Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

09.09.2012.

ZAŠTO JE BEOGRADU MOSKVA POSTALA BLIŽA OD BRISELA I VAŠINGTONA

Zašto je Beogradu Moskva postala bliža od Brisela i Vašingtona

Pristalice politike Vladimira Putina u Srbiji, 23. mart 2011. godine

Pristalice politike Vladimira Putina u Srbiji, 23. mart 2011. godine

........................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa  razgovaralo se tome šta znači sve tešnja saradnja nove vlasti u Srbiji sa Moskvom. Sagovornici su bili beogradski spoljnopolitički analitičar, Boško Jakšić, i Filip Ejdus, asistent na Fakuletu političkih nauka u Beogradu.

Bilo je reči o tome da li je tačna teza da Vašingtonu ne bi smetalo približavanje Srbije Rusiji ukoliko bi nova vlada ispunila američke zahteve oko Kosova, koliko je Moskva uticala na Ivicu Dačića da napusti Borisa Tadića i napravi savez sa Tomislavom Nikolićem, kako iz današnje perspektive izgleda nekadašnja izjava Tomislava Nikolića da bi više voleo da Srbija bude ruska gubernija nego članica evropskog bloka, da li je, s obzirom na ogromnu Putinovu popularnost u Srbiji, u toj zemlji danas dominantno prorusko raspoloženje, zašto Aleksandar Vučić uporno ponavlja da Srbija neće ući u NATO pakt, koliko je Rusiji suštinski stalo da Srbija ostane izvan NATO pakta, kao i tome kakav politički značaj ima izgradnja zajedničke fabrike oružja sa Rusima.

Omer Karabeg: U poslednje vreme sve više se mogu čuti tvrdnje da se nova vlast, iako se stalno zaklinje u evropski put Srbije, sve više udaljava od Brisela i približava Moskvi. Rekao bih da je u toj konstataciji najdalje otišao Vuk Drašković kada je rekao: “Govore Evropska unija, a misle - malo morgen. Migavac im pokazuje Zapad, a oni voze na Istok“. Koliko ima istine u toj tvrdnji?

Boško Jakšić: Rekao bih da je to preterivanje, jer su srpsko-ruski odnosi veoma iznijansirani i ne bi baš moglo tako da se kaže, iako na prvi pogled, otkako su predsednik Nikolić i nova garnitura došli na vlast, postoji čitava kolekcija primera koji bi mogli da ukazuju na to da Srbija ili dobrovoljno upada u naručje Rusije ili je Moskva možda stisla Beograd u jedan čvrst medveđi zagrljaj. Ipak, mislim da je komentar Vuka Draškovića suviše jednosmeran.

Nema sumnje da je Srbija nakon ovih prvih mesec dana delovanja nove vlade dalje od Evropske unije, a bliže Ruskoj federaciji.

Filip Ejdus: Imam malo više razumevanja za te tvrdnje. Iako je nova vlada deklarativno ostala na putu evropskih integracija, njeni postupci ukazuju na to da je uspostavljanje bližih ekonomskih, energetskih, odbrambenih i političkih odnosa sa Moskvom njen prioritet. Svi najviši funkcioneri nove vlade su na svoja prva zvanična putovanja otišli u Rusiju. Dogovorene su razne stvari - kredit od 800 miliona dolara, značajno unapređenje vojno-tehničke saradnje, a najavljen je i početak izgradnje dela gasovoda Južni tok koji treba da ide kroz Srbiju. Istovremeno na planu evropskih integracija, osim deklarativnog zalaganja za uspostavljanje političkog dijaloga sa Prištinom i dogovora o predstavljanju Kosova na regionalnim skupovima, nije učinjen nikakav stvarni napredak. Nema sumnje da je Srbija nakon ovih prvih mesec dana delovanja nove vlade dalje od Evropske unije, a bliže Ruskoj federaciji.

Moja je teza da je sve to deo dogovora, koji je ova vlada napravila pre svega sa Amerikancima.

Boško Jakšić: Mogao bih ovoj listi primera, koje je pomenuo gospodin Ejdus, da dodam još nekoliko stvari. Recimo, Zberbanka, koja je najveća u Rusiji i među 20 najvećih u svetu, dolazi u Srbiju, a najavljena je i poseta Vladimira Putina, koji dolazi na početak radova  izgradnje Južnog toka kroz Srbiju. Podsetio bih da je Vuk Jeremić, na nesumnjivo veliko zadovoljstvo Moskve, koja mu je itekako pomogla da dođe na mesto predsedavajućeg Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, za jednog od svojih savetnika uzeo bivšeg ruskog premijera Jevgenija Primakova. Taj spisak je duži, s tim što se on uglavnom svodi na pitanja ekonomije. Dakle, približavanje Rusiji je manje-više ekonomskog i energetskog karaktera. U analizi srpsko-ruskih odnosa morali bismo da uzmemo u obzir još jedan važan elemenat, a to je Kosovo, na osnovu koga ja zaključujem da su stvari više balansirane nego što to na prvi pogled izgleda. Naime, svedoci smo promenjene srpske retorike koja se tiče Kosova. Prvi put je u leksiku srpskih političara ušla reč ustupci. Vlast u Beogradu je dala veoma čvrsta obećanja da će ispuniti ono što je do sada dogovoreno. Zapadne diplomate veoma otvoreno govore da veruju novoj vladi i da tako čvrsta obećanja nikada nisu dobili od prethodne vlade. Moja je teza da je sve to deo dogovora, koji je ova vlada napravila pre svega sa Amerikancima. Rekao bih, i u tome je suština moje teze, da postoji prećutna saglasnost između Vašingtona i Moskve. Vašington je zainteresovan da se završi kosovska epopeja, da se normalizuju odnosi i da se pitanje Kosova konačno skine sa dnevnog reda, a u isto vreme je svestan da postoji interes i Moskve i Beograda za energetsku saradnju. Zašto onda Zapad ne bi progutao i Južni tok i saradnju u energetici, kada pola zapadne Evrope zavisi od ruskog gasa i kada trasa gasovoda Južni tok vodi sve do Italije? Zato mislim da samo na prvi pogled postoji spoljnopolitički debalans, a on postoji pre svega zato što vlast neće reći da je spremna da ispuni sve ono što se od nje očekuje, kad je u pitanju Kosovo.

Filip Ejdus: S jedne strane ta teza ima logike. Već neko vreme postoji uverenje da samo desničarske stranke, koje imaju nacionalistički pedigre, mogu da naprave velike ustupke u vezi sa Kosovom. Za sada još uvek nemamo nikakve opipljive dokaze na osnovu kojih bismo mogli da tvrdimo da će zaista da dođe do nekakvog zaokreta u kosovskoj politici. Voleo bih da je ta teza tačna, ali sam prilično skeptičan. Mislim da će odnosi između Beograda i Prištine, na žalost, i dalje biti loši, kao što su bili i do sada, i da će i jedna i druga strana teško praviti ustupke.

Omer Karabeg: Gospodine Ejdus, kako gledate na tezu da je srpska vlada napravila dogovor sa Amerikancima i da u svemu ovome postoji prećutna saglasnost između Moskve i Vašingtona?

Filip Ejdus: Ne postoje nikakvi opipljivi dokazi da se ovo radi u saglasnosti sa Zapadom. Takva konstrukcija može logički da stoji, ali u empirijskom smislu nisam video nikakav dokaz da su ovo približavanje Rusiji i popuštanje u vezi sa Kosovom deo nekakvog plana koji je dogovoren sa Vašingtonom.

Boško Jakšić
..........................
​​Boško Jakšić: Ja ne mogu ponuditi nikakve dokaze za svoju tezu. Svakako se ne radi ni o kakvom čvrstom dogovoru Vašingtona i Moskve i još manje bismo mogli da pričamo o nekakvoj novoj Jalti. Mislim da se radi o prećutnoj saglasnosti u kojoj svaka od dve strane, i Istok i Zapad, nalaze dozu sopstvenog interesa. Svakako da ne postoji nikakav čvršći, ponajmanje pismeni dogovor. Inače, moram da kažem da sam oduvek smatrao da Naprednjaci, zajedno sa Socijalistima, a to su dve stranke koje ne kriju svoje proruske naklonosti, imaju mnogo veće šanse da povuku neke odlučne poteze u pogledu Kosova, jer ih niko, upravo zbog njihove prošlosti, ne može da nazove izdajnicima, prodavcima Kosova, nepatriotima. Sve su to atributi koji se uvek obavezno koriste kada se govori o Demokratskoj stranci ili Liberalno demokratskoj partiji. To je ta prednost, koja je gotovo zakonomernost politike. Pitanje je samo da li nova koaliciona vlada želi da iskoristi tu svoju prednost. Meni se čini da počinje da je koristi. Kako će biti dalje - to ne znam, jer to neće svakako biti ravan put, nego će ići cik-cak linijom, levo-desno, i imaće svoje zastoje.

Omer Karabeg: Zanimljivo je da je Ivica Dačić nakon posete Moskvi doneo odluku da napusti Borisa Tadića i krene u savez sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem. Na osnovu toga mogao bi se izvući zaključak da je Moskva odigrala presudnu ulogu u dolasku sadašnje garniture na vlast.

Filip Ejdus: Potrebno je prisetiti se da je Ivica Dačić posetio Moskvu i pre sklapanja koalicionog sporazuma s Demokratskom strankom 2008. godine. Razlika između njegove tadašnje posete i ove iz 2012. je u tome što je on 2008. godine demantovao da je Rusija uticala na formiranje tadašnje vlade, dok je sada otvoreno priznao da je Moskva vršila jak pritisak da se napravi koalicija s Naprednjacima. Ruski uticaj je, dakle, bio veoma važan, ali mislim da su ipak prevladali neki unutrašnji razlozi. Tu mislim, pre svega, na izbor Tomislava Nikolića za predsednika, ali i na lične motive Ivice Dačića, čiji politički ego nije mogao da odoli iskušenju da postane premijer.

Boško Jakšić: Nesumnjivo je da su isti oni, koji su se donedavno žalili da strani ambasadori po Beogradu sklapaju srpske vlade, ovoga puta i sami konsultovali strance, pre svega Ruse. Treba imati u vidu da su, dok su trajali koalicioni pregovori, sve vreme u vazduhu visila dva zahteva koji su maltene bili javna tajna, a to je da Rusi neće nikakvu vladu u kojoj bi se našla, direktno ili indirektno, Liberalno demokratska partija, dok je Zapad insistirao na tome da u vladu ne uđe Vojislav Koštunica. Kao što vidimo, napravljena je vlada u kojoj nema ni Koštunice, ni LDP-a. Drugim rečima, izgleda da su ispoštovane želje velikih saveznika. A to što izgleda da je vlada napravljena u Moskvi, ja bih to objasnio time što su Amerikanci, čini mi se, shvatili da u Srbiji mnogo lakše može da prođe vlada koja deluje proruski, nego proamerički. To je osnova prećutne saglasnosti Moskve i Vašingtona, o kojoj sam govorio.

Omer Karabeg: Može li se reći da je jedan od razloga okretanja Rusiji procena vladajuće koalicije da će time povećati svoj rejting? Dačić je, čini mi se, jednom prilikom rekao da se ne treba pretvarati, jer većina naroda pozdravlja najtešnje veze sa Rusijom. Uostalom, ne treba zaboraviti ni ogromnu popularnost koju Putin ima u Srbiji.

Interes Zapada je da se što pre završi stvar oko Kosova. Njihova je logika - grlite se i ljubite sa majčicom Rusijom, ali naš interes mora biti zadovoljen.

Boško Jakšić: Tako je. Veliku popularnost ima ne samo Putin, nego i odlazeći ruski ambasador, ako je odlazeći. Jasno je da nova vlast pravi kapital na toj vrsti raspoloženja. To Zapadu ne smeta, jer je njegov interes da se što pre završi stvar oko Kosova. Zbog toga su oni spremni da progutaju Ruse i da kažu OK. Njihova je logika - grlite se i ljubite sa majčicom Rusijom, ali naš interes mora biti zadovoljen. Drugim rečima, ova vlada je u poziciji da bude neka vrsta umiljatog jagnjeta koje na dve strane sisa. Ona bi mogla da obezbedi da i Rusi i Zapad budu zadovoljni. Ne zaboravimo da se Rusi neće protiviti ničemu što srpska vlada uradi oko Kosova. I Putin i Medvedev i drugi ruski zvaničnici su često stavljali do znanja da će prihvati svako rešenje koje prihvati Beograd.

Filip Ejdus: Putin je najpopularniji političar u Srbiji. Čak je i Tomislav Nikolić prilikom svoje poslednje posete Moskvi rekao da bi samo Putin mogao da ga pobedi na predsedničkim izborima. Sigurno je da su ogromna Putinova popularnost, kao i činjenica da Srbi doživljavaju Ruse, pored Grka i još nekih naroda, kao najveće prijatelje, uticali da se ova vlada, koja je utemeljena na populističkim principima, okrene Moskvi. To okretanje narod doživljavaju kao nešto što je poželjno, budući da je u harmoniji sa kolektivnim osećanjima. Takvom politikom ova vlast utemeljuje sebe u biračkom telu i stiče političke poene. To je evidentno. Na žalost, u Srbiji ne postoji dovoljno jaka kritička svest koja bi upozorila na ekonomske, političke i bezbednosne posledice tog približavanja Rusiji. Za sada, u najširem javnom mnjenju do takve racionalne analize nije došlo.

Omer Karabeg: Kako iz današnje perspektive izgleda nekadašnja izjava Tomislava Nikolića da bi više voleo da Srbija bude ruska gubernija nego članica evropskog bloka?

Nikolić možda više ne smatra da Srbija treba da postane ruska gubernija, ali njegova dela pokazuju da je za njega Moskva i dalje ubedljivo najvažniji spoljnopolitički partner Srbije.

Filip Ejdus: Tomislav Nikolić je dosta promenio svoju političku retoriku od 2007. godine, kada je dao tu izjavu. On je danas deklarativno privržen evropskim integracijama Srbije, mada to tek treba i da pokaže svojim delima. Mislim, međutim, da Tomislav Nikolić nije mnogo promenio svoje stavove prema Rusiji. Kada je 2007. godine na nekoliko dana postao predsednik skupštine Srbije, on je prvo primio tadašnjeg ruskog ambasadora u Beogradu. Nikolić je sada, još pre inauguracije, posetio Moskvu, gde se susreo sa Putinom, a u septembru je zakazan još jedan susret sa ruskim liderom u Sočiju. Nikolić možda više ne smatra da Srbija treba da postane ruska gubernija - ako je u tako nešto ikada verovao - ali njegova dela pokazuju da je za njega Moskva i dalje ubedljivo najvažniji spoljnopolitički partner Srbije.

Boško Jakšić: On to može privatno da misli, kao što je jednom javno rekao da mu je najomiljenija knjiga Tihi Don, ali mislim da u funkciji šefa države to ne sme i ne može da kaže, čak i ako bi to želeo.

Omer Karabeg: Šta znači izgradnja zajedničke fabrike oružja sa Rusima. Da li je to nešto više od ekonomske saradnje?

Filip Ejdus:Jačanje vojno tehničke saradnje sa Rusijom neumitno će voditi jačanju političkih veza između dve zemlje. To ne mora da znači da će Srbija time biti uvučena u ruske bezbednosne integracije. Međunarodni politički odnosi i spoljna politika se retko kada menjaju preko noći, ali je važno imati u vidu trendove. Nova vlada je svojim delima pokazala da joj je unapređivanje odnosa sa Rusijom prioritet i, ukoliko se ovaj trend nastavi, veliko je pitanje gde ovaj proces može Srbiju da odvede.

Boško Jakšić: Kada govorimo o vojnoj saradnji, naravno da Rusi njome mogu da budu zadovoljni, ali treba imati u vidu i drugu stranu - da je i Srbija veoma zadovoljna. Rusi znaju da srpska namenska industrija najveći deo svoje proizvodnje izvozi na Zapad - treba se setititi samo koliko municije prodaje Americi. To je jedna od retkih industrijskih grana u ovoj zemlji koja je profitabilna. Investicije u takvu industriju su normalne. Svakako da je važno da Beograd vodi računa da ga takva vrsta saradnje ne odvuče u neke tamne političke koridore, gde bi Rusija pokušala da uvede Srbiju u neke druge aranžmane. Tačno je da su bila vremena kada su Pasuljanske livade nuđene Rusima da tamo izgrade svoju bazu. To su radili ljudi koji sada vode ovu zemlju. Nadam se da je to vreme prošlo i da se Srbija trudi da prepozna sopstvene interese u bilateralnoj saradnji sa Rusijom, a Rusija ih je već prepoznala. Rusi u ovom trenutku itekako mogu da budu zadovoljni. Ne samo da mogu da uživaju u ulozi sveslovenskog, pravoslavnog patrona, koju oni vole, nego su učvrstili i svoj uticaj, pre svega ekonomski, koji im je veoma važan. Važno im je i da Srbija ne ide u NATO, pa zato mislim da im nije smetalo što je vojni ministar Vučić ovih dana srdačno ćaskao sa komandantom Nacionalne garde Ohaja, što je dokaz da Srbija ne želi da prekine ni odnose, koje ima na drugoj strani Atlantika
Omer Karabeg: Karakteristično je da Aleksandar Vučić stalno ponavlja da Srbija neće u NATO. Zašto on oseća potrebu da svaki put to naglasi, da li on time želi da definitivno uveri Ruse da Srbija neće u NATO ili šalje poruku nekom drugom?

Filip Ejdus: Mislim da to Vučićevo često naglašavanje vojne neutralnosti Srbije ima i spoljni i unutrašnji aspekt. Na spoljnopolitičkom planu radi se o pokušaju da se Rusija dodatno motiviše da pruži ekonomsku pomoć vladi, koja je svesna da bez snažne i brze finansijske injekcije, koja bi došla spolja, neće moći da reši nagomilane ekonomske i socijalne izazove. Na unutrašnjem planu to ritualno ponavljanje da Srbija nikada, ni po koju cenu, neće ući u NATO savez, niti priznati Kosovo, je u funkciji prikupljanja političkih poena i skretanja pažnje sa socijalno ekonomskih problema.

Boško Jakšić: Da bismo razumeli čitav taj kompleks pitanja oko NATO pakta, morali bismo se vratiti unazad. Kada je 2000. godine Srbija počela da se demokratizuje i reformiše, mi smo u to vreme uporno govorili o evroatlantskim integracijama. Nikome nije smetalo što je samo godinu dana pre toga NATO bombardovao Srbiju. Međutim, ima tome jedno 5-6 godina kako je atlantska komponenta srpskih integracija potpuno izbačena. Nije izbačena sada, nego još u vreme one famozne kohabitacije Voje Koštunice i Borisa Tadića - da bi na kraju pre dve godine Boris Tadić dogurao dotle da kaže da bilo kakvi razgovori o ulasku Srbije u NATO pripadaju dalekoj budućnosti. Dakle, to što sada Aleksandar Vučić govori je nasleđeni citat. Mi još nismo odgovorili na pitanje kako se dogodilo da smo od zdušne podrške evroatlantskim integracijama dogurali do toga da je naše članstvo u NATO paktu prepušteno dalekoj budućnosti. Inače, sadašnja Vučićeva priča o NATO paktu ima više unutrašnju dimenziju, nego što je to poruka bilo Vašingtonu, bilo Briselu, bilo Moskvi.

Omer Karabeg: Koliko je Rusiji suštinski stalo da Srbija ne uđe u NATO pakt?  Da li su tačne spekulacije da je Srbija instrument Rusije u njenom nastojanju da spreči širenje NATO pakta?

Rusija se protivi proširenju NATO pakta u svim onim područjima gde može da ima uspeha, a na Balkanu je jedino Srbija takav slučaj.

Filip Ejdus: Treba imati u vidu da je u gotovo svim ruskim strateškim dokumentima proširenje NATO saveza definisano kao bezbednostna pretnja ruskim nacionalnim, ekonomskim i političkim interesima. To se, pre svega, odnosi na postsovjetski prostor, ali i na delove Evrope u kojima NATO ima ambiciju da se širi. Zbog toga se Rusija protivi proširenju NATO pakta u svim onim područjima gde može da ima uspeha, a na Balkanu je jedino Srbija takav slučaj. Međutim, ne treba smetnuti s uma činjenicu da su Srbija i Balkan u svakom pogledu, osim možda u energetskom, od drugorazrednog geopolitičkog značaja za ruske interese. Zbog toga mislim da se Srbija ne može tretirati kao nekakav instrument Rusije u njenom nastojanju da spreči širenje NATO pakta. Rusija radi ono što može, a to znači da će podržavati opredeljenje Srbije da ne uđe u NATO, dokle god ono bude aktuelno. Međutim, ukoliko bi Srbija promenila svoju stratešku orijentaciju i opredelila se za NATO, ne mislim da bi to obavezno značajano pogoršalo odnose između Beograda i Moskve.

Boško Jakšić: Nesumnjivo je da postoji velika razlika u specifičnoj težini Srbije i zemalja kao što su, recimo, Ukrajina ili Gruzija, koje se nalaze uz Rusiju, pa je ona vitalno zainteresovana da NATO ne uđe na taj prostor. Rusija koristi Srbiju da šalje signale, da pojačava retoriku, da, ako treba, koristi i reči kalibra 155 milimetara, ali suštinski stvari stoje drugačije. Uzmimo primer Crne Gore. Rusija, koja je itekako prisutna u Crnoj Gori, nije imala ništa protiv kada je Crna Gora odlučila da uđe u NATO pakt. Tako da se lopta vraća u naše dvorište. Mislim da se ovde preuveličava strah od toga kako bi Rusija reagovala kada bismo se mi odlučili za NATO pakt. Naši političari se stalno sa strahom pitaju šta će Rusi reći ako mi poželimo ili pomislimo da se priključimo zapadnoj alijansi, mada taj strah nije realan, jer su i Bugarska, i Rumunija, i Poljska članice NATO pakta, a mnogo su bliže granicama Rusije. Dakle, nema osnova za strah. Međutim, naše je političare lako zastrašiti i Rusija to veoma vešto koristi.

Omer Karabeg: I na kraju, da li je ovo sadašnje približavanje Rusiji taktički potez ili je u pitanju dugoročna strategija?

Boško Jakšić: Voleo bih da verujem da se radi o osmišljenoj politici čuvanja interesa Srbije. Sve zavisi od toga kako će jedna tako delikatna politika biti vođena. To je veliki izazov ovoj vladi, a posebno njenoj diplomatiji, za koju nisam baš uveren da može uspešno da se nosi s tim izazovom. Strahujem i od emotivne komponente srpske politike koja je u ovom trenutku apsolutno na strani Rusije, a to je nešto što bi i dugoročno i kratkoročno bilo loše.

Filip Ejdus: Ne znam da li se radi o taktici ili strategiji. Ukoliko se zaista radi o nekom taktičkom balansiranju i manevrisanju, mislim da je ono veoma opasno, pošto vrlo lako može da se vrati Srbiji kao bumerang. Evropska unija trenutno prolazi kroz najveću krizu od svog osnivanja i malo će joj trebati da pronađe izgovor da dugoročno odloži evropsku perspektivu Srbije. Time bi se taktičko približavanje Rusiji pretvorilo u dugoročnu geopolitičku zamku, koju smo sami sebi napravili. Srbija nije Jugoslavija, a bipolarni svet odavno ne postoji, tako da su sve analogije sa Titovom politikom pogrešne i opasne - i mogu Srbiju da odvedu u zabludu.

 

09.09.2012.

LIDERI U BOSNI I HERCEGOVINI PROPUSTILI PRVI OD ROKOVA U MAPI PUTA

Lideri u BiH propustili prvi od rokova u Mapi puta

Zgrada Evropske komisije

........................................

Bh. političkim liderima koji su se krajem juna, okupljeni u Briselu, zaklinjali da nemaju većeg prioriteta od evropskih integracija, sa tog istog mjesta je u ponedjeljak jasno poručeno da su i ovaj put iznevjerili vlastito obećanje.

„Sa velikim razočarenjem Evropska komisija konstatuje da su državni i politički lideri u BiH propustili prvi od rokova u Mapi puta za aplikaciju zemlje za evropsko članstvo, jer do kraja osmog mjeseca nisu podnijeli zajednički prijedlog za primjenu presude Evropskog suda za ljudska prava", rekla je glasnogovornica visoke predstavnice EU, Catherine Ashton, Maja Kocijančić:

Evropski komesar za proširenje, Štefan Füle, isti dan iskazuje žaljenje zbog propuštenog roka, što govori da evropska agenda ipak nije bila na vrhu političke agende domaćih lidera. Umjesto nje, fokusirali su se na političko rivalstvo.

"Stanovnici Bosne i Hercegovine zaslužuju bolje", poručio je komesar Füle.

U svakom slučaju Mapa puta ostaje nepromijenjena i u Briselu očekuju šta i kako će domaći lideri reći o ovome, na koji način misle nastaviti dalje jer, podsjećaju, drugog puta naprijed za Bosnu i Hercegovinu, jednostavno, nema.

Maja Kocijančić
.................................
​​"Činimo sve što možemo da vidimo da se ostvari ono što su oni dogovorili - i to je korak u ukupnom procesu. A u izvještaju o procesu proširenja, koji će biti objavljen 10. oktobra, vidjeće se koliko je učinjeno. Naše opredjeljenje ka proširenju na Zapadni Balkan je veoma jasno, uspostavili smo mehanizme u tom smislu i Bosna i Hercegovina tu nije izuzetak. Ali kada je riječ o zadacima, reformama, to je nešto što što bh. država mora sama učiniti.", napomenula je Kocijančić.

Šta reći? Rokovi nisu nametnuti, već postavljeni od strane istih onih koji su ih prekršili. Samo oni mogu ispraviti stvari, uvjerenje je u Evropskoj komisiji.

Razočarenje i očekivanje da se što prije nadoknadi propušteno - tako bi se najkraće moglo opisati raspoloženje u Komesarijatu za proširenje Evropske komisije kada je riječ o Bosni i Hercegovini i mogućoj aplikaciji za evropsko članstvo do kraja ove godine.

„Mislim da je pitanje te aplikacije do sada više puta diskutovano. Ono što je zaista neophodno za kredibilnu aplikacuju jeste stvaran napor na rješavanju slučaja Sejdić-Finci. To je tako često naglašavano do sada, to je ono što mi očekujemo, to je ono što očekuju države članice Unije i šta očekuje i Vijeće Evrope. Podsjećam vas da su komesar za proširenje i generalni sekretar Vijeća Evrope nedavno u  zajedničkom saopštenju iskazali duboko razočarenje da politički lideri u Bosni i Hercegovini nisu bili u stanju ispuniti ovu tačku Mape puta, dogovorenu na zajedničkom skupu ovdje u Briselu“, smatra glasnogovornik komesara za proširenje, Štefana Fülea, Peter Stano:

I - šta sada?

"Odgovor je veoma jednostavan na pitanje: šta sada? Sada politički lideri u Bosni i Hercegovini moraju naći način kako da ispune ono što su obećali u Mapi puta. To je dogovoreno na prvom skupu visokog nivoa. Uskoro će biti novi sastanak, a Evropska komisija i cijela Unija sada očekuju da bh. političari ispune svoj dio obećanja, jer je to zajednički dogovoreno. Dakle, za očekivati je da svi u Sarajevu i Banja Luci  zajednički rade na obećanom, jer je to od koristi za stanovnike Bosne i Hercegovine i za cijelu zemlju, kako bi se mogla kretati naprijed putem evropskih integracija, što je veoma važno za perspektivu zemlje i dobrobit njenih stanovnika", kaže Stano.

Sada, umjesto kalkulacija o tome možemo li ili ne dokučiti aplikaciju prije kraja godine, sjetih se sličnih planova daleke 2009. Od tada, iz godine u godinu, iste kalkulacije i isto razočarenje, sa ove ali i sa one strane evropske granice.

 

09.09.2012.

NEBRIGA DRŽAVE ZA RATNE ŽRTVE SILOVANjA U BOSNI I HERCEGOVINI

Nebriga države za ratne žrtve silovanja u BiH

lustracija

..........................

Iako je od rata prošlo 17 godina, vlasti u BiH nisu u stanju osigurati žrtvama seksualnog nasilja u ratu ni rehabilitaciju ni odštetu. Ovi ljudi i danas svakodnevno proživljavaju pakao kroz koji su prošli devedesetih godina. Na pitanje postoji li način sada im pomoći, pokušali su odgovoriti sudionici dvodnevne  regionalne konferencije koju su organizovali Populacijski fond UN i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Goidna je 1992. Foča. U logore namijenjene specijalno za žene, s namjerom da ih siluju, srpske snage zatvaraju mahom Bošnjakinje. Sistematsko silovanje, kasnije će ocijeniti i Haški tribunal, postaje metoda rata.

Enisa Salčinović, tada tridesetsedmogodišnja majka dvoje djece i u sretnom braku, postaće zatočenica jednog od ovih logora – hale Partizan.

„Zamislite kad se u Partizanu ne čuje ni plač djece! Zamislite kako izgleda kad dušmanin siluje pred majkom kćerku. A vi to morate da gledate i ne možete da joj pomognete“, priča Salčinović.

Dvadeset je godina prošlo od Enisine patnje. Odlučila je da bude glas hiljada sličnih primjera. Reparacije za njih nema, a u nekim je dijelovima Bosne i Hercegovine danas je teže biti žrtva nego zločinac:

„Mnoge od nas pate od groznih zdravstvenih problema, prvenstveno u domenu reproduktivnog i mentalnog zdravlja. Kvalitetne medicinske usluge za nas su ograničene. Mnoge preživjele žene danas, nažalost, žive u siromaštvu, bez ikakvih prihoda. Gonjenje počinitelja mora biti efikasnije. Žene – žrtve – često nemaju pravnu, psihološku i finansijsku potporu, kako bi se pripremile za sudski postupak. Čini se da počinitelji uživaju veća prava nego mi. Ponekad se veličaju kao heroji, dok smo mi označene i često moramo živjeti u sramoti.“

Mada su danas psihološki tretmani dostupni žrtvama seksualnog nasilja i stigma ih ne prati više u mjeri u kojoj je to bilo ranije, institucionalno je njihova patnja svedena na nivo socijalne pomoći. Ali i to je ograničeno jer zbog nepostojanja državnog zakona koji bi preuzeo brigu o ovoj populaciji pristup je diskriminatoran.

Saliha Đuderija
.........................
​​„Kod nas, naravno, postoji razlika – čim promijenite prebivalište, boravište, ili pokušate da ostvarite neko pravo, jer vas to pravo ne prati u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, ili ga čak ne možete uopšte ostvariti u jednom dijelu, kad idete iz Federacije u Republiku Srpsku ili obratno. Suštinski čak postoji razlika u vrsti i obimu prava kad govorite o kantonima“, pojašnjava Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Bosna i Hercegovina je imala priliku koju je propustila. Nije na jedinstvan i dostojan način obeštetila, ali ni integrisala žrtve, niti je efikasno kaznila zločince. Pitanje žrtava postalo je pitanje politike, navodi Madeleine Rees, generalna sekretarica Međunarodne lige žena za mir i slobodu:

„To je zaista pitanje političke volje. Mora se dobro promisliti kada se radi o projekciji budžeta u BiH. Žene koje su žrtve rata trebale bi biti izvedene iz socijalne pomoći, te da im se odmah isplati odgovarajuća naknada. Ako i dalje budu u stanju potrebe i ne mogu učestvovati u normalnim životnim situacijama zbog povreda koje su pretrpjele, treba ih uvrstiti u socijalni program, ali onako kako je to u zemljama Zapadne Evrope. Tek onda podvučete crtu pod konflikt - platite reparaciju i žene učinite nezavisnim od političkih partija i date i njima i Bosni priliku da idu naprijed. Istovremeno destigmatizirate sve koji su prošli seksualno nasilje koji su nekako neugodna istina konflikta. Treba imati na umu da je i dosta muškaraca koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje koje nije prepoznato. To je još jedna istina s kojom će se BiH morati suočiti.“

Muškarcima - žrtvama silovanja, Bosna i Hercegovina se ne bavi iz ovih ili onih razloga, navodi Đuderija:

„Jako je težak položaj muškaraca koji su žrtve ovih zločina, čak iznimno težak, kad govorite o prostoru Bosne i Hercegovine, jer se nije uopšte obraćala pažnja na ovo pitanje. Prije svega, može se govoriti o programima i projektima koje su inicirale nevladine organizacije, a za koje vladin sektor nekako nije uzeo taj model.“

Zajedničko za sve zemlje regije jeste da je uglavnom brigu o žrtvama seksualnog nasilja preuzeo nevladin sektor. Državi uvijek ima nešto važnije, navodi Jasmina Murić iz Ureda za rodnu ravnopravnost pri Ministarstvu rada i socijalne politike Srbije.

„Postoje programi koji dovode do uspostavljanja pravde, na neki način. Mi fondove za rehabilitaciju još nismo stvorili, jako je teško doći do tog u vreme jedne opšte ekonomske krize, u vreme kad svakodnevno imamo požare, zemljotrese i neke krize koje nas koče i treba ih momentalno rešavati“, kaže Jasmina Murić.

Dvadeset godina nakon prvih silovanja zabilježenih na ovim prostorima, reparacija je ključno pitanje. Ona podrazumijeva mnogo više od novčane kompenzacije, upozorava Erika Kvapilova, regionalna programska direktorica UN Women:

„Adekvatna reparacija ne može biti da vratimo žene u mjesta gdje se dogodio taj čin. Reparacija, na kojoj insistira UN Woman, treba da potakne da se vrati prijašnji kvalitet života i osvijetli zločine seksualnog nasilja tokom konflikta.“

Obaveza Bosne i Hercegovine da povede brigu o žrtvama seksualnog zlostavljanja tokom rata nije samo moralna. To je i jedna od evropskih normi koja se mora ispoštovati.

A kao i sve ostalo, i Strategija o žrtvama je vječito u izradi. Formiraju se komisije i potkomisije, te podnose izvještaji - od kojih nema nikakve konkretne koristi. Niti će uskoro i biti. Za to vrijeme, za žrtve nema mirnog sna:

„Jednim životom živim dan, dok sunce grije, dok se susrećem sa ljudima. Već kad noć pada – to je drugi život. Nema spavanja, nema mira.“

 

09.09.2012.

MARIO MONTI: SARAJEVO JE GLOBALIZOVANO PRIJE EVROPE

Mario Monti: Sarajevo globalizovano prije same Evrope

imageMario Monti

........................

Premijer Italije Mario Monti, rekao je danas u Sarajevu, kako je ovaj grad, kao svjedok izuzetno važnih događaja u evropskoj historiji globalizovan prije same Evrope. Monti se, u svom obraćanju na otvorenju Međunarodne konferencije za mir "Naša je budućnost živjeti zajedno - Religije i kulture u dijalogu", koju organizacije ...

...  organizacija Sant'Egidio iz Rima, zahvalio organizatorima ove manifestacije.

"U svim ovim godinama shvatili smo koliko su religije značajne i kolika je njihova važnost za mir i koheziju u svijetu. Rastući trend i globalizacija nameće nam scenarije i nove izazove. Među njima prvi vidim izazov da se napravi jedno društvo koje bi živjelo i hranilo se vrijednostima koje bi svijet činile boljim", rekao je Monti.
Italijanski premijer istakao je da su Balkan i njegove zemlje veoma bitne za njegovu zemlju. On je potcrtao da je u Evropi, Balkan uvijek predstavljao mjesto gdje su se različiti narodi sastajali u svojim suprotnostima, ali i željom za suživotom.

"Ovdje se najviše igra na kartu čovječanstva da se različitosti sjedine. Tvrdim da je ovaj grad bio globalizovan prije same Evrope, jer je ovdje bio i Prvi svjetski rat, ali i posljednji evropski rat. Balkan, kao i sve ostale djelove Evrope, pa i čitav svijet, globalizacija pravi sve manjim i manjim mjestom, te pothranjuje nade da svi žive u miru", kazao je Monti.

Istakavši kako se svijet danas susreće ne samo sa ekonomskim i političkim krizama, već i sa mnogo jačim, Monti je istakao da su to krize koje podrivaju humane temelje na kojima je Evropa stvorena.

Monti je podsjetio da su mnogi narodi i države odlučili da se ujedine i da na raspolaganje stave sva svoja sredstva u svrhu očuvanja mira, te istakao kako je sjedinjavanje valute i tržišta u jedno veoma visoka tačka. On je izrazio nadu da će zajedničko djelovanje mnogih zemalja na sjedinjavanju uroditi plodom.

"Sama valuta euro, kojeg treba kao valutu sačuvati, predstavlja vrh Evropske unije koja rizikuje i koja je možda već pred problemom novih linija razdora. Ono što se u dešava u Evropskoj uniji nije samo u Evropi. To nije samo traženje tehničkih i političkih rješenja za izbjegavanje takve jedne stvari, već jačanje senzibilititeta naroda spram vrijednosti tolerancije i traženje zajedničkih dobara i suživota. Ove vrijednosti treba da okarakterišu sve naše akcije u nadi da naš kontinent i dalje ostane stub čovječanstva", naglasio je premijer Monti. On je istakao da će u tom smislu, EU moći proživjeti svoju globalizaciju i sačuvati svoje prvo mjesto na svjetskoj sceni.

"To je duh koji i sam često tražim na konferencijama, a koji je danas tu. Svjestan sam izvanredne vrijednosti koja krasi ovaj susret predstavnika svih vjerskih zajednica u bih, kao i cijelog svijeta. Mislim da se ovdje pozitivno razvija prava kultura suživota u smislu da vi, ljudi različitih vjera, dajete nama sjajan primjer", kazao je Monti.

"Jeste teška konstrukcija, koja treba zahtjeva puno vremena i veliko dobro za traženje rješenja. To je cilj koji traži odlučnost i strpljivost koje upravo vi, ljudi od vjere, možete ponuditi. To je smisao današnjeg susreta, koji podsjeća na ljepotu zajedničkog života. Na ovaj način prenosite i mladima značajne poruke za nadu u bolji život i bolju budućnost", dodao je on.

Monti je kazao kako je dobro podsjetiti se na bližu i dalju istoriju, koja svjedoči o tome da zajedništvo uvijek prevladava nad razdvajanjima, a tolerancija nad netolerancijom.

Pobijediti krizu nije lako, tvrdi Monti, a što se moglo vidjeti i u proteklim godinama. On je istakao da i sam učestvuje u prevladavanju, i ne samo o ekonomskim pitanjima države, već i o buđenju optimizma stanovnika i vjere u budući život.

"U nastojanju rješavanja kriza i iznalaženja formula, treba da nađemo ono što će nas ujedniti. Ja sam čovjek iz ekonomskog sektora, ali mogu posvjedočiti da i u privredi postoji trend da se prevladaju rascjepi i da se krene zajedno prema budućnosti", poručio je Monti.


(Vijesti.ba/Anadolija)

 

09.09.2012.

HERMAN VAN ROMPUY S BAKIROM IZETBEGOVIĆEM U OBILASKU SARAJEVA

Van Rompuy obišao sarajevske znamenitosti

imageFoto: Anadolija
................................

Predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy, u pratnji svog domaćina predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, obišao je staru jezgru Sarajeva i posjetio najvažnije kulturno-historijske znamenitosti glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Van Rompuy i Izetbegović, obilazak Sarajeva započeli su u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, gdje ih je paroh sarajevski, otac Vanja Jovanović, upoznao sa historijatom ovog vjerskog objekta izgrađenog u doba Osmanlija.

Potom su posjetili jednog od najpoznatijih zanatlija na Baščašiji, kazandžiju Nasira Jabučara, kojim im je predstavio sarajevske zanate sačuvane vijekovima, a Van Rompuyu je uručio i poklon ručne izrade.

Obilazak Morića hana bio je naredna destinacija predsjednika Evropskog vijeća i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, a potom su posjetili Begovu džamiju gdje je Izetbegović upoznao Van Rompuya sa ostavštinom čuvenog sarajevskog dobrotvora Gazi Husrev-bega.

Obilaskom zanatske radnje stare sarajevke porodice Kalajdžisalihović završili su posjetu Baščaršiji, a potom su se zaputili ka Staroj sinagogi gdje su upoznati sa viševijekovnom historijom Jevreja koji su u Sarajevu pronašli utočište nakon izgona iz Španije.

Tokom posjete Katedrali srca Isusova, Van Rompuya i Izetbegovića je o značaju ovog vjerskog objekta informirao direktor Anto Meštrović.

Visoki gosti su na kraju obilaska kulturno-historijskih znamenitosti Sarajeva, posjetili Memorijalnu galeriju "11/07/1995“, gdje im autor fotografija iz kolekcije "Srebrenica“ Tarik Samarah predstavio stalnu postavku koja svjedoči o genocidu u Srebrenici.


(Vijesti.ba/Anadolija)

 

09.09.2012.

U BiH NE POSTOJE KODEKSI ODIJEVANjA

U BiH ne postoje kodeksi odijevanja
Učenice u školu dolaze obučene kao pjevaljke
09.09.2012.
Učenice u školu dolaze obučene kao pjevaljke
Pojedini učenici kažu da živimo u demokratskom društvu      
FOTO: Ilustracija

........................................

 

Odlazak u školu za učenike trebalo bi značiti odlazak na posao i u skladu s tim morali bi i da se odijevaju, a svaka obrazovno-vaspitna ustanova trebalo bi da ima pravilnik odijevanja, zaključak je pedagoga koji se s početkom nove školske godine ponovo kritiziraju raznolikost u odijevanju učenika.

Modiranje važnije

U Bosni i Hercegovini ne postoji potpisan akt o kodeksu odijevanja učenika, kojim bi se izbjegle razlike i neugodnosti između učenika i profesora. Uz pomoć tog akta učenici bi mogli više da se koncentriraju na svoju obavezu - da prate nastavu, uče i usvajaju nova znanja a ne da se modiraju, mišljenje je pojedinih profesora.

- Roditelji, nadležni organi i prosvjetni radnici, trebalo bi da doprinose normalnoj atmosferi rada u školama, koja bi morala biti usmjerena u pravcu usvajanja novih sadržaja, a ne modiranja. Ono što danas u većini škola imamo su nemoral, nekultura i nepoštovanje profesora stilom odijevanja učenika - kazao je Velid Selman, direktor Opće gimnazije u Sanskom Mostu.

Kako u raznim ustanovama postoji dres-kod, to bi se pravilo trebalo primijeniti u školama, u kojima se učenici na dostojanstven način formiraju kao normalne i zrele ličnosti.

- Srednju školu uglavnom pohađaju adolescenti i na njihovo fizičkog i psihičkog sazrijevanja veliki utjecaj imaju fizički i psihološki profili roditelja, što dalje povlači tezu da je kućni odgoj, između ostalog, najbitniji u formiranju ličnosti svakog pojedinca - mišljenje je Mire Tepić iz Banje Luke.

Svugdje u svijetu na koledžima i u ozbiljnim školama kodeksi odijevanja regulirani su jednakim školskim uniformama za dječake i djevojčice, i na taj način se ne stvara nikakva socijalna, niti bilo koja druga razlika između učenika.

- Privatne škole, kao Tursko-bosanski koledž u BiH problem je riješio na jednostavan način potpisivanjem ugovora pri upisu u školu, u kojem je, između ostalog, obavezno nošenje školske uniforme. U državnim školama to je teško, jer se treba dobiti saglasnost ministarstava obrazovanja, dok oni tu odluku ne mogu donijeti bez Vlade i roditelja - kazala je Aida Kartal, pedagogica MSŠ u Bihaću.


Srednjoškolci uglavnom nisu zaposleni i novac dobijaju od roditelja koji ne samo da ne reagiraju na ono što im djeca nose, nego i finansiraju kupovinu robe.

Nemoralne slike

Na osnovu toga, postavlja se pitanje da li je nepristojno odijevanje rezultat kućnog nevaspitanja ili, pak, rezultat koje su škole, odnosno prosvjetni radnici, ministri obrazovanja i kulture i svi nadležni na polju obrazovanja, svojim nemarnim propustom u radu odobrili i dozvolili.

- Jedno je sigurno, a to je da sve češće viđamo u školama i na ulici nepristojno odjevene učenike i učenice, i da je aktuelno društvo i nemarnost roditelja za sopstveno dijete dozvolilo da svaki dan gledamo nemoralne slike dječaka i djevojčica koji izgledaju i po pet godina stariji, iz prostog razloga što kao primitivno društvo nismo spremni poštovati banalni kodeks odijevanja, bonton - kazala je majka petnaestogodišnjaka, Senka Karupović iz Doboja.

Kontra stavovi

Učenici koji poštuju bonton navode kako nikako nije lijepo vidjeti učenicu u kratkim hlačicama, prozirnoj ili prekratkoj majici, jer u školi rade profesori koji su stariji od njih i koje trebaju poštovati na sve načine.

S druge strane, učenici slobodnijeg stila odijevanja, navode kako živimo u demokratskom društvu i kako svako treba da ima slobodu mišljenja, stila odijevanja i svega ostalog.

Odgovornost roditelja

Neki roditelji opet smatraju da apsolutno svaki direktor i nastavnik može da pošalje učenika kući ako je neprikladno obučen, ali da roditelj ne smije dozvoliti da dijete ima isti stil odijevanja i za školu i za izlaske.

Odnosno, u školi treba da budu ono što jesu - učenici.

 

09.09.2012.

HILjADE VOLONTERA U CIJELOJ BiH ČISTE ULICE I DIVLjE DEPONIJE

Hiljade volontera u cijeloj BiH čiste ulice i divlje deponije

image

SARAJEVO - Od jutarnjih sati vrijedni su bili Mostarci, koji su već napunili veliki broj vreća smećem sa ulica i parkova, kao i Bugojanci koji na očišćenom mjestu namjeravaju izgraditi dječiji park.

U Sarajevu se čisti na nekoliko lokacija, a akciji se pridružili oko 1.000 volontera, koliko i u Mostaru.

Neke od lokacija na kojima se čisti su Trebević, Bentbaša, Spomen - park Vraca te neke druge lokacije.

Akcija čišćenja u Banjoj Luci

Nekoliko desetina volonetara uz Banje Luke odazvalo se globalnoj akcija “Očistimo zemlju za jedan dan”, u okviru koje se u većem broju gradova BiH uklanjaju divlje deponije.

Banjalučani, među kojima je bilo građana svih generacija, oklupili su se u 11 sati u parku Mladen Stojanović, gdje su se podijelili u tri grupe i krenuli u čišćenje.

Kako je saopšteno, u narednim satima čistit će se divlje deponije u na Banj brdu, u naselju Motike i u okolini parka Mladen Stojanović.

Današnjoj akciji pridružile su se i brojne ličnosti iz javnog života grada na Vrbasu. Tako su u banjalučkom parku bili ministrica prostornog uređenja, građevinarstvo i ekologiju RS Srebrenka Golić, ministrica sporta i omladine u ovom bh. entitetu Nada Tešanović, te predsjednik Skupštine grada i kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banje Luke Slobodan Gavranović.

“Ovo treba biti poruka građanima i javosti da zaštite životni prostor. Takođe, svi zajedno trebamo uputiti apel građanima da postoje mjesta gdje se otpad odlaže“, poručila je ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Srebrenka Golić.

Bugojanci se pridružili akciji

Građani Bugojna dat će doprinos današnjoj akciji čišćenja zelenih površina i ilegalnih deponija smeća "Let’s Do It World“.

Uz koordinatora akcije, NVO "Sunce“, učešće u planiranim aktivnostima najavili su Općina Bugojno, sve osnovne i srednje škole, Eko-rafting klub Bugojno, Udruženje ILO, Udruženje žena "Đerđef“, Planinarsko društvo "Koprivnica“, Lovačko društvo "Bugojno“, JKUP"Čistoća“, Vokalni ansambl Bugojno, Gradski folklorni ansambl (GFA), članovi Stranke za BiH, UABNOR-a i Društvo "Tito“ te MDD "Merhamet“ Općinski odbor Bugojno.

Akcija bi trebala rezultirati čišćenjem određenih područja u užoj gradskoj zoni, uklanjanjem divljih deponija u naseljima Vileši i Vesela, čišćenjem korita Vrbasa na potezu od Jaklića do Vrbaskog mosta i područja oko Planinarskog doma u Dubokoj.

Predviđeno je, također, da se tokom dana očiste sva školska dvorišta, obale Vesočnice, Vrbas naselje i većina bugojanskih lovišta.

Iz Lokalnog tima za provođenje akcije pozvali su sve građane da svojim sudjelovanjem u akciji „Očistimo Zemlju za jedan dan“ doprinesu ljepšem i zdravijem životnom okruženju.

"Sa svakom očišćenom ulicom, uklonjenom deponijom, šaljemo poruku da je čistoća, zdravlje i dobobit svih ljudi u BiH i čitavom svijetu u našim vlastitim rukama", kazala je Feni Elmedina Šabić iz NVO "Sunce“.

Radno je i u Doboju

Akciji u Doboju je počela okupljanjem volontera Udruženja građana tolerancijom protiv različitosti "Topeer" u gradskom parku.

Prema njegovim riječima u RS-u se očekuje prisustvo 50.000 volontera.

Predsjednik Udruženja građana "Topeer" u Doboju Svetlana Šešlija rekla je da je, osim na području grada, planirano uklanjanje divljih deponija u prigradskim naseljima Prisade i Usora.

Šešlija je naglasila da se, osim volontera "Topera", u akciji očekuje učešće oko 50 volontera iz drugih dobojskih udruženja i oko 250 građana iz područja u kojima su organizovani punktovi.

Uklanjanje divljih deponija u Trebinju

Radnici Komunalnog preduzeća i stotinjak volontera danas u Trebinju učestvuje u akciji čišćenja gradskih i prigradski naselja od divljih deponija.

Vršilac dužnosti gradonačenika u ovom gradu Dobroslav Ćuk istakao je da je Trebinje prepoznatljivo po čistoći, ali da može biti još čistije, radi čega se često pokreću akcije uređenja životne sredine.

Načelnik odjeljenja za stambeno-komunalne djelatnosti Stevan Bekan napomenuo je da je čišćenje grada počelo u naselju Bregovi, nakon čega je nastavljeno u drugim gradskim i prigradskim područjima.

Volonteri pomažu i u Bijeljini

Koordinator akcije u Bijeljini "Očistimo zemlju za jedan dan“ Saša Ikanović rekao je da su učesnici današnje akcije: Društvo zaštitnika prirode i životinja "EDEN" u saradnji sa Savezom ekoloških snaga Bijeljine i Ekološkom patrolom "Čuvari životne sredine", kao i građani koji žele dobrovoljno da se uključe.

"Cilj nam je da danas očistimo tri lokacije. Čistićemo mjesto Burum -ušće kanala Dašnice u rijeku Savu, gdje se zadržava velika količina smeća, zatim obalni sliv Drine u Kojčinovcu i grad“, rekao je Ikanović.

On je dodao da će u čišćenju učestvovati oko 100 volontera, te se nada da će se akciji priključiti i građani.

"Očekujem da ćemo sakupiti oko 300 džambo džakova smeća, koje ćemo u saradnji sa bijeljinskim preuzećem "Komunalac" da odvezemo na gradsku deponiju“, rekao je Ikanovič.

On je istakao da je akciju finansijski pomoglo nekoliko manjih privrednih subjekata u Bijeljini, te se nada se da će u narednim akcijama učešće uzeti i lokalna zajednica.

Uspješna akcija u Jablanici

Let’s do it – „Očistimo zemlju za jedan dan“ velika akcija čišćenja u Bosni i Hercegovini u Jablanici je okupila oko pedeset mladih koji su na deset lokacija prikupili više od 200 vreća smeća, izjavila je Feni Indira Čilić, koordinatorica lokalnog tima akcije.

Akciju su posebno pomogli Općina Jablanica, Jablanica-bus, komunalno preduzeće, nekoliko firmi te Međunarodni centar za djecu i omladinu „Fortis“ iz Jablanice.


U Konjicu slab odziv za akciju"Očistimo zemlju za jedan dan"

Velika akcija „Očistimo zemlju za jedan dan“ u Konjicu je okupila oko 30 učesnika volontera, koji su jutros čistili tri lokacije Homolje, Galjevo i Vrtaljica.

Polovina prijavljenih nije se odazvala na akciju, izjavila je  Feni Amela Hujdur, koordinatorica lokalnog tima akcije.

Podršku i pomoć akciji posebno su dali Općina, Štab Civilne zaštite, JKP“Standard“, Radio-Konjic, te udruženja građana „Natura AS“, „Zeleni-Neretva“ i „Volonteri i prijatelji Konjica“.


(Vijesti.ba / Fena / Srna)

 

09.09.2012.

EMIR (NEMANjA) KUSTURICA: GLAVNOJ ULICI NAZIV "MLADA BOSNA"

Kusturica: Glavnoj ulici naziv "Mlada Bosna"

imageEmir Kusturica

.............................

VIŠEGRAD - Ministar vanjskih poslova Izraela Avigdor Liberman posjetio je danas „Andrićgradu“ u Višegradu. Liberman se u „Andrićgradu“ kratko zadržao, a bio je u društvu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, režisera Emira Kusturice i načelnika općine Višegrad Tomislava Popovića.

Izraelski diplomata je obišao most Mehmed-paše Sokolovića na Drini.

Inače, režiser Emir Kusturica danas je potvrdio novinarima u Višegradu da će se glavna ulica u „Andrićgradu“ zvati "Mlada Bosna".

On tvrdi da o ovoj organizaciji, kojoj je pripadao i Ivo Andrić, „iako je neki nazivaju nacionalističkom istorija govori da su njeni članovi bili i Srbi i muslimani, pa čak i Hrvati“, javili su mediji u RS.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

]

Gavrilo Princip

...........................................

Gavrilo Princip, sin poštara, rođen je u lipnju 1894. godine u mjestu Obljaj kod Bosanskog Grahova. Bio je jedno od devetero djece, od kojih je jedno umrlo u djetinstvu. Njegovo zdravlje od najranije je dobi bilo problematično i patio je od tuberkuloze. U Sarajevu je pohađao Trgovačku školu, a potom gimnaziju. Iz šestog razreda gimnazije isključen je iz škole zbog veze s jednom učeničkom protuaustrijskom organizacijom. U svibnju 1912. preselio se u Beograd gdje je nastavio školovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom Mlada Bosna. Naredne dvije godine većinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije. Za vrijeme Prvog balkanskog rata prijavio se u Srpsku vojsku kao dragovoljac ali je odbijen.

Kada je objavljeno da će nadvojvoda Franjo Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske te da će posjetiti Sarajevo u lipnju 1914. Dragutin Dimitrijević, šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik Crne ruke, poslao je tri čovjeka - Gavrila Principa, Trifka Grabeža i Nedeljka Čabrinovića u Sarajevo da izvrše atentat. Svakom je dao pištolj, dvije bombe i malu količinu cijanida

Gavrilo Princip je bio pripadnik organizacije Mlade Bosne koji je izvršio atentat na Franju Ferdinanda, Austro-Ugarskog prijestolonasljednika i njegovu ženu groficu Sofiju 28. lipnja 1914. u Sarajevu. Događaj poznat kao Sarajevski atentat, uzrokovao je početak akcije protiv Srbije, što je dovelo do I. svjetskog rata.

 

 

 

 

09.09.2012.

UMJETNOST I SLIKARSTVO POZNATIH POLITIČARA

Pogledajte žvrljotine koje su na sastancima pravili Slobodan Milošević, Milan Kučan, Draža Marković...

imageSlobodan Milošević

..................................

Na Bijenalu umjetnosti u Pančevu u toku je izložba "Umetnost marginalije", koju čine žrvljotine koje su pravili Slobodan Milošević, Dragoljub Mićunović, Dragan Veselinov, Milan Kučan... Crteže političara sa skupštinskih sednica prikupio je Vitomir Sudarski.

Istoričar umjetnosti Nikola Dedić, koji je i koselektor vizuelnog segmenta Bijenala u Pančevu, analizirao je za "Blic" rad Slobodana Milošavića.

- Kako ovaj crtež možemo da tumačimo dako da kažemo da je zapravo banalno pitanje "Šta su oni?", "Ko su oni?". To je ono o čemu je govorila Hana Arendt, kada je govorila o zlu. Tamo je osuđen jedan banalni birokrata, a ono što je zanimljivo je jedino na koji je način ta ideologija kreirana i konstruisana, i na koji način je on mogao da se pozicionira kao banalni činovnik i birokrata koji postaje ratni zločinac. To dakle nije samo do njega, nego do šireg ideološkog konteksta. A ovaj crtež je prosto banalan... ništa! - kaže Dedić.



Slobodan Milošević, predsjednik Republike Srbije, 31. 03. 1989.




Dragoljub Mićunović, predsjednik Demokratske stranke, 1995.



Dragan Veselinov, ministar Vlade Srbije, profesor Univerziteta u Beogradu, 04. 04. 1991.




Milan Kučan, predsjednik Republike Slovenije, 07. 03. 1989.




Ferenc Deak, književnik, član Predsjedništva KPS Vojvodine, 13. 05. 1980.




Dragoslav Draža Marković, član Predsjedništva CK SKJ




Đoko Stojčić, ambasador SFRJ, 1990.




Strahinja Kastratović, savezni poslanik (SPO)





Vasil Tupurkovski, član Predsjedništva CK SKJ, 10. 07. 1983.




Žika Berisavljević, ambasador SFRJ, ministar kulture Vlade Srbije




Vukašin Lončar, izvršni sekretar Predsjedništva CK SKJ, 30. 01. 1987.




Živorad Đorđević, glavni urednik Borbe, profesor Univerziteta u Beogradu.


(Vijesti.ba)

 

09.09.2012.

SARAJEVO JE DUHOVNA ZONA MIRA

Sarajevo je duhovna zona mira

imageIbrahim Spahić

...............................

SARAJEVO - Povodom Međunarodnog susreta za mir koji se održava od 09. do 11. septembra u Sarajevu pod motom “Naša je budućnost živjeti zajedno-religije i kulture u dijalogu” predsjednik Međunarodnog centra za mir Ibrahim Spahić uputio je Poruku mira u kojoj je istaknuo da održavanje tog ...

... skupa potvrđuje da je Sarajevo Grad, simbol interkulturalnog i interreligioznog dijaloga, most kultura, religija i civilizacija Svijeta.

- Sarajevo je duhovna zona mira. To je sačuvalo ovaj grad kroz stoljeća, uprkos razaranjima. Sveti Otac Pavle Ivan II nazočio je u najtežim trenutcima Grada, i patnjama građana Sarajeva. Svojim životom građani Grada svjedočili su: mir, život i sloboda nedjeljivi su i najveća vrijednost čovjeka, a rat, nasilje i terorizam najveća nesreća i zlo čovječanstva, naveo je Spahić.

Po njegovim riječima zbog svoje uloge u savremenoj povijesti Sarajevo zaslužuje da bude pod zaštitom UNESCO-a i to ne samo kao kulturno, istorijsko i prirodno bogatstvo Svijeta, već i zbog svog duhovnog nasljeđa, zbog sadašnjosti i budućnosti Evrope i Svijeta.


(Vijesti.ba/Fena)

.............................

Uspješno održan prvi Svjetski forum urbanizma u Sarajevu

image

U Sarajevu je od 6. do 9. septembra održan Prvi svjetski forum urbanizma. Tokom trajanja Sarajevo je bilo svjetska prijestolnica urbanizma jer je Forum okupio neka od najznačajnijih svjetskih imena iz oblasti arhitekture, urbanizma i prostornog uređenja iz 40 zemalja sa pet kontinenata, saopćili su organizatori.

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen koji je zvanično i zatvorio Forum okarakterizirao ga je kao uspješan skup po broju učesnika kao i po temama koje su bile obrađene.

Centralna tema Foruma bio je projekt Velikog Pariza, koji razmatra reorganizaciju i podizanje kvaliteta urbanog života u regiji Pariza, ekonomski najjačoj evropskoj regiji.

Također, kroz Forum se raspravljalo i o budućnosti urbane civlizacije.

Jedan od najznačajnijih gostiju Foruma bio je ministar za pitanja grada u vladi Francuske François Lamy koji je naglasio da ovakvi forumi služe da arhitekti i urbanisti zajednički razvijaju vizije razvoja urbanih sredina ali i da u njima učešće obavezno trebaju uzeti i politički zvaničnici koji donose odluke.

Inače, cilj Organizacionog komiteta Svjetskog foruma urbanizma je da ovo postane bijenalni događaj koji će Sarajevo pozicionirati kao svjetski centar urbanizma i arhitekture u kojem će se svake dvije godine okupljati svjetski stručnjaci i rapravljati o aktuelnim temama.

Broj akreditovanih učesnika kao i kvalitet samih rasprava potvrda su da je Forum bio uspješan i iz Organizacionog komiteta najavljeno je da će se uskoro sastati sa vlastima Grada Sarajeva kako bi se definisala tema za naredni Svjetski forum urbanizma.

Tokom Foruma održane su četiri konferencije, čije su teme su bile: Ambicije Projekta Velikog Pariza, Odnos kulture i kulturnog nasljeđa – ekonomski interes, Izazovi modernog transporta u svjetskim metropolama i Koncept moderne metropole nakon Kyoto-a, uz učešće svjetski priznatih imena urbanizma i arhitekture.


(Vijesti.ba/Fena)

 

 

09.09.2012.

TRIJUMF NA PARAOLIMPIJSKIM IGRAMA U LONDONU: ODBOJKAŠI BOSNE I HERCEGOVINE U LONDONU OSVOJILI ZLATO!

Trijumf na Paralolimijskim igrama
Odbojkaši BiH u Londonu osvojili zlato!
08.09.2012.
Odbojkaši BiH u Londonu osvojili zlato!

 FOTO: Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci

***********************************

 

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci večeras je osvojila svoje drugo olimpijsko zlato!

Naši zlatni momci savladali su Iran u finalu odbojkaškog turnira u Londonu na Paraolimpijskim igrama sa 3:1.

Izabranici selektora Mirze Hrustemovića u svom četvrtom finalu paraolimpijskih igara zasluženo su došli do pobjede iako su prvi set izgubili.

Međutim, pokazali su kako su najbolji tim u sjedećoj odbojci na svijetu, te su uspjeli preokrenuti rezultat i sa zlatom dolaze u Bosnu i Hercegovinu.

 

09.09.2012.

FRA LUKA MARKEŠIĆ: NAŠA JE BUDUĆNOST ŽIVJETI ZAJEDNO

Međureligijski dijaloško-molitveni susret u Sarajevu
Fra Luka Markešić: Naša je budućnost živjeti zajedno
08.09.2012.
Fra Luka Markešić: Naša je budućnost živjeti zajedno

Fra Luka Markešić

*****************************

Pod geslom "Naša je budućnost živjeti zajedno - Religije i kulture u dijalogu" priređuje se od 9. do 11. rujna/septembra 2012. međureligijski dijaloško-molitveni susret u Sarajevu u organizaciji Zajednice Saint' Egidio, Islamske zajednice u BiH, Srpske pravoslavne crkve, Vrhbosansko-sarajevske nadbiskupije i Jevrejske zajednice BiH.

Hrvatsko narodno vijeće BiH (HNVBiH) izražava veliku radost i zahvalnost zbog održavanja takvog značajnog međunarodnog skupa u Sarajevu kao simbolu evropskog Jeruzalema po svojem multireligijskom i multikulturnom modelu života u prošlosti, izjavio je tim povodom fra Luka Markešić, predsjednik HNVBiH-a.

Svrha ovog skupa je sigurno da potvrdi vrijednost toga modela Sarajeva kao glavnog grada BiH također u sadašnjosti i budućnosti ove države, koja je danas paradigma svijeta, i po tom ima veliko značenje i za cijeli sadašnji i budući multireligijski i multikulturalni svijet radi življenja zajedno u pravdi, istini, slobodi i miru.

Opravdano nadanje da će to Sarajevo i postati, usprkos tragičnog rata 1992-1995, jest onaj Duh Asiza koji vodi Zajednicu Saint' Egidio na ovom našem međureligijskom okupljanju, kojim je papa Ivan Pavao II. pokrenuo godine 1986. u gradu Asizu sve religije u svijetu da u mirotvornom duhu sv. Franje Asiškoga potakne na međusobni dijalog radi izgradnje boljeg svijeta i civilizacije ljubavi.

Pouzdanje za to daje i onaj plamičak duha kojeg su ovdje čuvali i razvijali također franjevci u Sarajevu, skupljajući svake godine predstavnike svih religija u crkvi sv. Ante na Bistriku na sličan dijaloško-molitveni susret kao što je ovaj danas u Sarajevu. Uvjereni smo, zaista, da bez dijaloga i mira među religijama nema ni dijaloga i mira među ljudima, narodima i državama svijeta, kao i kod nas u Bosni i Hercegovini, navodi se u saopćenju HNVBiH-a.

 

09.09.2012.

MUZEJI U REGIJI: OD TALACA POLITIKE DO TURISTIČKIH ATRAKCIJA

Muzeji u regiji: Od talaca politike do turističkih atrakcija

 

Depo Muzeja istorije Jugoslavije u Beogradu

........................................................................

 

Muzej je hram umjetnosti, čuvar najvećih kulturnih i umjetničkih dostignuće jednoga naroda. Tokom stoljeća, od elitističkih mjesta, postali su popularna odredišta milijuna posjetilaca.

U muzeje se, u pravilu, ulazilo s velikim respektom, poštujući tradiciju i izloženo kulturno blago. Bilo je godina kada se tražilo njihovo uništavanje. Tako su studenti u Parizu, 1968. godine, tražili čak spaljivanje Louvra.

Muzeji su tokom posljednjega rata na prostoru bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, bili razarani, uništavani, a dijelovi muzejskog blaga su bili ukradeni. Ratne godine su prošlost, a kakva je sadašnjost muzeja u regiji?

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine već se 125 godina bavi istraživanjem, prikupljanjem i prezentacijom bosansko-hercegovačke kulture i tradicije. Njegova tri odjeljenja za arheologiju, etnologiju i prirodne nauke, čuvaju zbirku koja broji oko četiri miliona eksponata, među njima i najvrjedniji - Sarajevsku hagadu.

Uprkos jedinstvenom značaju za Bosnu i Hercegovinu, pa i regiju, Muzej je 17 godina bez definiranog pravnog, a time i financijskog statusa. Mnoga politička obećanja su data, a konačnog rješenja ni na vidiku, navodi Zvjezdan Živković u tekstu Zemaljski muzej BiH kolateralna šteta politike.

U Srbiji je Muzej istorije Jugoslavije najposjećeniji muzej i druga najposjećenija kulturno – turistička destinacija u Beogradu. U razgledavanju Kuće cvijeća prednjače iz inozemstva, iz zemalja regije, a najviše je Slovenaca, dok je u Muzeju 25. maj najviše posjetilaca iz Beograda.

Neočekivano, sve je veći interes mladih. Ljudmila Cvetković u tekstu Muzej istorije Jugoslavije bilježi sve više posjeta prenosi da su različiti aspekti povijesti bivše države tokom XX stoljeća predstavljeni sa oko 200.000 eksponata. A u pripremi je nova stalna muzejska postavka o istoriji Jugoslavije i jugoslovenstva, od 1918. do 1991. godine.

Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti osnovan je još daleke 1954. godine, a prije tri godine, iz skučenog prostora na Gornjem gradu, konačno je preselio u novu i atraktivnu zgradu, izgrađenu na novozagrebačkoj lokaciji, preko Save.

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu jedinstven je po svome fundusu i vrijednim zbirkama, s više od 12.000 prikupljenih djela domaćih i stranih autora u posljednjih 60 godina. No, većina kritičara smatra da to pravo kulturno blago, u stalnom postavu, nije kako treba predstavljeno. Mali je broj izložaba, uz to i neadekvatnih, rekli su Ankici Barbir Mladinović u tekstu Kritike na rad Muzeja suvremene umjetnosti.

Crna Gora, kao malo čime, može se pohvaliti bogatom kulturno povijesnom baštinom, utemeljenom na tragovima mnogih civilizacija. Svjedočanstvo o postojanju, trajanju i osobenosti naroda sa ovog prostora, čuva se u prijestolnici Cetinju, glavnom gradu Podgorici, ali i u brojnim lokalnim muzejima širom zemlje.

Što to najviše privlači pažnju posjetilaca i kako muzeji opstaju u godinama krize, istraživala je Olivera Nikolić u tekstu Muzeji širom Crne Gore: Svjedočanstvo o postojanju.

Prema časopisu Art Review, najposjećeniji svjetski muzej tokom prošle godine je bio Louvre u Parizu. Posjetilo ga je gotovo 8,9 milijuna ljudi. Na drugom mjestu je njujorški Metropolitan, sa šest milijuna posjetilaca.

Slijede potom londonski muzeji: British Museum s 5,85, Nacionalna galerija s 5,25 i Tate Modern Galery s 4,8 milijuna posjetilaca.

U prvih deset muzeja još se nalaze Nacionalna umjetnička galerija u Washingtonu, Nacionalni muzej u Taipeiju, Centar Pompidou u Parizu, Nacionalni korejski muzej u Seulu i pariški Muzej D'Orsay.
09.09.2012.

ZEMALjSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE KOLATERALNA ŠTETA POLITIKE

Zemaljski muzej BiH kolateralna šteta politike

 

Park u Zemaljskom muzeju BiH

.......................................................

 

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine već se 125 godina bavi istraživanjem, prikupljanjem i prezentacijom bosansko-hercegovačke kulture i tradicije. Njegova tri odjeljenja za arheologiju, etnologiju i prirodne nauke, čuvaju zbirku koja broji oko četiri miliona eksponata, među njima i najvrjedniji - Sarajevsku hagadu. Uprkos jedinstvenom značaju za Bosnu i Hercegovinu, pa i regiju, Muzej je 17 godina bez definiranog pravnog, a time i financijskog statusa. Mnoga politička obećanja su data, a konačnog rješenja ni na vidiku.

Po ko zna koji put Zemaljskom muzeju BiH prijeti zatvaranje. Institucija koja je do početka 90-tih uživala status državne, godinama jedva preživljava. Ako država još nije ozbiljno pokušala riješiti njegov pravni status, radnici Muzeja se pitaju – za koga onda čuvaju neprocijenjivo prirodno naslijeđe i kulturno stvaralaštvo svih naroda Bosne i Hercegovine?

Ukoliko se ne desi neki neočekivani potez u korist Muzeja, navodi zamjenica direktora Marica Filipović, institucija će potpuno obustaviti rad.

„To ne možemo nazvati štrajkom, zato što niko još nije preuzeo osnivačka prava iz prethodnog sistema. Ne znamo prema kome štrajkamo. Zato ćemo obustaviti rad jer mi 12 mjeseci radimo bez plata“, kaže Marica Filipović.

Do prije godinu i po dana, Zemaljski muzej BiH je za osnovnu djelatnost dobijao novac iz granta državnog Ministarstva civilnih poslova.

Međutim, nakon proteklih Opštih izbora, kada je neposredno nastupila kriza u formiranju vlasti, grant Ministarstva nije bio ni raspisan. Ove godine nadležno ministarstvo je raspisalo grant, ali drugačije prirode – ne za osnovnu djelatnost, već za projekte:

„Mi ne možemo sa projekta isplaćivati plaće, uplaćivati penziono, zdravstveno i tako dalje. U 2011. nismo dobili nikakvu pomoć, u 2012., to više nije grant kakav je bio nekada, to je grant za projekte. Jedina pomoć koju smo dobili je redovna pomoć koju dobijemo od Kantona Sarajevo i Federalno ministarstvo kulture nam je dalo 50.000 maraka. To su izuzetno mala sredstva.“

Danas se u svijetu muzeji masovno grade, a time gradove nastoje dobiti svoj kulturni kredibilitet. Historičarka umjetnosti Asja Mandić navodi neke primjere:

„Možemo razmisliti zašto se u Abu Dabiju ulažu milijarde dolara u izgradnju megalomanskih muzejskih kompleksa, za koje čak ne postoje niti zbirke. U nekim kulturnim sredinama investira se u tradiciju, a kod nas se kulturno istorijsko nasljeđe sistematski uništava. Mislim da je neoprostivo što bosansko-hercegovačke političke strukture imaju takav odnos. Isto tako je žalosno što ni društvo nije u stanju da prepozna značaj muzeja za zajednicu.“

U zadnjih 200 godina, ističe Mandić, muzej je postao univerzalni simbol – sinonim za civiliziranost. Nijedna država, niti bilo kakva vladajuća struktura, ne može i ne smije to ignorisati:

„Najlakše je reći da oni ne rade ništa. Oni ne mogu da rade išta. Ne mogu se javiti na evropske fondove, upravo zbog toga što imaju neriješen status.“

Eksponati u opasnosti

Politologinja Sabina Ćudić kaže da je propast Zemaljskog muzeja BiH, kao i ostalih šest institucija kulture od državnog značaja, jedna u nizu kolateralnih šteta vlasti Bosne i Hercegovine na svim njenim nivoima:

Zemaljski muzej
****************************************
​​„Tu je odgovornost Parlamenta, koji nije riješio status tih institucija, Ministarstva civilnih poslova, ali i svih nivoa vlasti koje su, na neki način, mogle doprinijeti rješavanju tog problema. Možemo ih promatrati iz šireg konteksta u kojem se nalazi BiH, a to je opšta nebriga za kulturu i opšta nebriga za razvoj BiH. Znam da zvuči kao generalizacija, ali je na žalost tako“, naglašava Sabina Ćudić.

Istaknuti bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić smatra da je nerješavanje pravnog pitanja Zemaljskog muzeja BiH političko pitanje. On podsjeća da je prije samo nekoliko dana navršena godina od zatvaranja Umjetničke galerije BiH:

„Vidjeli smo da u tom smislu ni jedna institucija vlasti, ili u kulturnom sistemu, nije reagovala na zatvaranje jedne od najznačajnijih kulturnih institucija. Mislim da je važno izvršiti strukturalne reforme, ali to nije opravdanje za nečinjenje i za dalje mrcvarenje institucija od državnog značaja.“

U januaru ove godine formirana je platforma „Culture Shut Down“ koju čini grupa intelektualaca iz cijeloga svijeta. Zadatak ove grupe, koja se konstantno širi, je zagovaranje rješavanja pitanja sedam institucija kulture od državnog značaja, a među njima i Zemaljskog muzeja BiH.

„Pozivamo sve građane BiH i regiona da se uključe u diskusiju Cultur Shut Down, a nakon toga i u konferencije koje ćemo organizovati, sa ciljem nalaženja rješenja i eventualnog pisanja nove kulturne politike na nivou BiH“, kaže portparolka platforme, Selma Gičević.

Muzej trenutno zapošljava 63 stručne osobe, a trebalo bi ih biti duplo. Ova institucija se pridržava svih bezbijednosnih mjera, kako bi sačuvala neprocjenjive zbirke. Zbog manjka novca, pojedini eksponati bi mogli biti trajno ugroženi, pa tako i Sarajevska hagada - srednjovjekovni kodeks, porijeklom iz Španije, čiju je vrijednost New York Times procijenio na čak 700 miliona dolara.

„Sve je u opasnosti. Zaštitna sredstva, koja smo stavili u depoe, imaju rok trajanja. Za par mjeseci se ponovo moraju tretirati. Mi već treći mjesec ne plaćamo režijske troškove jer nemamo čime. Danas-sutra, kada Elektroprivreda isključi električnu energiju, onda su isključeni i svi zaštitni sistemi“, navodi zamjenica direktora Muzeja, Marica Filipović.

Osnovan tokom vladavine Austro-ugarske monarhije, Zemaljski muzej BiH treba da ostaje najznačajnija kulturno-naučnu instituciju u Bosni i Hercegovini. Bilo kakva polemika na ovu temu je krajnje nepotrebna, zaključuje bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić:

„Tužno je da su u BiH pojedini kvazinaučni projekti dobijali značajne subvencije od raznih državnih nivoa, dok su naše trajne vrijednosti, kao što je Zemaljski muzej BiH, bili ignorisani.“
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396940

Powered by Blogger.ba