Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

08.09.2012.

ODBOJKAŠI BiH OSVOJILI ZLATO NA PARAOLIMPIJSKIM IGRAMA U LONDONU!

Odbojkaši BiH osvojili zlato na Paraolimpijskim igrama u Londonu!

imageBh. reprezentacija u sjedećoj odbojci

..........................................

Bosanskohercegovačka reprezentacija u sjedećoj odbojci osvojila je zlato na Paraolimpijskim igrama u Londonu, nakon što je u finalu preokretom savladala Iran s 3:1 (19:25, 25:21, 25:22, 25:15).

U  prvom setu izabranici Mirze Hrustemovića igrali su veoma dobro, a na  samom otvaranju naša selekcija došla je do početnog vodstva od 2:0.  Nakon toga igralo se uglavnom poen za poen, do rezultat 15:15.  Uslijedila je tada serija Iranaca od 3:0 i tu smo izgubili set.

Drugi  set otvorili smo odlično, baš kao i prvi. Međutim, našim protivnicima  nije dugo trebalo da dođu do vodstva. Vodili smo 3:2, a onda su Iranci  napravili seriju 5:0.

Primakli smo se ipak sredinom seta na samo  jedan poen razlike i činilo se da možemo do preokreta. Tako je i bilo,  dobili smo drugi set sa 25:21. Igralo se uglavom u mini serijama u  trećem setu, ali Iranci su se u jednom trenutku uspjeli odlijepiti.  Sredinom seta vratili smo se i prišli na samo minus jedan (17:16).

Uspjeli  smo doći i do vodstva od 19:18, uz odličnu igru. Naposljetku, uslijedio  je i preokret, iako tokom većeg dijela ovoga seta nije izgledalo da  možemo do njega. Naša reprezentacija povela je u setovima. Dijelio nas  je još jedan korak od velikog i konačnog slavlja.

Veliko slavlje  dalo se naslutiti u četvrtom setu, pri našem vodstvu od 13:8. Na  tehnički time-out sredinom seta otišli smo sa četiri poena prednosti  (16:12). Kod 18:13 za naše heroje i naš ponos, sve je bilo jasno. Do  kraja smo samo čuvali prednost i došli do zlata!

Ponovili smo  tako svoj uspjeh sa Paraolimpijskih igara 2004. godine kada smo došli do  zlata u Atini. Inače, ovo nam je bilo četvrto finale na Paraolimpijskim  igrama i drugo zlato.

(scsport)

 

08.09.2012.

KOŠARKA: BiH "POČISTILA" RUMUNIJU I SA PRVOG MJESTA U GRUPI ODLAZIMO NA EUROBASKET

Kvalifikacije za EP u košarci
BiH "počistila" Rumuniju i sa prvog mjesta u grupi odlazimo na Eurobasket
08.09.2012.
BiH "počistila" Rumuniju i sa prvog mjesta u grupi odlazimo na Eurobasket

Muška košarkaška reprezentacija BiH e u Sarajevu protiv selekcije Rumunije igra posljednju utakmicu kvalifikacija Grupe "D" za Evropsko prvenstvo (EP), koje će naredne godine biti održano u Sloveniji.

Pobjedom u utakmici nad reprezentacijom Gruzije (107:103), odigranoj u Tbilisiju 5. septembra, bh. košarkaši već su osigurali plasman na EP.

U drugoj utakmici ove grupe danas će biti odigran i meč između Latvije i Gruzije.

Utakmicu u dvorani gledaju nogometni reprezentativci BiH koji su sinoć deklasirali Lihtenštajn sa 8:1.

Tabela-Grupa "D":
1. BiH 5/2 (12 poena)
2. Latvija 4/2 (10)
3. Gruzija 4/2 (10)
4. Holandija 2/5 (9)
5. Rumunija 1/5 (7)

U toku je dodijela priznanja zaslužnim za promociju našeg sporta.

Kapiten košarkaške reprezentacije Mirza Teletović uručio prigodne poklone Jasminu Hukiću, nekadašnjem našem košarkaškom kapitenu, te Edinu Džeki koji je sinoć postao najbolji strijelac u historiji nogometne reprezentacije BiH.

Prva četvrtina

Aleksandar Petrović na parket izveo standardnu petorku: Wright, Đedović, Mašić, Teletović i Kikanović.

Odlično otvaramo meč. Koševima Đedovića i Mašića vodimo sa 7:2.

Teletović atraktivno zajucava za 11:2 nakon čega Rumuni traže time-out.

Četiri minute do kraja prve četvrtine imamo veliku prednost od 15:6.

Tri minute prije kraja košem Kikanovića povećavamo prednost na 19:8.

Šezdeset sekundi do kraja četvrtine. Teletović zakucavanjem donosi vođstvo od 25:12.

Kraj prve četvritine. BiH ima sigurno vodstvo 25:12.

Druga četvrtina

Krenula je druga četvrtina. Odmah na početku smo napravili seriju od 6:0. Sada je rezultat 31:12.

Strašna serija naših košarkaša. 41:16 vodimo protiv Rumunije.

Polovina druge četvrtine, odavno je u Skenderiji sve riješeno. BiH vodi sa 43:16.

Tri minute do kraja koševima Sinanovića vodimo sa 48:20.

Posljednja minuta prvog poluvremena. Naši se poigravaju sa Rumunima. Trenutan rezultat je 55:22.

Kraj prvpg poluvremena. Vodimo sa 57:24.


Treća četvrtina

Sa serijom 4:0 otvaramo drugo poluvrijeme. Vodimo sa 61:24.

Rumuni i dalje bez koša u drugom poluvremenu. Kikanović sa dva vezana koša podiže prednost na 64:24.

Tri minute su prošle u drugom poluvremenu rezultat je 67:28.

Četrdeset razile za BiH. Vodimo sa rekordnih 71:31.

Rumuni prave seriju od 9:0. Rezultat je 71:40.

Dvije su minute do kraja. BiH vodi sa 74:42.

Najbolji strijelac u BiH je kapiten Mirza Teletović sa 15 poena.

Minut i po do kraja vodimo 76:42.

Fantastičnim zakucavanjem Wrighta završava se teća četvrtina 78:44.

Četvrta četvrtina

Dvije minute su prošle u posljednjoj četvrtini. BiH vodi sa 81:49.

Nešto manje od 6 minuta do kraja utakmice, tricom Peršića povećavamo prednost na 84:49.

Naši korakaši igraju atraktivnu i efikasnu košarku. Imamo veliku prednost od 88:53. Izabranici Petrovića lagano privode ovu utakmicu kraju.

Minuta i po do kraja meča, BiH vodi 90:55.

Kraj utakmice. BiH ubjedljivo slavila sa 93:58.

 

08.09.2012.

DOSJE: PROŠLO JE 18 GODINA OD OPERACIJE "BREZA 94"

DOSJE  Prošlo je 18 godina od operacije "Breza 94"
Sad ih "poreni", Remzo, Mladić je s njima!
08.09.2012.
Sad ih "poreni", Remzo, Mladić je s njima!
Nijaz Veladžić Veljun i Safet Isaković Džidžo na Ćorkovači: Učesnici jedne od najvećih pobjeda Armije RBiH 
FOTO: Arhiva

.....................................

 

Sredinom 1994. godine rukovodstvo bosanskih Srba odbilo je mirovni plan Kontakt grupe. Radovan Karadžić odlučio je nastaviti s agresijom na Republiku BiH. Na jednom od sastanaka general Ratko Mladić, objašnjavajući naredne osvajačke planove, Karadžiću je kazao: "Prekretnica rata je Cazinska krajina, a ključ Sarajevo."

Mladić je poslije sastanka s Karadžićem obišao zone odgovornosti 1. i  2. krajiškog korpusa Vojske RS u Bosanskom Novom i Bosanskoj Krupi i započeo s pripremama za predstojeću veliku operaciju. Nakon što su pripadnici Petog korpusa Armije RBiH 24. avgusta 1994., porazivši Abdićevu tzv. Narodnu odbranu AP Zapadna Bosna (NO APZB), oslobodili cijelokupni prostor općine Velika Kladuša, Mladić odlučuje krenuti u presijecanje bihaćkog okruga, osvajanje Bužima i Cazina, te spajanje sa srpskim snagama u Željavi.

Fitiljuše i lonci

Početno ispitivanje desilo se već prvog dana septembra, kada Martićeve srpske snage SAO Krajine izvode neuspješan napad iz pravca Bosanske Bojne prema Vrnograču, koji je trebao da odvuče pažnju od glavnog pravca napada. A onda žestoka grmljavina artiljerijskih aždaha u nedjelju, 4. septembra 1994., oko šest sati ujutro, najavila je početak srpske operacije "Breza 94".

Kodni naziv operacije izabran je zbog specifičnosti terena i područja obraslog brezama, na kojima se događao glavni udar srpskih snaga. Njihov napad uslijedio je na potezu Radoč - Ćulumak - Banjani u okolici Bužima. General Ratko Mladić je direktno, komandujući operacijom, krenuo u napad s pet brigada Vojske RS i to: 5. kozarskom, 6. sanskom, 1. novigradskom, 43. prijedorskom i Specijalnom brigadom "Panteri" pod komandom Ljubiše Savića Mauzera, a, prema kasnije zarobljenoj dokumentaciji, ukupno je bilo angažirano oko 9.500 srpskih vojnika.

U prvi mah jedinice bužimske brigade nisu bile svjesne razmjera, snaga i krajnjeg cilja kojim je pokrenuta ova operacija. Kako bi se poljuljao moral pripadnika Petog korpusa Armije RBiH, raketnim sistemima "orkan" i "volhov" Vojska RS raketirala je civilne objekte u Bužimu i okolici. Hiljade granata ispaljene su prvih dana, pokušano je desetine pješadijskih prodora neprijatelja, ali bužimski vitezovi izdržavali su napade. Svakoga dana Mladić je pratio tok operacije s osmatračnice na granici Bosne i Hrvatske.

U odlučnim pješadijskim borbama posebno je do izražaja dolazila snalažljivost i hrabrost boraca, ali i upotreba bombi i tromblona koji su pravljeni u malim krajiškim ratnim radionicama. Osim popularnih "cazinskih fitiljuša", na bužimskom ratištu pojavile su se veoma efikasne, ali poteške za bacati, bombe kojima su borci od milja dali ime "bosanski lonac".

Napadi srpskih vojnika svakim danom postajali su sve žešći, a 505. viteška brigada, osim s umorom i velikim brojem ranjenih boraca, suočavala se i s nedostatkom municije svih kalibara. Ratniku čekanje ne smeta, jer samo onaj ko zna strpljivo čekati u ratu ima šanse da preživi.

Na čelu momaka, taknutih čarobnim štapićem herojstva, našao se Izet Nanić, ratnik od rođenja.

Rahmetli Izet Nanić: Ratnik od rođenja nalazio se na čelu momaka taknutih čarobnim štapićem herojstva


Iako se to činilo nemogućim u uvjetima ogromne koncentracije srpskih vojnika i ratne tehnike, sedmog dana svakodnevnih srpskih napada komandant 505. viteške brigade, rahmetli Izet Nanić odlučio je da bužimski borci krenu u kontranapad. Određen je pravac napada Ćorkovača - Jelovski potok - Ćulumak - Makarovača, a za izvođenje kontraudara, uvečer sa 11. na 12. septembar 1994., najelitnije jedinice 505. viteške brigade "Gazije", "Tajfun", "Hamza" i jedinice Drugog jurišnog bataljona neopaženo su ubačene u neprijateljsku dubinu.

Heroj Nijaz Veladžić Veljun, nosilac "Zlatnog ljiljana", sjeća se da su jutro dočekali već duboko u neprijateljskom teritoriju.

- Sudbina je htjela da je i Mladić ovaj dan odabrao za odlučujući napad. Ni mi ni oni nismo znali šta ko konkretno sprema. Mi smo kasnili s napadom, a oni krenuli i konačno tenkom s čela kolone probili našu ključnu liniju odbrane na Sipu. U tim trenucima preko motorole čuli smo rahmetli komandanta Nanića, koji se Muharemu Šahinoviću Hariju, našem komandiru "Hamzi", obratio bez ikakvog šifrarnika, u kojem se jasno moglo prepoznati veliko uzbuđenje. "Hari, napadajte, ode Bužim" - bilo je sve što je komandant tada rekao - kaže on.

Prsa u prsa

Prema svjedočenju saboraca koji su tada bili uz rahmetli Nanića na komandnom mjestu u podnožju Radoča, to je izgovorio u trenucima kada je četnički tenk probio našu liniju, a zatim je, bacivši motorolu, s puškom u ruci krenuo ka Sipu da se bori prsa u prsa s neprijateljem.

- I tada, kada je sve izgledalo izgubljeno, kada je pad Bužima bio skoro gotova stvar, kao u najuzbudljivijim akcionim filmovima holivudskih filmadžija, naglo dolazi do brzog i neočekivanog preokreta. Mi smo krenuli frontalno, oni su se izgubili jer smo ih napali u njihovoj dubini. Na Ćulumku, oko 200 metara unutar teritorija Hrvatske, u svojoj neposrednoj blizini zapazio sam cijev tenka i dio kupole.

Uzeo sam RB M-57 (ručni bacač), brzo nanišanio i opalio. Uništio sam ga! Bio je to poznati srpski tenk "siva munja", koji je obišao skoro sva ratišta u BiH i nanio mnogo zla našem narodu. Razbili smo ih. Mladić je ovdje fasov'o ko nikad prije, a mi smo ponovo ovladali državnom granicom s Hrvatskom - sjeća se heroj Veladžić.

Na sistemu veze komandantu Naniću i generalu Atifu Dudakoviću bužimski vitezovi javili su da su zarobili jednog srpskog borca koji im je rekao da je Mladić tu s njima blizu. 

Krajiški svjedok otključava brave sjećanja i precizno svjedoči kako komandant Nanić u jednoj ratničkoj ruci drži motorolu, u drugoj dvogled i autentičnim krajiškim vokabularom i naglaskom Remziji Mulaliću, koji je u neprijateljskoj dubini predvodio izviđačku jedinicu "Pustinjske lisice", komanduje: "Udri, Remzo! Eno cijela im četa bježi, viđaj da ih sačekaš kad počnu bježati niz jarak. Sad ih poreni, Remzo, iziđi brže, popriječi im put i Mladić je s njima!" (Riječ "poreni" u uvriježenom narodnom krajiškom govoru znači "potjeraj", op. a.)

Safet Isaković Džidžo, komandir legendarnih "Gazija", nosilac "Zlatnog ljiljana", o  neizmjernom patriotizmu svojih saboraca svjedoči:

- To je danas meni neshvatljivo kako da ih tada slomimo. Njih hiljade napadaju, a mi nemamo municije. Osam srpskih tenkova u koloni ide u napad. Opet, naši heroji u borbi, tako čisti, svi namirisani, sve ljepši od ljepšeg, bore se i ginu, a na licima im blista osmijeh kao da su na igranci. Na osmatračnici na Ćulumku preciznim pogotkom posade ZIS-a ranjen je Ratko Mladić. Ostala mu je bluza, a uspio je Hasanovom kosom pobjeći u vozilu "lada niva". Nastupila je neviđena bježanija četnika nakon našeg kontraudara. Zarobljen je i jedan srpski tenk T 55 - sjeća se Isaković.

Mnogi srpski vojnici su se ubijali, ne želeći se predati. Zarobljeni su "puhovi" i kompletna dokumentacija generala Mladića i generala Momira Talića, komandanta 1. krajiškog korpusa VRS. Bila je to uopće jedna od najvećih pobjeda Armije RBiH tokom agresije na našu zemlju. U operaciji "Breza 94" poginulo je oko 80 srpskih vojnika, ranjeno njih više od 300, a zarobljeno je i kasnije razmijenjeno 10. Na strani bosanskih ratnika poginuo je 31 borac, a više desetina ranjeno. Bužim se nakon "Breze 94" iz geografije preselio u historiju.

Ranjeni i izbezumljeni Ratko Mladić nije dao da ga previju u Bosanskom Novom

Ranjeni i izbezumljeni Mladić nije dao da ga previju u Bosanskom Novom, nego je direktno otišao u prijedorsku bolnicu, gdje ga je u tri špalira čuvalo 30 vojnih policajaca. Zajedno s Mladićem i Talićem pobjegao je i general Savo Sokanović, Mladićev ratni pomoćnik za moral.

Mladić, Talić i Sokanović: Razbježali se pred bosanskim ratnicima


U Sokanovićevom zarobljenom dnevniku, između ostalog, piše:

- Na IKM (isturenom komandnom mjestu) Glavnog štaba VRS u Ivanjskoj 4. septembra 1994. Mladić je rekao da je "operacija okupila sve što je najbolje u 1. i 2. krajiškom korpusu Vojske RS, da operacijom treba zadati smrtonosni udarac Petom korpusu Armije RBiH, a dolinu Une staviti u funkciju srpskog naroda", dok je na referiranju 11. septembra 1994. general Mladić kazao: "Naše snage su se uvjerile u našu vatrenu i ljudsku nadmoć. Naš neuspjeh da ni nakon više pokušaja ne uspjesmo progoreti odbranu neprijatelja ojačalo je njihovu žilavost".

 

08.09.2012.

KULTURNE REVOLUCIJE SE NAPROSTO DOGODE

Razgovor sa Robertom Crumbom u Beogradu

Kulturne revolucije se naprosto dogode

 
Photo: theparisreview.org

To što se događalo šezdesetih zaista je najispravnije nazvati kulturnom revolucijom. Jer to je promenilo Ameriku, a onda i ceo svet. Ako pogledate Ameriku i Amerikance 1960. godine a onda ih ponovo pogledate 1970. neverovatno je koliko su se u međuvremenu transformisali. Tako da je ovaj period evidentno izazvao doslovni prevrat u kulturi. Ja se svega toga veoma dobro sećam, bio sam deo toga, čak sam i uticao da se neke od tih stvari dogode

Upravo one 1967. godine kad je Roland Barthes u svom čuvenom eseju objavio smrt autora i kraj interpretativne tiranije nastao je – autor Robert Crumb. Paradoksalno od samog početka, baš kako i priliči.

Te po mnogo čemu seminalne godine, naime, već oženjeni dvadesettrogodišnjak rodom iz Philadelphije, Robert Dennis Crumb, napustio je Cleveland, u kom je živeo dizajnirajući čestitke za korporaciju American Greetings, i uputio se za San Francisco nakon što je, po sopstvenim rečima, „u baru sreo dva momka koji su mi rekli da idu kolima na zapad“. Stigavši tamo, ovaj stidljivi, introvertni mladić, od najranijeg doba gonjen sumnjama, anksioznošću i seksualnim opsesijama, naselio se u čuveni Haight-Ashbury, direktno u samu meku hipi subkulture. Već ujesen te iste godine nastala su prva dva broja njegovog čuvenog strip-časopisa „Zap comix“ čime je začeto ono što nazivamo, ma koliko neprecizno, „underground strip-scenom“. Ujedno je rođena i javna ličnost poznata kao Robert Crumb – strip-autor, glavna figura ovog novog podpravca u svetu stripa i jedna nova, potpuno neočekivana anti-ikona koja je predstavljala definitivnu potvrdu ali i nihilističku negaciju svih moćnih strujanja šezdesetih, te oslobađajuće rollercoaster-dekade koja je transformisala čitav svet pre nego što je okončala ogromnim kolektivnim mamurlukom.

Phioto: Stock
Robert Crumb je, uostalom, od samog početka bio i sve i ništa. Nemoguće ga je bilo smestiti u bilo koju od već postojećih niša. Pod maskom kratkovidog everymana Roberta Crumba uskih ramena i uredno štucovanih brkova, u odelu skromnog kroja, s kravatom i pork pie šeširićem, oduvek se, uostalom, krio neobuzdani ludak i manijak Robert Crumb, virtouz jahanja na talasima sopstvenih najmračnijih opsesija i primisli. Sve to mi, naravno, nikada ne bismo saznali da nije bilo one manije kopkanja po najskrovitijim zabitima sopstvenog mozga kojoj je, opet, bio tako sklon strip-crtač Robert Crumb. Ali i umeća da sve to onako bespoštedno i bravurozno iznosi na svojim strip-tablama i ilustracijama koje su odavno postale simbol onog subverzivnijeg, provokativnijeg, u svemu tvrđeg i radikalnijeg dela celokupne kulture šezdesetih, sačinjenog od raznoraznih marginalaca poput samog Crumba, koji su se i u psihodeličnom, šarenim bojama obojenom hipi svemiru tek naizgled oslobođenom središta ipak, nekim neobjašnjivim čudom, smeštali po njegovim neoznačenim rubovima. I tu zauvek ostali.

 

Nema veće ekscentričnosti, naime, od te samo prividno obične pojave Roberta Crumba, neurotičnog i paranoičnog roba sopstvene razuzdane seksualnosti, mizogina i seksiste koji žene doživljava kao sopstvene seksualne objekte ali ih se ujedno i nemoćno plaši i divi im se s mazohističkom poniznošću, jednog čisto nagonskog alfa-mužjaka gonjenog prijapskim seksualnim motorom u telu i mozgu stidljivog samoproklamovanog šmokljana mučenog samoprezirom i neprestanim osećajem krivice i straha od ludila. Ponekad se čini kao da niko, barem u području stripa, nikada nije tako dobro i strastveno plesao taj strašni, samorazotkrivajući ali ujedno i užasno poletni i duhoviti dance macabre sa sopstvenim delom i sa sopstvenim alter-egom ujedno, kao što je to od samog početka stvaralačke karijere činio Robert Crumb. Njegova subverzivnost oduvek je bila dvosmerna - usmerena koliko prema ukočenosti i konzervativizmu društvenog i kulturnog mainstreama toliko i prema dugim kosama, bosim nogama, cvećem i zvonastim pantalonama onog „peace & love & understanding“ središta mlade hipi kulture koja se već od prapočetka, prevashodno pod dejstvom LSD-a, odala intenzivnim new age snatrenjima i tako uspešno potkopala sopstvenu pobunu.

Utoliko i nije čudno što Crumb – iako nesumnjivo predstavlja značajnu i nezaobilaznu pojavu unutar subkulturnih i kontrakulturnih pokreta šezdesetih godina dvadesetog veka koji staju pod naziv hipi-kultura - nikad nije bio, ili ispravnije: nikada nije mogao da bude, pravi hipik.

Photo: 4.bp.blogspot.com
Na moje pitanje šta ga je privlačilo hipi pokretu a šta od njega odbijalo, odgovorio mi je: „U to vreme ja sam prilično aktivno participirao u celoj stvari. Uzimao sam LSD još od 1965, učestvovao u generalnom optimizmu tog doba, psihodeličnoj revoluciji i čitavom pokretu koji je iz toga nastao. Ali, moja prevashodna alijenacija od kulture šezdesetih bila je muzika. Ništa što se u muzici događalo od kraja pedesetih naovamo nikada me nije zaista interesovalo. Čak ni Bob Dylan.“

 

Sedeli smo u kafeu beogradskog SKC-a (Studentski kulturni centar), Robert Crumb i ja, i razgovarali. Bilo je sparno popodne, sreda, peti septembar. Posmatrao sam ga na samo metar od sebe, živahnog i mladalački raspričanog u gotovo sedamdesetoj godini života, dok mi je, kao da tu priču priča po prvi put, u sitne detalje objašnjavao kako je još od šesnaeste godine života pasionirani sakupljač ploča na 78 obrtaja i kako mu se muzika stvarana i snimana dvadesetih i tridesetih godina XX veka, pre njegovog rođenja, oduvek neuporedivo više dopadala od buke psihodeličnog rocka koji je bio prevashodna muzika njegove generacije.

Meni se ta stara muzika činila mnogo autentičnijom od onoga što se sviralo u moje vreme“, dodao je. „Baš mi je danas jedan momak doneo neke stare ali jako dobre jugoslovenske sedamdesetosmice. On se bavi kolekcionarstvom srpske i hrvatske muzike iz tog perioda. Ima tu stvari koje mi se izuzetno dopadaju. Posebno tamburice koje svira Tamburaški orkestar.“

Ukoliko se pitate šta će kog đavola Robert Crumb u Beogradu, i nije li valjda doputovao ovamo samo da bi sa mnom razgovarao u kafeu SKC-a, odgovor je jednostavan. Nije, naravno. Razlog Crumbovom petodnevnom boravku u Beogradu je njegovo gostovanje na ovogodišnjem Salonu stripa koji se održava upravo tu, u legendarnom SKC-u. Crumb je u Beograd, naime, stigao prethodnog dana, zajedno sa svojom suprugom, doživotnom muzom i koautorkom, Aline Kominsky-Crumb. Susreli smo se zahvaljujući mom (a i Crumbovom) starom prijatelju, strip-crtaču Aleksandru Zografu, dok je naš razgovor omogućen ljubaznošću Vuka Markovića, urednika novosadske izdavačke kuće Komiko, izdavača Crumbove, u Srbiji upravo objavljene, „Velike knjige“. I dok smo za jednim stolom Crumb i ja neobavezno razgovarali, za susednim stolom je, u društvu koje je živahno ćaskalo uglas, sedeo i jednako neobavezno ćaskao niko drugi do - Gilbert Shelton.

Ako ste sad kojim slučajem pred ovim imenom zastali a iznad glave vam se pojavio onaj stripski oblačić s poslovičnim upitnikom, reč je o drugoj hodajućoj legendi subverzivnog ili „underground“ stripa šezdesetih godina, autorom kultnog serijala o Famoznoj Čupavoj Braći Frik (The Fabulous Furry Freak Brothers) i jednako čuvenog podserijala Mačak debelog Fredija (Fat Freddy's Cat). Shelton je u Beograd stigao na Salon stripa zajedno s Crumbom (obojica poslednjih godina žive u Francuskoj). I on je doputovao ovamo sa svojom suprugom, Lorom Fountain, takođe strip-autorkom.

U blizini i društvu te dvojice patrijarha svega subverzivnog i alternativnog, reč „underground“ bila mi je prirodno na vrhu jezika. „Da li ste sebe ikad smatrali 'underground' umetnikom?“ upitao sam, stoga, Roberta Crumba.

Underground?“ ponovio je za mnom, podignutih obrva, kao da prvi put čuje tu reč.

U stvari, razmišljam o ta dva termina, 'underground' i 'kontrakultura', i pitam se da li se oni zapravo odnose na bilo šta i jesu li i danas relevantni“, pokušao sam da objasnim.

Termin 'underground' nikada nije mnogo toga značio“, uzvratio mi je Crumb, „pre svega zbog toga što čitava stvar nikada i nije bila – underground. Ako si se bavio alternativnim stripom, nisi time činio ništa nezakonito niti si morao da svoje radove prodaješ ilegalno, tako da je 'underground' izraz koji je bio u slobodnoj upotrebi u mainstream komercijalnim publikacijama za nešto što je zapravo bila periferna i izuzetno mala scena raznoraznih hipi novina i časopisa i stripova. U tom smislu bi termin 'marginalni' bio najprecizniji.“

A kontrakultura?“ upitao sam ga.

Photo: 1.bp.blogspot.com
Kontrakultura – to da. Postojao je mainstream a sve to je bilo van mainstreama i usmereno protiv njega. Međutim i tu su stvari bile čudne. Ono najluđe u svemu tome bilo je to što uopšte nije bilo cenzure. Nisi morao da se suzdržavaš na bilo koji način. Tako da sa svim tim šokantnim seksualnim temama nisi preduzimao baš nikakav rizik. Ukoliko bi prodavnica prodala primerak časopisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem maloletnoj osobi, jedino bi prodavac - a pritom mislim na momka koji se bavi prodajom, ne čak ni na vlasnika prodavnice, a tek ne na mene ili izdavača – morao da ide u zatvor. To se zaista i dogodilo nekoliko puta u to vreme – siroti jebeni prodavac je uhapšen zato što je prodao nešto takvo maloletniku. I to je, ispada, bio glavni rizik s tim takozvanim 'alternativnim publikacijama'. Toliko i o kontakulturi.“

 

Robert Crumb ima jedan jako zabavan običaj. Kad god pomisli nešto što mu se samom učini neobičnim ili duhovitim zastane za trenutak oborenog pogleda i tiho se zakikoće odmahnuvši kratko glavom. Verujem da su upravo iz tog diskretnog kikota nastale neke od njegovih najsumanutijih grafičkih i narativnih ideja koje su ujedno neke od najsumanutijih grafičkih i narativnih ideja uopšte. Pre nego što je postepeno sam preuzeo ulogu glavnog junaka sopstvenih stripova, Crumb je tokom faze stvaralaštva vezane za spomenuti časopis Zap Comix, kroz čitavu galeriju najneverovatnijih likova, doslovno bombardovao svet svojim jedinstvenim pogledom na stvarnost i sopstveno mesto u njoj. Potpisivao se kao R. Crumb ali isto tako i kao Cum, Crumbum, Crud, Krumb, Crustt, Grunge, Scum, Scrum, Crumbski, El Crummo, R. Grubb. Crumarums, Crunk, Krumwitz, Crum the Bum, Bob Scumb... Pored Mačka Frica (Fritz the Cat), s kojim je započeo crtačku karijeru još 1965, iste godine kad je prvi put probao LSD, kroz njegov rad pojavljivale su se i zauvek nestajale najbizarnije zamislive ličnosti koje su, navodno, većinom rezultat lošeg acida koji je Crumb uzeo iste te godine i koji mu je pomutio percepciju na nekoliko meseci. U tom periodu motoričke funkcije su mu bile prilično poremećene ali u njegovoj je glavi trajao jedan neprestani vatromet najsumanutijih ideja. I tako su nastali mnogi predlošci njegovih kasnijih nezaboravnih likova poput Humanog Šumana (Shuman the Human), Belca (Whiteman), Kuranjonje (Dicknose), Jaja Rice (Eggs Ackly), Flejkija Funta (Flakey Foont), Snoida i mnogih drugih te, naravno, i nezaobilaznog Gosn' Prirodnog (Mr. Natural). Njihova imena (ovde data u sjajnom srpskom prevodu Flavija Rigonata, koji je Crumbove stripove prvi kod nas izabrao, preveo, priredio i objavio u svojoj izdavačkoj kući „Lom“), ma koliko živopisna da bila, i dalje ne prenose dovoljno snažno neupoznatom čitaocu (ako takav postoji) svu uvrnutost Crumbove nedokučive imaginacije. Iako se u svojim stripovima najčešće kloni direktnih političkih poruka, sama činjenica da su njegovi likovi apsolutni marginalci i nakaze bez ikakve šanse u svetu kojim rukovode još veće nakaze, poput političara, policajaca, bankara i korporativnih menadžera, dovoljno precizno označava njegova barem najnačelnija politička stanovišta te njegove društvene pa i klasne simpatije. Utoliko nisam mogao a da ne upitam Roberta Crumba smatra li samoga sebe, barem, eto, u nekakvom najlabavijem smislu, političkim autorom.

Photo: crumbproducts.com
Mislim da termin kritika kulture daleko više odgovara onome što radim od direktnih političkih implikacija. Iako sam radio i takve stvari, međutim ne s mnogo uspeha. Jedno vreme radio sam za časopis Univerziteta Davis u unutrašnjosti Kalifornije i oni su želeli baš političke stripove. Shvatio sam sve to izuzetno ozbiljno i provodio dosta vremena studirajući i pripremajući se. Nekoliko godina sam pokušavao mada mislim da mi to nije baš polazilo za rukom. Video sam na kraju da iz nekog razloga ja ne mogu sve to dovoljno dobro da prenesem u svoj rad. Zato sam pomislio da je bolje za mene da se držim svojih reagovanja ne samo na svet oko sebe već takođe na ono što se dešava u mojoj glavi. I tako sam se ponovo vratio svojoj omiljenoj temi - samome sebi.“

 

Nakon nervnog sloma koji je usledio nakon što su se šezdesete završile kako su jedino i mogle, u teškoj kolektivnoj depresiji, Crumb je uspeo da oporavi sebe lično i kreativno, uz ogromnu pomoć i podršku supruge, Aline Kominsky-Crumb s kojom u poslednjoj dugoj fazi svog stvaralaštva radi na kolaborativnom porodičnom strip-dnevniku pod nazivom Dirty Laundry Comics u kom u okviru istog strip-kvadrata ona crta svoje a on svoje delove. Poslednje veliko delo koje je uradio ambiciozno je koncipirana i još ambicioznije izvedena strip-verzija kompletne starozavetne Knjige postanja.

Kako to da se prihvatio da uradi nešto tako grandiozno i tako nešto neočekivano ujedno, zanimalo me je.

U suštini, sve se to ticalo novca“, odgovorio mi je Crumb. „Zanimalo me je da uradim nešto na temu Adama i Eve, jer to zaista sjajna priča, nakon čega mi je agent sugerisao da bi trebalo da razmislim o tome da uradim čitavu Knjigu postanja ukoliko on pronađe izdavača. Odgovorio sam mu da me jedino zanima koliko bi mogli za to da me plate. I one se zaista javio nekoliko meseci kasnije s ponudom – 250.000 dolara. Rekao sam samo: 'Ok, radimo!' (smeh) Ali nakon pune četiri godine teškog rada taj iznos mi se više nije činio tako velikim.“

Kad sam ga nakon toga upitao na čemu trenutno radi, donekle zbunjeno mi je uzvratio da ne radi ni na čemu tako velikom, da ima određene ideje ali da nije još stigao da se pozabavi njihovom realizacijom.

Imao sam utisak da mu se zapravo najradije ne govori o tome. Pomislio sam da je ipak umoran i požurio sa svojim poslednjim pitanjem. Zanimao me je njegov odnos prema sadašnjosti. „Da li je“, pitao sam ga, „revolucija i dalje moguća? Ne govorim, naravno, o krvavoj revoluciji već o kulturnom preokretu poput onog iz šezdesetih.“

Naravno, naravno“, Crumb je ponovo živnuo. Ubrzano je klimao glavom. „Pa to što se događalo šezdesetih zaista je najispravnije nazvati kulturnom revolucijom. Jer to je promenilo Ameriku, a onda i ceo svet. Ako pogledate Ameriku i Amerikance 1960. godine a onda ih ponovo pogledate 1970. neverovatno je koliko su se u međuvremenu transformisali. Tako da je ovaj period evidentno izazvao doslovni prevrat u kulturi. Ja se svega toga veoma dobro sećam, bio sam deo toga, čak sam i uticao da se neke od tih stvari dogode.“ Robert Crumb je na tom mestu zastao na trenutak pre no što je nastavio mirnim, staloženim glasom. „Stvar je u tome da je kulturne revolucije nemoguće planirati. Kulturne revolucije se naprosto dogode. Političke revolucije moguće je isplanirati, ali da bi se dogodila kulturna revolucija potrebna je čitava nova generacija s voljom da zbaci ono što je postojalo pre nje. Slična stvar dogodila se tokom dvadesetih godina u Americi, prava kulturna revolucija, radikalna promena, koja je imala veze s užasnim iskustvom Prvog svetskog rata. Moja generacija, opet, bila je izložena neprestanoj pretnji nuklearnim holokaustom. Upravo to je diskreditovalo stariju generaciju koja je prihvatila čitavu tu hladnoratovsku priču dok mi klinci nismo.  Ali mi smo u svom buntu protiv nuklearnog naoružanja takođe gutali LSD i to sve dok to nije počelo da ugrožava čitavu tu novu, nastajuću kulturu. Neki hipici naprosto nisu znali kad je dosta, znaš (smeh). Bilo je mnogo preterivanja. Tamo negde 1969. jedno kratko vreme bio sam s devojkom koja je verovala da bi svi trebalo da se jebu međusobno. Da uopšte ne bi trebalo da postoje baš nikakve distinkcije po pitanju toga ko jebe koga. Rekla mi je: 'Ako hoćeš da jebeš moje dete, samo napred!' Samo zato što je neko progutao LSD i dobio tu sumanutu ideju da sad treba sve ponovo da povežemo od nulte tačke naovamo, znaš, da suštinski prođemo kroz čitavu Adam-i-Eva priču ispočetka.“

 

A da li bi se nešto slično, u ovakvim okolnostima kakve su danas, moglo dogoditi ponovo? Ima li potrebne supstance za to?“

Robert Crumb se ponovo zakikotao sebi u bradu i odmahnuo glavom. „Iskreno, nije bilo dovoljno te supstance ni šezdesetih takođe, samo da znaš. Nema te buržoaske revolucije koja će zaista oboriti strukture moći zato što će iste te strukture moći pre ili kasnije naći načina da je apsorbuju. Iako, sve u svemu, po meni, 'Occupy Wall Street' je jednako ozbiljno i jednako dobro organizovan pokret kao bilo šta što se događalo šezdesetih. Želim im sve najbolje, znaš. Nadam se da će istrajati. A sve vreme se zapravo nalaze na samo mali korak od istinskog nasilja. I to me užasava. Potrebno je samo da na nekom od 'Occupy' događaja već neko izvuče vatreno oružje i ustreli policajca. Tad će nastati pravi pakao.“

 

08.09.2012.

JEFTINA PREDIZBORNA PREVARA

Između glasanja i mišljenja

Jeftina predizborna prevara

 
Photo: scrapetv.com

Jeftinom prevarom prevaren, osjeća se čovjek dok gleda kampanju za lokalne izbore. Talentirani Mario Knezović iz Zostera i neka cura revu uz poluriff, u rukama neka kineska imitacija gitarice od 50 KM, a iza njih telop Izbori 2012. I još poruka: uzmi stvar u svoje ruke. Da je čovjek prost, svašta bi mogao reći. Ovako, žali bože para koje su potrošene na predizborne i ostale kampanje, koje su narod trebale naučiti da misli dok glasa

Photo: www.seebiz.eu
Prije nekoliko godina, na radijskom festival u Neumu, sreo sam pitoresknog tipa. Škugor se preziva, Zoran mu ime, a titulišu ga kao jednog od glavnih utemeljitelja hrvatske dance scene. Jaka stvar: odmah mi se kosa na glavi digne kad čujem taj turbofolk obojen fol r&b uzdasima polugolih pjevačica sa američke zapadne obale. Da, Škugor je lansirao sve te Minee, Solee, Danijele, Ivane, sa dva I, jednim N i nijednim čvrstim razlogom za bavljenjem umjetnošću. Mic po mic, riječ po riječ, o muzici uglavnom, nađosmo se mi u zajedničkoj priči. On, praktičan, sura Dinara, puno uglađenija i obrazovanija verzija, recimo, Keruma, ubio se za novu generaciju genijalne Raosove knjige “Prosjaci i sinovi”. Ja naivan, kao i obično.    

 

Vidi, najgori ste mi vi ovi što bi svugdje uveli skupu glazbu. Nema se, bio rat, gazda zakaže gažu, dođe pjevačica u miniću, prati je matrica, ona ono svoje odguguče “dođi do po noći”, mahne kukovima, gori neonka, raja naručuju pive i fajrunt. Meni moje – gazdi gazdino, maloj ono njezino, ona sretna – nastupila. I bog! A što se CD-ova tiče, nije se to ni radilo zato, ali kad vidim da mi neki baš ne ide, onda napravin – kampanju. Negdje iskopam dobro auto iz kakve auto-kuće, platim učešće ostalo kompenzacija, i dam nagradnu igru. Kupon uz CD, i iđe mlada k’o u priči. Prodaš 5-6 tisuća komada i sve u redu.

Baš tako, jeftinom prevarom prevaren, osjeća se čovjek dok gleda kampanju za lokalne izbore. Talentirani Mario Knezović iz Zostera i neka cura revu uz poluriff, u rukama neka kineska imitacija gitarice od 50 KM, a iza njih telop Izbori 2012.

I još poruka: uzmi stvar u svoje ruke. Da je čovjek prost, svašta bi mogao reći. Ovako, žali bože para koje su potrošene na predizborne i ostale kampanje, koje su narod trebale naučiti da misli dok glasa.

U međuvremenu su i mišljenje i glasanje izgubili svaki smisao. Možda je samo šteta nas koji smo imali iluzije da smo nešto različiti od mušterija pod neonkom u nedovršenom bircuzu u predgrađu.

Možda smo baš to i zaslužili. Otužnu kampanju za nikakve izbore.

 

08.09.2012.

SAD NEĆE NIKOME DOZVOLITI DA RAZDRUŽI BOSNU I HERCEGOVINU!

SAD neće nikome dozvoliti da razdruži BiH!
08.09.2012.
SAD neće dozvoliti TD koaliciji da razdruži BiH!
Lagumdžija s Olbrajt: Sastanci s visokim američkim zvaničnicima
FOTO: Avaz

.......................................

 

Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija u intervjuu za "Dnevni avaz" izjavio je da Amerika neće dozvoliti nikakvo mirno razdruživanje u BiH te da se svako igranje teritorijalnom cjelovitošću BiH ne može nikako drugačije završiti nego kao gubljenje vremena, u kojem će najveći gubitnici biti oni koji prvi krenu u takvo nešto!

Lagumdžija kaže da je ova uvjeravanja dobio od brojnih američkih zvaničnika s kojima se sastao na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji, koja je od 4. do 6. septembra održana u gradu Šarlotu. Istovremeno, bila je to, kaže, prilika da svoje sagovornike upozna s aktuelnom društveno-političkom situacijom u našoj zemlji.

Jasna poruka

Tokom održavanja Foruma međunarodnih lidera susreli ste se sa senatorima, kongresmenima i mnogim utjecajnim ličnostima iz SAD-a, ali i EU, kao što su Medlin Olbrajt (Madeleine Albright), senator Džon Keri (John Kerry). Ima li nekih pozitivnih poruka za BiH?

- Meni je ovo četvrta konvencija demokrata, koja je pokazala ozbiljnost. To su pokazali i predsjednik Barak Obama (Barack) i potpredsjednik Džo Bajden (Joe Biden). Nama je posebno interesantan senator Keri (John Kerry), koji je prije osam godina bio kandidat za predsjednika, a koji je jučer održao glavni govor koji se tiče vanjske politike. On bi mogao biti ključni faktor u novoj administraciji kada je u pitanju vanjska politika. U razgovoru s Kerijem ja sam dobio uvjeravanja da na njega, ovu, ali i novu administraciju možemo itekako računati.

Na Konvenciji republikanaca naišao sam na istu takvu podršku kada su u pitanju budućnost i opstojnost BiH i ubrzavanje njenog puta, prije svega, u NATO, a nakon toga i pomoć da što prije završimo evropski proces. Kada su u pitanju američki izbori, BiH ne treba strepiti za podršku.

Može li to biti umirujuća poruka za bh. građane, koji su u posljednje vrijeme bombardirani secesionističkim izjavama iz RS?

- Imao sam jedan vrlo prijatan razgovor s američkim generalom Šinsekijem (Eric Shinseki), koji je bio komandant SFOR-a u BiH, a koji je na Konvenciju došao kako bi dao podršku predsjedniku Obami. Dakle, svi ti ljudi s kojima sam razgovarao apsolutno dijele jedan stav, i republikanci i demokrati, a to je da se svako igranje teritorijalnom cjelovitošću BiH ne može nikako drugačije završiti nego kao gubljenje vremena, u kojem će najveći gubitnici biti oni koji prvi krenu u takvo nešto.

Napraviti inventuru

Za nekoliko dana sastat će se visoke delegacije BiH i Hrvatske sa zvaničnicima EU. Šta očekujete od ovog sastanka?

- Sastanak je najavljen za 19. septembar. Mislim da je to dobra prilika da prvi put Brisel, Zagreb i Sarajevo zajedno sjednu na tom nivou i da vidimo kako da napravimo neku inventuru onoga što će u narednih devet mjeseci biti prioriteti ta tri faktora. Ja sam imao nekoliko sastanaka s Vesnom Pusić, kao pripremu za ovaj predstojeći sastanak. Naši ljudi su u koordinaciji. Nadam se da će to imati pozitivan rezultat.

Dogovor u oktobru

Dokle se došlo s ispunjavanjem uvjeta iz Mape puta? 

- U proceduru su 31. avgusta stavljeni amandman na izmjene Ustava BiH,  odnosno provedbi presude "Sejdić - Finci". To omogućava da, ipak, bude  ispunjen ovaj rok koji smo dobili sa stanovišta procedure, posebno u  Parlamentu. Međutim, za ozbiljan politički dogovor mislim da nam je  potreban oktobar.

 

08.09.2012.

PROBNI POPIS U BiH: PRAVO IZJAŠNjAVANjA BOSANCIMA, ATEISTIMA I OSTALIMA

Pravo izjašnjavanja Bosancima, ateistima i ostalima

image

SARAJEVO - Polovinom oktobra u BiH biće izvršen tzv. probni popis stanovništva, kućanstava i stanova, koji će poslužiti kao test službenom popisu koji Bosnu i Hercegovinu očekuje naredne godine.

Za probni popis urađen je novi dizajn u odnosu na popisni list koji je bio ranije u opticaju, te su donekle izmijenjena pitanja, a sve nakon reakcija iz nevladinog sektora i preporuka evropskih posmatrača koji su ranija pitanja u popisu ocijenili diskriminatorskim.

Rezultati provedenog popisa zaposlenika u Javnom RTV servisu prije nekoliko godina  koji je trebao odgovoriti na zastupljenost konstitutivnih naroda pokazao je da na javnim emiterima u BiH radi veliki broj Bosanaca.

Nije u pitanju šala, kazao je za naš radio novinar BH Radija Emil Karamatić, napominjući kako je nacionalno određenje legitimno pravo svakog građanina.

„Ja sam uvjeren da u Bosni i Hercegovini, garantiram, iznad 50.000 ljudi koji se izjašnjavaju Bosancima. Međutim, o tome niko nije vodio računa jer se ovdje uglavnom priča o konstitutivnim narodima. Recimo, unutar kuće u kojoj ja radim ima jedan veliki procenat ljudi koji se izjašnjavaju Bosancima i to je njihovo potpuno pravo“, kaže Karamatić.

Ovo pravo donekle će biti priznato probnim popisom stanovništva, kućanstva i stanova koje će u Bosni i Hercegovini biti održano od 15. do 29. oktobra kao uvertira za službeni popis koji je zakazan za april naredne godine.

Naime, Nakon višemjesečne kampanje nevladinih organizacija, ali i preporuka međunarodnih statističara u državanoj Agenciji za statistiku, pristali su na izmjenu pitanja u popisu, a koja se odnose na maternji jezik, nacionalnost i vjeroispovjest.

Na ranijem popisnom listiću građani Bosne i Hercegovine mogli su se upisati isključivo kao Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, ali ne i kao građani BiH, ili pak Bosanci i Hercegovci.

Popisni listić nije poznavao određenje 'agnostik', dok je maternji jezik isljučivo bio sveden na tri ustavom propisana jezika - bosanski, hrvatski ili srpski.

Preinake su napravljene, unatoč političkim pristiscima.

„Pod nacionalno pitanje i 'vjeroispovjest mora se upisati isključivo odgovor koji osoba da, bez obzira odgovor osoba da. Znači, ako osoba kaže, kao što je bilo slučajeva u susjednim zemljama, da je Marsovac, Džedaj, taj odgovor se mora upisati. U uputstvu je dodatno ugrađena instrukcija popisivačima kako da postupe u slučajevima kada osoba da odgovor da ima, recimo, dva materinja jezika – mora upisati da ima dva materinja jezika. Što se tiče vjeroispovjesti, sada u popisnici imamo također predviđene i dvije kategorije, agnostik i ateist, i ona normalna kategorija 'ne izjašnjava se'“, navodi Zdenko Milinović, direktor Agencije za statistiku BiH.

Ostaju još neka sporna pitanja


Darko Brkan iz Inicijative za slobodu izjašnjavanja koja okuplja preko 30 nevladinih organizacija iz BiH kaže kako su izmjene popisnih listića na tragu evropskih preporuka.

I dalje je sporno što su pojedina pitanja - poput jezika - obavezujuća, što može implicirati odgovore o nacionalnoj pripadnosti ili vjeroispovjesti. Ipak napredak je postignut, dodaje Brkan:

„Vrlo je bitno da to ne budu sukcesivna pitanja koja nude opcije, koje su prvobino u popisnom listiću bila ograničena, pri čemu su bile samo one tri osnovne, plus 'ostalo'. Tu su preporuke, ono što je najvažnije. Nadamo se da će ona finalna verzija koja će biti u upotrebi, upravo biti ta da će prvo pitanje biti otvoreno, koje neće biti sugestivno, drugo, da će se nuditi više opcija, pri čemu će ljudi moći dati odgovor na svako pitanje.“

Podaci svakog popisa stanovništva, koji se provodi u određenoj godini, primjenjivi su od pete do sedme godine, dok u devetoj godini, odnosno na kraju dekade, nisu validni, jer su izmjenjeni i skoro neupotrebljivi, zbog čega se i vrši popis svake desete godine.

U Bosni i Hercegovini je od zadnjeg popisa prošla 21 godina. Iako popis stanovništva u BiH jeste politički izazov, Saša Gavrić iz Sarajevskog otvorenog centra upozorava kako se radi, prije svega o stvaranju temelja moderne države čija je budućnost u Evropskoj uniji:

„Bosna i Hercegovina, ako želi da bude funkcionalna država, mora imati popis, kao i sve druge države u Evropi. Taj popis je važan za procese koji se tiču ekonomskog planiranja, provedbe politika u budućnosti. Utvrđivanje da li ima 'ovih' ili 'onih' je naravno jedna vrsta zloupotrebe, imajući na umu da se time žele raskusurati neki politički interesi određenih političkih stranaka i određene političke dominacije na određenim teritorijama u Bosni i Hercegovini.“

Probni popis biće održan u 60 popisnih krugova koji će uglavnom obuhvatiti veće gradove u Bosni i Hercegovini. Osobe obuhvaćene popisom su dužne odgovoriti na obavezujuća pitanja, u protivnom mogu biti i novčano sankcionirane.

Popisom stanovništva trebale bi biti uklonjene sve dileme i procjene u vezi s brojem ljudi nastanjenih u Bosni i Hercegovini. Biće odgovoreno i na pitanje koliko ima neregistrovanog stanovništva. Popisom će se dobiti i podaci o bruto-društvenom prozvodu bez kojih se ne mogu raditi precizni ekonomski pokazatelji.

Prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini je živjelo oko 4,354.000 stanovnika, od čega zvanično Jugoslovena 5,5 posto. U pojednim gradovima, poput Mostara gdje je postojao veliki broj tzv. miješovitih brakova, 10,08 posto stanovništva izjašnjavalo se kao Jugosloveni, dok je neopredijeljenih bilo oko 2,4 posto.

(Vijesti.ba/RSE)

 

08.09.2012.

AKTIVISTI U BANjALUCI POZIVAJU "SVI NA ULICE"

Aktivisti banjalučke građanske inicijative pozivaju "Svi na ulice"

image

BANJA LUKA - Aktivisti građanske inicijative „Park je naš“ iz Banje Luke najavili su i za večeras izlazak na ulice te pozivaju građane da im se pridruže kako bi izrazili nezadovoljstvo trenutnim stanjem u društvu.

Okupljanje je ponovo zakazano kod Starog hrasta u 18 sati.

Sinoćnju šetnju, uz parole „Svi na ulice“, organizirali su s obzirom na to da je zvanično počela predizborna kampanja u BiH, te da bi ukazali „da se bore protiv kriminala i korupcije, socijalnog i ekonomskog urušavanja, zloupotrebe javnog dobra, tiranije i jednoumlja...“

Njih nekoliko stotina prošetalo je centrom Banje Luke, ali im policija nije dozvolila prilaz palači predsjednika RS-a, dok je novinar Federalne televizije iz Banje Luke zaustavljen kada je pokušao proći kraj kordona policajaca.

Aktivisti ove građanske inicijative ponovo su prolazeći pored lokalnih i entitetskih institucija vlasti uzvikivali  „Lopovi“ i „Lopove“ te uz zvižduk poštaljki izrazili bunt protiv, kako navode, nepravde, a uz zahtjeve za zaštitu građanskih prava.

Odziv građana nije bio onoliki koliko su očekivali, a jedan od aktivista tvrdi da je to stoga što su „ljudi na vlasti vješti u tome da stvari okrenu u svoju korist, optužbama da iz protesta neko stoji“.

Pokret "Park je naš" zaživio je u Banjoj Luci krajem maja nakon što je na zemljištu kod "Medicinske elektronike" investitor "Grand trade" počeo izgradnju velikog stambeno-poslovnog objekta na do tada zelenoj površini.

Okupljanja građana nisu omela izgradnju koja je u toku.

(vijesti.ba/Fena)

 

08.09.2012.

U UTRCI ZA REISA HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ, NUSRET EF. ABDIBEGOVIĆ I HUSEIN EF. SMAJIĆ

U utrci za reisa Kavazović, Abdibegović i Smajić

image hfz. Halil ef. Mehtić

..............................

SARAJEVO - Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (IZBiH) na današnjoj sjednici u Sarajevu odlučio je da će u izboru za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH učestvovati tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, travnički muftija Nusret ef. Abdibegović i sarajevski muftija Husein ef. Smajić.

Tajnim glasanjem sabornici su najviše glasova dali Kavazoviću, 63, dok je Adbibegović dobio 37 glasova sabornika, a Smajić 36, saznaje novinar agencije Anadolija.
 
Odlukom Sabora najmanje glasova dobio je profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u  Zenici hfz. Halil ef. Mehtić. On je dobio 25 glasova sabornika i samim tim je eliminisan sa liste kandidata, jer u završnici izbora za reisu-l-ulemu IZ-a u BiH mogu učestvovati tri kandidata.  
 
Također, izborno tijelo koje će između tri kandidata, sukladno Ustavu IZ-a u BiH, odlučiti o novom reisu-l-ulemi trebalo bi zasjedati 23. septembra. Taj datum bi, također, trebao biti potvrđen na današnjoj sjednici Sabora. 

(Vijesti.ba)

 

08.09.2012.

MEĐUNARODNI SUSRET VJERSKIH POGLAVARA U SARAJEVU

Međunarodni susret vjerskih poglavara u Sarajevu

 

 

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu

.............................................

U Sarajevu se od 09. do 11. rujna održava Međunarodni susret za mir, na kojem će se okupiti dužnosnici i vjerski poglavari iz cijelog svijeta. Cilj sureta je dijalog između kultura i religija, koji promovira mir i suživot. Inicijator susreta je ekumenska zajednica Svetog Egidija iz Rima, koja ovakve susrete organizira u Duhu Asiza u mnogim europskim gradovima punih 25 godina.

Stotinjak poglavara svih konfesija, te uglednici iz svijeta kulture i politike iz više od šesedest zemalja, Sarajevo će od 9. do 11. rujna učiniti gradom mira i suživota, simbolom za Europu i cijeli svijet.

U tri dana bit će održano tridesetak panela na kojima će se razmijeniti iskustva o različitim temema iz vjerskog, političkog i gospodarskog života.

„Sarajevo je jedna nova činjenica za nas. Sarajevo predstavlja imidž budućnosti. Ne želimo gledati prošlost. Želimo vidjeti da se ovdje događa suživot različitih religija koje žele živjeti zajedno. Želim reći da je Sarajevo paradigma svakog grada svijeta, jer u vrijeme globalizacije svaki grad živi na taj način“, kaže predsjedik Zajednice Svetog Eđidija, Marko Impaljaco.

Susret je i prilika za dijalog predstavnika vjerskih zajednica koje postoje u Bosni i Hercegovini. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić istakao je kako Sarajevo treba biti simobl Europe, baš onako kako je kazao i blaženi Ivan Pavao II, prilikom posjete Bosni i Hercegovini 1997. godine.

„Mi želimo svojim doprinosom i ovim Susretom za mir doprinijeti da stvarno Sarajevo bude paradigma. To ne znači da jeste, to ne znači da nemamo problema, ali – ne smijemo se na tome zaustaviti. Moramo krenuti pozitivnim korakom. Zato jest ovaj skup za mir pomoć i potreba da Sarajevo istinski postane paradigma jer ima za to priliku. Tu smo različiti, tu trebamo stvoriti ozračje poštivanja, prihvaćanja i suradnje“, kaže kardinal.

Među sudionicima susreta očekuje se, između ostalih, talijanski premijer Mario Moti, predsjednik Vijeća Europe Herman van Rompej, premijer Obale Bjelokosti, srpski patrijah Irinej, ruski pravoslavni mitropolit Kiril, kambodžanski budistički patrijah Tep Vonga, predsjednici Hrvatske i Crne Gore Ivo Josipović i Filip Vujanović.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Banjaluka: Nastavljena 'park revolucija' za građanska prava

Protestna šetnja, Banjaluka, foto: 6yka.com

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Da demokratija nije samo izlazak na izbore i glasanje za neku od stranaka sve više počinje da shvata i dio građana BiH. Da se za svoja prava, pa i u demokratiji, čovjek mora izboriti prvi su shvatili uglavnom mladi ljudi u Banjaluci.

Protesti koji su započeli krajem maja ove godine zbog uništavanja jednog parka u centru grada i početka gradnje još jednog stambeno-poslovnog objekta sve više prerastaju u jedno opšte nezadovoljstvo ekonomsko-socijalnom situacijom u društvu.

Predsjednik ekološkog pokreta Eko Banja luka Miloš Stojaković kaže da se protestne šetnje nakon male ljetnje pauze ponovo nastavljaju na ulicama grada na Vrbasu. Međutim ovo više nisu samo protesti za park, dodaje Stojaković:

„Borba za taj park je prerasla u mnogo veću borbu – borbu za ljudska i građanska prava, borbu za zaustavljanje devastacije demokratije i onoga što smo počeli polako učiti pa potpuno zaboravili, i borbu protiv jedne oligarhije koja je izgubila kompas. Aludiram na aktuelne vlastodršce.“

Sve većem nezadovoljstvu građana doprinose i same gradske vlasti koje ni do danas nisu odgovorile ne naše legalne zahtjeve da se javnosti predoče svi dokument oko gradnje parka, što takođe predstavlja još jedno kršenje zakona, kaže Stojaković:

„Počelo je s jednim parkom za koji smo nedvosmisleno utvrdili da postoje desetine prekršenih formalno-pravnih procedura i načina na koji je uopšte počeo taj famozni nebulozni projekat. Za sad samo znamo da je njegova ukupna vrijednost dvjesto miliona, a nigdje nikakvog porijekla tog novca, a da ne govorimo šta je sve urađeno da se izvrši jedna apsolutna otimačina.“

Gradske vlasti u Banjaluci - umjesto odgovora - više su se trudile da ignorišu proteste ili da one koji su se drznuli da traže svoja prava na ulici diskredituju ili zaplaše.

„Vlasti su danas čak organizovale i svoje proteste - u isto vrijeme kada se održavaju naši protesti za park kako bi zbunili građane“ – navodi jedan od stalnih učesnika protesta, Branislav, koji kaže da ipak ne bi da mu se spominje i prezime.

„Postoji strah, postoji medijska blokada. Evo, mi imamo danas neke izmišljene proteste gdje neka grupa koja je lojalna SNSD-u, kao – pravi proteste u isto vrijeme, a sasvim nejasno zbog čega. Pokušava se unijeti zabuna i svim sredstvima se pokušava spriječiti nezadovoljstvo građana. Ljudi koji su zaposleni, boje se za posao“, kaže Branislav.

Izraz opšteg nezadovoljstva

Protesti za park u Banjaluci imali su u početku odjeka širom Bosne i Hercegovine. Podrška je stizala iz svih većih gradova Sarajeva , Mostara i Tuzle. Međutim na tome sve je i stalo

U ovom trenutku građanski aktivizam u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijen ali, prema mišljenju Aleksandra Žolje iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluke, poslije protesta za banjalučki park - ništa više neće biti isto:

„Nije to samo borba za zelene površine. To je jedno opšte nezadovoljstvo, borba protiv korupcije, protiv nepotizma, rođačkih veza i svega ostalog što mi imamo u Bosni i Hercegovini.“

BiH, smatra Žolja, u ovom trenutku živi u XIX vijeku jer su još uvijek glavna pitanja staranje države , nacije i naroda i jednostavno, ne postoji svijest kod građana o važnosti da se bore za neka svoja prava.

„A mislim da i većini građana odgovara ta neka diktatura, rekao bih, zato što onda nisu odgovorni nizašta. Imaju svog vođu, on će da im kaže kud treba da idu, šta treba da rade i kako treba da rade. Ljudi u vlasti, oni su također građani Bosne i Hercegovine. I oni su tu, i oni misle da ne treba niko da reaguje, da je dovoljno da se skupe tri-četiri čovjeka i da donesu neku odluku, da prosto ne treba da konsultuju većinu ljudi“, kaže Žolja.

I psiholog Srđan Puhalo smatra da su protesti za Banjalučki park prerasli iz ekološkog pokreta u nešto mnogo više jer su, kaže, vratili nadu ljudima da se može nešto postići. Ali dok god ne dobijemo neku akciju koja će postići svoj cilj ovakvim načinom borbe, vjera da se može nešto ostvariti će biti veoma slaba u Bosni i Hercegovini, kaže Puhalo:

„Ako se pokaže u jednom trenutku da to ima smisla, da je moguće nešto promijeniti, a da to građani, a ne NVO lideri, prepoznaju, možemo očekivati veći broj aktivnosti i uspješnije aktivnosti u tom pravcu. Ostaje da se vidi – u septembru, eventualno u oktobru - da li je ovo što govorim tačno. Čini mi se nekako da u svim tim kutcima Bosne i Hercegovine pažljivo gledaju šta će se desiti sa tim protestom i da li će imati efekta, da bi na osnovu njega kreirali možda neke svoje aktivnosti ili pokretali neke svoje aktivnosti.“

 

 

08.09.2012.

BiH: IZBORI LOKALNI, KAMPANjE O VISOKOJ POLITICI

BiH: Izbori lokalni, kampanje o visokoj politici

Prvi veliki predizborni skup održao je SNSD, Banjaluka, 7. septembar 2012.

Prvi veliki predizborni skup održao je SNSD, Banjaluka, 7. septembar 2012.

....................................

Pred političkim partijama u BiH je mjesec u kom treba da ubijede birače da su baš oni bolji od onih drugih i da će riješiti nagomilane probleme bh građana u lokalnim zajednicama.

Kampanja je u petak zvanično počela. Neke političke partije ozvaničile su taj početak velikim skupom. Prvi takav, nazvan Koloseum pobjednika, održao je SNSD u Banjaluci.

Neki su lideri simbolično zalijepili prvi predizborni plakat, a kandidat za gradonačelnika Banja Luke i predsjednik Demokratske parije, Dragan Čavić, stigao je i da porazgovara sa građanima:

„Ja sam danas ovdje, kao zajednički kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku, pokrovitelj ovog brzopoteznog turnira u šahu sa penzionerima.“

Dok su jedni defilovali, bh. gradovima i građanima pokazali svoje kandidate za predstojeće lokalne izbore koji će biti održani 7. oktobra, drugi su se obučeni u plavo, prepoznatljivu stranačku boju, Sarajevom vozili autobusima i poručili građanima da 'Glasaju srcem'.

Braća Lijanovići iz Narodne stranke radom za boljitak u bitku za glasove krenuli su još ranije pod krinkom reklame za kupovinu domaćeg, začinjene prepoznatljivim srcem koje godinama nudi ova stranka.

„Strategija naše kampanje je 'Slušaj srce, spasi radno mjesto, spasi rodnu grudu'“, kaže predsjednik Stranke Mladen Ivanković Lijanović.

Oni sa manje para, kačili su loše otprintane stranačke flajere za brisače automobila na parkinzima. No, većina, makar onih koje zovu velikim strankama, kampanju je započela mnogo ranije, govoreći iz skupštinskih klupa, sa ministarskih pozicija, ili mjesta načelnika opština.

Već sada je sigurno da će se kampanje većine stranaka više baviti onim što nema mnogo veze sa lokalnim izborima. Tako je nekoliko dana ranije lider HDZ-a BiH Dragan Čović, predstavljajući kandidate ove stranke, poručio:

„Mi želimo evropsku Bosnu i Hercegovinu, ali želimo u toj Bosni i Hercegovini apsolutno ustavno jednako kao sa druga dva naroda.“

Predizborni plakati SDP-a BiH
​​Niko doduše ne zna, kako će se, recimo prosječan građanin Mostara, Sarajeva ili Banjaluke, sjediniti sa tom imaginarnom evropskom BiH, dok se ne počisti smeće s ulica ili riješi problem asfaltiranja gradskih ulica.

Priče o svemu tome - očito - biće mnogo manje, a više floskula o ustavnim promjenama, opstojnosti ovog ili onog naroda ili puta Bosne i Hercegovine ka Evropi.

„Očito je već sada da će se silni milioni potrošiti da bi se opet pričalo o Dejtonskom sporazumu, ukidanju entiteta, stvaranju 24 nova, Republici Srpskoj, Federaciji, ovome ili onome, iako, naravno, niti jedan načelnik ili gradonačelnik koji će biti izabran nema ama baš nikakve ovlasti u promjenama ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine“, kaže novinar Emir Imamović.

Po biraču 30 feninga

Pravila ponašanja u izbornoj kampanji davno su propisana i moraju se, kaže zakon, poštovati. Neke stranke nedavno su potpisale i Kodeks ponašanja tokom izborne kampanje. Predsjednik Centralne izborne komisije BiH Branko Petrić podsjetio je šta stranke smiju, a šta ne:

„Zabranjeno je uništavati izborni materijal kandidata-protivnika na izborima, postavljati ga tamo gdje mu nije propisano, zabranjeno je prijetiti, koristiti oružje, zabranjeno je obećavati poklone, nagrade ili materijalnu korist, zabranjeno je ometati medije da obavljaju korektno svoj posao.“

Limiti finansiranja političkih kampanja propisani su takođe Izbornim zakonom. Prema grubim procjenama, stranke u BiH će na izborno reklamiranje trošiti od 100.000 eura, do preko pola miliona eura za promociju i predizborne skupove većih političkih partija.

Na osnovu čega se određuje limit finansiranja kampanje, objašnjava Petrić:

„Politički subjekti imaju i dodatne obaveze u pogledu finansiranja političke kampanje, čiji su limiti propisani Izbornim zakonom i iznose 30 feninga po biraču za koji su registrovani za svaki nivo.“

Za aktivnosti koje provodi CIK u budžetu institucija osigurano preko dva miliona eura. Dakle nekoliko miliona eura biće potrošeno u svrhe provođenja izbora i političkog xafsinga.

Sve u zemlji u kojoj je skoro polovina stanovništva nezaposlena, a druga polovina plate dobija kada se novac namakne od kredita Međunarodnog monetarnog fonda.

„Svugdje u svijetu postoji dio novca koji dolazi iz nekakve sive zone i troši se za političke potrebe u vrijeme kampanja, na ovaj ili onaj način, to je sad manje važan dio priče. Drugi dio, koji je po meni puno važniji, jeste što će se sav taj silni novac koji će se potrošiti – potrošiti uzalud. Dakle, mi nećemo dobiti nijednu novu bitnu poruku, nećemo dobiti novu političku priču, nećemo doći na neku matricu po kojoj će lokalni izbori zaista biti lokalni izbori“, kaže novinar Emir Imamović.

Poseban problem je transparentnost trošenja novca koji se dobija za predizbornu kampanju, podsjeća Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala BiH.

„Mi imamo situaciju da CIK jednostavno nema kapaciteta da prati ono što se dešava sa finansiranjem političkih partija. Podsjetiću vas da je proteklih sedam-osam godina došlo praktično do drastičnog povećanja novca kojim političke partije raspolažu, a Centralna izborna komisija još uvijek ima iste kapacitete kao prije sedam-osam godina. S druge strane, partije koje učestvuju u kampanji, svjesno se odlučuju da krše zakon, imajući u vidu da su sankcije za kršenje zakona simbolične. CIK-u treba i po nekoliko godina da izvrši reviziju i, jednom kad ta revizija bude izvršena, izbori su već odavno prošli, političke partije su ostvarile svoje ciljeve“, kaže Blagovčanin.

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini zakazani su za 7. oktobar. U izbornu trku ušle su 84 političke partije, 59 koalicija i 224 nezavisna kandidata.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Pauza u suđenju Mladiću nakon tri tjedna izvođenja dokaza

Ratko Mladić u sudnici 7. rujna 2012.

..........................................

Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću zaustavljeno je nakon tri tjedna izvođenja dokaza iza ljetne pauze.

Prekid se nije dogodio zbog nečeg nepredviđenog, poput lošeg zdravstvenog stanja optuženog, što je već bio razlog zaustavljanja procesa, nego zbog odluke - kako će tužiteljstvo izvoditi dokaze tri radna tjedna, nakon čega će se proces zaustavljati na tjedan dana, zbog što bolje pripreme obrane za ispitivanje idućih svjedoka.

Ispitivanje grupe svjedoka tužiteljstva nakon ljetne pauze završilo se i prije predviđenog vremena, no predsjedavajući sudac Alphons Orie, naložio je stranama u postupku - da se u nastavku procesa više koncentriraju na bitne dijelove optužnice te da se ne bave kontekstom događaja koji nije relevantan.

Naime, u dugim haškim procesima, vrijeme potrebno za izvođenje dokaza je i te kako bitan faktor, a pri ispitivanju zadnjih svjedoka – sudac Orie je primjetio da se trošilo beskorisno.

„Također nam je jasno da se prateće informacije ne odnose direktno na točke optužnice. Prema tome urgiram na obje strane u postupku da budu efikasnije u tom pogledu. To nije sastavni dio optužnice tako da ne možete ulaziti duboko u ta pitanja“, dao je sudac smjernice za nastavak suđenja.

Prije pauze, kao zadnja u nizu, svjedočila je zaštićena svjedokinja pod pseudonimom RM -032, koja je opisala - kako su srpski vojnici odvodili djevojčice i žene bošnjačke nacionalnosti iz zatočeničkog objekta u Kalinoviku.

Pokušaj prebacivanja odgovornosti

Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja željela prebaciti odgovornost s Vojske Republike Srpske - na lokalnu policiju te paravojne formacije. Ipak u iskazu svjedokinje, moglo se isčitati kako su upravo vojni stražari iz logora u školi u Kalinoviku - mogli dopuštati ili zabranjivati odvođenje zatočenica na silovanje, ovisno o svom raspoloženju, ali i statusu silovatelja.

„Jedan čovjek je jednom prilikom došao i odveo jednu grupu žena i djevojaka. Treba ju je odvesti i iduće večeri, taj isti čovjek, zaprijetivši prethodno da zatočenice ne smiju ništa nikom reći. Pošto je jedna žena imala malu djecu, ona je ispričala jednom stražaru. I te večeri ti stražari su sprječili toj grupi ljudi da ne odvede te žene i djevojke“, prisjetila se zaštićena svjedokinja dajući iskaz skrivenog lika i glasa.

Odvođenje zatočenica je pak dopuštano Peri Elezu i Dragoljubu Kunarcu koji su u dokumentima tužiteljstva označeni kao pripadnici Vojske Republike Srpske, iako su zapovjedali i paravojnim formacijama.

Dragoljub Kunarac zvani Žaga, vođa izviđačkog odreda u okviru fočanske Taktičke grupe VRS-a, osuđen je zbog silovanja bošnjačkih djevojaka i žena u Foči na 28 godina zatvora. Kada ga je jednom prilikom svjedokinja upitala za odvedene zatočenice koje nisu vraćene u logor kao i za sudbinu ostalih zatočenika, Kunarac joj je odgovorio – kako žene neće biti vraćene, a da će svi ostali biti ubijeni. Pri tom joj se hvalio kako je dan prije ubio oko 20 ljudi.

U mješovitim stražama policije i vojske u školi u Kalinoviku, samo se dvojica policajca nisu grubo ponašala prema zatočenicama. Ipak, oni su im samo mogli dati savjet, no ne i spriječiti njihovo odvođenje.

„Kad bi dolazili ovi vojnici, koji su dolazili i noću i danju izvodili žene i djevojke. Kad su dolazili noću, uvijek su (policajci) govorili ženama – ako imate šibicu ili upaljač ili bateriju, nemojte im davati. Ali to su bili samo dva policajca“, naglasila je svjedokinja koja je provela tri mjeseca zatočena u spomenutoj školi sa svoje troje djece (do rujna 1992.godine), u kojoj je zlostavljanje bilo uobičajeno.




Suđenje Ratku Mladiću nastaviti će se 17.09. ove godine iskazom novog svjedoka optužbe za dvostruki genocid i ostale zločine Vojske Republike Srpske. Kao prvi ,najavljen je insajder koji je i sam osuđen zbog ratnog zločina.

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

KOLAREVIĆ KAO ŠEŠELj DEVEDESETIH

 

 

Vlada Srbije

................................

I pored zahteva javnosti da se smeni Dragan Kolarević, pomoćnik srpskog ministra kulture za medije, zbog spiska čiji je cilj da javno obeleži kulturnjake koji su podržavali Borisa Tadića i Čedomira Jovanovića u predizbornoj kampanji objavjenog u tekstu pod nazivom “Poziv za prvi srpski kulturni ustanak”, ministar je izjavio da ga neće smeniti, a premijer da je to stvar prošlosti na koju se ne treba vraćati.

Da li to znači da se ponavlja praksa spiskova nepodobnih po poznatim radikalskim merilima, iz 90-ih godina? To je povod za prisećanje na javne i tajne spiskove koji su tada kolali Srbijom i, za razliku od današnjih, čak najavljivali neke likvidacije.

Premijer Srbije Ivica Dačić na naše pitanje hoće li biti smenjen pomoćnik ministra odgovorio je:

"Ne mogu da raspravljam o nečemu što se desilo pre nego što je Vlada formirana. I mislim da nije dobro razgovarati na takav način. Jednostavno, treba to vreme ostaviti iza nas.”

Za razliku od Dačića, naši sagovornici smatraju da ta mračna vremena ne treba zaboraviti. Srbija, sa nasleđem iz 90-ih, sećanjima na razne poternice zbog kojih su se gubile glave a mnogi morali otići van zemlje, ne bi smela da se nehajno odnosi prema bilo kakvim pokušajima pravljenja spiskova, makar oni bili benigni u odnosu na one iz 90-ih. Pogotovo ne  ova vlast koja vuče repove iz svoje radikalske prošlosti.

Sonju Biserko ne čudi izjava nadležnih da neće smeniti Kolarevića:

„Nisam ni očekivala da će smeniti zato što je to vlast koja tek kroz ovakve akcije svojih službenika na višim ili nižim nivoima najavljuje ono što će verovatno biti prisutno u našoj javnosti i to je prosto jedno upozorenje koje ne treba relativizovati, kao što to neki komentatori čine.“

Sreten Ugričić
​​Iako se i u dvehiljaditim provlačila praksa odstranjivanja nepodobnih, setimo se samo ovogodišnjeg smenjivanja upravnika Narodne biblioteke Sretena Ugričića zbog podrške crnogoroskom književniku Andreju Nikolaidisu, ipak, 90-te su nešto sasvim drugo. Najmračnije godine u kojima su ljudi kao divljač puštani na odstrel. Podsetimo na neke od njih.

Tokom svih godina od početka ratova pa, moglo bi se reći do danas, četiri nevladine aktivistkinje Nataša Kandić, Borka Pavićević, Biljana Kovačević Vučo i Sonja Biserko etiketirane su kao četiri srpske veštice. Priseća se jedna od njih, Sonja Biserko:

“To je bila kontinuirana kampanja protiv nas nekoliko žena,  lidera nevladinih organizacija koje su bile antiratne i za saradnju sa Haškim tribunalom. Prećeno nam je, sačekivane smo pred kućama, kancelarijama...I ta etiketa nam je ostala do dan danas, mada je ta medijska kampanja nešto utihnula poslednje 3-4 godine.”

Širenje straha

Srbijom su 90-ih godina kolali tajni i javni spiskovi. Spiskovi izdajnika po raznim osnovama-onih koji su se protivili bombardovanju na primer Dubrovnika ili Sarajeva, onih koji su podržavali NATO bombardovanje, spisak nepodobnih novinara RTS-a, spisak nepodobnih Hrvata i Mađara u Hrtkovcima i drugim vojvođanskim mestima, spisak nepodobnih profesora Univerziteta, među kojima su bili i poznata imena sa Pravnog fakulteta koje je otpustio sadašnji predsednikov savetnik u 90-im, dekan Oliver Antić.

Nataša Kandić, predsednica Fonda za humanitarno pravo, kaže da je najstrasniji spisak bio onaj koji nikad nije obelodanjen a koji je vlast sastavila pred svoj kraj, tokom NATO bombardovanja i uoči 5. oktobra. Spisak ljudi za likvidaciju.

Na tim spiskovima su bili Ivan Stambolić i Slavko Ćuruvija ubijeni 1999. i 2000. godine. Na tim spiskovima su bili Vuk Drašković koji je slučajem preživeo dva atentata i Zoran Đinđić, koji je morao jedno vreme da se skoni van zemlje. Nataša Kandić svedoči o strahu koji se širio krajem 90-ih:

“Ledio nas je strah. Govorilo se da je na tom spisku više od 100 ljudi. Nešto se čudno dogodilo, nikada nije objavljen taj spisak”, kaže Nataša Kandić i priseća se jednog drugog spiska, spiska za proterivanje Hrvata i Mađara iz Hrtkovaca.

“Dobro se svega sećam, jer sam mnogo puta bila u Hrtkovcima. Razni ljudi su pravili razne spiskove, uz onaj Šešeljev sa 17 imena. Kad su Srbi počeli da brane svoje komšije, onda su počeli da se pojavljuju i spiskovi nepodobnih Srba”, kaže Kandić.

Jedan od najpoznatijih spiskova je bio Šešeljev spisak nepodobnih novinara RTS-a koji je on lično pročitao 1992. godine kao neku vrstu poternice za onima koji su bili nesrpske nacionalnosti ili koji su bili nepatriotski Srbi:




Novinar Rade Veljanovski priseća se trenutka kad je čuo spisak nepodobnih i svoje ime među njima:

“Čuo sam ga na Dnevniku. Šešelj je čitao taj spisak, a čulo se i kako mu suflira voditelj Aleksandar Ljubičić. Kada je Šešelj pogrešno izgovorio ime Nele Sert, Ljubičić ga je ispravio. Za mene je Šešelj rekao da sam vojvoda VMRO-a. Ja sam se kasnije, posle više godina, raspitao i saznao da je zaista u Makedoniji postojao vojvoda VMRO Veljanovski koji, naravno, sa mnom nema nikakve veze."

"Svi mi sa spiska smo  vrlo brzo oterani sa RTS-a", nastavlja Veljanovski, ali pre nego što su oterani, njima su određivani opasni poslovi.

“Na primer, Rade Radovanović je planiran da ide u Hercegovinu gde je ordinirao odred Dušana Silnog koji su Radetu izrekli smrtnu presudu”, kaže Veljanovski.

Poternice u tim opasnim vremenima štampane su u najtiražnijim novinama. Tako je Milivoje Pavlović, tadašnji direktor Radio-Beograda i bivši ministar informacija Srbije, usred NATO bombardovanja, kada se mogla začas izgubiti glava, napisao u Politici da je  orkin (Borke Pavićević)  Centar za kulturnu dekontaminaciju "peta kolona u kulturi", da se "usred Beograda, koji nije samo glavni grad Srbije i Jugoslavije, već i prestonica slobodnog duha, sudi celokupnoj duhovnosti srpskog naroda, po principu: što propusti NATO, dočekaće domaća peta kolona“.
08.09.2012.

MOSTAR: OTVORENE ŠANTIĆEVE VEČERI POEZIJE

Pod pokroviteljstvom Vijeća ministara BiH otvorene "Šantićeve večeri poezije"

imageAleksa Šantić

**********************************

Manifestaciju "Šantićeve večeri poezije", koju organizuje Srpsko prosvjetno i kulturno društvo /SPKD/ "Prosvjeta" iz Mostara, otvorio je večeras u ovom gradu presjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda.

On je izrazio zadovoljstvo što se "Šantićeve večeri" ove godine održavaju na dostojanstven način, kako i dolikuje Šantiću.

Bevanda je svima poželio dobrodošlicu "u najljepši grad na svijetu", a umjetnicima plodonosan rad.

Potpredsjednik SPKD "Prosvjeta" iz Mostara Veselin Gatalo istakao je  da su ovogodišnje "Šantićeve večeri poezije" najbolje do sada, te  naglasio da je jako bitno da je ova manifestacija podignuta na veći  nivo, što je od velikog značaja za srpski narod u Mostaru, ali i cijeli  grad.

On je dodao da će tokom sedmodnevne manifistacije biti izvedeni  različiti programi, te da je kruna dodjela "Šantićeve nagrade", kao  najznačajnijeg priznanja za pjesništvo u regionu.

Prve večeri manifestacije brojna publika uživala je u koncertu  Kvarteta "Nevski" iz Beograda, a pod pokroviteljstvom Beogradske  filharmonije.

Pokrovitelj manifestacije je Vijeće ministara BiH.

(Srna)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396959

Powered by Blogger.ba