zapošljavanja?

Stopa nezaposlenosti u Americi ne pada ispod 8 posto i oba kandidata tvrde da znaju kako je sniziti. Obama planira nastaviti upumpavati novac u javne infrastrukturne projekte kao što su gradnja cesta i mostova, kao i dati državama novac da zaposle više nastavnika i policijskih službenika. Omogućio bi poreske povlastice za proizvodne kompanije da bi osigurao radna mjesta za Amerikance i olakšao pokretanje novih biznisa. 



Romney želi omogućiti privatnom sektoru, ne vladi, da bude mašina za otvaranje novih radnih mjesta. Osim poreskih olakšica za biznise, riješio bi se nekih zdravstvenih i sigurnosnih regulacija za koje tvrdi da onemogućavaju razvoj kompanija. Decentralizovao bi programe prekvalifikacija za federalne poslove i omogućio državama da same urede programe prekvalifikacija. Također bi otežao osnivanje sindikata u firmama i tvrdi da  sindikati „povećavaju troškove i uvode strožije kriterije na random mjestu” a to, kako on kaže,“šteti kompetitivnosti i koči inovaciju“. 
 



Da li se slažu oko potrebe smanjenja zavisnosti SAD-a o uvoznoj nafti?  


Da, ali imaju različitu strategiju. Obama navodi da bi investirao u „sve izvore američke energije“. To znači razvoj solarne energije i energije vjetra, kao i nastavak rada na naftnim i plinskim bušotinama, uz ukidanje velikih poreskih olakšica za glavne naftne kompanije. Obama također insistira na poboljšanim standardima efikasnosti potrošnje goriva za automobile i razvoju američke nuklearne energije. 



Romney podržava američke industrije uglja, nafte i plina. Njegov plan također podrazumijeva iskorištavanje domaćih izvora energije, ali to uglavnom znači nove naftne bušotine na istočnoj obali na Aljasci, kao i u Meksičkom zaljevu; Romney bi također ublažio okolišne regulacije za eksploataciju prirodnog gasa. 



Kako se razlikuju u odnosu na zdravstvenu zaštitu?

Počevši sa predsjednikom Richardom Nixonom 1974. godine, šest američkih predsjednika je pokušalo progurati reformu zdravstvenog sistema, a Obami je to konačno uspjelo 2009. godine kada je usvojen njegov Zakon o zaštiti pacijenata i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, čiji je cilj proširiti zdravstveno osiguranje na neka 32 miliona neosiguranih Amerikanaca. „Obamacare“, kako ovaj zakon naziva većina republikanaca, je kontroverzan jer u suštini primorava sve građane na kupovinu neke vrste osiguranja i sankcioniše one koji to ne urade.

Romney je protivnik Obamine reforme zdravstva i navodi da bi odmah naredio poništavanje zakona; također bi regulaciju zdravstvenog osiguranja građana stavio u nadležnosti država. 


O istospolnim brakovima i abortusu

Obama bi nastavio štititi pravo žena na abortus. On je također prvi američki predsjednik koji je otvoreno podržao istospolne brakove, iako navodi da bi državama dao mogućnost da se izjasne da li će ih legalizovati.

Romney je protiv prava na abortus, osim u slučaju silovanja ili incesta. Želi izmijeniti Ustav i zabraniti istospolne brakove. 


Šta bi Romney uradio drugačije u Afganistanu?

Otprilike 80.000 američkih vojnika je i dalje u Afganistanu i Obama ih planira povući do 2014. godine, do kada će afganistanska policija i vojnici, koje obučava NATO, preuzeti odgovornost za sigurnost zemlje. Obama je potpisao Ugovor o strateškom partnerstvu sa Kabulom, koji potvrđuje posvećenost SAD-a i podršku Afganistanu nakon 2014. 

Romney je kritikovao Obamu zbog najavljivanja datuma povlačenja trupa unaprijed, ali nije ponudio svoj plan.

U svom govoru održanom 30. augusta, kada je zvanično prihvatio nominaciju na konvenciji Republikanske stranke, Romney nije pominjao Afganistan. 

Vanjskopolitički analitičar Brian Katulis iz Centra za američki napredak navodi da je Romney ustvari posvetio samo 3 minute vanjskoj politici u svom 39 minuta dugom govoru. Katulis navodi da je jedan razlog tome činjenica da postoje podjele među Romneyevim savjetnicima.

"Osim pitanja kada bi se trupe mogle vratiti kući, ne vidimo mnogo dubine u Romneyevoj politici za Afganistan. Dobro poznajem neke od njegovih savjetnika i oni su dobro upućeni u ta pitanja, tako da pretpostavljam da su vjerovatno isfrustrirani zbog činjenice da Afganistanu nije posvećeno dovoljno pažnje (u kampanji)“, ocjenjuje Katilus. 



Jim Phillips, analitičar Bliskog istoga iz konzervativne Heritage Fondacije, navodi da se Romney ne slaže sa Obamom ne samo po pitanju povlačenja trupa, već i po pitanju uvažavanja mišljenja vojnih lidera. Navodi da je Obama „samo djelomično uvažio“ zahtjeve generala Stanleya McChrystala kada je ovaj zatražio dodatnih 40.000 do 50.000 novih trupa u Afganistanu i odobrio odlazak samo 30.000. 



Romney je imao oštre stavove prema Iranu. Da li bi njegovi postupci bili oštriji od Obaminih?

Oba kandidata tvrde da se Iranu ne može dozvoliti da razvije nuklearno oružje i oba navode da Izrael ima pravo na odbranu. Kao i Obama, Romney navodi da bi prvo koristio „onesposobljavajuće“ sankcije, a ako to ne bi zaustavilo razvoj nuklearnog naoružanja, ne bi isključuio ni vojnu akciju. 

Da li na kraju postoji vidljiva razlika između dva kandidata? Katulis kaže da ne postoji:

„Ne, nikako. To je pitanje stila, načina prezentacije i tona, a ne sadržaja. A Mitt
Romney se uvijek povuče kada se njegova retorika dovede u pitanje.“ 




Međutim, Phillips vidi jasnu razliku. Navodi da je Romney kritičan prema Obami jer je ovaj dozvolio Iranu da „nastavi pregovore o nuklearnom pitanju bez da zaustavi svoj program.“


„Guverner Romney je podvukao mnogo jasniju liniju kada je u pitanju iranski nuklearni program. Traži da se izvrši mnogo jači pritisak na Iran, ne samo kroz sankcije, kojima se protivila administracija kada je za njih glasao dvostranački Kongres, ali je također upozorio da se Iranu ne smije dozvoliti da ostvari svoj naum, dok je Obamina administracija povukla liniju malo dalje i samo upozoravala da Iran ne smije dobiti nuklearno oružje i postati jedna od zemalja sa nuklearnim oružjem, ali nisu ništa govorili o zadržavanju nuklearnih kapaciteta. Smatram da tu postoji velika razlika“, tvrdi Phillips.

Obama je u decembru 2011. godine potpisao akt protiv Centralne banke Irana, ali je njegova administracija bila rezervisana bojeći se da bi to moglo narušiti globalna energetska tržišta u vrijeme ekonomske nesigurnosti.  



Da li bi se Romney odnosio prema Rusiji kao prema najvećem američkom geopolitičkom neprijatelju? 
 


Rusija je jedno od spoljopolitičkih pitanja, a drugo je Kina, gdje su razlike između Romneya i Obame jasnije. 

Romney navodi da bi se suprotstavio Kini zbog manipulacija valutom čim bi preuzeo predsjednički ured, a Rusiju je nazvao „najvećim američkim geopolitičkim neprijateljem“. 

Romney navodi da bi „poništio poništeno“. 


On vidi Rusiju kao konkurenta – protivio se njenom ulasku u Svjetsku trgovinsku organizaciju – ali i kao potencijalnu sigurnosnu prijetnju. 


Da bi umanjio utjecaj Moskve, Romney navodi da bi ojačao vojne, trgovinske i ekonomske veze sa Centralnom Azijom. Prošlog oktobra je rekao je da će, ako bude izabran za predsjednika, „početi poništavati odluke o smanjenju budžeta za državnu raketnu odbranu usvojene za vrijeme Obaminog mandata, kao i da će mu prioritet biti puna implementacija državnog sistema raketne odbrane“.

* Prevela D. F.

 

10.09.2012.

KAKO SMO POSTALI NOVINARSKO SMEĆE

"Neobični novinari" u "ozbiljnim medijima"

Kako smo postali novinarsko smeće

 
Sasvim obična novinarka: Hloverka Novak Srzić
Sasvim obična novinarka: Hloverka Novak Srzić
Photo: index.hr

Novinari i novinarke, urednici i urednici, izdavači i izdavačice zabavljeni zakulisnim igrama, ucijenjeni poreznim dugom, odnosno privilegirani u Poreznoj upravi ne mogu objektivno izvještavati javnost. O teškim i bolnim temama društva pišu i govore obični novinari, koji redovito rade u medijima koje visoki dužnosnici valjda smatraju neozbiljnim

Photo: metro-portal.hr

Na klupi za svjedoke jedne od dvorana Županijskog suda u Zagrebu nekoliko utjecajnih novinarki, odnosno televizijskih urednica ostavilo je ostatke svog kredibiliteta da ga više nikad ne povrate. Sva je sreća pa im - kao niti urednicima, urednicama, novinarima i novinarkama većine hrvatskih medija - taj kredibilitet uglavnom ne treba, jer javnost će i s njim i bez njega progutati sve što joj se sugerira putem malih ekrana i zloćudnih dnevnih tiskovina zaduženih za manipuliranje javnošću.

Za ovu priču valja nam najprije reći nešto o suđenju Siniši Svilanu, bivšem programskom direktoru Nove TV, koji je optužen da je od vlasnika producentske kuće "Core media" Vladimira Šelebaja Selliera primao mito u zamjenu za emitiranje emisija na najgledanijoj komercijalnoj televiziji. Taj Šelebaj bio je muž Dijane Šelebaj Čuljak, a iskaz jednog od svjedoka dao je povoda opravdanoj sumnji da su Hloverka Novak Srzić i Dijana Šelebaj Čuljak - u to vrijeme obje zaposlenice HRT-a - preko Core medije radile za konkurentsku Novu TV.

Sutkinja je svjedoka pitala: "Je li normalno da osoba koja radi u drugoj televizijskoj kući djeluje kao tim s vlasnikom producentske kuće?" Svjedok joj je na to odgovorio: "U Hrvatskoj je svašta normalno."

Emisije "Core medije" koje su prikazivane na Novoj TV radili su pak novinari i novinarke iste te televizije, koji su plaću od Šelebaja dobivali na ruke, na crno. Ukratko - varali su državu. Među njima je bila i dnevna urednica Nove TV Ivana Ivančić , koja je pred sudom potvrdila da je plaću dobivala u kuverti te istaknula da je za taj posao primala simboličnu naknadu od - osam tisuća kuna.

Ivana Ivančić i danas je dnevna urednica Nove TV, ona svakog dana odlučuje o čemu će i kako javnost biti informirana. Za kredibilitet koji joj je ostao na Županijskom sudu nitko je na poslu ne pita, a hrvatsku javnost također zaboli patka za isti. Važno je da medijski stroj melje, a tko i kako njime upravlja - manje je bitno.

O Hloverki Novak Srzić pak mediji ovih dana s nasladom izvještavaju da je postala "obična novinarka" u emisiji Pola ure kulture. Ni nju na poslu nitko ništa ne pita, iako su na HRT-u i za puno manje stvari znale frcati suspenzije i opomene pred otkaz. U Hloverkinom slučaju nije potrebna nikakva opomena, suspenzija, istraga ili što već, jer ona je, eto, postala "obična novinarka". Dođe mu to kao nekakva kazna - biti običan novinar, jer "obični novinari" ne primaju simbolične naknade od osam i više tisuća kuna i nemaju tajne ortačke ugovore s vlasnicima producentskih kuća. Na zao glas obični novinari došli su upravo zbog ovih neobičnih, čija imena se povlače po sudovima, redovito u korupcijskim predmetima.

Photo: www.zamirzine.net

Za ovaj tekst važan nam je još jedan "neobičan novinar", koji se odaziva na ime Davor Butković . Zaposlen je u izdavačkoj kući EPH, a taj se u posljednje vrijeme istaknuo neplaćanjem poreza. Državi je dužan 1.4 milijuna kuna. Da je Butković neobičan novinar kazuje činjenica da je uspio skupiti takav dug. Jednom običnom novinaru, s kojim smo svojevremeno dijelili redakciju, država je blokirala račun zbog par desetaka tisuća kuna pa se naplaćao kamata kao da se zadužio kod lihvara. U svojoj običnosti, naš kolega nije odlučivao o tako velikim stvarima kao što je uređivačka politička jedne izdavačke kuće te nije bilo razloga da ga država ne opelješi kao šibicar naivnu mušteriju željnu brze zarade.

Da situacija bude još poraznija redovito će se pobrinuti visoki državni dužnosnici. Ovom prilikom na pamet nam opet pada predsjednik države Ivo Josipović, koji se u jeku afere ZAMP branio tvrdnjom da je riječ o besmislici, što pokazuje činjenica da se njome ne bave "ozbiljni mediji". A tko su ozbiljni mediji u ovoj državi, zapitate li se ponekad?

Opet se vraćamo na pitanje kredibiliteta. Novinari i novinarke, urednici i urednici, izdavači i izdavačice zabavljeni zakulisnim igrama, ucijenjeni poreznim dugom, odnosno privilegirani u Poreznoj upravi ne mogu objektivno izvještavati javnost. O teškim i bolnim temama društva pišu i govore obični novinari, koji redovito rade u medijima koje visoki dužnosnici valjda smatraju neozbiljnim.

U "ozbiljnim medijima" za njih nema mjesta, jer tamo naprosto ne mogu reći ono što se mora reći, ne mogu napisati ono što se mora napisati. Zahvaljujući spregama i zakulisnim igrama, u kojima prednjače "neobični novinari i urednici" zaposleni u "ozbiljnim medijima", hrvatska javnost sustavno je dezinformirana, zbog čega redovito donosi pogrešne odluke i prosudbe. Godine dezinformiranja učinile su da su konzumenti medijskih sadržaja počeli instiktivno osjećati prevaru, zbog čega je novinarska profesija postala jedna od najozloglašenijih u društvu.

 

10.09.2012.

RATKO MLADIĆ I NjEGOVE STILSKE FORMACIJE

Ratko Mladić i njegove stilske formacije

Udruženi pesnički poduhvat

PHOTO: Stock

"Smrt literature u republikama nastalim na krhotinama Jugoslavije ne znači da se književnost na tom mestu više nikada neće pojaviti. Postoji mogućnost da se ona rekonstituiše, i to kroz direktnu i bespoštednu kritiku sopstvenog destruktivnog delovanja, odnosno kroz otvoren diskurs o tome kako je samu sebe uništila. Jedini metod proučavanja književnosti na ovim prostorima je onaj koji bespoštedno govori o njenoj instrumentalizaciji i samouništenju kroz uništenje državne institucije u kojoj je ona postojala." (Branislav Jakovljević: Koja, ne čija književnost, Sarajevske sveske br. 35-36)

tamo gde su srpske reči

tamo su srpske pesme

sve reči treba da žive

u jednoj poemi


velikoj poeziji

potreban je veliki prostor

granice srpske poezije

protežu se na liniji

zverinjak-bezakonje-hajdučija-ćeranija

od vremena zla do vremena zmija


prostor pesme prvo treba očistiti od tuđica

tuđice kvare pesnički poredak

ugrožavaju naša goloruka slovesa

našu verbalnu nejač

ne uklapaju se u poetiku krvi i tla

zagađuju duhovni prostor

tuđice su zaposele

sva ključna mesta u poeziji

terorišu i eksploatišu

nevine srpske reči

tuđice su strana tela

u jeziku najstarijem

zli jezici poturaju klipove

u stihove našeg napretka

Photo: tylerbell.net

neophodna je opšta mobilizacija reči

koje se organizuju u stihove

po sistemu crnih trojki

stihovi se udružuju u strofe

i redovno postrojavaju

refleksivna lirika osmišljava

poetski projekat čišćenja

eks katedra

združena operativna komanda

sprovodi pesničke zamisli u delo

strofa za specijalne operacije

postavlja nagazne rime

između redova


smotru uniformisanih pesničkih rodova

redovno vrši otac lirske nacije

ili neki drugi arhaizam iz akademije


iz poezije proterati sve tuđice

u najhitnijem sroku

njihove kuće opljačkati pa spaliti

pokupiti sve vrednije pesničke slike

i deponovati ih u nacionalni muzej


otvoriti logore za nepodobne reči

premlaćivati ih metaforičnim pendrekom

koji bukvalno lomi kosti

uterivati im asonancu u kosti

čupati im maternji jezik

dok se ne oglase onomatopejom

urlikom ranjene zveri

reči ženskog roda silovati

poetskom kiticom

u desetercu

u njih posaditi srpsko seme

tako se pesnički jezik podmlađuje

tvorbom novih reči

Photo: fc05.deviantart.net

turcizme nastanjene u urbanoj poeziji

treba granatirati

dok se ne raspadnu na slova

na krhotine grafema

dok od njih ne ostanu

ni znaci interpunkcije

pogotovo pretvorni zarez

koji nas podseća na polumesec


veliki pesnik ratko mladić

i njegove stilske formacije

streljali su 8000 stranih reči

za samo nekoliko dana

to je remek delo

etnički čiste književnosti

nož žica rečenica


neke reči su vrednije od drugih

kosovo je najskuplja srpska reč

albanac je najjeftinija srpska reč

kroz neke reči teče prljava krv

koju treba pustiti na slobodu

neka se sliva po marginama

neka lipti u širokim mlazevima

papir trpi sve

Photo: Metaklinika

dok traje rat

poeziju će svi pisati

nožem i puškom, tenkom i haubicom

a kad zaokružimo pesničku teritoriju

i stvorimo državu kojom će vladati

kralj pesnika

krenućemo u obračun

sa unutrašnjim neprijateljima

reči-izdajice, reči-beskućnice

reči odštampane sumnjivom bojom

rečenice izvučene iz konteksta

pesme koje pozivaju na pobunu

protiv pesničkog poretka

žanrovski hibridi

iz mešovitih brakova

neka bude borba neprestana

sveta srpska zemlja je tlo

natopljeno poezijom

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235833

Powered by Blogger.ba