Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.09.2012.

KOLIKO FAŠIZMA?

Što, kako, za koga/WHW

Koliko fašizma?

 
Photo: Cesare Pietrousti, Penisero unico, 2003

.........................................................................

Projekt kustoskog kolektiva Što, kako, za koga/WHW - Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?) - predstavlja izložbu "Koliko fašizma?" na kojoj će biti izloženi radovi što tretiraju suvremene političke manifestacije na tlu Evrope koje mogu biti razmatrane kao slučajevi ponovne pojave fašizma. Postavke će biti otvorene u Galeriji BAK u Utrechtu (29.09.–23.12.2012) i Extra City Kunsthal u Antwerpenu (5.10.-11.11.2012)

BAK
, basis voor actuele kunst, Utrecht
29/09-23/12/2012
Burak Delier, Etcétera…, Avi Mograbi, Marina Naprushkina, Trevor  Paglen, Cesare Pietroiusti, Jonas Staal, Mladen Stilinović, SUPERFLEX,  Milica Tomić, i Lidwien van de Ven

kustosice WHW
***
Extra City Kunsthal, Antverpen
5/10-11/11/2012
Lawrence Abu Hamdan, Judith Hopf, Sanja Iveković, Gert Jan Kocken,  Thomas Kvam, Avi Mograbi, Wendelien van Oldenborgh, Cesare Pietroiusti,  Lidwien van de Ven, i Želimir Žilnik

kustosi Mihnea Mircan i WHW

Početna točka projekta Koliko fašizma? je zbirka tekstova slovenskog filozofa i političkog aktivista Rastka Močnika objavljena 1995. pod istim imenom. Usred raspada Jugoslavije, Močnik je  povezao sukobe i uspon fašističkih snaga u područjima ”od Jadranskog  mora do Sibira” sa strukturalnim posljedicama uvođenja i rekonstrukcije  perifernog kapitalizma. U vrijeme uspostave nekoliko novih državnih  entiteta utemeljenih na nacionalističkim ideologijama, Močnik je ocrtao niz društvenih konstelacija ključnih za taj proces,  raspravljajući o njihovom anti-antifašizmu i kulturnim politikama s  rasističkim prizvucima. Ali opušteni odnos između kapitalizma i  demokracije – onaj kojeg smo, čini se, uzimali zdravo za gotovo u  desetljeću nakon Hladnog rata – poništen je s početkom 21 stoljeća.  Simptomi koje je Močnik 90-ih detektirao na  ”periferijama” u međuvremenu su se snažno postavili u središte zapadne  liberalne demokracije. Svaka se nova verzija izložbe bavi različitim,  međusobno suprotstavljenim detaljima i fragmentiranim narativima,  ”kratkim spojevima između partikularnog i univerzalnog” koje Močnik  smatra karakterističnima za suvremene forme fašizma, predstavljajući  seriju studija čija je ”lokalna” specifičnost postavljena u odnos sa  širim socijalnim promjenama.

Izloženi radovi u
Koliko fašizma? suprotstavljaju umjetničko  djelovanje političkim manifestacijama koje mogu biti razmatrane kao  slučajevi ponovne pojave fašizma: uspon nacionalističkih osjećaja i  anti-imigracijskih zakona (Lawrence Abu Hamdan, Avi Mograbi, Marina Naprushkina, Cesare Pietroiusti, SUPERFLEX i Lidwien van de Ven); negacija, potiskivanje i deformacija povijesti  (Etcétera..., Sanja Iveković, Gert Jan Kocken, Milica Tomić i Želimir Žilnik);  normalizacija rata i pretjeranog nasilja (Burak Delier, Thomas Kvan i Trevor Paglen);  i brojni slučajevi prisilnih procedura u svakodnevnom životu koji ocrtavaju uznemirujuće obrise fašizma (Judith Hopf, Wendelien van Oldenborgh, Jonas Staal i Mladen Stilinović).  Radovi koje smo prezentirali istovremeno se aktivno bave pitanjem uloge  umjetnosti i njenih institucija, u trenucima kada se demokracija sve  više i više predaje u ruke stručnih tijela koja nisu odgovorna onima  koji ih biraju, a nema sumnje da umjetnički svijet nije tamo gdje se  donose odluke.

Nakon otvorenja izložbe, u subotu 29. rujna 2012 odvija se istraživački kongres u sklopu projekta
Bivši Zapad pod naslovom Onkraj onoga što je bila suvremena umjetnost u Umjetničkoj školi Utrechta, Mariaplaats 27, Utrecht.

Što, zašto i za koga/WHW započeo je projekt koji se bavi suvremenim manifestacijama fašizma sa izložbom
Detalji u Bergen Kunsthallu u Bergenu 2011. Istraživanje se dalje razvija kroz dvogodišnji projekt koji je inicirao WHW pod nazivom Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?). Ta je serija aktivnosti od 2012. do 2014. rezultat suradnje sa Tensta Konsthall u Stockholmu i Grazer Kunstverein u Grazu.

 

30.09.2012.

BIRAČI IZ SRBIJE REGISTROVANI NAKON 24. AUGUSTA NEĆE MOĆI GLASATI NA IZBORIMA

Birači iz Srbije registrovani nakon 24. augusta neće moći glasati na izborima

imageIzbori 2012

..............................................

Građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" pozdravlja odluku Centralne izborne komisije BiH da birači prijavljeni nakon 24. avgusta ne stiču pravo glasa u opštini u kojoj su prijavili prebivalište nakon tog datuma.

Odluku CIK-a BiH naročito pozdravljamo u svjetlu činjenice da su stranke koje negiraju genocid u Srebrenici pokušale registrovati birače i nakon 24. avgusta - zvaničnog isteka zakonskog roka za zaključivanje centralnog biračkog spiska. Očigledno, partije koje negiraju genocid su dovele u zabludu ova lica, uglavnom strane državljane, kršeći pritom zakone Bosne i Hercegovine.

Stoga, očekujemo od CIK BiH da poduzme mjere protiv stranaka koje su ovu nelegalnu aktivnost organizovale jer je, nesumnjivo riječ o pokušaju nezakonitog izbornog inžinjeringa. Upozoravamo da, ukoliko ipak bude pokušaja da takve osobe pristupe biračkom mjestu, inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" i stranke koje su podržale zajedničku kandidaturu Ćamila Durakovića imaju dovoljno posmatrača da ne dozvole nezakonito glasanje ovih lica.

(Vijesti.ba/AA)

 

30.09.2012.

NEZAVISNI KANDIDAT ZA NAČELNIKA SREBRENICE; ĆAMIL DURAKOVIĆ: NISAM SE POKAJAO ŠTO SAM SE VRATIO U SREBRENICU

Nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
.................
30.09.2012.
................
Duraković: Nisam se pokajao što sam se vratio u Srebrenicu
Duraković: Spreman sam boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice
FOTO: A. Bajrić Blicko

..............................................................

 

Životni put Ćamila Durakovića, nezavisnog kandidata za načelnika Srebrenice, sličan je putu Srebreničana koji su imali sreću da prežive genocid počinjen 1995. godine. Sa svojih 16 godina našao se u čuvenoj "koloni smrti" i nakon sedam dana pješačenja uspio stići u Nezuk. Sam. Znao je samo da ima brata u Živinicama, ali o sudbini oca, majke i drugog brata te mnogobrojnih svojih bližih i daljih rođaka tog trenutka nije ništa znao.

- Krenuo sam iz Srebrenice s daidžom i dvojicom daidžića, jer su se otac, majka i srednji brat u to vrijeme nalazili u zoni Žepe. Majka je kasnije stigla u Zenicu, otac i brat su odvedeni u srbijanske logore Šljivovica i Mitrovo Polje, a ja sam, nakon što sam stigao na slobodnu teritoriju, otišao bratu u Živinice - prisjeća se Duraković vremena u kome nije ni sanjao da će 17 godina poslije ponovo biti dio jedne "kolone" koja se, slično onoj prvoj, također bori za spas Srebreničana i Srebrenice. 

Možemo zajedno

Odakle Vam motiv da se, nakon gorkog srebreničkog iskustva, izbjegličkih kampova  u BiH i Hrvatskoj, a potom višegodišnjeg, dosta lijepog života u SAD-u, danas prihvatite borbe za prvog čovjeka Srebrenice?

- Za osobu koja u sebi ne nosi iskustvo o kome govorite vjerovatno ne postoji neko logično objašnjenje. Za one druge, kojima je Srebrenica ostavila trajne biljege u životu, motiv je potpuno razumljiv. Možda me neko smatra ludim, možda neodgovornim prema svom potomstvu, možda neko misli da nemam gdje... Šta god da ko mislio, ja javno poručujem da sam potpuno svjestan onoga šta radim i da sam potpuno spreman da u tome što radim idem do kraja.

Šta znači Bošnjak na čelu Srebrenice, ako znamo da svako ko dođe na to mjesto, bio Bošnjak, Srbin ili neko treći, mora voditi računa o komunalnim i drugim problemima koji se tiču života svih građana?

- Naravno da mora. Ali trebamo se suočiti s činjenicom da je Srebrenica sve drugo osim samo problema komunalija. Ovdje su Bošnjaci nekada bili većinski narod i danas skoro da ih nema. Neko je tu većinu pobio. Eksponenti politike koja je pobila ovaj narod hoće da nas ubijede da ih je trebalo pobiti, dok neki tvrde da ti što su pobijeni nisu ni postojali. Ako takvi političari i politike ovladaju Srebrenicom, sudeći prema onom što gledamo i slušamo posljednjih dana, bit će to završni čin genocida.

U ratu su o našoj sudbini odlučivali Radovan Karadžić i Ratko Mladić i znamo kako smo prošli. Danas, u miru, naša sudbina je u našim rukama i ne smijemo dozvoliti da o njoj odlučuje podmladak ove dvojice. Trebamo se svi pogledati u ogledalo i upitati da li smo spremni boriti se za ovo što je ostalo od Srebrenice. Ja jesam, a mislim i mnogi drugi. Ne da bi drugi bili pobijeđeni, već da bi se postigla pravda. A o komunalnim problemima u svakoj vlasti brinuli su se komunalci.

Dodik je prije nekoliko dana usred Srebrenice izjavio da ovdje nije bilo genocida. Je li to njegova amnestija onih koji su genocid činili ili samo predizborno okrupnjavanje srpskog  biračkog tijela?

- Mnogi su spremni ove njegove izjave tumačiti kao "predizborne bombe". Ja nisam. Takvih izjava smo se svi naslušali i one se plasiraju po gebelsovskoj formuli da hiljadu puta izgovorena laž postaje istina. Te laži su svakako za lokalnu upotrebu i na širem planu nemaju utjecaj, jer o tome šta se ovdje dogodilo 1995. postoje pravosnažne presude međunarodnih sudova. Mene više brinu izjave Radomira Pavlovića, čovjeka koji iz Srbije svaki dan dolazi na posao u Srebrenicu i koji ovih dana poručuje da je krajnji cilj Srba u Srebrenici nezavisna i suverena Republika Srpska. To su oni političari koji, zarad opstanka na vlasti, drže svijest svog naroda zarobljenu u najcrnjem vremenu rata i neostvarivih ratnih ambicija. To je vrlo opasno.

Jasno je da biračko tijelo u Srebrenici godinama ne glasa za programe kandidata, već za njihovu nacionalnost. Čime ćete Vi ohrabriti Bošnjake da glasaju na izborima 7. oktobra?

- Neću ih sigurno hrabriti na način kako to čine Dodik, Pavlović i njima slične nacionalne uzdanice, odnosno retorikom da je život Srba i Bošnjaka u Srebrenici nemoguć. Tvrdim da možemo živjeti zajedno, ustvari, mi takav život već živimo. Ali, ako srebrenički Bošnjaci, bilo gdje da se danas nalaze, žele da im se zatru temelji njihove babovine, da im divljač rovi kosti njihove braće i očeva u mezarju u Potočarima, ako ne žele da u Srebrenicu vrate nekadašnji gospodski duh čaršije, onda neka ovaj grad prepuste ljudima poput Pavlovića. Ja i mnogi slični meni spremni smo da Srebrenicu učinimo gradom života, a ne da je ostavimo zarobljenu u smrti.

Uspjeh Inicijative

Za biračko uho ovo je pitka predizborna priča, ali, objektivno, koliko je Bošnjaka spremno doći u Srebrenicu da glasa kako bi Ćamil Duraković postao njen načelnik? 

- Odmah da budem jasan, ako neko misli da glasanjem za Ćamila Durakovića glasa za njegovo radno mjesto, a ne za načelnika Bošnjaka, neka slobodno glasa za Rašu, Vesnu ili ne glasa nikako. Ja sam kandidat svih probosanskih političkih partija i sigurno nisam kandidiran što sam želio četiri godine igrati lopte na stadionu "Gubera", već što sam spreman nositi teret kakav je život u Srebrenici.

E, ako sam ja spreman da taj teret nosim s najvišom dozom odgovornosti, onda, valjda, ti moji Srebreničani mogu jedan dan u te četiri godine učiniti napor da izađu na izbore i tako mi pomognu. Ovo govorim jer sam se prethodna tri mjeseca, odnosno za vrijeme provedbe Inicijative "Glasaću za Srebrenicu", uvjerio da su mnogi Srebreničani spremni da ponovo "zalegnu" za Srebrenicu.

Tvrdite da je Inicijativa bila mnogo više od same registracije birača?

- Apsolutno! Evo, dok mi razgovaramo, stigao je jedan srebrenički Bošnjak koji dugo živi u Srbiji da bi se ovdje prijavio i glasao na nepotvrđenim glasačkim listićima. Dakle, Srebreničani su postali svjesni šta njihov glas na izborima znači. Trebala je samo šira akcija, kakva je bila Inicijativa "Glasaću za Srebrenicu", pa da se probude i oni najuspavaniji.

U Srebrenici se za Općinsko vijeće, osim partija koje okupljaju srpsko biračko tijelo, natječe i nekoliko probosanskih partija, prije svega SDA, SBB BiH, SDP, SBiH. Hoće li sve njihovo članstvo glasati za Vas?

- Nemaju razloga da ne glasaju. Ako su se njihovi lideri, o čijim odnosima svakodnevno čitamo i slušamo u medijima, mogli bez ijedne ružne riječi dogovoriti o meni kao zajedničkom kandidatu, zašto bi onda Srebreničani bili protiv Srebreničanina. Ja učestvujem na predizbornim skupovima svih tih partija i objašnjavam zašto je važno da Bošnjak bude na čelu Srebrenice, ali i zašto je važno da se život u Srebrenici maksimalno relaksira kako bi bilo dobro i Bošnjacima i Srbima.

Jesu li sarajevski stranački lideri ispunili svoja obećanja data na sastanku u Potočarima?

- Jesu. Neki manje, neki više, ali onaj ko je to u potpunosti uradio, i to odmah, bio je predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić. Bez obzira što u Srebrenici ima stranačku organizaciju, nije se dvoumio da mi da maksimalnu podršku za načelnika. Pokazao se najpragmatičnijim. Nije bilo nikakvog "zavijanja". Osim moralne, odmah je dao i materijalnu podršku Inicijativi "Glasaću za Srebrenicu". Pomogli su i drugi, neki lično, neki preko institucija, pomogle su i neke strane ambasade. Tvrdim da svaka dobra i realna ideja može dobiti podršku samo ako se odlučno krene u njenu realizaciju. 

Prava istina

Međutim, Radončić je ovih dana meta predizbornih udara od prvaka SDA i to upravo zbog Srebrenice. Kako to tumačite?

- Ja u Srebrenici hodam po predizbornim skupovima svih stranaka i do sada nisam prisustvovao takvim napadima. Oni koji se u predizbornoj kampanji širom Federacije bave mrtvim Srebreničanima i prebrojavaju one koji su i koji nisu dolazili u Potočare bolje bi bilo da svojim biračima pokažu koliko su im puteva, škola, sportskih igrališta napravili. Da pokažu koliko su srebreničke djece zaposlili, dali im stipendije ili, konkretno, koliko su materijalno pomogli kampanju "Glasaću za Srebrenicu". Neka se oni prozivaju, napadaju, tuku ako hoće, ali neka srebreničke žrtve i Potočare ostave na miru. U svakoj civiliziranoj zemlji svijeta takva kampanja bi bila prezrena, odnosno zabranjena.

Ako budete izabrani za načelnika Srebrenice, šta će biti Vaš prioritet?

- Prioritet će mi biti realan život! Da se prihvate činjenice iz prošlosti, da tu našu tužnu prošlost iskoristimo da napravimo svjetliju budućnost. Da se prestane s lažima o velikonacionalnim projektima. Nema toga. Ne može Radomir Pavlović pričati o srpskom interesu u Srebrenici, a njegova djeca da idu u školu u Bajinoj Bašti, tamo se liječe, tamo se bave sportom, dok dijete Srbina iz Srebrenice nema ni za užinu. Od njegove priče koristi ima samo on i niko više. Sve je laž i obmana. Isto je stanje i sa Bošnjacima. 

Lako je iz Sarajeva prolijevati suze za Srebrenicom. Treba doći ovdje pa se suočiti s činjenicom da dijete preživjelog srebreničkog borca zavidi svom školskom drugu kojem je babo poginuo u genocidu, jer mu majka prima kakvu-takvu penziju pa mu može kupiti tašnu i knjige, a ovome ne može. To je prava istina o Srebrenici. Tvrdim da je ime Srebrenica danas sinonim za zloupotrebu svake vrste, počevši od nevladinog i vladinog sektora pa do političkih i svakih drugih karijerista. Za mene Srebrenica nije karijera, već odgovornost, zbog koje možete da ponesete, kako pozitivan tako još više negativan pečat u biografiji i to dok ste živi.

Ovdašnji Srbi su svjesni stanja

- Srbi u ovom regionu, posebno oni koji žive u Srebrenici, su kolateralna šteta odnosa Banje Luke prema istočnoj Bosni. Posao u institucijama u Srebrenici dobili su Srbi sa strane, a ne oni domicilni, zahvaljujući upravo Srbima koji se nalaze na čelu tih institucija. Imam podatak da je u Rudniku Sase zaposleno više od 80 posto ljudi s drugih područja RS i Srbije, baš kao da su ovi naši, koji su tu desetljećima radili, zaboravili kopati rudu. Mnogi ovdašnji Srbi su svjesni stanja u koje su ih doveli tobožnji nacionalni lideri, ali, nažalost, malo ko ima hrabrosti da to javno kaže. Otkad sam na mjestu zamjenika načelnika, imao sam priliku da mi mnogi dođu i nasamo iznesu svoj gnjev, ali svi do jednog imaju strah da to javno kažu - ističe Duraković.

Ne uznemiravajmo mrtve!

- Kad je Srebrenica u pitanju, postoje dvije stvari o kojima s bilo kim na ovom svijetu  nema razgovora niti dogovora. To je priznanje genocida i poštovanje onog svetog mjesta u Potočarima gdje leže kosti naših ubijenih. Bilo da sam običan građanin ili načelnik općine, o tome nema dijaloga. Genocid je presuđen, a mrtvima je dovoljno da ih ne uznemiravamo. Bar toliko možemo učiniti za njih. Mi koji smo preživjeli odgovorni smo za to - potcrtava naš sagovornik.

Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio iz Amerike

- U SAD-u, tačnije u državi Nju Hempšir, našao sam se 1997. godine. Naime, otac i brat su iz srbijanskih logora otišli direktno u Ameriku, a onda smo im se pridružili drugi brat, majka i ja. Čim sam došao, krenuo sam u srednju školu u takozvani program za izbjeglice koji pohađaju učenici koji ne znaju jezik. Za godinu sam savladao engleski i nastavio školu s redovnim učenicima. Uz to su mi priznali i godinu elektrotehničke škole koju sam završio u BiH. Fakultet pravosudne uprave i porodične psihologije završio sam 2003. Imao sam praksu dvije godine na jednom tamošnjem sudu, kao i u općinskoj administraciji. U aprilu 2005. godine odlučio sam se na povratak. Neposredno iza mene vratili su se i roditelji, dok su braća ostala u SAD-u. Danas roditelji i ja sa suprugom Merdisom i kćerkom Ajnom živimo u porodičnoj kući u naselju Vidikovac u Srebrenici. Nijednom se nisam pokajao što sam se vratio.

Povodom intervjua objavljenog u jučerašnjem izdanju „Dnevnog avaza", Ćamil Duraković, nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice, izdao je saopćenje za javnost u kojem navodi da je suština njegovog intervjua izmijenjena te se ograđuje od, kako je naveo, "komentara koji su mi stavljeni u usta".


- Stojim iza svega što sam rekao i zato neću podnositi račun nikome, ali isto tako ne želim snositi račun za bilo čije konfabulacije. Nisam izjavio ništa što bi me na bilo koji način svrstalo na jednu stranu ili u bilo koju stranačku kampanju - naveo je, između ostalog, Duraković. 

On je istaknuo da njegova kandidatura počiva na podršci svih stranaka te da bi „svaka svađa ili zauzimanje strana bila kontraproduktivna i direktno protiv kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' i moje kandidature".

- Kao kandidat koji ima podršku sve četiri partije (SDA, SDP, SBB i SBiH), koje ne poriču genocid, nisam nikad ustvrdio da je bilo ko pomogao kampanju "Glasaću za Srebrenicu" više ili manje od bilo koga drugog. Zasluge za uspjeh „Glasaću za Srebrenicu" pripadaju našim sugrađanima koji su, prijavljujući prebivalište i registrirajući se za lokalne izbore u Srebrenici, pokazali da su još uvijek spremni da se bore za Srebrenicu - naveo je Duraković.

Umjesto polemike, nudimo audiozapis

"Dnevni avaz" smatra nesvrsishodnim bilo kakvu polemiku s gospodinom Durakovićem, koji je kandidat za načelnika svih bošnjačkih stranaka, zbog predizborne situacije i iskrene želje da on bude izabran za načelnika.

Umjesto toga, objavit ćemo nekoliko minuta audiozapisa tog intervjua na našem portalu, a koji najbolje potvrđuju da je intervju autentičan.

 

30.09.2012.

SEBILj NA BAŠČARŠIJI

Sebilj na Baščaršiji
Korita za unuke poslanika Muhammeda, a.s.
.............
30.09.2012.
..............
Korita za unuke poslanika Muhammeda, a.s.
Sebilj za vrijeme Austro-Ugarske
FOTO: Arhiva

...................................................

 

Sebilj ili sebil riječ je arapskog porijekla koja označava mjesto odmora i osvježavanja vodom za putnika namjernika. Nastanak sebilja seže daleko u historiju, do posljednjeg poslanika u islamu, Muhammeda, a. s., u čiju su se čast izgradile mnoge česme u Sarajevu.


Poznati putopisac iz Male Azije Evlija Čelebi sredinom 17. stoljeća, po dolasku u Sarajevo, opisao je kako je tadašnji grad posjedovao skoro 300 javnih česmi koje su u narodu prozvane sebilji.

- Gradnju sebilja na svakom koraku zaustavili su Eugen Savojski i njegova vojska, koja je 1697. godine divljala i rušila sve po šeheru. U tom periodu Sarajevo je ostalo bez zatvorenih česmi. I tako je bilo sve do 1753. godine, kada je hadži Mehmed-paša Kukavica svojim parama izgradio i uvakufio zatvoreni sebilj na Baščaršiji, u to doba jedini zatvoreni sebilj u Sarajevu - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac znamenitosti Sarajeva.

Tri prozora

Taj sebilj bio je napravljen nekoliko metara iznad današnjeg. Bio je zidan od kamena, zasvođen kupolom i pokriven olovom. Naslanjao se na stari vodovod Gazi Husrev-bega, izgrađen još davne 1531. godine, kada je Gazija kaptirao vrelo Crnil u selu Biosku sedam kilometara od Sarajeva i spustio vodu u grad.

- Adet dobrodošlice vodom zadržao se baš na ovom sebilju. Tu je radio čovjek koji je točio i davao vodu kroz tri prozora na sebilju. Ljudi koji su ovo radili, bili su plaćeni od tadašnje gradske uprave od šeher-ćehaje, odnosno gradonačelnika, što znači da grad ovom vodom časti žedne prolaznike.

Ta je praksa trajala sve do dolaska Austro-Ugara, koji su je preuzeli. Stari čaršijski sebilj posjedovao je korita po nazivu "sebil kurne", u koje je voda tekla, a koji su služili kao taložnici za odvajanje mulja od bistrine. Odatle se čista voda tasovima od bakra zahvatala i davala žednima. Čovjek koji je davao vodu, bio je zadužen i za pranje tasova kako bi svako dobio čistu posudu i da dvije osobe ne bi pile iz iste - ističe Garibija.

Djelo Vancaša

Stari sebilj trajao je do 1891. godine, kada su ga austrijske vlasti srušile zbog nepoznatih razloga. Tom prilikom nestao je i tarih sa sebilja, a ne zna se gdje je završio. Tako je Sarajevo ostalo bez sebilja sve do 1913. godine. Nekadašnje Sarajlije držale su do tradicije i običaja te su znale ogromnu nematerijalnu vrijednost svih trajnih dobara ovog grada.

- Oni su se bunili zbog rušenja sebilja i konstantno su upućivali inicijative za njegovu obnovu. Austrijske vlasti bile su prisiljene obnoviti sebilj, ali su odlučile da to urade na nešto drugačiji način. Za novi projekt sebilja zadužile su jednog od svojih najboljih arhitekata Josipa Vancaša, koji ga je izgradio u presudomaurskom stilu.

Cijeneći razloge pravljenja sebilja po Sarajevu i izučavanjem njihovog smisla, arhitekta Vancaš napravio je Sebilj sa dvije česme, koje predstavljaju dva unuka poslanika Muhammeda, a. s., hazreti Hasana i Huseina. Zbog Vancaševog razumijevanja vjere i ljubavi građana prema Poslanikovoj porodici, Sarajlije su prihvatile novi Sebilj na poseban način, a arhitektu Vancaša ugradile su u svoja srca i sjećanja - govori Garibija.

Dobrodošlica vodom

Dobrodošlicu vodom, umjesto nekadašnjim izdavanjem, arhitekta je pokazao stalnim curenjem vode, što i dan-danas traje, podsjećajući Sarajlije na vjekovnu ljubav i mameći uzdahe putnika i dragih gostiju grada. Zaista nije bez razloga rečeno:

"Ko se jednom napije
Vode sa Baščaršije
Nikad više iz Saraj'va
Otići taj ne umije"

Čuvanje makete u Muzeju grada

Hadži Mehmed-paša Kukavica, bosanski namjesnik sredinom 18. stoljeća, poznat je po tome što je u vrijeme slabljenja Osmanske imperije uspio uvesti red i ojačati Vilajet Bosnu. Poznat je i kao vakif, a pored starog sebilja u Sarajevu i džamije u Travniku, napravio je i niz drugih objekata po Bosni.

Maketa starog sebilja, kao i čitavog ambijenta stare sarajevske čaršije, napravljena je u vrijeme socijalističke Jugoslavije i brižno se čuva u Muzeju grada Sarajeva u Brusa bezistanu.

 

30.09.2012.

REAKCIJA SDP-a BiH NA TVRDNjE MILORADA DODIKA: AKO JE BiH TRULA DRŽAVA, ONDA JE MILORAD DODIK JEDAN OD NjENIH NAJVEĆIH CRVA

Reakcija SDP-a BiH na tvrdnje predsjednika RS
Ako je BiH trula država, onda je Dodik jedan od njenih crva
.................
30.09.2012.
................
Ako je BiH trula država, onda je Dodik jedan od njenih crva

Milorad Dodik

...............................................

Ukoliko je BiH "trula država, to je zato što je Milorad Dodik jedan od njenih crva", kaže se u današnjem reagovanju SDP BiH na izjavu predsjednika RS-a i Saveza nezavisnih socijaledmorata (SNSD) Milorada Dodika beogradskim  medijima kako je BiH  "trula država, koja ne zaslužuje da postoji“.

Kako se navodi, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik "po ko zna koji put okomio se na BiH, čiji je državljanin i od čijih poreskih obveznika prima plaću, pa je, pokušavajući novoj srbijanskoj vlasti prodati istu priču koju vrti već godinama, beogradskim medijima izjavio kako je BiH 'trula država, koja ne zaslužuje da postoji'“.

"Što se tiče državnog nivoa BiH, riječ je o čistoj zamjeni teza: Dodikovi parlamentarci blokiraju svaki proevropski zakon i odluku na državnom nivou koja bi značila funkcionalniju državu na euroatlantskim tračnicama, a onda 'poentiraju' kako je 'dogovor nemoguć'. Njihovi zahtjevi su da država BiH ne postoji, nego da postoje dva - tri pašaluka, od kojih bi jedan bio ustoličen po demokratskoj bjeloruskoj recepturi.

SDP BiH i njegovi kadrovi "spremni su preuzeti odgovornost za mandat koji su dobili od građana 2010. godine, i po tome se razlikujemo od uzurpatora i mrzitelja države BiH Milorada Dodika

"Socijaldemokratska partija BiH se nada kako će nova srbijanska vlast u svom obračunu sa tajkunima i politički meceniranim kriminalom otkriti kako je Milorad Dodik jedan dio BiH, onaj koji se zove Republika Srpska, osiromašio do trulosti. Ukoliko je BiH trula država, to je zato što je Milorad Dodik jedan od njenih crva", zaključuje se u saopštenju.(kraj)

 

30.09.2012.

U BiH I SRBIJI ŽELIMO IZGRADITI SNAŽNU REGIONALNU SARADNjU

U Bosni i Hercegovini i Srbiji želimo izgraditi snažnu regionalnu saradnju

imageRecep Tayyip Erdogan

...................................................

U okviru održavanja 4. Redovnog kongresa turske vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) u Sportskoj dvorani u glavnom gradu Turske Ankari, predsjednik te stranke i premijer Turske Recep Tayyip Erdogan obratio se prisutnima.

Prilikom svoga obraćanja turski premijer je kritikovao zemlje koje podržavaju sirijski režim, na čelu sa diktatorom Basharom al-Assadom.

“Obraćam se zvaničnicima Rusije, Kine i Irana u vezi sa pitanjem Sirije. Razmotrite vaš stav koji ste slijedili do sada u vezi sa ovim kritičnim pitanjem. Historija neće oprostiti onima koji podrže ovaj okrutni i nehumani režim”, kazao je Erdogan.

Erdogan je istakao da je u Siriji na sceni jedan okrutni režim koji bezosjećajno ubija i teroriše vlastiti narod.

“Do sada je ovaj sirijski režim usmrtio oko 30 hiljada svojih građana, blizu 250 hiljada je moralo napusitit vlastite domove, dok je njih 90 hiljada pronašlo spas i utočište u kampovima u Turskoj. Turska će i dalje nastaviti da pomaže sirijskim izbeglicama koje se nalaze u našoj zemlji”, poručio je Erdogan.

Erdogan je napomenuo da je Turska kao država spremna i odlučna da pomaže i podrži svaku pravednu i mirotvornu incijativu u svakom dijelu svijeta.

“Tako je danas turska vlada na čelu sa AK Partijom odlučna da pomogne svim napaćenim narodima i zemljama gdje se čine velike nepravde i zla. Uz pomoć turske organizacije Crvenog polumjeseca šaljemo pomoć u svijet gdje god je ona prijeko potrebna. Isto tako, uz pomoć TIKA-e pomažemo obnovu i restauraciju kulturnog i hisotrijskog blaga širom svijeta”, istakao je Erdogan.

Erdogan je napomenuo da čitav svijet nijemo posmatra i ne čini ništa konkretno kako bi se riješilo palestinsko pitanje.

“Zajedno sa predsjednikom Egipta Muhammedom Mursijem učinit ćemo sve potrebne napore kako bi napaćeni narod i naša braća u Palesitini, a posebno u Gazi, mogli da žive život dostojan čovjeka. Nikada nećemo odustati od naše prinicipijelne i odlučne politike protiv državnog terora koji vrši Izrael. Nećemo nastaviti saradnju sa Izraelom, koji je na svirep i okrutan način ubio devet turskih državljana u međunarodnim vodama i nikada nije uputio zvanično izvinjenje, i koji još uvijek drži Palestince pod opsadom”, pojasnio je Erdogan.

Erdogan je dodao da će Turska nastaviti slijediti principijelnu politiku i u vezi sa pitanjem ujedinjenja Kipra i ostalih značajnih pitanja u svijetu.

“Nastavit ćemo sa inicijativama koje smo pokrenuli pri UN-u, kao i onima u Somaliji, Pakistanu, Afganistanu, Bosni i Hercegovini i Srbiji gdje želimo izgraditi snažnu regionalnu saradnju”, kazao je Erdogan.

Erdogan je u toku svoga obraćanja spomenuo i posljednja dešavanja u vezi sa kontroverznim filmom kojim se vrijeđa poslanik Muhammed.

“Vrijeđanje jedne vjere, njenih predstavnika i njenih svetih vrijednosti i ideala nikad se ne smije prihvatiti kao sloboda izražavanja. Islamofobija je zločin protiv čovječnosti. Islamofobija je najveći izljev mržnje i antagonizma. A posebno kada se vrijeđa poslanik Muhammed, onda je takva sloboda najveći dokaz i očit primjer nepoštivanja drugog i drugačijeg. Zato oštro osuđujemo napade na musliamane i na uzvišene muslimanske vrijednosti”, rekao je Erdogan.

Erdogan je naglasio da se ne može prihvatiti činjenica da zapadni svijet smatra da je antisemitizam krivično djelo dok se Islamofobija još uvijek ne smatra krivičnim djelom.

Erdogan je  istakao da se snažno i odlučno protivi ubijanju nedužnih civila i diplomata kao što je smrt američkog ambasadora u Libiji.

“Protiv smo svakog nasilja zato što je naša vjera Islam, vjera mira i pomirenja u kojoj nema mjesta prisili, teroru i nasilju”, kazao je Erdogan.

Erdogan je istakao da se ne mogu prihvatiti ni stavovi u Njemačkoj u vezi sa nošenjem marame gdje se fotografije djevojaka koje nose maramu postavljaju na reklamne plakate kako bi se privukla pažnja na zapostavljenost i izoliranost ove kategorije društva.

“Zato pozivam Merkel da učini napore da pomogne pokrivenim djevojkama da se dostojanstveno i lakše integrišu u zapadna društva”, poručio je Erdogan.

(Vijesti.ba/AA)

 

30.09.2012.

SMJENITI BISKUPA RATKA PERIĆA

Smjenite biskupa Perića

image

Agencija Anadolija zatražila je od Ureda predsjednika Hrvatske Ive Josipovića stav po pitanju promemorije u kojoj je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić insistirao na pomoći predsjednika Josipovića kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini dobili hrvatski entitet, skup županija ili općina unutar BiH, ili će, kako je upozorio, Hrvati nestati.

Iz Ureda predsjednika Josipovića se, za sada, nisu izjasnili o navedenom dokumentu, odnosno odgovorili hoće li on biti razmatran.

Dugogodišnji zastupnik Sabora Hrvatske i potpredsjednik IDS-a Damir Kajin u razgovoru za agenciju Anadolija komentirao je promemoriju biskupa Perića. Kajin ističe da Hrvatska 2012. godine nije Hrvatska iz 1992. ili 1993. godine, niti se politika danas može voditi kao tada.

“A bogami ni Ivo Josipović nije na pozicijama Franje Tuđmana iz 1992. godine. Što se tiče Crkve, ona ima pravo progovarati o položaju Hrvta u BiH. Međutim, bilo bi bolje da je na pozicijama franjevac iz Bosne Srebrenice, to jeste da je tražila rješenje za Hrvate u Bosni u suradnji s Bošnjacima. A ne da je prevladala politika ovih širokobrijeških franjevaca”, govori Kajin za AA.

Hrvatska vlada, dodao je Kajin, mora voditi računa o Hrvatima u BiH.

“Ali, jedino s vladom BiH moći će se pomoći tamošnjim Hrvatima, bilo da jer riječ o socijalnim, ekonomskim, političkim, pa i demografskim problemima. Dok Hrvati u BiH ne budu doživljavali BiH svojom domovinom, to niti će biti dobro ni za bh. Hrvate, niti će biti dobro za Hrvatsku ili BiH. I zato neka Crkva diže svoj glas, ali loše je ako taj glas asocira na pokliče iz 1992. i 1993. godine. Po meni, budućnost Hrvata u BiH jeste da oni, ali ne samo oni već i Srbi, grade institucije BiH, da se uspostavi jedna dobra suradnja Sarajeva, Zagreba i Beograda, da se diže gospodarska suradnja, te da se BiH jasno regionalizira i decentralizira. A ne da se izvrši njena secesija”, smatra on.

Dodaje kako manji broj Hrvata treba jednako zabrinuti i Sarajevo i Zagreb.

“Ali manji broj Hrvata nije posljedica politike Sarajeva prema Mostaru i bh. Hrvatima, koliko činjenice da su gospodarski i socijalni parametri Hrvatske neusporedivo povoljniji za Hrvate iz BiH. I, jasno, između egzistencije i te rodne pripadnosti i rodne grude, ljudi se rukovode egzistencijom. Između srca i trbuha, biraju trbuh”, zaključuje Kajin.

(Vijesti.ba)

..................................................................

Biskup Perić traži hrvatski entitet od Ive Josipovića

imageRatko Perić

......................................................

Ratko Perić

......................................................

U prvom redu prvi desno premijer Jadranko Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic. U drugom redu prvi desno komandant HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, komandant vojne policije HVO-a Valentin Coric i sa stakom stoji sef komisije za razmjenu zarobljenih Berislav Pusic.
OPTUZENI SU ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI POCINJENE PROTIV BOSNJAKA I DRUGIH NEHRVATA NA PODRUCJU BiH KOJU SU HTJELI PRIPOJITI HRVATSKOJ
.......................................................
..............................................
image
Hrvatski Narodni Sabor (HNS) Usvojio Rezoluciju O Stvaranju Treceg Entiteta u BiH

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Osnivanje Hrvatske akademije nastavak politike podjela

image

Ovih dana u Registar udruga u Federaciji BiH upisana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH) sa sjedištem u Mostaru. Analitičari se slažu kako je osnivanje HAZU BiH logičan nastavak politike podjela pa i u akademskom životu u Bosni i Hercegovini

................................................................

..............................................................

Zagrebački "Večernji list" objavio je u današnjem broju Promemoriju koju je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić uputio predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću.

U dokumentu se navodi da "Hrvati trebaju imati entitet u Bosni i Hercegovini, zajednicu županija ili skup općina". Istaknuta je potreba "za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi". Dramatično je upozorio da će Hrvati nestati bez svog entiteta ili zajednice županija!

"Govorimo o institucijama u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću; gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću... Oni koji nam ne daju institucije žele naš nestanak", istakao je, između ostalog, biskup Perić.

Također, traži pomoć od predsjednika Josipovića u organizaciji institucija školstva i obrazovnog sistema po hrvatskom planu i programu, u organizaciji hrvatskih medija, te "institucija gdje će se uspostaviti porezni i fiskalni sistem u kojem će hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika". Također, zahtjeva pomoć u uspostavi institucija koje će osigurati slobodan rad hrvatskih banaka i preduzeća.

U svakom slučaju radi se o zahtjevu za jednom zasebnom teritorijalnom jedinicom sa svim elementima državnosti, a koja u svakom smislu podsjeća na takozvanu hrvatsku republiku "Herceg- Bosnu". Riječ je o paradržavnoj tvorevini koja je proglašena 28. avgusta 1993. godine i koja se pokušala silom uspostaviti u srednjoj Bosni i Hercegovini, a za što se šestorici njenih čelnika sudi u Haškom tribunalu.

"Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinskim hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru BiH, hoće li biti u kontinuitetu ili diskontinuitetu teritorija – podložno je razumnu dogovoru", naveo je Perić.

Mostarski muftija Seid ef. Smajkić u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) tvrdi kako nema sumnje da se radi o pokušaju oživljavanja ideje "Herceg-Bosne" u novim historijskim okolnostima.

"Mi smo to davno identificirali. Jer, to se pred našim očima dešava svaki dan. Nama ne preostaje ništa nego da imamo jedinstven bošnjački blok, i to sam odavno zagovarao. Ovim što je iznio biskup Perić potvrdilo se da smo mi bili upravu kada smo vjerovali da je Katolička crkva glavni protagonista svih događaja u Hercegovini, a kojim se Bošnjaci žele obespraviti. Crkva se do sada krila iz kulisa i iza scene diktirala političko djelovanje. Zahtjevi Perića objašnjavaju zašto nije slučajno postavljanje križa na brdu Hum iznad Mostara 2000. godine. Samo naivni mogu vjerovati da se tada obilježavala godišnjica smrti Isusa Krista. Riječ je o pokrštavanju Mostara i na tome se istrajava i sada", rekao je za agenciju Anadolija muftija Smajkić.

On kaže kako vjeruje da će hrvatski predsjednik Josipović, ipak, zadržati mjeru opreza i pokazati svoju umješnost u vođenju politike.

"Josipović je to potvrdio dolaskom u Ahmiće koji su simbol žrtava politike o kojoj mi govorimo. Vjerujemo da je Josipović mudar političar i da neće nasjesti na ove trikove.

Istovremeno,  mi ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci padnu u zagrljaj hrvatske politike. Jer ovdje nije u pitanju samo Mostar, već cijela Hercegovina. Mi to ne smijemo dozvoliti. Bošnjaci su svojim stalnim povlačenjem, a u cilju očuvanja mira na ovim prostorima, došli na poziciju sabijenosti na uskom prostoru. No, mi sada nemamo šta izgubiti", rekao je Smajkić za AA.

Predsjednik Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) dr. Zijad Hadžiomerović kaže da je dopis biskupa Perića Josipoviću potvrda da se ništa nije promijenilo u hrvatskoj politici u BiH.

"Ciljevi su isti, samo se koriste druga sredstva. Na sceni je pokušaj uništenje Bošnjaka na ovim prostorima i borba za opstanak, a koja je najočitija ovdje u Mostaru", rekao je Hadžiomerović.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

30.09.2012.

ŠEVAL KOVAČEVIĆ: "HRVATSKA JE ODAVNO IZVRŠILA POMORSKU AGRESIJU NA BiH"

Kovačević: "Hrvatska je odavno izvršila pomorsku agresiju na BiH"

imageKrug 99 / Arhiv

....................................................

Republika Hrvatska je odavno izvršila pomorsku agresiju na BiH, a izgradnja Pelješkog mosta preko teritorijalnih voda koje iz Neuma u obliku koridora idu u međunarodne vode dodatni je problem i BiH zbog toga mora pustiti glas protesta.

Rekao je to u nedjelju Ševal Kovačević, zamjenik predsjednika Pomorskog društva BiH i vršilac dužnosti predsjednika tog društva, govoreći na redovnoj sesiji "Kruga 99" u Sarajevu o temi "Bosna i Hercegovina - pomorska država?".

- Tražimo da se odamah uputi protestna nota EU i Republici Hrvatskoj za jednostrano proglašenje unutrašnjih voda u akvatorijumu Neum i zbog toga što se pristaje da se Hrvatskoj daju sredstva za feasibility studiju za gradnju Pelješkog mosta. Takvim pristajanjem Evropa jednostrano proglašava da su to unutrašnje vode RH. Vijeće ministara treba da preko državnog pravobranioca naredi prikupljanje dokaza da se pripremimo za abitražu na međunarodnom sudu, ali se bojim da je za to možda kasno jer Hrvatska 30. 6. 2013. ulaze u EU, kazao je Kovačević.

On je naglasio da Hrvatska nije spremna pristati ni na kakvo pomorsko razgraničenje, osim BiH, ni sa Slovenijom, a ni sa Crnom Gorom.

Također je je podsjetio da sporazum Tuđman - Izetbegović nije riješio prvo pitanje međunarodnog plovnog puta BiH iz neretvanskog akvatorijuma, putem neretvanskog kanala, korčulanskog kanala, do otvorenog mora, kao ni razgraničenja u isključivom ekonomskom pojasu.

Ibrahim Bušatlija, član Pomorskog društva BiH, naglasio je da otoci Veliki i Mali školj i rt Kleka i po ranijim državnim ugovorima pripaduju BiH i da tu nema diskusije, što je potvrđeno i u sadašnjim političkim krugovima Hrvatske.

-  Tu je drugi problem. Tamo je povučena granica tako da se iz BiH ne može izaći na otvoreno more. Mi imamo pravo, po konvenciji UN-a, na otvoreno more. Otvoreno more se osigurava tako što međunarodni faktor, odnosno međunarodni sud odredi koridor milju i po širine od Neuma do kraja Brača, Hrvara, Korčule i tamo je izlaz BiH na more.

- Taj koridor je suverenitet BiH i ako se tamo šta pravi krši se suverenitet džave, a Pelješki most je to. Znači prvo treba preko međunarodnih faktora da se odredi taj koridor i onda se preko njega ništa ne bi moglo praviti jer bi to bilo nasrtanje na državu BiH, kazao je Bušatlija.

Hrvatska, kako je dodao, treba da povezuje svoju teritoriju, ali ne može praviti most od Komarne do Pelješca visine 35 metara pa da onda brodovi koji nose kontejnere, ratni brodovi i veliki kruzeri ne mogu ući u Neum, jer to koči i privredu BiH i njen društveni život, naglasivši i da su mostovi te vrste u svijetu viši od 64 metra.

Kemal Karkin, bivši uposlenik Ministarstva komunikacija i prometa BiH i voditelj Stručne skupine za razgovore s Republikom Hrvatskom, rekao je da je prvobitni prijedlog Hrvatske bio da Pelješki most bude visok 35 metara i širok 150 metara plovnog puta, ali da je nakon toga, 2006. i 2007. godine, postignut dogovor da most bude visok najmanje 55 metara i širok najmanje 200 metara te da mu nije jasno odakle sada ponovo mijenjanje tih dimenzija u prvobitno stanje.


(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

JOŠ JEDNA VELIKA POBJEDA SDA U BORBI ZA PRAVA GRAĐANA

Još jedna velika pobjeda SDA u borbi za prava građana

imageBakir Izetbegović

.................................................

SARAJEVO - Iz Stranke demokrstaske akcije (SDA) u nedjelju je saopćeno da je Ustavni sud BiH preispitao sporne i štetne odredbe Zakona o državljanstvu na zahtjev predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i člana Predsjedništva SDA Bakira Izetbegovića.

- Prema tim odredbama, državljani BiH, koji pored bosanskohercegovačkog imaju i državljanstvo zemlje sa kojom BiH nema potpisan bilateralni sporazum, moraju se odreći jednog državljanstva. Takve odredbe su neustavne i diskriminatorske. Zbog njih bi, početkom naredne godine, BiH izgubila više od milion državljana, mahom izbjeglih i prognanih, koji su život nastavili van domovine. Nakon što ih je preispitao, Ustavni sud BiH je poništio takve odredbe, a Bosanci i Hercegovci širom svijeta zadržat će pravo na državljanstvo svoje zemlje, kaže se u saopćenju SDA.

U saopćenju te političke partije se dodaje da je, u roku od mjesec dana, ovo već druga zaredom pobjeda probosanske politike SDA pred Ustavnim sudom BiH.

SDA podsjeća da je Ustavni sud BiH, a na zahtjev predsjednika Sulejmana Tihića, nedavno donio odluku kojom se manjem bh. entitetu oduzima pravo raspolaganja državnom imovinom na području RS-a, što se smatra najvažnijom odlukom tog suda od njegovog osnivanja.

- Ujedno, to je i velika pobjeda SDA u očuvanju cjelovitosti i nezavisnosti BiH. Borba za BiH i njene građane ne vodi se glasnim i prijetećim govorima, izmišljotinama i podvalama. Postoje Ustav, zakoni i institucionalni mehanizmi kojima se treba služiti, kako bi se spriječila svaka eventualna odredba ili zakon koji bi bili na štetu zemlje ili građana, a SDA je u više navrata dokazala da upravo to i radi, ističe se u saopćenju SDA.


(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

USTAVNI SUD BiH PONIŠTIO ODREDBE ZAKONA O ODRICANjU OD DRŽAVLjANSTVA

Ustavni sud BIH poništio odredbe Zakona o odricanju od državljanstva

imageUstavni sud BiH

...............................................

SARAJEVO - Ustavni sud BiH poništio je danas na plenarnoj sjednici odredbe Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine prema kojim su se bosanskohercegovački građani koji žive u drugim državama a s kojima BiH nema potpisane bilateralne ugovore morali odreći jednoga od državljanstava.

Nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zadanom roku ispoštovala odluku suda iz novembra prošle godine kojom su proglašene neustavnim odredbe zakona, Ustavni sud BiH je tačke 17 i 39 proglasio ništavnim, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Zahtjev za preispitivanjem tih odredbi zakona uputio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Po tim odredbama državljanstvo BiH se gubilo dobrovoljnim stjecanjem drugog državljanstva ako BiH s tom zemljom nema sklopljen bilateralni ugovor te ako se građani BiH o tome ne izjasne u roku od petnaest godina od donošenja Zakona o državljanstvu BiH. Te odredbe su stavljene izvan snage, a ta odluka će stupiti na snagu objavom u Službenom listu BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

30.09.2012.

BOJKOT OSKAROVCA LUSTIGA ZBOG NAVODNOG VRIJEĐANjA KRŠĆANSTVA

Bojkot oskarovca Lustiga zbog navodnog vrijeđanja kršćanstva

Branko Lustig

Branko Lustig

....................................

Bojkot u neizravnoj organizaciji ravnatelja  osnovnih škola, i uz naknadnu  potporu kninske gradonačelnice  - eto,  to se dogodilo dvostrukom oskarovcu, Hrvatu židovskog podrijetla i samome žrtvi holokausta Branku Lustigu u Kninu, gdje je u sklopu turneje po hrvatskim gradovima došao poučavati osnovnoškolce o holokaustu.

Nakon što je u Zadru prikazao film o životu židovskog dječaka koji će stradati u Auschwitzu, jedna je učiteljica kazala kako joj je zasmetalo dječakovo razmišljanje u filmu gdje on kroz zatvorske rešetke gleda prekrasnu baroknu crkvu i pita se kako to da su oni koj su je izgradili ubijali ljude -  od križarskih ratova do danas, i kazala da kršćani nisu ubijali. O tome Branko Lustig za naš radio kaže:

„Na to sam ja njoj rekao: 'Ja se s vama slažem. Kršćani nisu ubijali Židove, ali kršćanski ratnici su već u križarskim ratovima ubijali muslimane . Čovjek je čovjek – svejedno da li je musliman, Židov, pravoslavan ili katolik.“

Tada je dodao i kako za njega bog ne postoji, jer  - da postoji - ne bi dopustio ni holokaust niti Srebrenicu.

„Odmah su me 'Slobodna Dalmacija' i ostale novine napale zašto sam to rekao. A dan kasnije u Kninu, gdje smo imali zakazano predavanje i prikazivanje tog istog filma, nije došlo niti jedno  od 350 djece koliko su nam rekli da će doći. Duboko povrijeđeni napustili smo Knin. Ovo je sada četvrta godina da hodam po Hrvatskoj i učim djecu što je holokaust, i to mi se prvi puta dogodilo...“, kaže Lustig.

Bojkot je bio u neizravnoj organizaciji ravnatelja dviju kninskih osnovnih škola. Naime, ravnatelji tih škola nisu ništa izrijekom zabranili, nego su samo rekli da škola neće organizirati posjet filmu, nego da se može ići individualno, iako se projekcija održava u vrijeme nastave. 

Rezultat – došlo je troje djece i par učitelja koji su odmah i otišli, da ih netko ne vidi, prepričava nam Lustig.

Dodatnu težinu svemu daje izjava kninske HDZ-ove gradonačelnice Josipe Rimac, koja je kazala da ona nije nadležna za školstvo, ali da „kao gradonačelnica i katolkinja ne podržava  prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca.“

Inače, resorno ministarstvo je, temeljem mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, dalo neobvezujuću preporuku za film. Kako objašnjavaju u ministarstvu, stvar je školskih ravnatelja hoće li film prikazivati ili ne.

Preporuka Agencije govori da film govori o holokaustu na način koji je pristupačan djeci, ali u isto vrijeme upozorava da djecu treba pripremiti na sadržaj filma, projekciju organizirati uz prisutnost stručnjaka i nakon filma obavezno razgovarati sa djecom.

Lustig od kampanje ne odustaje i sljedeći mjesec odlazi u Dubrovnik.

„Čini se da se Hrvatska sasvim dobro uklapa u svjetski trend netolerancije“, kazao je za naš radio govoreći o tom problemu politički analitičar Marinko Čulić.

"Moj je dojam da smo mi dobili čistu repliku ovog slučaja 'Pussy Riot' u Rusiji i ovog filma 'Nevinost muslimana'. Mi se volimo rugati muslimanima da divlje reagiraju na osnovne umjetničke slobode, slobode izražavanja itd, volimo se rugati Rusima na istu tu temu, a zapravo smo – potpuno isti!“, zaključuje Čulić.

 

30.09.2012.

NOVO SPORTSKA SEZONA U REGIJI: NASTAVLjENI NAVIJAČKI ISPADI

Nova sportska sezona u regiji: Nastavljeni navijački ispadi

Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.

Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.........................................................................

Sportsko huliganstvo sa tragičnim posljedicama prije skoro trideset godina rođeno je u Velikoj Britaniji i uglavnom se vezivalo za engleske navijače…. Kulminiralo je tragedijom na Hejselu koja se dogodila 29. maja 1985. godine u Briselu kada je poginulo 39 navijača Juventusa i 400 ih je povrijeđeno.

Ovo će ostati upamćeno kao moža najveća fudbalska tragedija svih vremena. Riječ je o finale Kupa Šampiona između Liverpula i Juventusa kada su navijači Liverpula probili ogradu i sabili Juventusove fanove u kraj, što je prouzrokovao pad zida od tri metra,  te naknadni obračuni noževiam i kamenicama.

Sve je rezultiralo zabranom igranja engleskih timova u evropskim takmičenjima određeni broj godina, a engleski su navijači u matičnoj državi postali ljudi ljudi sa detaljnim dosjeima. Britansku praksu kontrole navijača u međuvremnu su, radi sprečavanja huliganstva preuzele sve ostale države koje se sa ovom pojavom bore.     

Da su Britanci naučili lekciju govori sljedeći primjer:

Prošle se sedmice, u nedjelju 23 spetembra, navršilo se 20 godina od jedne druge tragedije, one na na Hilsborou.Tada je tragično stradalo 96 navijača Liverpula. Pune dvije decenije fanovi konkurentskog Mančester Junajteda pjevali su posprdne pjesme na račun nesreće navijača njihovog najljućeg rivala. A onda je ser Aleks Ferguson rekao da je tog primitivizma dosta! Pozvao je u nedjelju pristalice Mančestera da pokažu poštovanje sjenima poginulih navijača Liverpula.

U kolumni za Radio vezu, urednik Radio Antene M Darko Šuković zaključio je da je nedjeljni meč na Enfild Roudu predstavljao apsutni uspjeh lekcije iz ljudskosti. Nijedan zvižduk nije pokvario odavanje pošte žrtvama sa Hilsboroua, iako je na stadionu bilo barem desetak hiljada Junajtedovih pristaša.

Na Balkanu je, pak, sportski huliganizam još početkom 90-ih poprimio savim druge oblike, možda i opasnije one političke. Divljanje na sportskim terenima postalo je uvertira za ratove, etničko čišćenje i genocid koji će uslijediti.

I iako se to već godinama unazad nepogrješivo detektovalo, a države regiona pod pritiskom sve većeg nasilja sa tragičnim posljedicama usvojile neke zakone i mjere za sankcionisanje navijačkog divljanja, huliganski ispadi i dalje gotovo na sedmičnoj bazi pune stranice medija.   

“Nož žica Srebrenica”, “Za dom spremni“, “Ubij, zakolji, da Hrvat ili Srbin ne postoji”, te klicanje osuđenim i optuženim ratnim zločincima, u posljednje vrijeme pogrdne prijetnje LGBT populaciji i dalje je mnogo omiljeniji repertoar navijačkih grupa, nego pjevanje himni timovima po čijim se navijačkim grupama zovu.  

Prećutno tolerisanje vlasti

Početak nove sportske sezone na startu su obilježili navijački ispadi.

U Srbiji već dugo prva asocijacija na navijače nisu zaljubljenost u sport ili želja za uspehom sportskog kluba koji prate, već divljanje koje za epilog nerijetko ima i gubitak života, a gotovo je po pravilu praćeno nacionalističkim i šovinističkim porukama i ispadima.

Huliganstvo je često prećutno ili direktno podržavano i od strane državnih funkcionera, a njihovo je kažnjavanje uglavnom na ivici zakonskog minimuma. Kako huliganima stati na put analizira Ognjen Zorić.

Mjesec nakon ukidanja odluke o zabrani gostujućih navijača na utakmicama Premijer lige BiH huliganstvo je ponovo eskaliralo. Navijački neredi bilježe se iz kola u kolo. Nacionalistički povici, transparenti, te masovne tuče samo su mali dio navijačkih pohoda bosanskohercegovačke omladine.

Sagovornici Selme Boračić u tekstu Novi huliganski pohodi tokom Premijer lige BiH konstatuju da je naprosto riječ o reflektovanju ukupne situacije u kojoj se društvo nalazi a u kojem političke elite ne rješavaju ni najelementarnije probleme društva.

Hrvatski su sportski klubovi a posebno Nogometni savez Hrvatske zbog divljanja njihovih navijačkih grupa, to jeste šovinističkih, nacionalističkih i rasističkih ispada, više puta debelo kažnjeni po džepu.

No to još uvije nije bilo dovoljno otrežnjujući za sportske fanove, od kojih po neki, kao na primjeru zagrebačkog Dinama vode svoje male ratove sa upravom kluba. Huliganstvo po sportskim terenima se ne može iskorijeniti samo državnom represijom – ocjena je većine sociologa, novinara i pripadnika navijačkih skupina iz analize Ankice Barbir Mladinović Huliganstvo i sport: Nasilje kao model ponašanja.

Nedavno je crnogorska sportska publika pružila jedan svijetli primjer i sportskog i fer-play ponašanja na terenima. U uzvratnoj košarkaškoj utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Srbije, crnogorska publika je u dvorani Morača burnim aplauzom ispratila intoniranje himne Srbije, a samo 10 dana ranije, u beogradskoj Areni, crnogorska je himna dočekana salvama zvižduka i uvreda od strane navijača Srbije.

No, da navijači u Crnoj Gori znaju da se ponašaju nesportski, pokazalo se ni nedelju dana nakon toga, kada su od strane navijačke grupe Varvari napadnuti autori LGTB spota. Varvari su ustvrdili da im je sve podmetnuto, ali su ponovili niz uvreda na račun LGTB populacije, koje su i ranije iznosili.

Dvodecenijska društvena izolacija je uzrokovala da mnogi mladi ljudi u Crnoj Gori razviju privrženost navijačkim grupama i radikalnom konzervativizmu koji je često praćen agresivnim ponašanjem. Međutim, sportski huliganizam nije pojava, a drastični primjeri su na nivou incidenata i to bez značajnih posljedica po ljude i imovinu, piše Esad Krcić u tekstu Navijači u Crnoj Gori ostali izvan politike.

 

30.09.2012.

ISUS, RISTO I GEJ PARADA

Krivotvoriteljstvo

Isus, Risto i gej parada

 
Photo: MC

.....................................

Sada vidimo da Risto uopšte nije citirao Isusovu izreku. On ju je suštinski izmenio. Isus ne govori protiv ljudi koji nemaju dece, već protiv onih koji ne čine dobra dela. Isus kao da govori o Ristu Radoviću. On nosi smernu odeću ali iznutra nije nimalo krotak. Govor mržnje odaje ga. On hvali najveće zločince iz prošlog i pretprošlog rata, on likuje na grobu ubijenog premijera Đinđića. On prezire "truli mir", on priželjkuje novi rat na Balkanu. Pokušao je da zloupotrebi Isusove reči protivu drugih ali one se vratiše protivu njega

Kako se bliži beogradska parada ponosa u glavi nam odzvanjaju reči jednog od jahača apokalipse: "Drvo koje ploda ne rađa siječe se i u oganj baca".

Glasnogovornik kleropolitičke organizacije Risto Radović je upotrebio ovu, navodno Isusovu izreku, protiv homoseksualaca, praveći opasnu analogiju da su oni jalovi, te ih treba seći i u oganj baciti.

Zanimljivo da su naši prosvetitelji upravo ovom izrekom kritikovali njemu slične crkvene neženje. Dositej Obradović u svom Životu i priključeniju koristi Isusovu parabolu o "neplodnom drvetu" protiv neženjenih kaluđera, koje treba ukinuti, a manastire "u škole, u bolnice i u vaspitališta sirote narodne dece preobratiti".

Homoseksualce i crkvene neženje (monahe i episkope) povezuje to što su jedine dve društvene grupe koje ne ispunjavaju svoju reproduktivnu funkciju. U smislu seksualne produktivnosti, oni su "jalovo drvo". Koristeći ovu izreku protiv homoseksualaca, Risto je osudio samog sebe. Drvo je koje ploda ne rađa.

Međutim, Isus ovom izrekom uošte nije mislio na biološku plodnost. On pričom o drvetu i plodovima daje uputstvo za otkrivanje "lažnih proroka", koji dolaze u smernoj odeći, a iznutra su zveri. Poznaju se po plodovima, kao što se svako drvo poznaje po svom plodu. Dobro drvo daje dobar plod, a rđavo rđav. S trnja se ne bere grožđe. Dobar čovek iz svoga srca iznosi dobro, a zao čovek iz obilja svoga srca iznosi zlo. Isus zaključuje:

"Svako drvo, koje ne rađa dobra ploda, seče se i u vatru baca."

Sada vidimo da Risto uopšte nije citirao Isusovu izreku. On ju je suštinski izmenio. Isus ne govori protiv ljudi koji nemaju dece, već protiv onih koji ne čine dobra dela. Isus kao da govori o Ristu Radoviću. On nosi smernu odeću ali iznutra nije nimalo krotak. Govor mržnje odaje ga. On hvali najveće zločince iz prošlog i pretprošlog rata, on likuje na grobu ubijenog premijera Đinđića. On prezire "truli mir", on priželjkuje novi rat na Balkanu. Pokušao je da zloupotrebi Isusove reči protivu drugih ali one se vratiše protivu njega.

On osudi samog sebe. Drvo je koje ne rađa dobra ploda.

Prema merilu koje je sam izabrao, Risto bi završio u vatri. Ja mu ne želim ništa slično. Želim mu da živi i pusti druge da žive.

*Tekst prenosimo sa sajta Peščanika.

 

30.09.2012.

BILjANA PLAVŠIĆ, PRVA RATNA ZLOČINKA OSUĐENA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Biljana Plavšić, prva ratna zločinka osuđena nakon Drugog svjetskog rata
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
.................
29.09.2012.
................
Dama krvave duše lažnom katarzom prevarila Hag
Biljana Plavšić u Hagu: Ledena maska nije se nikako uklapala u gest pokajanja 
FOTO: AFP

...................................................

 

Rimski filozof Lucije Anej Seneka (umro 65. godine, p. n. e.) kazao je: "Mali se zločini kažnjavaju, a veliki pronose u trijumfu". Ova prastara misao na našim prostorima je posebno upotrebljiva u slučaju Biljane Plavšić, ratne zločinke koja je, zahvaljujući lažnoj katarzi, za velike zločine dobila i odslužila malu zatvorsku kaznu.

Vrata genocida

Plavšić, uz Karadžića, Mladića, Krajišnika i Koljevića, spada u red najodgovornijih osoba iz vrha bosanskih Srba za ubistva desetina hiljada ljudi tokom agresije na RBiH. Ljubeći se sa zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom u Bijeljini dok je na ulicama ovog semberskog grada ležalo na desetine ubijenih Bošnjaka, Biljana je kao tadašnji član Predsjedništva BiH još 3. aprila 1992. godine odškrinula vrata genocida.

Ova sarajevska profesorica, prijeratni dekan na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu posebno se isticala propagiranjem nacionalne i vjerske diskriminacije, pa je jednom izjavila: "Ja sam biolog, poznajem genetiku i pouzdano znam da su Srbi i muslimani genetski tako strukturirani da ne mogu da žive zajedno. Etničko čišćenje je prirodni fenomen i to nije ratni zločin".

Malo je osoba čija ratna biografija sadrži toliko ekstremizma, surovosti, laži, lažnog predstavljanja, dvoličnosti, licemjerja i prevare kao što je to u slučaju ratne zločinke Biljane Plavšić. Dobrovoljno se predala Haškom tribunalu 10. januara 2001. godine. Odlazak je izveden bez prisustva medija i gotovo u tajnosti, jer čak ni komšije u Banjoj Luci nisu primijetile kad je napustila stan. Prethodno je u Beogradu posjetila brata Zdravka i s njim provela Božić. 

Nakon što je 30. septembra 2002. godine s Tužilaštvom sklopljen sporazum o priznanju krivice, 2. oktobra 2002. Plavšić se izjasnila krivom za progone bosanskih muslimana i Hrvata na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, tj. zločin protiv čovječnosti.

U završnoj riječi pred Tribunalom u Hagu 18. decembra 2002. Plavšić je izrekla sljedeće riječi "pokajanja":

- Put i primjer Svetog Save su slijedile velike srpske vođe, čak i u današnjem vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima. Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom posljednjeg rata. Vjerujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima - premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubijedio naš narod da je svijet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada, tog rukovodstva su jasni: grobovi, izbjeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svijetu, koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera.

Biljana Plavšić osuđena je 27. februara 2003. na 11 godina zatvora. Presudu je saslušala bez ispoljavanja emocija, gotovo ne trepnuvši. U komentarima presude pojedinci bliski Tribunalu primijetili su tu ledenu masku koja se nikako ne uklapa u gest pokajanja i međuetničkog pomirenja.

S druge strane, osoba bliska Biljani Plavšić tvrdila je banjalučkim medijima da je ona i tada ostala dosljedna sebi, nije htjela da pokaže slabost, ali je bila u šoku. Naime, ona je, na osnovu nečijih uvjeravanja, očekivala kaznu od samo pet godina zatvora. Poslije izricanja presude, Plavšić nije htjela ni da se pozdravi sa svojim američkim advokatima. Kada je sklopila nagodbu s Tribunalom i priznala tačku za zločine protiv čovječnosti za svoju ulogu u vođenju rata i izrazila "kajanje" u zamjenu za odbacivanje sedam ostalih tačaka optužnice, uključujući i dvije za genocid, Plavšić je igrala svoju prljavu igru.

Osnovna greška

U intervjuu koji je iz zatvora "Hinsenberg" u Orebru u Švedskoj dala Alternativnoj televiziji (ATV) iz Banje Luke zločinka je priznala da je tada lagala, jer nije mogla dokazati svoju nevinost, kao i da nije mogla pronaći svjedoke koji će svjedočiti u njenu korist.

Bivša glavna tužiteljica Tribunala u Hagu Karla del Ponte (Crala) u svojoj knjizi "Lov, ja i ratni zločinci" tvrdi da ju je Biljana Plavšić žestoko, podmuklo i najbezobraznije prevarila. Kako navodi Del Ponte, Plavšić je priznala krivicu, a bivša tužiteljica očekivala je tada da Biljana bude ključni svjedok protiv Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih optuženika iz Srbije i BiH, navodeći da je ona prisustvovala sastancima s Miloševićem kao i razgovorima Karadžića i Mladića, te da je imala priliku saznati važne detalje o vezama Miloševića i političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba. Del Ponte se sastala s Plavšić neposredno po njenom dolasku u Hag.

- Sjedile smo u mojoj kancelariji i pušile cigarete. Sjećam se da sam joj ponudila paklicu mojih "marlboro gold", američke proizvodnje, misleći da vjerovatno teško nabavlja prave "marlboro" cigarete u holandskom zatvoru i da bi takav gest mogao da bude koristan.
Pokušala je da razgovara sa mnom kao žena sa ženom - piše bivša glavna haška tužiteljica.

Del Ponte je nekoliko mjeseci kasnije pristala na dogovor koji su tužioci postigli s Biljanom o njenoj izjavi o priznanju krivice i odlučila povući optužnicu za genocid.

- Moja osnovna greška bilo je to što je nisam obavezala da pismeno prihvati da svjedoči protiv drugih osumnjičenih. Vjerovala sam njenim usmenim uvjeravanjima i bila sam prevarena - piše Del Ponte.

Koliko je "dama krvave duše", kako je prozvaše tokom suđenja neki strani izvještači pred Haškim sudom, i u svojoj knjizi "Svedočim" lagala o "svojoj netrpeljivosti" prema Radovanu Karadžiću, najbolje pokazuje informacija od 7. avgusta 2008. kada je javno najavila da nakon Krajišnika i Miloševića neće svjedočiti ni protiv Karadžića.

Osam godina, devet mjeseci i 17 dana nakon što se predala Haškom tribunalu, ratna zločinka Biljana Plavšić, po starom običaju Haškog suda da pusti osuđene zločince, pa čak i ako prevare sud odbijajući da svjedoče, nakon dvije trećine odslužene kazne izašla je na slobodu 27. oktobra 2009. godine. Slavodobitno ju je dočekao Milorad Dodik.

Danas Plavšić živi u staračkoj samoći svog beogradskog doma i svake godine prisustvuje odavanju počasti Draži Mihailoviću jer, kako kaže "uvijek mu se divila i slijedila njegov put ka odbrani srpstva".

Bez obzira na sve, historija će upamtiti da su iza zločinke Biljane Plavšić ostali mnogobrojni bosanski grobovi nevinih, silovane žene, stotine hiljada izbjeglih i ucvijeljenih, da je bila prva žena osuđena za ratne zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata i da će se uvijek ubrajati u XXL zločince novije historije čovječanstva.

Mandić: Svetila se jer ju je ostavio ljubavnik - musliman

Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS, svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu u junu 2010. godine, optužio je Biljanu.

- Biljana je mnogo stvari radila iz osvete. Ona je pred sam rat doživjela tešku traumu, jer je bila ostavljena žena. Samo nekoliko nas je znalo za tu njenu depresiju, jer je ostavio ljubavnik koji je bio musliman - svjedočio je Mandić.

Mala kazna za velike zločine

Umjesto 25 godina zatvora, koliko je tražila optužba, Biljana je, zahvaljujući Karli del Ponte, osuđena na mizernih 11. Nakon što je nagrađena malom kaznom za velike zločine, Biljana više nije imala nikakvu obavezu prema Hagu, jer napismeno ništa nije potpisala, tako da je odbila da svjedoči protiv Momčila Krajišnika i Slobodana Miloševića.

Del Ponte: Zaslužna za nagradu Biljani 

Del Ponte je tada, navodno, tražila od Tužilaštva da podnese zahtjev za reviziju procesa protiv Biljane Plavšić.

- Moji zamjenici su mi rekli da će to biti nemoguće i da je "ono što je učinjeno, učinjeno" - tvrdi Del Ponte.

 

30.09.2012.

ODLUKA USTAVNOG SUDA SRBIJE: ČETNICI NISU BILI UČESNICI NOB

Odluka Ustavnog suda Srbije

Četnici nisu bili učesnici NOB

 
Photo: Stock

Ustavni sud Srbije (USS) ocenio je neustavnom uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005, prema kojoj je se članovi Ravnogorskog pokreta smatraju učesnicima Narodnooslobodilačkog rata

Četnici nisu učesnici Narodnooslobodilačkog rata!
FOTO: Arhiv
Četnici nisu učesnici Narodnooslobodilačkog rata!

.......................................................

Kako javlja beogradski dnevnik Danas, ovom odlukom USS članovima Ravnogorskog pokreta je uskraćeno  pravo na borački dodatak, ličnu invalidninu, dodatak za negu i pomoć,  ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko lečenje o trošku  države, pravo na ortopedska i druga pomagala. Međutim, oni i dalje imaju  pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.

Takođe, prema  odluci najvišeg suda u zemlji, članovi Ravnogorskog pokreta imaju pravo  na dobijanje „Ravnogorske spomenice 1941“ i to pod uslovom da su u  Jugoslovensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, stupili u  periodu od 17. aprila 1941. do 31. decembra 1941. Da bi bili nosioci  ove spomenice potreban je i dokaz da službu nisu prekidali do 15. maja  1945, odnosno do oslobođenja.

Prema nezvaničnim podacima, do 31. jula 2007. godine, kada je bio  krajnji rok za dobijanje Spomenice, podneto je oko 3.000 zahteva. Veliki  problem za njeno dobijanje za mnoge predstavlja nedostatak dokumenata  kojima bi dokazali da su zaista bili članovi Ravnogorskog pokreta tokom  Drugog svetskog rata.

Miodrag Zečević, predsednik Saveza udruženja boraca  Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), kaže za naš list da ova odluka  Ustavnog suda predstavlja dokaz da je prethodna vlast, na čelu sa  Demokratskom strankom, prvobitnu odluku o izjednačavanju partizana i  ravnogoraca donela kako bi se dodvorila koalicionim partnerima.

"Ravnogorski pokret nije bio učesnik Narodnooslobodilačkog rata, već  samo učesnik rata. Oni su kao vojna formacija bili bruka za srpski  narod", ističe Zečević.

Četnovanje ludom radovavanje: Poštovalac lika i kame Draže Mihailovića
Photo: EPA/SRDJAN SUKI

........................................................

Brzo se oglasio Aleksandar Čotrić, potpredsednik četnofilnog Srpskog pokreta obnove, koji ističe da je Ustavni sud za to „nekompetentan i nenadležan”, kao i da je  „sud istorije potvrdio da je Ravnogorski pokret bio antifašistički i  oslobodilački“. To je, kako dodaje, potvrđeno i stavom saveznika u  Drugom svetskom ratu, ali i odlukama Skupštine Srbije iz 2004. godine. O "antifašističkim stremljenjima" Dražine vojske e-Novine su pisale u više navrata.

Pozitivne reakcije u regionu

Vehid Šehić, predsednik Foruma građana Tuzle, rekao je za Danas da ova  odluka Ustavnog suda Srbije ne predstavlja presedan, jer ako se  posmatraju istorijske činjenice koje podržava Evropa, ali i svet,  članovi Ravnogorskog pokreta nisu bili ravnopravni učesnici  Narodnooslobodilačkog rata.

"Ono što je u početku bio pokret  otpora, vrlo brzo je preraslo u saradnju sa okupatorima i zbog toga se o  njima ne može govoriti kao o antifašistima i borcima. Postoje mnogi  zakoni zahvaljujući kojima oni mogu da ostvare svoja prava. Koliko  razumem, ovom odlukom oni nisu preterano oštećeni", ukazuje Šehić.

On  dodaje da su slične odluke donele i mnoge evropske zemlje, uključujući i  Nemačku, koja je svim vojnicima Trećeg rajha odobrila pravo na penziju.

"Ako su bili antifašisti, neka to i dokažu tako što će reći u  kojim su se sve borbama sukobili sa okupatorima. Ne bi bilo u redu  Ravnogorski pokret izjednačavati sa partizanima", naglašava Šehić.

Zoran Pusić, predsednik Građanskog odbora za ljudska prava iz Hrvatske, ističe da se često u zemljama bivše Jugoslavije istorija i istorijski događaji koriste zbog političkih razloga u sadašnjosti. Prema njegovim rečima, slična situacija je bila i tokom 90-ih godina, za vreme rata na prostorima bivše SFRJ, kada su Srbi negirali zločine koje su počinili četnici, a Hrvati negirali genocid ustaša nad Srbima.

"Draža  Mihailović je nesumnjivo bio neko ko je svoju borbu počeo kao borac  protiv fašizma, ali je iz pogrešnih kalkulantskih razloga počeo da  sarađuje prvo sa fašističkom Italijom, a posle pada Italije sa  nacističkom Nemačkom. To su istorijske činjenice koje je teško osporiti",  ukazuje Pusić.

 

29.09.2012.

STEFAN SIMOSAS: BiH MORA GOVORITI JEDINSTVENIM GLASOM AKO ŽELI NAPRIJED

Simosas: BiH mora govoriti jedinstvenim glasom ako želi naprijed

image

SARAJEVO - "Evropska unija (EU) je veoma zainteresovana za BiH i ona je visoko na našoj listi prioriteta, ali EU je prilično nezadovoljna napretkom BiH u smislu ispunjavanja uslova za članstvo u EU“, rekao je danas šef političkog odjela u Uredu specijalnog predstavnika EU u BiH Stefan Simosas na međunarodnog konferenciji Panevropske unije BiH "BiH u EU – EU u BiH“ koja se održava u Sarajevu.

Simosas smatra da su makroekonomska i finansijska pitanja ponekad veoma teška za riješiti u BiH, ali da su rezultati promocije EU-a u BiH dobri jer 75 posto stanovnika podržava ulazak BiH u EU.

"Čini mi se da je sva diskusija o podršci stanovništva vrlo optimistična, ali što se tiče ispunjavanja uslova tu ima puno toga da se uradi. Osim potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nije se ništa bitno desilo i ne vidimo da će se išta bitno desiti u bližoj budućnosti“, kazao je.

Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju počeli su 2005. godine, ali do danas taj sporazum nije ratificiran.

"To je velika šteta jer nakon poleta 2008. i 2009. ovo nam pokazuje taj zastoj koji se desio u BiH, zbog čega postoji velika zabrinutost u EU-u“, dodao je Simosas.

Od kraja rata 1995. godine sve članice EU-a su uložile oko šest milijardi eura u BiH i to je jedna vrsta pomoći BiH da napreduje u agendi ispunjavanja kriterija za pristup EU.

"Još uvijek najveći trgovinski partner Bosni i Hercegovini je Evropska unija. To je važna stvar o kojoj trebamo voditi računa naročito sada kada Hrvatska ulazi u EU. Moramo osigurati da prekogranični trgovački putevi budu što je moguće prohodniji“, kazao je Simosas.

Dodao je da postoji mnogo poteškoća koje EU nastoji otkloniti, ali da su bh. vođe i političari ti koji moraju iznijeti glavni teret.

Sljedeći korak EU-a je ratificaranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, „ali mora biti jasno da će preduvjeti ostati i BiH se ne može krenuti naprijed bez implementacije presude "Sejdić-Finci".

Poručio je da BiH mora naći način da koordinira po pitanjima EU problema, navodeći da ne postoji koordinacija među EU autoritetima u BiH.

"BiH mora biti u stanju govoriti jednim jedinstvenim glasom. Ne možemo imati dva, tri ili 14 glasova koji govore o integraciji. To se možda događalo do sada, ali se ne može događati u budućnosti, i to je nešto što se mora promijeniti ako BiH želi da ide naprijed u integraciju“, rekao je Simosas.

Sve ove rasprave i negativne retorike o praćenju integracija u EU smatra da očito ne pomažu.

Fokusirajući se na to kako se Evropska unija bavi BiH, podsjetio je da je od 1996. EU bila fokusirana na rekonstrukciju i ponovnu izgradnju BiH. Nakon toga s političke strane i političkog uključenja Evropske unije u procese 1999. godine je započeo Proces stabilizacije i pridruživanja.

Prvi put EU je 2000. na sastanku u Zagrebu istakla da sve zemlje u regionu, uključujući i BiH, imaju potencijal da postanu kandidati za EU.

"To je ključ djelovanja Evropske unije u BiH, koja je iskazala svoju predanost budućem članstvu i procesu koji to uključuje. Istovremeno, EU je bila veoma jasna da postoje neki bitni uvjeti koji trebaju biti ispunjeni. Među njima su kopenhaški kriteriji, koji bi mogli postati parametri s kojima biste mogli raditi u budućnosti“, zaključio je Simosas.

(Vijesti.ba/Fena)

........................................................

Terrenoire: EU treba pomoći BiH da ispuni uvjete za ulazak u EU

imageAlain Terrenoire.

SARAJEVO - Bosna i Hercegovina je oduvijek bila evropska zemlja i po svom kulturnom identitetu i geografskom položaju pripada toj zajednici, kazao je danas u Sarajevu predsjednik Međunarodne panevropske unije Alain Terrenoire.

Dodao je da kao takva ima svoje mjesto u Evropskoj uniji, ali i podsjetio da postoje uvjeti koje je potrebno ispuniti, zbog čega "ohrabrujemo bh. političare i institucije da to i urade".

Na konstataciju novinara da su neki rokovi propisani Mapom puta probijeni, te odgovarajući na pitanje da li poslije toga BiH očekuje napredak, Terrenoire je kazao da postoji dvostruki napor koji je potrebno uraditi.

"S jedne strane bosanskohercegovački političari moraju učiniti sve da prevaziđu poteškoće s kojima se susreću, a Bosna i Hercegovina u samoj sebi mora pronaći snagu nakon konflikta i poteškoća kroz koje je prošla da prevaziđe sve probleme. S druge strane Evropska unija mora dati više važnosti integraciji BiH u EU tako što će joj pomoći da ispuni uvjete za ulazak u EU", zaključio je Terrenoire.

(Vijesti.ba/Fena)

....................................................

......................................................

Hannessey: Manjak sudjelovanja BiH u tijelima Vijeća Evrope

imageMary Ann Hennessey

..........................................................

SARAJEVO - Na međunarodnoj konferenciji Panevropske unije BiH „BiH u EU – EU u BiH“ šefica delegacije Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hannessey govorila je o evropskim idejama, praksama i standardima koji se moraju provesti u BiH da bi naša zemlja bila u potpunosti integrirana u Evropu. Kada se objektivno gleda BiH kao članica Vijeća Evrope, istakla je da Vijeće Evrope vidi manjak sudjelovanja u njegovim tijelima, u provedbi preporuka tih tijela, posebno Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO), te savjetničke grupe za zaštitu nacionalnih manjina itd.

U tom smislu, kaže, postoji velika hitnost za provedbu presude u predmetu "Sejdić-Finci", koja čeka na implementaciju već tri godine.

Navela je da se izvana vide nedosljednost provedbi i kršenje ljudskih prava bh. građana.

Bosna i Hercegovina je postala članicom Vijeća Evrope u aprilu 2002. godine i time je krenula na put integracije u Evropu.

„Članstvo BiH je početak njenog puta ka EU, ali nikada nije bilo predviđeno da to bude neka čekaonica ili trening za vladavinu demokracije i vladavinu prava. To je prilika za evropsku integraciju, evropske standarde i zakone u BiH kako bi se ona dalje sama integrirala u Evropu“, istakla je Hannessey.

Deset godina kasnije, kaže, Vijeće Evrope dalo je kredibilitet demokraciji BiH s perspektivom pridruživanja NATO-u i Evropskoj uniji.

Svaki pojedinac može poslati peticiju Sudu za ljudska prava sa znanjem da taj sud sprečava svaku vrstu mučenja, korupcije, i na taj način smatra da BiH sudjeluje u naporima da stvori mrežu mehanizama zaštite ljudskih prava, provedbe pravde, borbe protiv terorizma itd.

Naglašava da Vijeće Evrope našoj zemlji pomaže izravno da zaštiti manjine, da se bori protiv rasizma i netolerancije, za neovisnost prava i medija, kao i za ustavne i obrazovne reforme.

„Put prema Evropskoj uniji mogao bi imati znakove pored puta koji vode prema ovom članstvu, ali sam put je popločan standardima Evropske unije kao što su ljudska prava i demokracija, kao i efikasno upravljanje i obrazovanje. Proces BiH prema integraciji, prema euroatlantskim integracijama, bit će brži i direktniji ako krene popločanim putem svojim članstvom u Vijeću Evrope“, kazala je šefica delegacije Vijeća Evrope u BiH.

Čak i kada BiH postane članica EU, ističe, taj put neće biti gotov. Vijeće Evrope ostaje važan partner čak i za članice EU-a jer te zemlje imaju zajedničke vrijednosti i njihova provedba i praksa čini naš kontinent jedinstvenim u svijetu, kazala je.

Ambicija Vijeća Evrope je postizanje što većeg jedinstva među članicama, kao i provedba vladavine prava i ljudskih prava u cijeloj Evropi, zaključila je.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

29.09.2012.

JELKO KACIN: OVAKVA BiH NE MOŽE PREGOVARATI O PRISTUPANjU EU-u

Kacin: Ovakva BiH ne može pregovarati o pristupanju EU-u

imageJelko Kacin

...................................................

Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin izjavio je kako se Bosna i Hercegovina nalazi među onim zemljama balkanskog regiona u kojima “stvari jednostavno ne idu naprijed” kad je riječ o napredovanju na putu ka Evropskoj uniji.

Kacin, koji  boravi u Sarajevu na poziv Liberalno-demokratske stranke (LDS) BiH, odgovarao je na pitanja novinara agencije Anadolija.

Izvjestilac EP-a, na upit o tome šta očekuje od narednog izvještaja o napretku zemalja regiona ka EU-u, kaže kako u nekim zemljama ima dosta pomaka, u nekim ima napretka ali nedovoljnog, dok u nekim zemljama "stvari jednostavno ne idu naprijed", dodavši da se BiH, nažalost, nalazi među tim zemljama.

"Najveći je napredak Hrvatske za koju postoji mogućnost ne samo da sljedeće godine postane članica EU-a, nego i da dobije svog prvog komesara i svoje stalne članove Evropskog parlamenta. Crna Gora također pregovara o poglavljima 23 i 24, dakle pravosuđe, ljudska prava, medijske slobode i borba protiv kriminala i korupcije. Srbija se uporno bori da dobije datum za početak pregovora, tako da i BiH mora da odradi dio posla za sebe", rekao je Kacin.
Istaknuvši da građani BiH na predstojećim lokalnim izborima trebaju poslati jasnu poruku da im je dosta "nenapretka", Kacin je u razgovoru za agenciju Anadolija izjavio da se politička elita u BiH treba dobro zapitati šta i kako dalje ako ne žele da BiH ostane "slijepo crijevo Zapadnog Balkana".

O izjavi šefa delegacije EU-a u BiH Petera Sorensena o tome da će BiH ući u EU do 2020. godine, Kacin je kazao kako je Sorensen to mogao reći u ime EU-a, ali da nema ovlaštenje da govori u ime BiH.

"Sve dok se BiH ne posveti tom ciljnom datumu i odradi ono što je potrebno, to ne može biti realnost. BiH može napraviti dosta toga, ali ne na ovaj način, sa potpunim urušavanjem i blokadom sistema. Iz te blokade treba izaći i treba nešto napraviti", poručio je.
Kacin je dodao, ukoliko je Srbija posvećena političkom dijalogu sa Kosovom i pronalaženju održivog rješenja za odnose s Kosovom, i BiH može naći održivo rješenje za promjenu svog Ustava.

"A, takva kakva jeste, BiH ne može krenuti sa pregovorima, i to svako treba da zna", ističe Kacin.

Parada ponosa u Beogradu treba biti održana

Kacin je, govoreći za agenciju Anadolija, pozvao srbijanske vlasti da omoguće održavanje "Parade ponosa" u Beogradu 6. oktobra, i da omoguće da se sve manjine bez ograničenja predstavljaju i izjašnjavaju o svojoj ulozi u društvu.

"Mislim da postoji velika mogućnost da dođe do te šetnje, i ako bude, ja ću u petak biti u Beogradu zajedno sa švedskom ministricom EU integracija i još dvojicom evropskih parlamentaraca. Vidite, ono što je prije bilo nezamislivo u Srbiji, sada se ostvaruje. Ta šetnja bi dokazala da je Srbija stvarno posvećena putu ka EU, da ona želi biti dio rješenja, a ne problema, da želi biti motor, a ne kočnica za Zapadni Balkan", kazao je izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju.

Na pitanje o stavu srbijanskih zvaničnika o nepriznavanju nezavisnosti Kosova, Kacin je kazao da su u New Yorku, u UN-u, "po hodnicima istovremeno hodali Catherine Ashton, Tomislav Nikolić, kosovksa predsjednica Atifeta Jahjaga, premijer Hasim Thaci", i da se "u tom trouglu treba tražiti modalitete za dijalog i za rezultate tog dijaloga".

"Treba sačekati da se svi vrate u svoje zemlje i obavijeste javnost, političke partnere i opoziciju o rezultatim dijaloga. Dosta se stvari događa paralelno, jer je Srbija, sada u 100 dana od formiranja vlasti, u situaciji da zaista napravi proboj, da se promoviše i otvori horizonte kojih do sada nije bilo", rekao je Kacin za agenciju Anadolija.

Izvjestilac EP-a za Srbiju u četvrtak putuje u posjetu Kosovu, dok će tokom narednog vikenda boraviti u Srbiji.


(Vijesti.ba/AA)

 

29.09.2012.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA U BiH TREBA IZVRŠITI PRITISAK NA DOMAĆE POLITIČKE SNAGE

Međunarodna zajednica u BiH treba izvršiti pritisak na domaće političke snage

imageKasim Trnka

.........................

SARAJEVO - Na međunarodnoj konferenciji Panevropske unije BiH „BiH u EU - EU u BiH“ danas je u Sarajevu počeo drugi panel o temi "Odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini" kojim predsjedava član Nadzornog odbora Panevropske unije BiH Kasim Trnka.

„Panevropska unija, koja želi da propagira ideju evropskog ujedinjenja, u agendi za današnji skup je naglasila da je pristup evropskim integracijama obaveza domaćih vlasti, ali i da međunarodna zajednica ima odgovarajuće obaveze i odgovornosti prema procesu evropskih integracija“, kazao je Trnka.

To je prvenstveno zbog toga što je međunarodna zajednica kroz mirovne pregovore, kroz Dejtonski sporazum, ustvari nametnula ustavno rješenje institucija Bosne i Hercegovine, koje je 17 godina poslije Dejtona, navodi Trnka, blokiraju i onemogućavaju objektivno brži put prema Evropskoj uniji u odnosu na susjedne zemlje.

„Zato smatramo da međunarodna zajednica ne može naprosto reći 'mi odlazimo iz BiH', ili 'to je isklučivo vaša stvar da riješite taj problem'. Oni nam trebaju pomoći, ne možda na onaj način kako su 1995. godine pomagali - vojnom silom, nego na savremeniji, moderniji način, da potaknu i izvrše pritisak na domaće političke snage, da otklone nedostatke iz ustavnog uređenja, počevši od presude Sejdić-Finci“, rekao je Trnka.

Ambasador i šef Odsjeka za EU pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH Osman Topčagić naglasio je da je prisustvo međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini u postratnom periodu vjerovatno najveće od bilo koje druge slične situacije, navodeći da pritom imamo naglašenu vojnu i civilnu komponentu.

„Prisustvo tih dviju komponenata već nameće zadatak odgovarajuće koordinacije i sinhronizaciju u njihovim stavovima i u njihovom nastupu“, kaže Topčagić.

Mišljenja je da je opći trend da Evropska unija ima sve značajniju ulogu preuzimajući određene funkcije, bilo na vojnom planu, pomoći oko policijskih reformi itd., ali i uopće u procesu evropskih integracija i svim drugim političkim aspektima. Zato, kaže, danas u Bosni i Hercegovini imamo veoma osnaženo prisustvo Evropske unije.

„Ono što nedostaje jest odgovarajuća studija istraživanja s naše strane, koja će reći kakva su naša iskustva kao primaoca takve vrste pomoći, da bi se onda i ta iskustva primaoca pomoći mogla prenositi drugim zemljama koje se nađu u sličnim situacijama“, zaključio je Topčagić.

On vidi snažnu potrebu da se u Bosni i Hercegovini sistematski pristupi ocjeni angažmana međunarodne zajednice i iz toga izvuku odgovarajuće lekcije.


(Vijesti.ba/Fena)

 

29.09.2012.

DRŽAVNA SAHRANA - NASTAVAK OPRAVDAVANjA FAŠIZMA

Borci Drugog svetskog rata povodom sahrane Pavla Karađorđevića

Državna sahrana - nastavak opravdavanja fašizma

 
Photo: Stock

..........................................

Predlažemo da se prekine ova šarada vezana za tretman princa Aleksandra Karađorđevića, koga je bivši Predsednik Republike Boris Tadić javno oslovljavao sa „vaše kraljevsko visočanstvo“

Povodom sahrane Kneza Pavla Karađorđevića koja će se obaviti 6. oktobra, Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata ukazao je, u otvorenom pismu predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću da  “rehabilitacija Kneza Pavla Karađorđevića, Slobodana Jovanovića, Dragiše Cvetkovića, generala Dragoljuba Mihailovića i drugih, nije isključivo pravo državnih organa Srbije, jer su u pitanju ličnosti koja su imale jugoslovenski karakter i značaj, pa je time o njihovoj rehabilitaciji nužan zajednički dogovora novostvorenih država na području bivše SFRJ”.

“U vezi sa državnom sahranom Kneza Pavla Karađorđevića, slobodni smo da ukažemo na posledice.  Za vreme postupka rehabilitacije, SUBNOR je reagovao upozorivši državu i sud da se tim činom osuđuje 27.mart, datum kada je oboren Pakt, zapravo Protokol o pristupanju Kraljevine Jugoslavije fašističkom trojnom savezu, opravdava agresija fašističkih država na KJ učinjena 6.aprila 1941, osuda narodnog ustanka protiv fašističkih okupatora u Srbiji, Sedmojulski ustanak, i osuđuje antifašistička borba naroda Jugoslavije i Srbije i njihov doprinos dat pobedi nad fašizmom. Pošto je rehabilitacija Kneza Pavla Karađorđevića bila povezana sa prenošenjem njegovih posmrtnih ostataka u porodičnu grobnicu na Oplencu, stav SUBNOR je da je to privatno pravo pripadnika dinastije u skladu sa pravilima osnivača te zadužbine kao grobnice srpske i jugoslovenske dinastije Karađorđević”, ističe se u saopštenju.

Subnor podseća da se “prethodni šef države Srbije se stavio na čelo državnog odbora za sahranu”.

“Shvatamo značaj državog kontinuiteta, ali i pravo i potrebu da se preispitaju određeni potezi i odluke predhodne vlasti, ako one mogu da nanesu ozbiljne probleme Srbiji i poremete odnose država na području bivše Jugoslavije, a i, u isto vreme, sa saveznicima iz antihitlerovske koalicije u Drugom svetskom ratu

Mimo ovog pitanja predlažemo da se prekine ova šarada vezana za tretman princa Aleksandra Karađorđevića, koga je bivši Predsednik Republike Boris Tadić javno oslovljavao sa „vaše kraljevsko visočanstvo“ i tiha podela vlasti između Predsednika Republike Srbije i samoproklamovanog „kraljevskog visočanstva“. Treba vratiti dostojanstvo Srbiji kao državi republikanskog oblika vladavine, kako je i određeno našim Ustavom”, naglašava SUBNOR.

 

29.09.2012.

U ČUVENOM SELU BA: BORA ČORBA POSTAO ČETNIČKI VOJVODA

U čuvenom selu Ba

Bora Čorba postao četnički vojvoda

 
Poljupci tople četničke braće: Đorđević i saborac se celivaju
Poljupci tople četničke braće: Đorđević i saborac se celivaju
Photo: 021.rs

......................................................

Frontmen grupe "Riblja čorba" je na Krstovdan, u Crkvi Svetog Ilije Proroka u selu Ba, položio zakletvu i dobio titulu četničkog vojvode, na koju je oduvek čekao. Nakon što je od starijih vojvoda na poklon dobio plaketu (gramatu) i kokardu, Bora Đorđević uveselio je novinare odgovorom na pitanje hoće li kokardu nositi i u Hrvatsku, gde će, kako je ovog leta najavio, sa svojim bendom konačno održati koncert posle pauze od dvadesetak godina, piše tabloid Alo!

"Veoma sam počastvovan ovom prestižnom titulom. Kažu da sam je zaslužio, a ja sam samo ono što bi svaki pravi Srbin trebalo da radi. Moje obaveze su iste kao i ranije, baviću se rok muzikom, održavaću koncerte na kojima ću propagirati Srbiju i srpstvo. Ne moram uvek da nosim uniformu četničkog vojvode, dakle neću nositi ni kapu ni kokardu, ali grb koji imam na ruci, njega nosim. U Zagrebu će se veoma obradovati mojom novom titulom", kaže Đorđević.

U trenutku kada je zvanično proglašen za četničkog vojvodu, iz puške je ispucano tri metka, a na svečanom ručku su se svirale gusle i "Marš na Drinu", kada su sve vojvode ustale na noge. Vojvoda Miša Draić pozdravio je Boru istakavši da mu je žao što se ovako nešto nije desilo dosta ranije. Svi članovi ravnogorskog četničkog saveza, a bilo ih je stotinak, čestitali su čuvenom muzičaru i poklonili mu uniformu.

U trenutku kada su sve vojvode čestitale Đorđeviću, stigao je porukom pozdrav od folkera ekstremiste i vojvode Baje Malog Knindže, koji je iz Republike Srpske muzičaru sa radošću čestitao. Sa svih strana su dolazile poruke i pozivi, a Đorđević je ponosno svima zahvaljivao.

 

 

29.09.2012.

MINISTARSTVO KULTURE ZLOČINA

Artistička ratna akcija

Ministarstvo kulture zločina

 
PHOTO: Ron Haviv

.......................................................

Poseban problem nove kulturne politike je ubrizgavanje patriotizma u obeležavanje raznih kulturnih jubileja, godišnjica, praznika i ostalih svečarskih datuma. Proslava svetog Save promocijom knjige Milana Lukića nije loša ideja, ali na ovom polju Ministarstvo kulture ipak može da uradi mnogo više. Zgodan model pronašlo je rukovodstvo logora Omarska u leto 1992. godine. Povodom posete visokih zvaničnika Republike Srpske, uprava logora organizovala je hor živih kostura koji su danima uvežbavali patriotske pesme poput "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala" ili "Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore". Članove hora ništa nije moglo da spreči da savršeno izvedu svoju muzičku tačku. Na generalnoj probi jedan starac je pogrešio reči, pa je umesto "svud su straže đenerala Draže" otpevao "svud su straže Mihailović Draže". Dirigent je dohvatio dasku sa ekserom i opaučio starca, kojem se ekser zabio u glavu. Iako ranjen i sav krvav, starac je pravilno otpevao pesmu, i na generalnoj probi i na svečanosti. Nema umetnosti bez patnje i bola. Neka to bude ideja-vodilja svim menadžerima u patriotskoj kulturi

Činjenica da je novi ministar kulture Bratislav Petković, poznat po tome što nije poznat, u prethodnom, predportfeljnom životu promovisao knjigu Milana Lukića "Ispovest haškog sužnja" u svojoj Modernoj garaži, raduje svakog iskrenog ljubitelja otvorenih karata. Sklonost "patriotskoj umetnosti" (u koju, logično, spada i ispovedna Lukićeva proza) takođe uliva nadu. Izbor najbližih saradnika dodatno ohrabruje, pogotovo imenovanje Dragana Kolarevića za savetnika, za šta se dotični kvalifikovao uređivanjem ključnog instrumenta Miloševićeve propagandne mašinerije, TV Dnevnika, u periodu od septembra 1994. do oktobra 1997. godine, kao i friškim logističkim pripremama za Prvi srpski kulturni ustanak. Tamne boje na ovu idiličnu sliku nanosi Petkovićeva kolebljivost i spremnost za posipanje pepelom po glavi, koju je ispoljio odricanjem od intervjua "Politici" (u kojem se založio za pomenutu koncepciju patriotske umetnosti), kao i brzometnim prihvatanjem titule koju mu je vazelinski prišio Jovan Ćirilov ("ministar svih tendencija"). A taman smo se ponadali da će se kulturna politika najzad zvanično uskladiti sa vlažnim snovima političara i mentalnim stanjem nacije, te da će otvoreno raditi na poricanju zločina koje je Srbija počinila devedesetih godina prošlog veka i promovisati isključivo pregaoce i stvaraoce artističke ratne akcije. To je najmanje što se moglo očekivati od ministra koji preporučuje za čitanje pisanije čoveka koji se u oštroj konkurenciji izborio za mesto jednog od desetak najvećih monstruma među srpskim zločincima, čoveka koji je organizovao masovno silovanje bošnjačkih zarobljenica u motelu "Vilina vlas"; spaljivao žene, decu i starce; oteo putnike iz voza u Štrpcima i streljao ih na obali Drine, i uopšte ispoljavao sklonost ka raznim oblicima "patriotske umetnosti" u krvavoj praksi.

Photo: english.blic.rs

...........................................

Ukoliko ministar ipak ostane veran svom lukićevskom svetonazoru, bilo bi logično da Ministarstvo kulture forsira kulturu zločina, koja ionako dominira scenom u različitim oblicima – od otvorenog zagovaranja estetike krvi i tla, pa do raznih varijanti eskapizma i srodnih kvaziumetničkih formi moralne ravnodušnosti. Sve pod sloganom "Nijedne nema bolje od naše kurobolje". U tom smislu, ministru će od velike pomoći biti neke pomalo skrajnute umetničke prakse nastale u vreme ratova. U kreiranju nove kulturne politike ključnu ulogu bi mogli da igraju sledeći modeli.

Za revitalizaciju srpskog pozorišta u skladu sa patriotskom dogmom od velike koristi bi moglo da bude delo gotovo nepoznatog (ako ne računamo Tužilaštvo za ratne zločine) reditelja Darka Jankovića Pufte. Janković je tokom juna 1992. godine u Domu kulture u Čelopeku postavio nekoliko remek-dela, spojivši eksperimentalni teatar sa rodoljubljem. Reditelj je radio isključivo sa naturščicima, zarobljenim civilima koji su završili u logoru jer su nosili imena koja se ne uklapaju u patriotsku estetiku. Usredsređen na ispitivanje limita tela i granica ljudske izdržljivosti, smatrajući tela zarobljenika svojim umetničkim materijalom, Janković je izvođače dovodio u ekstremne situacije – od međusobnog šamaranja do besvesti, pa do provere koliko je meso otporno na sečivo noža ili metak. Tokom workshopa ispostavilo se da je ljudsko telo prilično trošna građevina, pa su mnogi nevoljni učesnici u projektu završili u masovnoj grobnici na Crnom vrhu, ali nijedna žrtva nije prevelika za umetnost. Pogotovo patriotsku. Ispitivanje granica ljudske volje takođe je bitan segment Jankovićevog teatra. Tako je 10. i 11. juna na sceni Doma kulture primorao očeve i sinove na oralni seks, a 12. juna jednom zarobljeniku je odsekao penis, a drugom uvo i naterao ih da pojedu odsečene delove svog tela. Srušivši sve tabue, Janković je osetio kreativni zamor, pa se posvetio klasičnom batinanju, klanju i streljanju. Uticaj njegove estetike vidljiv je u performansima pozorišne trupe "Navijači", ali je njihov rad ipak lišen Jankovićevog radikalizma.

Photo: Ron Haviv

............................................

Patriotska renesansa muzike može komotno da se osloni na DJ Maxa, koji je prijateljima i rodbini poznat kao Srđan Golubović, a svima ostalima kao "arkanovac" sa fotografije Rona Haviva, koji udara nogom mrtvu ženu na trotoaru, 2. aprila 1992. godine u Bijeljini. Ritam cokulom-u-glavu, kao i ritmovi rafala, topa i haubice bili su presudni za kasniju muzičku karijeru DJ Maxa. Pretočivši ratne ritmove u razne trance varijante (future, cyberdelic, goa, ex-goa, organic, psychedelic, schamanic, techno, funked-up), DJ Max je zacrtao pravce razvoja patriotske muzike u modernom dobu. Četničke pesme i pokliči tipa "Ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće" ili "Naše vreme ide, već kuca na vrata, klaćemo od Nemca pa sve do Hrvata" totalni su retro koji nepovratno pripada prošlosti. Budućnost patriotske muzike je u jednostavnosti, jednoličnosti i ritmu monotonom poput Arkanovih uniformisanih "Tigrova" na jutarnjem postrojavanju.

Autentičnost, istinitost, leševi inovernika u krupnom planu, nestabilne, neizoštrene slike sa zrnastom fakturom i treperenjem – osnovne su odlike pravog patriotskog filma. U ovaj opis savršeno se uklapa klasik nastao u produkciji filmskog studija "Škorpioni", remek-delo sineaste Slobodana Medića na kojem je zabeleženo streljanje šestorice golobradih Bošnjaka. Moglo bi se reći da je u ovom snuffu realizovana esencija patriotske umetnosti, te da se od filma kao najdemokratskije umetnosti (usled razvoja tehnologije kamera je postala dostupna svakom Srbinu, Srpkinji i Srpčetu)  može najviše očekivati u budućnosti. Snuff je naša izvozna šansa, jer je ovde ljudski život jeftiniji od mobilnog telefona s kamericom, što je idealna situacija za razvoj ovog filmskog žanra.

Photo: Ron Haviv

.........................................................

Poseban problem nove kulturne politike je ubrizgavanje patriotizma u obeležavanje raznih kulturnih jubileja, godišnjica, praznika i ostalih svečarskih datuma. Proslava svetog Save promocijom knjige Milana Lukića nije loša ideja, ali na ovom polju Ministarstvo kulture ipak može da uradi mnogo više. Zgodan model pronašlo je rukovodstvo logora Omarska u leto 1992. godine. Povodom posete visokih zvaničnika Republike Srpske, uprava logora organizovala je hor živih kostura koji su danima uvežbavali patriotske pesme poput "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala" ili "Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore". Članove hora ništa nije moglo da spreči da savršeno izvedu svoju muzičku tačku. Na generalnoj probi jedan starac je pogrešio reči, pa je umesto "svud su straže đenerala Draže" otpevao "svud su straže Mihailović Draže". Dirigent je dohvatio dasku sa ekserom i opaučio starca, kojem se ekser zabio u glavu. Iako ranjen i sav krvav, starac je pravilno otpevao pesmu, i na generalnoj probi i na svečanosti. Nema umetnosti bez patnje i bola. Neka to bude ideja-vodilja svim menadžerima u patriotskoj kulturi.

Uvođenje nove kulturne politike u književnost je bespredmetno. Literatura je već patriotska umetnost u najvećoj mogućoj meri, uz malobrojne izuzetke. Književnosti nije neophodna nikakva patriotska reforma, jer je upravo ona generator kulture zločina.

 

29.09.2012.

OPELO ZA DVIJE SRBIJE

Sumrak idola

Opelo za dve Srbije

 
Photo: Mina Bulić

Nema više ni prve ni druge Srbije. I jedna i druga su, osim u časnim izuzecima, bile puka laž, obmana i samobmana. Kriminal iI nasilje koje je poput požara podmetnuo Slobodan Milošević, zahvatio je u većoj ili manjoj meri i redove onih koji su se devedesetih toj nepogodi suprotstavljali. Danas nam neki od njegovih najoštrijih kritičara i protivnika, među kojima ima političara, intelektualaca, novinara, kolumnista i drugih opozicionih prvoboraca, sve češće u javnom prostoru i medijima demonstriraju primitivizam, nasilje i netoleranciju, pravdajući to primitivizmom, nasiljem i netolerancijom iz devedesetih sa kojima do današnjeg dana nismo raščistili. A zašto nismo, to oni najbolje znaju

Nema više ni prve ni druge Srbije. Nema ovde više  ničega što bi se maker u šali moglo nazvati ozbiljnom državom i  civilizovanim društvom. Od kakve takve nade ostala je samo gola ledina  i na njoj, kako davno reče Srđan Gojković Gile, seks, droga, nasilje  i strah. To su danas četiri preostala stuba unutrašnje politike i  egzistencije za nekoliko miliona preživara sopstvenog beznađa.

Nema više nikakve razlike između državnih institucija,  javnih ustanova, političkih partija, verskih zajednica, privatnih domova.  Bilo da je reč o republičkoj ili pokrajinskoj Vladi, ovoj ili onoj  skupštini, stranačkim kancelarijama, učionicama, manastirima, bibliotekama  ili kafanama, svuda su gotovo u paketu prisutni „seks, droga, nasilje  i strah”, drugim rečima kriminal i njegovi derivati.

Photo: Katerina Velaora

 

Dvanaest godina posle Miloševića u suštini se ništa  nije promenilo. I tada i sada teritorijom zvanom Srbija vlada zakon  sile a ne sila zakona. Onaj ko je jači poštuje samo svoje zakone i  sebi dodeljuje pravo da tlači, sudi i unapred presuđuje, da nesmetano  fizički, psihički ili seksualno zlostavlja koga želi i kada želi.  Onaj ko vlada može bez brige patriotski” ili demokratski”  da laže, krade, troši javni novac, preti, hapsi ili oslobađa koga  hoće i kada mu to najviše odgovara. Oni koji finansiraju one koji  u njihovo ime i za njihove interese vladaju, bez ikakve kontrole i sankcija  mogu da proizvode i distribuiraju drogu, prepakuju i preprodaju šećer,  švercuju naftu i automobile, izbegavaju plaćanje poreza, trguju fudbalerima,  prostitutkama, ljudskim organima i sl. a sve pod izgovorom spasavanja  privrede, Kosova  i nacionalnog bića. Oni koji su trenutno slabiji  ali su ambiciozni mogu da treniraju, vežbaju i uče od jačih. Svima  ostalima koji ne mogu ili ne umeju ništa od ponuđenih opcija preostaje  da degustiraju i konzimiraju  strah i sve što im se u mračnom  realitiju na otvorenoj sceni uz njega servira, da čute, trpe i krpe  kraj sa krajem kako znaju i umeju, a najčešće ni sami ne znaju kako  to rade.

Nema na ovoj opustošenoj ledini zvanoj Srbija više  ničega osim animalnih nagona da se preživi i da se u toj borbi za  mondijalski ili goli opstanak uništi, prevari, pokrade, omalovaži  i na svaki način unesreći potencijalni konkurent. Nema praktične  primene ni pisanih ni nepisanih pravila lepog ponašanja, uvažavanja  različitosti, tolerancije. Nema ni C” od civilizovanog društva  u kome vladaju Ustav i zakoni, u kome se poštuju prava manjina, podržavaju i stimulišu rad, obrazovanje, prosperitet, a ne nerad, criminal, javašluk i mržnja.

Nema više ni prve ni druge Srbije. I jedna i druga  su, osim u časnim izuzecima, bile puka laž, obmana i samobmana. Kriminal iI nasilje koje je poput požara podmetnuo Slobodan Milošević, zahvatio  je u većoj ili manjoj meri i redove onih koji su se devedesetih toj  nepogodi suprotstavljali. Danas nam neki od njegovih najoštrijih kritičara  i protivnika, među kojima ima političara, intelektualaca, novinara,  kolumnista i drugih opozicionih prvoboraca, sve češće u javnom prostoru  i medijima demonstriraju primitivizam, nasilje i netoleranciju, pravdajući  to primitivizmom, nasiljem i netolerancijom iz devedesetih sa kojima  do današnjeg dana nismo raščistili. A zašto nismo, to oni najbolje  znaju.

Nema više ni prve ni druge Srbije. Obe su, osim u  časnim izuzecima, postale iste. Tako nam je, valjda, suđeno.

 

29.09.2012.

UHAPŠEN PRODUCENT FILMA "NEVINOST MUSLIMANA"

Uhapšen producent filma "Nevinost muslimana"

Policija privodi Nakulu Basli Nakulu na ispitivanje, 15. septembar 2012.

RSE
Nakula Basli Nakula , za koga se veruje da je producent filma "Nevinost muslimana", koji je izazvao talas protesta u islamskim zemljama zbog vređanja proroka Muhameda, uhapšen je u svom stanu u Los Anđelesu jer je prekršio uslovnu slobodu, saopštila je policija.

Sudija Suzan Segal odlučila je da Nakula bude zadržan u pritvoru bez mogućnosti plaćanja kaucije. Nakulino pojavljivanje pred sudom održano je uz jake mere obezbeđenja, a saslušanje je održano iza zatvorenih vrata.

Nakula Basli Nakula, čiji je pseudonim Sem Basil, 2010. godine je osuđen na 21 mesec zatvora zbog bankarskih pronevera, a uhapšen je u četvrtak zato što je prekršio uslovnu slobodu.

Tužilac Robert Dagdejl rekao je da je Nakula (55) počinio osam prekršaja, uključujući davanje lažnog iskaza oficirima koji nadgledaju uslovno oslobađanje i korišćenje najmanje tri različita imena.

Deo iz filma "Nevinost muslimana" koji je snimljen u SAD sinhronizovan na arapski je zbog izvrgavanja ruglu proroka Muhameda isprovocirao bes i masovne proteste u muslimanskom svetu u kojima je poginulo 50 ljudi.
Tvorac filma "Nevinost muslimana" promijenio ime

Tvorac filma "Nevinost muslimana" promijenio ime

Mark Basseley Youssef
FOTO: Arhiva
.....................................................................
​​Film karakterišu gotovo smešno ukočeni dijalozi kao i niska produkcijska vrednost.

Glumci iz ovog filma tvrde da nisu bili svesni kontroverznog sadržaja. U saopštenju grupe, koja navodi da predstavlja glumačku ekipu, kaže se da su bili angažovani za film koji se zove „Ratnik pustinje“ (Desert Warrior), sniman u kalifornijskoj crkvi u leto 2011, čiji scenario nije imao nikakve referencije prema proroku Muhamedu.

Nekolicina glumaca je kazala da su njihove rečenice kasnije dublirali drugi glumci sa drugačijim dijalogom u filmu.

Nasilni protesti su počeli 11. septembra ispred američke ambasade u Kairu, a samo nekoliko sati kasnije napadnut je konzulat SAD u Bengaziju u Libiji, i ubijen američki ambasador Kristofer Stivens i još tri zaposlena.

Nakula, osuđivani kriminalac za bankarske prevare, poznat je po korišćenju različitih identiteta, a mnogi od njih se baziraju na njegovom srednjem imenu Basli. Nakula će ostati u zatvoru do sledećeg zasedanja suda.

 

..................................................................
28.09.2012.

POČELA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA "BiH U EU - EU U BiH"

Počela međunarodna konferencija "BiH u EU - EU u BiH"

image

SARAJEVO - Međunarodna konferencija u organizaciji Paneuropske unije BiH počela je večeras u Sarajevu, a okuplja predstavnike bh. vlasti, europskih institucija, diplomatskog kora i međunarodnih organizacija u našoj zemlji, kao i paneuropejce iz cijele Europe koji će do 30. septembra razmatrati temu "Bosna i Hercegovina u EU - EU u Bosni i Hercegovini".

Na otvaranju skupa istaknuto je da će se sudionici fokusirati na nekoliko tema kao što je uloga bh. vlasti u euro integracijama, uloga međunarodne zajednice u tim procesima, kao i uloga međunarodnih organizacija u BiH i nevladinih organizacija na europskom putu BiH.

Predsjednik Međunarodne paneuropske unije Alan Terenoar vjeruje da se BiH približava europskom putu iako veoma sporo, pregovorima koji će ovoj zemlji omogućiti pristup EU. Ipak upozorio je „vaša budućnost zaista je u vašim rukama jer ovisi od vaše sposobnosti da zajedno prevaziđete ono što vas još dijeli“.

"Imajte na umu da će Paneuropska unija biti uz vas na svakom koraku procesa postizanja članstva kao što je uvijek i bila i da će vas pratiti u povjerenju i prijateljstvu", poručio je Terenoar.

Direktorica Direkcije za europske integracije Nevenka Savić kaže da Europska komisija uistinu ističe da je europska perspektiva BiH nesumnjiva i vrlo su spremni da pomognu u smislu pružanja tehničke pomoći i objašnjavanja uvjeta.

"Imamo podršku država regiona i drugih država članica koje su prošle ovaj put. Međutim, sasvim je jasno da neke stvari koje treba da budu urađene u BiH, ne možemo očekivati da za nas uradi EU", kazala je.

Na otvaranju je naglašen značaj ovogodišnje konferencije koja se održava u turbulentnim vremenima kako za našu zemlju tako i za cijelu Europu.

Ovogodišnja konferencija je šesta po redu, a rezultirat će usvajanjem deklaracije o Bosni i Hercegovini koja će biti poslana vlastima u BiH i predstavnicima Europske unije.

Paneuropska unija BiH jednom godišnje organizira međunarodnu konferenciju na kojoj se okupljaju predstavnici političkog života BiH, zemalja regiona i institucija Europske unije.

(Vijesti.ba/Fena)

 

28.09.2012.

USTAVNI SUD BiH STAVIO VAN SNAGE POJEDINE ODREDBE ZAKONA O DRŽAVLjANSTVU - USTAVNI SUD BiH DONIO RJEŠENjE DA SPORNE ODREDBE ZAKONA PRESTAJU DA VAŽE NAREDNOG DANA

Zakon o premjeru i katastru RS u skladu sa Ustavom BiH

imageUstavni sud BiH

......................................................

SARAJEVO - Ustavni sud BiH utvrdio je danas da je Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog zakona podnio je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, podsjeća se u saopštenju Ustavnog suda BiH.

Odlučujući o drugom Izetbegovićevom zahtjevu koji se odnosi na odluku Ustavnog suda BiH kojom bi trebalo da stavi van snage pojedine odredbe Zakona o državljanstvu prema kojima državljani BiH gube državljanstvo ako su stekli državljanstvo neke druge države, Sud je utvrdio da Parlamentarna skupština BiH nije provela odluku ovog suda, odnosno nije donijela izmjene Zakona o državljanstvu, pa je Ustavni sud BiH donio rješenje kojim je utvrdio da sporne odredbe Zakona prestaju da važe narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH“.

Ustavni sud BiH je ranije donio odluku da su ove odredbe neustavne i ostavio rok Parlamentarnoj skupštini BiH da izvrši izmjene Zakona o državljanstvu.

Ustavni sud BiH je verifikovao tekst odluke usvojene na plenarnoj sjednici održanoj 13. jula kojom je utvrđeno da Zakon o provođenju Aneksa "G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije saglasan sa Ustavom BiH.

(Vijesti.ba/Srna)

 

28.09.2012.

UDRUGE: ZAUSTAVITE PROJEKT "GORNjI HORIZONTI"

Udruge: Zaustavite projekt "Gornji horizonti"

imageMostar

..................

MOSTAR - Sudionici javne rasprave "Projekt 'Gornji horizonti' i njegove prijetnje opstanku Stoca i Donje Neretve" pozvali su bh. vlasti i resorna ministarstva da obustave energetski projekt "Gornji horizonti" te zaštite građane koji žive na području ugroženom tim projektom, kao i njihovu imovinu.

Projektom "Gornji horizonti" predviđeno je oduzimanje voda Bregave, Bune i Bunice, te niza manjih i većih vrela neretvanskih voda, radi njihovog prisilnog prevođenja u sliv Trebišnjice, te izgradnja Hidroelektrane Dabar.

Time se te vode otimaju od milenijima razvijanih ekoloških sustava, pa uglavnom završavaju u moru kod Dubrovnika, tamo gdje nikada prirodno nisu pripadale. Samo manji dio tih voda dospijeva u hidroelektranu "Čapljina" i ulijeva se u Neretvu, istaknuo je u raspravi.

Sudionici rasprave zaključili su kako će izgradnja Hidroelektrane Dabar u Republici Srpskoj ostaviti bez dostatnih količina vode područje uz dolinu Neretve, što će dugoročno biti katastrofalno za poljoprivrednu proizvodnju, ali i opstanak žitelja tih, sada već, ugroženih područja.

Kako je istaknuto na skupu Grad Ploče ovih je dana uputio zahtjev Vladi RH i Hrvatskim vodama da iskoriste sve pravne mogućnosti i iznađu tehnička rješenja kojima će se zaštiti interesi Donje Nereve i održivost tamošnjeg postojećeg eko sustava.

Predsjednik Udruženja "Obnova građanskog povjerenja" Stolac Amer Medar kaže kako je i međunarodnim konvencijama zabranjeno da se prevode vode iz jednog slivnog područja u drugo vodoslivno područje i da je nerazumljivo da takav pravni prijestup nitko od bh. vlasti nije uvidio.

Ocjenjuje kako prijeti velika ekološka, kulturološka i demografska katastrofa području Stoca i području doline Neretve.

Dolinu Neretve je već zahvatila katastrofa, kaže Medar, napominjući kako u Metkoviću nema više ni slatkovodne ribe, a količina Neretve koja je proticala prema jugu Hrvatske je smanjena jer su smanjeni protoci rijeka Bregave, Bune i Bunice.

U Opuzenu se u natopnim sustavima javlja sol koja ugrožava poljoprivrednu proizvodnju, dok je, kaže Medar, na području stolačke općine veliki broj bušotina, odnosno crpilišta vode presušio pa je i razvoj poljoprivrede u Stocu doveden u pitanje.

Po njegovom mišljenju, nije se trebalo dozvoliti da tri godine zaredom plavi Popovo polje u koje je uloženo truda i sredstava za razvoj vočarstva i povrtlarstva, a sve to kao posljedica pretapanja vode iz Dabarskoga polja u Bilećko jezero.

"RS ne može raditi projekt bez suglasnosti vlasti u BiH pa je prema tome jedino rješenje obustavit projekt", zaključuje Medar.

Predsjednica Udruge "Lijepa naša" iz Ploča Ana Musa smatra, međutim, kako je projekt otišao predaleko i da do njegove obustave neće doći, pa bi se trebalo fokusirati na umanjenje ekološke štete.

Ona je mišljenja kako bi trebalo obvezno uvesti upravljanje vodnim gospodarstvom FBiH, RS i RH kao jedini način da se spriječi samovolja koju, po njezinim riječima, provodi Republika Srpska.

Izrazila je zadovoljstva što je hrvatsko Ministarstvo zaštite prirode i okoliša konačno imenovalo savjetodavno stručno povjerenstvo koje će procijeniti utjecaj zahvata HE Dabar na okoliš RH.

Mišljenja je kako bi to povjerenstvo zajedno s bosanskohercegovačkim, koje još nije oformljeno, trebalo napraviti monitoring već izgrađenih objekata, locorati uočene nedostateke i dati rok za sanaciju štete na njima.

Javnu raspravu, koja je održana večeras u Mostaru, organizirali su Centar za prirodno naslijeđe i Centar za kulturno naslijeđe Međunarodnog foruma Bosna, Forum mladih Stolac, Udruženje "Obnova građanskog povjerenja" Stolac, Udruga "Lijepa naša" iz Ploča i Građanska inicijativa "Spasimo dolinu Neretve" iz Metkovića.

Na raspravi su bili također eminentni i priznati stručnjaci za pitanja prirodnog i kulturnog nasljeđa, odnosno Centra za prirodno naslijeđe Međunarodnog foruma Bosna, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

(Vijesti.ba/Fena)

 

28.09.2012.

NASTAVAK SUĐENjA RATKU MLADIĆ: MASAKR NA MARKALAMA

Nastavak suđenja Ratku Mladiću

Masakr na Markalama

 
Photo: EPA

Markale

.............................................................

Svedok: Na putu sam čuo od ljudi da je gore katastrofa... Ta slika nikada neće otići... Ulica ispred Markala sva je bila u krvi, od kraja do kraja, komadi ljudskih tijela, cipele... na ogradi dijelovi garderobe... tragovi krvi kako su vukli ranjene”

U nastavku suđenja Ratku Mladiću, optuženom za genocid u BiH, svjedok Tužilaštva Sulejman Crnčalo kazao je da mu je supruga ubijena u drugoj eksploziji na sarajevskoj pijaci Markale u avgustu 1995, tri godine nakon što su bili protjerani s Pala. Svjedok Crnčalo kroz suze je opisao kako mu je supruga 28. avgusta 1995. ujutro otišla na Markale, nakon što je čula glasine da će u prodaji biti mlijeka u prahu. “Nije došla do 11 sati, kako samo se dogovorili, i ja sam morao otići da je potražim... Na putu sam čuo od ljudi da je gore katastrofa... Ta slika nikada neće otići... Ulica ispred Markala sva je bila u krvi, od kraja do kraja, komadi ljudskih tijela, cipele... na ogradi dijelovi garderobe... tragovi krvi kako su vukli ranjene”, prisjetio se Crnčalo.

Photo: ICTY

..............................

Nakon što ime supruge nije pronašao na spisku ranjenih u bolnici, Crnčala su uputili u mrtvačnicu.

“Odmah sam je prepoznao među sedam tijela. Sve su bile žene, bila je treća... Ljudski je zaplakati, i ja sam zaplakao”, rekao je svjedok.

Prema optužnici protiv Mladića i ranijim presudama Tribunala, granata na pijacu Markale bila je ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.

Život u opsjednutom Sarajevu svjedok Crnčalo je opisao kao mukotrpan, zbog svakodnevnog granatiranja i snajperskih napada sa srpskih položaja, u kojima su stradali civili, te nedostatka vode, hrane i struje. Crnčalo je posvjedočio i da su u julu 1992. vlasti bosanskih Srba njega i druge bošnjačke mještane protjerali s Pala i prebacili ih autobusima u Sarajevo. U junu te godine, svjedok je čuo tadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića kako na mitingu na Palama kaže da je “najbolji način da se odbrane srpske kuće - napad na muslimanske kuće”.

Jedan od tadašnjih lidera bosanskih Srba Nikola Koljević je, prema Crnčalu, prije toga lokalnim muslimanima na sastanku poručio da “Srbi ne žele da žive s njima”, a komandir policije im je rekao da im ne može garantovati bezbjednost. Crnčalo je, kako je kazao, morao da kuću prepiše jednoj Srpkinji, a na Palama je ostavio i automobil.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Dejan Ivetić je predočio da ugovorom o ustupanju kuće na korišćenje nije bilo prenijeto i vlasništvo nad Crnčalovom kućom. Svjedok je odgovorio da je ugovor morao da potpiše neposredno prije polaska za Sarajevo i da se nije bavio njegovom sadržinom.

Odbrana je sugerisala i da su Crnčalo i drugi Bošnjaci s Pala otišli dobrovoljno, ali je svjedok to negirao rekavši da nikada ne bi dobrovoljno napustio svoju kuću.

Sudsko vijeće je, na početku suđenja, izreklo zabranu optuženom Mladiću da govori u sudnici, uz obrazloženje da se u najmanje pet navrata glasno i neprimjereno obraćao svjedocima ili komentarisao njihove iskaze.

“Po novim pravilima, koja će važiti tokom cijelog procesa, Mladiću će biti dozvoljeno da se sa braniocima konsultuje isključivo tokom pauze i da im u sudnici daje pisana uputstva”, rekao je predsjedavajući sudija Alphons Orie.

Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je, između ostalog, za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH. Optužen je i za genocid u Srebrenici i u još sedam bosanskohercegovačkih opština, te za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

 

28.09.2012.

BISKUP RATKO PERIĆ TRAŽI HRVATSKI ENTITET OD IVE JOSIPOVIĆA

Biskup Perić traži hrvatski entitet od Ive Josipovića

imageRatko Perić

......................................................

Ratko Perić

......................................................

U prvom redu prvi desno premijer Jadranko Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic. U drugom redu prvi desno komandant HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, komandant vojne policije HVO-a Valentin Coric i sa stakom stoji sef komisije za razmjenu zarobljenih Berislav Pusic.
OPTUZENI SU ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI POCINJENE PROTIV BOSNJAKA I DRUGIH NEHRVATA NA PODRUCJU BiH KOJU SU HTJELI PRIPOJITI HRVATSKOJ
.......................................................
..............................................
image
Hrvatski Narodni Sabor (HNS) Usvojio Rezoluciju O Stvaranju Treceg Entiteta u BiH

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Osnivanje Hrvatske akademije nastavak politike podjela

image

Ovih dana u Registar udruga u Federaciji BiH upisana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH) sa sjedištem u Mostaru. Analitičari se slažu kako je osnivanje HAZU BiH logičan nastavak politike podjela pa i u akademskom životu u Bosni i Hercegovini

................................................................

..............................................................

Zagrebački "Večernji list" objavio je u današnjem broju Promemoriju koju je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić uputio predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću.

U dokumentu se navodi da "Hrvati trebaju imati entitet u Bosni i Hercegovini, zajednicu županija ili skup općina". Istaknuta je potreba "za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi". Dramatično je upozorio da će Hrvati nestati bez svog entiteta ili zajednice županija!

"Govorimo o institucijama u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću; gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću... Oni koji nam ne daju institucije žele naš nestanak", istakao je, između ostalog, biskup Perić.

Također, traži pomoć od predsjednika Josipovića u organizaciji institucija školstva i obrazovnog sistema po hrvatskom planu i programu, u organizaciji hrvatskih medija, te "institucija gdje će se uspostaviti porezni i fiskalni sistem u kojem će hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika". Također, zahtjeva pomoć u uspostavi institucija koje će osigurati slobodan rad hrvatskih banaka i preduzeća.

U svakom slučaju radi se o zahtjevu za jednom zasebnom teritorijalnom jedinicom sa svim elementima državnosti, a koja u svakom smislu podsjeća na takozvanu hrvatsku republiku "Herceg- Bosnu". Riječ je o paradržavnoj tvorevini koja je proglašena 28. avgusta 1993. godine i koja se pokušala silom uspostaviti u srednjoj Bosni i Hercegovini, a za što se šestorici njenih čelnika sudi u Haškom tribunalu.

"Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinskim hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru BiH, hoće li biti u kontinuitetu ili diskontinuitetu teritorija – podložno je razumnu dogovoru", naveo je Perić.

Mostarski muftija Seid ef. Smajkić u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) tvrdi kako nema sumnje da se radi o pokušaju oživljavanja ideje "Herceg-Bosne" u novim historijskim okolnostima.

"Mi smo to davno identificirali. Jer, to se pred našim očima dešava svaki dan. Nama ne preostaje ništa nego da imamo jedinstven bošnjački blok, i to sam odavno zagovarao. Ovim što je iznio biskup Perić potvrdilo se da smo mi bili upravu kada smo vjerovali da je Katolička crkva glavni protagonista svih događaja u Hercegovini, a kojim se Bošnjaci žele obespraviti. Crkva se do sada krila iz kulisa i iza scene diktirala političko djelovanje. Zahtjevi Perića objašnjavaju zašto nije slučajno postavljanje križa na brdu Hum iznad Mostara 2000. godine. Samo naivni mogu vjerovati da se tada obilježavala godišnjica smrti Isusa Krista. Riječ je o pokrštavanju Mostara i na tome se istrajava i sada", rekao je za agenciju Anadolija muftija Smajkić.

On kaže kako vjeruje da će hrvatski predsjednik Josipović, ipak, zadržati mjeru opreza i pokazati svoju umješnost u vođenju politike.

"Josipović je to potvrdio dolaskom u Ahmiće koji su simbol žrtava politike o kojoj mi govorimo. Vjerujemo da je Josipović mudar političar i da neće nasjesti na ove trikove.

Istovremeno,  mi ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci padnu u zagrljaj hrvatske politike. Jer ovdje nije u pitanju samo Mostar, već cijela Hercegovina. Mi to ne smijemo dozvoliti. Bošnjaci su svojim stalnim povlačenjem, a u cilju očuvanja mira na ovim prostorima, došli na poziciju sabijenosti na uskom prostoru. No, mi sada nemamo šta izgubiti", rekao je Smajkić za AA.

Predsjednik Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) dr. Zijad Hadžiomerović kaže da je dopis biskupa Perića Josipoviću potvrda da se ništa nije promijenilo u hrvatskoj politici u BiH.

"Ciljevi su isti, samo se koriste druga sredstva. Na sceni je pokušaj uništenje Bošnjaka na ovim prostorima i borba za opstanak, a koja je najočitija ovdje u Mostaru", rekao je Hadžiomerović.

(Vijesti.ba/AA)

 

28.09.2012.

VIJENAC ĆE BITI PROKOPAN ZA DAN NEZAVISNOSTI BiH

Domaći neimari uspješno grade megagrađevinu
Vijenac će biti prokopan za Dan nezavisnosti BiH
..................
28.09.2012.
.................
Vijenac će biti prokopan za Dan nezavisnosti BiH
Domaće kompanije imat će referencu za projekte u svijetu
FOTO: I. Šebalj

......................................

Kod nas bi i "Discovery Channel" mogao snimati dokumentarac, rečenica je kojom su nas jučer domaćini iz Autocesta FBiH dočekali pri našem obilasku tunela Vijenac u blizini Kaknja. 

Zapravo, po broju angažiranih radnika, mehanizaciji koju koriste i grandioznosti objekta, atmosfera koju smo zatekli na ovom gradilištu i ne razlikuje se mnogo od onih u dokumentarcima o gradnji megagrađevina kakve gledamo na "Discoveryju".

Stotine radnika

Ogromne mašine, bageri, kamioni, radnici koji predano obavljaju svoje poslove, kuckanje, lupanje, miris eksploziva... I tako je, kažu nam, 24 sata dnevno. Do sada je urađeno više od polovine posla na otkopavanju tunela, čija će dužina iznositi nešto manje od tri kilometra.

Kako će ovaj tunel imati dvije cijevi promjera po 90 kvadrata, radovi se izvode na četiri lokacije, te je sa svake strane probijeno oko 800 metara budućeg objekta. Domaći konzorciji, predvođen "Euroasfaltom", posao je preuzeo krajem avgusta nakon propalih ugovora sa slovenskim SCT-om i "Primorjem". Na sredini tunela domaći neimari namjeravaju se "naći" 1. marta naredne godine, na Dan nezavisnosti BiH.

S kojom preciznošću se radi, govori podatak da će pri spajanju, odnosno prokopu sa sjeverne i južne strane, razlika biti najviše nekoliko centimetara.

Trenutno je na prokopavanju tunela angažirano oko 200 radnika, a ubrajajući one koji rade kao kooperanti, u betonarama, kamenolomima, pripremi materijala..., broj radnika na ovoj poddionici koridora 5C četiri je puta veći.

Završetak radova

Ensad Karić, direktor Autocesta FBiH, kazao nam je da je zadovoljan dinamikom radova, da nema nikakvih problema, te da se pokazalo apsolutno ispravnim što je posao dodijeljen domaćim kompanijama.

- Uprkos prekidima radova koje smo imali ranije, nadamo se da će početkom 2014. godine tunel biti u funkciji. Također, očekujemo da domaće kompanije na ovom projektu dobiju reference koje im mogu pomoći ubuduće, ne samo u BiH već i u cijelom svjetu, jer ne gradi se baš svaki dan na autoputu tunel od tri kilometra - kazao nam je Karić.

Put kraći za šest kilometara

Tunel će biti opremljen najsavremenijom opremom, a kada bude u funkciji, skratit će put između Sarajeva i Zenice za 6,2 kilometra. Prvobitno je bilo planirano da izgradnja košta nešto više od 62 miliona eura.

 

28.09.2012.

VESNA KOČEVIĆ IZ SNSD-a PRIZNALA DA JE U SREBRENICI BIO GENOCID

Kontrirala šefu Miloradu Dodiku
Vesna Kočević iz SNSD-a priznala da je u Srebrenici bio genocid
................
28.09.2012.
..............
Vesna Kočević iz SNSD-a priznala da je u Srebrenici bio genocid
Milorad Dodik i Vesna Kočević u Srebrenici
FOTO: snsd.org

...................................................

Vesna Kočević, kandidatkinja SNSD-a za načelnicu Općine Srebrenica, u intervjuu za vanjskopolitičku emisiju “Horizonti” Hrvatske radiotelevizije (HRT) priznala je genocid počinjen u julu 1995. godine nad nesrpskim stanovništvom u Srebrenici.

Ona je unatoč tome što je učestvovala na nedavnom skupu SNSD-a u Srebrenici na kojem je njen stranački šef Milorad Dodik ponovo otvoreno negirao genocid, izjavila da "osuđuje zločine i poštuje odluke suda" te da je njen stav da "pojedinci moraju odgovarati".

Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Hagu su zločin u Srebrenici proglasili genocidom, a Sud BiH donio niz presuda kojim se zločin u Srebrenici nedvosmisleno kvalifikuje kao genocid.

Nakon ovakve izjave, ostaje otvoreno pitanje, da li će se Vesna Kočević suočiti sa sankcijama unutar stranke.

Očekivati je da će negatori genocida u drugim srpskim strankama u Srebrenici osuditi ovakav stav Vesne Kočević.

 

28.09.2012.

PRETUČENI BOŠNjACI IDENTIFICIRALI NAPADAČE IZ DOBOJA

Istraga zbog brutalnog napada lokalnih siledžija

Pretučeni Bošnjaci identificirali napadače iz Doboja
..................
28.09.2012.
................
Pretučeni Bošnjaci identificirali napadače iz Doboja
Dejan Lazić: Jedan od napadača
.....................................................

Dok policija istražuje brutalan napad kada je grupa razjarenih srpskih mladića, 22. septembra, ispred ugostiteljskog objekta "Club hol" u centru grada, naočigled policije, brutalno pretukla Maida i Harisa Buljubašić i Adnana Bajrića iz Tešnja te Sinana Muminovića iz Doboj-Juga, žrtve su same odlučile poduzeti nešto u vezi s identifikacijom napadača.

Tako su utvrdili da je Goran Jović iz Doboja mladić koji ih je u "Club holu" vrijeđao govoreći "Nož, žica, Srebrenica" i "Doboj je srpski grad" te psovao "majku balijsku".

-  Jedan od mladića koji je prišao našem stolu, vrijeđao nas i šamarao, a zatim s ostalima istjerao van jeste Dejan Lazić, također iz Doboja. Mi očekujemo od policije da pronađe sve koji su sudjelovali u ovom neciviliziranom činu i da ih primjereno kazni - kazali su nam mladići.

 

28.09.2012.

BiH: VISOKA POLITIKA U KAMPANjI ZA OPŠTINSKE IZBORE

BiH: Visoka politika u kampanji za opštinske izbore

Predizborni plakati, Sarajevo, septembar 2012.

Predizborni plakati, Sarajevo, septembar 2012.

....................................................

Dosadašnja predizborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini ni po čemu se ne razlikuje od dosadašnjih. Gotovo da nema stranke koja, iako se radi o opštinskim izborima, kampanju nije iskoristila za promicanje svojih opštih političkih stavova. I ne samo to.

Osim kandidata za načelnike i opštinska vijeća, na bilbordima su neizostavno i lica njihovih stranačkih predsjednika. Čelni ljudi političkih partija su istovremeno i na svim predizbornim skupovima, pa su građani u dilemi da li će 7. oktobra biti održani lokalni ili opšti izbori.

Na naše pitanje šta je do sada pokazala predizborna kampanja, Sarajlije odgovaraju:

„Da nam nema spasa.“

„Ništa konkretno. Samo, što bismo rekli, trla baba lan da joj prođe dan.“

„Mislim da je svijet izgubio nadu u današnju mogućnost da politika učini nešto bolje. Sve se vrti oko toga da neko dođe na vlast, da osvoji što više glasova, što znači moć, a slabo da šta učini za narod.“

„Za svake izbore se povaljaju iste stvari - neozbiljni smo, nismo nimalo kreativni, evidentno je da imamo problema u komunikaciji jedni sa drugima.“


Oglas o prodaji glasa
.....................................................
​​„Interes birača je bolji životni standard, a to se na lokalnom nivou najbolje može osjetiti - onog momenta kad centar Sarajeva npr. nema pitke vode 24 sata dnevno, vrlo je jasan odgovor na pitanje ko je za to odgovoran. Naravno da su odgovorne lokalne politike. S tim nemaju veze ni ustav, ni administrativna podjela BiH, ni nacionalna pitanja. Dakle, na biračima BiH je da profiliraju vlastiti interes i da traže od svojih kandidata ili da se ti problemi rješavaju prethodnom mandatu, ako su već imali mandat, ili da izaberu u izobilju ponuđenih opcija one za koje smatraju da će te probleme i rješavati“, kaže Adis Arapović, predstavnik Centara civilnih inicijativa.

Iako je zvanično kampanja za lokalne izbore trebala početi u septembru, ona je zapravo prisutna još od juna, kada je na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni došlo do previranja.

Od tada do danas novoformirana koalicija, predvođena SDP-om i Savezom za bolju budućnost, iz vlasti pokušava da izbaci Stranku demokratske akcije, a ta straka, uz pomoć SNSD-a, pokrenula je postupak smjene SDP-ovog lidera Zlatka Lagumdžije sa mjesta bosanskohercegovačkog šefa diplomatije.

Neko bi rekao „ne zna se ni ko pije ni ko plaća“, no bh. analitičari kažu kako se radi o dobro osmišljenim predizbornim trikovima i kupovini vremena, u kojem se ne rješavaju bitna ekonomska pitanja, ne provode postojeći zakoni i oni koji se tiču evropskih integracija.

„Jer mi da imamo jednu politički zrelu situaciju, mi bismo u tim kampanjama imali polaganje ispita onih koji ponovo apliciraju da zadrže vlast ili da je osvoje. Morali bi polagati račun pred onima šta je učinjeno“, ocjenjuje sociolog Jusuf Žiga.

Ni glasači više nisu naivni

Sudeći prema broju bilborda, reklamama i predizbornim skupovima, ovogodišnja kampanja za lokalne izbore koštaće stotine hiljada eura. No, tačan iznos i ko ga plaća se neće znati jer država nema Zakon o finansiranju političkih stranaka.

Tako, praktično, građani neće imati uvid koliko je novca izdvojeno iz budžeta, koliko iz stranačkih kasa, a koliko su dali donatori.

Ipak, ima i onih koji su iskoristili sadašnje položaje, pa kampanju plaćaju novcem budžetskih korisnika.

To je učinio Jerko Ivanković Lijanović, ministar poljoprivrede Federacije BiH, koji je snimio tv reklamu u kojoj apeluje na narod da „kupuje domaće“.

Jerko Ivanković Lijanović u spotu 'Kupujmo domaće'
​​........................................................
To je razlog zbog kojeg je Transparency International BiH uložio žalbu Centralnoj izbornoj komisiji, no, kako kaže Srđan Blagovčanin, izvršni direktor, to ništa bitnije neće promijeniti. Navodi i zbog čega:

„Ako imamo situaciju da je CIK izašao sa revizorskim izvještajem za 2010. godinu u ovom trenutku, političke partije se svjesno odlučuju da krše zakone jer znaju da će revizija doći na red za dvije li tri godine od održavanja izbora.“

Rijetke su nevladine organizacije koje su radile monitoring ovogodišnje predizborne kampanje, ili one koje daju prognoze o izbornim pobjednicima i gubitnicima. To prije svega i zbog toga što je većina njih pod „vladinom čizmom“.

No, ono sa čim se svi slažu je da će broj onih koji će izaći da glasaju biti mnogo manji nego do sada.

„Ta apstinencija će se imati ’zahvaliti’ prije svega apstinenciji građanski orijentiranog biračkog tijela, onog dijela koji je na posljednjim parlamentarnim izborima glasovalo za SDP, a koje je sada razočarano onim što je SDP u zadnje dvije godine uradio. Što se tiče RS, moje je procjena da će ta apstinencija biti nešto niža, ali i ona će također biti veća nego na prethodnim izborima jer se uvjeti života radikalno zaoštravaju. Tamo je ta etnička, nacionalna nota još uvijek na površini“, naglašava Slavo Kukić, profesor na mostarskom Sveučilištu.

Za lokalne izbore u BiH ovjerena su 383 politička subjekta, odnosno preko 30.000 kandidata. Neki od njih ne biraju sredstva za dobijanje povjerenja glasača, pa im tokom predizborne kampanje nude masaže, ulaznice za noćne klubove, te organizovanje seoskih veselja nakon izbora.

Ali, čini se, kako ni glasači više nisu naivni, a svoj glas pokušavaju naplatiti. Jedan od njih je na web portal postavio oglas u rubrici “hitno” u kojem svoj glas na izborima prodaje za 100 eura ili u zamjenu za drva.

Ima i onih koji prodaju “polovan, ali kvalitetan glas na izborima”. No, sudeći prema našoj anketi, čini se da najveći broj građana na izbore neće izaći:

„Ja ove godine najvjerovatnije neću izaći na glasanje. Izgubim svoj dan da bih nekome obezbijedio fotelju, da bi me mogao pljačkati i krasti.“

„Imam osjećaj da kome god da dam glas neke bitne razlike neće biti.“

„Sumnjam – zato što nema kandidata za kojeg bih mogla glasati.“

„Hoću, ali da poništim listić pošto ne planiram ni za koga glasati. Nemam za koga.“

 

28.09.2012.

TRGOVINA LjUDIMA U BiH: BEZ ADEKVATNE REAKCIJE VLASTI

Trgovina ljudima u BiH: Bez adekvatne reakcije vlasti

Jedna od kampanja borbe protiv trgovine ljudima u BiH, oktobar 2011.

.....................................................

U posljednjih pet godina evidentirano je 150 žrtava trgovine ljudima, uglavnom maloljetnih državljanki BiH.

Jedna od njih je šesnaestogodišnja N. N., djevojka iz siromašne porodice koja je na prevaru iz BiH odvedena u Italiju i prodata. Punih deset godina prisiljavana je na prostituciju. Njeni vlasnici su se mijenjali, a život joj je pretvoren u pakao. Jedini spas bila je smrt, zabilježila je u svojoj pisanoj ispovijesti:

„Debeli čovjek kojeg su zvali Toni, prodao me u drugi grad. Bila sam u jednom noćnom baru plesačica i prostitutka. Do iznemoglosti. Stalno sam živjela u strahu da će me ubiti, jer su mi prijetili - ako se ikome požalim - da ću nestati. Iz bara sam prešla na ulicu. Moje tijelo bilo je isprženo čikovima cigareta, izrezano, uništeno. Željela sam umrijeti, a nisam imala hrabrosti oduzeti sebi život. Jedna ulična racija i mene je pokupila. Našla sam se u policijskoj stanici i potražila sam od njih pomoć.“

Pretpostavlja se da je broj žrtava trgovine ljudima u BiH veći.

Koordinatorica mreže Ring, saveza 12 bh. nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom, Mara Radovanović ističe da je u praksi teško prepoznati žrtvu trgovine ljudima.

„Problem je u identifikaciji žrtava, što je taj postupak identifikacije sada takav da žrtva može biti identifikovana samo ako se ona lično obrati policiji ili centru za socijalni rad“, kaže Mara Radovanović.

Sigurne kuće za smještaj žrtava trafikinga postoje u svim većim gradovima u BiH. Tokom 2011. godine dva skloništa pod upravom nevladinih organizacija zbrinula su ukupno 21 žrtvu trgovine ljudima iz BiH, od kojih je 18 djece.

Iskustva većine žrtava uglavnom su ista, kaže izvršna direktorica nevladine organizacije „Žena BiH“ iz Mostara Azra Hasanbegović.

„Profil žrtve je uvijek isti. Žrtva je mahom iz siromašne porodice. Način vrbovanja je uvijek isti - to su poznate osobe koje ih na neki način privuku, ili ih čekaju ispred škole, ili ima šalju sms poruke, dolaze pred školu dobrim kolima, obećavaju im brak, obećavaju im novac. Kad žrtva upadne u taj krug, tu su droga, alkohol itd.“, navodi Azra Hasanbegović.

Posebno ugrožene Romkinje

Prema posljednjem izvještaju State Departmenta, Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada.

Žrtve iz Bosne i Hercegovine odvode se u Azerbejdžan, Hrvatsku, te zemlje Evropske unije.

Koordinatorica mreže Ring Mara Radovanović ističe kako se najviše odvode maloljetne Romkinje:

„One su na posebnom udaru jer se zloupotrebljava romski običaj rane udaje, pa se djevojčice uz obećanje udaje za nekog tamo momka u Njemačkoj odvode, maloljetne djevojčice od 12 godina. A taj momak uopšte ne postoji, to je jedan put trgovine ustvari.“

Trgovina ljudima poprima novi oblik eksploatacije, naročito djece. Prema riječima direktorice udruženja „Budućnost“ iz Modriče Gordane Vidović, u porastu je broj
dječaka i djevojčica koje organizovane kriminalne grupe primoravaju na prosjačenje:

„Roditelji najčešće traže od svoje djece da zarađuju za njih, eksploatišu svoju djecu, koja im donose novac da bi oni trošili za neke svoje potrebe, najčešće za alkohol i cigarete. Ukoliko ne donesu, djeca dobijaju batine. Imamo situacije da  kombijem dovoze ljudi djecu, obično kad je pijačni dan, u neko područje, da prose, traže novac, možda čak i kradu, ne znam. I oni ih kupe kombijem ponovo i vraćaju ih kućama“, kaže Gordana Vidović.

Kakav je odnos bh. pravosudnih institucija kada je u pitanju sprječavanje i prevencija trgovine ljudima najbolje pokazuju ocjene State Departmenta.

U posljednjem izvještaju američke vlade BiH je pala na niži nivo, jer državni sud tokom 2011. godine nije osudio niti jednu osobu za ovo teško krivično djelo.

 

28.09.2012.

TVORAC FILMA "NEVINOST MUSLIMANA" UHAPŠEN U SAD-u

Nakoula Basseley Nakoula kršio pravila uslovne kazne
Tvorac filma "Nevinost muslimana" uhapšen u SAD-u
.................
28.09.2012.
...............
Tvorac filma "Nevinost muslimana" uhapšen u SAD-u
Čovjek koji stoji iza filma "Nevinost muslimana" (Lijevo)
FOTO: Agencije

.......................................................................

 

Nakoula Basseley Nakoula, čovjek koji stoji iza filma "Nevinost muslimana" uhapšen je Los Angelesu zbog kršenja uslovne kazne, javlja NBC.

Podsjećamo, ovaj film je izazvao buru protesta širom islamskog svijeta zbog sadržaja kojima vrijeđa poslanika Muhammeda.

Inače, Nakoula je bio na uslovnom otpustu iz zatvora, a utvrđeno je da se služio s barem 17 lažnih imena. Nakoula je 90-ih osuđen i zbog namjere da proizvodi metamfetamin, a američki mediji sada pišu da je na ideju da snimi film došao dok je izdržavao zatvorsku kaznu.

Prije nekoliko dana također je priveden, ali je ubrzo pušten, međutim kalifornijske vlasti najavile su hapšenje koje se danas i desilo.

 

28.09.2012.

AMBASADOR BiH IVAN BARBALIĆ PREDAO AKREDITIVE PUTINU

Svečanost u Moskvi
Ambasador BiH Ivan Barbalić predao akreditive Putinu
...............
27.09.2012.
...............
Ambasador BiH Ivan Barbalić predao akreditive Putinu
Ivan Barbalić
.......................

Ambasador Bosne i Hercegovine u Ruskoj Federaciji Ivan Barbalić predao je 26. septembra u Moskvi akreditivna pisma predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu.

Predsjednik Putin je u svom obraćanju ambasadorima, kojih je bilo dvadeset na svečanoj ceremoniji predaje akreditivnih pisama, istaknuo značaj odgovorne misije ambasadora u razvoju bilateralnih odnosa i uzajamno korisne saradnje u svim oblastima, te da UN ima odlučujući značaj u rješavanju svih globalnih problema i kriza širom svijeta uz poštovanje principa međunarodnog prava.

Predsjednik Putin je govoreći o politici Rusije prema Balkanu, istaknuo da važno mjesto zauzimaju odnosi s Bosnom i Hercegovinom, te da se Rusija, kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma za BiH, zalaže za njegovo dosljedno poštovanje, što je polazna tačka za izgradnju moderne i demokratske BiH.

Rekao je i da postoji dobar osnov za saradnju u privredi, posebno u energetskom sektoru, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću MVP BiH.

 

28.09.2012.

NEMIRI U GRČKOJ I ŠPANIJI ZBOG MJERA ŠTEDNjE

Nemiri u Grčkoj i Španiji zbog mera štednje

Eksplozija bombe u vreme sukoba demonstranata i policije u Atini 26. septembra

..........................................................

Glas Amerike

Nasilni protesti u Grčkoj i Španiji i vanredni izbori u jednom od španskih regiona povećavaju pritisak na Madrid da zatraži finansijsku pomoć. U Francuskoj je u međuvremenu nezaposlenost dostigla najviši nivo od 1999 godine.

Grčka policija sukobila se demonstrantima koji su je gađali Molotovljevim koktelima posle protesta oko 50 hiljada radnika na ulicama Atine, koji su demonstrirali zbog vladinih najnovijih mera štednje.

Policajci su bacili suzavac i šok bombe, dok su zaglušujuća buka i dim ispunili ulice blizu centralnog trga. Radnici su napustili svoja radna mesta, zatvorili škole, otkazali letove, zatvorili prodavnice i obustavili usluge širom Grčke. Generalni štrajk održan u sredu je prva obustava rada na tom nivou od kada je u junu formirana nova koaliciona vlada pod vodjstvom konzervativca Antonisa Samarasa iz stranke Nova demokratija.

Protest je najnoviji dokaz da su Grci zamoreni novim dodatnim mera štednje, uvedenim na zahtev međunarodnih kreditora. Međunarodni zajmodavci se takođe navodno sukobljavaju u pogledu načina za rješavanje  problema u Grčkoj. Međunarodni monetarni fond želi da evropske vlade otpišu dodatni dio grčkog duga.

Nemiri su izbili i u Španiji, koja je i dalje u centru pažnje kada je riječ o evropskoj dužničkoj krizi. Premijer Marijano Rahoj do sada je odbijao da zatraži finansijsku pomoć, samo da bi ublažio krizu za ostale. Trenutno je međutim korak bliži tom zahtjevu, najavljujući navodno da će tražiti pomoć ukoliko troškovi zaduživanja zemlje budu i dalje visoki.

Španci međutim treba prvo da se izbore sa novim budžetom, što neće biti ni malo lako. Rahoj će sjutra u parlamentu predstaviti prijedlog budžeta za 2013. godinu. Španski premijer je pod pritiskom evropskih partnera da uštedi milijarde eura kako bi sredio finansijsku situaciju u zemlji. Brojke, neophodne da se smanji deficit, su ogromne. Ukupna ušteda do kraja 2014. godine, uglavnom rezultat smanjenja potrošnje, premašiće 60 milijardi eura.

Ekspert Tobijas Blatner iz investicione firme Daiwa Capital xxxs smatra da će deficit biti samo veći.

"Planirani cilj za ovu godinu je 6,3 odsto. Uzimajući u obzir polugodišnju cifru koju su postigli, oko 4,6 odsto, jasno je da su Španci daleko od ispunjavanja zacrtanog. Deficit za ovu godinu vjerovatno će biti bliži 7 odsto, nego 6,3. To će očigledno uticati na narednu i 2014. godinu.”

Neredi u Madridu u utorak 25. septembra
...............................................
​​Zbog toga se postavlja pitanje gdje će Rahoj pronaći neophodne milijarde. S obzirom na to da mu ne preostaje mnogo opcija, trenutno razmatra uvođenje poreza na berzanske transakcije i izduvne gasove i čak smanjenje penzija povezanih sa inflacijom. Izvršni direktor organizacije “Re-define”, Soni Kapur smatra da to neće biti dovoljno.

"Bojim se da ćemo dobiti budžet koji nije kredibilan ni za tršišta ni za evropske partnere. Pokušaće da ispuni previše ciljeva istovremeno i da bude od koristi mnogima, ali na kraju neće biti koristan nikome”.

Vrijednost akcija širom svijeta je pala, kao i eura, dok razvoj događaja u eurozoni sve više uznemirava investitore, koji su već zabrinuti zbog slabog globalnog rasta.  Dodatnu brigu predstavljaju i najnoviji ekonomski podaci u Francuskoj, u kojoj je nezaposlenost na najvišem nivou od 1999. Godine. Trenutno je nezaposleno tri milliona Francuza, među kojima je i Žil.

"Ne želim da napišem da sam nezaposlen. Napišem šta sam radio prije, zato što je sramota da kažem da sam nezaposlen.”

Ekonomisti, medju kojima je Metju Plejn, upozoravaju da će se situacija samo pogoršati.

"Stopa nezaposlenosti će vjerovatno porasti. Nažalost, kada razmotrite podatke, možete da vidite da se dugoročna nezaposlenost stalno povećava.  Oni koji ostanu bez posla, u istoj su situaciju dok stare, krećući se ka nestabilnosti i siromaštvu.”

Novi podaci predstavljaju veliki broblem za vladu predsjednika Fransoa Olanda koji je izabran zahvaljujući obećanju da će smanjiti nezaposlenost.  Njegovi planovi za to već nailaze na prepreke, nakon što veliki broj kompanija, uprkos vladinim apelima, navodno razmatra otpuštanja radnika. Oland bi uskoro trebalo da predstavi novi i budžet i, kako se očekuje, najveće smanjenje javnog deficita u poslednjih 30 godina.

* Tekst preuzet sa portala Glasa Amerike

 

28.09.2012.

ZASJEDANjE GS UN: ASANŽOVA KRITIKA OBAME, PRETNjE IRANA

Zasedanje GS UN: Asanžova kritika Obame, pretnje Irana

Iranski predsednik Mahmud Ahmadinedžad u obraćanju članovima Generalne skupštine Ujedinjenih nacija

......................................................................

Osnivač sajta WikiLeaks Džulijan Asanž, obratio se u sredu preko video linka iz ekvadorske ambasade u Londonu diplomatama na marginama zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

On je optužio je američkog predsednika Baraka Obamu da eksploatiše revolucije u arapskom svetu kako bi stekao političku korist, tvrdeći da njegova verbalna podrška slobodi izražavanja nije pretočena u konkrektne akcije.

"Vreme je da predsednik Obama održi svoju reč... i za SAD da prekine da progoni Vikiliks, da prekine da progoni naše ljude i naše navodne izvore", istakao je Asanž u video poruci.

Domaćin sastanka je bio ekvadorski ministar spoljnih poslova Rikardo Patino, koji je rekao da će još jednom zatražiti od Velike Britanije da garantuje Asanžu slobodan izlazak iz zemlje kada se bude sastao sa svojim britanskim kolegom Vilijamom Hejgom u četvrtak.

Asanž je obučen u košulju i noseći kravatu izgledao na video snimku veoma umorno i vidno urušenog zdravlja.

Asanžovi borbeni komentari, plus izjava ekvadorskom šefa diplomatije i njegovih saveznika, pokazuju da rešenje slučaja osnivača Wikileaksa nije na vidiku, piše agencija Rojters.

Assange na video linku preko kojeg se obratio članovima GS UN
............................................................
.............................................................
​​Kako javlja ista agencija, britanske vlasti su opkolile Ambasadu Ekvadora u Londonu odakle se Asanž javlja, i poručile ako kroči jednom nogom napolje da će momentalno biti uhapšen i izručen Švedskoj koja ga traži zbog optužbi za seksualno zlostavljanje i silovanje.

Asanžovi advokati i Ekvador strahuju da bi iz Švedske mogao biti izručen SAD gde bi, kako kažu, mogao da se suoči čak i sa smrtnom kaznom.

Drugog dana zasedanja Generalne skupštine UN prisutnima se obratio, između ostalih, i predsednik Irana Mahmud Ahmedinedžad. Kazao je da se Teheran ne plaši Izraela, a pretnje koje dolaze od „cionista“ ne uzima za ozbiljno. Takođe je najavio da će Iran izvesti preventivne napade, ukoliko posumnja da se Izrael sprema za napad. U svom govorio koristio je termine poput pakao ili sotona, a nije zaobišao ni jedno pitanje zbog kojih je međunarodna pažnja usmerena ka državi na čijem je čelu. Najpre o nuklearnoj krizi:

“Trka u naoružanju i zastrašivanje nuklearnom pretnjom i pretnjom oružja za masovno uništenje, koje sprovode hegemonističke sile sve je rasprostranjenija. Testiranje nove generacije ultramodernog oružja danas se koristi kao novi jezik pretnje protiv nacija kako bi se primorale da prihvate hegemonije novog doba”.

Ahmedinedžat o ekonomskoj krizi:

”Aktuelna situacija u svetu, kao i slični teški incidenti u istoriju, većinom su posledica lošeg upravljanja svetom od strane samoproglašenih centara moći koji su sebe predali đavolu”.

O snazi Ujedinjenih nacija:

“Ujedinjene nacije, koje su uspostavljene sa svrhom promovisanja pravde i univerzalnih prava, koriste se kako bi bio obezbeđen teren za dominaciju nekoliko moćnih država. Kao posledica toga Ujedinjene nacije jesu u krizi. Šta više, postojanje prava veta i monopolizacije moći u Savetu bezbednosti skoro da čini nemogućim odbranu prava pojedinih nacija".

Zbog govora predsednika Irana ispred zgrade GS UN u Njujorku održane su demonstracije.

 

27.09.2012.

VLADIMIR PUTIN: "ZAPADNjACI SU POSIJALI HAOS U SIRIJI I NE MOGU DA SE ZAUSTAVE"

Putin: "Zapadnjaci su posijali haos u Siriji i ne mogu da se zaustave"

27.09.2012.
 
imageVladimir Putin

..................................

(24SI) - Ruski predsjednik Vladimir Putin ocijenio je u četvrtak da su Zapadnjaci posijali haos" u Siriji i da "ne mogu da se zaustave" uprkos upozorenjima Rusije, javile su agencije.

 

[24 sata info]

"Najvažnije je da se naši partneri ne mogu zaustaviti. Oni su već posijali haos na mnogobrojnim teritorijima. Sada vode istu politiku u drugim zemljama, naročito u Siriji", izjavio je ruski predsjednik.

"Rekli smo da treba oprezno djelovati, ništa ne nametati silom, kako ne bi nastao haos. I šta danas vidimo? Situacija jako podsjeća na haos", kazao je Putin.

Rusija, kao tradicionalni saveznik Damaska, nije prestala da osuđuje zapadnu politiku "miješanja" i do sada je blokirala svaku rezoluciju koja bi otvorila vrata obavezujućim mjerama za sirijski režim u Vijeću sigurnosti UN-a, u kojem ona ima pravo veta kao stalna članica.

(fena)

 

27.09.2012.

MAHMUD ABAS OPTUŽIO IZRAEL ZA ETNIČKO ČIŠĆENjE

Gradi naselja u istočnom Jerusalemu: Abas optužio Izrael za etničko čišćenje

 
27.09.2012.
imageMahmud Abas

...................................................

(24SI) - Palestinski predsjednik Mahmud Abas optužio je u četvrtak Izrael za etničko čišćenje jer gradi naselja u istočnom Jerusalemu.

 

[24 sata info]

"Ovo je kampanja etničkog čišćenja protiv palestinskog naroda tako što se uništavaju njihovi domovi", rekao je Abas u govoru pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija.

Njegove primjedbe došle su malo prije govora izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, javio je AP.

Izrael je osvojio istočni dio Jerusalema od Jordana tokom rata 1967. godine. Kasnije ga je pripojio, ali ovaj potez nije međunarodno priznat.

Palestinci žele da istočni Jerusalem postane prijestolnica njihove buduće države na Zapadnoj obali.

Abas je također rekao da je otvorio razgovore u novom pokušaju za međunarodno priznavanje u Ujedinjenim nacijma, ali nije rekao kad će se održati glasanje u Generalnoj skupštini.

"Intenzivne konsultacije s raznim regionalnim organizacijama i zemljama članicama" su u toku, rekao je on.

Palestinci će tražiti od Generalne skupštine da dobiju status države posmatrača.

 

(fena)

 


 

 

 

 

 

 

 

 

27.09.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: OFICIR JNA O LAŽIMA VOJSKE RS

Suđenje Mladiću: Oficir JNA o lažima Vojske RS

Osman Selak tokom svjedočenja 27. rujna 2012.

..............................................................

Na haškom suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, višednevni iskaz je dovršio bivši zapovjednik logističke baze Jugoslavenske narodne armije u Banja Luci Osman Selak.

Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala prikazati kako se JNA, a kasnije VRS - samo branila od napada bošnjačkih i hrvatskih formacija 1992.godine, no svjedok Selak je naglasio -  kako je to laž.

I ovom prilikom optuženi Mladić je upozoren od sudaca na preglasno komuniciranje u sudnici.

„Dokumentacija o logorima i ubijanju je krivotvorena ili skrivana kako bi se prikrili zločini i zaštitili izvršitelji“, izjavio je svjedok Selak, suprodstavljajući se tvrdnjama obrane - da nema informacija o broju ubijenih i ranjenih u napadu na Kozarac spomenutih u svjedočenju.

Opravdanja Mladićeve obrane o spornoj akciji VRS-a, poput navodnog prethodnog napada u Kozarcu na vojnu kolonu iz Beograda – Selak je ocijenio – isceniranom propagandom.

„Polemika je vođena, preko sredstava informiranja, ali to su političke opcije koje su pokušavale dokazati – zašto je došlo do incidenta da se ubije preko 1200 ljudi“, naveo je svjedok.

Iz sudnice 27. rujna 2012.
................................................
​​Selak je inače čuo u Prvom krajiškom korpusu VRS-a,  gdje je kao glavni logističar čekao na rješenje o umirovljenju nakon preimenovanja JNA - kako je prilikom napada na Kozarac ubijeno deset puta više ljudi nego što je zapovjednik naredio da se upiše u izvještaj Glavnom štabu.

Vojni izvještaji o logorima o broju zatočenih civila i razlozima njihovog zadržavanja također su, prema bivšem oficiru JNA, namještani - jer su odgovorni bili svjesni onoga što rade.

„Časni sude, ovakvi izvještaji su i lažni. Kao što je i izvještaj o ubojstvu 80 ljudi (u Kozarcu). Jer su se bojali posljedica zakona. Da je bilo protuzakonito“, objasnio je Selak.

Bivši oficir: RS ne bi mogla postojati bez Srbije

I treći dan davanja iskaza Selak je naglasio kako se pri napadu na Kozarac 24.svibnja 1992.godine dogodio genocid, na što je reagirala Mladićeva obrana – savjetujući ga da pravne termine onoga što se dogodilo - ostavi za suce.

Prilikom svjedočenja Selaka general Mladić je ponovno preaktivno sudjelovao u ispitivanju svjedoka tužiteljstva, pa je i ovoga puta morao reagirati predsjedavajući sudac Alphons Orie upozorivši njegovog branitelja.

„Dobro gospodine Lukiću, ja sam već više puta govorio da ukoliko gospodin Mladić želi s Vama komunicirati – treba to učiniti šaptom tako da to drugi ljudi (u sudnici) ne čuju“, upozorio je nekoliko puta tijekom dana sudac.

Svjedok je pak ponovio više puta tijekom svjedočenja kako se VRS formirala iz jedinica JNA te da je i on kao i svi ostali nastavio dobivati mirovinu iz Beograda:



„Republika Srpska ne bi mogla postojati bez Srbije“, izjavio je Selak.

Također je naglasio kako su svi logori na području Bosanske Krajine, poput Keraterma za koji je obrana pokušavala ustvrditi - da nije bio pod zapovjedništvom vojnih jedinica, snabdjevani iz vojnih magacina VRS-a.

Selak se na kraju svjedočenja požalio kako je Republika Srpska izdala za njim potjernicu 2002.godine „kao ratnom zločincu“ zbog njegovog svjedočenja u Den Haagu.

Suđenje će se nastaviti u petak iskazom Sulejmana Crnčala koji će svjedočiti o protjerivanju njegove obitelji s Pala 1992.godine te kasnijoj pogibiji supruge na sarajevskoj tržnici Markale 1995.godine.

 

27.09.2012.

PRIMARNA MASOVNA GROBNICA: EKSHUMIRANO OSAM BOŠNjAKA NA PODRUČJU OSMAKA

Primarna masovna grobnica
Ekshumirano osam tijela Bošnjaka na području Osmaka
..............
27.09.2012.
..............
Ekshumirano osam tijela Bošnjaka na području Osmaka

FOTO: Arhiva

...............................

Na lokalitetu Hajvazi, na području općine Osmaci, završena je ekshumacija iz primarne masovne grobnice.

Ekshumirano je osam žrtava - sedam muškaraca i jedna žena za koje se pretpostavlja da je riječ o civilima bošnjačke nacionalnosti ubijenim tokom proteklog rata na ovom području.

- Žrtve su bile nabacene jedne preko drugih. Danas su njihovi posmrtni ostaci izvađeni iz masovne grobnice i razdvojeni nakon čega je utvrđeno da je riječ o osam žrtava, kazala je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić dodajući da se ova masovna grobnica nalazila u dvorištu privatne kuće.

Posmrtni ostaci prevezeni su u Komemorativni centar u Tuzlu radi sudskomedicinske i kriminalističko-tehničke obrade, a nakon izvršene DNK analize bit će utvrđen identitet ovih žrtava.

Ekshumacijom je rukovodilo Tužilaštvo BiH.

- Ekshumacija je završena, a potraga za nestalim žrtvama na ovom lokalitetu će biti nastavljena, kazala je Čengić.

27.09.2012.

85 MILIONERA U BiH POSJEDUJE 9 MILIJARDI DOLARA!

85 milionera u BiH posjeduje 9 milijardi dolara!

imageAmerički dolari

...................................................

U Bosni i Hercegovini, prema izvještaju "Wealth X", živi 85 milionera. Bosna i Hercegovina rangirana je na 30. mjesto, a bogatstvo njenih milionera procjenjuje se na 9 milijardi dolara.

U Srbiji ima 90 multimilionera čije se bogatstvo procjenjuje na 11  milijardi dolara, navodi se u izvještaju. Prošle godine je u Srbiji bilo  120 multimilionera sa procjenjenim bogatstvom od 15 milijardi dolara pa  je ove godine zabilježen značajno manji broj.

Od bivših jugoslovenskih zemalja najbolje je rangirana Hrvatska (23),  koja prema izvještaju ima 260 multimilionera, čije ukupno bogatstvo  iznosi 30 milijardi dolara, dok u Sloveniji (34. pozicija) živi njih 70  sa bogastvom od osam milijardi dolara.

Makedonija je rangirana 42. poziciji sa 35 multimilionera (4  milijarde dolara) a samo jednu poziciju iza nje, na začelju liste nalazi  se Crna Gora koja ima "svega" 21 multimilionera koji su "teški" dvije  milijarde dolara.

Prva na listi je NJemačka sa rekordnih 15.770 milionera.

"Wealth X" u izvještaju navodi da se na listi isključivo nalaze osobe  sa neto bogatstvom koje prelazi 30 miliona dolara (nakon obračuna  akcija u preduzećima, stambene i investicione jedinice, umetničke  zbirke, avione, gotovina i ostala sredstva).

(Srna)

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš

Bahati milijarder iz Laktaša

Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Photo: Stock
Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta
Heil, Mile: Dodik kao Adolf
Photo: Stock
Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme "Integral inžinjering" je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.
Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.
"Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje", kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić
Photo: Stock
"MILE RONHILL" U DUHANSKOJ MAFIJI

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak "Mile Ronhill". O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja "duhanskoj mafiji". Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.
Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka "Makedonija tabaku" i 250 hiljada maraka "Banjalučkoj banci". U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine "Agroprom banka" oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.
Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim "poslovima" je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao "Mobi's" mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen
Photo: Stock
IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

"Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi 'Integral inžinjering',čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM", kaže Borko Džajić.
Dodik svoje interese ima i u firmi GP "Krajina", čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi "Krajina" je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili "Forumu roditelja RS" tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim "Kaldere" i "Krajine", to su "Integral inženjering", "Niskogradnja", "Grand trejd" i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.
I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta
Photo: Stock
Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje "Laktaši" gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.
Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.
Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime
Photo: Stock
Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.
A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA
Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.
Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.
U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.
Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus
Photo: novitalas.com
U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne "ovlaštenim učesnicima" u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.
No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.
Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!
DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI
Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća "Baraji" u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. "Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM", kaže Borko Džajić.
Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno
Photo: Stock
Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije - "Komgrapa", koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.
Naime, Milorad Dodik je preko "Integral Inžinjeringa" iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant "Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.
Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš
Photo: Stock
Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. "Komgrap" ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.
Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.
DODIK I ĐURIĆA UVEOCI
Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.
Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika
Photo: Stock
Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik "Agroprom banke", kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio "Nove banke", što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme "Zekstra", zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. "Zekstra", odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće "Boska" u centru Banjaluke.
Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet "kontroverzni biznismen", najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio "svoju" imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da "tog novca u tekstilu nema". Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod "Zemun", fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska "Optika". Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.
Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine
Photo: S.Pašalić
Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje "Zekstra renta cara" i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.
DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI
Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.
Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković
Photo: Stock
Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi "Hidrogradnju" na Palama, zatim "Jedinstvo" iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme "Vektor Integra" u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.
Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".
Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.
Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile
Photo: kurir-info.rs
Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...
DODIK NA LEDU
Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.
Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije "odbačena", već "obustavljena". To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika "Integral inžinjeringa" zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa "sumnjivo"!

 

 

27.09.2012.

SKUPŠTINA NOGOMETNOG SAVEZA BiH NSBiH: KOGA ĆE IZABRATI ZA ČLANOVE IZVRŠNOG ODBORA

Haotična borba za fotelje u novom Izvršnom odboru Nogometnog saveza BiH
Nakon uspona na vrh, idemo li ponovo dolje?
................
27.09.2012.
...............
Nakon uspona na vrh, idemo li ponovo dolje?

Skupština NSBiH: Koga će izabrati za članove Izvršnog odbora  

...........................................................

Nogometni savez Bosne i Hercegovine trebao bi 23. novembra na izbornoj sjednici Skupštine dobiti novo vodstvo. Nakon godine i po procvata pod palicom Ivice Osima i njegovih saradnika, došlo je vrijeme da se izaberu novi ljudi, koji će vladati našim fudbalom. Nažalost!

Već je jasno da je borba za fotelje u budućoj nogometnoj vladi haotična i puna polupismenog polusvijeta ,koji bi rado sjeo u Osimovu stolicu i vladao fudbalom BiH. Da je tako, svjedoči eliminacija dvojice kandidata od organa Nogometnog saveza FBiH i ponavljanje izbora u dva kantona.

Novi izbori

U Unsko-sanskom kantonu odbačena je kandidatura osuđivanog Hamdije Abdića, u Srednjobosanskom kantonu eliminiran je Behudin Trbović, dok je u Livanjskom utvrđeno da je Pero Konto, i pored sugestija iz Komiteta za normalizaciju NSBiH, kandidiran neregularnim putem.

Tako će se izbori u Srednjobosanskom i Livanjskom kantonu morati ponoviti, a u Bihaću neće, jer je NSUSK, valjda svjestan rizika Abdićeve kandidature, unaprijed dao tri, umjesto dva kandidata za Izvršni odbor NSBiH, po principu - "da mi pokušamo pa šta bude".

Sporna imena su odbačena, ali ko su ostali ljudi koji su kandidirani? Hoće li, nakon renesanse Osima i njegovih saradnika, naš fudbal ponovo preuzeti ljudi koji će, umjesto korisnih, potpisivati štetne ugovore, a umjesto ugledom, u sjedišta međunarodnih fudbalskih asocijacija ulaziti naoružani prevodiocima i čačkalicom među zubima? Prema onome što se sada zna, nažalost, prije će biti da hoće!

Na kandidatskim listama takvih je ostalo i više nego mnogo. Na spiskovima su imena četiri člana aktuelnog Komiteta za normalizaciju (Elmedin Begić, Ivan Beus, Darko Ljubojević i Dragan Kulina), koji je svojim akcijama izvukao naš fudbal s ivice ponora. No, osim njih, među kandidatima se nalazi niz funkcionera koji su bili članovi Izvršnog odbora, koji je svojim odlukama zamalo uništio Savez.

Đon-obraz

Iako su dokazani destruktivci, koje su FIFA i UEFA po formiranju Komiteta za normalizaciju i ukidanju suspenzije NSBiH odstranili iz našeg fudbala, Muhidin Raščić, Josip Bevanda i Ivan Perić ipak su imali obraza da se kandidiraju, a njihovi kantoni u tome su ih morali podržati.

Prema njihovom dosadašnjem antirazumskom djelovanju, lako je zaključiti da bi njihov povratak u Izvršni odbor NSBiH bio velika šamarčina svim dosadašnjim naporima Komiteta, ali i najava novih crnih dana u bh. fudbalu. Nakon uspona na vrh planine, idemo li ponovo dole?

Otkud stari destruktivci

Otkud Raščić, Bevanda i Perić? Zar ih FIFA i UEFA suspenzijom NSBiH i organa koji su doveli do nje nisu eliminirali iz bh. fudbala?

Naš izvor iz Saveza tvrdi da jesu odstranjeni, ali ne i pojedinačno suspendirani zvaničnom odlukom FIFA-e i UEFA-e. Ostaje pitanje tumačenja - hoće li izborne komisije dva saveza odluke FIFA-e i UEFA-e iz aprila 2011. godine shvatiti kao suspenzije ili samo kao odstranjenje.

Izborna komisija NSFBiH, ali i ona koju je na državnoj razini formirao NSBiH, imaju mandate da eliminiraju bilo kojeg od kandidiranih ljudi. Teoretski, može se desiti da sa spiska bude skinuto još nekoliko ljudi ukoliko se, kao što je bio slučaj s Abdićem i Trbovićem, ispostavi da ne zadovoljavaju uvjete za članstvo u organima NSBiH. Ispunjavaju li Raščić, Bevanda i Perić, tek se treba utvrditi.

Kako teče procedura


Iako tri kantona tek trebaju dati imena regularno izabranih kandidata (Tuzla, Mostar i Travnik), već sada se zna većina funkcionera koji pretendiraju da uđu u novi Izvršni odbor NSBiH, koji će naslijediti Komitet za normalizaciju. Jedan od njih bit će novi predsjednik Saveza.

Deset kantonalnih saveza Federacije BiH predlaže po najmanje dva kandidata za Izvršni odbor. S obzirom na to da će na sjednici Skupštine NSFBiH u oktobru biti imenovan predsjednik NSFBiH, on će po automatizmu ući u novi Izvršni odbor pa će delegati Skupštine NSBiH u novembru odlučiti o ostalih devet članova Odbora iz FBiH, s tim što se neće birati član iz kantona iz kojeg dolazi predsjednik NSFBiH.

S FSRS je malo drugačije, jer će njihovih sedam područja dati pet članova IO-a NSBiH, što znači da neće svaki tamošnji regionalni savez imati člana u Odboru nego samo zamjenskog. Kao što je slučaj s FBiH, kandidat koji na sutrašnjoj sjednici Skupštine FSRS bude imenovan za predsjednika Saveza, automatski će ući u IO NSBiH pa će tako Skupština NSBiH u novembru odlučiti samo o preostala četiri člana iz FSRS.

Kandidati za IO NSBiH

Federacija BiH

Sarajevski kanton: Elmedin Begić i Dino Selimović.

Bosanskopodrinjski kanton: Muhidin Raščić i Senad Islam.

Hercegovačko-neretvanski kanton: Ivan Beus i Milorad Prusina.

Posavski kanton: Mato Jozić i Ilija Marić.

Zapadnohercegovački kanton: Josip Bevanda i Predrag Čović.

Livanjski kanton: Bili odabrani Ivan Perić i Pero Konta, ali zbog nelegalne kandidature Konte (učestvovali i predstavnici Sudijskog zbora, koji nije legalno tijelo), Skupština će se ponovo sastati.

Unsko-sanski kanton: Bili izabrani Ibrahim Adilagić, Hamdija Abdić i Asim Selimović, ali je Abdić eliminiran pa će na Skupštinu ići dva preostala delegata.

Zeničko-dobojski kanton: Muhamed Begagić i Muhamed Islamović.

Srednjobosanski kanton: Bili izabrani Behudin Trbović i Amel Halep, ali se Skupština ponovo sastaje u ponedjeljak zbog eliminacije Trbovića.

Tuzlanski kanton: Skupština u nedjelju.

Republika Srpska

Područni savez Banja Luka: Darko Ljubojević i Predrag Damjanović.

Područni savez Bosanska Gradiška: Mile Kovačević i Dragiša Savić.

Područni savez Prijedor: Stanko Vujković.

Područni savez Doboj: Zlatko Spasojević i Nenad Šukurma.

Područni savez Trebinje: Andrija Lečić.

Područni savez Istočno Sarajevo: Dragan Kulina i Slobodan Ujić.

Područni savez Bijeljina: Miodrag Sofrenić i Slobodan Đorđić.

 

 

27.09.2012.

BLOKIRANI SVI PROCESI RADA: NACIONALNOJ I UNIVERZITETSKOJ BIBLIOTECI ISKLjUČENA STRUJA

Blokirani svi procesi rada
Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci isključena struja
...............
27.09.2012.
...............
Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci isključena struja

FOTO: Arhiva

...............................................

Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (NUBBiH) jučer je isključeno napajanje električnom energijom, a zbog neplaćenih računa u iznosu od 20.188,66 KM i blokirani su svi procesi rada.

NUBBiH pojašnjava da svi servisi koje pruža korisnicima zavise od napajanja električnom energijom i da se ne radi samo o blokadi rada NUBBiH, već o blokadi rada 45 biblioteka u BiH - aktivnih članica kooperativnog on-line bibliografsko-informacijskog sistema i servisa BiH (COBISS.BH).

- Privremeno aktiviranje agregata koji služi kao UPS može održavati sistem u funkciji još svega naredna 24 sata. Ovim je blokiran i rad međunarodnih agencija: ISBN (međunarodni standardni broj za knjige); ISSN (međunarodni standardni broj za serijske publikacije); ISMN (međunarodni standardni broj za muzikalije) – što znači: blokiran je i rad izdavača i onemogućeno dodjeljivanje internacionalnih standardnih brojeva za knjige, periodiku i muzikalije. Prije svega, ugrožena je sigurnost višestoljetnog kulturno-historijskog naslijeđa BiH, sakupljano i sačuvano u višedecenijskom radu ove Biblioteke, jer je vatrodojavni sistem također isključen - saopćeno je iz NUBBiH.

Iz ove kulturne institucije poručuju da je za očekivati i da uskoro i telefoni ućute, jer i za rad centrale je neophodno napajanje električnom energijom.

- Zaposlenici NUBBiH su (iako već mjesecima ne primaju plaće) na svojim radnim mjestima, u očekivanju da "odgovorni" interveniraju, ali nemoćni da udovolje zahtjevima korisnika i saradnika. Neizvijesno je koliko još strpljenja mogu imati.... Svi relevantni subjekti u državi, Federaciji, Kantonu i Gradu Sarajevo su obaviješteni odmah po isključenju, ali, do sada još niko nije reagirao niti je pokazao spremnost da intervenira, javljaju iz NUBBiH.

Od javne odgovornosti, poručuju u NUBBiH, za sudbinu ove i ostalih šest institucija koje je osnovala država BiH godinama se ograđuju svi nivoi vlasti, i očita je nebriga za sve što one bašine i predstavljaju, dok se istodobno s "mrakom u biblioteci", kojeg li paradoksa, održavaju Dani zaštite evropskog kulturno-historijskog naslijeđa, saopćeno je iz NUBBiH.

 

27.09.2012.

BAKIR IZETBEGOVIĆ: "MI U BiH OSJEĆAMO BOL SIRIJSKOG NARODA KAO SVOJ OSOBNI"

"Mi u BiH osjećamo bol sirijskog naroda kao svoj osobni"

imageBakir Izetbegović

...................................................

Obraćajući se na današnjem zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović čestitao je novoizabranom predsjedavajućem Vuku Jeremiću izbor na tu funkciju i zahvalio generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-moonu na nedavnoj posjeti Bosni i Hercegovini.

“Dok obilježavamo dvadesetu godišnjicu našeg pristupanja Ujedinjenim  nacijama, njegova posjeta je priznanje da je Bosna i Hercegovina  proputovala dug put od pristupanja ovoj Organizaciji, tako što je  transformirala sebe od primatelja sigurnosne pomoći do kontributora  globalnom miru i sigurnosti”, kazao je izetbegović pohvalivši napore  Bana na unapređenju dijaloga i saradnje, kao i njegovu predanost  temeljnim vrijednostima i principima UN-a.

Izetbegović je kazao BiH prepoznaje važnost i u potpunosti podržava  Banove pravce djelovanja koji su prepoznali pet generacijskih  imperativa: prevencija, sigurniji svijet, pomoć zemljama u tranziciji,  jačanje žena i omladine, i održivi razvoj.

“Današnji svijet je scena razvijanja kriza i globalnih izazova koji  se gomilaju. Prvi i najvažniji od svih je katastrofa u Siriji. Dok mi  stojimo ovdje, naši prijatelji Sirijci se bore protiv brutalnog režima.  Bore se da uzmu sudbinu u svoje ruke. Režim Bashara al-Assada na njihove  težnje za slobodom i demokracijom odgovara topovima i bombama, kao što  je režim njegovog oca radio prije trideset godina. To je odvratno i za  svaku moralnu osudu, kao što je i naš kolektivni neuspjeh da to  zaustavimo”, poručio je Izetbegović i potcrtao: “Još jedanput, mi  nepomično stojimo sa strane dok se ljudska tragedija dramatičnih  razmjera odvija pred našim očima. Trebali bismo učiniti svoj dio da  pomognemo historijskom zauzimanju za slobodu naroda Sirije. Trebali  bismo doprinijeti spašavanju sirijskog naroda od tiranije.  Trebali  bismo, ali mi to ne činimo.”

Predsjedavajući Predsjedništva BiH je naglasio kako slike koje dolaze iz Sirije narod BiH podsjećaju na bosansku tragediju.

“Mi u BiH osjećamo bol sirijskog naroda kao svoj osobni, zato što smo  mi, ne tako davno, prošli kroz iste užase. Kada je generalni sekretar  Ban Ki-moon posjetio Srebrenicu, zajedno sa mnom u julu da oda počast  žrtvama genocida rekao je: 'Međunarodna zajednica mora biti ujedinjena  kako se daljnja krvoprolića u Siriji ne bi dogodila,  jer ne želim  vidjeti da se bilo koji od mojih nasljednika nakon što za 20 godina  posjeti Siriju izvinjava za ono što se moglo uraditi da se zaštite  civili u Siriji – a što sada ne radimo'“, kazao je Izetbegović.

On je podsjetio i na izvještaj Banovog prethodinika Kofija Annana  o  padu Srebrenice u kojem je prznao kako UN nije uspio pomoći da se spasi  narod Srebrenice te zaključio da će „tragedija Srebrenice progoniti našu  historiju zauvijek...“.

„Danas ove riječi odzvanjaju istinom o neuspjehu ove Organizacije da  odgovori na tragediju u Siriji. Najbolji način da se iskaže počast  žrtvama srebreničkog genocida bi bio da se nauče lekcije iz tog  neuspjeha i da se iste greške ne naprave ponovo. Nažalost, UN, posebno  Vijeće sigurnosti, nisu uspjeli to da urade. Međunarodna zajednica je  izabrala, opet, da ponovi politiku 'pokušaja i grešaka' koje nisu  uspjele u Bosni i Hercegovini. Rezolucije, izjave o zabrinutosti,  nedjelotvorne sankcije, posmatrači, i nepostojanje mandata da se zaštite  civili, su postupci sa smrtnim posljedicama demonstrirani u mojoj  zemlji“, kazao je Izetbegović i poručio: „Nemojte griješiti. Ako ne  djelujemo odmah i ne djelujemo odlučno da bismo pomogli narodu Sirije, i  stanemo u kraj njihovom krvoproliću, ova tragedija će progoniti našu  historiju zauvijek, baš kao Srebrenica.“

On se u govoru pred Generalnom skupštinom UN-a osvrnuo i na događaje u islamskom svijetu nazvane Arapsko proljeće.

„Događaji s početka 21. stoljeća prkose razumnim predviđanjima.  Zaista, ko je mogao predvidjeti takvu eksploziju slobode na Bliskom  istoku? U zadnjih nekoliko godina, svjedočili smo historijskom buđenju  arapskog svijeta. Trenutno se odvijaju duboke društvene i političke  promjene koje imaju za cilj stvaranje demokratskih društava.  Ove  promjene su se fermentirale decenijama. One su najbolja potvrda da  muslimani snažno žude za slobodom, dostojanstvom i ljudskim pravima.  Dobro obrazovana generacija mladih arapskih vođa, slobodnog mišljenja je  napokon slomila lance diktature. Nikakva sila ne može spriječiti ove  nove generacije da preuzmu sudbinu u svoje ruke“, kazao je Izetbegović.

Kao nestalna članica VS UN-a, Bosna i Hercegovina je snažno  podržavala aspiracije arapskog naroda za većom slobodom i demokracijom,  kazao je on.

„Djelovali smo kako bismo osigurali da međunarodna zajednica podrži  one koji su željeli slobodna društva umjesto zatvorenih, vladavinu prava  umjesto vladavine jedne osobe, demokraciju umjesto diktature, pravdu i  poštenje umjesto opresije i korupcije“, naglasio je Izetbegović.

(Vijesti.ba/AA)

 

27.09.2012.

SREDSTVA PRVE TRANŠE KREDITA MMF-a UPLAĆENA NA RAČUN CBBiH - PODRŠKA MMF-a JE PODRŠKA EKONOMSKOM PROGRAMU BiH - HRVATSKA I SRBIJA NAJZADUŽENIJE ZEMLjE BALKANA

Sredstva prve tranše kredita MMF-a uplaćena na račun CBBiH

imageCBBiH

......................................................

Na račun Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH) 26. septembra doznačena je prva tranša u iznosu od 50,73 miliona SDR na temelju stand-by aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). CBBiH je na pomenuti datum valute, za ukupno primljena sredstva ...

... u SDR, odobrila odgovarajući iznos u domaćoj valuti (118,9 miliona KM) na odgovarajući račun/podračune u omjeru: 2/3 za Federaciju BiH (79,3 miliona KM) i 1/3 za Republiku Srpsku (39,6 miliona KM).

Nakon umanjenja navedenog ukupnog iznosa (u SDR i u KM) za sve troškove koji prate odobrenje tranše SBA, CBBiH će na temelju instrukcija ministarstava financija Federacije BiH i Republike Srpske izvršiti daljnji transfer sredstava u domaćem platnom prometu, saopćeno je iz Službe za odnose sa javnošću CBBiH.

(Vijesti.ba/Fena)

Podrška MMF-a je podrška ekonomskom programu BiH

image

SARAJEVO - Podrška MMF-a Bosni i Hercegovini od 338,2 miliona specijalnih prava vučenja, što iznosi oko 790 miliona KM, prije svega znači podršku ekonomskom programu BiH kojim se žele smanjiti unutrašnje slabosti, provesti odgovarajuće fiskalne reforme, održati fiskalna disciplina ...

...  i očuvati stabilnost financijskog sektora, rečeno je Feni u Federalnom ministarstvu finansija povodom odobrenja MMF-a novog stand-by aranžmana za BiH.

Kako ističu iz Ministarstva finansija time će se unaprijediti konkurentnost privatnog sektora i osigurati nastavak aktivnosti na stvaranju povoljnijeg ambijenta za privlačenje i domaćih i stranih investicija.

Novac je namijenjen za podršku budžetima entiteta da bi se ublažili efekti svjetske ekonomske krize te smanjio fiskalni deficit.

Imajući u vidu relativno nisku kamatnu stopu na sredstva iz ovoga kredita, stav je Federalnog ministarstva finansija da je IV stand-by aranžman bitan i potreban Bosni i Hercegovini, koja zajedno s MMF-om, kao partnerom u provođenju strukturalnih reformi, stvara pretpostavke za dugoročnu fiskalnu i finansijsku stabilnost.

(Vijesti.ba/Fena)

Hrvatska i Srbija najzaduženije zemlje Balkana

imageFoto: Ilustracija

.......................................................

Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odobrio je zahtjev Bosne i Hercegovine za novo kreditno zaduženje ove zemlje u iznosu od oko 800 miliona KM, što je bio povod da novinari agencija Anadolija (AA) istraže visinu zaduženja država jugoistočne Evrope.

Srbija ima najveći dug u visini od 51,1 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Slijedi Crna Gora sa zaduženjem od 48,1 posto BDP-a, a potom Slovenija sa 47,4 posto, Hrvatska sa 43,9 %, Bosna i Hercegovina sa 34 i Makedonija, koja je najmanje zadužena zemlja regije, u visini od 32,7 posto BDP-a.

Međutim, posmatrano prema apsolutnim iznosima javnog duga, najzaduženija zemlja regije je Hrvatska sa 27 milijardi eura duga, a slijede Slovenija sa 16,8 milijardi, Srbija sa 14,6 milijardi, BiH sa 6,3 milijarde, Makedonija sa 2,2 milijarde i Crna Gora sa 1,64 milijardi eura duga.

BiH, koja je dugo bila među najmanje zaduženim zemljama Evrope, posljednjih se godina ubrzano zadužuje kod različitih međunarodnih institucija, kako bi uspjela pokriti budžetski manjak.

Ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić, za agenciju Anadolija, potvrdio je da u ovom trenutku ukupan dug BiH, računajući vanjski i unutrašnji, iznosi oko 15 milijardi eura.

“BiH trenutno ima vanjski dug od 6.3 milijarde eura i kada se uključi unutarnji dug zemlje od 9 milijardi eura onda se dolazi do cifre da je ukupan dug BiH veći od 15 milijardi eura, što znači da se BiH približava grupi zemalja koje su među zaduženijima i dolazi u zonu zemalja čiji dug prelazi preko 50 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda”, upozorio je Hasić.

Vanjski dug BiH je u posljednjih nekoliko godina konstatno rastao. 2002. godine iznosio je oko 2,1 milijardu eura, a danas je trostruko veći i iznosi 6.3 milijarde eura, bez novoodobrene tranše MMF-a od 400 miliona eura. Samo u protekle dvije godine dug je povećan za više od milijardu eura.

Najveći dug BiH ima prema međunarodnim kreditorima - MMF-u, Svjetskoj banci, IBRD-u, EBRD-u i EIB-u. BiH se posljednjih godina nekontrolisano i nesistemski zadužuje kod međunarodnih kreditora, upozoravaju ekonomski stručnjaci.

"Taj dug se izuzetno brzo nagomilava. 2013. i 2014. će biti izuzetno teške godine za BiH jer treba vratiti ogromna sredstva po osnovu zaduživanja i pitanje je da li će vlasti u BiH moći to vratiti", istakao je Hasić.

Zato, ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH poziva vlasti u ovoj zemlji da pronađu nove moduse rješavanja ekonomskih, socijalnih i društvenih problema, a ne da se samo zadužuju.

"Bh. vlasti moraju tražiti druge solucije kao što su rezanje javnih troškova, preusmjeravanje dijela sredstava od PDV-a u proizvodne svrhe itd.", istakao je Hasić.

I pored činjenice da je Hrvatska najzaduženija zemlja u regiji, to prema Hasićevim riječima, ne predstavlja veliku opasnost za tu zemlju jer uspijeva da organizuje pravovremeno vraćanje kredita

Od ostalih zemalja u Evropi, većina članica eurozone, uključujući i Njemačku, ima javni dug koji je znatno veći od nivoa dozvoljenog kriterijima EU, a on iznosi 60 posto BDP-a. Javni dug je najveći u Grčkoj i iznosi 144.9 posto BDP-a, a slijede Italija sa 118,4 posto, Belgija 96.2 posto, Irska 94.9 posto, dok je u Njemačkoj javni dug nešto veći od 80 posto vrednosti njenog BDP-a.

Među najrazvijenijim zemljama u svijetu, Japan ima vrlo visok javni dug koji iznosi približno 235 posto BDP-a, ali dug ove zemlje je u najvećem dijelu untrašnji. Ogroman javni dug zabilježen je i u SAD-u i iznosi nevjerovatnih 12 biliona dolara. Javni dug SAD-a premašuje 75 odsto BDP-a te zemlje, tako da je svaki Amerikanac, u prosjeku, dužan više od 40.000 dolara.

Problem visokog javnog duga do sada je najmanje utjecao na države s rastućim ekonomijama koje imaju velike trgovinske suficite. Tako, Kina i Rusija, koje u dugoročnoj perspektivi gomilaju ogromne spoljnotrgovinske viškove i imaju velike devizne rezerve, skoro da nemaju probleme s javnim dugovima. Prema posljednjim podacima, Rusija ima javni dug od oko 13 posto BDP-a, a svaki stanovnik ove zemlje u prosjeku duguje nešto više od 1.250 dolara. Javni dug Kine je 19 posto njenog BDP-a.

Turski javni dug iznosio je u prošloj godini 39,8 posto BDP-a te zemlje. Međutim, u posljednjih 10 godina kreditna zaduženja Turske su smanjena sa početnih 23.5 milijardi na 1.7 milijardi dolara, koliko trenutno iznose. Prema posljednjim ekonomskim pokazateljima, Turska je spremna otplatiti svoj vanjski dug do aprila 2013. godine.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

27.09.2012.

KAKO BiH MOŽE UBLAŽITI EKONOMSKU KRIZU

Kako BiH može ublažiti ekonomsku krizu

Ilustracija

Ilustracija

...........................................

MMF je u srijedu odlučio reprogramirati Bosni i Hercegovini kredit i dati na raspolaganje dodatnih 400 miliona eura. No, bez obzira što je BiH u dubokoj ekonomskoj krizi, ovaj novac nije predviđen za razvojne projekte nego za popunjavanje deficita u budžetima.

BiH, kao mala ekonomija, ne može učiniti mnogo da preko noći postane prosperitetna zemlja, ali ekonomsku krizu može ublažiti ukoliko iskoristi potencijale, poput energetike. Bez brzih cesta i povoljnijeg poslovnog okruženja, BiH će još dugo biti neinteresantna stranim investitorima.

Iako su svi ekonomski pokazatelji već treći kvartal negativni, što jasno govori o tome da je BiH duboko zašla u recesiju, do sada nije razvijen nijedan program borbe protiv ekonomske krize. BiH je uglavnom primjenjivala politiku redukcije javne potrošnje, no pitanje je da li je i u kojoj mjeri to učinkovito, kaže ekonomista Anto Domazet, zastupnik u državnom parlamentu.

„Potrebno je i dalje nastaviti sa redukcijom javne potrošnje u oblasti neproduktivne potrošnje, a snažno razvijati investicionu aktivnost u javnom sektoru, za šta već imamo prve pozitivne znakove u cestogradnji i pripremama za investiranje u elektroenergetiku“, ističe Domazet.

No, iako mala ekonomija, sa svega oko četiri miliona stanovnika, BiH ne može napraviti veliki ekonomski preokret, kažu ekonomisti, ali bi barem mogla više koristiti prirodne potencijale poput energetskih. Jedna od oblasti koja gotovo da i nije iskorištena u BiH, a što je sada prioritet u Evropi, je energetska efikasnost. BiH nije iskoristila niti evropske fondove koji su joj na raspolaganju. Dragan Ajanović, izvršni direktor Centra za ekološki i tehnološki razvoj, smatra da je tu šansa za BiH.
Ilustracija
​​..........................................
„Cijeli se svijet, Evropa pogotovo, bavi time – bilo da se radi o potrošnji energije u javnom sektoru, kolektivnom stanovanju ili u industriji. To je oblast gdje definitivno moramo napraviti iskorak, gdje nismo iskoristili dovoljno ni međunarodne fondove u kojima su bila predviđena sredstva za to. Sa nivoa države nema dovoljno inicijative, nema tih projekata. To je realno to polje gdje nećemo moći plaćati cijenu energije koja će biti ispostavljena krajnjem potrošaču. A s druge strane, naša iskustva kroz studije koje smo radili pokazuju da ima jako velikog rasipanja energije, i da je, ovo djeluje paradoksalno, jedini način da se počnemo baviti enegetskom efikasnošću rast cijena energije“, kaže Ajanović.   

Iako je svaka vlast do sada obećavala stotine kilometara autoputa, BiH do sada ima izgrađenih svega oko 40-ak kilometara. Za tu namjenu su podignuti krediti, no zbog neprecizno odabranih izvođača radova, koji nisu ispoštovali dogovore, i zbog prekida ugovora, sredstva su stojala zamrznuta, a godišnje su se plaćali milionski penali. Dio sredstava sada je odmrznut, kaže Anes Makul iz Centra za politike i upravljanje.

„I pored intenziviranja koje se desilo prethodnih 15 mjeseci, treba dodatno intenzivirati radove - i svi krediti koji su bili namijenjeni za tu svrhu su se počeli koristiti. To je jako dobra stvar. Međutim, treba iznaći i nove modele financiranja. Postoje mogućnosti dijelom iz vlastitih sredstava kroz akcize na gorivo, kroz putarine i kroz budžetska sredstva. Također postoji mogućnost izdavanja koncesija za izgradnju, te javno-privatno partnerstvo. RS ima Zakon o javno-privatnom partnerstvu, Federacija još uvijek nema i očekujemo da uskoro usvoji pošto postoji u nekim strateškim dokumentima“, rekao je Makul.

Sorensen: Vrijeme da se političari okrenu reformama

Na federalnom nivou vlada sada pokušava pokrenuti projekte koji bi značili više investicija i otvaranje novih radnih mjesta u izgradnji autocesta i nekim drugim infrastrukturnim projektima, kaže premijer Federacije Nermin Nikšić.
Nermin Nikšić
​​......................................
„U ovoj godini imamo ekspanziju izgradnje autoputa. Imamo namjeru da do kraja mandata ove vlade napravimo 46 kilometara na koridoru 5C i 10 kilometara sarajevske zaobilaznice. Imamo namjeru da do kraja 2014. godine povučemo i investiramo više od 500 miliona eura. Također, treba da u sljedećoj godini krenemo sa najvećom poslijeratnom investicijom u Federaciji vrijednom više od milijardu i 200 miliona - kad je u pitanju je termoblok u Tuzli", navodi on.

No, sve su to projekti o kojima se već godinama govori, a njihova realizacija je spora zbog političkih kriza koje se periodično režiraju jer nema dovoljno političke volje da se riješe pitanja od ekonomskog značaja za BiH, kažu ekonomisti.  

Nisu samo projekti u zastoju - u BiH su u zastoju i reforme. Šef Delegacije EU Peter Sorensen kaže da je krajnje vrijeme da bh. političari počnu rješavati probleme i okrenu se reformama koje će BiH dovesti do EU.

„Postoje određena pitanja u BiH koja upravo otežavaju put pristupanja BiH Evropskoj uniji, koja su povezana direktno sa ekonomskom krizom. Neophodno još više raditi i ulagati napore da BiH postane dio tržišta koje broji 500 miliona ljudi, i da slijedeće godine, kada Hrvatska pristupi EU, problemi koji nastanu za BiH budu privremeni, a ne stalni, zbog toga što je cilj da BiH postane dijelom evropskog tržišta da bi naša djeca imala bolju budućnost, kvalitetan život i obrazovanje'', ističe Sorensen.

U misiji EU u BiH kažu da ukoliko bh. političari nastave sa proizvodnjom političkih kriza umjesto da rješavaju nagomilane ekonomske i životne probleme, BiH gubi evropski put i može ostati pusto ostrvo u Evropi.

 

27.09.2012.

NURA BAZDULj: ZIDOVI SU SAMO U GLAVAMA

Bazdulj Hubijar: Zidovi su samo u glavama

Nura Bazdulj Hubijar

........................................................
Nura Bazdulj Hubijar je bosanskohercegovačka spisateljica čija su djela prevedena na mnoge jezike. Živi i radi u Travniku kao liječnica. Njena djela uvrštena su u školske čitanke, a veliki dio svog opusa namijenila je djeci. Upravo o najmlađoj populaciji, odnosu politike ali i roditelja prema djeci, o otuđenosti i suživotu sa Nurom Bazdulj Hubijar razgovaramo za RSE. 

RSE: Prije svega dječija ste spisateljica i svakodnevno sa djecom komunicirate. U kakvom su položaju djeca danas?

Bazdulj Hubijar: Kod odraslih je došlo do devalvacije apsolutno svih ljudskih i moralnih vrijednosti, čak i kod neke djece, i to ne malog broja djece. Ali najveći broj djece su čista, nevina, divna bića koju, nažalost, roditelji već od malih nogu usmjeravaju na stranputicu. Već u kući roditeljskoj djecu počinju učiti da ne treba voljeti drugog i drugačijeg.

RSE: Jesu li zaista djeca već međusobno naučila što je to nacionalno?

Bazdulj Hubijar: Strahovito je porazno da danas djeca ako čuju neko ime koje nije iz njihovog korpusa, pitaju šta to znači ili ga gledaju drugačije. Dovoljno je da krenemo od projekta dviju škola pod istim krovom - pa to je tipični aparthejd. To je strašno. Ta djeca ne samo da su odvojena za vrijeme nastave nego su odvojena i za vrijeme odmora, dijeli ih žica.

RSE: Kada pišete, budete li onda obeshrabreni?

Bazdulj Hubijar: Ja hoću, ja želim, ja moram naučiti našu djecu da nema rovova, da su ti rovovi i ti zidovi samo u glavama - i da je srušiti Berlinski zid bilo vrlo lako, a za zidove u glavi ne pomažu ni pijuci, ni dinamit, ni ništa - da im srušim te zidove u glavama i da shvate da su braća. Ne samo u Bosni, i u regiji, u Evropi i u svijetu. Pogledajte sve te trendove i te sukobe u svijetu između islama, hrišćanstva/kršćanstva. To su sve gluposti.

Ljubav temeljni kamen

RSE: Mnogi od onih koji nas slušaju vjerojatno će sad reći: “Nura je u pravu, ali kako da se odreknemo politike kad ona danas određuje život običnim ljudima u BiH?”

Oduvijek je u svakoj vrsti umjetnosti isticano da je malo šta poganije od vlasti. Mi moramo biti načisto da je iluzija da može biti pošten političar. Ne trebamo se povoditi za političarima jer oni nas zatvaraju u torove.

Bazdulj Hubijar: Oduvijek je u svakoj vrsti umjetnosti isticano da je malo šta poganije od vlasti. Mi moramo biti načisto da je iluzija da može biti pošten političar. Ne trebamo se povoditi za političarima jer oni nas zatvaraju u torove.

RSE: Jedan od vaših često spominjanih citata je:“Sve mi je draže osim ljudi.“ Zašto su ljudi toliko otuđeni jedni od drugih?

Bazdulj Hubijar: To nam je, čini mi se, donijela civilizacija. Pogledajte vi, molim vas, tog apsurda – ja, recimo, sjedim ja za mojim laptopom u dnevnoj sobi i znam šta radi draga meni Nerka Popović ili npr. Drita Kadić u Australiji, a ne znam za moju prvu susjedu Nevenku Jurić je li zdrava, je li sama, je li je nešto boli. I ne da znam u tom momentu, možda ne znam i mjesec dana. To je potpuno suludo. Potpun je sulud fakat došao. I dolazim opet na početak, da je zapravo ljubav temeljni kamen.

RSE: Što mislite, hoće li se to uskoro promijeniti? Hoće li ljudi moći još dugo živjeti otuđeni, zarobljeni?

Bazdulj Hubijar: Kad sam dobila iz Zaječara u subotu pismo i u njemu samo jednu tvrdu bombonu sa narandžastim, šuškavim papirom, ta djevojka je vjerovatno u situaciji da ne može više darovati, a zapravo ni ne može više, jer to je najviše što može čovjek čovjeku darovati - ja sam hodala po kući, milovala pismo i plakala. Zašto? Pa, valjda niko nije toliko kreten da misli da ja ne mogu kupiti bombonu - nego što je ta bombona spojnica između ruku mojih i te djevojke, spojnica između dva naroda koji su se donedavno preko nišana gledala, što se nas dvije volimo i što niti je njoj bitno kako je meni ime, niti je meni bitno kako je njoj ime.

 

27.09.2012.

HADžIOMERSPAHIĆ PODNIO OSTAVKU: PROJEKAT ARS AEVI MORA ZAŽIVJETI

Hadžiomerspahić podnio ostavku: Projekat Ars Aevi mora zaživjeti

Enver Hadžiomerspahić

Osnivač i direktor projekta Ars Aevi Enver Hadžiomerspahić u srijedu je podnio ostavku na tu poziciju. Odluka je pala jer i nakon 12-omjesečnog ličnog protesta kojim je želio skrenuti pažnju javnosti na značaj izgradnje muzeja savremene umjetnosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, podrška vladajućih struktura nije uslijedila.

Već godinama kolekcija muzeja, koja broji radove više od 130 renomiranih umjetnika, smještena je u prostorijama Centra Skenderija i čeka bolje dane kada bi trebala biti postavljena u muzejski prostor izrađen prema nacrtima svjetski priznatog arhitekte Renza Piana.

Predstavljajući novinarima u Sarajevu dokument ostavke i obrazlažući motive zbog kojih se odlučio na taj korak poslije 20 godina posvećenosti razvoju projekta, Enver Hadžiomerspahić razočaran je što obaveze prema Ars Aeviju nisu izvršene. Podsjetimo, realizacija izgradnje projekta muzeja razvijala se bez problema sve do 2008. godine.

„Nikakav pomak nije ostvaren u dogovorima, a kapitalni dogovor je trebao da bude općine - Grad - Kanton, svako po malo, na period od tri godine ulaganja, to nije ništa, da se dobije razvojni projekat koji će privući pažnju miliona turista koji inače žele da posjete objekte savremene arhitekture i savremene umjetnosti i koji bi dobili jedan novi, racionalni razlog da dolaze u Sarajevo“, ističe Hadžiomerspahić.

Na isteku je vrijeme planirano za svečanu inauguraciju muzeja Ars Aevi u Sarajevu koja je trebala da se obavi 2014. u okviru programa obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata.
​​„Ta godina treba da obilježi godinu prekretnice, da se zatvori jedno stoljeće mržnje i ratova i da se otvori stoljeće ljepše budućnosti u Evropi. Ne postoji ništa ljepše do u Sarajevu, mjestu susreta svjetova, izgraditi i inaugurirati muzej Ars Aevi, simbol nove Evrope, u godini koja obilježava 100 godina od Prvog svjetskog rata“, kaže on.

I dok Bosna i Hercegovina ne čini ništa na tom planu, priznati arhitekta Renzo Piano će 16. oktobra u pariškoj prijestolnici UNESCO-a zvanično predstaviti idejno rješenje budućeg muzeja Ars Aevi, ističe direktor i osnivač projekta Ars Aevi Enver Hadžiomerspahić.

„Imate pismo zvanično koje su gradonačelnik Alija Behmen i premijer Kantona Fikret Musić uputili Renzu Pianu 28. februara 2011. Ja se zahvaljujem i gradonačelniku Behmenu i premijeru Kantona Musiću, ali ništa od obećanoga nije ostvareno“, rekao je Hadžiomerspahić.  

Jednogodišnji lični protest Enver Hadžiomerspahić je okončao čišćenjem mosta Renza Piana na Vilsonovom šetalištu, u neposrednoj blizini gdje bi se trebao izgraditi budući muzej savremene umjetnosti. Odlučio se na taj potez jer smatra da je jednak odnos vlasti prema ovom mostu, kao i prema projektu izgradnje muzeja Ars Aevi.

„Nadam se da će ovaj čin moje ostavke pomoći mudrim ljudima naše politike da ne dopuste da projekat Ars Aevi bude ubijen.“

 

 

....................................................................
26.09.2012.

OTKRIĆE EKSPERATA: STANOVNICI BiH SU STARI 25.000 GODINA

Otkriće eksperata: Stanovnici BiH su stari 25.000 godina

................

26.09.2012.

................

 Šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko

inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović, izjavio za agenciju Anadolija (AA) kako su istraživanja regionalnog ekspertnog tima genetičara pokazala da današnji Bosanci i Hercegovci u svojim genima imaju zapisane informacije ljudi koji su na ove prostore došli prije 25.000 godina.

“Oni su ovdje 'prezimili' zadnje ledeno doba. Također, tu nam je genetička ostavština neolitskih skupina koje su sa sobom donijele poljoprivredu, koja se u Europi počela širiti sa ovih prostora. I dodatno, tu su preci koji su nam došli iz pravca Euroazije”, kazao je Marjanović.

Šef laboratorija za forenzičku genetiku u Sarajevu napomenuo je kako su sve migracije, koje su se desile na prostoru današnjeg Balkana, vrlo kompleksne i kako se nisu se odvijale mjesecima ili godinama, već decenijama i vijekovima.

“Svaka istorijska epizoda, od ledenog doba do dolaska poljoprivrednika, dolaska i nestanka Rimskoga carstva, migracija slavenskih plemena, širenja Otomanske imperije i još mnogo drugih manjih, ali ne i manje bitnih istorijskih momenata, ostavile su manji ili veći trag na genetičkom nasljeđu ljudi sa ovih prostora”, naveo je Marjanović.

Ovaj poznati stručnjak  za genetički inženjeringa naglasio je kako je populacija Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, vrlo heterogena.

“Možemo zaključiti da se populacija BiH, kao i populacija cijelog zapadnog Balkana može pohvaliti izuzetnom raznolikošću humanog genetičkoga bogatstva“, zaključio je Marjanović.

Ocijenio je kako je zajedničko istraživanje regionalnog tima eksperata za genetiku dokazalo da i genetičari u BiH imaju kapacitete da realiziraju i najzahtjevnije znanstvene studije iz oblasti.

Jedna od značajnijih komponenti studije koju je Marjanović obavio zajedno sa poznatim stručnjacima za genetiku iz regije, odnosi se na migracijske procese modernog čovjeka.

“Svi ovi projekti ukazuju na to da ovaj region, pa samim tim BiH, imaju jako zanimljivu povijest. Dokazano je da je paleolitski čovjek na ovim prostorima tražio spas i utočište od zadnjeg ledenog doba i da dobar dio današnjeg stanovništva BiH čine direktni potomci tih ljudi”, kazao je Marjanović.

Istakao je da, i pored činjenice da se pokušavaju zloupotrijebiti rezultati naučnih studija o genetskoj stukturi na Balkanu, geenetika ne prepoznaje naciju ili etničku grupu.

“U znanosti, bar u onoj kojom se ja bavim, ne postoje hrvatski, srpski ili bošnjački geni. Takvu sintagmu nećete čuti da upotrebljava onaj ko je barem jednom slušao neko predavanje iz humane populacijske genetike. S druge strane, svaki će vam genetičar potvrditi da, što se tiče ljudskoga roda, ne postoje dvije populacije koje su genetički identične”, kazao je Marjanović i poručio da je osnovni cilj istraživanja bio provjeravanje postojećih znanstvenih modela iz oblasti genetike.

„Ni na kraj pameti nam nije bilo da dobijene rezultate koristimo u svrhu svađanja ili mirenja različitih grupa na ovim ili drugim prostorima. Znanost nema te kapacitete ali ni intencije”, zaključio je u razgovoru za agenciju Anadolija šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović.

 

26.09.2012.

DIPLOMATE IZ ZEMALjA EU POSJETILE SJEDIŠTE ICMP-ja

Članovi Radne grupe za zapadni Balkan
Diplomate iz zemalja EU posjetile sjedište ICMP-ja
................
26.09.2012.
..............
Diplomate iz zemalja EU posjetile sjedište ICMP-ja
Jedna od laboratorija ICMP-ja
FOTO: ICMP

.....................................

Delegacija od 25 članova Radne grupe za zapadni Balkan Europske unije (COWEB) predvođena ambasadorom Peterom Sørensenom, šefom delegacije Europske unije za BiH, posjetila je danas sjedište Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) u Sarajevu.

Delegaciju je primila generalna direktorica ICMP-a, Kathryne Bomberger, a informirani su o ICMP-ovoj pomoći zemljama Zapadnog Balkana i drugim zemljama širom svijeta.

Delegacija Radne grupe za zapadni Balkan je informirana o naporima ICMP-a da pomogne vladama u regiji bivše Jugoslavije u pronalaženju osoba nestalih tokom konflikta 90-ih godina gdje je 70 posto od 40.000 nestalih osoba identifikovano.

Delegacija je obišla i ICMP DNK identifikacioni laboratorij u Sarajevu i saznala o pomacima ICMP-a u metodama DNK identifikacije, koje su do sada pomogle u identifikaciji više od 18.000 nestalih osoba širom svijeta, uključujući i zapadni Balkan.

„Velika nam je čast da primimo delegaciju Radne grupe za zapadni Balkan Europske unije. Europska unija i njene zemlje članice su najveći podržavaoci našeg rada i ta podrška je važna za naše uspjehe u pružanju pomoći državama u pronalaženju nestalih. EU dijeli uvjerenje ICMP-a da pronalaženje osoba nestalih usljed oružanih sukoba i kršenja ljudskih prava ne samo da direktno koristi desetinama hiljada porodica u regiji koji su izgubili najmilije nego doprinosi gradnji povjerenja u demokratske institucije kroz vraćanje vladavine zakona“, rekla je generalna direktorica ICMP-a Kathryne Bomberger tokom posjete.

Radna grupa za zapadni Balkan je radno tijelo Europske unije osnovano od strane Vijeća Europe 1999. godine koje djeluje na ekspertskom nivou država članica EU-a, a sastaje se i na političkom nivou. Odgovorna je za pitanja koja se odnose na regiju zapadnog Balkana: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Srbiju i Kosovo.

 

26.09.2012.

ODOBREN KREDIT BiH U IZNOSU 800 MILIONA KM

Odbor direktora MMF na zasjedanju u Vašingtonu odlučio 
Odobren kredit BiH u iznosu 800 miliona KM
.................
26.09.2012.
..................
Odobren kredit BiH u iznosu 800 miliona KM

 Costas Christou

FOTO: Arhiva

.....................................

Odbor direktora MMF na zasjedanju u Vašingtonu odlučio
Ž2 = Odobren kredit BiH u
       iznosu 800 miliona KM
Ž8 = S. D.
Odbor direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na sastanku u Vašingtonu, odobrio je kredit BiH u iznosu od 800 miliona KM- potvrdio je za "Dnevni avaz" Kostas Hristu (Costas Christou) šef Odjela za BiH u MMF-u.
Prva tranša iznosit će oko 120 miliona, a trebala bi biti operativna već u narednih nekoliko dana. Bosna i Hercegovina ranije je postigla s Međunarodnim monetarnim fondom sporazum o ovom kreditu na rok od dvije godine. Sredstva su namijenjena podmirivanju tekućih, te servisiranju obaveza koje će na naplatu stići iduće godine.

Odbor direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na sastanku u Vašingtonu, odobrio je kredit BiH u iznosu od 800 miliona KM- potvrdio je za "Dnevni avaz" Kostas Hristu (Costas Christou) šef Odjela za BiH u MMF-u.

Prva tranša iznosit će oko 120 miliona, a trebala bi biti operativna već u narednih nekoliko dana. Bosna i Hercegovina ranije je postigla s Međunarodnim monetarnim fondom sporazum o ovom kreditu na rok od dvije godine. Sredstva su namijenjena podmirivanju tekućih, te servisiranju obaveza koje će na naplatu stići iduće godine.

 

26.09.2012.

PETER SORENSEN: REALAN ROK ZA ULAZAK BiH U EU JE 2020. GODINA

Sorensen: Realan rok za ulazak BiH u EU je 2020. godina

imagePeter Sorensen

.......................................................

SARAJEVO - Specijalni predstavnik EU u BiH Peter Sorensen rekao je da je 2020. godina realan rok za ulazak BiH u Uniju. Sorensen je napomenuo da je uslov za to da domaći političari počnu da provode neophodne reforme. On je večeras za BN televiziju rekao da ne griješe oni koji govore o 2020. godini za ulazak BiH u EU, ako se pogleda iskustvo regiona, Hrvatske, Slovenije, njihov sistem, koji je manje-više sličan, kao i dvije i po godine koliko je potrebno za izradu studija izvodljivosti.

(Vijesti.ba/Srna)

 

26.09.2012.

NEVENKA SAVIĆ: USAGLAŠENOST PRIJEDLOGA IZMJENA USTAVA BiH, UNAPREĐENjE MEHANIZMA KOORDINACIJE I ODGOVARANjE NA DVIJE LISTE SEKTORSKIH PITANjA

Savić informirala članove Zajedničke komisije za evropske integracije PSBiH o realizaciji obaveza iz Mape puta

imageNevenka Savić

..........................................................

SARAJEVO - Direktorica Direkcije za evropske integracije Nevenka Savić informirala je danas članove Zajedničke komisije za evropske integracije PSBiH o realizaciji obaveza iz Mape puta usaglašene na sastanku o temi: „Dijalog na visokom nivou o procesu pristupanja BiH“ kao preduvjeta za podnošenje zahtjeva za članstvo u EU do kraja godine.

Savić je nakon sjednice Komisije kazala Feni da, kada je u pitanju Mapa puta za podnošenje aplikacije za članstvo Bosne i Hercegovine u EU, što se tiče domaćih institucija, tri su najvažnije stvari.

Prvo je pitanje podnošenja usaglašenog prijedloga izmjena Ustava BiH u skladu sa zahtjevima iz presude „Sejdić-Finci“.

Po riječima Nevenke Savić, na sastanku 12. septembra predstavnici Evropske komisije su konstatirali da nije upućen usaglašen prijedlog do roka koji je u Mapi puta, a to je 31. august.

- Drugo pitanje aktivnosti se odnosi na unapređenje mehanizma koordinacije. Za to imamo rok 31. oktobar i trenutno se rade političke konsultacije oko modela kordinacije u BiH.

Treće  je odgovaranje na dvije liste sektorskih pitanja za poglavlje 5 - javne nabavke i poglavlje 27 koje se odnosi na okoliš, kazala je Savić.

Dodala je da Direkcija zajedno s nadležnim institucijama, Agencijom za javne nabavke i Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kooridnira ovaj proces. Sve nadležne institucije su se uključile u odgovaranje na upitnik.

- Nadamo se da imamo vremena i da ćemo ovu aktivnost izvršiti u roku, a rok je za nju 31. oktobar, kazala je Savić.

Po njenim riječima, u ovoj Mapi puta jasno je rečeno šta moramo uraditi.

- Nakon izvršenja ovih obaveza imamo mogućnost da podnesemo kredibilnu aplikaciju za članstvo i očekujemo da će na snagu stupiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kazala je Savić Feni.

(vijesti.ba)

 

26.09.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: SVJEDOK O PREŽIVLjENOM POKOLjU, RATKO MLADIĆ ODBIO UĆI U SUDNICU

Svjedok o preživljenom pokolju, Mladić odbio ući u sudnicu

Snimka autobusa u kojem su ubijeni zatočenici prikazana na suđenju Ratku Mladiću, 26. rujan 2012.

...............................................................

Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM 145 koji je svjedočio o progonu i masovnom ubijanju nesrpskog stanovništva sarajevske općine Novi Grad.
Budući da je svjedočio preko video linka iz Sarajeva, optuženi general Mladić se odbio pojaviti u sudnici tako da je proces nastavljen bez njega.

Zaštićeni svjedok je opisao kako je preživio pokolj 47 Bošnjaka koji su polovicom 1992. godine izvedeni iz hangara zrakoplovne baze u Rajlovcu gdje su prethodno zatočeni i zlostavljeni nakon što su srpske snage zauzela njihova sela.


Zatočenici, njih 55, utrpani su u autobus, a rečeno im je da idu na razmjenu, kao i nekim prethodno izvedenim grupama Bošnjaka koje zaštićeni svjedok - više nikada nije vidio.

Prema sjećanju RM 145 zatočenike je izvodio izvjesni „Žuti“ i Jovan Tintor, istaknuti član Srpske demokratske stranke (SDS) koji se predstavljao kao četnički vojvoda.

„Kada se autobus zaustavio u Sokolini rekli su da trebaju dosuti vode, da je zakuhala mašina. Naredili su da se ne smijemo mrdati, da će baciti bombu. Negdje petnaestak sekundi od njihovog izlaska se čula jaka detonacija s prednje strane autobusa. Onda je počela pucnjava iz svih naoružanja“, opisao je pokolj svjedok.



Tijekom unakrsnog ispitivanja, obrana generala Mladića je pokušala prikazati kako zrakoplovna baza kao ni prebacivanje u autobusu nisu bili pod zapovjedništvom vojske bosanskih Srba, nego lokalnih snaga te da su zatočenici ubijeni jer su napadnuti od strane okolnih bošnjačkih formacija.

Prazno mjesto u sudnici iza Mladićevog branitelja Miodraga Stojanovića, 26. rujan 2012.
.....................................................................
​​Takvu tezu obrane, koja se već čula i na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, zaštićeni svjedok je odbacio kao mogućnost. Pri tom je podsjetio kako su stražari i vozač prethodno izašli iz autobusa, na koji je tada otvorena teška vatra.

„Kad su izvršili masakr, upalili su vozila i došli nasuprot autobusa. I ovaj jedan iz prvog vozila je rekao drugom da uđe i provjeri – je li tko živ. Međutim ovaj mu je opsovao i Boga i Crkvu i rekao – uđi ti ako te zanima! Zalupili su vrata i otišli“, prisjetio se svjedok.

General Mladić je inače odbio nazočiti suđenju u srijedu, a njegov branitelj Miodrag Stojanović naveo je kao razlog – svjedočenje preko video linka čime optuženi smatra da mu se krše prava neposrednog slušanja svjedoka.

„Rekao nam je da vam prenesemo da on inzistira – da se svjedoci i dalje neposredno saslušavaju, u sudnici, u njegovom prisustvu i da u tom smislu danas ne želi ući u sudnicu“, naveo je Stojanović.

Na kraju iskaza zaštićenog svjedoka optuženi Mladić se vratio u sudnicu jer je nastavljen iskaz prethodnog svjedoka Osmana Selaka.

Suđenje će se u četvrtak nastaviti iskazom Sulejmana Crnčala koji će svjedočiti o protjerivanju njegove obitelji s Pala 1992.godine te kasnijoj pogibiji supruge na sarajevskoj tržnici Markale 1995.godine.

 

26.09.2012.

SDP: MILORAD DODIK I RS KRŠE DEJTON

SDP: Dodik i RS krše Dejton

imageSDP

.......................................................

SARAJEVO - SDP BiH oštro osuđuje poništavanje prijava prebivališta građana-povratnika nesrpske nacionalnosti u Višegradu i Srebrenici jer ovaj čin Vlade i MUP-a RS predstavlja flagrantno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH.

Ljudska prava, sloboda kretanja ljudi, roba i usluga kao i sloboda izbora prebivališta garantovani su Ustavom Bosne i Hercegovine i samim tim ih sve državne i entitetske institucije poput MUP-a RS moraju poštovati. Svaki građanin mora uživati jednaka prava, garantovana Ustavom, na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

Posebno je osjetljivo kada se Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH krši u opštini u kojoj je u julu 1995 godine počinjen genocid. Posebno na mjestu tog strašnog zločina, ljudska prava i slobode svih građana više nikad ne smiju biti podcjenjivane i ugrožavane.

Institucije Republike Srpske, na čelu sa Miloradom Dodikom, ovime su direktno prekršili Daytonski mirovni sporazum. Stoga, SDP BiH poziva OHR, Delegaciju EU u BiH i Vijeću za implementaciju mira da zaštite Dejtonski mirovni sporazum i omoguće slobodu kretanja i izbora prebivališta svim građanima BiH i tako zaštite mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini.

(Vijesti.ba)

 

26.09.2012.

AMBASADA SAD-a POMNO PRATI IZVJEŠTAJE O PROBLEMIMA S PRIJAVOM PREBIVALIŠTA

Ambasada SAD-a pomno prati izvještaje o problemima s prijavom prebivališta

imageAmbasada SAD-a

...................................................

SARAJEVO - Reagirajući na postupak MUP-a Republike Srpske, koja je danas nastavila proces poništavanja prijave prebivališta građana istočne Bosne, Američka ambasada u Sarajevu ističe kako je „promicanje održivog povratka izbjeglica i raseljenih osoba ključna obveza za sve nivoe vlasti u BiH prema Aneksu VII Daytonskog sporazuma“.

- Mogućnost da se registriraju i glasaju u zajednicama u koje su se vratili ili se nadaju vratiti je u tome bitan element. Mi snažno potičemo da se bilo koja odluka o registriranju ili ukidanju registracije donese u okviru zakona i s osjećajem za ograničenja koja imaju raseljene osobe i povratnici, a u skladu s obvezama iz Aneksa VII“, rečeno je Feni.

Stoga, iz ambasade SAD-a pozivaju sve institucije da podrže transparentan i pošten izborni proces koji osigurava prava svim građanima da izaberu svoje predstavnike.

- Ambasada SAD pomno prati izvještaje o problemima s prijavom prebivališta u više općina. U kontaktu smo s predstavnicima lokalne zajednice i odgovarajućim lokalnim institucijama, ističu u ambasadi.

Naime, danas je Policijska stanica Srebrenici nastavila proces poništavanja prebivališta građana, započet nedavno u Višegradu i drugim općinama Podrinja.

Brojne su reakcije političkih stranaka, udruženja, a Građanska inicijativa „Glasaću za srebrenicu“ će podnijeti krivične prijave protiv donosioca rješenja o poništavanju prebivališta građana.

(Vijesti.ba)

 

26.09.2012.

JEDINI ODGOVOR NA DODIKOVO NEGIRANjE GENOCIDA JE MASOVNI IZLAZAK NA IZBORE

Jedini
odgovor na Dodikovo negiranje genocida je masovni izlazak na izbore

..................

26.09.2012.

.................

 

Građanska inicijativa “Glasaću za Srebrenicu“ najoštrije osuđuje ponovno
negiranje genocida od strane Milorada Dodika na stranačkom skupu održanom
u Srebrenici.

Riječi entitetskog
predsjednika nikad nisu bile samo riječi, nego pokazatelji njegove namjere.
Dodikova izjava u Srebrenici je još jedna ilustracija njegovih mračnih namjera
prema Memorijalnom centru u Potočarima i najbolja indikacija planova za
budućnost Srebrenice.
Odgovor građana
Srebrenice svih nacionalnosti, koji se protive negiranju genocida u protekla tri
mjeseca bio je masovna registracija za izbore u Srebrenici. Naš jedini odgovor
na ponovno negiranje genocida od strane predsjednika mračnijeg entiteta je
masovni izlazak na izbore svih građana koji imaju pravo glasa u
Srebrenici.
Stoga, pozivamo sve građane
Srebrenice i sve interno raseljene građane sa privremnim ličnim kartama u
Federaciji BiH i pravom glasa za Srebrenicu da izađu na izbore i pokažu Dodiku
da niko više nikad neće moći nekažnjeno vrijeđati najsvetije što imamo i gaziti
po našim najdubljim traumama.
Glas u
Srebrenici na izborima sedmog oktobra nije samo glas za sigurnost mezarja žrtava
genocida počinjenog nad Bošnjacima istočne Bosne, nego i glas za sigurnu
budućnost njihovih potomaka.(Kliker.info-Tačno)

 

26.09.2012.

SVE ČEŠĆE PITANjE: MOŽE LI ITKO ZAUSTAVITI DODIKOVO LUDOVANjE?

Sve
češće pitanje : Može li itko zaustaviti Dodikovo ludovanje?

................

26.09.2012.

.................

Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, banjolučkog kabadahiju, slobodno
se može nazvati najradikalnijim političarom na Balkanu i glavnom prijetnjom miru
i stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i cijele regije. Zbog toga izjava koju je
dao u ponedjeljak u Srebrenici gdje je negirao genocid nikoga nije iznenadila.

Štoviše, on svoju mantru o
neodrživosti Bosne i Hercegovine i negiranju srpskih zločina stalno ponavlja.
Međunarodna zajednica je nemoćna u nastojanjima da ga zaustavi i očito je da
čekaju mu istekne rok trajanja. Riječ je o politici kojom Dodik svjesno
provocira Sarajevo kako bi se, eto, nakon očekivanih žestokih odgovora
predstavio kao jedini garant očuvanja Republike Srpske (RS) i održao svoju
popularnost. Do sada je ta politika bila uspješna.


Protusrpska
urota

Na bilo kakav pokušaj jačanja institucija države Bosne i
Hercegovine, Dodik prijeti secesijom Republike Srpske. Na takav način u
potpunosti je zavladao političkim životom u RS-u i na svaku kritiku, potpomognut
lokalnim medijima nad kojima je uspostavio potpunu kontrolu, odgovara
protuoptužbama o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Svaku priču o teškoj
ekonomskoj situaciji i siromaštvu Dodik prebacuje na teren obrane srpstva i za
sve krivi Bosnu i Hercegovinu i svjetsku protusrpsku urotu. Da nije BiH, u RS-u
bi odmah procvjetalo cvijeće i svi bi bili bogati i sretni.


Dodik je u svojoj karijeri
prošao put od nade međunarodne zajednice krajem devedesetih, kada se pojavio kao
opozicija u genocidu ogrezlom SDS-u Radovana Karadžića, i nade da će promijeniti
politiku u tom bosanskohercegovačkom entitetu, do razočaranja nakon što je
postalo očito da će nastaviti raditi na razbijanju Bosne i Hercegovine. On se
protivi svemu što bi Bosnu i Hercegovinu moglo pretvoriti u normalnu državu i
ojačati državne institucije. Protiv je ustavnih promjena, Suda BiH, Visokoga
predstavnika i koristi svaku situaciju da blokira rad institucija BiH koje se
zbog toga nalaze u permanentnoj krizi. Također uspješno minira i pokušaje
vođenja koherentne vanjske politike.


Neprijatelj Hrvatske i
BiH


Naravno da je u tom odnosu
snaga Dodik poručio Sarajevu da neće dopustiti ratifikaciju sporazuma Tuđman -
Izetbegović kojim bi se uredila granična pitanja između Hrvatske i BiH, a za
čiji ratifikaciju se zalažu vodeći bošnjački političari. Sličan unutrašnji sukob
u BiH izazvao je i odabir strana u građanskom ratu u Siriji, a da ne govorimo o
priznanju Kosova. Dodik svojom politikom želi pokazati da BiH ne može opstati.
Ipak, u monolitnoj strukturi koju je Dodik uspostavio, u RS-u su se pojavile
prve pukotine. Prvo su građani, nezadovoljni ekonomskom situacijom i
korupcijskim aferama političke oligarhije Dodikova SNSD-a, izišli na ulice, a
potom je i on sam izviždan u Trebinju. Kontrolirani mediji u RS-u tu vijest nisu
prenijeli, ali je zato snimka kružila internetom i njezino pregledavanje nije se
moglo zaustaviti.


Beograd ga se
odriče

U vođenju takve politike dosad je imao svesrdnu podršku
bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali nakon što je on izgubio izbore uz
otvorenu Dodikovu podršku, i veze s Beogradom su oslabile. Sigurno je da
premijer Ivica Dačić i novi predsjednik Tomislav Nikolić imaju druge kombinacije
kada je u pitanju Republika Srpska. Iako podrška Tadiću nije jedini razlog.
Dodik je počeo dijeliti savjete Beogradu želeći se nametnuti kako faktor na
političkog sceni i s istočne strane Drine te se otvoreno počeo miješati i u
postizbornu kombinatoriku i pokretati inicijative i dijeliti savjete. Jednu
takvu inicijativu o definiranju interesa srpskog naroda u cjelini Dačić je
glatko odbio poručivši mu da interese Srba u BiH treba štititi, tražiti i
braniti u Bosni i Hercegovini. Bio je to veliki poraz banjolučkog gazde. Dodik
je dobar dok vlada u Banjoj Luci, ali kad prijeđe granicu, onda postaje problem.


Kompleks manje
vrijednosti

A to je ono što Dodika najviše boli. Kompleks mu je
kad ga u Beogradu nazovu bosanskim Srbinom ili kad ga pitaju što ima nova u
Bosni. Na to Dodik poludi. On sebe vidi kao Srbina i srpskog političara, što je
priča koju ne može ni u Beogradu prodati. Iako mu se kraj još uvijek ne nazire,
dometi njegove politike su krajnje ograničeni jer se temelje na destrukciji i
negiranju, a to nikad nije donijelo ništa dobro.  Nikola Srzić
(Tportal)


 

26.09.2012.

"GLASAĆU ZA SREBRENICU": MUP RS PUCA U MIR U BOSNI I HERCEGOVINI

Saopštenje građanske inicijative
"Glasaću za Srebrenicu": MUP RS puca u mir u BiH
...............
26.09.2012.
...............
"Glasaću za Srebrenicu": MUP RS puca u mir u BiH

"Policijska stanica u Srebrenici danas je nastavila proces poništavanja prebivališta građana nesrpske nacionalnosti započet nedavno u Višegradu, i u drugim opštinama Podrinja. Imajući u vidu da je Građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" registrovala dovoljan broj birača za pobjedu zajedničkog kandidata političkih stranaka koje ne spore da je u Srebrenici počinjen u julu 1995. počinjen genocid, vladajući režim u RS želi kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma odbraniti rezultate koje je postigao svojom genocidnom politikom", stoji u saopštenju "Građanske inicijativea "Glasaću za Srebrenicu", kojeg prenosimo u cjelosti.

"Vlada i  MUP Republike Srpske, na čelu sa Miloradom Dodikom, je direktno prekršio Dejtonskog mirovni sporazum i ovakvim djelovanjem na kocku stavio mir i stabilnost u Srebrebrenici i cijelom Podrinju. Namjera režima Milorada Dodika je da ovlada Memorijalnim centrom u Potočarima s ciljem njegovog uništenja, po uzoru na djelovanje lokalnih vlasti u Višegradu i Prijedoru u kojima su mjesta stradanja nedostupna porodicama žrtava.

Udruženja žrtava genocida i etničkog čišćenja u BiH očekuju od OHR-a, Delegacije EU Komisije u BiH, Ambasade SAD i Vijeća za implementaciju mira da zaštite Dejtonski mirovni sporazum i omoguće slobodu kretanja i boravka svim građanima BiH i tako zaštite mir u Bosni i Hercegovini. Ukoliko ovo flagrantno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma ne bude spriječeno i sankcionisano, onda se sa sigurnošću može reći da se naša država nalazi u novembru 1995. Mi, djeca ubijenih iz Potočara, i bezbroj drugih mjesta masovnih stradanja u BiH, za razliku od naših roditelja, se sigurno nećemo povinovati naređenjima MUP-a RS.

Inicijativa će u najkraćem mogućem roku podnijeti krivičnu prijavu protiv donosioca rješenja, komandira Policijske stanice u Srebrenici Adisa Cibralića, načelnika CJB Bijelina Vasilije Andrića, ministra unutrašnjih poslova RS Stanislava Čađe ali i Branka Petrića, predsjednika CIK-a BiH zbog kršenja Ustava BiH i RS, koji slobodu kretanja i izbora prebivališta građana BiH tretiraju kao osnovne ustavne demokratske principe.

Potsjećamo javnost i građane da u Ustavu BiH (Član 1) jasno stoji da "postoji sloboda kretanja širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta". Isti princip je utvrđen Članom 2 Ustava BiH koji izričito nalaže da " sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode - što uključuje i pravo na slobodu kretanja i prebivališta". 

Ustav RS također, u Članu 21, nalaže da se "građani mogu slobodno kretati, nastanjivati i boraviti na teritoriji Republike, slobodno napuštati tu teritoriju i na nju se slobodno vraćati". U istom se navodi da se ograničenja kretanja mogu uvesti samo 'radi vođenja krivičnog postupka ili radi zaštite sigurnosti i zdravlja ljudi". U Ustavu entiteta (Član 21) jasno stoji da "nikakva ograničenja iz političkih razloga ne mogu biti ustanovljena'", stoji u saopštenju.

 

26.09.2012.

IZBORI U BiH: IZMEĐU GOVORA MRŽNjE I PRAVA NA MIŠLjENjE

Izbori u BiH: Između govora mržnje i prava na mišljenje

Ilustracija

Ilustracija

....................................................

Iako je broj pristiglih prigovora i žalbi u toku dosadašnje izborne kampanje bio manji u odnosu na prethodne godine, to ne znači da je govora mržnje manje.

Štefica Galić danas preživljava vjerovatno najteže trenutke u svom životu. Nakon što je u javnost izašao film o njenom pokojnom suprugu, humanisti Neđi Galiću koji je u ratu spasio mnoge bošnjačke porodice, pretučena je i verbalno zlostavljana u svom rodnom Ljubuškom.

Iako je od premijere dokumentarnog filma prošlo dva mjeseca, zahvaljujući medijskom linču pojedinih hercegovačkih portala, Štefica i danas živi u strahu:

„Mediji su sve potakli. Ljubuški online info portal je pozvao na linč moje familije i mene. Oni su to danima svojim komentarima činili. I još neki novinari su pisali tekstove pozivajući na linč.“

Iako je udruženje BH novinari podnijelo sedam kaznenih prijava zbog klevete, teško je vjerovati da će bilo ko za patnje ove žene odgovarati. To je, kaže Štefica, inače urednica portala Tačno.net, i svojevrsna poruka, posebno novinarima u manjim sredinama - što se može desiti ako niste dio mase:

„Danas, poslije ovoga svega što se meni desilo, ja za sve što kažem odmah sutra očekujem hajku na mene ponovo.“

Primjer Štefice Galić na najbolji način opisuje što može napraviti govor mržnje u BiH koji prozvođači takve retorike često poistovjećuju sa uvredama ili, pak, pravom na drugačije mišiljenje, što se uvažava i u tijelima koja su u BiH zadužena za regulaciju medija.

Nedavna izjava Milorada Dodika u Srebrenici kako tamo nije počinjen genocid, odnosno kontekst u kojem je novinar napravio priču, zvanično nije govor mržnje, jer, kako pojašnjavaju iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), u BiH za negiranje genocida ne postoje sankcije.  

"Samo po sebi to nije govor mržnje. Čovjek iznosi svoje mišljenje šta se desilo uprkos i presudama Međunarodnog suda pravde. Postavlja se pitanje i njegovog prava na iznošenje mišljenja s obzirom da to konkretno pitanje nije regulisano zakonom. Ovdje, dakle, nije zabranjeno negirati genocid. I to samo po sebi u datom trenutku nije govor mržnje“, navodi Helena Mandić iz RAK-a.

Javni servisi eksponenti politike podjela

Inače, broj pristiglih prigovora i žalbi u toku dosadašnje izborne kampanje mnogo je manji u odnosu na prethodne godine, poručili su iz Centralne izborne komisije (CIK). Tek jedna prijava odnosila se na govor mržnje političkog subjekta.

Irena Hadžiabdić
.....................................................
​​Zanimljivo je kako su u tijelu zaduženom za elektronske medije, RAK-u, također zabilježili manje prijava u predizbornoj kampanji, i one su gotovo identične onima koje se odnose na političke partije.

„Do sada smo primili sedam žalbi i oko 13 prigovora. Do sada je mislim samo jedan slučaj vezan za govor mržnje i on je trenutno u postupku“, navodi Irena Hadžiabdić iz CIK-a.

Manji broj registrovanih slučajeva ne znači da govora mržnje u BiH nema, naprotiv, u haotičnom političkom stanju, kakvo živi BiH, ponekad je teško povući distanacu između govora mržnje i prava na mišljenje, odnosno uređivačku politiku, slaže se i ekspert Vijeća Evrope za političke kampanje i medijsko izvještavanje Hank Hensen. S druge strane podvlači:

„Izvještavanje je i dalje dalako od profesionalnih standarda. Mnogo toga se treba uraditi na profesionalizaciji, što podrazumijeva nepristrasno izvještavanje. To također podrazumijeva medije koji su u stanju da se nose sa nacionalističkom retorikom, ne samo da ponavljaju ono što je rečeno nego da postavljaju kritička pitanja.“

A kritička pitanja je gotovo nemoguće postaviti u zemlji koja i danas ima podijeljen medijski prostor. Najočitiji primjer su tri javna servisa koja su podijeljena i teritorijalno i etnički. I koja su, kako dodaje Mehmed Agović, nekadašnji direktor Javnog RTV servisa, često eksponenti upravo politike koja producira govor mržnje: 

„Ako mi imamo tako podijeljene javne servise, tako podijeljenu medijsku scenu, to će u jednom dijelu zemlje biti normalno, u drugom će biti nenormalno. Podijeljeni medijski prostor u BiH zapravo proizvodi tri istine, proizvodi neslaganje, proizvodi cijepanje, proizvodi podjele među ljudima.“

„Srbi pretukli Bošnjaka u klubu“, „Bošnjačko Sarajevo opet ponizilo Hrvate“, „U Sarajevu brutalno pretučena Srpkinja“... - ovo su samo neki od naslova koji su se mogli pročitati posljednjih dana u bh. dnevnim novinama i koji nisu direktno vezani za izbore u BiH, ali jesu za govor mržnje i službeno su registrovani putem Vijeća za štampu BiH koje regulira ovo pitanje. O sankcijama za sada nema informacije.

Vijeće koje odnedavno prati i web portale oštro je reagiralo na tekstove kojima se nastavlja medijski linč Štefice Galić. Umjesto isprike koja je zatražena, za vijeće je stigla naslovinca sa fašističkim sloganom i pozdravom iz „trećeg entiteta“.

 

26.09.2012.

PROŠLO DVIJE DECENIJE, A PRAVDE NEMA: OBILjEŽENA GODIŠNjICA MASAKRA 22 ČLANA TRI BIJELjINSKE PORODICE

Prošle dvije decenije, a pravde nema
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
...............
25.09.2012.
...............
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
FOTO: G. Bobić

........................................................................

 

U Bijeljini je danas obilježno dvadeset godina od stravičnog zločina nad 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, koje su pripadnici "Pahuljica" - specijalne jedinice MUP-a RS, nemilosrdno ubili iako su svi bili su civili. Do danas niko nije odgovarao za ovaj ratni zločin iako se znaju imena, naredbodavac, organizator i izvršitelj, dokazi se povlače po tužilaštvima i sudovima, a kazna ne stiže počinitelje.

Na to su još jednom podsjetili najbliži srodnici ubijenih, te aktivisti bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Bijeljina i Dječije ambasade "Međaši". Okupili su se ispred kuća ubijenih, odakle su otišli na obalu Drine u selo Balatun, gdje su u rijeku bacili 22 ruže.

Uz učenje fatihe, cvijeće su položili i na mezare u mezarju Lipić-Selimovići, a u bijeljinskoj Atik džamiji proučen je tevhid nedužnim žrtvama.

Podsjetimo, u noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine, iz svojih kuća odvedeno je 22 ljudi, od čega sedmero djece i osam žena.

Ubijeni su pred zoru 25. septembra na obali Drine u semberskom selu Balatun. Tijela su bačena u rijeku, a godinama kasnije većina njih su pronađena pod NN oznakama, na grobljima u Sremskoj Mitrovici i Šapcu, potom identifikovana i ukopana u Bijeljini.

Za nekima se još uvijek traga, kao što se traga i za monstrumima koji su na ovakav način, ubijanjem civila samo zato što nose drugačije ime, podsticali etničko čišćenje radi stvaranja Republike Srpske.

 

26.09.2012.

SAFET SUŠIĆ: USKORO POZIV ZUKANOVIĆU, KREĆE AKCIJA "KOLAŠINAC"

Selektor Safet Sušić:
Uskoro poziv Zukanoviću, kreće akcija "Kolašinac"
Sušić: Ne mogu zvati igrača koji ima njemački pasoš
................
25.09.2012.
...............
Uskoro poziv Zukanoviću, kreće akcija "Kolašinac"

Safet Sušić

....................................

Stoper Kortrijka Ervin Zukanović vrlo brzo će dobiti poziv selektora Safeta Sušića, a uskoro ćemo imati i odgovor na pitanje je li nada u nastup Šalkeovog talenta, 19-godišnjeg Seada Kolašinca za reprezentaciju Bosne i Hercegovine utemeljena.

Ovo nam je jučer potvrdio sam Sušić, uz napomenu da je njegova aktuelna zadnja linija s nesalomivim Emirom Spahićem i mladim, ali i potentnim stoperima Tonijem Šunjićem i Ognjenom Vranješom za sada vrlo funkcionalna, te će biti zadužena za defanzivne zadatke i u narednom kvalifikacionom dvomeču za Svjetsko prvenstvo 2014. godine protiv Grčke i Litvanije (12. i 16. oktobar).

Svakome šansa

Teška povreda Borisa Pandže pred duele s Lihtenštajnom i Latvijom primorala je Papeta da se osloni na Šunjića i Vranješa. Oni su svoje zadatke odradili korektno, ali je činjenica da protivnici nisu mogli biti pravo mjerilo njihovog kvaliteta.

Ipak, Sušić je vrlo zadovoljan i smatra da Šunjić i Vranješ mogu iznijeti teret i protiv Grčke, odnosno Litvanije. U isto vrijeme je svjestan da je njegov posao pod zastavu BiH dovesti ono najbolje što imamo, pa je u razgovoru za "Dnevni avaz" otkrio da je pokrenuo dvije nove akcije koje se tiču u posljednje vrijeme mnogo spominjanih Zukanovića i Kolašinca.

- Kada je riječ o Zukanoviću, nedavno smo razgovarali telefonom. Ako je bilo nekih nesuglasica među nama, one su sada riješene. Znam da momak igra dobro i vrlo brzo će dobiti poziv. Da li ga zvati sada ili kada bude sljedeća prijateljska utakmica, to još ne znam, ali će dobiti šansu, kao što je treba dobiti svako ko igra dobro - kaže Sušić. 
Spor proces

Sušića, pak, živcira kada ga stalno pitaju zašto ne zove Kolašinca. Prekomanda juniorskog reprezentativca Njemačke našeg porijekla u seniorski tim Šalkea sama je po sebi nametnula Seada za potencijalnog člana bh. selekcije. Hvale ga doslovno svi.

- Daj Bože da se takvih igrača pojavi što više, ali ne mogu ja sada tek tako izdiktirati njegovo ime na spisku, jer taj momak ima njemački pasoš. Rekao sam administraciji Saveza da dođe do njega i, ako on bude voljan promijeniti državljanstvo, pokrene postupak.

Međutim, treba imati u vidu da taj proces ne ide tako glatko i brzo. S Mensurom Mujdžom trajalo je pola godine. Trebat će vremena i dobre volje, ali prije svega njegove. Jer, uvijek sam na meti ja, s pitanjem zašto ga ne zovem, a malo ko shvata da i ti igrači moraju sa svoje strane uložiti truda da se ti papiri dovedu u red. U reprezentaciju ne mogu zvati Nijemca, već Bosanca - rekao nam je Sušić.

Kako dobrom igraču dovesti konkurenta

Kada se u dvije utakmice ostvare dvije pobjede uz gol-razliku od 12:2, onda zaista treba biti đon-obraz pa nekoga istjerati iz tima, tako da će selektor pozive za Grčku i Litvaniju poslati na gotovo iste adrese. Na pitanje vjeruje li da naša postojeća defanzivna linija može dobro čuvati gol u Grčkoj, selektor je odgovorio:

- Ma nema tu šta škripati - Spahić, Šunjić i Vranješ. A u proljeće će nam se vratiti i Pandža. Ne znam treba li nam više, jer mislim da su to igrači na koje se možemo osloniti - kaže Pape i dodaje:

- Javnost na to gleda na svoj način, ali selektor mora gledati i drugu stranu, kako jednom igraču koji igra dobro dovesti konkurenta.

Neću ih zvati deset


Selektora smo pitali i za Edina Cocalića, člana Makabija iz Haife.

- Već imam dovoljno stopera. Uz Spahića, trebaju mi još dva, a s Pandžom ih imam tri. Neću ih zvati deset pa ih slati na tribine - rekao je Sušić.

Da mogu, u Grčku bih išao na dan utakmice

Kao i prošli, i naredni dvomeč reprezentacije počinje gostujućom utakmicom, sada protiv Grčke. Međutim, dok je Sušić prošli put kompletne pripreme s igračima obavio nedaleko od Lihtenštajna, ovoga puta to neće biti slučaj.

- Sada ćemo biti u Sarajevu. Ne mogu igrače tako rano voditi u pakao Grčke. Ići ćemo dan pred utakmicu, ali da ikako mogu, otišao bih na dan kada je zakazan meč - rekao nam je Sušić.

 

25.09.2012.

U EKSPLOZIJI BOMBE UBIJENO VIŠE OFICIRA SIRIJSKE VOJSKE

U eksploziji bombe ubijeno više oficira sirijske vojske

Eksplozija bombe u Damasku

Eksplozija bombe u Damasku

..........................................................

Sirijska kriza dominira svjetskom političkom scenom, iako ne formalno, te je uz Iran i glavna je tema Generalne Skupštine UN. Sa druge strane, na terenu se sukobi vode nesmanjenom žestinom.

Prema izvještajima iz Sirije, u eksploziji bombe u Damasku ubijeno je više oficira sirijske vojske. Istovemeno je humanitarana organizacija Save the Children objavila izvještaj u kojem se navodi da su sirijska djeca izložena “užasnoj torturi, zatvaranju i zlostavljanju”

U eksploziji bombe, čija je meta bila zgrada sirijske obavještajne službe u Damasku, ubijeno je, prema navodima dopisnika agenecije Anadolija iz Sirije, više od deset visokopozicioniranih oficira vojske odane režimu predsjednika Bašara al-Asada.

Oni se pozivaju na navode vojnih lica brigade Ahfad-i Resul koja djeluje u sklopu Slobodne vojske Sirije. Meta bombardovanja, zgrada obavještajne službe u naselju Jermuk je u blizini škole, a na putu ka glavnom aerodromu u Damasku.

Škola je, zapravo, kako navode agenecije, prema nepotvrđenim izvještajima, nedavno postala operativni centar sirijske obavještajane službe, te sjedište paravojne formacije sirijskih snaga poznate kao Šabiha milicija.

Slobodna vojska Sirije zauzela je nekoliko strateški značajnih kvartova u Alepu, gdje se vode žestoke borbe.

​Prema navodima lokalne novinske agencije u Damasku, u žestokim borbama između pripadnika opozicione vojske i vojnih jedinica sirijskog režima na planini Golan u blizini grada Kunajtra, u pograničnom djelu sa Izraelom, zarobljeno je nekoliko vojnika sirijske vojske, a zaplijenjene su i veće količine oružja.

Sirijski pobunjenik u Alepu
................................................​​
Sirijska organizacija za ljudska prava navodi da su najmanje pet vojnika i dvojica pobunjenika poginula nakon napada pobunjenika na punkt sirijske vojske u selima u blizini Golanske visoravni.

Nekoliko granata, koje su ispalile snage sirijske vojske  na pobunjenike, pale su na Golansku visoravan, koju Izrael drži pod okupacijom, saopštila je izraelska vojska.

"Rano jutros nekoliko granata palo je na Golansku visoravan, ali nije bilo žrtava ni materijalne štete", rekao je portparol, precizirajuci da rakete nisu bile namijenjene Izraelu, već su ispaljene na pobunjenike u sirijskim selima blizu granice. Dodao je da je Izrael odmah uložio žalbu snagama UN (UNDOF), koje patroliraju napetim područjem između dvije zemlje, već 38 godina.

Izraelska armija je  upozorila da je "neprihvatljiva vatra koja se iz Sirije širi u Izrael".
Sirijski izvori navode da su sukobi izbili u selima Hamidije i Hurije u djelu Golanske visoravni koji nije pod izraelskom okupacijom.

Zlostavljanje djece

Istovemeno je organiziacija za zaštitu prava djece “Save the Children” dokumentovano objavila izvještaj u kojem se navodi da su djeca u Siriji izložena “užasnom nasilju, torturi, zatvranju i zlostavljanju” i  zatražaili od UN da povećaju prisustvo na terenu, da bi se ova drastičana kršenja dječijih i ljudskih prava, tokom 18 mjeseci sukoba, što bolje dokumentovala.

Kako se navodi, gotovo svako dijete sa kojim su predstavnici organizacije imali kontakat, prisustvalo je ubistvu nekog od članova porodice. Navedeno je da su naročitom zlostavljanju bila izložena djeca u Deri, koja su hapšena i mučena zbog ispisivanja parola po gradu kojima su podržavali ustanke Arapskog proljeća.

Dječak od 15 godina, koji je bio uhapšen i mučen u svojoj nekadašnjoj školi imao je po sebi otiske od gašenja cigareta. Drugi je opisao da su  ga  mučili elektroškovima, dok je treći tinejdžer naveo da je gledao šestogodišnjaka kako umire nakon što je bio mučen i izgladnjivan.

“Gledao sam ga kako umire.Tri dana se mučio i onda je jednostavno umro“, opisao je 16-godišnji Vael sudbinu ovog šestogodišnjaka, dodajući da je cijelo vrijeme bio predstravljen  i da su njegovo tijelo tretirali kao da je riječ o psu.

Ket Karter portparol “Save the Children” navodi da su ovi užasi činjeni konstantno.

“Sve što sam čula od djece sa kojima sam pričala apsoultno je užasavajuće.Djeca od 10 godina su bila izložena torturi.Čula sam od dječaka, mislim da je imao osam godina, kako je pomagao u uklanjanju mrtvih tijela iz porušenih kuća sopstvenim rukama“, navela je ona i zatražila pojačano prisustvo UN, da bi se ovi zločini dokumentovali time i omogućilo da počinioci budu izvedeni pred lice pravde.    

Sve se dešava za vrijeme zasijedanja Generalne Skuštine UN, gdje je jedna od glavnih tema Sirija, te odmah nakon što je izaslanik međunarodne zajednice za Siriju Ladhar Brahimi, pred Savjetom bezbjednosti UN, rekao da situacija na terenu iz dana u dan sve gora. Brahimi je priznao i da nema plan za rješavanje konflikta, ali kako je naveo “ima nekoliko ideja”.

 

25.09.2012.

DAVUTOGLU" "MEĐUNARODNA ZAJEDNICA PONAVLjA PASIVNOST I UZROKE TRAGEDIJE U BOSNI"

Davutoglu: "Međunarodna zajednica ponavlja pasivnost i uzroke tragedije u Bosni"

..................
25.09.2012.
................
 
imageAhmet Davutoglu

..................................................

(24SI) - Ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu, izjavio je danas u New Yorku kako međunarodna zajednica danas ponavlja pasivnost koja je uzrokovala smrt stotina hiljada ljudi, silovanja stotina hiljada žena, te ubistva hiljada djece u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, javio je novinar agencije Anadolija.

 

[24 sata info]

"Vidjeti istu tu pasivnost u New Yorku, na hodnicima zgrade Ujedinjenih naroda (UN), gledati ljude kako jedni drugima postavljaju pitanje u smislu slijedećeg koraka u vezi sa Sirijom zaista me rastužuje. Za vrijeme rata u Bosni koji je odnio stotine hiljada života, u kojem su stotine hiljada djece izgubili roditelje, kao akademski radnik bio sam postiđen pasivnošću međunarodne zajednice. Sada, kao ministar vanjskih poslova, u UN-u srećem ljude koji pitaju šta učiniti u vezi sa sirijskom krizom. Turska je, međutim, od početka iznijela svoj stav i predočila ga i sirijskim vlastima, ali i međunarodnoj zajednici. Rekli smo i ponavljamo da ljudski životi ne trebaju biti predmet pregovora pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Ako je poginulo preko 30 hiljada ljudi, ako je preko 50 hiljada njih nestalo, ako je preko pola miliona Sirijaca steklo status izbjeglica, a UN u vezi sa tim nije donio niti jednu konkretnu i pravno važeću odluku, zašto nam je onda potreban UN?! UN je nepotreban u jednom stabilnom svijetu gdje svi obavljaju normalne i ustaljene aktivnosti. UN nam je potreban u ovakvim, teškim danima", pojasnio je Davutoglu.

On je dodao kako se Ujedinjeni narodi nalaze pred padom na sirijskom ispitu.

"Jedino što je u ovom momentu značajno je ostaviti razlike i neriješene račune po strani, te zaustaviti krvoprolića u Halepu, Damasku, Hami i Homsu. Zaustaviti ljudsku tragediju koja se tamo dešava", rekao je šef turske diplomatije.

Ministar Davutoglu je rekao da se borba Turske protiv terorizma nastavlja i da se preduzimaju sve potrebne mjere u cilju sprječavanja potencijalnih terorističkih napada.

(anadolija)

 

25.09.2012.

BiH: DUBOKA POLITIČKA KRIZA PRODUKOVANA IDEOLOGIJOM FOTELjA

BiH: Duboka politička kriza produkovana ideologijom fotelje

..............
25.09.2012.
..............
 
imageVehid Šehić

.............................................................

(24SI) - Ja bih želio da mi plebiscitarno izađemo na izbore i da na glasačkom listiću napišemo zašto ne želimo nikome da damo svoj glas, kazao je Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla.

 

[24 sata info]

Bavljenje  ovim poslom ne donosi dobit samo onom ko je direktno izabran nego se  ona ogleda i kroz mogućnost zapošljavanja članova porodice, prijatelja,  političkih istomišljenika. Kada imate politiku koja je finansijski jako  izdašna u zemlji koja živi na rubu siromaštva, ne treba čuditi zašto  imamo prljave kampanje.

Kampanja  za lokalne izbore je u punom jeku. Kako ocjenjujete stanje na  političkoj sceni BiH u svjetlu predstojećih izbora i sam tok kampanje?

- Nažalost, izbornu kampanju, iako je riječ o lokalnim izborima,  doživljavam kao bavljenje visokom politikom, jer je glavna tema  predizbornih skupova politička situacija u Bosni i Hercegovini.  Gledajući po vertikali, ova kriza institucija BiH spustila se i na nivo  lokalnih zajednica, što opet ukazuje da mnogi koji učestvuju u  predizbornoj kampanji i žele da sutra dobiju mandate biračima ne nude  ništa što bi im poboljšalo život, što bi stvorilo više nade u bolje  sutra. Ponovo se stvaraju političke tenzije, ponovo slušamo izjave koje  nas vraćaju u prošlost, ponovo se govori o ugroženosti naroda. I te  kampanje koje se vode oko registracije birača uvode nas u etničku  matricu. Očekujem jako prljavu kampanju, pogotovo u danima pred same  izbore, što će ponovo građane dovesti u poziciju da ne razmišljaju o  onome od čega se živi, nego će razmišljati da li će biti ugroženi od  onih drugih. Često se govori o Bosni i Hercegovini koja je nesigurna  država, da se ovdje može nešto desiti, što dovodi do stanja u kojem  građani padaju u apatiju i ponavljaju "neka nema rata, neka je samo mir  pa kako god da nam bude".

Prateći  kampanju, vidi se da glavnu riječ vode lideri stranaka, iako je tek  neznatan broj njih u utrci za pozicije gradonačelnika ili se nalaze na  izbornim listama za lokalne parlamente. Kakva se poruka time šalje  biračima, da li biraju vođe stranaka ili ljude koji bi sutra trebali  zastupati njihove interese na lokalnom nivou?

- U  demokratskim društvima lokalni izbori su bitni, jer oni predodređuju  rezultat opštih izbora. Pošto mi dvije godine živimo u političko  ekonomskoj krizi, koja se još više produbljuje u moralnu krizu, ne treba  uopšte čuditi zašto lideri političkih stranaka aktivno učestvuju u  kampanji za svoje kandidate, jer nisu sigurni u pozicije onih koji su u  ime te stranke vladali ili upravljali opštinama u prethodne četiri  godine. Zato oni sada pokušavaju svojim autoritetom uvjeriti birače da  bi trebali istim političarima ili istoj političkoj opciji dati glas. To  je apsolutno razumljivo, jer je bavljenje politikom u Bosni i  Hercegovini najunosniji i najsigurniji posao kojim se možete baviti. Ne  donosi on samo dobit onom ko je direktno izabran nego se ta dobit ogleda  i kroz mogućnost zapošljavanja članova svoje porodice, prijatelja,  političkih istomišljenika. Kada imate politiku koja je finansijski jako  izdašna u zemlji koja živi na rubu siromaštva, ne treba čuditi zašto  imamo prljave kampanje i zašto imamo sve stranačke strukture involvirane  u kampanju, iako je riječ o lokalnim izborima, a što kao politički  model nećemo vidjeti u drugim, demokratskim državama. 

Svakom  građaninu naše zemlje potpuno je jasno da i političku i ekonomsku krizu  generiraju partije koje su na prošlim opštim izborima dobile najveće  povjerenje birača i čine okosnicu vlasti na državnom nivou. Očekujete li  da će oni takvo ponašanje kazniti i da bi se,  shodno tome, mogle  desiti i neke značajnije promjene u smislu izbornih rezultata?

- Građani će izraziti svoj politički stav i to kroz visoku  apstinenciju. S obzirom na to da ova vladajuća šestorka ili sedmorka  koja egzistira na političkoj sceni i drži vlast od nivoa BiH do jedinica  lokalne samouprave, a da istovremeno nemamo opoziciju jer svako sa  svakim na različitim nivoima vlasti koalira, to izaziva razočarenje kod  građana, jer nemaju političku alternativu. Mi faktički nemamo političku  alternativu. Ono što je jako opasno za ovu državu, jeste činjenica da  političke stranke, ma kako da se zvale, nemaju nikakvu ideologiju koja  je vodilja njihovog političkog rada. Ideja fotelje je postala dominantna  kod svih i ta praznina u našim životima, u čovjeku pojedincu koji nema  nadu u bolje sutra, koji nema neki ideal ili ideologiju, upravo to  napuštanje svih ideologija kod političara napravilo je prazninu i kod  građana koji više ne vide ništa novo na političkoj sceni što bi  probudilo nadu u bolje sutra. I ponavljam, mi ćemo kao rezultat toga  imati na izborima apstinenciju između 55 i 60 posto građana BiH. Vidjet  ćemo i koliko će ih izaći na izbore, a učiniti listiće nevažećim. To je  duboka politička kriza koja je produkovana upravo ideologijom fotelje.

(oslobodjenje)

 

25.09.2012.

AMBASADA SAD-a: ČINjENICA JE DA JE U SREBRENICI POČINjEN GENOCID - MILORAD DODIK: U SREBRENICI NIJE BIO GENOCID

"Činjenica je da je u Srebrenici počinjen genocid"

imageAmbasada SAD-a

SARAJEVO - Nema sumnje da je u Srebrenici počinjen genocid, to je činjenica. Ovo je danas rečeno Feni iz Ambasade Sjedinjenih Država u BiH na molbu da prokomentiraju posljednju izjavu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na predizbornom skupu u Srebrenici da u ovom gradu nije počinjen genocid.

"Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju utvrdio je svojim presudama da je masakr u Srebrenici bio djelo genocida. Nikakvi pokušaji da se negira genocid ne mogu promijeniti ovu istinu. Mi smo i dalje razočarani retorikom koja dovodi u pitanje ove osnovne činjenice", kažu u Ambasadi SAD-a.

(Vijesti.ba)

Dodik ponovio u Srebrenici: Ovdje nije bilo genocida!

imageMilorad Dodik

...................................................Na skupu SNSD-a u Srebrenici Milorad Dodik je ponovo kako se u ovom gradu nije dogodio genocid.

 Milorad Dodik
............................................................

- Od Srebrenici se sve vrijeme pokušavalo pravi loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovdje počinjen genocid. Ja ovdje tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan po kojem su određeni stranci i bošnjački političari htjeli nametnuti nam krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili. Cilj je bio jasan, kako će opstati Republika Srpska ako je nastala na genocidu, rekao je predsjednik RS sinoć u Srebrenici.

Dodik je, također, govorio kako RS u Rusiji ima dobrog prijatelja, te da u Europsku uniju "neće ako se to bude moralo pod svaku cijenu. I o ulasku u NATO sličnog je mišljenja.

- Nećemo u NATO bez Srbije, jer tada bi ovdje na Drini bila granica, rekao je Dodik cijelo vrijeme negirajući postojanje Bosne i Hercegovine, dok je entitet stavljao u kontekst države.

- Do našeg dolaska na vlast (SNSD op.a) bošnjački političari iz Sarajeva tražili su ukidanje Republike Srpske. Mi smo rekli da treba ukinuti BiH.

Iako se radilo o skupu za nadolazeće lokalne izbore, Dodik se dotakao i Turske, dok su investicije i načini kako poboljšati život građana općine Srebrenica ostali po strani.

-  Nećemo dozvoliti da nam nameću bilo kakvu vezu s Turskom, jer je ja ne volim, isto kao što Bošnjaci ne vole Srbiju. Mi tu ljubav njima ne namećemo kao što oni pokušavaju nama.  RS ima svoju jasnu poziciju i podršku Rusije, Izraela i drugih značajnih međunarodnih faktora.

Dodiku ovo nije prvi put da negira postojanje genocida u Srebrenici, iako je to potvrdio i Međunarodni sud pravde u Hagu.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

25.09.2012.

NAJVEĆA ZASTAVA U BiH: KAO SIMBOL VIŠESTOLjETNE DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Kao simbola višestoljetne državnosti BiH 
Najveća zastava u BiH
................
25.09.2012.
................
Najveća zastava u BiH

 Najveća zastava u BiH

.........................................

Hadžićani u suradnji sa bratskom Općinom Meram iz Konye implementirali su projekat izgradnje jarbola i zastave kao simbola višestoljetne državnosti BiH.
Jarbol visok impresivnih 30 metara sa najvećom državnom zastavom ovog tipa u BiH, dimenzija 12x6 metara, postavljen je na Ban brdu iznad Hadžića.

Hadžićani u suradnji sa bratskom Općinom Meram iz Konye implementirali su projekat izgradnje jarbola i zastave kao simbola višestoljetne državnosti BiH.

Jarbol visok impresivnih 30 metara sa najvećom državnom zastavom ovog tipa u BiH, dimenzija 12x6 metara, nalazit će se na Ban brdu iznad Hadžića.

 

25.09.2012.

SVE VIŠE FAŠISTA NA "FACEBOOKU": SKANDALOZNO, "FACEBOOK" STRANICA; "KAKO JOŠ VIŠE RAZBITI BOSNU"

Skandalozna "Facebook" stranica "Kako još više razbiti Bosnu"
Administratori najavili paljenje "Kur'ana" i objavili karikature poslanika Muhameda
.................
25.09.2012.
.................
Administratori najavili paljenje "Kur
Stranica koja propagira mržnju
FOTO: Screenshot "Facebook"

............................................................

 

Na "Facebooku" je osvanula još jedna stranica vezana za BiH sa ekstremno fašističkim i uvredljivim sadržajem. Stranica pod nazivom "Kako još više razbiti Bosnu", u svom sadržaju "nudi" vjersku, nacionalnu mržnju i vrijeđanje, prije svih, bosanskih muslimana.

"Kažu nama muslimani: 'Ako mrzite BiH idite iz nje'. Za... su se, mi nismo u BiH, mi smo u Republici Srpskoj i Republici Herceg-Bosni koje volimo. A što oni nisu išli iz YU ako im nije bila po volji već su je razbili? E isto tako radimo i mi!", kaže se u poruci kojom se objašnjava sadržaj ove "Facebook" stranice.

Ovaj komentar je samo uvod monstruozne laži i prijenje koje objavljuju administratori stranice.

U nekoliko navrata najavljeno je paljenje svete knjige "Kur'ana", a objavljene su i uvrjedljive karikature poslanika Muhameda. Također, administratori se oduševljavaju filmom "Nevinost muslimana" čiji je trailer objavljen na stranici.

Zanimljivo je i to da se oni koji izriču otvorene prijetnje i šire mržnju kriju iza imena stranice, a imena administratora nisu vidljiva.

 

25.09.2012.

NASTAVAK AKCIJE "BOSS": UHAPŠENA STARICA KOJA JE BILA ČLAN KRIMINALNE GRUPE

Nastavak akcije "Boss"
Uhapšena starica koja je bila član kriminalne grupe
...............
25.09.2012.
.............
Uhapšena starica koja je bila član kriminalne grupe

Nastavljajući rad na predmetu kodnog naziva „Bos“, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jučer su lišili slobode H.B. (1950.), zbog sumnje da je oštetila budžet BiH u milionskim iznosima kršeći zakonske propise pri uvozu robe i tekstila iz Mađarske i Italije.

Šezdesetdvogodišnja H.B. iz Doboja, sa boravištem u Mađarskoj, gdje je obnašala funkciju direktorice jedne firme, konkretno se sumnjiči da je kao član organizirane kriminalne skupine, sudjelovala u uvozu tekstilne i druge robe iz Mađarske i Italije, za koju je preko svojih pravnih subjekata registrovanih u Mađarskoj sačinjavala fiktivne fakture, i popunjavala ih netačnim sadržajima o vrijednosti i količini robe koja se uvozi, te na taj način omogućila pravnim subjektima zahvaćenim kroz navedenu operativnu akciju da stiču uslove za niže uvozne dadžbine, čime su oštetili prihode BiH u milionskim iznosima.

Također, tokom jučerašnjeg dana, po nalogu Suda i Tužiteljstva BiH, policijski službenici SIPA-e su privremeno oduzeli financijsko-poslovnu dokumentaciju i predmete koje su pronašli pretresima dviju lokacije na području Sarajeva i Doboj.

H.B. će danas uz izvještaj o počinjenim krivičnim djelima biti predata Tužiteljstvu BiH na dalje postupanje, dok policijski službenici SIPA-e nastavljaju sa pretresima na još jednoj lokaciji.

 

25.09.2012.

GORAN ZUBAC: "LUTKOM" NAČETA NAJJAČA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA U BiH - AKCIJA "KNEZ DVA": IZVJEŠTAJ PROTIV UHAPŠENIH "ZELENAŠA"

Direktor Agencije za istrage i zaštitu BiH
Zubac: "Lutkom" načeta najjača  zločinačka organizacija u BiH
..............
25.09.2012.
..............
Zubac: "Lutkom" načeta najjača  zločinačka organizacija u BiH

Direktor Agencije za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ Goran Zubac rekao je da je akcijom "Lutka" uzdrmana i načeta najjača zločinačka organizacija u BiH i najavio da će trajati najmanje naredne dvije godine.

Zubac je poručio da će istražioci SIPA-e pružati maksimalnu pomoć Tužilaštvu i Sudu BiH. 

"Riječ je o mnogo većem broju lica nego što to javnost zna. Rezultati akcije su mnogo veći nego što javnost u ovom trenutku može da zna. Mi smo ovim akcijama pokazali da su policijske agencije mnogo jače i organizovanije nego bilo koji pojedinac i zločinačka organizacija", rekao je Zubac.

Prema njegovim riječima, sada tek počinje prava istraga.

"Mi sada stvaramo realne pretpostavke da tokom istrage, nakon određenih analiza i dokaza, bude riješen i drugi dio teških krivičnih djela za koja imamo indicije da su počinjena na području Sarajeva i Istočnog Sarajeva", kaže Zubac. 

Direktor SIPA-e je optimista kada je riječ o toj istrazi jer, kako je naveo,  već imaju velike rezultate.

Najavljujući da će SIPA 4. oktobra obilježiti svoj dan i 10 godina od osnivanja, Zubac je rekao da će imperativ i prioritet Agencije i u budućnosti biti rješavanje svih teških krivičnih djela koja su se dogodila u BiH.

Akcija "Knez dva": Izvještaj protiv uhapšenih "zelenaša"
...............
25.09.2012.
..............
Akcija "Knez dva": Izvještaj protiv uhapšenih "zelenaša"

Banjalučka policija u okviru akcije "Knez dva" podnijela je izvještaj nadležnom okružnom tužilaštvu protiv četiri lica iz Banje Luke zbog počinjenog 21 krivičnog djela.

Trojica od njih su juče privedena, dok se za D.Đ. i dalje traga, saopšteno je danas iz Centra javne bezbjednosti /CJB/ Banja Luka.

U saopštenju se precizira da su lica čiji su inicijali B.S, S.K, D.Đ. i S.T. počinila 12 krivičnih djela zelenaštva, osam iznuda i jedno krivično djelo pranje novca.

U Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci juče su privedeni Branislav Smiljanić, Sandro Kaurin i Slavko Todorović zbog sumnje da su se bavili zelenaštvom, iznudom i pranjem novca i tako pribavili više stotina hiljada maraka imovinske koristi, rekao je načelnik Sektora kriminalističke službe banjalučkog CJB Dražen Arbutina.

Osumnjičena lica su od marta 2006. do 20. septembra 2012. godine, koristeći teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, nedovoljno iskustvo, lakomislivost ili smanjenu sposobnost rasuđivanja više lica, davali tim ljudima novac na zajam uz nezrazmjerno visoku kamatu, koju su prinudno naplaćivali uz upotrebu sile i ozbiljnih prijetnji, čime su za sebe pribavljali protivpravnu imovinsku korist.

Akcija "Knez dva" izvedena je u saradnji sa Upravom kriminalističke policije MUP-a Srpske na osnovu naredbe Osnovnog suda Banja Luka.

 

 

25.09.2012.

OFICIR JNA NA SUĐENjU RATKU MLADIĆU: U KOZARCU POČINjEN GENOCID

Oficir JNA na suđenju Mladiću: U Kozarcu počinjen genocid

Svjedok Osman Selak u sudnici 25. rujna 2012.

..............................................

Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Osmana Selaka, kome je ovo bilo 6.po redu svjedočenje na Haškom sudu.

On je kao zapovjednik logističke baze Jugoslavenske narodne armije dočekao preformiravanje jedinica u Vojsku Republike Srpske u svibnju 1992.godine.

Iako su ga kao pripadnika bošnjačke nacionalnosti izopćavali sa svih važnijih sastanaka zapovjedništva o podijeli desetaka tisuća oružja paravojnim jedinicama i Srpskoj demokratskoj stranci, Selak je o tome vidio naređenja.

Oružje je prema njegovom iskazu – dolazilo kamionima iz Beograda, a veći zločini srpskih snaga ubrzo su počeli.

„Osobno tvrdim da je u Kozarcu počinjen genocid“, izjavio je svjedok Selak, prisjećajući se operacija jedinica VRS-a, nastalih od snaga JNA u Bosni i Hercegovini te onih koje su se povukle iz Slovenije i Hrvatske.

Zločini VRS-a zatekli su Selaka kao zapovjednika njezine logističke baze u Banja Luci, dok je još čekao administrativnu odluku o vojnoj mirovini za koju je podnio zahtjev zbog niza pritisaka.

„Bilo je i dopisa od političkih organizacija i Kriznih štabova – da se Hrvati i Muslimani odstrane iz Vojske Republike Srpske. Bilo je i prijetnji telefonskih i preko sredstava informiranja da napustim Armiju od strane Srba. Ja sam 19.svibnja (1992.) tako i uradio“, prisjetio se svjedok navodeći kako je znao da slijede „negativne aktivnosti“ nakon formiranja VRS-a, vojsci kojoj su pripadnici JNA trebali dati novu zakletvu.

Dok je čekao razrješenje dužnosti, Selak je kao glavni vojni logističar Prvog krajiškog korpusa, nazočio sastanku na kojem se zapovjednika VRS-a Momira Talića izvjestilo - da je u akciji srpskih snaga ubijeno 800 mještana Kozarca.

I ta velika brojka je bila, prema mišljenju Selaka, prethodno umanjena, no general Talić je savjetovao oficira koji ga je izvijestio - da u izvješću za Glavni štab VRS-a  spomene još 10 puta manji broj, odnosno 80 ubijenih.

„Sad smo došli do informacija, na žalost, da je ubijeno preko 1200 ljudi. Zato je i išla mehanizacija da sakrije ubijene“, rekao je Selak napominjući kako se još uvijek traga za svim žrtvama u čemu surađuje s Institutom za nestale osobe BiH.

U izvještajima VRS-a lagano i o statusu zarobljenika

Osim broja ubijenih, u izvještajima VRS-a o napadima na mjesta u prijedorskoj općini, lagano je i o brojci uhićenih ljudi, kao i tome – da su zarobljeni kao naoružani pripadnici neprijateljskih formacija, ustvrdio je Selak prisjećajući se logora u koje su zatočavani.

„Keraterm, Trnopolje, Omarska. Tu je bilo žene, djece, staraca...Nikakvih Zelenih beretki (pripanika bošnjačkih formacija) tu nije bilo“, izjavio je svjedok napominjući kako je pretresima kuća prethodno os stanovnika oduzeto čak i lovačko oružje, tako da nikakvih borbi nije bilo prije njihovog ubijanja i zatočavanja.

Nakon što je osobno htio otići u Kozarac kako bi vidio što se tamo dogodilo, Selaku je njegov zamjenik u logističkom centru rekao - da ne može ići tamo jer bi mogao biti likvidiran.

Prema svjedoku Selaku, general Talić kojeg je dobro osobno poznavao, nije bio loš čovjek, ali je morao izvršavati naređenja pretpostavljenog zapovjedništva i Vlade Republike Srpske „makar nije bio za ratnu opciju“.

„Sigurno mu je bilo neugodno zbog broja poginulih civila, a znao je da će on biti kriv ukoliko neće procesuirati odgovorne“, izjavio je svjedok o Taliću koji je umro u Beogradu 2003. kao haški optuženik za ratne zločine protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti na području Bosanske krajine.

Selak je napravio bilješku sa sastanka na kojem je general VRS-a Talić naredio formiranje logora Manjača početkom lipnja 1992.godine, kao i na kasnijem  sastanku na kojem je Talić obaviješten o neadekvatnim životnim uslovima zatvorenika Manjače i lošem postupanju s njima.

Prema Selakovim saznanjima general Talić nije ništa poduzeo kako bi se istražili zločini nad zatočenicima Manjače.



Nakon Selaka koji će svjedočenje dovršiti naknadno, suđenje će se u srijedu nastaviti iskazom zaštićenog svjedoka i to preko video konferencijske veze iz Sarajeva.

Njegov iskaz, koji će dati pod pseudonimom RM 145, također je vezan uz optužbe za zločine nad građanima nesrpske nacionalnosti polovicom 1992.godine.

Prema sažetku izjave govoriti će o progonu nesrpskog stanovništva sarajevske općine Novi Grad i masakru najmanje 47 Bošnjaka koji su 14. srpnja 1992. godine izvedeni iz hangara zrakoplovne baze u Rajlovcu i utovareni u autobus u kojem su ubijeni na putu Rajlovac-Pale.

 

25.09.2012.

FEDERALNO TUŽILAŠTVO U ATLANTI PODNIJELO JE PRIJAVU PROTIV RATNOG ZLOČINCA MLADENA MITROVIĆA

Federalno tužilaštvo u Atlanti podnijelo je prijavu protiv Mladena Mitrovića
Ratni zločinac iz logora Trnopolje dobio američko državljanstvo kao "žrtva rata u BiH"
................
25.09.2012.
...............
Ratni zločinac iz logora Trnopolje dobio američko državljanstvo kao "žrtva rata u BiH"

Američko federalno tužilaštvo u Atlanti podnijelo je prijavu protiv bosanskog Srbina Mladena Mitrovića zbog prećutkivanja činjenica o svom učešću u agresiji na BiH kada je zatražio američko državljanstvo, javlja AP.

Tužilaštvo je podiglo optužnicu jer je Mitrović prećutao da je bio čuvar u logor Trnopolje, u kome su bili zatočeni Bošnjaci, navodi agencija.

Odjelenje imigracione službe SAD, koje se bavi potragama za ljudima koji su kršili ljudska prava i počinili ratne zločine, je saopštilo da je do Mitrovića došlo u okviru istrage protiv više osoba koje su emigrirale u SAD poslije rata u BiH, za koje se sumnja da su lažno predstavili sebe kada su tražili državljanstvo.

Istražitelji su dobili dojavu o Mitroviću od istražitelja iz Oregona.

Mitrović bi zbog prećutkivanja informacija na zahtjevu za državljanstvo mogao da bude osuđen na kaznu od maksimalno deset godina zatvora, novčanu kaznu od 250.000 dolara i deportaciju poslije izdržavanja kazne pošto bi mu bilo oduzeto državljanstvo.

 

25.09.2012.

AMERIČKA NOVINARKA POSJETILA FESTIVAL "GUČA" U SRBIJI: DOBRO DOŠLI U ZEMLjU ČETNIKA GDJE SE VELIČAJU ZLOČINI

Američka novinarka posjetila festival "Guča" u Srbiji
Dobro došli u zemlju četnika gdje se veličaju zločinci

...............
25.09.2012.
..............

Američka novinarka Anna Y. Loshkin ove godine posjetila je festival guča u Srbiji i o tome napisala opširnu reportažu na portalu "Vice".

Loshkin je u tekstu pod nazivom "Srbijanski nacionalizam na festivalu trubača Guča", opisala do u detalje ono što je vidjela u Srbiji opisujući je kao zemlju "pijanaca i četnika".

- Mladić bez majice ujutro ide po kutiju cigareta i flašu rakije. Kraj njega prolaze ljudi koji nose majice sa mrtvačkim glavama ili porukom "Slobodane Miloševiću tvoja vojska te čeka", počinje svoj tekst Loshkin koja je po svemu sudeći prvo primijetila poruke koje se šalju sa ovog festivala.

"Hvala Bogu što sam Srbin", "Srpski četnik", "Država šampiona" poruke su na majicama koje je Amerikanka odmah povezala sa nacionalizmom kojeg opisuje na sljedeći način:

- Mnogi nose odjeću na kojima su iscrtane mrtvačke glave i krstovi sa porukom "Vjera u Boga - Sloboda ili smrt". Nezaobilazan je i dvoglavi orao sa krunom na glavi. Dobrodošli u zemlju četnika, piše Loshkin i dodaje:

- Četnički pokret se povezuje sa srpskim masakrima, silovanjem i mučenjem tokom ratova u Jugoslaviji. Mladići i devojke izgledaju nevino dok pjevaju o veličini Srbije, noseći kape sa četničkim simbolima, uvijeni u srpske zastave. Oni pokazuju tri prsta, što Bošnjaci i Hrvati smatraju provokacijom, jer je taj pozdrav koristila srpska vojska dok je nemilosrdno ubijala njihov narod.

Dalje u tekstu se opisuje historijat festivala, koji po ovoj Amerikanki, uvijek je bio mjesto gdje se veličao nacionalizam i zločini počinjeni u ime srpskog naroda, te se na kraju osvrće i na aktuelnu političku situaciju u Srbiji koju, također, opisuje kao "nacionalističku".

- Nakon što je nacionalistički predsjednik Tomislav Nikolić u maju došao na vlast, mnogi strahuju da novi put Srbije nije ka članstvu u EU, već na povratku ka etničkom konfliktu, koji je izazvao godine krvoprolića. Imenovanje Ivice Dačića za premijera izazvalo je zabrinutost zbog njegovih bliskih veza sa Miloševićem.

Na kraju reportaže tu je i kratak razgovor sa neimenovanom djevojkom koja ocu ne smije priznati da je u vezi sa Romom, što Loshkinova opisuje kako je Srbija, vjerovatno, posljednja zemlja na svijetu gdje su ljubavne priče poput "Romea i Julije" još moguće.

 

25.09.2012.

PROŠLE DVIJE DECENIJE, A PRAVDE NEMA: OBILjEŽENA GODIŠNjICA MASAKRA NAD 22 ČLANA TRI BIJELjINSKE PORODICE

Prošle dvije decenije, a pravde nema
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
...............
25.09.2012.
..............
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
Obilježena godišnjica masakra nad 22 člana tri bijeljinske porodice
FOTO: G. Bobić

.......................................................

 

U Bijeljini je danas obilježno dvadeset godina od stravičnog zločina nad 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, koje su pripadnici "Pahuljica" - specijalne jedinice MUP-a RS, nemilosrdno ubili iako su svi bili su civili. Do danas niko nije odgovarao za ovaj ratni zločin iako se znaju imena, naredbodavac, organizator i izvršitelj, dokazi se povlače po tužilaštvima i sudovima, a kazna ne stiže počinitelje.

Na to su još jednom podsjetili najbliži srodnici ubijenih, te aktivisti bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Bijeljina i Dječije ambasade "Međaši". Okupili su se ispred kuća ubijenih, odakle su otišli na obalu Drine u selo Balatun, gdje su u rijeku bacili 22 ruže.

Uz učenje fatihe, cvijeće su položili i na mezare u mezarju Lipić-Selimovići, a u bijeljinskoj Atik džamiji proučen je tevhid nedužnim žrtvama.

Podsjetimo, u noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine, iz svojih kuća odvedeno je 22 ljudi, od čega sedmero djece i osam žena.

Ubijeni su pred zoru 25. septembra na obali Drine u semberskom selu Balatun. Tijela su bačena u rijeku, a godinama kasnije većina njih su pronađena pod NN oznakama, na grobljima u Sremskoj Mitrovici i Šapcu, potom identifikovana i ukopana u Bijeljini.

Za nekima se još uvijek traga, kao što se traga i za monstrumima koji su na ovakav način, ubijanjem civila samo zato što nose drugačije ime, podsticali etničko čišćenje radi stvaranja Republike Srpske.

 

25.09.2012.

POLITIČKE IGRE BEZ GRANICE U KANTONU SARAJEVO

Političke igre bez granica u Kantonu Sarajevo

Ilustrativna fotografija: Midhat Poturović

.....................................................................

Političke igre i prepucavanja političkih lidera sa državnog nivoa u BiH u potpunosti su preslikani i na političke odnose na kontonalnom nivou. Primjer je Kanton Sarajevo. Politička kriza postalo je dublja kada je krajem prošle sedmice Skupšina Kantona Sarajevo izglasala nepovjerenje Vladi ovog  kantona. Nova vlada trebala bi biti formirana za mjesec dana, a do tada se u sarajevskom kantonu, kako kažu poslanici u Skupštini, ne zna ko je pozicija, a ko opozicija. Istovremeno, politička previranja lome se preko leđa građana, a privrednici pozivaju vlasti da se okrenu razvoju privrede, na koju su zaboravili.

U samo dvije godine mandata treći put će biti imenovani ministri u Vladi Kantona Sarajevo. Smijenjenu vladu činili su ministri iz Socijaldemokratske partije BiH i Saveza za bolju budućnost, a inicijativu za njihovu smjenu pokrenula je Stranka demokratske akcije koja je do juna bila koalicioni pratner SDP-u. Nakon promjene partnera na svim nivoima u BiH, SDP je  šest ministara iz SDA zamijenio sa četiri  z SBB-a.

Šef Kluba SDA u kantonalnoj skupštini Elmedin Konaković ogradio se od izjava da je smjena vlade zapravo odmazda ili preidzborna kampanja SDA, te naglasio da su u ministarskim foteljama sjedili nekompetentni  ljudi. Za trenutnu političku krizu, Konaković krivi SDP.
Elmedin Konaković
​​.................................................
„Činjenica da smo imali jednu, pa drugu, a evo sad čekamo treću vladu, različtih sastava, dovoljno govori o svima nama kao ozbiljnim političarima koji se bavimo tom profesijom – i, naravno, da je vrlo štetna po život u Kantonu Sarajevo. To što se desilo u Kantonu refleksija je dešavanja sa državnog vrha, preko federalne vlade do kantona, čak i opština. Ja sam ubijeđen da je to što je SDP iskreirao u vidu nasumičnog odabira partnera, bez jasne vizije političkog djelovanja, jako štetno po državu BiH, u ovom slučaju po Kanton Sarajevo. Oni su dva puta, preko koljena prelamajući odluke, birali partnere i to je rezultiralo da su jako loše radili“, smatra on.

Dosadašnji premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić kaže da je izglasavanje nepovjerenja Vladi bila samo dobro iskorištena prilika pred lokalne izbore, te naglasio da je smjena došla u nepovoljno vrijeme za građane Kantona Sarajevo.

„Ulazimo u grijnu sezonu za koju ne znamo kako ćemo obezbijediti sredstva za plin. Imamo 39 miliona neplaćenog duga Sarajevogasa prema BH gasu. Imamo 60 miliona duga Toplana Sarajevogasu. Imamo u komunalnoj privredi masu problema. I mi sada u svemu ovome treba da pristanemo na igru. Ovoj vladi se iz osvete SDA i njenih partnera u ovome svemu pokušava zaustaviti razvoj Kantona Sarajevo“, ocijenio je Musić.

Vlasti zaboravile na privredu

Kroz međusobno optuživanje, politički akteri u sarajevskom kantonu ograđuju se od odgovornosti za produbljivanje i političke i ekonomske krize. Poslanik Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Predrag Kojović kaže da se trenutno građani nemaju koga pozvati na odgovornost.

„Ne znam kako da izađemo iz ove ideološke borbe koja se vodi jer stvarni životni problemi se samo multipliciraju, pojačavaju i dovode nas u ozbiljnu situaciju. Vlada u tehničkom mandatu, u kakvom ju je ostavila ova skupštinska grupacija sada, ne može reagovati na prijetnje da će nam se zavrnuti plin. A zima dolazi za mjesec dana u Sarajevo. Sada je postalo više nebitno ko je na vlasti, ali je postalo bitno da taj ko je na vlasti počne rješavati ove probleme“, ističe Kojović.

Politička previranja u Kantonu Sarajevo najviše osjećaju građani. Sva osnovna pitanja su, prema Ustavu, na kantonalnom nivou. A građanima je zbog nagomilanih problema došla voda do grla.



I dok se političari brinu ko će kontrolisati policiju, čiji kadrovi će biti postavljeni za direktore u javnim preduzećima, privreda u najrazvijenijem kantonu u BiH bilježi gubitke u svim ključnim oblastima. Podaci Privredne komore Kantona Sarajevo pokazuju da je pala industrijska proizvodnja, a broj nezaposlenih je konstantno u porastu.

„Vlasti su potpuno zaboravile na privredu trošeći vrijeme na rasprave već unaprijed smišljenih političkih kriza, koje već dugo traju, i kako se jedna zatvori, odmah se duga otvori - i tako u nedogled“, navodi predsjednik Komore Kemal Grebo poziva vlasti da se okrenu privrednom razvoju Kantona.

Iz ove krize za sada se ne vidi izlaz. Možda pojedine inicijative u Skupštini Kantona Sarajevo o imenovanju nove ekspertne vlade budu glasnije, pa se, umjesto politički podobnih ljudi, izaberu stručnjaci koji će se uhvatiti u koštac sa nagomilanim problemima.

 

25.09.2012.

UČESTALO NASILjE POSLjEDICA SLABOSTI SISTEMA

Učestalo nasilje posljedica slabosti sistema

Ilustracija

............................

Pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postale su gotovo svakodnevna pojava u gradovima u BiH i razlog zbog kojih se građani sve manje osjećaju sigurnim. Posljednji tragični događaj u Zenici, kada je usljed razmjene vatre, u pucnjavi smrtno stradao slučajni prolaznik, trebao bi natjerati nadležne organe da konačno ozbiljno shvate kako je sigurnost ugrožena, za što analitičari smatraju odgovornim pravosudne, policijske instance, ali i politički haos u kojem se država nalazi.

Amer Pivić bio je povučen mladić, dobar učenik. Kada nije bio u školi, radio je kako bi svojoj porodici osigurao bolji život. Ubijen je prije dvije večeri dok je čekao autobus za povratak kući, na istom mjestu gdje je prije dvije godine nastradao 15-godišnji dječak takođe u obračunu kriminalnih grupa. U naprometnjoj ulici u Zenici, oko 21 sat Pivić našao se usred razmjene oružane vatre. Puka je slučajnost da ubijenih prolaznika nije bilo više.

„Postalo je opasno hodati ulicama ako nemate pancir ili bilo šta drugo. Slučajni prolaznici ginu, dok revolveraši rade šta hoće“, „Usljed ovakvih pucnjava uglavnom stradaju nevini ljudi. Mislim da vlast, pritom posebno mislim na policiju i tužilaštvo, ne radi dobro svoj posao - jer već su to dokazani kriminalci koji imaju iza sebe bezbroj kriminalnih djela“, kažu uplašeni i ogorčeni građani Zenice.

Obračuni kriminalnih grupa, eksplozije, pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postali su gotovo svakodnevna pojava na ulicama gradova u BiH. Divljanje navijačkih grupa u Mostaru, brutalno premlaćivanje 80-ogodišnje starice u Sarajevu - bili su vijest tek od jednog dana, još jedna stavka u redovnom biltenu policijskih uprava, dok istovremeno policijski zvaničnici ponavljaju kako sigurnosna situacija nikada nije bila bolja.

Sarajevski taksista Azem H. bio je metom napada sarajevskih kriminalaca. O sigurnosti kaže:

„Napadnut sam nažalost. Poslije toga su mene specijalci privodili da mi traže pištoj jer su kriminalci rekli da ja imam poštolj, što ja nikad nisam imao poslije rata. Nažalost, gledam svakodnevno, pred mojim očima su otimali ženama lance s vrata, vozio sam u bolnicu dosta povrijeđenih osoba, djeci otimaju mobitele. Ja sam par puta prijavljivao i kriminalce i ljude koji voze mortus pijani po ulici - nažalost, oni drugi dan ponovo voze.“

Blaga kaznena politika

Razbojništva se događaju na ulicama, ali nisu rijetka pojava i u trgovinama, apoteakama, na benzinskim pumpama, u haustorima. Statistika kaže da su počinitelji uglavnom mlađe osobe, povratnici u kriminalne radnje.

„Radi se o dosta mladim osobama. Obično se to radi u grupama. Brutalno se ponašaju prema drugoj, oštećenoj strani da je to zaista za ne povjerovati“, ističe Mladen Jurišić, predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru.

Jedna od poražavajućih činjenica je i to što počinitelji ovih djela, nakon što budu ispitani, uglavnom završe na slobodi jer Kazneni zakon BiH samo u najtežim oblicima kriminalnih djela predviđa mjere dugotrajnog pritvora. Jurišić upozorava na blagu kaznenu politiku nižih sudova.
Ibrahim Prohić
​​.........................................
„Mi smo pravili jednu analizu. Vidjeli smo da je kaznena politika općinskih sudova koji rade po tim djelima nasilja, vrlo niska i neprimjerena, poticajna za počinitelje. Uglavnom se radilo o uvjetnim osudama, novčanim kaznama, bez nekih većih kazni zatvora. Naše je mišljenje da stvarno zbog karaktera tih krivičnih djela, posljedica, sigurnosti građana i sličnih stvari to treba najrigoroznije kažnjavati“, poručuje on.

Zahvaljujući institutu pomilovanja, u BiH nije rijetkost ni da se osobe osuđene za teška krivična djela kroz zatvor samo prošetaju. Podsjetimo na slučaj Mersada Hadžića, odnosno Mirse Švicaraca koji je iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica, gdje je trebao izdržati kaznu od dvije i pol godine zbog pokušaja ubistva, izašao nakon dva mjeseca. Iako se njegovo ime dovodi u vezu i sa zločinačkom organizacijom Zijada Turkovića, protiv koje se vodi postupak za više ubojstava, višemilijunske pljačke, te otmice i trgovinu drogom, Hadžić je odnedavno slobodan čovjek zahvaljujući odluci o pomilovanju predsjednika Federacije BiH Živka Budimira.

„Nije problem u zakonima, već se radi o slabostima, jednoj kompletnoj dekadenciji i odsustvu sistema, a riječ je o nefunkcioniranju pravne države. U takvoj situaciji je potpuno očekivano da se dešavaju incidenti i da se nasilje instalira kao princip rješavanja svih problema. Mislim da građani treba definitivno da postanu svjesni da u ovoj zemlji više nikada ili u dogledno vrijeme ne možemo imati onaj stepen sigurnosti koji smo imali nekad. Sve dotle dok se ne promijeni karakter vladajućih politika, dok se država ne osposobi da autonomno funkcionira, prije svega mislim na pravosudni sistem i policiju, dotle mi ne možemo imati bitno bolje stanje i dotle će sigurnost biti na niskom nivou - i ono što je najgore, tendencija nesigurnosti će se povećavati. To su zakonomjerne posljedice ukupnog stanja kojeg mi imamo u društvu“, zaključuje analitičar i psiholog Ibrahim Prohić.

 

25.09.2012.

VUČIĆEV POPULIZAM OPASNIJI OD DAČIĆEVOG

Vučićev populizam opasniji od Dačićevog

Aleksandar Vučić i Ivica Dačić

.........................................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o populizmu na području bivše Jugoslavije. Sagovornici su bili beogradski sociolog Zagorka Golubović i zagrebački politikolog Žarko Puhovski.

Bilo je reči o tome koje populističke ideje najbolje prolaze u regionu, koji političari najviše koketiraju s narodom, o povezanosti populizma sa nacionalizmom, kako se parola o borbi protiv korupcije koristi u populističke svrhe, u kojoj meri je populizam u Srbiji vezan za Miloševića, a populizam u Hrvatskoj za Tuđmana, kakva je razlika između Dačićevog i Vučićevog populizma i da li ta dva populizma mogu doći u sukob, u čemu se ogleda populizam sadašnje vladajuće garniture u Hrvatskoj, o populizmu Milorada Dodika, kao i o tome zašto su postjugoslovenska društva u tolikoj meri izložena manipulacijama populističkih političara.

Omer Karabeg:  Koje populističke ideje najbolje prolaze na prostoru bivše Jugoslavije?

Zagorka Golubović: Karakteristika populizma je verovanje bez dokaza. Zato su parole najbolji šlagvort za populizam, to jeste za većinsko mišljenje koje ne trpi nikakvo propitivanje. Kada je reč o Srbiji, najpopularniji oblik većinskog mišljenja je nacionalizam. Nacionalizam je većinsko mišljenje koje se uzima zdravo za gotovo, bez ikakvog propitivanja i bez ikakve racionalnosti.

Žarko Puhovski:  U biti populizma je to da nema ideje. Populizam funkcionira bez ideje, s frazama, s lozinkama. On je neka vrsta scenografije političke teorije. Umjesto termina, uzimaju se skraćenice, umjesto pojmova uzimaju se naznake koje su to bolje, to vrijednije - što manje znače. U Hrvatskoj je to na spektakularan način pokazano početkom devedestih. Parola kojom je HDZ dobio prve izbore u proljeće 1990. godine glasila je - zna se. Nitko nije ništa znao, nitko nije razumio što to znači, ali svi su znali. To je ono bezlično se, kako bi rekli hajdegerijanski filozofi. Ne kaže se niti tko zna, niti što zna, ali je kao lozinka to funkcioniralo.

Omer Karabeg:  Za populizam je karakteristično stalno pozivanje na narod. Koji političari u Srbiji danas najviše koketiraju s narodom?

Zagorka Golubović:  Mislim da se svi političari pozivaju na narod. To najbolje pokazuju predizborne kampanje kada se svi pozivaju na narod i obećavaju da će narodu biti bolje ako oni dođu na vlast, a u stvari je reč o borbi za vlast. Da li će narodu biti bolje ili ne - to ih nije briga. Ukazala bih i na istorijske korene populizma. Ljudi koji žive u ovom regionu, a Srbi sigurno, živeći večito u nekim ratovima, proglašavajući poraze za pobede, nisu imali prilike da se formiraju kao subjekti, kao misleće individue, nego su bili podanici, a podaništvo je najbolja podloga za širenje populizma.

Omer Karabeg:  Koji političari u regionu danas najviše deluju kao populisti?

Žarko Puhovski:  Oni koji su bili najuspješniji. Oni koji su bili uspješni, bili su uspješni zato što su bili populisti. Inače, populizam se ne poziva na narod ili puk, nego insistira na tomu da između onih koji govore, vođa ili vođe, i naroda ili puka - nema posrednika. Populistički političari uvijek govore protiv elite ili protiv birokracije. To je stari socijalistički model. To je u postjugoslavenskim okolnostima najuspješnije koristio Slobodan Milošević. On je vodio veliku borbu protiv birokracije, kako bi ukinuo posrednike između vlasti i građana, koji su bili više podanici, nego građani.

Omer Karabeg:  Koliko je današnji populizam u Srbiji vezan za Miloševića?

Sadašnje vlasti u Srbiji, čini mi se, hoće da se približe politici Miloševića i da kopiraju njegov populizam.

Zagorka Golubović: Ne bih rekla da je toliko vezan za Miloševića. To govorim na osnovu istraživanja koje sam radila po gradovima Srbije. Kada se postavi pitanje ko je bio najpopularniji vladar u bivšoj Jugoslaviji i u Srbiji - Milošević nije na prvom mestu. Najveću popularnost imao je Tito i ja mislim da se populizam jos uvek više vezuje za titoizam nego za Miloševića, mada sadašnje vlasti, čini mi se, hoće da se približe politici Miloševića i da kopiraju njegov populizam, što se vidi iz svih nastupa premijera i ostalih predstavnika ove vlasti, bez obzira da li su iz Socijalsitičke partije ili Srpske napredne stranke.

Omer Karabeg: Koliko je populizam u Hrvatskoj vezan za Tuđmana?

Vladajući socijaldemokrati i liberali u Hrvaskoj preuzeli neke populističke obrasce i pokušali ih prilagoditi lijevo liberalnoj politici.

Žarko Puhovski:  Po mom sudu, ne više bitno, jer su stranke koje su se orijentirale na Tuđmana izgubile. Bile su potopljene na svim izborima zadnjih nekoliko godina. Sama Tuđmanova stranka - HDZ, dok su na njenom čelu bili Ivo Sanader i Jadranka Kosor, dosta se udaljila od Tuđmanovog modela. Sada se u toj stranci pojavljuju neki političari, na čelu sa gospodinom Karamarkom, sadašnjim predsjednikom stanke, koji opet koketiraju sa nekim starim Tuđmanovim obrascima. Čini mi se da to više neće imati takvu šansu, jer je Tuđman živio od napetosti, od jing-jang odnosa sa Miloševićem, u onom smislu u kojem su za vrijeme hladnog rata SAD i SSSR jedni druge uvjetovali. Čini mi se da je u ovom trenutku populizam u izvornom, tuđmanovskom smislu paradoksalno vezan  za stranke koje nemaju popularnost, koje su slabo prošle na izborima. To je po sebi kontradikcija. Ali su zato sada vladajući socijaldemokrati i liberali preuzeli neke populističke obrasce i pokušali ih prilagoditi uvjetno, zaista jako uvjetno, lijevo liberalnoj politici, pa onda, recimo, govore o Hrvatskoj kao državi koja ne može biti slučajna, kao što je do sada bila, nego mora postati država koju će svi voljeti. Govore o državi kao da to nije aparat, nego kao da je to neka metafizička odrednica zajedničkog života ljudi koji nadilazi svaki pojedinačni opstanak. To je za pojedince uvijek opasno i veoma često pogubno.

Omer Karabeg: U Srbiji su trenutno najizraženija dva populizma, jedan se pripisuje Ivici Dačiću, a drugi Aleksandru Vučiću. Pošto populizam ne trpi konkurenciju, verujete li da bi uskoro moglo doći do sudara ta dva populizma?

Zagorka Golubović:  Ta dva populizma nisu sasvim ista. Po mom mišljenju, populizam Dačića vraća se na Miloševića, koristi čak i izvesne parole koje su bile tipične za Miloševića. Populizam Vučića je mnogo arogantniji i smera na prinudu. Tu je Dačić inteligentniji nego Vučić. Ne znam da li tu može doći do nekog sukoba. Pre će biti da će doći do usaglašavanja da bi se koalicija mogla održati i nastaviti da vlada.

Žarko Puhovski
...................................................
​​Žarko Puhovski: Toliko koliko ja, sa relativno dobrim poznavanjem, ali ipak sa strane, mogu zaključiti, Vučić predstavlja onaj oblik populizma koji je posebno opasan, a to su vođe koje bi htjele biti i vođe i učitelji. To je formula vezana uz Mao Ce Tunga, kasnije uz Kim Il Sunga i mnoge druge. To je bilo nešto što Tito nikada nije radio. Tito je uvijek imao svoje partijske mudrace - Đilasa, Kardelja, Bakarića. On je sam sebe doživljavao kao narodskog čovjeka, što je i Dačićeva osobina. Vučić ima ambiciju da bude moćan i da bude mudrac. A to je strašno opasno. Kod nas se to događa u liku premijera Milanovića, koji potpuno neprimjereno demokratskim uvjetima pokušava igrati ulogu kakvu je nekada igrao Vladimir Bakarić - da bude, ne samo premijer, nego i najmudriji čovjek u javnosti. Takvi ljudi su opasni iz tri razloga: prvo zato što pokušavaju realnu i simboličku, dakle političku i intelektualnu moć, koncentrirati u jednoj osobi. Drugo, zato što onemogućuju normalan, intelektualni život i javnu debatu. I treće, zato što uvijek unose jednu veoma opasnu dozu amaterizma u veoma ozbiljna društveno-teorijska pitanja.

Zagorka Golubović: Aleksandar Vučić je, po mom mišljenju, jedan od najopasnijih populista u Srbiji, ali on se služi vrstom populizma koja nije toliko popularna. Dačić ume svoj populizam da učini popularnijim, prihvatljivijim za narod. Zbog toga Vučić može sebi da naškodi, ukoliko se ne promeni i ne odustane od svog arogantnog, nametljivog i moćnog populizma, kao što je to uradio Nikolićem koji se dosta uljudio i više ne pokazuje svoju moć tako otvoreno kao što to čini Vučić.

Omer Karabeg:  Vučić se uhvatio jedne teme koja vrlo dobro prolazi u narodu i omiljena je tema populista, a to je borba protiv korupcije. Lansirana je parola - narod je gladan pravde.

Zagorka Golubović: Na žalost, pošto je populizam jedno predrasudno mišljenje koje ne trpi propitivanje i kritički odnos - to bi eventualno moglo da pali. U istraživanjima, koja sam pominjala, građani su kao jedan od glavnih problema Srbije isticali loše izvršenu privatizaciju i korupciju koja se tada javila. Ali ta priča o borbi protiv korupcije se tako napadno i tako arogantno saopštava, da će narod vrlo brzo prepoznati tu aroganciju i neće mnogo verovati Vučiću. Tom tezom o korupciji i socijalnoj pravdi Vučić će sam sebe pokopati. Mislim da će Vučić možda vrlo brzo sam sebe onesposobiti da ostvari svoju ambiciju, to jeste da se nametne kao glavni vođa u Srbiji.

Omer Karabeg: U kojoj meri je u Hrvatskoj priča o borbi protiv korupcije deo populističke retorike?

Žarko Puhovski: Mi imamo predsjednika države koji je izabran prije tri godine sa formulom koja se zvala - nova pravednost. Nije bilo posve jasno što to znači, ali se pokazalo da je točno ono što je sada spomenuto, a važi ne samo za Srbiju - da su ljudi doista gladni pravde. Pitanje je,međutim, što to znači. Karakteristika populizma je da imenuje prave probleme, ali ih imenuje na ritualni način, tako da se iza tih problema ne može prepoznati realnost. Govorit će se o borbi protiv korupcije, a korupcija se nastavlja. Primjerice, mi smo imali premijerku gospođu Kosor koja je izgubila izbore zbog najboljih stvari koje je učinila, a ne zbog najgorih. Naime, bila je jedina koja se odlučila, bez obzira iz kojih razloga, za borbu protiv korupcije. Nakon toga je došla nova vlada koja ima - više puta sam već to javno rekao - najgoru osobinu za političara, a to je čista savjest. Oni kojima je čista savjest su uvijek grubi i smatraju da se mogu ponašati na način na koji se oni prije njih nisu smjeli ponašati. Dolazi nova vlada koja kaže: “Naravno da je korupcija veliki problem u Hrvatskoj, ali to se odnosilo na bivšu vladu, a ne na nas“. I onda ukidaju javne natječaje za veoma važna mjesta u javnoj upravi i javnim poduzećima tvrdeći - mi nismo korumpirani, mi to možemo raditi. To, naravno, vodi u novu korupciju i pokazuje kako je u biti populizma da svi pričaju o korupciji, ali se korupcija uvijek veže uz jednu stranu, a druga se strana smatra potpuno nevezanom uz obvezu borbe protiv korupcije i veselo kreće u novu seriju korupcijskih praksi i afera.

Omer Karabeg: Kako gledate na populizam Milorada Dodika? Čini mi se da ga on najuspešnije primenjuje i zahvaljujući tome suvereno vlada Republikom Srpskom.

Zagorka Golubović: Dodika ne pratim. To mi je daleko i ne znam šta bih mogla da vam kažem konkretno. S obzirom na ono što je postigao i na činjenicu što se toliko dugo održava na vlasti - sigurno je njegov populizam dosta privlačan i zavodljiv.

Dodik pet dana u tjednu marljivo radi za interese hrvatskog, slovenskog i austrijskog kapitala, a dva dana u tjednu drži nacionalističke govore.

Žarko Puhovski: Meni se čini da je on doista veoma spretan u tom tipu politike. Njemu pomažu oni koji u Sarajevu na potpuno krivi način interpretiraju ono što danas u Bosni i Hercegovini postoji pod nazivom države. Pomaže mu i katastrofalna politika Socijaldemokratske partije.  Ali neovisno o tomu, Dodik se pokazao sposobnim u pravom populističkom smislu. To je čovjek, više puta sam to rekao, koji pet dana u tjednu marljivo radi za interese hrvatskog, slovenskog i austrijskog kapitala - Banjaluka i njena okolina su prepuni takvih firmi - a dva dana u tjednu drži nacionalističke govore. Time uspijeva pokrenuti nešto od privrede u tom dijelu Bosne i Hercegovine i, s druge strane, ostati vezanim uz obećanje da će spriječavati da dođe do, recimo to tako, integralističkog nametanja sarajevske verzije Bosne i Hercegovine Republici Srpskoj. Dodik, također, ostaje u vezi sa ne dokraja zatvorenim vratima nekakve Srbije koja bi, iako to više nije relano, bila povezana sa Republikom Srpskom.
Omer Karabeg: U kojoj je meri ovdašnji populizam deo šireg populističkog trenda koji je vidljiv u Evropi, a posebno u susednim zemljama - Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj?

Zagorka Golubović
​​
................................
Zagorka Golubović: Populizam se uvek šire rasprostire. Ne ostaje samo u okviru jedne populacije. Može se reći da ima iste korene. Svi ti narodi u istočnoj Evropi su decenijama živeli pod sovjetskom vlašću, u sistemu koji je onemogućavao da ljudi postanu subjekti i racionalna, misaona bića, sistemu koji je od njih pravio podanike. Prema tome, ti populizmi su dosta slični jedni drugima.

Žarko Puhovski: Čini mi se da ima dobrih razloga da se tvrdi kako je ova verzija populizma koja se kod nas pojavljuje - u nešto primitivnijoj verziji, ali postoji posvuda u svijetu - vezana uz nešto što možemo nazvati postmodernom situacijom u politici. Ona je dobrim dijelom uvjetovana reprodukcijom kulta zvijezda u šoubiznisu, sportu ili politici. Naspram njih su svi ostali ljudi sitni i mali. Praksa u kojoj ljudi sami sebe umanjuju, nipodaštavaju, ukidaju sebe kao subjekte - proizvodi idealan materijal za populističku politiku. S druge strane, takozvane nove društvene mreže u potpunosti ukidaju privatnost ljudi, uvode najezdu primitivnog anonimizma, mogućnost da ljudi pišu koješta, a da se potpisuju sa bog zna kakvim oznakama koje se za njih ne vezuju, pa nemaju odgovornost, što je tipično za subjekt, i žive u anonimnosti, što opet nije tipično za subjekt. Time se stvaraju uvjeti za reprodukciju materijala za populističku politiku. To je još izraženije u državama kakve su Srbija, Hrvatska, Bugarska i Mađarska u kojima je tradicionalizam prihvaćen kao vrijednost sama po sebi, pa se govori da je dobro to što su jeli i oblačili naši stari, da se divno živjelo u Austrougarskoj ili Kraljevini Srbiji i da se divno živjelo u Mađarskoj kada su proganjali Rome. To sve, kada se pomiješa, dovodi do katastrofalnih populističkih situacija koje su u ovim državama gore nego li u Francuskoj, Njemačkoj ili Danskoj, gdje također  postoje.

Omer Karabeg: Mislite li da je ovaj region, s obzirom na snažan nacionalni naboj koji je prisutan u svim postjugoslovenskim državama, osuđen na populističke politike i populističke političare.

Zagorka Golubović: Osuđen je teška reč, jer to pretpostavlja da se ne može ništa menjati. Meni svi kažu da sam po prirodi optimista. Uvek smatram da se nešto može pogurati, da se nesto može promeniti. U Miloševićevom periodu, kada su ljudi stvarno bili u teškoj depresiji i kada su sedeli kod kuće i kukali i ćutali, odjednom se pojavio pokret Otpor, koji je postao toliko popularan i masovan, jer su aktivisti išli od vrata do vrata i ljudima govorili da se stvari moraju promeniti ako hoćemo da živimo, a ne da potonemo. Mislim da i sada ima nade i da će se pojaviti neki otpori koji će biti masovniji, ne samo u vidu pojedinačnih štrajkova kojima se ništa ne rešava, nego otpori koji će okupljati ljude sa šireg područja. Ekstremno loša situacija kakva je naša, kada nam preti ne siromaštvo nego beda, može da bude, a i bivala je, okidač za promene. Ranije je bila okidač za revolucije. Danas revolucije nisu moguće, niti su popularne, ali je zato neophodno udruživanje koje će pokrenuti ljude da prepoznaju populizam, da ne veruju njegovim primamljivim rečima, nego da se bore da se nešto stvarno menja.

Najgora varijanta populizma  su masovni mitinzi koji su uvijek gori od najgore liberalne varijante.

Žarko Puhovski:  S onu stranu optimizma i pesimizma meni se čini da je važno uočiti problem u aporiji u kojoj se nalazimo. S jedne strane, postoji loša varijanta sustava koji je i drugdje u krizi, a kod nas je doveo do depresije. S druge stane, protiv toga se zaziva masovna akcija, a masovna akcija je najgora vrsta populizma. Masa ne označava veliki broj ljudi, masa označava ukidanje pojedinaca u onome što taj grčki termin izvorno znači, a to je tijesto, tijesto kojim netko upravlja, kojim se netko igra, kojim netko radi kolače. Izlaz nije u masi. Izlaz je u tome, da kažem u staroj tradiciji - kantovski, da se ljudi ponašaju kao punoljetne osobe koje upravljaju svojim životom, ali onda imamo problem što ta verzija u dva-tri koraka vodi do liberalne filozofije, sa njezinim poteškoćama u ekonomskim aspektima. Pitanje glasi - može li se individualni otpor velikog broja ljudi, koji nisu masa nego osobe, pojedinci, samostalni subjekti, povezati sa nekapitalističkim, socijalno osjetljivim, i recimo tako, socijalističkim programom ili će socijalizam ostati vezan uz najgoru varijantu populizma -  masovne mitinge koji su uvijek bili gori od najgore liberalne varijante.

Zagorka Golubović: Mislim da ne treba govoriti u starim terminima - kapitalizam, socijalizam ili, kako neki kažu, socijalizovani kapitalizam. Reči su tu nevažne. Važno je kako će se osmisliti načini da se prevaziđe stanje u kojem se nalazimo, a koje je, ne samo depresivno, nego postaje i tragično. Siromaštvo je u Srbiji takvo da ljudi jedva preživljavaju. Zato se ne bih uopšte vezivala za stare termine i tražila kapitalizam s ljudskim likom ili socijalizam s ljudskim likom, nego bih to zvala udruživanje ljudi kao subjekata koji će biti svesni toga da mogu nešto da učine i koji će se dogovarati kako da to učine.

Žarko Puhovski: Riječi su strašno važne kada govorimo o populizmu. Populizam živi od riječi koje su emancipirane od svojih sadržaja. Zato treba riječi vraćati njihovim sadržajima. Mi opet pred sobom imamo stari, prastari problem eksploatacije. On se može zvati ovako ili onako, ali to je eksploatacija. Odgovor na eksploataciju jeste socijalizacija. To se može i mora ustrojiti na nov način - tu sam potpuno suglasan - ali, bez te socijalizacije kao odgovora, eksploatacija će ostati više ili manje civiliziranim oblikom života - kod nas će, naravno, biti manje civiliziran - a to, po mom sudu, znači produljivanje depresije.

 

25.09.2012.

KOKA-KOLA SOCIJALIZAM U JUGOSLAVIJI

Vučetić: Koka-kola socijalizam u Jugoslaviji

Radina Vučetić u studiju Radija Slobodna Evropa u Beogradu

Radina Vučetić u studiju Radija Slobodna Evropa u Beogradu

..........................................................
Radina Vučetić , docentkinja Filozofskog fakulteta Odeljenje za istoriju, autorka knjige "Koka-kola socijalizam", u kojoj analizira uticaj Amerike na Titovu Jugoslaviju u 60-im godinama, govori za RSE šta je amerikanizacija donela tadašnjoj zemlji, uz Koka-kolu, farmerke, Mekdonalds, marlboro cigarete...  . 

Kad se pojavio prvi Plejboj, kad su Jugosloveni počeli da slušaju rok i džez muziku, koje su sve holivudske zvezde dolazile na Titov kanabe.. Zašto je Titova Jugoslavija bila Trojanski konj za socijalistički blok? I najzad, ako je Titova Jugosoavija mogla da se nazove Koka-kola socijalizam, da li bi sadašnja Srbija mogla da dobije naziv kvas-Srbija?

RSE: Nakon jakog anti-amerikanizma u Srbiji u devedesettim godinama, koji je još uvek prisutan, generiše ga najviše Kosovo i sećanja na bombardovanje 1999. godine, vi nas svojom knjigom vraćate u šezdesete. Šta su bile ikone američke kulture u 60-tim godinama za prosečnog Jugoslovena?

Vučetić: Nije bilo kraja tim ikonama. Za decu su te ikone bili Diznijevi junaci, koji su bili sve prisutniji. Za neku omladinu su te ikone bili rok pevači. Za malo starije, koji su voleli dobru muziku, tu su bili džez muzičari, koji, ne samo da su planetarne zvezde u tom trenutku, nego Ela Ficdžerald i Luj Armstrong, najveće zvezde džeza, sviraju u Jugoslaviji. Cela posada Apolo 11 dolazi u Jugoslaviju za manje od 100 dana nakon njihove šetnje po Mesecu. Jugoslavija je bila vrlo važno mesto gde su se promovisale te ikone.

Ikone su i filmske zvezde koje su prisutne na bioskopskim repertoarima, ali su takođe prisutne i u Jugoslaviji jer su te značajne svetske zvezde gosti, malo kod Tita, malo značajnih filmskih premijera. Tako dolaze u Jugoslaviju Orson Vels, Kirk Daglas, Elizabet Tejlor, Ričard Barton. Kasnije Ričard Barton glumi Tita u Sutjesci. Tu si i sportisti kao Muhamed Ali. Džon Kenedi je takođe ikona prisutna u svakodnevnici Jugoslovena, koji ga oplakuju kada je ubijen. Njemu je čak posvećena i guslarska pesma "Smrt u Dalasu". Sve te ikone, koje su planetarne u tom trenutku, su i ikone u jednoj vrlo specifičnoj socijalističkoj zemlji, kakva je bila Jugoslavija.

RSE: Pravite uporedo dve slike tadašnje Jugoslavije. Jedna je ružičasta, sa američkim snom. Druga je malo drugačija.

Vučetić: Kao istoričarka ne volim što mi sve stalno posmatramo crno-belo. To je naš manir i uvek je lepo izvući jednu sliku, pa nešto, ili voleti mnogo, ili ne voleti. Nisam htela da dopustim sebi, pre svega, baveći se amerikanizacijom, da stvorim jednu ružičastu sliku Jugoslavije. Kakva je bila ružičasta slika Jugoslavije i amerikanizacija Jugoslavije 60-tih?

Tito kao pop art ikona
​​​.................................................
Dizni je svuda prisutan. Toga nema u istočnom bloku. Tu je Paja Patak, crtani filmovi, stripovi, ali i ostali stripovi. U Jugoslaviji se od 1969. prodaje Plejboj na kioscima. Politika na kulturnoj strani donosi tekst o tome zašto je Plejboj dobar i kako on doprinosi seksualnom obrazovanju. To je slika jedne vrlo liberalne države. To je vreme gostovanja najavangardnijih predstava na BITEF-u. Američka avangarda se negde i inauguriše u Jugoslaviji na BITEF-u. Gostuju najznačajnije svetske izložbe Pop Arta i apstraktnog ekspresionizma. Džez i rokenrol se slušaju svuda, od džuboksova do sale Doma omladine. Igra se uz rokenrol, što na malom Kalemegdanu, što u diskoteci kod Laze Šećera. Američki film, ne samo da dominira bioskopskim repertoarom, nego u Jugoslaviji možete da gledate vrlo hladnoratovske filmove, koji, ne da nisu mogli da se gledaju iza gvozdene zavese, nego je to bilo apsolutno nemoguće, kakav je Doktor Strangelove i Rusi dolaze. Preslikava se model američkih samoposluga na Cvetnom trgu. I to na neki način donosi slobodu. Sve je to jedna ružičasta slika Jugoslavije.

RSE: Što se činilo u istočnim zemljama, iza gvozdene zavese, kao nedostižan san.

Vučetić: Apsolutno. Postojala je i druga strana. Ne bi bila to realna slika Jugoslavije jer bi svako mogao da pita - pa u čemu je bio problem sa tom zemljom? Ta zemlja je imala svojih problema. Druga strana je bila takva da je sistemu odgovaralo takvo prikazivanje Jugoslavije, kao jedne izuzetno liberalne zemlje, gde je, sve ovo što sam nabrojala, bilo moguće. Zadiranje u dogmu i nekakvo suprotstavljanje onome što je bio zvanični stav, nije bilo moguće. U isto to vreme možete videti film Strangelove ili Rusi dolaze, ali je 60-tih sudski zabranjen film Grad. Tu su veliki pritisci na autore Crnog talasa, na Žiku Pavlovića, Makavejeva, Žilnika... Istovremeno, pozorište  je bilo otvoreno za tada najavangardniji Living teatar, imamo svetsko peto izvođenje Kose u Ateljeu 212, ali istovremeno skidaju se sa repertoara "Kada su cvetale tikve", "Kape dole", "Druga vrata levo".... Postojale su granice. Avangardna i popularna kultura su bili dobri za imidž zemlje, ali i za građane, ali sve ono što se suprotstavilo zvaničnoj dogmi nije bilo dopušteno.
RSE: Vi razbijate i jedan stereotip, a to da je Jugoslavija bila mnogo više zapadno orjentisana nego je bila.

Vučetić: To se ne dovodi u pitanje. Ona je apsolutno bila prozapadna zemlja. Pošto sam se bavila amerikanizacijom, ne želim da se stvori slika da su sada to bili samo američki uticaji. To je jedna stvarno otvorena zemlja. Kako se pratio američki film, neka intelektualna elita je pratila i francuski novi talas i Bergmana i Kurosavu, slušali su se hitovi sa San Rema i oblačili su se šuškavci iz Trsta. Mi jesmo bili otvoreni zapadnoj kulturi. Treba kao značajnu stvar navesti da smo bili među prvim zemljama koje su prevodile i štampale Solženjicina i Pasternaka. To je činilo bogatstvo te zemlje, ta otvorenost ka svim mogućim uticajima, a najviše je bilo zapadnih. Unutrašnja politika je bila dosta kruta i zadiranje u dogmu, u bratstvo i jedinstvo, u kult ličnosti, to je nešto čime smo ipak ličili na jednu zemlju sa komunističkom ideologijom.

RSE: Kažete da su u tom davanju i uzimanju, i Vašington i Beograd, bili podjednako zainteresovani, podjednako su i davali i uzimali.

Vučetić: Svako je tu profitirao. To je neka lepa strana hladnog rata. Obično se ratovi, pa čak i hladni, ne slikaju lepim bojama, ali to jeste bila jedna dobra strana. Amerika šalje svoje kulturne uticaje i vrši i amerikanizaciju. Jednim delom i kao rat protiv ideološkog protivnika. Za Ameriku je bilo odlično što je Jugoslavija, zbog svoje spoljne politike i svog položaja između Istoka i Zapada, spremna da prihvati sve to što joj se nudi.

RSE: Ona je bila neka vrsta Trojanskog konja?

Vučetić: Apsolutno. Jugoslavija, ne samo da je dobijala sve najbolje stvari, kada je kultura u pitanju, dobijala je i ogromne finansije. Tako je s jedne strane slala, ne samo Americi, nego celom Zapadu, sliku kako je ona najliberalnija i najbolja od svih zemalja sa komunističkom ideologijom. S druge strane je ipak slala i važnu poruku Istoku, da je otpadništvo od SSSR-a moguće. Postojala je tu i treća strana, koju najviše volim, a to su obični ljudi. Njima je zapravo bilo najbolje. Ne samo da je država dobijala novac. Oni su dobijali sve te sjajne džez koncerte, američke filove, sve te divne izložbe. Zapravo su sjajni profiteri bili obični ljudi.

RSE: Kada kažete Koka-kola socijalizam, kako ste nazvali svoju knjigu, govorite o amerikanizaciji. Šta je sa drugim delom sveta? Šta je sa Evropom?

​​Vučetić: Moja tema i ono čime se bavim je amerikanizacija. Nisam mogla da pokrijem sve uticaje koji su bili prisutni u Jugoslaviji. To sam radila i ranije jer sam se u svojim ranijim istraživanjima bavila evropskim kulturnim uticajima u Kraljevini Jugoslaviji. Mislim da je to jako bitno jer su 90-te doprinele jakom anti-evropejstvu i anti-amerikanizmu. Mi moramo da budemo svesni jako dugačkog kontinuiteta okrenutosti Jugoslavije, što Kraljevine, što socijalističke, Zapadu. Kao što je u Kraljevini Jugoslaviji najjači bio francuski kulturni uticaj, sticajem okolnosti rastom Amerike u najjaču silu XX veka, naročito u drugoj polovini XX veka, američki uticaji jesu bili najjači, ali je jak uticaj i Francuske i Italije i Britanije i Nemačke. To je ono što je bitno i što je opredelilo i formiralo jednu Jugoslaviju od njenog nastanka, od 1918. Imamo samo dva kratka diskontinuiteta - od 1944. do 1948., zbog prisilne okrenutosti SSSR-u, imamo ludilo 90-tih godina i nešto manje ludilo danas.

RSE: Šta je sa drugim licem Amerike?

Naslovna strana knjige
Naslovna strana knjige
...........................................​​
Vučetić: Mislim da 60-te godine zapravo treba da posmatramo stvarno pozitivno jer su u kontekstu hladnog rata, u kontekstu ekonomskih problema koje je imala Jugoslavija, jer ona nije bila bogata zemlja, ti uticaji bili pozitivni. Kod nas nije bilo velikih otpora amerikanizaciji. U to doba Francuska već ima vrlo jake otpore amerikanizaciji - i Dizniju i Koka-Koli i Mekdonaldsu. Išle su jake kampanje protiv toga u Francuskoj. U Jugoslaviji toga nema. Amerikanizacija se polako pretopila u globalizaciju i danas imamo talase antiglobalizma. Ali je činjenica da u Francuskoj, bez obzira na otpore amerikanizaciji, postoji i Mekdonalds i Kola-Kola. Jedini Diznilend u Evropi je u Parizu. To su bili globalni tokovi XX veka i njima niko nije odoleo. Danas se govori protiv amerikanizacije upravo u kontekstu, što 90-tih, kod nas, što opšteg talasa antiglobalizma. Mislim da ne treba Ameriku gledati stereotipno i isključivo kroz prizmu Koka-Kole i Mekdonaldsa, nego treba da razmislimo šta smo dobili prihvatanjem američkih kulturnih uticaja. Svakako smo bogatiji što smo odrastali uz Diznija, uz Selindžera i "Lovca u raži", što smo čitali, ne samo popularniju literaturu, nego i ozbiljne pisce poput Hemingveja, Foknera i tako dalje. Amerikanizacija nam je danas donela i Microsoft, Bila Gejtsa i Aple i Stiva Džobsa. Ne bih gledala isključivo negativno na amerikanizaciju.

Američka spoljna politika, intervencija u Avganistanu i Iraku su doprineli tome da Srbija sada nije jedina u kojoj raste antiamerikanizam  zbog loših iskustava 90-tih, nego da u celom svetu pada popularnost Amerike. Mnoge ankete i rezultati javnog istraživanja idu u prilog tomu da se popularnost Amerike smanjuje zbog tih intervencija. To je normalno i to je jedan veliki globalni talas. Mi uvek treba da posmatramo šire i da uhvatimo neki kontinuitet toga šta smo od Amerike dobili kroz XX vek, a mislim da smo dobili mnogo.
RSE: Šta kažu nosioci anti-amerikanizma u 60-tim?

Vučetić: To je jako zanimljivo jer baveći se amerikanizacijom, morala sam da lovim i anti-amerikanizam. Toga nema. Onda se ne zapanjite kada vidite među retkim protivnicima amerikanizacije 60-tih ljude kao što su Dobrica Ćosić i Momo Kapor. To su jedine dve javne ličnosti koje sam „uhvatila“ u njihovom anti-amerikanizmu jer je Dobrica Ćosić smatrao da je američka masovna kultura pošast za našu kulturu još 60-tih godina. Momo Kapor je govorio da njega ne zanima Kosa,neki hipici, već da ga više zanima kako živi šegrt sa Voždovca. Drugog anti-amerikanizma 60-tih nije bilo. Ti kulturni uticaji su primani kao nešto dobrodošlo. Naravno da je bilo onoga ko nije slušao rokenrol već Edit Pjaf. Naravno da je bilo ljudi, vrhunskih intelektualaca, koji nisu hteli da žvaću žvake i nose farmerke.
RSE: Bilo je i onih koji su više voleli Brižit Bardo nego Merlin Monro.

Vučetić: To je već stvar ukusa, ali anti-amerikanizma, sem ovih navedenih slučajeva, nije bilo.

RSE: Ako je Titova Jugoslavija mogla da se nazove u 60-tim Koka-Kola socijalizam, kako bi mogla da se nazove današnja Srbija?

Vučetić: Srbija koja ima želju za kvasom.... Ne bih htela da kažem Kvas Srbija jer vidim da se Kvas, kao rusko piće, proizvodi i da ga ima sada u svim samoposlugama u centru grada. Iskreno se nadam da neće biti tako. Činjenica je da Srbija nema trenutno svoj identitet i da Srbija traži svoj identitet. Ovakav jak anti-amerikanizam i anti-evropejstvo, mislim da nisu dobri. Za dobrim imenom još treba da tragam.
RSE: Ne biste nazvali Kvas socijalizam?


Vučetić: Ipak želim da verujem da to nije. Sada ste me zabrinuli. To je bila prva reakcija, suprotnost Koka-Koli je bio ruski Kvas, a ova sada pomama za Rusijom bi nas možda vukla u tom pravcu. Ipak se nadam da to neće biti.

RSE: Svedoci smo da se poslednjih godina stvaraoci vraćaju na te godine socijalizma. Preskaču se 90-e. Zašto radoznalost za taj period?

Vučetić: Čak mislim da je trenutno mala radoznalost zbog te fame i te naše isključivosti da se od 90-tih pa na dalje na komunizam gledalo vrlo crno-belo, stereotipno, da je to jedan grozan period istorije Jugoslavije. Onda se ispostavlja, sa tim preispitivanjem, s tim povratkom u bolju prošlost, da ljudi imaju vrlo lepa sećanja na taj period. Studenti Filozofskog fakulteta iz Beograda i Zagreba rade jedan projekt o sećanju na detinjstvo u socijalizmu. Rade usmene intervjue u svojim sredinama. Ispostavlja se da, iako možda neki sagovornici krenu sa nekim negativnim mislima, da ništa nije valjalo u tom socijalizmu, kada se okrenu na lične, male, privatne priče, odjednom se ispostavi da su se osećali dobro kao pioniri, da je toliko toga bilo lepog u tom detinjstvu i odrastanju, da su njihovi roditelji bili mnogo srećniji nego što su roditelji danas, u smislu neke sigurnosti koje su mogli da pruže deci.

​​Mislim da tek sada počinje otkrivanje tog socijalizma jer je bio 20 godina tabu tema i nešto što je gledano isključivo crno. Mislim da je jako važno što se sada i naučno okrećemo tom periodu sa što manje stereotipnih gledanja. Devedesete su tu veliki problem jer su one napravile jedan strašan diskontinuitet i u toj okrenutosti ka Zapadu, ali i sa tom Jugoslavijom. Mi stalno imamo problem diskontinuiteta. Mi smo napravili strašan diskontinuitet sa osmanskim nasleđem, sa Evropom, sa Amerikom, socijalističkom Jugoslavijom i mi nikada ništa ne sagledavamo u nekom kontinuitetu. Ne gledamo dobre strane prošlosti, kakva god da je bila u određenom trenutku.

RSE: Šta je sa 90-tim i istoričarima?

Vučetić: Za 90-e je zgodan alibi istoričarima da još uvek nema arhivske građe. Ne slažem se s tim. Kompletne arhivske građe stvarno nema, ali mi kao istoričari moramo da znamo da je toliko drugih istorijskih izvora koji nam se nude da se bavimo 90-tim. Upravo zbog tog crno-belog gledanja na stvari, još uvek je dominantno kod nas da se to izbegava i da zapravo nema istorije 90-tih.

RSE: Kada ćemo imati? Šta kaže iskustvo?

Vučetić: Iskustvo kaže za jedno 20-30 godina, ili da se na odličan način 90-im godinama bave naše strane kolege.

RSE: Šta je vaš sledeći projekt?

Vučetić: Idem u živo blato Vijetnama, bavim se i Jugoslavijom i Vijetnamskim ratom i politikom, ali i kontra-kulturom za vrijeme Vijetnamskog rata.

 

25.09.2012.

NERIN DIZDAR: OSUĐENI SMO DA PRKOSIMO PODJELAMA

Nerin
Dizdar : Osuđeni smo da prkosimo podjelama

24.09.2012.

Nerin Dizdar

.....................................................

Sjećam ga se kad je počinjao svoju stolačku borbu, ima od tada desetak godina,
možda i više. Ostavljao je utisak hrabrog i principijelnog, ali prije svega
ustrajnog borca za bolje sutra svoje sredine. Možete ga voljeti ili ne, ali
Nerinu Dizdaru ne možete osporiti te tri karakteristike koje nedostaju velikoj
većini bh političara. Iako je u toku mjesec kad niko iz politike nema vremena ni
za osnovne životne potrebe, Nerin Dizdar je rado pristao da s nama podijeli
odgovore na neka ključna pitanja njegove političke borbe.

Od svih opština u Hercegovini
Stolac se izdvaja svojm slojevitošću problema, ali i evidentnom borbom za bolje
sutra. U ostalim hercegovačkim opštinama ne primjećujemo taj intenzitet. Gdje je
tajna?


Tajna leži u nekoliko činjenica.
Jedna od tih je da jev skupina građana Stoca, uviđajući destruktivnu prirodu
agende koju u tom gradu provode političke elite koje ovom Općinom upravljaju
zajedno već nekih 15 godina, odlučila sama poduzeti sve šta može kako bi život u
Stocu učinio dobrim ili boljim za sve njegove građane, bez razlike. Također,
bitno je bilo i razbiti iluziju da uvijek postoji neko drugi ko će doći i
riješiti tvoje probleme. Čini mi se da u ovoj zemlji dosta ljudi provodi svoje
živote uporno čekajući toga „nekoga“ ko će ga izbaviti iz svih njegovih nedaća.
Pomoć i podršku od nadležnih institucija i odgovornih lica uvijek treba tražiti,
ali se na nju ne treba osloniti kao na jedinu opciju. Čovjek u sebi uvijek mora
imati barem toliko samopoštovanja da uvijek vjeruje da sam može pomoći sebi i da
je bitno ono šta on kao pojedinac može i zna učiniti za sebe i za svoju
zajednicu. Moram napomenuti da je Stolac grad u kojem žive ljudi koji ga
istinski vole, i to ga čini gradom brojnih suprotnosti. Tako, Stolac je grad iz
kojeg je u cijeloj Bosni i Hercegovini procentualno protjeran najveći broj
njegovih stanovnika (90%), ali je i grad najmasovnijeg povratka. Općina Stolac
je vjerovatno jedinstvena i po tome što ima načelnika koji ne voli grad kojim
upravlja i uvijek se trudi to dokazati, dok je s druge strane to i grad ljudi
koji su iz ljubavi prema njemu spremni podnijeti i najveće žrtve,
diskriminaciju, napade i pritiske kako bi tu opstali i kako bi Stolac očuvali
svojim gradom, ali i gradom svih drugih koji ga vole, bez obzira na porijeklo,
pripadnost ili ubjeđenja.



Čini mi se da ste aktivni
deset godina na istom frontu. Kako ocijenjujete taj period? Šta se promijenilo,
je li se moglo više uraditi?


Uvijek može više, a pitanje je koliko
više. Pitanje koje ste mi postavili je pitanje koje svaki dan postavljam sebi.
Mislim da je to pitanje koje sebi uvijek iznova treba postavljati svaki čovjek
koji se smatra odgovornim ili je u mogućnosti da utječe na sudbine i živote
ljudi i na prilike u kojima oni žive. Ipak, kada razmislim o svemu uglavnom na
kraju sebi kažem: Kada vidiš šta si radio, a koliko su nepovoljne bile okolnosti
i okruženje u kojem si radio, dobro je. To „dobro je“ nije odlično, ali nije ni
loše. Na pitanje šta se promijenilo mogu dati vrlo konkretan odgovor. Pod ovim
konkretan ne mislim na riječi, nego na djela. U zadnjih 10 godina učinjeno je
dosta u saradnji sa brojnim prijateljima iz zemlje i svijeta, podržavaocima
ideje pluralnog Stoca kao simbola pobjede ideje da je sreća jednako pravo svih,
pluralnog Stoca kao simbola poraza ideologije da je sreća privilegija
nekolicine.
Grupa ljudi koja je
ovakvo svoje opredjeljenje djelima potvrđivala svakodnevno, a sa kojim sam imao
čast sarađivati, obnovila je više od 15 porušenih nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine, objekata iznimne vrijednosti i ogromnog, kako simboličkog tako i
društveno-razvojnog potencijala. To su projekti koji su doprinijeli
zacijeljivanju stolačkog kulturnog, duhovnog i materijalnog tkiva, koje je bilo
unakaženo i uništeno u posljednjem ratu. Pored toga, razvili smo stabilnu i
trajnu mrežu podrške obnovi Stoca satkanu od brojnih prijatelja našeg Stoca iz
cijeloga svijeta. Ljudi, Stočani, danas se osjećaju sigurnije nego prije deset
godina, oni više ne strahuju od toga da će im policija pokucati na vrata ako
izvjese zastavu svoje domovine ili ako dignu svoj glas protiv nepravde. Danas,
oni koji strahuju su oni koji su Stolac koristili kao sredstvo ili podlogu za
nametanje svojih retrogradnih, nakaradnih ideologija ili ličnih ambicija, sve na
štetu građana. To su ljudi koji su pod opterećenjem krivičnih prijava za koje
smo predano skupljali dokumentaciju i koje smo podnosili i još uvijek podnosimo
protiv svih koji se usuđuju na Stolac gledati kao na svojinu na koju niko drugi
nema pravo, to su oni koji na Stočane gledaju kao na podanike i sluge kojesu tu
da hrane njihovu taštinu.



Gospodine Dizdar, borba za
Stolac kao normalan grad traje još uvijek, u kom trenutku se sad
nalazimo?


Nalazimo se u trenutku u kojem imate
sudsku presudu kojom se nalaže dokidanje diskriminacije u školstvu, ali se
jednako tako nalazimo u trenutku u kojem jedna od dvije trenutno dominantne
političke opcije u Stocu ima toliko hrabrosti da nastavlja sa propagiranjem i
provođenjem diskriminacije, dok druga nema dovoljno hrabrosti niti da to nazove
diskriminacijom, da se sada ne zamjere svojim partnerima kojim su bili servilni
već toliko dugo. Nalazimo se u trenutku u kojem građani žele napraviti iskorak i
osnažiti procese uspostave društva jednakih građana uz poštivanje razlika a ne
strahovanje od njih i koji takvo opredjeljenje javno iskazuju na forumima, u
organizovanim Facebook grupama, ali i konkretnim aktivnostima. S druge strane,
nalazimo se u trenutku kada vladari torova koje su u tu svrhu i napravili čine
sve kako bi podjele naglasili i očuvali i samim tim osigurali sebi opstanak na
političkoj sceni jer je jedina priča na kojoj mogu opstati „glasaj za mene jer
moramo biti protiv njih“. Oni su svjesni da je uvođenje u politički diskurs
ideje o sučeljavanju politika zasnovana na suprotstavljanju i promociji
programskih platformi i dugoričnih planova uvod u njihov poraz, jer oni takvih
platformi, planova i strategija niti imaju niti su ih u stanju ponuditi. Dakle,
opet imamo tu podvojenost, sa tendencijom prevladavanja negativnih
pojava.



Poznati su Vaši dueli sa
načelnikom Opštine Stolac, šta po tom pitanju očekujete u ovoj
kampanji?


Moji dueli i sukobi sa načelnikom
Općine nisu lične prirode. Nerin Dizdar sa Stjepanom Boškovićem kao osobom nema
nikakvih problema. On privatno može biti šta god želi, sve dok svoje nazadne
ideje ne nameće drugima i ne ugrožava druge. Međutim, onda kada je Stjepan
Bošković kao načelnik Općine Stolac počeo djelovati protiv interesa građana
Stoca, njihove budućnosti i njihovih temeljnih prava, to je trenutak kada je
morao znati da će u meni naći žestokog protivnika, pa i političkog neprijatelja
ako već hoćete. Usuđujem se reći neprijatelja, jer svaki čovjek koji političku
moć koristi za širenje mržnje, netolerancije, diskriminacije i nepovjerenja mora
naći protivnika i neprijatelja tih ideja u svakom dobronamjernom građaninu,
svjesnom opasnosti i dekadencije društva koju promocija takvih ideja donosi. U
ovoj kampanji očekujem poraz Stjepana Boškovića i njegove politike koja vuče
Stolac u provaliju. Očekujem pobjedu Ernesta Đonke, zajedničkog kandidata pet
političkih subjekata, čovjeka koji želi Stolac za sve ljude jednako. To je
čovjek koji nudi jednu svježu viziju budućnosti, a ne politiku ponavljanja
prošlosti, koju promoviše Bošković.



Kako povratiti povjerenje
između Bošnjaka i Hrvata u Stocu, šta je preduslov miru i
suživotu?


Povjerenje se može povratiti jedino
prihvatanjem istine i razračunavanjem sa duhovima prošlosti. Često čujemo priču
da o prošlosti ne treba raspravljati, da je treba ostaviti u nekom prašnjavom
mračnom kutku pamćenja. Ipak, svjedoci smo da nas ta prošlost uporno sustiže i
sapliće. Stolac je najbolji primjer toga da mi zapravo, nažalost, još uvijek
živimo prošlost. U Stocu su itekako žive ratne ideologije i politike. Stoga je
od presudne važnosti za građane Stoca da se sa tim politikama i njihovim
predstavnicima obračunaju. U Stocu su još uvijek ratni „gospodari“ života i
smrti i danas vladari sudbina ljudi. U Stocu još uvijek sluge takvih politike
igraju ulogu sluge, a ratni vladari i perjanice tih politika još uvijek
upravljaju. Dakle, ključno je da i žrtva i zločinac dobiju ono šta zaslužuju,
pravdu. Žrtva mora biti prepoznata i priznata, a zločinac mora biti kažnjen.
Pritom, presudno je važno razviti svijest da ni žrtva ni zločinac ne smiju biti
gledani kroz prizmu nacionalnog identiteta, nego samo na osnovu onoga šta su
učinili odnosno na osnovu onoga šta im je učinjeno. Kolektivna krivnja ne
postoji, ali osjećaj kolektivne odgovornosti mora postojati, kako bi svi koji se
smatraju dijelom ovog ili onog kolektiva doprinijeli da se otklone posljedice
zla koje je činjeno upravo pozivajući se na kolektivitet i kolektivni
interes.



Lokalni izbori su veliki
izazov. Šta Vi i stranka kojoj pripadate očekujete od oktobarskih
izbora?


Lokalni izbori su prilika za lokalnu
zajednicu da u Općinsko vijeće izaberu ljude od djela koja su tu, koja su
vidljiva, a ne ljude od priče, koji su sposobni doprinjeti samo onoliko koliko
im se da na raspolaganje da podijele iz narodnog budžeta. Lokalni izbori su
prilika građanima Stoca da umjesto načelnika lošeg za sve, izaberu načelnika
koji će, ako ništa drugo, biti jednak za sve. Građani imaju priliku da izaberu
sigurnost, stabilnost i mir. Osim između onih koji ih uvjeravaju da će, ukoliko
ih se izabere, oni „tamo drugi“ strahovati od njih, građani mogu birati
načelnika i kandidate za općinsko vijeće koji će svima nuditi nadu i vjeru u
budućnost lišenu neizvjesnosti i napetosti. Kandidati za općinsko vijeće ispred
SDP-a su ljudi koji su prepoznati u svojim zajednicama i iza kojih stoje
izgrađene karijere i lična dostignuća. Trenutno, SDP u Općinskom vijeću nema
zastupnika, ali vjerujemo da ćemo u novom sazivu Općinskog vijeća biti možda i
druga stranka po broju mandata. Uostalom, naši kandidati koji su i bez pristupa
javnom novcu učinili mnogo toga u lokalnoj zajednici zaslužuju priliku pored već
više od desetljeća ipo vladavine jalovih anonimusa. Moram se posebno osvrnuti i
na zajedničkog kandidata za načelnika Općine Stolac. Za razliku od prethodnih
kandidata za načelnike, koji su bili kandidati „ovih“ ili „onih“, ljudi sada
imaju priliku glasati za Ernesta Đonku, kojeg ne zovemo slučajno svačijim
kandidatom, jer on to jeste. To je kandidat kojeg ravnopravno podržava pet
političkih subjekata, to je kandidat kojeg su delegirali građani i koji će,
ukoliko mu se pruži šansa, zasigurno biti načelnik po mjeri svakog stanovnika
Općine Stolac. Zbog toga, vjerujem da je Ernest Đonko sljedeći načelnik Općine
Stolac.



Gdje vidite Stolac za četiri
godine, tj. šta SDP može ponuditi biračima kao plan za naredni izborni
ciklus?


SDP Stolac ne pravi plan na četiri
godine. Život građana se ne može i ne smije uređivati na osnovu izbornog
ciklusa. Zbog toga, SDP Stolac je načinio i građanima ponudio svoj
desetogodišnji program naslovljen Plan oporavka i razvoja Općina Stolac i
Berkovići 2012-2022. Ovo je doslovno prvi put u historiji Stoca da je građanima
zapravo ponuđen program rada. Po prvi put, jedna stranka je pokazala toliko
odgovornosti da je građanima ponudila ugovor u kojem jasno definiše šta planira
učiniti u sljedećih 6 mjeseci, šta u sljedećih godinu, dvije, tri, pet ili
deset. Tako, građanima smo dali mogućnost da nas ocjenjuju na osnovu obećanog i
učinjenog, a ne na osnovu maglovitih besmislenih priča o borbi i ratu „nas
protiv njih“ koje ne mogu piti vode niti građanima nude nešto
opipljivo.



Šta socijaldemokratija danas
može ponuditi na lokalnom nivou, odnosno šta ove lokalne izbore razlikuje od
prethodnih?


Vjerujem da sam na ovo pitanje
uglavnom dao odgovor u već napisanom. Ipak, moram naglasiti da između izbora ove
godine i onih od prije četiri godine postoji bitna razlika: Na ove izbore SDP
izlazi potpuno uvjeren da su građani svjesni šta je alternativa i da su siti
priče o tome kako je najviše što im se može ponuditi to da žive kao siromasi na
koje će se svako dvije godine smilovati gospodari njihovih sudbina i dobaciti im
pokoju mrvicu sa svoje trpeze. Građani žele opciju koja im nudi mogućnost da
svoju sudbinu uzmu u svoje ruke i da vještina, marljivost i upornost budu jedini
preduslovi za uspjeh. Duboko sam ubjeđen da u SDP-u građani prepoznaju one koji
im to mogu i žele ponuditi. Samim tim, ono šta ove izbore čini drugačijim od
prethodnih jeste da je fiktivnu priču o strahu od drugih u ustima nacionalista
zamijenila druga priča, o jednom sasvim zasnovanom i utemeljenom strahu: strahu
od SDP-a.



Radite na fakultetu, kako
ocijenjujete obrazovanje u ovom trenutku, te kako gledate na određenost vaše
stranke na ukidanje famozne „dvije škole pod jednim krovom“?


Kada se raziđe magla proizvedena
kojekakvim predizbornim pričama i teorijama urote o tome ko je za, a ko protiv
države, ostaće konkretni podaci i primjeri koji o tome govore. Najbolji
pokazatelj o tome ko je za integrativne procese snaženja države i osjećaja
zajedničke pripadnosti, a ko protiv, jesu stavovi i djela političkih partija na
dokidanju segregacije i diskriminacije u školskom sistemu. Na ovoj priči se
jasno vidi ko je za jednu državu ravnopravnih građana ujedinjenih u jednom
pravnom okviru u kojem su njihove različitosti i specifičnosti priznate i
prepoznate. Za takvu, jedinu moguću, zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu bez
separatizma i izdvojenosti jednih, bilo kojih, trenutno se najgorljivije i
najdirektnije zalaže SDP. Drugi su ili blagi i nedorečeni u toj priči ili jasno
zagovaraju ideju o čerečenju ove zemlje na tri komada gdje će svaki imati svoj
samostalni prostor za iživljavanje nad „svojim“ podanicima. Što se tiče stanja u
visokom školstvu, tu su stvari jasne. Prethodne vlade su, valjda vođene idejom
da su im školovani ljudi (u svakom slučaju školovaniji od njih) najveća
prijetnja, činile sve kako bi „sahranili“ univerzitetski duh Mostara i kantona.
Nažalost, takvu praksu nastavlja i aktuelni ministar obrazovanja HNK.
Neshvatljivo je recimo da u situaciji kada 60% od ukupnog budžeta kantona otpada
na troškove u osnovnom i srednjem obrazovanju, a jedva 3-4% na finansiranje
visokoškolskih ustanova, resorni ministar povećava izdatke za prvu stavku, a
dodatno ih umanjuje za drugu. Nažalost, i on se očito vodi logikom svojih
prethodnika. Tako je ovaj ministar sasvim nelegalno, bez nužnog odobrenja Vlade
HNK, zaposlio na desetine novin nastavnika u školama, što za direktnu posljedicu
ima „rezanje“ grantova po svim osnovama, a samim tim i za visokoškolske
ustanove. Iako smo usvojili jedan kvalitetan zakon o visokom obrazovanju, u
kreiranju kojeg sam i lično učestvovao, zbog nemara nadležnog ministarstva ali i
zbog neadekvatnog odgovora i borbe za svoja prava, kao i zbog opiranja
spasonosnim reformama određenih pojedinaca u rukovodećim tijelima visokoškolskih
ustanova, studenti i uposlenici u ovoj oblasti još uvijek trpe jednu
neshvatljivu i sramnu agoniju. Inače, lično smatram da bi za Mostar i za kanton
najbolje i najrazumnije bilo kada bi se dvije visokoškolske ustanove objedinile.
Pored pozitivnih društveno-političkih efekata tog čina koji su evidentni, ovaj
postupak bi umanjio troškove i izdatke za visoko obrazovanje, a povećao bi
kvalitetu obrazovanja i životni standard uposlenih.



Je li ova zemlja osuđena na
stanje podijeljenosti ili ipak imamo šansu jednog dana funkcionisati na
optimalan način?


Naprotiv, ova zemlja je osuđena
na to da prkosi podjelama. Nisu li kroz historiju u desetinama slučajeva
pokušavali da nas ubijede, negovore ili na silu natjeraju da se razdjeljujemo i
nije li svaki od tih pokušaja propao? Danas nas destruktivne političke snage
koje nas sve guše ubjeđuju kako je jedina realnost bošnjaštvo, srpstvo i
hrvatstvo i kako je sve drugo priča bez osnova. Svrha ovog trika jeste da
sakrije upravo ono šta je najočitije, a ono što je očito i djetetu jeste da je
jedini realni subjektivitet koji je prepoznat svugdje u svijetu subjektivitet
države Bosne i Hercegovine. Gdje god da pođete, čim pređete „crtu“ i krenete na
bilo koju stranu svijeta uvijek ćete biti identifikovani kao građanim Bosne i
Hercegovine, svidjelo se to nekom ili ne. Prema tome, Bosna i Hercegovina jeste
nesporno identitetska odrednica prema kojoj nas identifikuju svi i svugdje. Sada
je na nama da shvatimo da nas sve naše različitosti i pojedinačnosti unutar toga
ujedinjujućeg identitetskog osnova čine bogatijim, plemenitijim i spremnijim za
Evropu bez granica u koju se toliko trudimo ući. 
Rijad Durkić (Tačno)


24.09.2012.

NAOČIGLED POLICAJACA ISPRED UGOSTITELjSKOG OBJEKTA U DOBOJU: ČAK 20 SRPSKIH MLADIĆA PRETUKLO ČETVORICU BOŠNjAKA

Naočigled policajaca ispred ugostiteljskog objekta u Doboju
Čak 20 srpskih mladića pretuklo četvoricu Bošnjaka
...............
24.09.2012.
...............
Čak 20 srpskih mladića pretuklo četvoricu Bošnjaka

 Maid Buljubašić: Zadobio teške povrede; Mjesto napada: Policija privela samo bošnjačke mladiće

FOTO: M. Čabrić

.................................................

Naočigled policajaca ispred ugostiteljskog objekta u Doboju
Ž2 = Čak 20 srpskih mladića
       pretuklo četvoricu Bošnjaka
Ž3 = Nakon provokacija u kafiću kada je polupijani mladić uzvikivao i "Nož, žica Srebrenica", Bošnjaci izbačeni vani, gdje su teško napadnuti
Ž7 = Maid Buljubašić: Zadobio teške povrede
#Maid Buljubašić#  i  #Maid Buljubašić povrede#
Ž7 = Mjesto napada: Policija privela samo bošnjačke mladiće (Foto: M. Čabrić)
# Club Hol Doboj #
U noći sa subote na nedjelju, između tri i četiri sata, grupa razjarenih mladića srpske nacionalnosti je ispred ugostiteljskog objekta "Club Hol" u centru Doboja naočigled policije brutalno pretukla četvoricu mladića Bošnjaka koji su te večeri posjetili ovaj objekt.
Ž4 = Razjarena gomila
Prema riječima Maida Buljubašića iz Tešnja, koji je te večeri najteže prošao, on je s prijateljima i jednom djevojkom sjedio za jednim stolom kada im je prišao polupijani mladić i počeo ih vrijeđati. Nakon izvjesnog vremena Buljubašić je zatražio od zaštitara da udalji nasrtljivog mladića, što je ovaj i učinio, ali se poslije 15-tak minuta sve ponovilo.
- Vrijeđao je našu prijateljica, uzvikivao "Nož, žica Srebrenica", psovao majku balijsku, govorio da je Kosovo Srbija, a Doboj srpski grad, poslije čega su naši prijatelji otišli. Sa mnom je ostao rođak Haris Buljubašić, a poslije su stigli i Adnan Bajrić iz Šija kod Tešnja i Sinan Muminović iz Doboj-Juga. Ubrzo je za naš sto došlo petnaestak mladića srpske nacionalnosti i počeli su nas ponovo vrijeđati i prijetiti da će nas istući, nakon čega su izašli iz kafića. Znao sam da će nas sačekati vani. Zato sam pozvao brata, koji je policajac, i objasnio o čemu se radi. Potom nas je i konobar počeo vrijeđati, poslije čega nas je izbacivač gurnuo vani pred razajrenu gomilu - navodi Maid Buljubašić.
Prema njegovim riječima, vani je bilo nekoliko policajaca, koji su im prišli i pitali šta se dogodilo, ali tu je bilo i oko 20 razjarenih srpskih mladića.
Ž4 = Uspio pobjeći
- Nismo uspjeli ni reći, a prema nama su poletjele flaše, metalni i drugi predmeti. Potrčali su za nama. Policajci su samo ustuknuli i posmatrali. Haris Buljubašić je, nakon što je dobio nekoliko udaraca u glavu, uspio pobjeći. Sinanu Muminoviću su flašom razbili glavu, dok je Adnan Bajrić pobjegao u svoj automobil. Međutim, razbili su mu prednje i zadnje staklo automobila, lupajući po njemu. Mene su sustigli u parku i tukli po glavi, leđima, cijelom tijelu. Trajalo je to nekoliko minuta, a kada su prestali, policija je prišla i odvela me u stanicu da dam iskaz, kao i ostalu trojicu. Nisam vidio da su od Srba ikoga priveli ili nešto pitali - ističe Maid.
Ž8 = M. ČABRIĆ
Ž6= Šta kažu u policiji
Kontaktirali smo jučer Dežurni operativni centar u CJB Doboj, gdje nam je kratko kazano da je evidentirano krivično djelo oštećenja tuđe stvari te da na slučaju još radi mjesno nadležna Policijska stanica Doboj 1 i da će poslije završenih potrebnih radnji biti dostupno više detalja o cijelom slučaju.

U noći sa subote na nedjelju, između tri i četiri sata, grupa razjarenih mladića srpske nacionalnosti je ispred ugostiteljskog objekta "Club Hol" u centru Doboja naočigled policije brutalno pretukla četvoricu mladića Bošnjaka koji su te večeri posjetili ovaj objekt.

Razjarena gomila

Prema riječima Maida Buljubašića iz Tešnja, koji je te večeri najteže prošao, on je s prijateljima i jednom djevojkom sjedio za jednim stolom kada im je prišao polupijani mladić i počeo ih vrijeđati. Nakon izvjesnog vremena Buljubašić je zatražio od zaštitara da udalji nasrtljivog mladića, što je ovaj i učinio, ali se poslije 15-tak minuta sve ponovilo.

- Vrijeđao je našu prijateljica, uzvikivao "Nož, žica Srebrenica", psovao majku balijsku, govorio da je Kosovo Srbija, a Doboj srpski grad, poslije čega su naši prijatelji otišli. Sa mnom je ostao rođak Haris Buljubašić, a poslije su stigli i Adnan Bajrić iz Šija kod Tešnja i Sinan Muminović iz Doboj-Juga. Ubrzo je za naš sto došlo petnaestak mladića srpske nacionalnosti i počeli su nas ponovo vrijeđati i prijetiti da će nas istući, nakon čega su izašli iz kafića. Znao sam da će nas sačekati vani. Zato sam pozvao brata, koji je policajac, i objasnio o čemu se radi. Potom nas je i konobar počeo vrijeđati, poslije čega nas je izbacivač gurnuo vani pred razajrenu gomilu - navodi Maid Buljubašić.

Prema njegovim riječima, vani je bilo nekoliko policajaca, koji su im prišli i pitali šta se dogodilo, ali tu je bilo i oko 20 razjarenih srpskih mladića.

Uspio pobjeći

- Nismo uspjeli ni reći, a prema nama su poletjele flaše, metalni i drugi predmeti. Potrčali su za nama. Policajci su samo ustuknuli i posmatrali. Haris Buljubašić je, nakon što je dobio nekoliko udaraca u glavu, uspio pobjeći. Sinanu Muminoviću su flašom razbili glavu, dok je Adnan Bajrić pobjegao u svoj automobil. Međutim, razbili su mu prednje i zadnje staklo automobila, lupajući po njemu. Mene su sustigli u parku i tukli po glavi, leđima, cijelom tijelu. Trajalo je to nekoliko minuta, a kada su prestali, policija je prišla i odvela me u stanicu da dam iskaz, kao i ostalu trojicu. Nisam vidio da su od Srba ikoga priveli ili nešto pitali - ističe Maid.

Šta kažu u policiji

Kontaktirali smo jučer Dežurni operativni centar u CJB Doboj, gdje nam je kratko kazano da je evidentirano krivično djelo oštećenja tuđe stvari te da na slučaju još radi mjesno nadležna Policijska stanica Doboj 1 i da će poslije završenih potrebnih radnji biti dostupno više detalja o cijelom slučaju.

 

24.09.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: INSAJDER O LOGORIMA KAO O HOTELU

Suđenje Mladiću: Insajder o logorima kao o hotelu

Zaštićeni svjedok RM 51 na suđenju Ratku Mladiću, 24. rujan 2012.

..................................................

Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom zaštićenog svedoka pod pseudonimom RM 51. On je kao insajder opisao kako su ga zaprepastila ubojstva dvojice zatočenika u logoru u Manjači koji je prema tužiteljstvu bio pod kontrolom vojnih vlasti bosanskih Srba.

No s druge strane, kao bivši pripadnik 1.krajiškog korpusa VRS-a, insajder je potvrdio Mladićevoj obrani kako je logor Manjača, kroz kojeg je prošlo nekoliko tisuća ljudi – bio najregularniji od svih ostalih logora na području Bosne i Hercegovine.


Iako su mnogi zatočenici opisali Manjaču kao mjesto užasa, gdje su prebijani svakodnevno, svjedok tužiteljstva, insajder iz VRS-a naveo je tek jedan incident - premlaćivanje do smrti logoraša Omera Filipovića i Esada Bendera.

„To me na neki način i frapiralo i iznenadilo na neki način. I ražalostilo da kažem. Jer sam mislio da se ne može tako nešto dogoditi uz našu onu organizaciju koja je vladala tamo gore. Dogodilo se i to je za pola sata na neki način bilo razjašnjeno. Izvršen je uviđaj od zvaničnih organa MUP-a i suda“, naveo je svjedok napominjući kako su počinioci kažnjeni, ali ipak godinama poslije rata.
Logor Manjača 1992. godine
​​...................................................
Insajder RM 51 je tijekom svjedočenja više branio sebe i okolnosti zatočavanja u logoru Manjača nego što je teretio Mladića kao svjedok tužiteljstva.

„Ja, tako sam doživio s onim što sam poznavao i što smo radili na Manjači – da je on jedan od najregularnijih logora. A to potvrđujem svakodnevnim dolaskom novinara".

Tako insajder iz VRS-a nije potvrdio priče mnogih logoraša o špaliru vojnika i batinanju za doček, slaboj prehrani i izgladnjivanju zatočenika te slabim higijenskim uvijetima zbog kojih su mnogi oboljevali. Prema opisima zaštićenog insajdera, zatočenici kao da nisu bili ponižavani, mučeni i izgladnjivani, već se o njima brinulo kao da su u hotelu.

„Nutricionist je bio svaki dan u logoru od 9 do 17 sati. Nutricionist! I to su moje te tvrdnje, kojih se držim i tada i sada i uvijek“, naveo je svjedok tužiteljstva tvrdeći da se prema logorašima postupalo što se bolje moglo.

(VIDEO: Reportaža iz Manjače)



Opravdanja insajdera iskoristila je obrana generala Mladića tijekom unakrsnog ispitivanja navodeći kako su teški uvijeti u logoru, koje je opisao Crveni križ prilikom posjeta – bili posljedica nedostatka sredstava u ratno vrijeme. To je insajder također potvrdio, navodeći – kako je i on kao jedan iz zapovjednog lanca u logoru – jeo istu hranu kao i zatočenici.

Uz to obrani je potvrdio kako je procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine u logoru i odgovornost bila na civilnim, a ne vojnim vlastima.



Nakon što insajder dovrši iskaz u utorak, suđenje će se nastaviti novim svjedokom optužbe za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini. Najavljen je Osman Selak, kome će ovo biti šesto svjedočenje pred Haškim sudom. Na početku rata Selak je bio zapovjednik logističke baze JNA u Banja Luci, a neko vrijeme je ostao na tom položaju i nakon formiranja VRS-a.

 

24.09.2012.

RATNI ZLOČINCI U BOSANSKOM TROUGLU

Predizborna reportaža: Bijeljina – Brčko – Šamac

Ratni zločnici u bosanskom trouglu

 
Photo: Paulina Janusz

...................................................

Istina za volju, naglašavanje nacionalnog u Brčkom nije fokus samo srpskih stranaka. Predizborna kampanja liči tu na pravi rat. SNSD svojim besmislenim sloganom „Srpska, kuća do kuće“ ubeđuje nas da se nalazimo na terotoriji RS, zanemarujući pri tom činjenjicu da je Brčko glavni grad distrikta. Kao u odgovoru na te navode SDA zalepilo je grad plakatima „Mi Brčko ne damo“. Razloga za ovakve parole ima: ove godine počelo je ukidanje supervizije, koja je sve do sad stvarala iluziju da je ovo ničija zemlja

Ne odgovaram na politička pitanja: Mićo Mićić, apolitičan

.....................................................

– Vi ste stvarno mislili da će vam neko iz SDS-a dati izjavu? Oni ni sa kim ne moraju da pričaju, kod svoje kuće su, kaže mi iznenađeni dispečer na autobusnoj stanici u Bosanskom Šamcu.

Iako su u Šamcu moje nade da će mi neko nešto prokomentirati bile svedene na minimum i taj sam gradić posetila isključivo iz novinarske obaveze, nisam očekivala toliku odbojnost od strane lokalnih političara, kada sam pre nekoliko dana krenula put Bosne.

Šteta, imali bismo o čemu da pričamo. Lokalni izbori su inače zgodna prilika da se govori o putevima, stadionima, kulturnim centrima i gradskom prevozu i da se zaobilaze sve neprijatne teme iz proteklog rata. Kao, nije to stvar lokalne samouprave. Upravo je, međutim, lokalna vlast, a ne Milorad Dodik, svojim bučnim izjavama cementirala etničko čišćenje koje se na ovim prostorima dogodilo. Uoči ovogodišnjih izbora upravo time sam htela da uznemiravam lokalne vlastodršce.

BIJELJINA: Moje planove odmah je pročitao gradonačelnik Bijeljine i istovremeno kandidat za drugi mandat ispred SDS-a, Mićo Mićić. „Ne odgovaram na politička pitanja“, kaže mi odlučno.

Bijeljina je inače u Bosni i Hercegovini glavno uporište Srpske demokratske stranke, koje ona u čvrstom zagrljaju drži negde od početka 1992. godine, kada su grad preuzuele udružene snage Arkanovih “Tigrova”, lokalnih četnika i isfrustriranih kafedžija. „Borci“, kako piše na spomeniku podignutom na glavnom gradskom trgu, su pripremili teren za bezbrižnu vladavinu Srba proteravši iz grada sve što je nesrpsko. I mada su tada uništene džamije na insistiranje međunarodne zajednice danas obnovljene, malo ko će ih primetiti naspram ćiriličnih atrakcija kao što je trg Draže Mihailovića ili Ulice Srpske dobrovoljačke garde.

U takvim uslovima nije ni čudo da je ovaj „biser SDS-a“ (kako je Bijeljinu na predizbornoj konvenciji okarakterisala funkcionerka stranke Aleksandra Pandurević) "oslodbođen" na prilično učinkovit način. Prema popisu iz 1991. godine Bošnjaka je bilo ovde malo više od 30 hiljada (34 odsto), danas zvaničnih podataka nema, ali i na prvi pogled možemo uočiti da je glavni grad Semberije „srpski grad“.

„Po pitanju povratka još uvek smo na početku“, kaže mi Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora Republike Srpske. „Ono što je neprihvatljivo, jeste da se to još uvek smatra nekom iznimnom situacijom, a ne kao nešto što je sasvim logično da se desi. Ti građani su bili građani Bijeljine prije rata, oni su u tom periodu 1992-95. nedobrovojlno napustili svoju imovinu, oni su otjerani odavde.“

Nekad koljač, danas advokat: Kancelarija Mirka Blagojevića
Photo: Paulina Janusz

Za njih očigledno nema mesta u ovom gradu ni u ulozi turista, na šta mi pažnju skreće jedan od stanovnika grada. „Ovdje su sve pravoslave crkve obeležene, svuda imate turističke putokaze da se to lako pronađe“, primećuje. „Putokaza za katoličke nema nigdje, a kamoli za džamije.“

„Mi smo to primjetili, ali nismo mi krivi. To je projekt rađen iz državnih sredstava“, hladno pere ruke gradonačelnik Mićić, očigledno zadovoljan da može prigovoriti entitetskoj vlasti, a neposredno i stranci svog najvećeg suparnika, Miroslava Milovanovića iz SNSD.

„To se vidi i u nekim drugim stvarima, od obilježivanja gradskih slava, do krsnih slava škola, krsnih slava bolnice“, nastavlja ipak Letićeva, „to sadrži jednu negativnu konotaciju. Ako je ovaj grad multinacionalni on mora i da bude sekularni.“

Sve su to, ipak, prave sitnice u poređenju s pedigreom lokalnih moćnika.

„Postoje indicije, neki svjedoci su davali izjave da su određene osobe, koje su danas na visokim funkcijama itekako učestvovale u kreiranju atmosfere ili čak u kreiranju samih tih događaja od ’92 do ’95. To je vrlo karakteristično za Bijeljinu u poslednjih 10 godina, a mi se pravimo da to ne vidimo”, kaže Letićeva.

Mada gospođa Letić ne želi spekulirati o njihovim imenima neke od njih je prosto teško izbeći: Vojkan Đurković zvani Puškar, domaći pripadnik Arkanove Garde, kasnije vlasnik detektivske agencije; Jovan Aćimović, proterivač iz hobija, kasnije zaposlenik opštinske policije, Cvijetin Simić, tokom rata predsednik opštine, danas šef Rotary Cluba i direktor Direkcije za izgradnju i razvoj.

Na kancelariju njihovog saborca, čuvenog vojvode Mirka Blagojevića, nailzaim slučajno, šetajući gradom. Nekad zloglasni četnik danas se pronašao u ulozi uglednog advokata. Šef je Srpske radikalne stranke, više puta dokazanog saveznika SDS-a u proteklih 20 godina. Iako je 2010. najavio odlazak iz politike, očigledno je ta njegova odluka podlegla sitnim izmenama.

„Ma neeeee, samo je promenio prebivalište“, s naivnom iskrenošću kaže mi njegova sekretarica, koja čuva kancelariju dok se njen poslodavac odmara u svom stanu, smeštenom u istoj zgradi. „On vam je sad prvi na listi u Brčkom“, dodaje ona.

BRČKO: U Blagojevićev novi grad stižem dan kasnije. Nalazim Brčko u kojom se dogodilo tačno ono što su zahtevali predstavnici Srba 1992. godine: grad je podeljen na tri sektora – srpski, hrvatski i muslimanski. Iako podela nije formalna, svako zna kojem kvartu, kafiću i spomeniku pripada. A i stranačke simpatije funkcioniraju tu po sistemu apartheida. „Glasaj srpski“, ohrabruje nas na primer brčanska SDS, a da je njen slogan samo verbalizacija toga šta je ovde na delu već duže vreme svedoči relativna pobeda srpskih stranaka na prethodnim izborima. Danas one predstavljaju većinski narod, mada su pre rata Bošnjaci činili čak 55 odsto lokalnog stanovništva.

„Ima tu još koječega.“, kaže mi Brčanka Nada Strepački, jedna od retkih povratnika, pa nabraja: „Ja znam čovjeka, koji je ubio sedmoro ljudi u Partizanu. On je slobodan čovjek danas. Tu je i Moniku Ilić Karan [optužena za zločine u logoru Luka i Stanici javne bezbednosti; suđene Ilić-Karan počelo je u junu ove godine], ona je sad aktuelna zato što joj se sudi, ali onda je ovde u Brčko dolazila, kao slobodna građaanka. Dalje, današnji šef hirurgije je izbacio s puškom iz stana mog prijatelja.“

Vidljivo uzrujana nastavlja: „Ja sam danas bila, na primjer, u policijskoj stanici. I tamo ispred mene stoji jedan musliman i čeka u redu. A ja znam da su njega tamo tokom rata mučili. Kako se taj čovjek mora osjećati?“

Photo: Paulina Janusz

.....................................................

Potencijalnim bošnjačkim povratnicima put kući, osim zločinaca koji šetaju ulicama, zatvaraju i druge „sitnice“. Naći ćemo tu klasični srpski repertoar: spomenik braniocima, uzdignute zastave i pravoslavni kulturkampf. Kako primećuje moja sagovornica: „U Brčkom je glavni kulturni događaj bio ’Sedam dana ćirilice’. Da njegujemu tradiciju. U sklopu manifestacije u domu kulture održava se predavanje ’Srpski jezik-Božij jezik’.“

Istina za volju, naglašavanje nacionalnog nije fokus samo srpskih stranaka. Predizborna kampanja liči tu na pravi rat. SNSD svojim besmislenim sloganom „Srpska, kuća do kuće“ ubeđuje nas da se nalazimo na terotoriji RS, zanemarujući pri tom činjenjicu da je Brčko glavni grad distrikta. Kao u odgovoru na te navode SDA zalepilo je grad plakatima „Mi Brčko ne damo“. Razloga za ovakve parole ima: ove godine počelo je ukidanje supervizije, koja je sve do sad stvarala iluziju da je ovo ničija zemlja.

„Toga se najviše bojim“, nastavlja gospođa Nada, „ili će sad Brčko postati deo Srpske ili će se nešto loše dogoditi“. Na kraju našeg razgovora dodaje još: „Ja sam kupila mjesto na muslimanskom groblju, ne na pravoslavnom, gdje pripadam, da se ogradim od svih tih nedjela, a morate i znati da je pop tamo prenio spomenik Draže Mihailovića, koji je inače bio u centru grada. Ja tamo s nijm jednostavno neću da legnem.“

BOSANSKI ŠAMAC: Draža me prati tokom celog mog putovanja. Od bijeljinskog trga, preko brčkog spomenika, završavam je šetajući ulicom njegovog imena smeštenom u pravom srpskom Tvin Piksu. Ukoliko u Bijeljini i Brčku osećam izvesnu nelagodu, u Šamcu stičem utisak da sam pravi uljez.

Na ulici se za mnom okreću sve glave, a videći kako slikam plakate kandidata prilazi mi policajac:

– Šta radite?, pita

– Pa, slikam plakate, jel to ovde zabranjeno?

– Ma ne nije, nego zašto?

– A, onako.

Zanimljiva je brzina s kojom pravna država reagira na strankinju s fotoaparatom, naročito ako je uporedimo s ravnodušnošću koju sistem gaji prema osuđenim ratnim zločincima. A imao bi on u Šamcu u čemu da se dokaže.

Šta ovde traži strankinja sa fotoaparatom: Spomenik "palim borcima i civilnim žrtvama" u Bosanskom Šamcu
Photo: Paulina Janusz

.........................................................................

Tu je, na primer, Simo Zarić. Na zvaničnom sajtu opštine Šamac saznaćemo da se zamenik načelnika opštine rodio 1948. u selu Trnjak, gde je završio osnovnu skolu. Srednju je pohađao u Šamcu, a diplomirao je u Brčkom. Sledi detaljan popis njegovih radnih mesta sve do 1991. godine, kada zamenik načelnika na volšeban način nestaje, da bi vaskrnuo 1. aprila 2009. godine, kada je postavljen na svoju današnju funkciju.

Čime se Simo Zarić bavio punih 18 godina piše tek u optužnici Haškog tribunala: „Bivši agent i obavještajac Službe državne bezbjednosti. Godine 1991., Simo Zarić počeo je da organizuje i da rukovodi jednom jedinicom teritorialne odbrane pod okriljem JNA. Ostao je pripadnik vojske bosanskih Srba do 1995. godine.“

Entuzijazm koji je iskazao prema poverenim mu zadacima koštao ga je šest godina u “haškim kazamatima”, što ga, ipak, nije sprečilo da postane drugi čovek opštine pa da ga na ovogodišnjim izborima s ponosom na svojoj listi istakne Socijalisticka partija.

Photo: Paulina Janusz

Njegov nadređeni, Blagoje Simić, je, pak, u Hagu bio osuđen na 15 godina, što je znatno teže sakriti u biografiji, tako da SDS, stranka ispred koje je kandidovan za opštinsku skupštinu, ne pokušava ni da objasni ko je zloglasni dr Simić. Njegovi glasači uostalom odlično znaju o kome se radi, a svoje oduševljenje prema dotičnom imali su priliku iskazati u martu prošle godine, kada su mu priredili kraljevski doček nakon odslužene kazne u Škotskoj.

U sedištu SDS-a pokušavam dobiti komentar o tome kako neko ko je osuđen za zločine protiv čovečnosti može da se kandiduje na njenoj listi, ali ne uspevam, nažalost, ni da završim pitanje, a već mi izvesna Ceca, pobledelog lica, pokazuje vrata.

Dakle, koji god od glavnih šamačkih igrača, SDS ili SNSD (u koaliciji s socijalistima) pobedi, na visokoj opštinskoj funkciji naći će se neko od osuđenih u Hagu u predmetu „Šamac“. U takvom ambijentu pitanje povratnika nema velikog smisla.

– Ovde su često dolazili vase kolege, kaže mi drug spomenutog šamačkog dispečera – Pisali su o stradanju Srba. Je l' i vi nešto o tome pišete?

Klimam glavom. Na kraju krajeva u tom bermudskom trouglu Bijeljina – Brčko –Šamac baš Srbi danas stradaju najviše. Od sitnog politikanstva, velikih interesa malih ljudi, a pre svega od opasne iluzije da su neka poglavlja iz istorije njihovih gradova zauvek zatvorena.

 

24.09.2012.

ATEISTI TUŽILI PATRIJARHA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE SPC

Ispad verskog totalitarizma u Sarajevu

Ateisti tužili patrijarha SPC

 
Photo: Beta

Udruženje građana "Ateisti Srbije" podnelo je tužbu protiv Miroslava/Irineja Gavrilovića, patrijarha SPC, zbog izjave date tokom nedavne posete Sarajevu da je mir s Bogom "uslov za mir s drugima". Ateisti ukazuju na uobičajenu retoriku javnih ličnosti u promociji predrasuda prema kojima su "samo verujući ljudi zaista ljudi", i upozoravaju na tragične i štetne stereotipe o crkvenoj tapiji na moral, pravdu, mir i ljubav. Prenosimo saopštenje u celini

Udruženje građana "Ateisti Srbije" ukazuje na nastavak tragične prakse podsticanja predrasuda i stereotipa u našem društvu, a od strane najznačajnijih državnih funkcionera i javnih ličnosti od izrazitog ugleda.

Nakon izjava iz nedavne izborne kampanje, u kojima je, između ostalog, jedan od predsedničkih kandidata izjavio da su svi vernici dobri ljudi, a jedan od kandidata na lokalnim izborima utvrdio da su samo verujući ljudi zaista ljudi, najnoviji incident te vrste dolazi iz samog vrha nevladine organizacije i verske zajednice "Srpska pravoslavna crkva". Naime, čelnik te NVO, Miroslav Gavrilović, u hijerarhiji SPC poznat i kao "patrijarh Irinej", boraveći u Sarajevu, izjavio je da "nema mira kod onih koji nemaju mir s Bogom, koji je uslov za mir s drugima".

I premda nije mogao naći bolje mesto za poruku mira od Sarajeva, na ovaj način je građanin Gavrilović jasno označio sve one koji ne veruju u božanstvo kom se on moli kao ljude rata, agresije i sukoba. Čak i ako na trenutak zanemarimo ponašanje brojnih velikodostojnika pomenute verske zajednice tokom sukoba koje upravo Sarajevo pamti na najgori mogući način, ovakva izjava njenog čelnika, nedopustivo je diskriminatorska. U svakom slučaju je licemerna.

Kako je u pitanju osoba koja uživa neosporan, bezmalo apsolutan ugled među vernicima SPC, postavljamo i sebi i društvu pitanje, šta možemo očekivati od prosečnog vernika, ako čelnik njegove verske zajednice daje ovakve neodgovorne i opasne izjave? Kako da očekujemo da naše društvo napusti decenijske predrasude i tragične, štetne stereotipe o crkvenoj tapiji na moral, pravdu, mir i ljubav, ako oni koji bi morali da na toj toleranciji rade, daju ovakve izjave? Kako da se nadamo da nas koji ne verujemo ni u jedno božanstvo, prosečan vernik, podstaknut ovako neodgovornim izjavama, neće posmatrati kao zle, nemoralne, loše ljude?

Građanin Gavrilović nije državni funkcioner, premda bi se običan čovek lako dao prevariti, ako obrati pažnju na nivo delegacija koje kod njega učestano borave. Ipak, građanin Gavrilović je javna ličnost, sa izrazitim uticajem na vernike SPC, te je njegova odgovornost za izgovorene reči svakako izuzetna.

Kao Udruženje građana "Ateisti Srbije", ali i kao samosvesni, slobodni ljudi, uvređeni smo ovakvim pokušajima povratka na primitivni, uskogrudi pogled na svet, za koji smo bili uvereni da je nestao sa praskozorjem prosvećenosti, vekovima iza nas. Sa svoje strane, prijavili smo nadležnima ovakvo ponašanje ali se nadamo i osudi javnosti.

Iako ne gajimo iluzije da bi građanin Gavrilović i ostali čelnici SPC mogli povući ovako lošu, čak i ružnu izjavu, zadržavamo makar nadu da će običan, prosečan vernik, ovaj put uspeti da se izdigne iznad jeftinih i licemernih poruka koje čitavom društvu upućuju oni koji baštine tradicije potpuno suprotne od ovakvih, selektivnih poruka mira.

Izvinjenju se čak ni ne nadamo.

 

24.09.2012.

12 GODINA OD PODNOŠENjA TUŽBE; FATA ORLOVIĆ: CRKVA JE NELEGALNO SAGRAĐENA I JA JE NELEGALNO RUŠIM

12 godina od podnošenja tužbe
Orlović: Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim
...............
24.09.2012.
..............
Orlović: Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim

Ni poslije 12 godina od podnošenja tužbe da se izmjesti nelegalno sagrađena crkva iz dvorišta Fate Orlović u Konjević-Polju kod Bratunca, ovaj slučaj nije dobio sudski epilog.

Sedamdesetogodišnja starica je u tom periodu bila i sama tužena, navodno što je ometala obavljanje vjerskog obreda u tom objektu i što je vrijeđala i napadala policajce.

Danas smo posjetili nanu Fatu koja je još pod stresom od prošlonedjeljnog suđenja.

„Sud u Srebrenici, kažu, nije nadležan da riješi moj slučaj. Stoga sam sve papire predala Vrhovnom sudu  BiH i sada čekam njihovu odluku. Ako se to ne riješi brzo i ako ne donesu odluku da se crkva izmjesti, ja ću je srušiti“, rekla je nana Fata.

Ne boji se Fata sankcija ni zatvora u slučaju da ošteti crkvu.

„Crkva je nelegalno sagrađena i ja je nelegalno rušim. Ne bojim se zatvora, zatvor nije za mene nego je za one koji su ovaj objekt napravili u mojoj avliji bez mog znanja i moje dozvole. Nisam protiv vjerskih objekata, ali neka se grade gdje im je mjesto. Ovdje nije. Neka je nose gdje će služiti svojoj svrsi. I da je džamija napravljena u mojoj avliji, ja bih tražila da je izmjeste“, kaže Fata.

Prije nekoliko godina donijeta je odluka da se crkva izmjesti, ali još  se ne može da pronađe odgovarajuća lokacija.

„Neka Sud sada donese pravednu odluku i neka crkvu nose gdje znaju. Neću i ne mogu više da je gledam. Neka je nose ili je  rušim“, kazuje Fata Orlović.

Ako nana Fata, već sada ozbiljno narušenog zdravlja, ne dočeka da se crkva iz njene avlije ukloni za njena života, ostavila je u amanet svojoj djeci i unucima da nastave na njenom putu do pravde.

 

 

24.09.2012.

ENTITET RS-a UKIDA PRIJAVE BORAVKA ZA POVRATNIKE

RS ukida prijave boravka za povratnike

imageFoča

.......................................................

Kako se bliže lokalni izbori u Bosni i Hercegovini 7. oktobra ove godine, te popis stanovništva iduće godine, vlasti Republike Srpske ne prestaju vršiti pritiske na povratnike u taj manji bh. entitet.

Tako policija u Višegradu, Foči i Srebrenici, 20 godina od početka  agresije, ponovo obilazi bošnjačke kuće i provjerava povratnike,  poništavajući im prijave boravka.

Do sada je u Višegradu uručeno 30-tak takvih rješenja, a u slučaj su  se uključili i OHR te AmbasadaSjedinjenih Američkih Država (SAD) u  Sarajevu.

„Ovdje se radi o nelegalnim poduhvatima koje izvršavaju službe javne  bezbjednosti u ovim opštinama. Oni provjeravaju ljude koji su se  prijavili na svoja prijeratna mjesta boravka. Kod onih kojima uslovi  dozvoljavaju da borave u svojim kućama, oni su na svojim adresama. Oni  koji nemaju obnovljene kuće, prijavljeni su na adresama svojih kuća,  ali, jasno, borave na drugim mjestima u istim opštinama“, kazao je za  agenciju Anadolija Bilal Memišević iz Višegrada.

On je podcrtao da povratnici moraju biti prijavljeni u mjestu boravka  gdje se nalaze njihovi domovi kako bi ostvarili pravo na rekonstrukciju  kuće.

„Posljednjih 12 mjeseci mi smo pozivali ljude da se prijave na  prijeratne adrese kako bi ostvarili pravo na rekonstrukciju kuće, pravo  glasanja na predstojećim izborima, te kako bi učestvovali u planiranom  popisu u BiH 2013. godine. Prema mom mišljenju, nekoje, očito, prebrojao  Bošnjake u ovim mjestima po trenutnim biračkim spiskovima i vidio da su  u Višegradu oni prevazišli kvotu od 10 posto, a po kojoj su nacionalna  manjina. Svi oni koji pređu tu kvotu ugrožavaju interese nadležnih iz  Republike Srpske. Umjesto da se bave ljudima koji posljednjih 15 godina  fiktivno učestvuju u izborima i izbornoj mašineriji političkih opcija iz  RS-a, oni šalju negativnu poruku i čak uznemiravaju bošnjačke  povratnike“, kazao Memišević.

Dodaje kako lokalna policija nije nadležna da vrši ovakve poslove.  Podsjeća da je CIPS pod ingerencijom države, te da samo iz sistema  CIPS-a može doći nalog da se provjerava nečiji identitet i mjesto  boravka.

„Odgovorno tvrdim da u Višegradu nema prijavljenih ljudi koji nisu  rođeni ovdje, živjeli i tu nemaju svoj grunt. Ovo najviše ima veze s  predstojećim popisom stanovništva i izborima. Dešava se samo u mjestima  gdje Bošnjaci imaju mogućnost da pređu navedeni procent od 10 posto. Svi  oni koji su dobili spomenuta rješenja, već su se žalili na njih“, rekao  je Memišević.

Među onima kojima je poništen boravak u rodnom gradu je i Almir Kustura.

„Dobio sam obrazloženje u kojem je navedeno da me policija nije  pronašla kada su dolazili provjeriti jesam li kod kuće!? Ja sam  prijavljen na adresi na kojoj se nalazi moja kuća, ali ona je  devastirana. Ja živim u Višegradu, no niko mi nedozvoljava da to  objasnim“, kazao je za agenciju Anadolija Kustura, najavljujući žalbu na  odluku.

Da se pritisci na Bošnjake ne vrše samo u Višegradu, dokaz je i  sinoćnja izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na skupu u  Srebrenici, gdje je ponovo negirao genocid.

„Jedini odgovor na negiranje genocida može, treba i mora biti masovan  izlazak na birališta svih onih koji imaju pravo glasa u Srebrenici, a  slažu se da su ovdje vojska i policija RS-a sproveli genocid. Izlaskom  na birališta 7. oktobra moramo pokazati da niko više ne smije gaziti po  onom najsvetijem što mi imamo, gaziti po našim najdubljim traumama i  misliti da će proći nekažnjeno“, naglasio je za agenciju Anadolija Emir  Suljagić, koordinator kampanje „Glasaću za Srebrenicu“.

Smatra kako poslije 7. oktobra kampanja koja je provedena u  Srebrenici mora biti nastavljena na cijeloj teritoriji RS-a kako bi se  pokazao da genocid ne može proći nekažnjeno, a da većina stvorena  genocidom preko noći ne može biti prozvana demokratskom.

„Poimenice znamo ime, prezime, broj telefona, boravište, prebivalište  i glasačko mjesto svakog našeg birača i svakodnevno komuniciramo s  njima“, izjavio je Suljagić, dodajući da je Milorad Dodik svojim  izjavama dodatno podigao svijest Bošnjaka da 7. oktobra moraju izaći na  izbore baš u Srebrenici.

(Vijesti.ba/AA)

 

24.09.2012.

U BiH I DALjE PREVLADAVA NACIONALISTIČKA RETORIKA

Dizdarević: I dalje prevladava nacionalistička retorika

imageSrđan Dizdarević

............................................

SARAJEVO - Dvije stvari vrlo jasno karakteriziraju dosadašnji tok predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore: nacionalistički diskurs, ali i prvi put, približavanje lokalnim temama, kazao je u izjavi za Fenu  bivši predsjednik Helsinškog komiteta u BiH Srđan Dizdarević.

Pojasnio je da je nacionalistički diskurs i dalje nabijen mržnjom prema rivalima.

- S druge strane, pojedine političke partije su počele da se u kampanji bave lokalnim temama, dakle, onim koji su bitni za obične građane. Nažalost, i dalje preovladava nacionalistička retorika i na neki način poništava utjecaj ove druge, pozitivne stvari koja se dešava, rekao je Dizdarević.

Preovladava strah od drugog i drugačijeg, dodao je, a koji je izazvan nacionalističkom retorikom.

- Uveliko je prisutno i prebacivanje krivice na oponente. Također, indikativno je i da je bosanskohercegovačko društvo krajnje ispolitizirano do najmanje ćelije, odnosno do općine, zaključio je Dizdarević.


(Vijesti.ba/Fena)

 

24.09.2012.

IZGUBIO SAM PETORICU DAIDžA, ALI VRAĆAM SE U SREBRENICU

Izgubio sam petoricu daidža, ali vraćam se u Srebrenicu
Fuad s majkom i nenom Ajšom: Tek polaskom u školu počeo govoriti
.............
24.09.2012.
...............
Izgubio sam petoricu daidža, ali vraćam se u Srebrenicu

Fuad s majkom i nenom Ajšom:

............................................

Ovo je priča o hrabrosti, borbi i sreći, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Fuad Golić rođen je 1991., kada se ratni vihor nadvio nad Bosnom. Kao dijete preživio je najgore srebreničke strahote.

Student i sportista

Godine 1995., dakle kao četverogodišnjak, u autobusu se susreo sa srpskim vojnikom, od čijeg je strašnog pogleda i urlanja naprosto zanijemio.

Danas je Fuad odrastao čovjek, student je na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu i trenira tekvondo. Nije izgubio vjeru u svoju državu i svoju Srebrenicu. O njegovoj neni Ajši Hukić, koja je u julu 1992. odvedena s kućnog praga u logor Šekovići, mučena i tučena da prizna gdje su joj sinovi, već smo pisali.

Ova žena heroj nije htjela izdati svoju djecu, a kada se nakon dva mjeseca vratila iz logora, njenih petorice sinova, Sadidina, Nijaza, Hajre, Sabe i Sade, više nije bilo među živima. Izgubila je pet svojih cvjetova, mladih kao jutarnja rosa.

Ajša je oboljela, najviše u duši, živi u izbjegličkom naselju Drafnići u Gračanici. S njom je i kćerka Hajra, zaposlena u jednoj pekari, a najsretnija je kada joj dođu unuci.

Rijetko zajedno

- Rijetke su prilike da smo zajedno. Kada se sastanemo, pričamo, prisjećamo se ratnih strahota. Sjećam se deportacije nas žena i djece tog jula 1995. godine. U autobus je ušao srpski vojnik odjeven u crno koji je počeo vikati, urlati. Mom Fuadu bile su četiri godine. Dijete se toliko prepalo da je istog momenta zanijemilo. Izlaskom na slobodne teritorije, smjestili smo se u Sokolu kod Gračanice, ali dijete nije progovaralo. Vodila sam ga ljekarima, pedagozima. Neki su mi govorili da ga treba ponovo nečim jako prepasti, pa će progovoriti, ali je i to bio rizik da nikada više ne izgovori nijednu riječ - priča Hajra i napominje da je njen sin tek polaskom u školu počeo govoriti.

Povratak u Srebrenicu

Nakon što je završio medresu u Mostaru, Fuad danas pohađa FIN u Sarajevu. Uz to trenira tekvondo. Sebi je postavio jedini cilj, školovati se i onda se vratiti u rodnu Srebrenicu i služiti svom narodu.

- Znam šta se, iako sam bio dijete, desilo mom narodu, mojoj Srebrenici. Srce mi
se kida za petoricom daidža. Nažalost, nama se događaju genocidi, a našu historiju pišu drugi. Zato moj povratak u rodni kraj nije upitan. Kada bi mi poslije fakulteta ponudili dvije varijante, službovanje bilo gdje ili u Srebrenici, izbor bi bio Srebrenica - kaže Fuad,  zahvalan Allahu što mu je dao majku i nenu Ajšu, pamet i nafaku.

 

24.09.2012.

MILORAD DODIK PONOVO VRIJEĐA ŽRTVE; DODIK: U SREBRENICI NIJE BILO GENOCIDA

Predsjednik manjeg bh. entiteta ponovo vrijeđa žrtve
Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida!
..................
24.09.2012.
................
Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida!
Milorad Dodik sinoć u Srebrenici
FOTO: snsd.org

............................................................

 

Na skupu SNSD-a u Srebrenici Milorad Dodik je ponovo uvrijedio žrtve masovnog pokolja tvrdeći sa govorničke bine kako u ovom gradu se nije desio genocid.

- O Srebrenici se sve vrijeme pokušavalo da pravi loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovdje počinjen genocid. Ja ovdje tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan po kojem su određeni stranci i bošnjački političari htjeli da nam nametnu krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili. Cilj je bio jasan, kako će opstati Republika Srpska ako je nastala na genocidu, rekao je predsjenik manjeg bh. entiteta sinoć u Srebrenici.

Dodik je, također, govorio kako RS u rusiji ima dobrog prijatelja, te da u Evropsku uniju "neće ako se to moralo pod svaku cijenu. I o ulasku u NATO sličnog je mišljenja.

- Nećemo u NATO bez Srbije, jer tada bi ovdje naDrini bila granica, rekao dodik cijelo vrijeme negirajući postojanje Bosne i Hercegovine, dok je entitet stavljao u kontekst države.

- Do našeg dolaska na vlast (SNSD op.a) bošnjački političari iz Sarajeva tražili su ukidanje Republike Srpske. Mi smo rekli da treba ukinuti BiH.

Iako se radilo o skupu za nadolazeće lokalne izbore, Dodik se dotakao i Turske, dok su investicije i načini kako poboljšati život građana općine Srebrenica ostali po strani.

-  Nećemo dozvoliti da nam nameću bilo kakvu vezu sa Turskom, jer je ja je volim, isto kao što Bošnjaci ne vle Srbiju. Mi tu ljubav ne namećemo kao što oni pokušavaju nama.  RS ima svoju jasnu poziciju i podršku Rusije, Izraela i drugih značajnih međunarodnih faktora.

Podsjećanja radi, Dodiku ovo nije prvi put da negira postojanje genocida u Srebrenici, iako je to potvrdio i Međunarodni sud pravde u Hagu.

Pitanje je samo, dali će i ovaj njegov istup proći bez odgovarajuće međunarodne reakcije kao što je to do sada bio slučaj.

 

24.09.2012.

TVRDNjE NORVEŠKOG MARINCA TRONDA BOLEA: ARKANA I CECU 1999. GODINE POKUŠAO UBITI NATO

Tvrdnje norveškog marinca Tronda Bolea
Arkana i Cecu 1999. godine pokušao ubiti NATO
...............
24.09.2012.
..............
Arkana i Cecu 1999. godine pokušao ubiti NATO

NATO je namjeravao da ubije ratnog zločinca  Željka Ražnatovića Arkana i njegovu suprugu Svetlanu Cecu Ražnatović i to je pokušao 7. maja 1999, kada je u Beogradu pogođen hotel „Jugoslavija“ i uz njega greškom kineska ambasada, objavljeno je u knjizi „Ratni heroj unutar tajne Norveške“ noreških novinara Hansa Petera Osa i Rolfa Videroea.

Njih dvojica su prenijeli ispovijest norveškog tajnog agenta Tronda Bolea i njegovo svjedočenje o misiji u Jugoslaviji.

Idealna prilika im se pružila za vrijeme bombardovanja Jugoslavije, kada je vrhovna komanda Norveške oformila specijalnu mrežu od 140 agenata „E 14“.

Marinac Trond Bole (42) 7. maja 1999. otkrio je gdje se nalazi Arkan, protiv koga je Haški tribunal podnio optužnicu za ratne zločine, pa je smatrao da je locirao veliku metu i hitno je poslao depešu u NATO.

- Opasna zvjerka Arkan se, zajedno sa suprugom, poznatom folk zvijezdom, nalazi u hotelu „Jugoslavija“ - dio je njegovog dopisa, što prenose pojedini mediji.

Da su imali namjeru da likvidiraju najpoznatiji srpski par, potvrđuje činjenica da su istog dana bombarderi NATO bacili dvije rakete na ovaj hotel i kinesku ambasadu, koja je pored njega, a da su Arkan i Ceca imali neviđenu sreću da prođu nepovrijeđeni. Tada su stradala trojica službenika ambasade.

 

24.09.2012.

POLITIČKA ZLOUPOTREBA RELIGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Politička zloupotreba religije u BiH

Džamija, katolička i pravoslavna crkva u Sarajevu

.........................................................
Svaka religija bi trebala da propagira mir, toleranciju i ljubav među ljudima. Ipak, javljaju se slučajevi kada se miješa u sukobe, pa i rat. Govoreći o konfliktima na području Jugoslavije 90-tih godina nezaobilazno je istaći političku zloupotrebu religije.

Zbog kontroverzne uloge koju su religijske zajednice u Bosni i Hercegovini imale tokom ratnih dešavanja, 20 godina kasnije vrijeme je za sumiranje prošlosti, te otvaranje dijaloga o pomirenju. Sprega politike i vjere uveliko je uticala na negativan kontekst u kome su se našle religijske zajednice u BiH. Jedan od primjera da se vjerske zajednice zajedno izbore sa bremenom prošlosti je i formiranje Međureligijskog vijeća.

„Da se koji puta vjerskim osjećajima manipuliralo - to da, ali to nije bio vjerski rat. Političari - kada bi im odgovarala naša podrška, tada su tražili, bilo pojedinačno, bilo zajednički, riječ poglavara. A kada su bili sigurni u svoje korake, tada su nas napadali, zajedno ili pojedinačno, da se petljamo u politiku“, kaže kardinal vrhbosanski Vinko Puljić.

Iako se nije vodio religijski niti vjerski rat, religija je na jedan ili drugi način bila dio bosanskohercegovačkih ratnih dešavanja, kaže direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača:
[image]
„Praktično sve vjerske zajednice su imale određenu ulogu, ali ne na isti način. Prije svega tu mislim na ulogu Srpske pravoslavne crkve koja je bila ideolog velikosrpskog projekta i koja je direktno podržavala sve ono što se dešavalo na ex-jugoslovenskim prostorima, pa tako i u BiH. Naravno da se ni ostale vjerske zajednice ne mogu abolirati za ono što su radile i da svakako odgovornost postoji.“   

U savremenom društvu religijske zajednice, pa time i religijske vođe, su dobrodošle u političkom dogovaranju. One bi trebale da ukazuju na stvari od opšteg interesa, a nezaobilazne su i prilikom razmatranja određenih političkih tema, pojašnjava za RSE sociolog Dino Abazović:

„Međutim, ako govorimo o ulozi organizirane religije i države, onda je vrlo jasno da su tu postavljene stvari tako da bi tu morala postojati tzv. distanca sa međusobnim uvažavanjem i obostranim respektom. Ali kod nas, u Bosni i Hercegovini, upravo zbog pitanja identiteta i identitetske naravi, nije nekada jednostavno razlučiti da li politički lider govori kao vjerski lider i da li vjerski lider govori kao politički lider. I tu nema razlike u sve tri vodeće vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini.“

Marko Oršolić
................................................
​​​Bosanski franjevac, teolog i politolog, fra Marko Oršolić bivši je direktor sarajevskog a sadašnji direktor beogradskog Međunarodnog interreligijskog i interkulturalnog centra. On ističe da religijske vođe smatraju politiku važnijom od vjere jer se drže političkih naznaka:

„Primjeri su kad vi postrojite neku vojnu jedinicu na kojoj se pred vama govori 'Za Alaha - protiv Vlaha', 'Za Isusa Krista, protiv komunista'. Komercijalizirali su tu religiju. Meni su tokom rata jako zamjerali što ja govorim o miru. Pa Isus je govorio o miru. ’Ti govoriš o miru’, govorili su mi hrvatski nacionalisti, ’onda si ti za Mladićevu okupaciju Bosne.’ Isus je onda znači bio za okupaciju Palestine.“

„Historija je učiteljica života“ kaže latinska izreka. Međutim, kako navodi fra Marko Oršolić, savremena društva trebaju raditi na oslobađanju bremena prošlosti:

„Religije su stoljećima bile a priori legitimato svake suvremene vlasti, kao od Boga dane. I to treba razbiti. Vlast treba da počiva na narodu.“

Preduslov kvalitetnog međureligijskog dijaloga je, prije svega, unutarreligijski dijalog. Religijske zajednice trebale više raditi na konsenzusu među svojim članovima o potrebi međureligijskog dijaloga, kaže Mirsad Tokača:

„Veoma je licemjerno danas zalagati se za mir, govoriti o miru, a ne raščistiti ono što je nasljeđe prošlosti. Ako imate hiljade porušenih vjerskih objekata, one koji su blagosiljali i trupe koje su išle u rat, ako imate sve to što ste radili u prošlosti, vi morate priznati sve ono što se desilo da biste onda rasterećeni tog dijela svoje neslavne prošlosti mogli propagirati mir, suživot, toleranciju i sve ono što su visoko moralni principi svake vjerske zajednice.“

 

24.09.2012.

BALKANSKI NARKO-BOS: I NASER I KELjMENDI NALAZI SE NA KOSOVU

Balkanski narko-bos: I Naser Keljmendi nalazi se na Kosovu

...................
23.09.2012.
.................
 
imageNaser Keljmendi

.............................................................

(24SI) - Kosovska policija je uhapsila Elvisa Keljmendija, sina balkanskog narko-bosa Nasera Keljmendija. Međunarodnu potjernicu za njim raspisao je Kantonalni sud u Sarajevu, zbog pokušaja ubistva Elvisa Hodžića u novembru 2010. godine.

 

[24 sata info]

Da je na Kosovu i njegov otac, potvrđuje i snimak koji su objavili kosovski mediji.

Dok je za Naserom Keljmendijem tek raspisana, međunarodna potjernica za njegovim sinom Elvisom na snazi je gotovo dvije godine. Konačno je uhapšen i to zbog sumnje da u klubu Bad u sarajevskom naselju Breka pucao na Elvisa Hodžića. Keljmendi i Hodžić su inače članovi dvaju suprotstavljenih klanova i odranije su poznati policiji. Podsjetimo, Elvis Hodžić, blizak ubijenom Ramizu Delaliću, osuđen je na godinu i 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Fatmira Mujaja u kafiću Incognito, a Mujaj je, kako se navodi u izvještaju Interpola, ''vojnik albanske mafije''.

Za dalji tok vjerovatno izvještaji policije ili javnog tužioca iz BiH moraju da se proslijede kod nas da bismo mogli da ga držimo u pritvoru 40 dana - bez toga nema optužnice na Kosovu i poslije 48 sati morat će da se pusti, kazao je Bajram Redžepi, kosovski ministar unutrašnjih poslova Kosova.

Kako je za Ftv potvrdio Nikola Sladoje, pomoćnik ministra pravde BiH, čim naše vlasti dobiju zvaničnu obavijest o hapšenju, Ministarstvo pravde će Kantonalnom sudu u Sarajevu uputiti zahtjev za dostavljanje dokumentacije, koju će zatim proslijediti kosovskim vlastima. No, ni tada izručenje neće biti izvjesno, jer i Elvis, baš kao i njegov otac Naser Keljmendi, ima kosovsko državljanstvo, što je prepreka izručenju.

FTV je ranije objavila da se Naser Keljmendi, nakon što je izbjegao hapšenje u akciji Lutka, nalazi na Kosovu, u rodnoj Peći. Kosovska televizija objavila je snimak prošlog vikenda, s osobom za koju se pretpostavlja da je upravo Naser Keljmendi.

(24sata.info)

24.09.2012.

REIS KAVAZOVIĆ: NASTAVIT ĆEMO SVE DOBRE POSLOVE I PROGRAME

Reis Kavazović: Nastavit ćemo sve dobre poslove i programe

 
.................
23.09.2012.
..............
imageHusein ef. Kavazović

.......................................

(24SI) - Novoizabrani reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović kazao je danas nakon izbora za vrhovnog duhovnog poglavara Bošnjaka da je "ispunjena velika dužnost koja je bila pred nama kao članovima i predvodnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ", javlja izvještač agencije Anadolija.

 

[24 sata info]

"Smatram da smo dostojanstveno, kako nam i priliči, izvršili ovaj izbor.
Zahvaljujem se muslimanima koji su imali povjerenja u mene i koji su me danas izabrali za svog reisu-l-ulemu. Pred nama je puno posla. Nastavit ćemo sve dobre poslove i programe u Zajednici, ali i pokretati nove potrebne za njeno unaprjeđenje", rekao je Kavazović.

Svjestan je, kako je dodao, veličine dužnosti i obaveze koje su mi danas povjerene.

"Upućujem dovu Allahu dž. š. da mi da snage da ih časno i dostojanstveno nosim na zadovoljstvo muslimana u cijeloj IZBiH i dobrobit svih ljudi", istakao je Kavazović.

Tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović izabran je glasovima članova izbornog tijela za novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (IZ BiH), potvrđeno je agenciji Anadolija od više izvora koji prisustvuju sjednici koja se održava u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Kavazović je osvojio 240 glasova, travnički muftija Nusret ef. Abdibegović 69 glasova, a sarajevski muftija Husein ef. Smajić 45 glasova.

Predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Safet Softić potvrdio je informaciju agencije Anadolija (AA) da je dosadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

On je, također, potvrdio da je Kavazović uvjerljivo pobijedio sa 240 glasova članova izbornog tijela, dok su travnički muftija Nusret ef. Abdibegović i sarajevski muftija Husein ef. Smajić osvojili 69, odnosno 45 glasova.

"Čestitam svim muslimanima, svim pripadnicima IZBiH novog reisu-l-ulelmu, koji će obavljati navedenu dužnost u mandatu od sedam godinama", rekao je Softić.

Dodao je da će najvažnija aktivnost Sabora u narednom periodu, a pod mandatom novog reisu-l-uleme, biti izrada platforme za novi Ustav IZBiH. Donošenje Ustava je planirano za iduću godinu.

"Mi ćemo u tom periodu pokrenuti široku raspravu unutar IZBiH. Očekujemo da će muslimani, pored novog reisu-l-uleme, dobiti i novi Ustav IZBiH", rekao je Softić.

(24sata.info)

 

24.09.2012.

ISLAMSKI UČENjACI: BORITE SE LEGALNO PROTIV FILMA "NEVINOSTI MUSLIMANA"

Islamski učenjaci: Borite se legalno protiv filma "Nevinost muslimana"

 
..............
23.09.2012.
.................
imageIlustracija

.............................................................

(24SI) - Svjetsko udruženje islamskih učenjaka pozvalo je sve muslimane u svijetu na legalnu borbu putem svih raspoloživih pravnih mehanizama u vezi s antiislamskim filmom "Nevinost muslimana" u kojem se na otvoren način vrijeđa poslanik Muhammed a. s.

 

[24 sata info]

U saopćenju Svjetskog udruženja islamskih učenjaka čije sjedište se nalazi u Kataru, pozivaju se svi muslimani da podignu optužnicu protiv svih koji su na neki način učestvovali u produkciji i izradi filma kojim se vrijeđa poslanik Muhammed a. s.

“Borite se legalnim i legitimnim putem protiv svakoga ko je vrijeđao islam i muslimane”, navodi se u saopćenju ovog udruženja.

Dodaje se da se uvredljivi film ne može shvatiti kao djelo slobode govora jer “direktno krši osnovne vjerske vrijednosti”.

Kako javlja Anadolija, svjetsko udruženje muslimanskih učenjaka pozvalo je i Organizaciju islamske konferencije (OIC) da pokrene tužbu protiv osoba koje su producirale antiislamski film. Također, pozvali su i sve ostale relevantne međunarodne islamske organizacije i institucije da im pomognu u vezi s pokretanjem naveden tužbe.

Kontroverzni film „Nevinost muslimana“, koji je producirao Sam Bacile, Izraelac koji živi u Americi, izazvao je burne reakcije širom islamskog svijeta. Producent filma je priznao je da je film napravljen kako bi isprovocirao muslimane.

(24sata.info)

 

24.09.2012.

SIRIJA U FOKUSU SJEDNICE GENERALNE SKUPŠTINE UN

Sirija u fokusu sednice Generalne skupštine UN

Zgrada Ujedinjenih nacija u Njujorku

Zgrada Ujedinjenih nacija u Njujorku

........................................................
RSE
Više od 120 šefova država, premijera i ministara okupiće se od utorka na 67. zasedanju Generalne skupštine UN na kojoj će sukobi u Siriji biti jedna od glavnih tema. Talas nasilja u muslimanskom svetu zbog antiislamskog filma i ćorsokaka u pregovorima o nuklearnom pitanju u Iranu, biće takođe teme razgovora na zasedanju i van njega.

Na Generalnoj skupštini američki predsednik Barak Obama sedeće nedaleko od iranskog predsednika Mahmuda Ahmadinedžada, a premijer Izraela Benjamin Netanjahu kraj palestinskog lidera Mahmuda Abasa.

Jedna ministarska sesija Saveta bezbednosti u sredu će biti posvećena arapskom proleću: "Siguran sam da će se ministri oglasiti po pitanju Sirije", rekao je neimenovani diplomata Saveta bezbednosti UN.

Sukobi u Siriji biće jedna od glavnih tema zasedanja i u diplomatskim razgovorima učesnika van skupa. Grupa zapadnih i arapskih zemalja koje podržavaju sirijsku opoziciju protiv režima Bašara el Asada, u petak će se sastati i razgovarati o načinima da ujedine opoziciju i pripreme teren za period posle Asada.

"Svi će misliti na Siriju, govoriće o Siriji, ali se ne predviđaju nikakve odluke, nikakav značajan napredak", naveo je diplomata.

Zasedanje Generalne skupštine UN je velika prilika za skupove i bilateralne sastanka na neutralnom terenu, ali će ovogodišnje okupljanja diplomata proći na neštom nižem nivou - Rusija i Kina će u Njujorku biti predstavljene na ministarskom nivou, dok je predsednik SAD Barak Obama najavio da se neće sastajati sa svetskim liderima zbog obaveze na američkim predsedničkim izborima.

Od dolaska u Njujork je odustao i turski premijer Redžep Tajip Erdogan, čija je zemlja primila nekoliko hiljada sirijskih izbeglica.

Velike su tenzije i po pitanju iranskog nuklearnog programa, pošto Izrael preti vazdušnim udarima uz optužbe da Teherana razvija atomsko oružje.

Ban Ki Mun
.....................................
​​Zemlje u okviru Organizacije za islamsku saradnju trebalo bi u petak da razgovaraju o posledicama antiislamskog filma koji je izazvao veliko nezadovoljstvo muslimanskog sveta.

Sastanak GS UN bio je i tema susreta  generalnog  sekretara UN Ban Ki Muna i specijalnog izaslanika Lahdara Brahimija koji su u zajedničkom saopštenju naveli da se  nadaju da će Generalna skupština biti od značaja za poboljšanje situacije u Siriji.

U saopštenju se takođe navodi  da su dvojica zvaničnika svetske organizacije razgovor fokusirali na "užasnom nivou nasilja u Siriji" i načinima za postizanje političkog rešenje koje će zadovoljiti legitimne zahteve sirijskog naroda, prenela je agencija AFP.

Sastanak  se desio u vreme  kada su sirijski pobunjenici preselili svoju komandnu bazu iz Turske na "oslobođena područja" unutar Sirije, dok se vladine trupe i pobunjenici bore za kontrolu koridora blizu granice i u gradu Alepo, jakom uporištu Sirijske slobodne armije.

 

24.09.2012.

ZAŠTO NISU PROCESUIRANI RATNI HUŠKAČI U REGIJI?

Zašto nisu procesuirani ratni huškači u regiji?
Stranica hrvatskog dnevnika "Vjesnik" od 9. avgusta 1993. godine  Photo: Kemal Kurspahic
.........................................................
Niti jedan novinar na prostoru bivše Jugoslavije nije odgovarao za ratno huškaštvo tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Iako, primjerice, u Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o lustraciji, prema postojećem Krivičnom zakonu mogu biti procesuirani uprkos tome što u sudskim institucijama navode kako je za procesuiranje predmeta nužno utvrditi direktnu vezu između nečijeg pisanja, izvještavanja i ratnih zločina.

Kako navode naši sagovornici, za procesuiranje novinara nema ni političke volje jer je povezanost pojedinih medija i političkih struktura na vlasti u miru ista kakva je bila i u ratu.

„Muslimanski ekstremisti dosjetili su se valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći srpsku nejač žive su bacali uz kaveze lavovima u Zoološkom vrtu Pionirska dolina“, „Šta sve nisu poduzeli ti bradati zlikovci da bi načinili duž cijele linije ovog fronta“, „Preko 15.000 Hrvata luta ulicama i šumom tražeći spas ispred muslimanskog noža“, samo su neki od izvještaja novinara tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Niti jedan od njih u ovoj zemlji nije procesuiran za ratno-huškačko novinarstvo. Ono što predstavlja apsurd je da su novinari koji su tokom rata širili jezik mržnje danas ugledni građani, profesori na fakultetima, ambasadori Bosne i Hercegovine, a neki se i dalje bave novinarskom profesijom.

VIDEO: Prilog Radio televizije Beograd


Dvadeset godina kasnije ne vide ništa sporno u svojim ratnim izvještajima. Štaviše. Neki od njih bi to isto ponovili. Među njima je i Smiljko Šagolj, dopisnik HTV iz Mostara, a danas profesor na mostarskom Sveučilištu:

„Sve što sam objavio, nek se objavi i sada. Mi nemamo šta kriti, poglavito novinari na televiziji. Iza svake riječi, iza svega iz onog vremena u kontekstu toga stojim“, kaže Šagolj.

Vedad Spahić, nekadašnji urednik tuzlanskog lista „Zmaj od Bosne“, a danas univerzitetski profesor, poznat je postao po govoru mržnje u tekstovima o djeci iz tzv. mješovitih brakova. Odgovarajući nedavno na novinarsko pitanje da li se stidi onoga što je pisao, Spahić je odgovorio:

„Ničega se ja ne stidim, sve je super. Za medije ne dajem nikakve izjave godinama, osim vezano za struku i nauku kojom se bavim.“

Borka Rudić
....................................
​​Borka Rudić tokom rata je izvještavala iz Konjica, a danas je generalna sekretarka Udruženja „Bh. novinari“. U Savezu logoraša RS ocjenjuju da je prikrivala ratne zločine nad Srbima u tom gradu i zločine koji su se desili u logoru Čelebići. Rudić o tome kaže:

„Sve ono iza čega ja stojim kao autor i sada bih potpisala i sada bih uradila na potpuno isti način.“

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o lustraciji, ali na osnovu Krivičnog zakona BiH novinari mogu odgovarati ako postoji osnov sumnje da su jezikom mržnje podstrekavali na izvršenje krivičnih djela.

„U Tužilaštvu BiH ne postoji nijedan predmet u kojem je osumnjičena osoba novinar“, kaže Selma Hećimović, portparol Tužilaštva BiH.

I dok u državnom tužilaštvu navode kako je za procesuiranje predmeta nužno utvrditi direktnu vezu između nečijeg pisanja, izvještavanja i ratnih zločina, bosanskohercegovački tužioci kažu za RSE kako je određen broj novinara tokom rata bio u službi politika, te da su svojim istupima, u dobroj mjeri,  podstrekavali izvršenje određenih djela.

„Da li ima mjesta procesuiranju, teško je u ovom momentu reći što se ne bi iskupio čitav niz dokaza, njihovih reportaža. I kada bi se sve to analiziralo, postavlja se onda pitanje pod što u Krivičnom zakonu podvesti to što su oni radili. U ovom momentu bi čovjek mogao reći da bi oni eventualno mogli biti nekakvi podstrekači za izvršenje određenih krivičnih djela“, navodi Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac Hercegovačko-neretvanskog kantona.

„Mislim da je u BiH bilo sigurno materijala koji bi se trebao istražiti s obzirom na učešće nekih medija i nekih novinara u raspirivanju nacionalne i vjerske netrpeljivosti tijekom rata. Mislim da tu ideju treba podržati i svakako na njoj poraditi“, smatra Pavo Radoš, tužilac u Brčko Distriktu.

Najveći broj bosanskohercegovačkih novinara se zalaže da pripadnici sedme sile koji su tokom rata širili jezik mržnje budu procesuirani. Tim prije što je, kako navodi Amarildo Gutić, urednik na BHT 1, bilo novinara koji su časno radili svoj posao.

„Čini mi se da bi mnogi od njih najradije sada zaboravili pozivajući se, kako oni kažu, da je to bilo takvo vrijeme u kojem su morali postupiti po naređenju vojnih i političkih starješina, inače ne bi mogli raditi i bili bi protjerani, zatvoreni, kažnjeni. Mislim da ih to ne opravdava. Bilo je ljudi koji su odbili povinovati se tim i takvim pozivima ili raditi nešto nezakonito, pogotovo u slučajevima koji se odnose na zločine vezane za rat“, kaže Gutić.

Drago Hedl
.............................................
​​„To će biti vrlo teško, prošlo je 20 godina, mada znamo da su neke kolege koje danas rade u novinarstvu sigurno sa velikim entuzijazmom i sa velikom voljom nadolijevale ulje na vatru. Bilo je onih koji su koristili to turbulentno vrijeme rata, koje je samo po sebi dovoljno frustrirajuće i mračno, da ga oni učine još gorim, da ga, dakle, još dosole, da još nasipaju ulje na tu vatru koja je već bila ionako teško zaustavljiva. I oni su sigurno dali svoj doprinos da ti zločini koji su počinjeni budu masovniji i strašniji i da ih bude više“, ocjenjuje Drago Hedl, novinar iz Hrvatske.

Ratno huškaštvo i pozivanje na mržnju na prostoru bivše Jugoslavije nisu sankcionisani. Jedini do sada konkretan pokušaj bio je onaj Nezavisnog udruženja novinara Srbije. Oni su pokrenuli krivičnu prijavu protiv N.N. lica za ratno izvještavanje pred Sudom za ratne zločine u Beogradu. No, niti jedno bosanskohercegovačko udruženje novinara nije imalo niti jednu takvu inicijativu.

Božana Kordić, predstavnica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, kaže kako to ne treba da čudi. Tim prije jer država nema ni zakon o lustraciji, a i njegovo donošenje u parlamentu je, navodi, nemoguće. Objašnjava zbog čega:

„Bojim se da ovaj zakon nikada ne bi ugledao svjetlost dana zbog poznatih razloga. Znamo da su na pozicijama, nažalost, i u ovim zakonodavnim tijelima ljudi stranački opredijeljeni i ljudi koji imaju itekakav utjecaj i znamo za povezanost medija i stranaka, što bi sve rezultiralo da se taj proces maksimalno uspori - i pitanje je da li će biti ikada donesen.“

 

23.09.2012.

U TUZLI OTKRIVEN SPOMENIK PRVOM BOSANSKOM KRALjU TVRTKU I KOTROMANIĆU

U Centralnom gradskom parku u Tuzli u subotu je svečano otkriven spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću.

U prisustvu velikog broja građana Tuzle i osoba iz kultunog, javnog i političkog života, te predstavnika boračkih udruženja, spomenik su svečano otkrili načlenik Općine Tuzla Jasmin Imamović, predsjedavajuća OV TUzla Nada Mladina, njen zamjenik Jozo NIšandžić, te autor spomenika kipar iz Sarajeva Adis Lukač.

 

Istina, Tvrtko 'nije mogao čekati' kraj ceremonije, pa je platno okačeno o balone pri samom kraju govora načelnika Imamovića skliznulo sa spomenika, na oduševljenje prisutnih.

-Ovaj spomenik i park posvećeni su kontinuitetu državnosti Bosne i Hercegovine. Tvrtko I Kotromanić je bio vladar Bosne kada je ona bila najsnažnija i teritorijalno najveća-naglasila je Nada Mladina.

Spomenik prvom bosanskom kralju, naglasio je Jasmin Imamović, treba da doprinese nastavku negovanja zajedničkog života, jer se radi o zajedničkom naslijeđu svih Bosanaca i Hercegovaca.

-Dobro je da postoje odvojeni nacionalni identiteti, ali mi hoćemo ukazati i na potrebu zajedničkog bh. identiteta, kao i na višestoljetni kontinuitet državnosti BiH-kazao je Imamović.

Spomenik Tvrtku I Kotromaniću otkriven u Tuzli prvi je spomenik ovom najznačajnijem vladaru srednjovjekovne Bosne postavljen u BiH.

U okviru Centralnog gradskog parka postavljen je i obelisk sa izvodima iz Povelje Kulina bana iz 1189. godine, koja se smatra rodnim listom bosanske državnosti.

Za uređenje parka utrošeno je oko 430.000 KM.

(Bportal.ba)

 



 

23.09.2012.

DIREKTOR "BH-GASA" ADNAN KRESO: KRAK "JUŽNOG TOKA" PLANIRANOG PLINOVODA NEĆE DOBITI SAMO ENTITET RS-a, NEGO I CJELOVITA DRŽAVA BiH

Direktor "BH-Gasa" Adnan Kreso za
Veoma je značajno što će kroz  BiH prolaziti krak "Južnog toka"
...............
23.09.2012.
................
Veoma je značajno što će kroz  BiH prolaziti krak "Južnog toka"

Adnan Kreso: Podržavamo svaki plinovod koji se gradi kroz bilo koji dio naše države

Direktor "BH-Gasa" Adnan Kreso za "Avaz"
Ž2= Veoma je značajno što će kroz
       BiH prolaziti krak "Južnog toka"
Ž3= To je kao autoput, infrastrukturalni projekt, čija će se isplativost vidjeti dugoročno
Ž7= Kreso: Podržavamo svaki plinovod koji se gradi kroz bilo koji dio naše države #Adnan Kreso za Avaz 10 IS#
Krak "Južnog toka", planiranog plinovoda za transport ruskog prirodnog plina prema Crnom moru i Bugarskoj te dalje prema Italiji i Austriji u dužini od 3.600 kilometara, neće dobiti samo Republika Srpska, nego i Bosna i Hercegovina.
Ovo je za "Dnevni avaz" izjavio direktor državne kompanije za distribuciju prirodnog plina "BH-Gas" Adnan Kreso, komentirajući izjavu predsjednika manjeg bh. entiteta Milorada Dodika koju je dao prilikom potpisivanja memoranduma o saradnji RS s ruskim "Gazpromom", u kojoj tvrdi da je ovaj projekt od historijskog značaja za RS.
Ž4= Političke igre
Kreso je kazao da ovaj projekt nije važan samo za RS, nego za cijelu državu, a i region, te da nema potrebe za svojatanjem zasluga i političkim igrama.
- Mi podržavamo svaki plinovod koji se gradi kroz bilo koji dio naše države. To vam je kao autoput, infrastrukturalni projekt, čija će se isplativost vidjeti dugoročno, s obzirom na to da dio BiH kroz koji će krak prolaziti još nije gasificiran, a Sarajevu je, u vremenu mnogo bolje ekonomske situacije, trebalo 10 godina da provede projektovanu gasifikaciju - kazao je Kreso.
Dodao je da će BiH imati finansijske koristi od plinovoda, zbog toga što će se naplaćivati svaki kubik plina koji prođe kroz našu zemlju.
Ž4= Ratni dug
- Ratni dug BiH koji imamo prema "Gazpromu", nažalost, nećemo moći "prebiti" preko izgradnje plinovoda, čak ni djelimično. No, isplata duga uredno teče i do sada smo otplatili oko četiri od 105 miliona, koliko dug iznosi. Osim toga, radi se na drugom vidu kompenzacije duga, jer Rusija puno više duguje BiH nego što BiH duguje Rusiji - naglasio je Kreso.
Ž8= M. G. 

..................................................

Krak "Južnog toka", planiranog plinovoda za transport ruskog prirodnog plina prema Crnom moru i Bugarskoj te dalje prema Italiji i Austriji u dužini od 3.600 kilometara, neće dobiti samo Republika Srpska, nego i Bosna i Hercegovina.

Ovo je za "Dnevni avaz" izjavio direktor državne kompanije za distribuciju prirodnog plina "BH-Gas" Adnan Kreso, komentirajući izjavu predsjednika manjeg bh. entiteta Milorada Dodika koju je dao prilikom potpisivanja memoranduma o saradnji RS s ruskim "Gazpromom", u kojoj tvrdi da je ovaj projekt od historijskog značaja za RS.

Političke igre

Kreso je kazao da ovaj projekt nije važan samo za RS, nego za cijelu državu, a i region, te da nema potrebe za svojatanjem zasluga i političkim igrama.

- Mi podržavamo svaki plinovod koji se gradi kroz bilo koji dio naše države. To vam je kao autoput, infrastrukturalni projekt, čija će se isplativost vidjeti dugoročno, s obzirom na to da dio BiH kroz koji će krak prolaziti još nije gasificiran, a Sarajevu je, u vremenu mnogo bolje ekonomske situacije, trebalo 10 godina da provede projektovanu gasifikaciju - kazao je Kreso.

Dodao je da će BiH imati finansijske koristi od plinovoda, zbog toga što će se naplaćivati svaki kubik plina koji prođe kroz našu zemlju.

Ratni dug

- Ratni dug BiH koji imamo prema "Gazpromu", nažalost, nećemo moći "prebiti" preko izgradnje plinovoda, čak ni djelimično. No, isplata duga uredno teče i do sada smo otplatili oko četiri od 105 miliona, koliko dug iznosi. Osim toga, radi se na drugom vidu kompenzacije duga, jer Rusija puno više duguje BiH nego što BiH duguje Rusiji - naglasio je Kreso.

 

23.09.2012.

ZAVRŠNI ČIN AKCIJE MUP-a RS: BOŠNjACIMA U VIŠEGRADU PONIŠTENA RJEŠENjA O PRIJAVI PREBIVALIŠTA

Završni čin akcije MUP-a RS
Bošnjacima u Višegradu poništena rješenja o prijavi prebivališta
..................
23.09.2012
.................
Bošnjacima u Višegradu poništena rješenja o prijavi prebivališta

 Kustura: Ovo je žalosno; Memišević: Prebrojali ljude

Završni čin akcije MUP-a RS
Ž2 = Bošnjacima u Višegradu poništena
               rješenja o prijavi prebivališta
Ž3 = Višegradska policija na ovaj način onemogućava da Bošnjaci glasaju na predstojećim izborima, jer bi mogle biti ugrožene srpske partije
Ž7= Faksimil rješenja PS Višegrad: Uskraćivanje ljudskih prava  #Rjesenje 1#
Ž7 = Kustura: Ovo je žalosno    #Almir Kustura 2#
Ž7= Memišević: Prebrojali ljude    #Bilal Memisevic#
Policijska stanica (PS) Višegrad poništila je rješenje o prijavi prebivališta Višegrađaninu Almiru Kusturi, nakon što je utvrđeno da se rsdi o "fiktivno prijavljenom prebivalištu" na adresi Cara Lazara bb. Na ovaj način uskraćena su mu sva prava u rodnom gradu, jer osnovni preduvjet za obnovu njegove kuće u prigradskom naselju Šeganje je upravo prijava prebivališta na prijeratnoj adresi.
Ž4 = Uvjeti donatora
- Pozvali su me kako bi rekli da su me odjavili, jer me nisu našli na adresi. Moja kuća je opuhana, pokradena, ostali su samo zidovi. Nije izgorjela u ratu, nego su poslije u njoj stanovali. Imam papir od opštine kojim je proglašena neuslovnom za stanovanje i ja sam trenutno smješten kod punice u Brštanici. Žalosno je šta se radi od nas - kaže Kustura.
Cilj višednevne akcije MUP-a RS u okviru koje je provjeravano žive li Bošnjaci na adresama koje prijavljuju u posljednjih nekoliko mjeseci jeste njihovo onemogućavanje da glasaju na predstojećim izborima!
Žalbe da se povratnici maltretiraju, saslušavaju u policiji ili im patrole dolaze na kućna vrata zabilježili smo u više gradova Podrinja, ali ovo je završni čin pritiska na njih. Prema riječima predsjednika Skupštine općine (SO) Višegrad Bilala Memiševića, oko 20 osoba iz Višegrada dobilo je ista rješenja.
- Svi ti ljudi prijavili su boravak na adresama na kojima su boravili prije agresije na BiH i to su njihove prave adrese. Ovim potezom vlasti RS osporavaju ljudima kojima su u ratu porušene kuće da ostvare osnovno ljudsko pravo na dom, jer svi donatori uslovljavaju korisnike donacija da moraju imati prijavljenu adresu u mjestu povratka. Ako je CIPS osnovan na državnom nivou, ne znam odakle pravo lokalnoj policijskoj stanici ili entitetskom MUP-u da donosi ovakve odluke - kaže Memišević.
Ž4 =  Očigledan pritisak
Iako je neizvjesno hoće li njihova imena biti izbrisana i sa biračkih spiskova, Bošnjaci ove aktivnosti policije manjeg entiteta tumače kao očigledan pritisak zbog njihovog, ovoga put nešto masovnijeg prijavljivanja, a što je preduvjet i za oktobarsko glasanje.
- Prvi put mi na ovim prostorima izlazimo iz okvira u procentima koji ne odgovaraju drugoj strani. Ovakve odluke prije dvije, pet ili deset godina nisu donošene, jer procent Bošnjaka nije nikada ugrožavao lokalne srpske partije. Sada je drugačije, neko je tamo prebrojao ljude i odlučio da izbaci nekoliko stotina imena kako Bošnjaci nikako ne bi prešli deset posto - kaže Memišević.
Ž8 = A. BAJRAMOVIĆ
Ž6 = Stotine prijavljenih iz Srbije
Prema riječima Muamera Omanovića, koordinatora SBB BiH za jugoistočnu Bosnu, MUP RS poduzima političku akciju bez realne potrebe da se ovakve mjere zaista i poduzimaju, te se praksa oduzimanja ljudskih prava u RS nastavlja.
- Čak i ljudi koji su se ranije prijavljivali po nekoliko puta zbog ostvarivanja svojih prava sada imaju problema u Novom Goraždu, Višegradu, Foči... U isto vrijeme nekoliko stotina birača iz Srbije prijavljeno je u Novom Goraždu i oni će 7. oktobra na glasanje doći u autobusima - upozorio je Omanović.

.....................................................

Policijska stanica (PS) Višegrad poništila je rješenje o prijavi prebivališta Višegrađaninu Almiru Kusturi, nakon što je utvrđeno da se rsdi o "fiktivno prijavljenom prebivalištu" na adresi Cara Lazara bb. Na ovaj način uskraćena su mu sva prava u rodnom gradu, jer osnovni preduvjet za obnovu njegove kuće u prigradskom naselju Šeganje je upravo prijava prebivališta na prijeratnoj adresi.

Uvjeti donatora

- Pozvali su me kako bi rekli da su me odjavili, jer me nisu našli na adresi. Moja kuća je opuhana, pokradena, ostali su samo zidovi. Nije izgorjela u ratu, nego su poslije u njoj stanovali. Imam papir od opštine kojim je proglašena neuslovnom za stanovanje i ja sam trenutno smješten kod punice u Brštanici. Žalosno je šta se radi od nas - kaže Kustura.

Cilj višednevne akcije MUP-a RS u okviru koje je provjeravano žive li Bošnjaci na adresama koje prijavljuju u posljednjih nekoliko mjeseci jeste njihovo onemogućavanje da glasaju na predstojećim izborima!

Žalbe da se povratnici maltretiraju, saslušavaju u policiji ili im patrole dolaze na kućna vrata zabilježili smo u više gradova Podrinja, ali ovo je završni čin pritiska na njih. Prema riječima predsjednika Skupštine općine (SO) Višegrad Bilala Memiševića, oko 20 osoba iz Višegrada dobilo je ista rješenja.

- Svi ti ljudi prijavili su boravak na adresama na kojima su boravili prije agresije na BiH i to su njihove prave adrese. Ovim potezom vlasti RS osporavaju ljudima kojima su u ratu porušene kuće da ostvare osnovno ljudsko pravo na dom, jer svi donatori uslovljavaju korisnike donacija da moraju imati prijavljenu adresu u mjestu povratka. Ako je CIPS osnovan na državnom nivou, ne znam odakle pravo lokalnoj policijskoj stanici ili entitetskom MUP-u da donosi ovakve odluke - kaže Memišević.

Faksimil rješenja PS Višegrad: Uskraćivanje ljudskih prava

Očigledan pritisak

Iako je neizvjesno hoće li njihova imena biti izbrisana i sa biračkih spiskova, Bošnjaci ove aktivnosti policije manjeg entiteta tumače kao očigledan pritisak zbog njihovog, ovoga put nešto masovnijeg prijavljivanja, a što je preduvjet i za oktobarsko glasanje.

- Prvi put mi na ovim prostorima izlazimo iz okvira u procentima koji ne odgovaraju drugoj strani. Ovakve odluke prije dvije, pet ili deset godina nisu donošene, jer procent Bošnjaka nije nikada ugrožavao lokalne srpske partije. Sada je drugačije, neko je tamo prebrojao ljude i odlučio da izbaci nekoliko stotina imena kako Bošnjaci nikako ne bi prešli deset posto - kaže Memišević.

Stotine prijavljenih iz Srbije

Prema riječima Muamera Omanovića, koordinatora SBB BiH za jugoistočnu Bosnu, MUP RS poduzima političku akciju bez realne potrebe da se ovakve mjere zaista i poduzimaju, te se praksa oduzimanja ljudskih prava u RS nastavlja.

- Čak i ljudi koji su se ranije prijavljivali po nekoliko puta zbog ostvarivanja svojih prava sada imaju problema u Novom Goraždu, Višegradu, Foči... U isto vrijeme nekoliko stotina birača iz Srbije prijavljeno je u Novom Goraždu i oni će 7. oktobra na glasanje doći u autobusima - upozorio je Omanović.

 

23.09.2012.

HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ NOVI REISU-L-ULEMA IZBiH!

Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema IZBiH!
...............
23.09.2012.
................
Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema IZBiH!

 Husein ef. Kavazović

"Dnevni avaz" ekskluzivno saznaje da je tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prema našem izvoru, iako je proces brojanja glasova još u toku, Kavazović već ima natpolovičnu većinu te neće biti drugog kruga glasanja.
Podsjetimo, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je u 14 sati počelo zasjedanje izbornog tijela koje će izabrati novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nešto poslije 16 sati počeo je proces tajnog glasanja. 
Članovi izbornog tijela, njih 374, birali su između tuzlanskog muftije Huseina ef. Kavazovića, travničkog muftije Nusreta ef. Abdibegovića i sarajevskog muftije Huseina ef. Smajića.
Izborno tijelo čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa.
Primopredaja dužnosti između ranijeg poglavara IZBiH reisa Cerića i novog reisu-l-uleme, kako je planirano, održat će se 19. novembra ove godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

......................................

Tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, potvrdio je za "Dnevni avaz" Safet Softić, predsjednik Sabora IZBiH.

U tajnom procesu glasanja Husein ef. Kavazović je dobio natpolovičnu većinu od 240 glasova, pa se nije pristupilo drugom krugu. Travnički muftija Nusret ef. Abdibegović dobio je 69, a sarajevski Husejin ef. Smajić 45 glasova.

Podsjetimo, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je u 14 sati počelo zasjedanje izbornog tijela koje će izabrati novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nešto poslije 16 sati počeo je proces tajnog glasanja. 

Članovi izbornog tijela, njih 374, birali su između tuzlanskog muftije Huseina ef. Kavazovića, travničkog muftije Nusreta ef. Abdibegovića i sarajevskog muftije Huseina ef. Smajića.

Izborno tijelo čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa.

Husein ef. Kavazović rođen je 3.7.1964. godine u Gradačcu. Potiče iz porodice koja je tradicionalno ulemanska sa velikim brojem imama i hafiza.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, studije islamskih tradicionalnih nauka učio pred amidžom Husejn ef. Kavazovićem. Školovanje je nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu gdje je stekao zvanje imama, hatiba i muallima. Od 1985-1990. godine studira šerijatsko pravo na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu.

Nakon okončanih studija radi kao imam, hatib i muallim u Gradačcu.

Na položaj muftije tuzlanskog izabran je odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. godine.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu radio na odbrani zemlje i rodnog grada, a 1993. godine, kao muftija tuzlanski, biva zarobljen i odveden u logor HVO-a Konjic.

Predavač je islamskog prava u Behram-begovoj medresi u Tuzli.

Od stranih jezika aktivno se služi arapskim jezikom, a pasivno engleskim.

Primopredaja dužnosti između ranijeg poglavara IZBiH reisa Cerića i novog reisu-l-uleme, kako je planirano, održat će se 19. novembra ove godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

VEZANI TEKST: Počeo proces tajnog glasanja u izboru novog reisu-l-uleme IZBiH

 

23.09.2012.

HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ NOVI REISU-L-ULEMA IZBiH!

Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema IZBiH!
................
23.09.2012.
................
Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema IZBiH!

 Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema IZBiH!

FOTO: Arhiv

........................................

"Dnevni avaz" ekskluzivno saznaje da je tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prema našem izvoru, iako je proces brojanja glasova još u toku, Kavazović već ima natpolovičnu većinu te neće biti drugog kruga glasanja.
Podsjetimo, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je u 14 sati počelo zasjedanje izbornog tijela koje će izabrati novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nešto poslije 16 sati počeo je proces tajnog glasanja. 
Članovi izbornog tijela, njih 374, birali su između tuzlanskog muftije Huseina ef. Kavazovića, travničkog muftije Nusreta ef. Abdibegovića i sarajevskog muftije Huseina ef. Smajića.
Izborno tijelo čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa.
Primopredaja dužnosti između ranijeg poglavara IZBiH reisa Cerića i novog reisu-l-uleme, kako je planirano, održat će se 19. novembra ove godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović novi je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, potvrdio je za "Dnevni avaz" Safet Softić, predsjednik Sabora IZBiH.

U tajnom procesu glasanja Husein ef. Kavazović je dobio natpolovičnu većinu od 240 glasova, pa se nije pristupilo drugom krugu. Travnički muftija Nusret ef. Abdibegović dobio je 69, a sarajevski Husejin ef. Smajić 45 glasova.

Podsjetimo, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je u 14 sati počelo zasjedanje izbornog tijela koje će izabrati novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nešto poslije 16 sati počeo je proces tajnog glasanja. 

Članovi izbornog tijela, njih 374, birali su između tuzlanskog muftije Huseina ef. Kavazovića, travničkog muftije Nusreta ef. Abdibegovića i sarajevskog muftije Huseina ef. Smajića.

Izborno tijelo čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa.

Husein ef. Kavazović rođen je 3.7.1964. godine u Gradačcu. Potiče iz porodice koja je tradicionalno ulemanska sa velikim brojem imama i hafiza.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, studije islamskih tradicionalnih nauka učio pred amidžom Husejn ef. Kavazovićem. Školovanje je nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu gdje je stekao zvanje imama, hatiba i muallima. Od 1985-1990. godine studira šerijatsko pravo na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu.

Nakon okončanih studija radi kao imam, hatib i muallim u Gradačcu.

Na položaj muftije tuzlanskog izabran je odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. godine.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu radio na odbrani zemlje i rodnog grada, a 1993. godine, kao muftija tuzlanski, biva zarobljen i odveden u logor HVO-a Konjic.

Predavač je islamskog prava u Behram-begovoj medresi u Tuzli.

Od stranih jezika aktivno se služi arapskim jezikom, a pasivno engleskim.

Primopredaja dužnosti između ranijeg poglavara IZBiH reisa Cerića i novog reisu-l-uleme, kako je planirano, održat će se 19. novembra ove godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

VEZANI TEKST: Počeo proces tajnog glasanja u izboru novog reisu-l-uleme IZBiH

 

23.09.2012.

NASTANAK BAŠČARŠIJE

 Autor: A. NALO

Sagrdžijski esnaf
Od nekadašnje čaršije ostala je samo ulica
.................
23.09.2012.
..............
Od nekadašnje čaršije ostala je samo ulica
Jedan od prvih zanatskih centara u Sarajevu
FOTO: Arhiva

..........................................

Sarajevska čaršija formirana je sa više strana, a njihovim spajanjem na sredini je nastala Baščaršija. Sa jedne strane formirala se Sagrdžijska čaršija, koja se polako spuštala prema današnjem Baščaršijskom trgu. I Gazi Isa-beg Ishaković gradnjom Kolobare osnovao je čaršiju, koja se, također, protezala prema Baščaršijskom trgu.

Bila su to prve dvije od 45 čaršija koje su se poslije stopile u jednu, današnju sarajevsku.

Razvoj stočarstva

- Na sjeveroistočnom dijelu grada, kome pripadaju Budakovići, bilo je razvijeno stočarstvo. Upravo zbog toga, ali i zahvaljujući obližnjem Ramića potoku, ovdje se intenzivno razvio jedan od prvih zanatskih centara u Sarajevu - kaže Mufid Garibija, arihitekta i dobar poznalavalac historije Sarajeva.

Sagrdžije su, zapravo, skraćeni naziv za dva zanata koje su sebi Sarajlije spojile i pojednostavile zbog izgovora. Sagrakčije su strugale dlake sa goveđih koža, a Kečedžije su od goveđe dlake pravile sedla, ćulahe (kape), jastuke. Tako su interakcijom ova dva zanata i spojem njihovih naziva nastali sagrdžijski esnaf i čaršija.

Esnaf se počeo razvijati još prije osnivanja grada, a svoju najveću ekspanziju doživio je u doba Gazi Husrev-bega. To je bio veoma profitabilan i jak esnaf pa su trojica zanatlija sagrdžija izgradila i uvakufila tri džamije. Svoje raskošne kuće pravili su na lijevoj strani današnje ulice Sagrdžije, dok su sa desne strane bile njihove radionice za štavljenje kože te za pravljenje kapa, ćulaha, jastuka, sedla.

Čaršija je cvjetala tokom cijelog osmanskog perioda sve do 1879., odnosno do dolaska Austro-Ugarske, kada je počelo njeno tiho gašenje, jer su imali nove ideje za glavni grad.

Gradska četvrt

- Prema novim planovima, nije bilo primjereno da u centru grada rade kožarske radionice zbog njihovog neugodnog mirisa. Urbanistički je ovaj dio grada bio osmišljen kao gradska četvrt, a urbani plan mahale krunisan je 1889. godine gradnjom Šerijatske škole, tj. današnjeg Fakulteta islamskih nauka, koji je projektirao Karlo Paržik - ističe Garibija.

Od nekadašnje Sagrdžijske čaršije, ostao je samo naziv ulice Sagrdžije. Mahala je izgubila ime Sagrdžije 1959. godine, kada su jugoslavenske vlasti pokušale dati novi naziv - ulica Remzije Omanović. Stari naziv je zvanično vraćen nakon agresije na BiH 1995. godine, a u narodu on nikada nije ni bio promijenjen.

Derviši kupovali ćulahe

Iznad Sagržija sredinom 17. stoljeća izgrađena je Hadži Sinanova tekija, koja je do danas ostala jedna od najreprezentativnijih u BiH. Derviši su često bivali u ovoj ulici, gdje su i kupovali svoje prepoznatljive kape - ćulahe. Ćulah je napravljen od dlake, a njegova simbolika povezana je za sami identit sufija, on je i danas sastavni dio derviške odore.

Posebna atmosfera

Posebnost ovog lokaliteta je i to što je istovremeno i poslovni i stambeni kompleks, što ga čini jedinstvenom mješavinom mahale i čaršije, rijetko viđenom u ondašnjem Sarajevu. Taj ambijent davao je posebnu atmosferu i ritam života pa je, pored mnogih sagrdžijskih radionica, niklo i nekoliko drugih dućana: berbera, kasapa (mesara), pekara i bakalnica.

 

23.09.2012.

REGIJA I EU: KORAK NAPRIJED NATRAG DVA

Regija i EU: Korak naprijed natrag dva

Ilustracija

ilustracija

...........................

Zemlje regije različito su napredovale na putu ka Evropskoj uniji, uglavnom zavisno od unutrašnjih problema, stepena demokratizacije društva, pa i političkih odnosa sa susjedima.

Hrvatska je daleko ispred, te ulazi u Europsku uniju 1.jula 2013. To je ciljani datum i službeni Zagreb vjeruje da, nakon dugih i mukotrpnih pregovora više ne bi trebalo biti iznenađenja.

Dosad je, od 27 članica Europske unije, hrvatski pristupni Ugovor ratificiralo 14 država, a hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić u intervjuu za RSE kaže kako vjeruje da će to do kraja godine učiniti i više od 20 zemalja.

Crna Gora je u posljednjoj fazi pred sticanje punopravnog članstva, međutim, do krajnjeg cilja ipak ostaje još čitav niz godina reformisanja cjelokupnog društva i sistema.

Ipak, status kandidata i otvaranje pristupnih pregovora samo su, čini se, tek prvi korak na putu dugom više godina, ocjena je iz teksta Esada Krcića Crna Gora pred vratima EU još nekoliko godina.

Ovih dana postalo je izvjesno da će Srbija na slijedeći korak u evropskim integracijama čekati bar još pola godine, nakon što su domaći zvaničnici otvoreno rekli da su male šanse da do kraja 2012. Beograd dobije datum za početak pregovora.

Pitanje fusnote i predstavljanja Kosova na međunarodnim skupovima, samo je mali korak koji je preduzela nova vlast jer ono što kao slijedeću fazu Evropska unija traži je hitan nastavak dijaloga Beograda i Prištine, navodi Zoran Glavonjić u tekstu Srbija stoji na putu evrointegracija.

BiH još uvijek nije predala ni aplikaciju za članstvo u EU, jedina je u regionu koja krši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan 2008., kasni u izradi nacionalnog ili programa integrisanja i tek je na putu da usvoji sistem koordinacije između različitih nivoa vlasti u ispunjavanju „evropskih zadataka“.

Mapa puta iz juna ove godine, potpisana u Briselu, već bilježi „probijanje“ rokova, čime se ponovo pokazuje izrazita neodgovornost bh. političara, piše Gordana Sandić Hadžihasanović u tekstu Evropa samo deklarativno.

Sve dok je prisutno veliko siromaštvo, korupcija, i nezaposlenost uspješan put ka evrointegracijama za Kosovo ne djeluje obećavajuće.

Iako dužnosnici kažu da rade dovoljno na tom putu, njihov rad vidjeće se u oktobru kada će Evropska komisija odlučiti da li da otpočne pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, što bi bio prvi konkretan korak Kosova na putu evrointegracija, piše Amra Zejneli u tekstu Građani Kosova ne nadaju se skorom članstvu u EU.

 

23.09.2012.

CRVICA SELO NEŽENjA

Crvica selo neženja

Pogled na Crvicu
​​..............................
Sadik Salimović
Selo Crvica kod Skelana poznato je po neženjama. Ovdje ih ima pedesetak, starosti od 18 do 35 godina. Ima još mnogo onih koji su stariji i koje više niko ne broji. Niko se ne može da oženi - jer u Crvici nema djevojaka. One su otišle u grad za boljim životom, pa sada momci iz Crvice kreću za njima kako bi se oženili i zasnovali porodicu. Ipak, svadbe u ovom selu su veoma rijetke.

Pitoma dolina uz modro-zelenu ljepoticu, rijeku Drinu. Od Skelana do sela Crvica oduvijek je bila privlačna za civilizacije iz cijelog svijeta. Ovdje su svoje tragove ostavili čak i Rimljani.

Malo tragova, međutim, ostaje iza sadašnjih mještana Crvice, sela koje je jedino poznato po svojim neženjama. Ovdje ih ima pedesetak - od 18 do 35 godina, a one starije više niko i ne računa.

Milanka Jevremović kaže da je i njen sin ostao neženja. Otišao je u Rusiju na rad i valjda će se tamo oženiti, kaže Milanka i dodaje da se ne sjeća kada je u ovom selu bila svadba.

„U Crvici nema svadbi, nema svatova. Zadnja svadba nije bila odavno, možda ima 20 godina, od prije rata“, priča ona.

Pogled na Crvicu
​​..............................
Zašto djevojke neće da se udaju za ovdašnje momke i zašto bježe sa sela?

Rodoljub Nešković i Petko Nikolić kažu da se one ne plaše braka nego sela i teškog rada:

„Pa ne može, znaš kako je. Ne možeš ti da stvoriš porodicu ako nisi stabilan da možeš da izdržavaš. Ako se oženiš, šta ćeš sutra? Opet na teret opštine.“

„Pa neće da rade. Neće da rade na selu, neće da kopaju, neće ništa. To je razlog da i ne dolaze.“

„Kažem ti ja, nema ih. Idu. Već ljudi po 40 godina, 35 - ne mogu da nađu nijednu da dođe na selo. Kad nema nikakvih uslova.“    


Dragan Simić ima pedesetak godina, nije oženjen i kaže da je ovdje teško pronaći i stariju ženu za udaju. Kad je ne može pronaći u svom selu, u gradu je još teže.

Djevojke bježe sa sela i nema teorije da neka iz grada dođe u Crvicu.

„Neće. Neće u njivu, neće u štalu, neće da drži stoke, eto ti. Hoće malo provoda. Za momke je teško. Djevojke neće na selo nigdje. Ako će u grad, ima auto, stan, da idu da se provode, a teško da će na selo da rade“, kaže Simić.

Ideja o osnivanju agencije

Ikonija i Sredoje Obrenović imaju dva sina na ženidbu, ali ne vide priliku da će uskoro dovesti mladu. I sami bi otišli iz ovog sela.

„Nema uslova, a hoće žene uslove. Prvo, ja nemam kupatila, nemam vode, nemam ljudske kuće - nemam niđe ništa. Da imam đe i ja bih išla.“

Mještani u lokalnoj kafani
..........................................
​​„A što su otišle u grad - nemaju uslova ovamo. Para nema. Ne mogu ovamo da zarade. Nema nikakve fabrike, nema da bi se zaposlili ovdje da rade. I onda moraju da idu u grad za parama.“   

Ipak, u ovom selu, koje je od Srebrenice udaljeno pedesetak kilometara, ima srećnih brakova. Marina Simić kaže:

„Udala sam se 1994. godine. Tu sam se udala i tu živim. Imam dvoje dece, devojčica druga godina srednje, dečak mi je osmi razred. I zadovoljna sam životom. Muž mi radi u Bajinoj Bašti u Elektroizgradnji. Dosta ima ovde neoženjenih zbog toga što neće niko na selu da živi.“  

Danima mještani Crvice, pretežno neženje, razmišljaju kako da riješe svoj problem. U seoskoj kafanici gdje se okupljaju i provode najviše slobodnog vremena kuju se ozbiljni planovi. Bogoljub Bojo Savić razmišlja o osnivanju agencije za neženje.

„Da napravimo agenciju i da autobus mesečno dovozi puno devojaka - pa ko se kome svidi, da ostane ovde“, predlaže on.

Mnogo je razloga koji bi mogli da privuku nevjeste u selo Crvica, kaže Bogoljub.

„Nijedna koja bi došla u Crvicu da živi ne bi se pokajala. Ne bi se pokajala prvo zato što su momci stvarno dobri dečaci. Radni dečaci, pošteni dečaci. Perspektiva, putevi po selima urađeni, asfaltni put, Bajina Bašta blizu tu, šest kilometara, sve, Tara, Zlatibor - ako hoće da izađe sa mužem na vikend“, objašanjava Savić. 

U Crvici je nekada bilo posla u obližnjim fabrikama, pa su momci i djevojke ovdje i ostajali. Sada toga više nema i mlađi odlaze. Prvo djevojke, a za njima i momci u potrazi za poslom, ali i bračnim drugom. Stariji mještani Crvice kažu da grad sada privlači, pa se ne nadaju brzom povratku ni djevojaka ni momaka, niti će se ovdje uskoro odigrati svadbeno kolo.

 

23.09.2012.

BiH: EVROPA SAMO DEKLARATIVNO - "ODLIV MOZGA" IZ BiH ZBOG SIROMAŠTVA I NEZAPOSLENOSTI

BiH: Evropa samo deklarativno

Sjedište Delegacije EU u BiH

............................................................

BiH još uvijek nije predala aplikaciju za članstvo u EU, jedina je u regionu koja krši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan 2008., kasni u izradi nacionalnog ili programa integrisanja i tek je na putu da usvoji sistem koordinacije između različitih nivoa vlasti u ispunjavanju „evropskih zadataka“. Mapa puta iz juna ove godine, potpisana u Briselu, već bilježi „probijanje“ rokova, čime se ponovo pokazuje izrazita neodgovornost bh. političara.

U BiH je očigledno ogromna distanca između riječi i djela, kad su u pitanju evropske integracije. Političari, poput Bože Ljubića na primjer, istupaju uglavnom ovako:

„Evropska perspektiva, ne samo da nema alternative, već je evropska perspektiva uvjet stabilnosti opstanka BiH.“

Analitičar Vedran Džihić to naziva retoričkim praznim hodom:

„U BiH, što se više Evropa i evropske integracije spominju, samo deklarativno, znači zaklinje se u njih, to je manji stepen konkretnih reformi.“

Koji su to reformski paketi najpotrebniji kako bi se ovaj dio Balkana približio modernim državama Evrope? Lejla Kablar, direktorica nevladine organizacije Vanjsko politička inicijativa BiH, izdvaja:

„Da bi smo uopće mogli govoriti o potrebnim reformama, kako bi se BiH približila modernim evropskim zemljama i time otkočila proces evropskih integracija, koji je već zabrinjavajući, potrebno je ispuniti prostor i uslov za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno njegovoj implementaciji. U ovoj samoj konstataciji krije se i odgovor na pitanje, a to je da je BiH, prije svega, potrebna sveobuhvatna ustavna reforma. Ovakva ustavna reforma bi u konačnici eliminisala postojeće mehanizme opstrukcije, te uspostavile funkcionalne i efikasne institucije, koje bi onda mogle obezbjediti kapacitet za integrisanje, odnosno za pristupanje EU.“

Zbog čega je tako komplikovano ispuniti ključni uslov – provesti presudu Sejdić – Finci - i uskladiti Ustav s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, odnosno otkloniti izvore neravnopravnosti ? Profesor Univerziteta u Lajpcigu, Edin Šarčević, razloge vidi ovako:

„Ono je komplicirano zbog toga što se sa postojećim ustavnim sistemom srodio čitav niz političkih partija, koje na sve moguće načine pokušavaju održati postojeću konstalaciju i ne dopuštaju da se postojeći model privede standardima koji zahtjeva ustavna znanost od jedne pravne i demokratski uređene građanske države, kakve su sve države evropskog kulturnog kruga. BiH u tom smislu nije nikakav izuzetak i pravni standardi bi se i ovdje mogli sprovesti. Politička volja u BiH polazi od toga da djeluje u slobodnom prostoru, u vakumu, i ne obavezuju je nikakvi standardi, te da ona može za bosansko-hercegovačke prilike planirati ustavne projekte prema sopstvenom nahođenju.“

Izbori i borba za položaje

Ista situacija – potpuni reformski zastoj karakterističan je i za anti-korupcione reforme.

Srđan Blagovčanin
....................................
​​„Problem same BiH jeste prisustvo društveno najopasnijih oblika korupcija, a to posebno političke korupcije, na najvišim razinama vlasti, koja se manifestuje kroz direktne odljeve budžeta putem procese velikih javnih nabavki, kroz privatizacije. Čak bi se usudio tvrditi da je upravo korupcija, odnosno odsustvo vladavine prava u širem smislu, ključni problem koji se nalazi pred BiH“, kaže Srđan Blagovčanin, Transparency International:

Ekonomske reforme ne idu predviđenim tempom, a posljedice su ogromne. Lejla Kablar izdvaja samo jednu od njih:

„U 2011. godini je zabilježen pad direktnih stranih investicija iz zemalja članica EU za čak 15 posto u odnosu na 2010.“

Šta je razlog da se ne izvršavanju uslovi iz više dokumenata koje je BiH sklopila s EU? Vedran Džihić sa Institutu za političke nauke Univerziteta u Beču kaže da političari kalkuliraju kako da ostanu na vlasti.

„Ako od procesa evropske integracije mogu da dobiju nešto što će im omogućiti ostanak na vlasti, oni će to da učine. Ako su sa druge strane, kao što se to događa u BiH, ubjeđeni da im manipuliranje sa etničkim strahovima ili ta neka prazna jednonacionalna retorika, koju oni koriste, obećava ostanak na vlasti, onda će da se odluče za tu opciju i ne promatraju zbog toga evropske integracije kao prioritet. Pravo rješenje leži upravo kod građana BiH, kojima se mora reći istina - da na ovakav način neće biti ništa od evropskih integracija, da će evropska integracija, ili Evropa, na ovakav način ili sa ovakvim političarima, ostati jedna vječna iluzija, bar za njih, za tu generaciju, i da moraju na neki način da se pobune, da uzmu svoje demokratsko pravo na pobunu, na protest, u vlastite ruke i da se na taj način sami izbore“, ocjenjuje Džihić.

I konačno, koliko je BiH udaljena od EU? Najmanje 13 godina, jer i političari i analitičari  kao i međunarodni zvaničnici, najčešće spominju 2025. kao godinu prijema. Profesor Banjalučkog Univerziteta, Miodrag Živanović, podvlači koliko je to opasna situacija:

„Ako se ovako nastavi, mi ćemo imati udaljavanje od EU. I meni je ova prognoza, da bi smo mi mogli biti članica Unije 2025. godine, previše optimistična.“

Umjesto užurbanog puta u Evropu, bosanskohercegovački političari se bave konsolidacijom parlamentarne većine – kako to vole reći, zatim lokalnim oktobarskim izborima i brigom za vlastite položaje.

A Evropa? Stara dama će čekati, a BiH tonuti na planu ekonomije, ljudskih prava i vladavine zakona.

..........................................................................

...........................................................................

"Odliv mozgova" iz BiH zbog siromaštva i nezaposlenosti

Gužve kada je počelo izdavanje biometrijskih pasoša - iz arhive

.............................................

Trend odlaska mladih nastavljen je i nakon rata u Bosni i Hercegovini. BiH je po “odlivu mozgova”, odnosno procentu odlaska studenata i visokoobrazovanih kadrova u inostranstvo, peta najgora zemlja u svijetu, pokazao je posljednji izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma. Prema toj analizi, BiH je smještena na 140. mjesto od 144 rangirane zemlje svijeta, a iza nje se nalaze samo Srbija, Burundi, Haiti i Alžir.

Takozvani  “odliv mozgova” u poslijeratnom periodu mjeri se desetinama hiljada, a statistike kažu da 70 posto mladih koji žive u BiH žele da je napuste. Najvažniji razlozi koje navode su siromaštvo i nezaposlenost.

Nedim Makarević postao je doktor nauka sa samo 27 godina. Prije svoje tridesete godine bio je ozbiljan poslovni čovjek, stručnjak, konsultant u informatičkim naukama. Danas, u 37. godini, vlasnik je dvije kompanije, jedne u Njemačkoj, druge u Maleziji. U Njemačku je stigao kao izbjeglica iz BiH sa 17 godina. Da se vrati i biznis pokrene u Bosni i Hercegovini još uvijek ga spriječava niz faktora, uglavnom, kaže, administrativnih.
Pasoš BiH
​​...........................
„Svaki moj pokušaj da etabliram ono što zaista želim da etabliram u BiH je pao zbog mnogo faktora – administrativnem teškoće zakonske, infrastrukturalne -– tako da me to prislilio da za sada budem u Njemačkoj. Ali ja nisam odustao od te ideje“, ističe on.

Nedim je samo jedan od obrazovanih, uspješnih mladih Bosanaca i Hercegovaca koji je svoju sreću potražio u nekoj od zapadnih zemalja. Trend odlaska mladih nastavljen je i nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Ruzmira Tihić Kadrić, šefica sektora za iseljeništvo pri državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice navodi:

„Podaci UNDP-a govore da je od januara 1996. do marta 2001. godine BiH napustilo 92.000 mladih ljudi. To je, dakle, poslijeratni period. Do 2000. godine je bilo nekih povrataka, uglavnom izbjeglica, međutim nakon 2000. godine trend je ponovne emigracije. To dokazuju podaci EUROSTAT-a prema kojima od 2004. godine pa naovamo BiH godišnje napušta oko 20.000 ljudi. I taj trend je u porastu.“ 

BiH bi mogla postati zemlja starih

Takozvani  “odliv mozgova” u poslijeratnom periodu mjeri se desetinama hiljada. Muamer Logo iz udruženja Kult kaže da i 70  posto mladih koji sada žive u BiH žele da je napuste. Najvažniji razlozi koje navode su siromaštvo i nezaposlenost.
Pasoška kontrola na aerodromu u Sarajevu
.................................................​​
„Više od 81 posto magistara nauka i doktora raznih struka također su napustili BiH, prije svega odlazeći zbog želje za proširenjem znanja i napredovanjem koje im se, nažalost, nije nudilo u našoj zemlji. BiH je zemlja jako lošeg obrazovnog sistema, zemlja čije se vlasti vrlo malo opredjeljuju za rad sa mladima, za unapređenje politika koje se odnose na mlade i koje jako malo izdvajaju za mlade, zemlja sa najnižim stipendijama u Evropi. Ovi kao i drugi razlozi ono je zbog čega mladi napuštaju našu zemlju“, ističe Logo.    

Sa činjenicom da sve veći broj mladih i obrazovanih odlazi iz BiH pomirili su se, čini se, i roditelji. Štaviše, u velikom broju slučajeva oni su podrška u takvim namjerama svoje djece.

„Ja sam svoj život donekle sredila. Ali za ove mlade, bogami, ne znam“, „Poslala bih svoju djecu“, „Pošto ovdje nema posla, sigurno bih i ja“, kažu anketirani na sarajevskim ulicama.

Teška ekonomska situacija, nemogućnost zapošljavanja ali i loše državno uređenje - samo su neke od stvari koje muče mlade i obrazovane Bosance i Hercegovce i tjeraju ih da svoje znanje ulože u neku drugu državu. Šta to dugoročno znači za Bosnu i Hercegovinu, odgovara Ruzmira Tihić Kadrić iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice:

„Posljedica može biti da BiH dođe u situaciju da uvozi radnu snagu. Veće sada u BiH postoje deficitarna zanimanja. Vremenom će to sve više i više dolaziti do izražaja.“ 

Bosna i Hercegovina zbog odliva mozgova ima tendenciju da postane zemlja starih, upozorava Muamer Logo iz udruženja Kult.

„Podaci govore da je tek nešto manje od 30 posto mladih u mogućnosti osamostaliti se, započeti samostalan život, prije svega zbog nesigurne ekonomske situacije koja ne dozvoljava mladima potpisivanje bilo kakvih kredita, a pogotovo zbog toga što krediti za stambeno zbrinjavanje mladih bračnih parova apsolutno nisu povoljni u odnosu na trendove koji su danas u svijetu“, navodi on.   

Nedim Makarević u svojoj kompaniji u Njemačkoj danas zapošljava i mlade Bosance i Hercegovce koji dolaze u tu zemlju. Odlazak mladih stručnih ljudi iz BiH veliki je problem, kaže on.

„To je jedan veliki problem ovoga društva. Ne trebamo krivca uvijek gledati u nekome drugome. Moramo vidjeti da popravimo stanje u BiH, koja, nažalost, od 1995. pa naovamo ne nudi mogućnosti ljudima koji bi željeli da se vrate u smislu da donesu svoj IP, svoje znanje i sposobnost i tako pruže svoj konkretan učinak i doprinos bh. društvu“, ističe Makarević.

 

 

22.09.2012.

PAKISTANSKI MINISTAR NUDI 100.000 DOLARA ZA GLAVU AUTORA "NEVINOSTI MUSLIMANA"

Ghulam Ahmad Balor spreman "platiti iz vlastitog džepa"
Pakistanski ministar nudi 100.000 dolara za glavu autora "Nevinosti muslimana"
..............
22.09.2012.
....................
Pakistanski ministar nudi 100.000 dolara za glavu autora "Nevinosti muslimana"
Ghulam Ahmad Balor
FOTO: Agencije

.......................................

Pakistanski ministar ponudio 100.000 dolara za ubistvo autora "Nevinosti muslimana"
Ministar iz pakistanske Vlade ponudio je danas nagradu od 100.000 dolara za ubistvo autora uvredljivog filma "Nevinost muslimana".
Ministar željeznice Ghulam Ahmad Balor izjavio je da će platiti nagradu iz svog džepa za tu "svetu dužnost". On je dodao da nagradu mogu da dobiju i pripadnici talibana i Al-Qaede, prenosi "Associated Press".
Njegovi komentari uslijedili su dan nakon što je najmanje 20 ljudi poginulo u sukobima između demonstranata protiv filma i pakistanske policije.
Nasilje se dešavalo u gradovima širom zemlje, a najteža situacija bila je u Karačiju i Pešavaru.
Veliki broj ljudi povrijeđen je u današnjim okršajima nekoliko stotina demonstranata i policije u Daki, glavnom gradu Bangladeša.
Policija je ispalila suzavac i upotrijebila palice da bi rastjerala lica koja su bacala kamenje i zapalila nekoliko automobila.
Porijeklo kontroverznog filma "Nevinost muslimana" i dalje je nejasno, a njegov navodni producent Nakula Baselej Nakula i dalje se krije.
Film, u kojem je na uvredljiv način prikazan poslanik Muhamed, potakao je brojne nasilne proteste širom svijeta.

Ministar iz pakistanske Vlade ponudio je danas nagradu od 100.000 dolara za ubistvo autora uvredljivog filma "Nevinost muslimana".

Ministar željeznica ove zemlje, Ghulam Ahmad Balor izjavio je da će platiti nagradu iz svog džepa za tu "svetu dužnost". On je dodao da nagradu mogu da dobiju i pripadnici talibana i Al-Qaede, prenosi "Associated Press".

Njegovi komentari uslijedili su dan nakon što je najmanje 20 ljudi poginulo u sukobima između demonstranata protiv filma i pakistanske policije.

Nasilje se dešavalo u gradovima širom zemlje, a najteža situacija bila je u Karačiju i Pešavaru.

Veliki broj ljudi povrijeđen je u današnjim okršajima nekoliko stotina demonstranata i policije u Daki, glavnom gradu Bangladeša.

Policija je ispalila suzavac i upotrijebila palice da bi rastjerala lica koja su bacala kamenje i zapalila nekoliko automobila.

Porijeklo kontroverznog filma "Nevinost muslimana" i dalje je nejasno, a njegov navodni producent Nakula Baselej Nakula i dalje se krije.

Film, u kojem je na uvredljiv način prikazan poslanik Muhamed, potakao je brojne nasilne proteste širom svijeta.

 

 

22.09.2012.

PROMJENE GRANICA NA BALKANU IMALE BI "NEGATIVAN UTICAJ NA STABILNOST REGIONA"

Promjene granica na Balkanu imale bi "ekstremno negativan uticaj na stabilnost regiona"

imageBijela kuća

...............................................

Administracija u Washingtonu je apsolutno protiv promjena granica na Balkanu i ne želi ni da razgovara o tome, rečeno je Tanjugu u američkoj prijestonici.

Dopisniku Tanjuga je sagovornik iz aktuelne administracije  predsjednika Baracka Obame rekao da SAD smatraju da bi bilo kakva  promjena granica na Balkanu imala "ekstremno negativan uticaj na  stabilnost regiona".

- Za Ameriku je priča završena time što smo priznali Kosovo u  granicama u kojima je sada. Naš stav smo više puta prenijeli  sagovornicima u Beogradu - dodao je on.

Tanjugov sagovornik nije želio da komentariše argument da je već  Srbija podijeljena suprotno svojoj volji time što je Kosovu data  nezavisnost.

Premijer Srbije Ivica Dačić izjavio je juče da je podjela Kosova  jedino moguće i realno rješenje, naglasivši da niko neće moći da natjera  Srbiju da prizna nezavisnost Kosova.

(Vijesti.ba)

 

22.09.2012.

I TO JE MOGUĆE U BiH: OPTUŽENI ZA RATNE ZLOČINE NA LISTI KANDIDATA SPRS

I to je moguće u BiH

Optuženi za ratne zločine na listi kandidata SPRS
................
22.09.2012.
................
Optuženi za ratne zločine na listi kandidata SPRS
Petar Dmitrović: Komandant koncentracionog logora Batković
FOTO: G. Bobić

..................................

Petar Dmitrović, univerzitetski profesor koji je svojevremeno magistrirao pedagoške nauke i doktorirao na Univerzitetu Vojske bivše SRJ u Beogradu, nalazi se na listi kandidata Socijalističke partije RS (SPRS) za općinu Bijeljina na predstojećim općinskim izborima u BiH. Ništa neobično za nekadašnjeg aktivnog oficira JNA, nosioca 12 mirnodopskih odlikovanja, ali i ordena Karađorđeve zvijezde trećeg reda, kojim ga je odlikovao lično ratni zločinac Radovan Karadžić.

Međutim, uz sve to, Dmitrović je, kao prvi komandant koncentracionog logora Batković kod Bijeljine, jedan od četvorice optuženih za ratne zločine u tom logoru. Optužnica je podignuta početkom ove godine, glavni pretres održan je u Bijeljini 12. juna, a potom je uslijedila pauza, jer je tužilac Nebojša Jovanović koristio dva godišnja odmora.

Optuženi za ratne zločine, začudo, u ovom procesu brane se sa slobode, ali ni to nije ništa neobično za bijeljinsko Okružno tužilaštvo i Okružni sud. Nastavak suđenja zakazan je u oktobru. Ostaje da se vidi hoće li Dmitrović tada već biti odbornik u Skupštini Grada Bijeljina ili će ostati samo optuženi za ratni zločin.

 

22.09.2012.

SVE ŽRTVE RATOVA NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE MORAJU SE IMENOVATI

Sve žrtve ratova na prostoru bivše Jugoslavije moraju se imenovati

imageAkcije REKOM-a

.......................................................

Koalicija nevladinih oraganizacija REKOM organizovala je danas u centru Beograda uličnu akciju čiji je cilj preuzimanje konkretnih koraka za osnivanje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije.

Tokom cjelodnevene akcije građani na početku Knez Mihailove ulice  mogu u različite kutije da ubace razglednice za predsjednike država  bivše Jugoslavije sa zahtjevom da podrže inicijativu REKOM-a za  ostvarivanje tog cilja.

Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić rekla je na  početku te akcije da je ona danas organizovana u svim glavnim gradovima  zemalja nekadašnje Jugoslavije i da se na taj način obilježava i  Međunarodni dan mira.

"Šaljemo razgledince predsednicima država u regionu sa molbom i jakim  tonom tražimo da od svoje generalne podrške, koja traje već tri godine,  pređu na konkretnu podršku. Političari moraju da shvate da imaju  obavezu prema žrtvama i porodicma žrtva i budućim generacijama da se sve  žrtve imenuju", kazala je Nataša Kandić.

Ona je istakla da je što više vrijeme prolazi sve manje živih  svjedoka i apelovala na političare da uzmu prijedlog REKOM-ovog statuta,  usaglase ga i počnu sa konkretnim djelovanjem.

"Zadovoljni smo kako građani reaguju na akciju. Tu je i kutija za  Kosovo, pa ljudi pišu i predsednici Kosova. Međutim, danas ovde nije  prošao nijedan političar i mi veoma strahujemo da je ta generalna  podrška politički manir koji je teško promeniti", navela je Nataša  Kandić.

Današnja akcija u centru Beograda će trajati do 20 časova.

Medijski koordinator REKOM-a, režiser Lazar Stojanović, istakao je da  put istine nema alternativu i da se sve žrtve ratova na prostoru bivše  Jugoslavije moraju imenovati.

"Nije važno koliki se broj nas obraća u ovoj akciji, već je suština  nastojanje da se imenuju sve žrtve. Put istine nema alternativu", kazao  je Stojanović.

Koalicija za REKOM okuplja više od 1.800 organizacija civilnog  društva i pojedinaca iz nekadašnje Jugoslavije i predlaže da vlade  osnuju nezavisnu, međudržavnu Regionalnu komisiju za utvrđivanje  činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih  prava počinjenih na teritoriji bivše SFRJ u periodu od 1991. do 2001.  godine.

(Beta)

 

22.09.2012.

PRIJE 20 GODINA ZLOČINAC ARKAN DOŽIVIO JE NAJVEĆI RATNI PORAZ: NA ČELIĆ JE NAPALA SRBIJA

Prije 20 godina zločinac Arkan doživio je najveći ratni poraz

Na Čelić je napala Srbija
................
22.09.2012.
...............
Na Čelić je napala Srbija
Rahmetli kapetan Ekrem Agić
FOTO:

.....................................................

 

"Vladimire, ti si mi bio najbolji vojnik, ti si mi bio desna ruka. Ti si mi čuvao ženu, djecu i kuću. Meni je danas najteže. Izgubio sam toliko vojnika, ali ti si mi ožiljak na srcu. Mili moj Ruse, tebe sam najviše volio, ti si mi bio sjenka. Ali metak ne bira." Ovo su riječi koje je, glasno plačući, zločinac Željko Ražnatović Arkan izgovorio u oproštajnom govoru na sahrani Vladimira Home Rusa, majora Srpske dobrovoljačke garde (SDG), koji je poginuo 28. septembra 1992. u napadu na Čelić.

Veliko herojstvo


Arkan je, mjesec prije nego što će organizirati ubistvo Riste Đoge u Zvorniku u avgustu 1994., gostovao u Đoginoj TV emisiji "Moj gost, njegova istina" na paljanskom "Kanalu S" i priznao: "Imali smo dosta teških bitaka, ali najteže nam je bilo na Čeliću, tamo smo imali velike gubitke".

Bio sam u Čeliću. Iako male čaršije nemaju velikih tajni, preživjeli učesnici odbrane Čelića, mali obični ljudi, nekako stidljivo pričaju o svom ratnom herojstvu. Ipak, fotografije iz tih preteških dana nose duboko zaključane u albumima srca. Sačuvati ovo malo podmajevičko mjesto, koje se našlo kao prepreka srpskom koridoru Lopare - Brčko, nije bilo nimalo lako.

Vojska RS držala je Čelić tokom cijelog perioda agresije u potkovici s tri strane, i to iz pravca Lopara, Mirosavaca i Brčkog. Postojao je samo jedan izlaz, preko Vražića i Brnjika prema slobodnom brčanskom teritoriju.

Ovdje nije bilo ograničeno sposobnih. U odbrani je bilo 50 djevojaka, toliko i maloljetnika. Četvorica, petorica, šestorica braće pod oružjem u Čeliću je bila normalna stvar. Veliko herojstvo u odbrani ovoga grada iskazali su i izbjegli Bošnjaci iz Koraja. U Čeliću je veoma malo ljudi otišlo s kućnog praga, civili su živjeli na prvoj liniji, udaljeni svega nekoliko stotina metara od srpskih položaja. Agresor je poduzimao više bezuspješnih ofanziva praćenih hiljadama granata, ali jedna će i herojima Čelića i agresoru ostati u neizbrisivom pamćenju.

Slušam vjerodostojna svjedočenja ovdašnjih ratnika i polako rekonstruiram najveći ratni poraz zločinca Željka Ražnatovića Arkana, koji se desio prije 20 godina, 28. septembra 1992.

Salih Karamović Karam sjeća se da su noć prije sa srpskih položaja najavljivali napad tako što su srpski vojnici gromoglasno bodrili jedni druge riječima: "Ajmo, ura za Novosadski korpus, ura za Valjevski, pa ura za Arkanove 'Tigrove'..."

- Na nas je tada napala Srbija, nisu ovi lokalni četnici majevički i semberski. Kasnije smo iz srpskih izvora saznali da je pravoslavni pop, dva dana prije njihove akcije, došao na kotu 370 i krstio učesnike osvajanja Čelića, kao na onom snimku kad krsti "Škorpione" u Šidu - priča Karam.

Komandanta 208. brigade Armije RBiH Jasmina Meškovića sistemom veze lično je pozvao Arkan i dao mu ultimatum od 15 minuta da se svi branioci Čelića predaju. Onda je počelo odbrojavanje. Kad je isteklo vrijeme, a blef mu nije uspio, Arkan je samo rekao: "Vi ste ludi, niste svjesni šta vas čeka".

Vedad Begić imao je 18 godina. Nalazio se na liniji odbrane iznad fabrike za preradu voća i povrća "Frigos". Vidio je dvogledom kad je na srpske položaje u Mirosavcima došao džip i stao pored prage, koja je neprestano djelovala po Čeliću. Arkan je izašao iz džipa, grupi oficira izdao kratke upute i otišao.

- Noć prije su kroz kanalizaciju ušli u fabriku "Frigos". Borba je počela oko 11 sati danju. Prvi napadaju vojnici u crnim beretkama, za njima idu vojnici s potkapama, a iza njih ovi linijaši. Bio sam mlad i uplašio se, jer se dešavalo da pucam u napadača, a ne mogu mu ništa. Ni danas mi nije jasno kakve su to štitove na sebi imali. Ne može mu bomba ništa, onda sam ih gađao RPG-om i to je bilo efektno. Zauvijek ću pamtiti Mešu Šadića, starijeg čovjeka, koji je došao da brani grad lovačkom puškom sa sedam metaka - svjedoči Vedad.

Svjedočenje Srba

U munjevitom napadu arkanovci su uspjeli doći do srednje škole u centru Čelića. Zauzeli su prve kuće iznad "Frigosa" i počeli s pljačkom. Artiljerci 208. brigade briljantno su zaustavili vojnike koji su im dolazili u ispomoć iz pravca Koraja. Arkanove udarne grupe su tako ostale odsječene.

Ostalo je upamćeno da je i tadašnji načelnik općine Muhamed Šadić u akciju čišćenja krenuo samo s pištoljem u ruci. Veliku pomoć čelićkim ratnicima pružio je i jedan interventni vod iz Tuzle. U ušima Saliha Karama i danas odjekuju riječi rahmetli kapetana Ekrema Agića, koji je kazao: "Ako četnici prenoće u "Frigosu" i zapale samo jednu kuću, nastat će neviđena panika, doći će do bježanja naroda, što znači da ćemo izgubiti Čelić. Zato ih moramo još večeras istjerati".

Karam nije znao da su arkanovci već ušli među kuće, mislio je da su u krugu obližnjeg "Frigosa". Shvatit će to kad čuje njihova dozivanja na ekavici. Sa saborcima je dobio ogromnu snagu kad je čuo pjesmu Brčaka iz 108. brigade Armije RBiH, koji su im došli u ispomoć.

- Kad smo čuli iz kuće Mehidina Suljevića kako pjevaju "srušićemo Karadžića i Mladića", krenuli smo odlučno u čišćenje zauzetih kuća i uspjeli ih istjerati. Komandir čete Ekrem Agić, koji je bio najprisebniji među nama, dozivao je naše ljude, misleći da su naši ušli u upravnu zgradu "Frigosa". Iz upravne zgrade zaostali arkanovac pogodio je našeg heroja Ekrema Agića. I sad bih zaplakao kad se toga sjetim - priča Karam.

Semberski Srbi su nakon agresije svjedočili da je Arkanu u Bijeljini rečeno: "Čelić je bogato muslimansko mjesto. Uzmite ga, sav plijen je vaš". Arkan je iz svoje baze u Erdutu krenuo praznim šleperima. Nakon teškog poraza i velikih gubitaka u ljudstvu, lokalni bogatiji Srbi su mu morali nadoknaditi dio neostvarenog čelićkog plijena.

U odbrani Čelića u borbi s arkanovcima u "Frigosu" poginulo je devet boraca. Poginuli su otac i sin Mustafa i Mehmed Ljaljić, koji su sutradan zajedno ukopani u selu Ratkovići. Rahmetli Mustafa Ljaljić je zbog starosti bio dobrovoljac. Poginuli su još i Ilija Filipović iz Rijeke, Senad Latifović, Mehmedalija Ibrišimović, Hamdija Čavalić, Alija Redžić...

Kao što sva zla prođu, tako je prošlo i zlo agresije, a 208. čelićka brigada preimenovana je u 254. slavnu brigadu Armije RBiH. Čelić je Arkanovim, majevičkim i semberskim zločincima ostao historijska nesanica, a za vlasti u Federaciji BiH zaboravljeni grad. Na kraju, heroji Čelića kazaše: "Naš neprijatelj nas nikada neće zaboraviti, a mi, nažalost, evo tek 20 godina poslije ove veličanstvene pobjede počinjemo deminirati polja zaborava i obilježavati njenu godišnjicu. Zato pozivamo bh. patriote da 28. septembra ove godine dođu u Čelić i budu naši musafiri."

Bila je to borba prsa u prsa

Ekrem Ferizović Pile: Nije pogođen

U jeku najžešće borbe čelićki heroj Ekrem Ferizović Pile zapetljao se na ogradi od pletene žice. Pucali su na njega, ali nije pogođen.

- Bilo je trenutaka kada jedni druge u općoj drami nismo prepoznavali, malo je falilo da se međusobno poubijamo. Sjećam se rahmetli Novalije Mujčinovića, s puškom M-48 ušao je među njih i poginuo. Bila je to borba prsa u prsa kao u "Otpisanim". Arkan je krenuo kroz Bijeljinu, Zvornik i Brčko ubijajući civile, ali ovdje smo mu pokazali snagu odbrane bosanske. Pokazali smo mu kako je kad udari vojnik na vojnika. Ne smije se zaboraviti da su u ovoj bici uzeli učešće i civili s lovačkim puškama, došao je u borbu lokalni hodža bez puške pa, recimo, žena Ajka Hibić s papovkom - kaže Pile.

 

22.09.2012.

DOSIJE: MILORAD DODIK, ŠUMSKI BOGATAŠ

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš

Bahati milijarder iz Laktaša

 
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Firer Šumskog Rajha: Milorad Dodik, gospodar biznisa
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta

Heil, Mile: Dodik kao Adolf
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme „Integral inžinjering“ je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.

Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.

„Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje“, kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić
Photo: Stock
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
„MILE RONHILL“ U DUHANSKOJ MAFIJI

 

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak „Mile Ronhill“. O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja „duhanskoj mafiji“. Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.

Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka “Makedonija tabaku“ i 250 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.

Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim „poslovima“ je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao „Mobi's“ mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen
Photo: Stock
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

 

„Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi ’Integral inžinjering’,čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM“, kaže Borko Džajić.

Dodik svoje interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi “Krajina“ je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili „Forumu roditelja RS“ tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.

I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje “Laktaši“ gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.

Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.

Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.

A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA

Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.

Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.

U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.

Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus
Photo: novitalas.com

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne “ovlaštenim učesnicima” u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.

No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.

Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!

DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI

Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. „Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM“, kaže Borko Džajić.

Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije – „Komgrapa“, koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.

Naime, Milorad Dodik je preko „Integral Inžinjeringa“ iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant „Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.

Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. „Komgrap“ ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.

Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.

DODIK I ĐURIĆA UVEOCI

Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.

Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke.

Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet „kontroverzni biznismen“, najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio „svoju“ imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da „tog novca u tekstilu nema“. Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod „Zemun“, fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska „Optika“. Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.

Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine
Photo: S.Pašalić

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje “Zekstra renta cara” i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.

DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI

Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.

Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković
Photo: Stock

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi „Hidrogradnju“ na Palama, zatim „Jedinstvo“ iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme „Vektor Integra“ u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.

Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".

Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile
Photo: kurir-info.rs

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...

DODIK NA LEDU

Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.

Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika „Integral inžinjeringa“ zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“!

 

22.09.2012.

EKONOMSKA DIJAGNOZA: BiH U RECESIJI

Ekonomska dijagnoza: BiH u recesiji

Ilustracija

.........................................

Po skromnim statističkim ekonomskim pokazateljima koji se rade u BiH, s obzirom na to da je statistika zastarjela i kasni sa podacima, BiH je u recesiji, a neki ekonomisti kažu da je i u dugotrajnoj depresiji. Iz ovog stanja će se teško izvući u dogledno vrijeme jer bh. političari režiraju političke krize, kako se ne bi bavili ekonomijom, ponašajući se po principu ''poslije nas potop''.

Ekonomski pokazatelji u ovoj godini govore kako je bh. ekonomija na koljenima. Ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić podsjeća na pokazatelje za prvih devet mjeseci ove godine i ocjenjuje da je BiH po tim pokazateljima i u recesiji i u depresiji.

„Došlo je do kontinuiranog pada svih ekonomskih parametara u BiH, prvenstveno izvoza, stvoren je enormno visok trgovinski deficit, pad industrijske proizvodnje – i ono što je najgore, BiH se približava kritičnoj i psihološkoj granici od 550.000 nezaposlenih. S druge strane, vlasti BiH gotovo da nisu ništa uradile na tri neophodna cilja koja su trebali poduzeti. To su finansijska konsolidacija, pokretanje neophodnih ekonomskih i političkih reformi i privlačenje stranih investicija“, kaže Hasić.

Profesor sa mostarskog Sveučilišta Vjekoslav Domljan kaže kako BiH nema dobru statistiku, te se ne može uspostaviti ni realna dijagnoza stanja, a o mjerama za izlazak iz krize političari u BiH i ne razmišljaju.

„Nemamo dovoljno serija ni na kvartalnoj, a kamoli na mjesečnoj osnovi koji bi nam dali za pravo da kažemo da li se radi o ovoj ili o onoj pojavi. Kad se ne prikupljaju ti podaci, nema varijable, ne može se koristiti model, ne mogu se onda praviti procjene i ne može se znati u kakvoj je situaciji BiH. Shodno tome, dakle ako nemamo dobru dijagnozu, ne možemo predlagati ni dobru terapiju. Međutim, bez obzira na to kako mi okarakterizirali stanje formalno statistički, suštinski je da se situacija u BiH pogoršava“, smatra Domljan.   

Bježanje od ključnog problema

BiH je čamac na pučini prepušten stihiji, te je izglednije da će potonuti, ocjenjuje profesor Nikola Grabovac sa travničkog Univerziteta.

„Nemaju uopće programa za pokretanje proizvodnje, za zapošljavanje ljudi, za povećanje izvoza i ostale elemente. Prepušteni smo stihiji kao jednom čamcu koji na buri, uz visoke valove plovi i može se desiti, akobogda, da se ne prevrnemo i da se spasimo - i obrnuto, može se desiti da odemo u provaliju“, zaključuje Grabovac.
Katanac na jednoj od fabrika u BiH - ilustracija
​​.............................................
Profesorica Azra Hadžiahmetović sa sarajevskog Ekonomskog fakulteta smatra da u BiH nema dovoljno političke volje među glavnim političkim akterima, a ni konsenzusa o opštem dobru, makar se radilo i o ekonomiji.

„Nekima odgovara vjerovatno da u ovakvom stanju izvuku i koristi - lične grupne, stranačke itd. Međutim, postoji i vrlo važan faktor, a to je da su preokupirani nekim drugim stvarima, a jednostavno od onog ključnog bježe. Vidite svakodnevno na političkoj sceni BiH proizvodnju nekih događanja, krize – smjena vlade, smjena kolegija Predstavničkog doma, kao da su to top teme i najvažnije teme u BiH. Nažalost, niko se ne bavi onim ključnim pitanjem, a to je usporavanje negativnog trenda, da ne govorimo o poboljšanju stanja u kome se nalazimo“, ističe Hadžiahmetović.   

Današnja struktura vlasti u BiH ne razmišlja ni o državi ni o njenim stanovnicima, lični interes je njihova pokretačka snaga, ocjenjuje profesor Grabovac.

„Sve mislim da nisu dozreli ukupnosti shvatanja ekonomske problematike i da to nije u njihovim kompetencijama znanja i moći. Jednostavno podržavaju onaj sistem: potop poslije mene. Ovih dana imate izjave vezano za ugovore sa MMF-om, i vrlo visokih zvaničnika iz Centralne banke i iz organa vlasti: ’Evo sa kreditom MMF-a riješićemo do 2014. godine probleme.’ Riješiće probleme zato što se dobivaju veliki krediti, a šta će biti 2014.? Neka tad rješeva problem onaj rukovodilac, onaj političar i onaj ministar koji bude tada na vlasti“, kaže on.

Svake godine u BiH se održavaju naučni skupovi na kojima vrsni ekonomisti analiziraju probleme bh. ekonomije i nude rješenja. No, do sada nijedan političar nije iskoristio sugestije ni mišljenja vodećih ekonomista, što potvrđuju i podaci sa početka naše priče o negativnom ekonomskom rastu, sve većem broju nezaposlenih i znatnom padu investicija, te rastu vanjskog duga, koji po posljednjim podacima iznosi oko 7 milijardi KM ili 3,5 milijardi eura.

 

22.09.2012.

BANjALUČANI PROTESTOVALI PROTIV NEPOTIZMA

Banjalučani protestovali protiv nepotizma

Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac

.....................................

Više od 200 građana Banjaluke protestovalo je u petak protiv nepotizma na mirnoj šetnji koju je organizovala građanska inicijativa Park je naš. Popularno nazvani banjalučki „šetači“ smatraju da nepotizam prožima sve strukture u gradu, entitetu i državi.

"Nepotizam je odavno jedan od zaštitnih znakova SNSD-a. Mladi obrazovani ljudi napuštaju Banjaluku, jer u sopstvenom gradu nemaju šansu da se zaposle. Za njih su sva vrata zaključana. Jedan od ključnih razloga je taj što su brojna radna mjesta zaposjela djeca funkcionera, što na tenderima poslove dobijaju njihovi kumovi, što rodbina ima privilegije dobijanja milionskih kredita IRB-a", navodi se u pozivu na proteste koji je inicijativa uputila građanima.

Okupljanje je počelo oko 18 sati, nakon čega su se „šetači“ uputili kroz centar Banjaluke. Cijelo vrijeme pratilo ih je jako policijsko obezbjeđenje.

Demonstranti su skandirali „grad je naš!“ a dok su prolazili pored prostorija gradskog odbora SNSD-a, šetači su uzvikivali „lopovi, lopovi!“.

Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac
........................................................
​​Šetnja se završila u dvorištu osnovne škole Vuk Karadžić gdje je koji dan ranije vladajući SNSD održao predizborni skup, ugrozivši đacima zadnje časove nastave i izazvavši revolt roditelja.

Šetači su s tog mjesta uputili poruku da je grad njihov, a ne vladajućih struktura koje su ogrezle u kriminalu, korupciji i nepotizmu.

„Izlazim na proteste već dugo, tema ne nedostaje. Danas, konkretno protiv nepotizma. On je sveprisutan, na svim nivoima i u svim strukturama. I lično sam svjedočila takvim primjerima. Mislim da je svako to doživio“, rekla je Lidija Dodeva Ristić, jedna od učesnica protesta.

Kumovske i rođačke veze

Vesna iz Banjaluke kaže da je cilj protesta promjena vladajuće strukture, a da je nepotizam tema konkretno te šetnje.

„Ali nećemo stati na nepotizmu već idemo dalje s šetnjama i nadamo se da ćemo doprijeti prvo bar do građana, pa tek onda da ćemo uspjeti izgurati neki svoj stav, a to je promjena vladajućeg sistema i strukture.“

Šetači su komentarisali i indiferentnost velikog broja građana prema korupciji i nepotizmu.
Protest u Banjaluci, 21. septembar 2012. Foto: Maja Bjelajac
​​..............................................
„Građani su to nekako uzeli zdravo za gotovo. Valjda živimo u društvu gdje su kumovi  i rođaci prvi koji dolaze do radnih mjesta, tako da su se građani uspavali, više ne vjeruju u taj pravni sistem koji, iskreno, jeste zakazao“, kaže Banjalučanka Vesna.

Motiv Branislava Račića za proteste je da bude s ljudima kako bi skupa pokazali „da ima ljudi koji se ne slažu sa sadašnjim načinom rada – da se zapošljava rođački, kadrovski, a ne na osnovu kvaliteta i potrebe da neka mjesta dođu najbolji ljudi i da rade najbolje za svoj grad i svoju državu“.

„Bez toga, ovo društvo nema napretka i šanse i sve je onda uzaludno ako kvalitet ne bude na onom mjestu na kojem je potreban“, zaključuje Račić.

U pozivu na proteste građanske inicijative "Park je naš" navodi se da šetačice i šetači žele jednake šanse za sve, prema sposobnostima i kvalifikacijama.

„Na tom putu godinama nam stoji SNSD koji je svoju vlast osigurao raznim kumovskim dilovima, vezama, namještenim tenderima, nepotizmom", ističe se u saopštenju.

Iz građanske inicijative podsjećaju da će se šetnje nastaviti do kraja kampanje te da se mogu učekivati sve masovniji protesti kako se budu bližili izbori. Šetači su takođe poručili da ne podržavaju ni jednu političku partiju, ali oštro osuđuju svaku koja propagira koruptivini sitem.

 

22.09.2012.

NEPOTIZAM U BiH: SA TATOM NA FUNKCIJI DO BLISTAVE KARIJERE

Nepotizam u BiH: Sa tatom na funkciji do blistave karijere

ilustracija

..............................

U današnjoj Bosni i Hercegovini ne postoji sfera društva u kojoj nepotizam nije duboko ukorijenjen. Javne institucije su bastioni zapošljavanja rodbine, kumova i prijatelja. Analitičari se slažu da, zahvaljujući neprocesuiranju ovog vida korupcije, nepotizam i za građane postaje gotovo uobičajena pojava.

Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, je šefica kabineta Željke Cvijanović, ministrice za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u tom entitetu. Sin ministra finansija Bosne i Hercegovine Nikole Špirića, Aleksandar, na mjestu je prvog sekretara bh. ambasade u Beogradu. Dejan Majkić, sin zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Dušanke Majkić je pomoćnik direktora Poreske uprave RS. I tako u nedogled.

Dok stotine građana u BiH svakim danom ostaje bez posla, za djecu funkcionera sjajna budućnost je zagarantovana. Barem dok je roditelja na položaju. U Helsinškom odboru RS kažu da je bezbroj pritužbi građana na ovu vrstu zloupotreba položaja i ovlaštenja.

„Primjeri su zaista bezbrojni i bezočni. Ono što nas najviše može razočarati - dakle ne samo oni koji zloupotrebljavaju vlast i u institucijima u kojima rade zapošljavaju svoje sinove, kćeri, supruge, najbližu rodbinu - je možda čak i preovlađujući stav u bh. javnosti - ako ona uopšte postoji - da je to zapravo nešto skoro normalno. I vrlo često kada o tome govorimo na nekim konferencijama ili u susretima sa građanima čujemo pitanje:’A zar to ne biste i vi tako uradili?’“ navodi izvršni direktor Helsinškog odbora RS Branko Todorović.

I novinar Oslobođenja Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta.

„Imamo primjer da kćerka Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kćerka Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića“, navodi Terzić.

Nemoguća misija

U prvoj polovini ove godine, u Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije (ALAC, pri organizaciji Transparency International BiH) primiljeno je 112 građanskih prijava na rad državnih organa. Najviše ih se odnosilo na nepravilnosti i zloupotrebe pri zapošljavanju, neregularno sprovedene konkurse za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.
Sjedište Vlade RS
​​........................................
„Imali smo slučajeve gdje su premijeri zapošljavali članove svoje porodice na jako odgovorne pozicije, da gotovo svaki ministar koji dođe na vlast dovede pola svoje porodice da radi u određenom ministarstvu. Kod nas je to, nažalost, postalo nešto što je normalno i nešto što već svi očekuju da se mora desiti kada neko dođe na određenu poziciju“, kaže portparolka Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.

Univerziteti u Bosni i Hercegovini smatraju se leglom nepotizma. Banjalučki studenti su još proljetos tražili da se poduzmu oštre mjere na suzbijanju te pojave. Oni su naveli da pet od devet izabranih asistenata na univerzitetu nisu imali protivkandidate na konkursu, a svi su djeca poznatih profesora.

Čest je slučaj da se na konkurs prijavi i samo jedan kandidat, po pravilu sin ili ćerka uticajne osobe. Studenti su, među brojnim primjerima slučajeva koji nisu imali protukandidate, naveli i slučajeve sina bivšeg predsjednika Vlade RS Dragana Mikerevića i sina bivšeg rektora Banjalučkog univerziteta Dragoljuba Mirjanića. Ali jedan on najočitijih primjera napotizma otkrila je upravo Unija studenata sa Banjalučkog univerziteta.

„Eklatantan primjer onoga o čemu smo mi govorili, a rekli su da nemamo dokaze, bio je sad ovaj konkurs u Srednjškolskom domu, gdje direktor tog doma od prijavljenih 35 ljudi na konkursu zaposli svoju suprugu s obrazloženjem da je ona ipak najbolji kandidat“, navodi predsjednik Unije Nikola Dronjak.

Ipak, nepotizmu u Bosni i Hercegovini najvoše pogoduje ravnodušnost građana. Novinar Almir Terzić kaže da se povremeno neko usudi iznijeti u javnost takve slučajeve utopistički vjerujući u rad nadležnih institucija.

„Zaboravljaju, međutim, da je to u BiH nemoguća misija“, ističe Terzić.

 

22.09.2012.

PLAČ U KUĆI SRPSKIH PISACA

O novom obliku dijaloga s Borislavom Pekićem

Plač u kući srpskih pisaca

 
Photo: glassrbije.org

Da je kojim slučajem Pekić razmišljao kao Aleksandar Jerkov, i da nije toliko puta direktno bio izložen hapšenju i pendrecima, čak i pod stare dane (dok je Jerkov vodio lepe razgovore o literaturi na Filološkom fakultetu), danas ne bi bilo ni toliko demokratije u Srbiji koliko je ima. A ima je zbilja malo. Takođe, treba podsetiti i na to kako je Borislav Pekić prošao na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji kada se suočio sa Vojislavom Šešeljem. Ni tada njegovo veliko književno delo nije pomoglo da se milioni nepismenih glasača opredele za neku višu vrednost, već su zaokružili ime glavnog podržavaoca Miloševićevog režima

Photo: polipfestival.files.wordpress.com
Uoči Međunarodnog dana pismenosti, kada je Unesko objavio rezultate istraživanja prema kojima je u Srbiji 1,32 miliona ljudi nepismeno, u zgradi Udruženja književnika Srbije održan je razgovor na temu “Pekić, naš sagovornik” u kome su učestvovali Mirjana Mitrović, Igor Perišić i Aleksandar Jerkov. Ova bi tribina prošla uobičajeno, kao i većina dosadnih i neposećenih književnih tribina u Beogradu, da Aleksandar Jerkov nije izgovorio svoj lament nad propašću velike srpske književnosti, koji je kao melem na ranu došao medijima, koji sa njim dele svest o ugroženosti srpskog nacionalnog bića. Do ovog stepena svesti o ugroženosti “srpskog simboličkog kapitala” Jerkov je došao na osnovu slabe posećenosti ovog događaja, na kome je u publici izbrojao tek dvanaestak ljudi. Kao što red nalaže, u takvim trenucima se poseže za krupnim rečima, čime se problem prenosi sa koncepcije samog kulturnog programa na odnos javnosti, a pre svega književnog esnafa prema piscu Borislavu Pekiću, čije je delo trebalo da bude predmet ovog dijaloga.

 

Sećam se kada je u Narodnoj biblioteci Srbije, pred upola manje publike u julu 2005, vanserijsko predavanje o Pekiću održala dr Jasmina Lukić, koja o Pekiću, za razliku od Aleksandra Jerkova, zaista ima šta da kaže. Niko od toga nije pravio dramu niti je naricao nad ugroženošću srpske književnosti i kulture. Slično je prošao i ciklus predavanja o “Grobnici za Borisa Davidoviča” Danila Kiša, te ciklusi “Kako čitati” i “Šta čini dobru knjigu”, u okviru kojih su predavanja držali najrenomiraniji pisci iz zemlje i regiona.

Odgovor na ovo pitanje trebalo bi potražiti najpre u institucijama obrazovanja iz kojih dolazi i Aleksandar Jerkov, koji pritom ne vidi svoju odgovornost za takvu pustoš, već je prenosi na metafizički nivo opšte ugroženosti srpske nacije.

Književnost s (ne)ljudskim likom
Verujem da će se većina kulturnih poslenika lako identifikovati sa Jerkovljevim lamentom, jer ne postoji efikasniji način da se izuzmu iz preispitivanja sopstvene odgovornosti dok isto to zahtevaju od nekog Drugog. U ovom slučaju, paradoksalno, krivi su “srpski pisci, ugroženi i poniženi, uvređeni, povučeni u sebe”, koji “šizofreno glumeći da se ništa nije dogodilo… prestaju da veruju u vrednost i počinju da se svrstavaju na stranu nevrednosti”.

Uistinu, oni su krivi, hteo bi da kaže prof. Jerkov, zbog toga što nisu došli da čuju šta on, Mirjana Mitrović i Perišić imaju da kažu o Pekiću. No ako je ovo što smo čuli od prof. Jerkova to što je imao da kaže o Pekićevom delu, a što su mediji brže-bolje preneli na sve strane, onda je i tih dvanaestoro ljudi samo gubilo vreme u sali UKS-a, koja svojom atmosferom podseća na nemila vremena, kada je “kuća srpskih pisaca” bila omiljeno svratište ratnih zločinaca i njihovih simpatizera. No dobro, koga je sada briga za memorandumske godine UKS-a i neuspeh demokratske transformacije tog mesta nakon pada Slobodana Miloševića, kada se danas ponovo restaurira čitava simbolička hijerarhija vrednosti koja je u istoj toj kući, baš kao i u pseudo-Legijinom romanu “Gvozdeni rov”, pronalazila generator ideja rata, zavera, progona, etničkog čišćenja i naposletku genocida. Međutim, Jerkovljev govor u toj kući pisaca danas nema samo smisao lamentacije jednog već ostarelog profesora propalog Univerziteta, već predstavlja i diskurs oživljavanja (ne tako) starih ideja, ideja protiv kojih se sâm Pekić borio, uloživši svoj život i delo u proces demokratizacije jednog totalitarnog sistema koji je pred kraj njegovog života ušao u fazu svoje fatalne transformacije. Taj proces demokratizacije Jerkov naziva “parademokratizacijom Jugoslavije i Srbije”, pravdajući svoj gnev borbom za očuvanje “lika velike srpske književnosti”.

Volim mrtve pisce, tako su tihi: Aleksandar Jerkov, branitelj
Photo: 4.bp.blogspot.com
Da je kojim slučajem Pekić razmišljao kao Aleksandar Jerkov, i da nije toliko puta direktno bio izložen hapšenju i pendrecima, čak i pod stare dane (dok je Jerkov vodio lepe razgovore o literaturi na Filološkom fakultetu), danas ne bi bilo ni toliko demokratije u Srbiji koliko je ima. A ima je zbilja malo. Takođe, treba podsetiti i na to kako je Borislav Pekić prošao na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji kada se suočio sa Vojislavom Šešeljem. Ni tada njegovo veliko književno delo nije pomoglo da se milioni nepismenih glasača opredele za neku višu vrednost, već su zaokružili ime glavnog podržavaoca Miloševićevog režima.

 

Profesor u školi smrti
Kada nema velike književnosti, nema ni književnika”, lamentira u svom stilu prof. Jerkov, “ostaju samo pisci kojima nije stalo ni do sebe pa im onda nije stalo ni do drugih.” Dakle, kada nestanu književnici, ostaju samo pisci. Zaista, šta s njima čovek može da radi osim da im poruči ono što im je profesor Jerkov poručio: Bežite mi sa očiju! U svemu tome, on vidi samo učinak “volje za umiranjem koja u ovom narodu postoji hiljadu i kusur godina”. Na kraju on zaključuje: “Ta škola smrti je naše duhovno zaveštanje.” (Zaboravlja da se ta volja za umiranjem trenira upravo u školi gde on predaje.)

Gde li su nestali oni lepi dani “velike srpske književnosti” kada se u zgradi UKS-a saborovalo po ceo dan u vreme NATO kampanje 1999. Bile su to poprilične masovke, koje prof. Jerkov sigurno pamti. Ako ih je slučajno zaboravio, može prelistati glasilo UKS-a – “Književne novine”, koje su sve pedantno zabeležile. O tome bi se disertacija mogla napisati (ne znam samo gde bi se mogla odbraniti – kod prof. Jerkova sigurno ne). Iste te novine i UKS (majka firma Srpskog književnog društva) brižljivo su pratili i antimiloševićevske demonstracije u Beogradu, bojeći se da se nešto ne desi njihovom omiljenom vođi. Nisam nikada primetio da je neko od njih imao problem s činjenicom da je pisac i kolega Borislav Pekić bio na drugoj strani, pri čemu je dobio udarac u nogu i glavu. Naprotiv, čekali su da on umre pa da se onda bace na njegovo delo kao lešinari, negirajući sve kod Pekića osim njegovih knjiga proze, koju tumače onako kako im se prohte. (Na sreću, to rade vrlo retko.) Uprkos svemu, Pekić je bio i ostao pisac pismene manjine. Unesko kaže da u Srbiji ima 6,5 posto stanovnika sa visokim obrazovanjem. Ukoliko bi se od tog postotka oduzeo broj onih sa kupljenom diplomom, te svih onih koji su se obrazovali na privatnim univerzitetima pod patronatom aktuelnog ministra obrazovanja Žarka Obradovića, ispostavilo bi se da je u Srbiji broj visoko obrazovanih ljudi ispod tri posto.

To je realnost. Kao i to da se književnošću ne mogu braniti granice Velike Srbije, niti srpskog duhovnog prostora, nad kojim prof. Jerkov sve češće lamentira. Ona nije gradivna jedinica nacije. “Književnošću se svet ne gradi, u najboljem slučaju on se njome razlaže i ispituje”, zapisao je Pekić davne 1968. godine, kada su takođe pljuštale batine.

 

22.09.2012.

DANILO KIŠ: NE BUDI DVOSTRUKA LUDA

Ne budi dvorska luda

Saveti mladom piscu

 
Photo: malosutra.org

Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj! Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole. Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih. Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program. Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.

Drži se podalje od prinčeva.

Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.

Veruj da si moćniji od generala, ali se ne meri s njima.

Ne veruj da si slabiji od generala, ali se ne meri s njima.

Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.

Budi jednako gord prema prinčevima i prema gomili.

Imaj čistu savest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.

Prokletstvo tvog izbora nemoj brkati sa klasnom opresijom.

Ne budi opsednut istorijskom hitnjom i ne veruj u metaforu o vozovima istorije.

Ne uskači, dakle, u "vozove istorije", jer je to samo glupava metafora.

Imaj uvek na umu misao: "Ko pogodi cilj, sve promaši."

Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista; ne piši uopšte reportaže, ti nisi novinar.

Ne veruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim okom.

Ne posećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.

Ne bavi se ekonomijom, sociologijom, psihoanalizom.

Ne sledi istočnjačke filozofije, zen-budizam itd; ti imaš pametnija posla.

Budi svestan činjenice da je fantazija sestra laži, i stoga opasna.

Ne udružuj se ni sa kim: pisac je sam.

Ne veruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svetova.

Ne veruj prorocima, jer ti si prorok.

Photo: Stock
Ne budi prorok, jer tvoje je oružje sumnja.

 

Imaj mirnu savest: prinčevi te se ne tiču, jer ti si princ.

Imaj mirnu savest: rudari te se ne tiču, jer ti si rudar.

Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvek: to je treset.

Ne piši po narudžbini dana.

Ne kladi se na trenutak, jer ćeš se kajati.

Ne kladi se ni na večnost, jer ćeš se kajati.

Budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer samo su budale zadovoljne.

Ne budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer ti si izabranik.

Ne traži moralno opravdanje za one koji su izdali.

Čuvaj se "užasavajuće doslednosti".

Čuvaj se lažnih analogija.

Poveruj onima koji skupo plaćaju svoju nedoslednost.

Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju.

Ne zastupaj relativizam svih vrednosti: hijerarhija vrednosti postoji.

Nagrade koje ti dodeljuju prinčevi primaj s ravnodušnošću, ali ništa ne čini da ih zaslužiš.

Veruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.

Photo: www.6yka.com
Veruj da je jezik na kojem pišeš najgori od svih, mada ga ne bi zamenio ni za jedan drugi.

 

"Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih". (Otkrivenje Jov., 3,16)

Ne budi servilan, jer će te prinčevi uzeti za vratara.

Ne budi naduven, jer ćeš ličiti na vratare prinčeva.

Nemoj dozvoliti da te uvere da je tvoje pisanje društveno nekorisno.

Nemoj misliti da je tvoje pisanje "društveno koristan posao".

Nemoj misliti da si i ti sam koristan član društva.

Nemoj dozvoliti da te uvere da si stoga društveni parazit.

Veruj da tvoj sonet vredi više od govora političara i prinčeva.

Znaj da tvoj sonet ne znači ništa spram retorike političara i prinčeva.

Imaj o svemu svoje mišljenje.

Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.

Tebe reči najmanje koštaju.

Tvoje su reči najdragocenije.

Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj!

Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole.

Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.

Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program.

Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta.

Upoznaj misao drugih, zatim je odbaci.

Ne stvaraj politički program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraš iz magme i haosa sveta.

Čuvaj se onih koji ti nude konačna rešenja.

Ne budi pisac manjina.

Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se.

Ne piši za "prosečnog čitaoca": svi su čitaoci prosečni.

Ne piši za elitu, elita ne postoji; elita si ti.

Photo: www.6yka.com
Ne misli o smrti, i ne zaboravljaj da si smrtan.

 

Ne veruj u besmrtnost pisca, to su profesorske gluposti.

Ne budi tragično ozbiljan, jer to je komično.

Ne budi komedijant, jer su boljari navikli da ih zabavljaju.

Ne budi dvorska luda.

Ne misli da su pisci "savest čovečanstva": video si već toliko gadova.

Ne daj da te uvere da si niko i ništa: video si već da se boljari boje pesnika.

Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne nagovaraj nikog da gine.

Ne budi kukavica, i preziri kukavice.

Ne zaboravi da herojstvo zahteva veliku cenu.

Ne piši za praznike i jubileje.

Ne piši pohvalnice, jer ćeš se kajati.

Ne piši posmrtno slovo narodnim velikanima, jer ćeš se kajati.

Ako ne možeš reći istinu – ćuti.

Čuvaj se poluistina.

Kad je opšte slavlje, nema razloga da i ti uzimaš učešća.

Ne čini usluge prinčevima i boljarima.

Ne traži usluge od prinčeva i boljara.

Ne budi tolerantan iz učtivosti.

Ne isteruj pravdu na konac: "s budalom se ne prepiri".

Nemoj dozvoliti da te uvere da smo svi jednako u pravu, i da se o ukusima ne vredi raspravljati.

"Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu." (Poper)

"Dozvoliti da drugi ima pravo ne štiti nas od jedne druge opasnosti: da poverujemo da možda svi imaju pravo." (Idem)

Nemoj raspravljati sa ignorantima o stvarima koje prvi put od tebe čuju.

Nemoj da imaš misiju.

Čuvaj se onih koji imaju misiju.

Ne veruj u "naučno mišljenje".

Ne veruj u intuiciju.

Photo: Stock
Čuvaj se cinizma, pa i sopstvenog.

 

Izbegavaj ideološka opšta mesta i citate.

Imaj hrabrosti da Aragonovu pesmu u slavu Gepeua nazoveš beščašćem.

Ne traži za to olakšavajuće okolnosti.

Ne dozvoli da te uvere da su u polemici Sartr-Kami obojica bili u pravu.

Ne veruj u automatsko pisanje i "svesnu nejasnost" – ti težiš za jasnošću.

Odbacuj književne škole koje ti nameću.

Na pomen "socijalističkog realizma" napuštaš svaki dalji razgovor.

Na temu "angažovana književnost" ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.

Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santéom, pošalješ da se prošeta.

Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.

Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.

Segui il carro e lascia dir le genti. (Dante)

*Pročitano na međunarodnom skupu "Pisac i vlast", održanom u proleće 1984, u Atini

 

22.09.2012.

RATKO MLADIĆ I NjEGOVE STILSKE FORMACIJE

Ratko Mladić i njegove stilske formacije

Udruženi pesnički poduhvat

PHOTO: Stock

"Smrt literature u republikama nastalim na krhotinama Jugoslavije ne znači da se književnost na tom mestu više nikada neće pojaviti. Postoji mogućnost da se ona rekonstituiše, i to kroz direktnu i bespoštednu kritiku sopstvenog destruktivnog delovanja, odnosno kroz otvoren diskurs o tome kako je samu sebe uništila. Jedini metod proučavanja književnosti na ovim prostorima je onaj koji bespoštedno govori o njenoj instrumentalizaciji i samouništenju kroz uništenje državne institucije u kojoj je ona postojala." (Branislav Jakovljević: Koja, ne čija književnost, Sarajevske sveske br. 35-36)

tamo gde su srpske reči

tamo su srpske pesme

sve reči treba da žive

u jednoj poemi


velikoj poeziji

potreban je veliki prostor

granice srpske poezije

protežu se na liniji

zverinjak-bezakonje-hajdučija-ćeranija

od vremena zla do vremena zmija


prostor pesme prvo treba očistiti od tuđica

tuđice kvare pesnički poredak

ugrožavaju naša goloruka slovesa

našu verbalnu nejač

ne uklapaju se u poetiku krvi i tla

zagađuju duhovni prostor

tuđice su zaposele

sva ključna mesta u poeziji

terorišu i eksploatišu

nevine srpske reči

tuđice su strana tela

u jeziku najstarijem

zli jezici poturaju klipove

u stihove našeg napretka

Photo: tylerbell.net

neophodna je opšta mobilizacija reči

koje se organizuju u stihove

po sistemu crnih trojki

stihovi se udružuju u strofe

i redovno postrojavaju

refleksivna lirika osmišljava

poetski projekat čišćenja

eks katedra

združena operativna komanda

sprovodi pesničke zamisli u delo

strofa za specijalne operacije

postavlja nagazne rime

između redova


smotru uniformisanih pesničkih rodova

redovno vrši otac lirske nacije

ili neki drugi arhaizam iz akademije


iz poezije proterati sve tuđice

u najhitnijem sroku

njihove kuće opljačkati pa spaliti

pokupiti sve vrednije pesničke slike

i deponovati ih u nacionalni muzej


otvoriti logore za nepodobne reči

premlaćivati ih metaforičnim pendrekom

koji bukvalno lomi kosti

uterivati im asonancu u kosti

čupati im maternji jezik

dok se ne oglase onomatopejom

urlikom ranjene zveri

reči ženskog roda silovati

poetskom kiticom

u desetercu

u njih posaditi srpsko seme

tako se pesnički jezik podmlađuje

tvorbom novih reči

Photo: fc05.deviantart.net

turcizme nastanjene u urbanoj poeziji

treba granatirati

dok se ne raspadnu na slova

na krhotine grafema

dok od njih ne ostanu

ni znaci interpunkcije

pogotovo pretvorni zarez

koji nas podseća na polumesec


veliki pesnik ratko mladić

i njegove stilske formacije

streljali su 8000 stranih reči

za samo nekoliko dana

to je remek delo

etnički čiste književnosti

nož žica rečenica


neke reči su vrednije od drugih

kosovo je najskuplja srpska reč

albanac je najjeftinija srpska reč

kroz neke reči teče prljava krv

koju treba pustiti na slobodu

neka se sliva po marginama

neka lipti u širokim mlazevima

papir trpi sve

Photo: Metaklinika

dok traje rat

poeziju će svi pisati

nožem i puškom, tenkom i haubicom

a kad zaokružimo pesničku teritoriju

i stvorimo državu kojom će vladati

kralj pesnika

krenućemo u obračun

sa unutrašnjim neprijateljima

reči-izdajice, reči-beskućnice

reči odštampane sumnjivom bojom

rečenice izvučene iz konteksta

pesme koje pozivaju na pobunu

protiv pesničkog poretka

žanrovski hibridi

iz mešovitih brakova

neka bude borba neprestana

sveta srpska zemlja je tlo

natopljeno poezijom

 

21.09.2012.

RATNE ODŠTETE: PRESEDAN U BEOGRADSKOM SUDSTVU

Ratne odštete

Presedan u beogradskom sudstvu

 
Photo: Stock

Beogradski prizivni sud donio je presudu u korist Ivice Bačića, koji je tužio srpsku vojsku zbog automobila koji mu je 1991. godine oduzet u Kninu, čime se otvara put za traženje odšteta

Nakon punih deset godina sudovanja, beogradski prizivni sud donio je konačnu i pravomoćnu presudu u korist Splićanina Ivice Bačića,  umirovljenog časnika Hrvatske vojske koji je tužio Vojsku Srbije zbog  automobila koji mu je u listopadu 1991. godine oduzet u Kninu. Od  odštete koja mu je dodijeljena (oko 22 tisuće eura) puno je važniji  podatak da se radi o presedanu koji otvara prostor za podizanje brojnih  tužbi građana Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova protiv Srbije i  njezine vojske.

U posljednjoj Bačićevoj presudi, naime, sud je  izričito naglasio da su organi bivše Jugoslavenske narodne armije  "pravni prethodnici tužene Vojske Srbije", što znači da današnja vojska  Srbije snosi pravnu odgovornost za sva nedjela JNA.

Bačić je prvu  pravomoćnu presudu ishodio još krajem 2010. godine, no do danas su  trajala sporenja oko visine odštete. "Sada možemo kazati da je stvar  službeno i konačno završena, izjavio je za tportal.

Njegov automobil Renault 19 oduzet mu je kada je, prevozeći ozlijeđenog susjeda iz Miljevaca u  bolnicu, greškom zalutao među tenkove JNA. Vojnici su ga zarobili i  držali preko mjesec dana pod optužbom da je "dezerter i ustaški špijun",  a ključnom za cijeli slučaj pokazala se potvrda za oduzeti automobil  koju mu je izdao "ovlašćeni starešina" Milorad Grubač.

Nakon  razmjene zarobljenika, Bačić se odlučuje na sudski postupak, koji  započinje tek 2002. godine, a Grubač je na sudu potvrdio autentičnost  dokumenta sa svojim potpisom.

Radi se o principu, ali i bitnom  presedanu koji će mnogima otvoriti put za traženje odštete budući da se  radi o pravoj presudi ovog tipa. Egzaktno je dokazana umiješanost  Beograda i JNA u agresiju na Hrvatsku. Zahvaljujem bivšem veleposlaniku  Hrvatske u Beogradu Tončiju Staničiću koji je bio od goleme pomoći  tijekom cijelog sudskog postupka", kazao je Bačić.

21.09.2012.

ZBOG DOPRINOSA MIRA U BiH I REGIJI: BAKIRU IZETBEGOVIĆU POČASNI DOKTORAT U TURSKOJ

Izetbegoviću počasni doktorat u Turskoj

imageBakir Izetbegović

...........................................

Predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću u ponedjeljak, 24. septembra, bit će dodijeljen počasni doktorat Suleyman Sah Univerziteta iz Istanbula, saznaje agencija Anadolija. U obrazloženju Senata ovog poznatog univerziteta stoji kako se počasni ...

... doktorat predsjedavajućem Predsjedništva BiH dodjeljuje zbog "njegovog izuzetnog doprinosa miru i stabilnosti u Bosni i Hercegovini i regiji, kao i unapređenju odnosa između BiH i Turske“.

Na Suleyman Sah Univerzitetu bit će upriličena svečana ceremonija proglašenja Izetbegovića počasnim doktorom.

Najavljeno je kako će ceremoniji pristustvovati značajne ličnosti iz političkog i akademskog života Turske predvođene ministrom za Evropu Egemenom Bagisom.

Izetbegović će direktno iz Istanbula otputovati u New York kako bi učestvovao u radu jesenjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

(Vijesti.ba/Anadolija)

 

21.09.2012.

SUD BOSNE I HERCEGOVINE: U SRIJEDU, 26. SEPTEMBRA PRESUDA ZA GENOCID U SREBRENICI

Sud Bosne i Hercegovine
Sljedeće sedmice presuda za genocid u Srebrenici
..........
21.09.2012.
...........
Sljedeće sedmice presuda za genocid u Srebrenici

Sud BiH izreći će u srijedu, 26. septembra, presudu Draganu Neškoviću i Zoranu Iliću, bivšim pripadnicima Centra za obuku na Jahorini pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske (RS) optuženima za zločin protiv čovječnosti počinjen nad Srebreničanima.

Tužilaštvo BiH tereti Neškovića i Ilića da su 13. i 14. jula 1995. godine učestvovali u zarobljavanju muškaraca Bošnjaka koji su u grupama odvođeni u Zemljoradničku zadrugu u Kravici, gdje su ubijeni.

Prema optužnici, Ilić je pucao iz automatskog oružja u strijeljane zarobljenike, a Nešković je naredio dvojici pripadnika ove jedinice da ubiju dva zarobljena muškarca, što su oni i učinili. Ilić je optužen i da je 17. jula 1995. u mjestu Jelah ubio jednog zarobljenika.

Za četvrtak, 27. septembar, planirana je statusna konferencija pred početak suđenja Ostoji Stanišiću i Marku Miloševiću, optuženima za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.

Stanišić i Milošević optuženi su za zločine počinjene na brani u Petkovcima kod mjesta Đulići (opština Zvornik), gdje je u julu 1995. strijeljano oko 1.000 ranije zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice.

Suđenje Veselinu Vlahoviću Batku, optuženom za zločine počinjene u Sarajevu, bit će nastavljeno u srijedu, 26. septembra, kada će biti saslušani prvi svjedoci Odbrane. Suđenje će se nastaviti i u četvrtak.

U utorak, 25. septembra, zakazano je ročište, po zahtjevu Tužilaštva BiH, za produženje pritvora Predragu Milisavljeviću, Milošu Panteliću i Ljubomiru Tasiću, optuženima za zločine počinjene u Višegradu 1992. godine.

U ponedjeljak i petak, 24. i 28. septembra, saslušanjem svjedoka Tužilaštva BiH bit će nastavljeno suđenje Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Senadu Hakaloviću, Nedžadu Hodžiću, Zulfikaru Ališpagi i Nihadu Bojadžiću, šestorici bivših pripadnika Armije BiH (ABiH) koji su optuženi za zločin počinjen u selu Trusina kod Konjica 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 18 civila i četiri vojnika HVO-a.

Za četvrtak, 27. septembar, zakazano je suđenje Nihadu Bojadžiću, optuženom za premlaćivanje, seksualno zlostavljanje i silovanje zarobljenika hrvatske nacionalnosti u Muzeju “Bitka na Neretvi” u Jablanici.

Istog dana će biti nastavljeno suđenje Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu, optuženima za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. Maj” na području općine Hadžići.

Suđenje Miloradu Živkoviću i Dušku Tadiću, optuženima za zločine počinjene na području općine Čajniče, bit će nastavljeno u ponedjeljak, 24. septembra, a utorak, 25. septembra, bit će nastavljeno suđenje Fikretu Planinčiću, Rasimu Lišančiću, Seadu Menzilu i Mirsadu Vatraču, optuženima za zločin počinjen na području Kotor-Varoši.

U srijedu, 26. septembra, bit će nastavljeno suđenje Veselku i Ivi Ragužu, optuženima za zločin počinjen u Stocu i Čapljini, dok će u petak, 28. septembra, biti nastavljena suđenja Goranu Sariću, optuženom za zločin u Sarajevu počinjen 1992. godine, i Predragu Prošiću, optuženom za zločine počinjene u Sanskom Mostu.

U ponedjeljak će biti nastavljena obnovljena suđenja Zoranu Babiću, Miloradu Škrbiću, Dušanu Jankoviću i Željku Stojniću, koji su optuženi za zločin počinjen na Korićanskim stijenama.

 

21.09.2012.

BIVŠEM LOGORAŠU SAMIRU POJSKIĆU ISPLAĆENA ODŠTETA OD 200 KM PO DANU BORAVKA U ZATOČENIŠTVU, UZ KAMATE

Bivšem logorašu Samiru Pojskiću isplaćena odšteta

imageSamir Pojskić

.........................................

TRAVNIK - Federacija Bosne i Hercegovine isplatila je naknadu za nematerijalnu štetu nanesenu Samiru Pojskiću iz Zenice, za dane provedene u logoru Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na Kaoniku. Presudu kojom je prihvaćen odštetni zahtjev bivšeg logoraša donio je Općinski sud u Novom Travniku, a potom potvrdio Kantonalni sud u Travniku.

Za oko mjesec dana provedenih u logoru Kaonik u proljeće 1993. godine, isplaćeno je 200 KM po danu boravka u zatočeništvu, uz kamate.

Pojskić, koji je predsjednik Udruženja logoraša iz Zenice, kazao je da je ovo udruženje 2008. pokrenulo akciju animiranja članova da sudskim putem traže odštetu.

“Na sudovima je oko 150 tužbi članova Udruženja iz Zenice, a oko 800 tužbi logoraša s područja Zeničko-dobojskog kantona. Očekujemo da će ova presuda i isplata uticati na ubrazanje tih procesa”, rekao je Pojskić.

On je ocijenio da nijedan iznos nije adekvatan onome što su ljudi preživjeli, ali da jeste korak prema institucionalnom rješavanju pitanja logoraša, prenosi BIRN - Justice Report.

(Vijesti.ba/Fena)

 

21.09.2012.

ESKALACIJA NASILjA U PAKISTANU ZBOG FILMA O PROROKU MUHAMEDU

Eskalacija nasilja u Pakistanu zbog filma o proroku Muhamedu

Demonstranti bacaju suzavac na policiju u Peševaru

Demonstranti bacaju suzavac na policiju u Peševaru

........................................

Prosvjedi zbog kontroverznog filma  i karikatura o proroku Muhamedu u islamskom svijetu se ne smiruju. U pakistanskom Peševaru policija je pucala na demonstrante koji su spalili dva kina i trgovačku komoru. U pucnjavi je poginulo dvoje ljudi, među njima i kamerman lokalne televizije.

Pakistanske televizije objavljuju poruke američkog  predsjednika Baracka Obame  i državne tajnice Hillary Clinton  u kojima oni osuđuju kontroverzni film koji je izazvao val nasilja. Također se naglašava da američka vlada nema veze sa filmom „Nevinost muslimana“, da se radio o privatnoj produkciji, te se ističe kako ništa ne može opravdati nasilje.

Američka ambasada u Islamadu potrošila je oko 70 tisuća dolara kako bi se plaćene poruke emitirale na više televizijskih kanala. Riječ je o izjavama koje su ranije dali američki dužnosnici.  Do sada je u nasilnim demonstracijama u islamskom svijetu poginulo najmanje 19 ljudi.

Tenzije su dodatno narasle nakon što je u srijedu francuski satirički časopis objavio karikature proroka Muhameda.

Pakistanska vlada proglasila je nacionalni praznik Dan ljubavi za proroka  kako bi ljudi mogli mirno demonstrirati nakon molitve.

No, u Rawalpindiju su demonstranti bacali kamenje i palili policijske automobile.

Vlasti su blokirale glavne mobilne mreže u većim gradovima, kao što su Islamabad, Lahore i Karači strahujući od moguće upotrebe mobilnih telefona za detoniranje eksplozivnih naprava.

U Kualu Lumpuru tisuće ljudi je mirno prosvjedovala zbog kontroverznog filma, dok je malezijski premijer Najib Razak  istaknuo da je sada na svima veća odgovornost za međusobno poštovanje, toleranciju i razumjevanje.

Tuniska vlada danas je zabranila prosvjede plašeći se nasilja u kojima je prošli tjedan poginulo četvoro ljudi, a gotovo trideset ranjeno.

Francuska je danas zatvorila ambasade i diplomatske misije u  islamskom svijetu. Zatvorene su amasade u Jakarti, Kabulu, Teheranu.

Strane ambasade u jemenskom glavnom gradu Sani u petak su pod najvišim  stupnjom osiguranja.

 

21.09.2012.

SVJEDOK O UBIJANjU, MUČENjU, I PROTJERIVANjU MUSLIMANA IZ VLASENICE

Svjedok o ubijanju, mučenju i protjerivanju iz Vlasenice

Ibro Osmanović na suđenju Ratku Mladiću, 21. rujan 2012.

.....................................

Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću dovršen je iskaz Ibre Osmanovića koji je opisao zlostavljanje, ubijanje i protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti s područja Vlasenice, jedne od općina u kojima su zločini prema optužnici dosegnuli razmjere genocida 1992.godine.

Svjedok o genocidu u Vlasenici Ibro Osmanović opisao je kako je izgubio više od trideset članova obitelji tijekom rata nakon što je potkraj travnja 1992. godine općinu zauzela Jugoslavenska narodna armija (JNA).

To se događalo upravo u vrijeme dolaska optuženog Mladića na čelo JNA u Sarajevo, neposredno prije nego su njezine jedinice u Bosni i Hercegovini preimenovane u Vojsku Republike Srpske (VRS).

Osmanović je ubrzo uhićen zajedno s mnogim članovima obitelji i sproveden u logore Sušica i Batković koji su prema tužiteljstvu bili pod zapovjedništvom VRS-a. Nakon rata ostatke mlađeg brata Osmanović je pronašao na više različitih lokacija, dok za tijelom drugog brata još uvijek traga. Ostatke mlađe sestre, sahranio je tek u travnju ove godine.


„Prebirati kosti od onoga koji je tvoj... od iste majke... to je vrlo teško. Imala je 16 godina i zapaljena je. Od nje je ostalo samo 4 kosti. Samo 4 kosti. To je nešto o čemu je vrlo teško govoriti“, ispričao je kroz plač tijekom glavnog iskaza Osmanović.

Obrana je kod unakrsnog ispitivanja Osmanovića, kao i kod nekih prethodnih svjedoka, dosta vremena potrošila na pitanja o kontekstu događaja prije sukoba, na što su suci ponovno upozorili, naglasivši da to nije relevantno za osporavanje iskaza o specifičnim zločinima koje je svjedok opisao.

„Čini se da ne osporavate što se tamo događalo. I Vijeću još nije sasvim jasno hoće li to objasniti postupke u logoru, hoćete li opravdati njihove postupke? To vijeću nije jasno. Mi smo primijetili da je ispitivanje bilo sve o kontekstu, a ne o direktnim događajima“, naglasio je predsjedavajući sudac Alphonse Orie.

Nakon što je obrana pokušala naći nepravilnosti u svjedokovim iskazima, tijekom dodatnog ispitivanja od strane optužbe, Osmanović je opisao kako je Ejup Smajić prebijen do smrti u logoru Batković, kao i neki drugi zatočenici u Sušici koje je prethodno spomenuo,  poput Azila Zildžića i Durme Handžića.

Naime obrana je pak pokušala prikazati kako je spomenuti Smajić živ jer je dao izjavu o prebijanju i ubijanju u Batkoviću pa će suci naknadno utvrđivati – radi li se o istoj osobi.



Na tužiočevoj listi svjedoka za idući tjedan su bivši zapovjednik logističke baze JNA i Vojske Republike Srpske u Banja Luci Osman Selak, zaštićeni svjedok RM-145 te Sulejman Crnčalo, koji je pod pritiskom srpskih vlasti otišao sa Pala u posljednjem konvoju građana nesrpske nacionalnosti početkom srpnja 1992. godine.

 

21.09.2012.

TAKO TO RADI UEFA: LEVISKI ZBOG ARKANA I MLADIĆA KAŽNjENA SA 30.000 EURA

Tako to radi UEFA:  Levski zbog Arkana i Mladića kažnjen sa 30.000 eura

Piše: A. Beganović

 

21.09.2012.

Levski zbog Arkana i Mladića kažnjen sa 30.000 eura

Evropska fudbalska federacija (UEFA) kaznila je Levski sa 30.000 eura zbog rasističkog ponašanja navijača bugarskog kluba na utakmici Levski - Sarajevo.

Navijači bugarskog kluba na utakmici 2. pretkola Evropske lige između Levskog i Sarajeva vrijeđali su navijače bordo momčadi na nacionalnoj osnovi, te su uzvikivali parole kojima  se veličaju ratni zločinci Ratko Mladić i Željko Ražnatović - Arkan.

Pored toga navijači Levskog okačili su na  tribinama transparent u kojem se spominju pomenuti Mladić i Arkan, a za ovako njihovo divljačko ponašanje UEFA nije imala milosti.

Čelnici Levskog pozvali su svoje navijače da se u budućnosti ponašaju sportki.

"Pozivamo navijače da shvate kako će klub biti odgovoran za njihove ekstremističke akcije", između ostalog se navodi u saopštenju Levskog.

 

21.09.2012.

ČIST RAČUN, DUGA LjUBAV

Čist račun, duga ljubav
21.09.2012.

Vlastimir  Mijović                                                                                                              

..............................

Komšiluk je najpreči, ali zna i da prisjedne. Zbog međe, potočića ili rodne voćke, koja svojom krošnjom zahvata i tamo i ovamo, susjedi su se često hvatali za vratove i išli na sudove.

S ovom vrstom izazova BiH se sada suočava u svom razmeđavanju s Hrvatskom. Razgraničenje nikad nije precizirano, iako su još prije 12 godina Izetbegović i Tuđman potpisali odgovarajući sporazum. Njihovi nasljednici su, međutim, bili toliko lijeni da na taj račun nikad nisu stavili pečate duge ljubavi. A Evropska unija, kojoj se naše komšije bespovratno bliže, kroz svoja vrata ne da bez čistog državnog grunta.

Ono što se nije uradilo za 17 poratnih godina, sad će morati da se odradi za samo devet mjeseci. U tom roku treba pravično razdijeliti talase Une, plodne njive Posavine, primorski krajolik oko Neuma...

Na svu sreću, u poslu koji i mirne zavađa, imamo posrednika kojem se može vjerovati - Evropsku uniju. Njoj je jako stalo da se komšije razgraniče stiskom ruke, a ne s prijeteći podignutim prstom. Utoliko se i može očekivati da ovaj pipavi posao bude dovršen u dobrosusjedskom maniru, onako kako su prekjuče najavili Vesna Pusić i Zlatko Lagumdžija.

Mimo onoga na šta polažemo uvjerljivo pravo, mi ne trebamo ići. A i Hrvatska je, valjda, izvukla pouku iz svojih prethodnih sličnih sporova, posebno sa Slovenijom. U njima je, uprkos prevelikim apetitima, na kraju dobijala samo ono što joj odista i pripada.

 

21.09.2012.

POTVRĐENA OPTUŽNICA ZA RATNI ZLOČIN U VIŠEGRADU; OPTUŽENI: PREDRAG MILISAVLjEVIĆ, MILOŠ PANTELIĆ I LjUBOMIR TASIĆ

Optuženi Milisavljević, Pantelić i Tasić
Potvrđena optužnica za ratni zločin u Višegradu
.................
21.09.2012.
.................
Potvrđena optužnica za ratni zločin u Višegradu
Sud BiH potvrdio optužnicu
FOTO: Arhiva

.......................................

Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Predraga Milisavljevića, Miloša Pantelića i Ljubomira Tasića za ratni zločin počinjen u Višegradu 1992. godine, javila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN)

U optužnici je navedeno da su Predrag Milisavljević i Miloš Pantelić, bivši pripadnici rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Višegrad, te Ljubomir Tasić, nekadašnji pripadnik VRS, od aprila do kraja juna 1992. godine izvršili progon bošnjačkog stanovništva na području općine Višegrad.

Trojici optuženih na teret su stavljena ubistva, prisilno preseljenje stanovništva, zatvaranje i mučenje.

Tužilaštvo BiH je 13. septembra podiglo optužnicu.

Milisavljević se u pritvoru nalazi od juna 2012., a Pantelić i Tasić su uhapšeni početkom ovog mjeseca.

Optuženi bi se o krivici trebali izjasniti u narednom periodu.

 

21.09.2012.

UZOR ZA MLADE

Uzor za mlade

imageHarun Mlivo

..............................................

Dvadesettrogodišnji Bosanac Harun Mlivo iz Bugojna dobio je posao u jednoj od najpopularnijih kompanija na svijetu - najvećem internet pretraživaču Googleu. Mlivo je postao drugi državljanin Bosne i Hercegovine koji je zaposlen u kompaniji Google.

„Imao sam prvi intervju na engleskom jeziku. Pet dana poslije toga imao sam intervju na njemačkom. Nakon oba intervjua dobio sam pozitivne odgovore i onda sam išao u Poljsku, u njihov office, na dodatna 3-4 intervjua. Kada je sve to dobro prošlo, morao sam odraditi još neke online testove osobnosti. Kompletan proces se završio nakon što su svi moji odgovori poslani u dvije komisije, jednu u SAD-u i druga u Britaniji. Obje komisije su odobrile moje zapošljavanje“, kazao je Mlivo za agenciju Anadolija.

Ovaj uspješni mladi Bosanac presretan je što je postao uposlenik jedne od najvećih svjetskih kompanija, koja ostvaruje godišnji promet od 12 milijardi dolara i koja svaki dan uvodi nove proizvode. Radit će u Odjelu online xafsinga Googlea. Ima vrlo ambiciozne ciljeve, a planira se vratiti u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. 
 
Mladim ljudima u BiH, Harun Mlivo je poručio da se obrazuju i da se nikad ne predaju, a roditeljima da djeci ne kupuju automobile nego da taj novac ulože u njihovo školovanje, jer će im tako najbolje pomoći.

(Vijesti.ba)

 

21.09.2012.

U BiH SE RJEŠAVA PROBLEM IDENTITETA, A EKONOMIJOM SE NIKO NE BAVI

U BiH se još uvijek rješava problem identiteta, a ekonomijom se niko ne bavi

imageEkonomska kretanja

...........................................

Slovenija je od zemalja bivše Jugoslavije u najboljem ekonomskom položaju, dok građani BiH žive najlošije, ocjenjuju stručnjaci iz regiona.

Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić kaže da su Slovenci u  najboljem položaju, članovi su EU i dosta ispred svih ostalih republika  bivše SFRJ, koje su ekonomski gotovo izjednačene.

"BiH ima veliku nezaposlenost od 28 odsto i samo je još Makedonija po  tom pitanju na približnom nivou", rekao je Kozarić, dodavši da BiH ima  problem i sa budžetskim deficitom.

On je naveo da Srbija "muku muči" sa malom kreditnom aktivnošću,  napomenuvši da su strane direktne investicije u padu u svim bivšim  republikama.

Kozarić smatra da je zato neophodna veća saradnja i zajednički nastup  na tržištima poput Libije, Iraka i zemalja bivšeg SSSR-a, te ističe da  zemlje bivše SFRJ mogu da sarađuju i u oblastima poljoprivrede,  energetike, infrastrukture i turizma.

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić rekao je da su  Slovenci uspjeli da tranziciju provedu iz regionalne u nacionalnu, za  razliku od Hrvatske i Srbije.

On smatra da su srpska i hrvatska privreda urušene nakon ratnih događanja.

"Strani investitori, koji dolaze u Srbiju i Hrvatsku, ništa ne grade,  samo kupuju ono što već postoji", rekao je Jurčić za beogradski  "Press".

On je dodao da je BiH specifičan slučaj, jer se u zemlji još rješava problem identiteta, a ekonomijom se niko ne bavi.

Zamjenik predsjednika Fiskalnog savjeta Slovenije Risto Ovin kaže da  su događaji iz prošlosti izuzetno uticali na poziciju u kojoj se sada  nalaze privrede bivših republika.

(Srna)

 

21.09.2012.

HAG ĆE UTVRDITI DA JE OSIM SRBIJE I HRVATSKA BILA AGRESOR U BOSNI I HERCEGOVINI

Hag će utvrditi da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini

imageAnto Nobilo

..............................................

Poznati hrvatski advokat i jedan od najpoznatijih pravnika s prostora Balkana uopće Anto Nobilo smatra da će presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojno-političkog vrha takozvane Herceg-Bosne, a koja bi, prema najavama iz Haškog tribunala, trebala biti donesena uskoro, biti "suštinski neugodna za Hrvatsku".

Ne želeći uoči izricanja presude komentirati kakva bi eventualno  mogla biti individualna kaznena odgovornost Prlića i ostalih,  advokat  bivšeg zapovjednika Operativne zone središnja Bosna Tihomira Blaškića u  razgovoru za agenciju Anadolija (AA) komentira moguće implikacije  presude na državu Hrvatsku. Pogotovo što presuda dolazi uoči ulaska  Hrvatske u Evropsku uniju (EU) 1. jula iduće godine.

"Prema onome što sam ja pratio i u ranijim suđenjima, a to je sve  kontinuitet događaja, zasigurno će ispasti da je Hrvatska intervenirala u  Bosni i Hercegovini i da se faktički tamo desio međunarodni oružani  sukob u kojem je jedna od zaraćenih strana bila i Hrvatska. To je  neobično neugodno za Hrvatsku. Ja znam da će se sve to izignorirati, ali  takva definicija se može i drugačije i grublje reći, a to je da je  Hrvatska bila agresor u BiH", kazao je Nobilo za AA.

Tu, kako ističe, čak nije ni najvažnije da li su hrvatske trupe bile u  BiH ili nisu, odnosno da li su bile temeljem Sporazuma  Izetbegović-Tuđman, dakle, uz suglasnost sa Sarajevom, već je bitno  kakvu je ulogu imala takozvana Herceg-Bosna.

"Oni su u svojim analizama došli do toga da je cijela tvorevina  Herceg-Bosna bila stvorena i financirana od strane Hrvatske, te da je  postojala apsolutna operativna kontrola hrvatskih vlasti nad vlastima te  paradržave Herceg-Bosne. Herceg-Bosna je djelovala u ime i za račun  hrvatskih interesa u BiH, dakle, kao agent Hrvatske. Iz toga oni izvlače  zaključak da je Hrvatska  bila u međunarodnom oružanom sukobu sa vladom  u Sarajevu", pojašnjava Nobilo.

Nadalje, tvrdi da bi posljedica po samu Republiku Hrvatsku moralo biti.

"Kada u jednoj pristojnoj državi stavite na stol presudu koja će biti  argumentirana, a ja sam još daleko ranije vidio te argumente i dokaze o  umiješanosti Hrvatske, to bi moralo izazvati neku reakciju. Moralo bi  izazvati i politički potres. Povijest ne možemo vratiti, ali morali  bismo imati jedan jasan stav sadašnje hrvatske države, njene vlasti pa i  javnosti u širem smislu prema događajima iz ranih 90-tih. Bojim se da  će to izostati, a to nije civilizacijski. To je ono što se ne bi smjelo  desiti kada se ta presuda donese. Dakle, ne bi smjelo izostati jasno  političko pozicioniranje Hrvatske prema tim događajima. A onda i prema  Tuđmanu. Jer, kako vrijeme ide, ovdje je Tuđman sve popularniji.  Zaboravljaju se grijesi, a ostaje da je bio na čelu stvaranja Hrvatske",  smatra Nobilo.

Međutim, naglašava da današnja Hrvatska nije ondašnja Tuđmanova Hrvatska.

"U bilateralnim odnosima neće doći do bitnog narušavanja odnosa BiH i  Hrvatske zbog presude. Jer, život ide dalje, mi smo vezani ekonomski,  granicom, ljudi putuju preko BiH i Hrvatske. Ti povijesni događaji neće  poremetiti odnose država. Ali bi za zdravlje, prije svega hrvatske  nacije i društva, bilo važna politička osuda i izjava željenja zbog  događaja iz prošlosti, više zbog nas nego zbog ljudi u BiH", zaključio  je Nobilo.

Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Valentina Čorića, Berislava  Pušića, Milivoja Petkovića i Brunu Stojića, šestoricu političkih i  vojnih lidera takozvane Herceg-Bosne, optužnica tereti za sudjelovanje u  "udruženom zločinačkom poduhvatu" kojemu je cilj bio da se "politički i  vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste" Bošnjaci i drugi  ne-Hrvati s područja takozvane Herceg-Bosne, odnosno s prostora  Hercegovine i srednje Bosne.

Napad Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojnih snaga Herceg-Bosne, na  jedinice Armije Republike BiH započeo je oružanom akcijom u Prozoru, u  oktobru 1992. godine. Nastavljen je napadima na Gornji Vakuf u januaru  1993. godine i Mostar u noći na 8. na 9. maj iste godine, te se proširio  na cijeli prostor srednje Bosne i Hercegovine. Kao povod za napad u  Gornjem Vakufu uzet je nikad prihvaćeni Vance-Owenov mirovni plan prema  kojem su ti teritoriji s većinskim bošnjačkim stanovništvom trebali  pripasti Herceg-Bosni, te je od Armije RBiH zatražena predaja. Budući je  predaja odbijena, došlo je do sukoba.

Jedinice HVO-a i regularne Hrvatske vojske (HV) su izvršili brojne  zločine diljem srednje Bosne i Hercegovine, a najpoznatiji su u Ahmićima  kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka gdje je ukupno stradalo 154  osobe, među kojima i mnogo djece. Pod opsadom su mjesecima držani  istočni Mostar i Gornji Vakuf.

Organizirano je više koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci  sistematski mučeni i ubijani. Poznati su logori "Heliodrom", "Gabela",  "Vojno", "Dretelj", logor u Ljubuškom... Istovremeno, istočni dio  Mostara je bio žrtva neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra  1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most  izgrađen između 1557 - 1566 godine,u vrijeme osmanskog sultana Sulejmana  Veličanstvenog ili Kanunija.

Glavni cilj, a što je potvrđeno i u stenogramima bivšeg predsjednika  Hrvatske Franje Tuđmana, bila je uspostava Hrvatske s granicama na  Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine  Hrvatske iz 1939. godine. To znači da bi Hrvatskoj pripao veliki dio  teritorija Bosne i Hercegovine.

(Vijesti.ba/AA)

 

21.09.2012.

REAKCIJE U BiH O SPORU SA HRVATSKOM: NE ODUSTAJEMO NI OD MILIMETRA

Reakcije u BiH o sporu sa Hrvatskom: Ne odustajemo ni od milimetra

Put u blizini Neuma

Put u blizini Neuma

..................................

Briselski susret ministara vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i Hrvatske - Zlatka Lagumdžije i Vesne Pusić, sa evropskim zvaničnicima u srijedu rezultirao je rješenjima za nekoliko pitanja vezanih za granični režim nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju naredne godine.

Tokom sastanka neizbježno je bilo i pitanje pelješkog mosta, odnosno da li će južni dio Hrvatske biti uvezan nadvožnjakom, tunelom, mostom ili na neki drugi način. Taj problem rješavaće studija izvodljivosti koju finansira Evropska unija, no, na sastanku je nedvosmisleno poručeno kako BiH ima pravo na otvoreno more, ali i da se rješenje za jug Hrvatske mora pronaći.

Iako je uoči sastanka u Briselu objavljeno kako hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić stiže sa novim projektom koji je pripremljen za potrebe finansiranja pelješkog mosta, u Briselu se razgovaralo tek o mogućnostima, odnosno predstudiji izvodljivosti koju će finansirati EU, kako bi se procijenile razne opcije uvezivanja juga Hrvatske.

Evropski zvaničnici jasno su poručili kako BiH ima pravo na otvoreno more, zbog čega je njena uloga u rješavanju ovog pitanja postala nedvojbena.

„Postoji nekoliko mogućnosti kako uvezati jug Hrvatske. Most je jedna od njih, ali postoje i druge opcije. To može biti zatvoreni cestovni koridor, trajektna veza ili most - i to će zavisiti od predstudije izvodljivosti“, naglasio je Peter Stano, portparol evropskog komesara za proširenje Štefana Filea (Štefan Füle).

Damir Hadžić, ministar prometa i komunikacija BiH kaže:

„Mi u ovom trenutku imamo vrlo jasno profiliran odnos sa susjednom R Hrvatskom kojoj ne sporim njihovu želju i potrebu za povezivanjem teritorije juga, ali BiH ne prihvata bilo kakva unilateralna rješenja. To je potvrdila jučer i EU koja je rekla da ne postoji mogućnost donošenja samoinicijativne ili unilateralne odluke od strane Hrvatske, da BiH ne može izgubiti pravo na otvoreno more - i da, naravno, prethodno trebamo riješiti pitanje granice.“    

Korištenje Luke Ploče, slobodan prolaz Hrvatske kroz Neum i razgraničenje u Malostonskom odnosno Neumskom zalivu čine značajan dio ugovora Izetbegović-Tuđman iz 1999. godine, čiju je ratifikaciju u Saboru ponovno najavio hrvatski premijer Zoran Milanović.

Trnka: Hrvatska ništa ne poklanja

Iako je katastarska dokumentacija bila osnova za identifikaciju granice, pa i bh. vlasništva nad Malim i Velikim Škojem, dio naučne javnosti u RH nedavno je ustvrdio kako je dokumentacija krivotvorena, odnosno da otoci pripadaju toj državi, zbog čega se postavilo pitanje i prava BiH na otvoreno more.

„Sljedeća je priča da je to međudržavna komisija utvrdila to na osnovu nevjerodostojnih podataka, da je lažirana dokumentacija, da su falsifikovane isprave itd. Netačno je govoriti odmah da Hrvatska nešto poklanja. Ništa ona ne poklanja Bosni i Hercegovini jer je van svake sumnje utvrđeno da to pripada Bosni i Hercegovini“, podvukao je Kasim Trnka, pravni ekspert.
Kasim Trnka
​​.........................
Ukoliko ratifikacija prođe u hrvatskom Saboru, ugovor Tuđman-Izetbegović mogao bi se uskoro naći i u Parlamentarnoj skupštini BiH, gdje su zastupnici iz RS ranije poručili kako za sporazum neće glasati dok se ne utvrde sporne tačke razgraničenja kod rijeke Une i Kostajnice.

Slično je u četvrtak ponovio i predsjednik RS Milorad Dodik.

„Nije uvažena priča koja je za nas dosta važna, a to je granica na rijeci Uni i ono što još ima na nekim prostorima. Ukoliko dođe do takvog nečega u samoj Hrvatskoj, mislim da ćemo mi morati osporavati ukoliko to ne zadovoljava interese na samoj rijeci Uni“, izjavio je on.

Neki mediji u Hrvatskoj su objavili tajne dokumente sa sjednice međudržavne diplomatske komisije za granicu iz 2010. godine u kojima se potvrđuje kako će Hrvatska sporazumom Tuđman-Izetbegović profitirati sa čak 78.000 metara kvadratnih teritorija kod Kostajnice, što je neizravno u hrvatskom Saboru potvrdio i Zoran Milanović.

Ministar prometa i komunikacija BiH Damir Hadžić komentira:

„To je potpuno nova informacija koju smo uspjeli čuti od onoga što je bilo izlaganje premijera Milanovića. Prvo se pominjalo 15 hektara, onda 78.000 kvadratnih metara. BiH neće, i nema tog koji može i u ovoj vladi i u ovom parlamentu, odustati od jednog milimetra zemlje koja joj pripada. Sporazum ide na ratifikaciju integralno, a prije toga imamo obavezu da provjerimo navode koje smo imali priliku čuti. Dobro je, pazite, da stranke iz RS ustvari čuvaju integritet BiH. I mi ćemo se naravno pridružiti, ne strankama iz RS nego interesu BiH.“

Nakon 1. jula naredne godine za građane dvije zemlje ništa bitno se neće promijeniti osim strože kontrole na granicama, ali se mijenja situacija za hrvatske i bh. privrednike s obzirom da je u Briselu dogovoren način uvoza i izvoza robe iz BiH preko Luke Ploče. Inače, naredni sastanak delegacije dvije zemlje najavljen je za decembar.

 

21.09.2012.

PREDIZBORNA BiH: PLAKATI, OPTUŽBE I ŠARENE LAŽE

Predizborna BiH: Plakati, optužbe i šarene laže

Ilustracija

lustracija

............................................

Izborna kampanja za predstojeće lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani 7. oktobra, ne razlikuje se puno od prethodnih. Nekoliko miliona maraka biće utrošeno na xafsing političkih stranaka. Sudeći prema plakatima i porukama sa bilborda, očito je da će i u ovim, iako lokalnim, izborima uglavnom preovladavati floskule o ustavnim promjenama, opstojnosti ovog ili onog naroda ili puta Bosne i Hercegovine ka Evropi. Šta kandidati za načelnike i općinska vijeća obećavaju, te na koji način vode kampanju?

Među prvima u predizbornu kampanju krenuo je Savez nezavisnih socijaldemokrata. Slogan za ovogodišnje izbore je “Srpska kuća do kuće”, te “Dejton zauvijek”. No, nisu zanemarili dobri, stari recept za koji je zadužen predsjednik ove stranke Milorad Dodik. On zna šta narodu treba - ista obećanja, a i repertoar:

„A ja obećavam poslije izbora da ću doći ovdje i da ću vam platiti ručak. Nemojte onda da ne dođete.“

Hrvatska demokratska zajednica BiH predstavila je program u 12 tačaka - od identiteta Hrvata, do evropskih projekata. U predizbornim govorima predsjednika stranke Dragana Čovića evidentan je žal nakon što su poslije općih izbora izostavljeni iz formiranja vlasti u Federaciji.

„Vjerujem duboko da je to jasno danas da više nikad ne smije nikom pasti na pamet da bez legitimnih predstavnika Hrvata prave vlast na bilo kojoj razini“, rekao je Čović.

Kako ocjenjuje ovogodišnje izborne plakate, ali i kampanju, pitali smo profesora sarajevskog Fakulteta političkih nauka Besima Spahića.

„Plakati, šarene laže - žalibože para. Neke kreativnosti u sloganu, u programu, u vizuri, u slici nema. Klasika - lična/osobna karta: Ja sam Mujo Mujić, glasaj za mene; Ja sam Jovo Jović, glasaj za mene...“, navodi Spahić.

Nezavisni kandidat za načelnika Zenice Mirad Hadžiahmetović pobudio je interesovanje svjetskih medija zahvaljujući neobičnoj predizbornoj kampanji. On svojim potencijalnim glasačima ne samo da obećava kule i gradove već im nudi i porno sadržaj. U jednom od svojih video obraćanja glasačima Mirad nije tražio podrušku za sebe, već se odlučio na optuživanje kandidata drugih političkih opcija.

„Čini mi se da mnogi građani misle da su članovi SDA kriminalci i ubice. Ako i vi mislite to isto, pozivam vas da izađete na izbore i smjestite ih tamo gdje im je mjesto - na smetljište historije“, kaže on tom prilikom.

(VIDEO: Mirad Hadžiahmetović o pušenju trave)


Na pitanje šta obećavaju kandidati, novinar Almir Panjeta odgovara: 

„Potrošili su sva obećanja, nemaju šta obećati i njihova kampanja se uglavnom zasniva na međusobnim optuživanjima.“

Glasanje iz inata

Još jedna novina u predizbornoj utrci je Stranka za evropsko Sarajevo, koja uz pomoć glumaca Saše Petrovića i Milana Pavlovića ima najviše spotova za kampanju: „U ovome gradu ne smije vladati nacionalizam. Bio Josip ili Boro ili Ismet Horo - svi smo ravnopravni.“ 

(VIDEO: Spot Stranke za evropsko Sarajevo)


Kandidat Građanske demokratske stranke ne zna da će se lokalni izbori održati 7. oktobra, pa kaže:

„Birači 3. oktobra svi treba da izađi i da glasaju za preokret. Mi nudimo preokret.“

Evo još nekoliko zanimljivih poruka kandidata za načelnike i općinske vijećnike:

„Trebamo ulaganja u privredu i poljoprivredu. Na taj način mi Brčko ne damo“, „Treba ispuniti građansku dužnost – izaći na izbore, glasati protiv vlasti, protiv svih ovih političkih prevaranata“, „Ako smo mi od 60 stranaka mogli da budemo prošli put treći, sada, kad prvi put idemo na lokalne izbore, ima da budemo prvi“, „Zajedno - do pobjede.“   

Ali, čini se da nisu ubjedili potencijalne birače:



Profesor Besim Spahić ističe kako građani ne znaju šta je zadaća načelnika i općinskih vijećnika.

„Kod nas građani još uvijek misle da služe samo kao birači nekim ljudima koje vole, a onda glasaju za ovoga iz inata:’E mi ćemo za našega i oni će za svog’, itd. Uopće nemaju svijesti šta znače i šta treba da odrade nosioci političkih funkcija na nivou lokalne zajednice“, ističe Spahić.  

Za kraj još jedna pjesma predsjednika SNSD-a Milorada Dodika sa jednog od predizbornih skupova.

 

21.09.2012.

BEOGRADSKI BEZBJEDNOSNI FORUM: SARADNjA I POVJERENjE KLjUČNI ZA REGIJU

Beogradski bezbednosni forum: Saradnja i poverenje ključni za regiju

Logo Foruma i zastava Srbije

..................................................

Bolja saradnja država u regionu i poverenje najvažniji su za izgradnju prosperitetnih društava u zemljama zapadnog Balkana, uzjavili su za RSE učesnici „Beogradskog bezbednosnog foruma“. Stručnjaci za međunarodne odnose i bezbednost smatraju da se uz jasnu političku volju može prevazići turbulentna prošlost regiona.

Jelena Subotić, predavač na Katedri za političke nauke Univerziteta u Oklahomi, izjavila je za RSE da bi jedan od prioriteta lokalnih političkih elita trebalo da bude izgradnja takozvane „bezbednosne zajednice“.
Jelena Subotić
​​...........................................
„U nekom smislu to bi bila grupa država gde konflikt nasiljem postaje nemoguć. Znači da se konflikti rešavaju diplomatijom i mirnim putem, a da pozivanje na oružje postane nezamislivo. To nikako ne bi značilo ujedinjavanje zemalja u neku novu državu, već​​samo pravljenje jedne zajednice gde se različite debate ili sukobi rešavaju na način koji je nenasilan. I to je zajednica koja nije bazirana samo na geopolitičkim interesima ili na kalkulacijama, nego na osećanju pripadnosti i respekta jednih prema drugima“, istakla je Subotić.

U izgradnju beskonfliktnog društva, smatraju stručnjaci, trebalo bi da se uključe najviši nivoi kao što su diplomatija, akademska zajednica i civilni sektor.

Denis Hadžović, iz Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva, kaže da zemlje regiona ne mogu da deluju izolovano i da bi regionalna saradnja trebalo da se gradi u okviru pristupanja Evropskoj uniji i NATO savezu.

„Tako ćemo se brže integrisati prema EU i NATO, lakše ćemo ostvariti kolektivnu sigurnost na nivou koji od nas zahtevaju integracije. Tako ćemo ubrzati svoj put i biti
Denis Hadžović na Beogradskom bezbednosnom forumu
​​..............................................................
bolje pripremljeni za ulazak u te sisteme. Ono gde možda imamo problem je nedovoljna lokalna politička podrška regionalnoj saradnji, još uvek ima određenih prepreka koje se ogledaju i po pitanju granica i zajedničkih učešća u nekim aktivnostima. Ali mislim da su procesi ka EU dovoljno jaki da se mogu prevazići sve prepreke sa kojima se region još suočava“, ocenio je Hadžović.


Regionalna slagalica

Kao jedan od najbitnijih faktora za put evrointegracija Srbije Evropska unija naglašava dobrosusedske odnose sa Kosovom i potpunu regionalnu saradnju.

Arjan Durmiši, iz Instituta za demokratiju i medijaciju iz Tirane, kaže da i to pokazuje koliko je pitanje Kosova važno u regionalnim odnosima.

Arjan Durmiši
......................................................
​​„Srbija nije priznala Kosovo, za razliku od ostalih zemalja regiona, i to na neki način stvara tenzije između ovdašnjih država i Srbije. Odnosi između Srbije i Kosova utiču i na odnose ostalih zemalja sa Srbijom pa sve to izgleda kao neki čvor. Na primer, odnosi Crne Gore ka Kosovu utiču na relacije Srbije sa Crnom Gorom, kao što tretman Hrvatske i Albanije ka Kosovu ima uticaja na odnos Srbije sa tim zemljama. Na neki način, to je kao slagalica u kojoj jedan deo povezuje sve ostale i to ima praktične implikacije“, ocenjuje Durmiši.

Jedan od najkonkretnijih rezultata regionalnih odnosa do sada je saradnja policija u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma.

​​Zrinka Vučinović, iz zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose, kaže da je saradnja policija u regionu uznapredovala posle 2000. godine, ali da istraživanja pokazuju da još nema prostora za nivo više.

Zrinka Vučinović u razgovoru sa novinarom RSE Zoranom Glavonjićem
..............................................................
​​„To bi značilo da se sve policije povezuju u zajedničke okvire, što trenutno nije slučaj. Svi policajci se prepoznaju kao profesionalci, međusobno sarađuju, ali naglašavaju da za neku bezbednosnu zajednicu nema potrebe. Ta saradnja sada je na dobrom nivou, ali nije odlična, još ima prostora za napredak. Prepreka je u razmišljanju samih zajednica da je dovoljan sadašnji nivo zajedničkog rada“, ističe Vučinović.

Jelena Subotić zaključuje da ključnu ulogu u približavanju zemalja regiona i prevazilaženju problema na Balkanu moraju da odigraju političari.

„To je sve moguće, ali je samo stvar političkih razloga zbog čega se i dalje manipuliše sa prošlošću i zbog čega političari pokušavaju da guraju jednu verziju prošlosti gde se oslanja na nasilje i gde se odbija odgovornost za zločine.“

 

21.09.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: SVJEDOK IBRO OSMANOVIĆ: OD SESTRE SAM NAŠAO ČETIRI KOSTI, A BRATA U TRI GROBNICE

Na suđenju zločincu Mladiću svjedočio Ibro Osmanović
Od sestre sam našao četiri kosti, a brata u tri grobnice
.................
20.09.2012.
................
Od sestre sam našao četiri kosti, a brata u tri grobnice
Ibro Osmanović

.............................

Na suđenju zlikovcu  Ratku Mladiću u Haagu, svjedok Tužilaštva Ibro Osmanović, koji je bio zatočen duže od godinu dana, opisao je nezakonito pritvaranje Bošnjaka iz Vlasenice, njihovo zlostavljanje i prebijanje na smrt u srpskim pritvorima u tom gradu.

Osmanović je izjavio da su mu 1992. godine, nakon što su srpske snage preuzele vlast u gradu, ubijeni mlađa sestra i dva brata, kao i da je izgubio još 33 člana šire familije.

“Sestra Ferida imala je 16 godina i bila je zapaljena. Samo sedam posto njenog tijela smo pronašli... samo četiri kosti”, naveo je svjedok i dodao da su njeni posmrtni ostaci pronađeni tek u aprilu ove godine. Zajedno sa posmrtnim ostacima njegove sestre, krajem aprila je sahranjeno “najviše žena - nijedna nije bila starija od 18 godina”.

Kako je naveo, njegova sestra je posljednji put viđena u ljeto 1992. u logoru Sušica, prije nego što je upućena ka logoru Pelemiš kod Šekovića. I mlađeg brata svjedok je, kako je izjavio, posljednji put vidio u Sušici.

“Mlađi brat mi je pronađen u tri masovne grobnice, a glava 25 kilometara dalje. Od starijeg brata još nema ništa. Najteže je prebirati kosti onog ko ti je rod... Nije mi toliko teško da ih tražim, samo da ih nađem”, rekao je Osmanović.

Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za progon bošnjačkih i hrvatskih civila širom BiH, koji je u sedam općina, uključujući i Vlasenicu - prema optužnici - dosegao razmjere genocida. Njemu je na teret stavljen i genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok Osmanović je izjavio da je krajem maja 1992. bio uhapšen i pritvoren u lokalnu policijsku stanicu, a kasnije odveden u naselje Drum, gdje su čuvari pritvorenicima naložili da zakopaju 22 tijela bošnjačkih muškaraca koji su bili ubijeni hicem među oči. Sve žrtve bile su u civilnoj odjeći, starosti 20-ak do 60 godina, a Osmanović je, kako je rekao, neke i prepoznao. Opisujući boravak u logoru Sušica, svjedok je rekao da niko od pritvorenih nije bio umiješan u sukobe, kojih u Vlasenici nije ni bilo.

“Prebijanja u Sušici bila su česta, za neke ljude i svakodnevna, a neki su i na smrt bili prebijeni”, kazao je svjedok.

Upitan za razlog zbog kojeg je bio pritvoren sa stotinama drugih vlaseničkih muslimana, svjedok je rekao da niko nije bio kriv za bilo šta.

“Sva premlaćivanja, muke i patnje smo pretrpjeli od dojučerašnjih komšija... Niko ni za šta nije bio kriv, a optuživali su nas za sve i svašta - jednog da je pravio nož, drugog da je švercovao...”, kazao je svjedok.

Osmanovića će 21. septembra unakrsno ispitivati Odbrana, saopćila je Balkanska istraživačka mreža BiH.

 

20.09.2012.

NA TRGU ZAVNOBiH-a OBILjEŽENA GODIŠNjICA UBISTVA CIVILA

Šest žrtava od toga troje djece
Na Trgu ZAVNOBiH-a obilježena godišnjica ubistva civila
............
20.09.2012.
................
Na Trgu ZAVNOBiH-a obilježena godišnjica ubistva civila

Na Trgu ZAVNOBIH-a između br.10 i 12, na području sarajevske općine Novi Grad, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe danas je obilježena 19.godišnjica pogibije šest građana Sarajeva, od toga troje djece.

Na današnji dan 1992. godine zločinci su ubili: Samira (Omer) Ibrahimagića (1983.-1992.); Enesa (Velija) Muharemovića (1983.-1992.); Adnana (Suljo) Mušanovića (1977.-1992.); Zorana (Arsen) Drndelića, Željka (Franjo) Lovrića, te Rasima (Sulejman) Šaškića.

- Znamo svi šta se dešavalo od 1992. do 1995. godine u Sarajevu. Moglo bi se reći, kada je u pitanju zločin nad djecom Sarajeva, onda je to planetaran zločin, najveći nekažnjeni zločin poslije Drugog svjetskog rata, rekao je predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica i dodao da se obilježavanjem godišnjica prisjećaju tih ratnih godina, ubijene djece i građana, te na simboličan način šalju poruku mira da se zločin nikom i nikada ne desi.

Cvijeće su položile delegacije Grada Sarajeva, Općine Novi Grad, udruženja,  učenici OŠ "Fatima Gunić", delegati FK "Sarajevo", roditelji i građani.

 

20.09.2012.

REPUBLIKANCI BAZIRALI POLITIKU, DA POKAŽU JAVNOSTI, DA JE ISLAM OPASNA I ZLA RELIGIJA

Republikanci svoju politiku bazirali na tome da javnosti pokažu da je islam opasna i zla religija

image

SARAJEVO - U okviru posjete Bosni i Hercegovini, a čiji je domaćin Američka ambasada u Sarajevu, John L. Esposito, profesor Georgetown University u SAD-u i svjetski poznati stručnjak za međunarodnu politiku, danas je održao predavanje na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) o temi “Američka politika u muslimanskom svijetu: od Georga Busha do Baracka Obame".

Esposito je izjavio da je vanjska politika za vrijeme predsjedničkog mandata Georga Busha dominantno bila obilježena borbom protiv terorizma gdje nisu birana sredstva kako bi se ostvario zacrtani cilj tadašnje administracije koju su podržavale konzervativne snage američkog društva.

“Čak se išlo do te mjere da su tadašnji saradnici Busha tvrdili da je potrebno intervenisati bilo gdje u svijetu pod navodima da se intenzivira borba protiv terorizma. Tako je postalo jasno da su nekako sve zemlje gdje su muslimani većina postale meta Bushove administracije i tadašnje vanjske politike”, kazao je Esposito.

Ovaj ugledni američki profesor napominje da je intervencija u Iraku najbolji primjer kako je Bushova adminstracija bila spremna započinjati rat unilaterlanim odlukama pod jalovim navodima da se u zemlji nalazi oružje za masovno uništenje i da kao takvu predstavlja sigurnosna i teroristička prijetnja za SAD i ostatak svijeta.

“Prisjetimo se samo toga da su najbliži saradnici Georga Busha tvrdili da se oružje za masovno uništenje sigurno nalazi u Iraku i da nije potrebno da se traži kako bi se javnost uvjerila u to”, podsjetio je Esposito.

On napominje da je Bushova administracija pokušavala da uvjeri javnost da je fundamentalni cilj vanjske politike SAD-a da se podrži i ojača proces demokratizacije i promovišu osnovna ljudska prava u zemljama kao što su Irak, Afganistan itd.

“Međutim, apsurdno je tvrditi da je cilj demokratizacija i osnovna ljudska prava kada istovremeno imate slučajeve kao što su Guantanamo zatvor, nelegitimno hapšenje ljudi pod navodima terorističe prijetenje i mnogo sličnih stvari”, ističe ovaj profesor.

Esposito napominje da je dolaskom Baraka Obame na vlast u SAD-u izgledalo kao da će doći do “velikog zaokreta” u odnosima sa islamskim svijetom.

“Dok su neokonzervativci Republikanske stranke sve vrijeme u toku izborne kampanje pokušali da u strahu od islama ili islamofobije povećaju svoju popularnost konstantno raspravljajući o muslimanima, Islamu i Bliskom Istoku, Obama je obično nije želio da u takvim debatama povrijedi muslimanski svijet”, podvukao je Esposito.

Esposito ističe da su Republikanci svoju politiku bazirali na tome da američkoj javnosti preko svojih lojalnih medija pokažu da je islam kao religija opasna i zla i da svaki musliman ima potrebne predispozicije da se radikalizira samo zato što pripada islamu.

“Iz Republikanske stranke su čak otvoreno tvrdili da je potrebno intervenisati u muslimanskim zemljama, pa čak i da se pokrste pripadnici islamskog vjerovanja”, rekao je Esposito u svome predavanju.

On napominje da je zaista u to vrijeme bilo dozvoljeno da se prema muslimanima možete ponašati i radikalno pod navodima borbe protiv globalnog terorizma.

“Naprimjer, u to vrijeme se znatno povećao broj hapšenja muslimana pod navodima da predstavljaju terorističku prijetnju. Bush je čak izjavljivao da se ne želi izvinjavati zbog onoga što je učinjeno za vrijeme njegovog mandata. Bush je tvrdio da je, primjerice, Guantanamo bio prijeko potreban”, kazao je američki profesor.

Esposito ističe da su tada muslimani bilo percipirani kao građani drugog reda.
“Neki su čak tvrdili da je život jednog muslimana jeftiniji od života jednog Amerikanca”, kazao je profesor.

Međutim, ovaj profesor napominje da je Obama bio pažljiv i da nije želio da bude izmanipulisan i uključen u ideološke debate o islamu i muslimanima. “Zato danas značajn broj građana SAD-a vjeruje da je Obama čak i musliman”, kazao je profesor Esposito.

Esposito napominje da je svojim nadahnutim govorom na univerzitetu u Kairu Barack Obama jasno pokazao da želi da učini potrebne napore kao bi se popravili odnosi između islamskog svijeta i SAD-a. “Obama je tada čak pokazao da će možda slijediti i drugačiji politički kurs u vezi sa pitanjem Palestine. Međutim, desile su se čudne stvari kao što je ona kada je povećao broj vojnika u američkoj vojsci koja djeluje u Afganistanu pod navodima da želi što brže okončanje misije u toj zemlji”, kazao je Esposito.

Esposito je ipak kazao da je na nivou društvene zajednice moguće izgraditi bolje odnose između različitih vjera, nacija i kultura kroz obrazovne institucije i povećanu komunikaciju među ljudima.

“Bolji odnosi sa muslimanima mogu se uspostaviti kroz obrazvone ustanove gdje će se širiti osjećaj zajedničke pripadnosti i društvene pravde. Naprimjer, jedan od metoda može biti i formiranje grupa za razgovore ili debatnih grupa u školama, univerzitetima i široj zajednici”, kazao je prof. Esposito.

Na kraju predavanja se osvrnuo i na burne demonstracije širom islamskog svijeta poslije kontroverznog filma koji je vrijeđao Poslanika Muhammeda.

“Reakcije na film su jasan pokazatelj postrevolucijskog perioda širom Bliskog Istoka. Grupe mladih ljudi su uključene u demokratizacijski proces koji očigledno još traje u tim zemljama”, kazao je Esposito.

Prof. dr. John L. Esposito je jedan od najčitanijih i najutjecajnijih stručnjaka za religiju i međunarodne odnose u svijetu. Također, autor je svjetskih bestselera: "Nesveti rat - Teror u ime islama", "Islamska prijetnja - mit ili stvarnost?", "Oksfordska historija islama", itd.

Na kraju predavanja rektor IUS-a prof. dr. Ozer Cinar je Espositou poklonio prigodan poklon sa motivima Sarajeva.

(Vijesti.ba/AA)

 

20.09.2012.

ŽRTVE RATA: NOVE PRESUDE PROTIV REPUBLIKE SRPSKE

Žrtve rata

Nove presude protiv Republike Srpske

 
PHOTO: James Mason

Općinski sud u Sarajevu donio je još dvije presude prema kojima Vlada Republike Srpske mora isplatiti odštetu za Sarajlije koje su tokom rata izgubile najbliže članove porodice, potvrdio je za agenciju Anadolija Esad Hrvačić, advokat koji zastupa porodice ubijenih civila i žrtve rata

Zajedno s presudama donesenim u julu i avgustu, sada postoji pet prvostepenih presuda prema kojima Republika Srpska mora platiti odštete žrtvama 44-mjesečne opsade Sarajeva.

"U konkretnim slučajevima se radi od po 30 tužitelja za određeni broj poginulih članova porodice. Važno je to što sud donosi prvostepene presude gdje udovoljava tužbenim zahtjevima", kratko je za AA kazao advokat Hrvačić.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović tvrdi da su u tom Udruženju "sretni i zadovoljni", jer sud 20 godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu počinje dokazivati istinu.

"Mi smo zadovoljni. Nismo drugačije ni očekivali. Primjerice presuda komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Dragomiru Miloševiću jasno ističe granatiranje, ubijanje i ranjavanje građana Sarajeva. Sud je temeljito obrazložio svaku presudu. Jedna presuda izrečena je na 11 strana, što dovoljno govori o argumentaciji. Završeno je jako puno ročišta i mi i u narednim sedmicama očekujemo još više sličnih presuda u korist građana Sarajeva", kazala je Karović za agenciju Anadolija.

Prema presudama, porodice žrtva bi za smrt djeteta, odnosno za smrt roditelja od Republike Srpske trebali dobiti od po 20 hiljada KM. Naglašavaju da im novac u ovakvim slučajevima nije bitan, ali jeste to da se za svakog Sarajliju pojedinačno konstatira da je stradao od agresorske granate, a što je nakon ovakvih presuda nesporno.

Zanimljivo je, ističe Karović, da iz Pravobranilaštva Republike Srpske, bježeći od odgovornosti, konstantno tvrde da je taj entitet nastao Dejtonskim sporazumom, što je suprotno stavovima vlasti Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom koje stalno insistiraju da su slijednici Republike Srpske koju je osnovao Redovan Karadžić 1992. godine.

To dokazuje i činjenica da su ove godine spektakularno proslavili 20 godina Republike Srpske, u isto vrijeme kada je u Sarajevu i ostatku BiH obilježena godišnjica početka agresije na ovu zemlju.

Advokat Hrvačić se u tužbama stalno pozivao na činjenicu da je Haški tribunal (ICTY) izrekao pravomoćne presude bivšim komandantima Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislavu Galiću, odnosno Dragomiru Miloševiću, koji su osuđeni na doživotni zatvor, odnosno kaznu od 29 godina zatvora zbog "terora nad civilnim stanovništvom Sarajeva".

Po mišljenju pravnog zastupnika žrtava, presuda Galiću i Miloševiću podrazumijeva  da svaki građanin Sarajeva koji je proveo rat u opkoljenom gradu ima pravo da tuži Republiku Srpsku, jer je prošao kroz neviđenu torturu. Kako je Dejtonskim sporazumom Republika Srpska prihvatila kontinuitet ratne RS, a krivična djela opsade Sarajeva provodila Vojska RS, odgovornost tog entiteta je neupitna.

Po Statutu Haškog tribunala, djela koja su nastupila zbog nehumanog ratovanja ne zastarijevaju, kao ni šteta koja nastupi uslijed tih krivičnih djela.

 

20.09.2012.

OBILjEŽENA DEVETA GODIŠNjICA MEMORIJALNOG CENTRA POTOČARI

Obilježena deveta godišnjica Memorijalnog centra Potočari

imageFoto: Arhiv

................................................

SREBRENICA - Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje, učenjem Fatihe i minutom šutnje obilježena je deveta godišnjica od zvaničnog otvaranja Memorijalnog centra Potočari.  Cvijeće su položile majke i članovi porodica žrtava genocida, predstavnici Oćine Srebrenica, udruženja koja okupljaju ...

... majke Srebrenice, te Roderick Moore, prvi zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice, i Nicholas Hill, prvi zamjenik američkog ambasadora u BiH.

Beriz Belkić, član Fondacije Memorijalnog centra Potočari, izjavio je da je prošlo devet godina od zvaničnog otvaranja ovog centra, koji je otvorio Bil Clinton, bivši američki predsjednik.

- Fondaciji i majkama Srebrenice najznačajnije je da je ovo mjesto koje će vječno trajati i neće se moći nikada zaboraviti šta se ovdje dogodilo, rekao je Belkić.

Roderick Moore je rekao da je OHR suosnivač Memorijalnog centra koji treba da opominje da se genocid i zločin sličnih razmjera ne ponove.

Nicholas Hill je naglasio da u svoje lično i ime vlade SAD-a odaje poštu žrtvama genocida, dodavši da američka vlada i njen narod osjećaju duboku povezanost s majkama Srebrenice.

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke", istakla je da porodice žrtava još tragaju za svojim nestalim, a dio pravde potražit će još jednom, podnoseći tužbu protiv Ujedinjenih naroda koju će u Strasbourgu predati 11. oktobra.


(Vijesti.ba/Fena)

 

20.09.2012.

POVEZIVANjE HRVATSKE NE SMIJE IZOLIRATI BOSNU I HERCEGOVINU

Ministar vanjskih poslova BiH za "Avaz"
Lagumdžija: Povezivanje Hrvatske ne smije izolirati BiH
.................
20.09.2012.
.............
Lagumdžija: Povezivanje Hrvatske ne smije izolirati BiH

 

File, Pusić i Lagumdžija nakon sastanka

........................................

Ministar Lagumdžija za "Avaz" nakon trilateralnog sastanka u Briselu
Ž2= Povezivanje Hrvatske
        ne smije izolirati BiH
Ž3= Prihvaćena pozicija naše države kod rješavanja pitanja u vezi s Lukom Ploče <195> Dogovoreno 75 posto pitanja vezanih uz režim prelaska granice
Ž7= File, Pusić i Lagumdžija nakon sastanka #file lagumdzija pusic#
Trebamo učiniti sve da se riješi pitanje povezivanja Hrvatske, odnosno uskoro teritorije Evropske unije (EU). Međutim, mora se uvažavati činjenica da je BiH suverena država, da treba imati slobodan pristup otvorenom moru i da povezivanje Hrvatske ni na koji način ne smije biti u funkciji izolacije i dijeljenja BiH.
Ovo je sinoć nakon nakon trilateralnog sastanka sa šeficom hrvatske diplomatije Vesnom Pusić te evropskim komesarima u telefonskom razgovoru iz Brisela za "Dnevni avaz" izjavio zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.
Ž4= Neumski koridor
Na ovom sastanku, na kojem se razgovaralo o pitanjima vezanim uz režim prelaska granice nakon pristupanja Hrvatske u punopravno članstvo u EU, kako nam je prenio Lagumdžija, u desetak zaključaka prihvaćena je pozicija BiH kod rješavanja pitanja u vezi s Lukom Ploče.
- Za nas je vrlo važno da smo priveli kraju i sklapanje Sporazuma o graničnim prijelazima. Prihvaćena je i naša pozicija kod gradnje neumskog koridora, a BiH će biti uključena u pravljenje studije izvodljivosti za sva rješnja vezana uz ovaj koridor, kao i o eventualnom rješenju gradnje Pelješkog mosta - kazao nam je Lagumdžija.
On je dodao da su evropski komesari iskazali spremnost da se kroz odgovarajuću derogaciju stečevine EU naprave određeni izuzeci za BiH, naglasivši da je sve što je zaključeno na posljednjoj sjednici Vijeća ministara BiH, jučer usaglašeno u Briselu.
Lagumdžija je, također, naveo da je s ministricom Pusić dogovorio da se, osim graničnih prijelaza Bijača i Gradiška, u funkciju stavi GP Izačić te da bude u funkciji onog dijela industrije i privrede koja gravitira na tom prostoru. Dodao je da je dogovoreno stavljanje još tri granična prijelaza u funkciju fitosanitarne kontrole prerađevina biljnog porijekla.
Njegov je dojam da je u Briselu vladala pozitivna politička klima potrebna za konačno rješavanje svih otvorenih pitanja između Hrvatske i BiH.
Ž4= Pozitivna atmosfera
On je naveo da je želja BiH da se u pozitivnoj atmosferi pronađu rješenja koja će zadovoljiti obje države i biti, prije svega, od koristi za privredu i građane, dok je ministrica vanjskih poslova Hrvatske za novinare izjavila da je riješeno više od 75 posto otvorenih pitanja.
Na ovom trilateralnom sastanku između EU, BiH i Hrvatske učestvovali su evropski komesari za proširenje EU Štefan File (Fule), za unutrašnje poslove Sesilija Malmstrom (Cecilia Malmstrom), za regionalnu politiku Johanes Han (Johannes Hahn), za zdravlje i potrošačku politiku Džon Dali (John Dalli) i za transport Sim Kalas (Siim Kallas).
Ž8 = A. DUČIĆ
Ž6= Hadžić: Ratificirati Sporazum Izetbegović - Tuđman
Ministar saobraćaja i komunikacija BiH Damir Hadžić jučer je putem saopćenja za javnost izjavio da je ratifikacija Sporazuma Izetbegović - Tuđman optimalno rješenje za obje zemlje.
- U slučaju da Hrvatska ne ratificira navedeni sporazum, smatramo da ovo pitanje treba riješiti kroz međunarodnu arbitražu. BiH se neće uplitati u politička previranja i raspravu oko izgradnje Pelješkog mosta u Hrvatskoj. Jednako tako, nećemo opstruirati gradnju tog mosta jer vjerujemo da će Hrvatska prilikom usvajanja idejnog projekta ispoštovati pravo suverene države BiH da ima nesmetan pristup međunarodnim vodama - kazao je Hadžić.

Trebamo učiniti sve da se riješi pitanje povezivanja Hrvatske, odnosno uskoro teritorije Evropske unije (EU). Međutim, mora se uvažavati činjenica da je BiH suverena država, da treba imati slobodan pristup otvorenom moru i da povezivanje Hrvatske ni na koji način ne smije biti u funkciji izolacije i dijeljenja BiH.

Ovo je sinoć nakon nakon trilateralnog sastanka sa šeficom hrvatske diplomatije Vesnom Pusić te evropskim komesarima u telefonskom razgovoru iz Brisela za "Dnevni avaz" izjavio zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.

Neumski koridor

Na ovom sastanku, na kojem se razgovaralo o pitanjima vezanim uz režim prelaska granice nakon pristupanja Hrvatske u punopravno članstvo u EU, kako nam je prenio Lagumdžija, u desetak zaključaka prihvaćena je pozicija BiH kod rješavanja pitanja u vezi s Lukom Ploče.

- Za nas je vrlo važno da smo priveli kraju i sklapanje Sporazuma o graničnim prijelazima. Prihvaćena je i naša pozicija kod gradnje neumskog koridora, a BiH će biti uključena u pravljenje studije izvodljivosti za sva rješnja vezana uz ovaj koridor, kao i o eventualnom rješenju gradnje Pelješkog mosta - kazao nam je Lagumdžija.

On je dodao da su evropski komesari iskazali spremnost da se kroz odgovarajuću derogaciju stečevine EU naprave određeni izuzeci za BiH, naglasivši da je sve što je zaključeno na posljednjoj sjednici Vijeća ministara BiH, jučer usaglašeno u Briselu.

Lagumdžija je, također, naveo da je s ministricom Pusić dogovorio da se, osim graničnih prijelaza Bijača i Gradiška, u funkciju stavi GP Izačić te da bude u funkciji onog dijela industrije i privrede koja gravitira na tom prostoru. Dodao je da je dogovoreno stavljanje još tri granična prijelaza u funkciju fitosanitarne kontrole prerađevina biljnog porijekla.

Njegov je dojam da je u Briselu vladala pozitivna politička klima potrebna za konačno rješavanje svih otvorenih pitanja između Hrvatske i BiH.

Pozitivna atmosfera

On je naveo da je želja BiH da se u pozitivnoj atmosferi pronađu rješenja koja će zadovoljiti obje države i biti, prije svega, od koristi za privredu i građane, dok je ministrica vanjskih poslova Hrvatske za novinare izjavila da je riješeno više od 75 posto otvorenih pitanja.

Na ovom trilateralnom sastanku između EU, BiH i Hrvatske učestvovali su evropski komesari za proširenje EU Štefan File (Fule), za unutrašnje poslove Sesilija Malmstrom (Cecilia Malmstrom), za regionalnu politiku Johanes Han (Johannes Hahn), za zdravlje i potrošačku politiku Džon Dali (John Dalli) i za transport Sim Kalas (Siim Kallas).

Hadžić: Ratificirati Sporazum Izetbegović - Tuđman

Ministar saobraćaja i komunikacija BiH Damir Hadžić jučer je putem saopćenja za javnost izjavio da je ratifikacija Sporazuma Izetbegović - Tuđman optimalno rješenje za obje zemlje.

- U slučaju da Hrvatska ne ratificira navedeni sporazum, smatramo da ovo pitanje treba riješiti kroz međunarodnu arbitražu. BiH se neće uplitati u politička previranja i raspravu oko izgradnje Pelješkog mosta u Hrvatskoj. Jednako tako, nećemo opstruirati gradnju tog mosta jer vjerujemo da će Hrvatska prilikom usvajanja idejnog projekta ispoštovati pravo suverene države BiH da ima nesmetan pristup međunarodnim vodama - kazao je Hadžić.

 

20.09.2012.

PROMOVIRANA KNjIGA "DEMOKRATSKI IZBORI U BiH 1990.-2010."

Promovirana knjiga "Demokratski izbori u BiH 1990.-2010."

imageAmir Zukić

.............................................

U Hotelu „Europe“ danas je promovirana knjiga „Demokratski izbori u Bosni i Hercegovini 1990-2010“, autora Amira Zukića, a izdavač je Sarajevo Publishing.  Promotori i rencenzenti knjige su profesori doktori Omer Ibrahimagić, Mirko Pejanović, Ivo Komšić, koji su rekli da knjiga ima analitički ...

... osvrt na demokratske izbore u historiji bh.državnosti, te govori o tranziciji, pluralnoj demokratiji.

U ovoj knjizi se analiziraju svi izbori koji su u BiH održani od 1990. do 2010. godine, a na svim tim izborima nacionalne stranke su pobjeđivale i često dobijale apsolutnu podršku samo jedne od nacija u BiH,a posebno je istaknuta analiza i prikaz kvantitativnih pokazatelja svih izbornih ciklusa.

Istaknuto je da se autor pokazao vrijednim, autentičnim svjedokom političkih prilika i neprilika karakterističnim po svaki izborni ciklus, a da su nezaobilazna vrijednost knjige tabele, grafikoni i sintetički uporedni prikazi uspjeha i neuspjeha političkih stranaka koje su učestvovale u izbornim nadmetanjima.

„Savremeno političko organiziranje shvaćeno kao oblikovanje i djelovanje višestranačkog političkog uređenja država u BiH je začeto početkom 20. stoljeća, kada je država ulazila u opći civilizacijski, demokratski trend, također, oblikujući svoj poseban, autentičan politički ambijent u kome se kontinuirano odvijala i borba političkih snaga koje su željele nestanak posebnog državnog identiteta BiH i snaga koje su djelovale radi afirmacije bh. državnog identiteta“, rekao je Zukić.

„Svi koji se bave naučnim istraživanjem o historiji izbora u BiH, u knjizi mogu naći sve relevantne podatke s grafičkim prikazima, tabele, analiza uspjeha i neuspjeha političkih stranaka“, rekao je Zukić i dodao da, s obzirom na to da je BiH iz jednopartijskog sistema prešla u višepartijski sistem, izborni procesi prolaze relativno mirno i dobro.

U uvodnom dijelu knjige Zukić kaže da „po stvarnom nacionalnom sastavu članstva i simpatizera, nažalost, sve političke stranke u BiH su jednonacionalne, osim što neke od njih imaju ambiciju da im bude multietnička struktura članstva i simpatizera, znači glasača, dok neke od političkih stranaka nemaju nikakve ambicije u tom pogledu“.

Amir Zukić, rođen je 1966.godine. Pravni fakultet završio je u Sarajevu.Od nastanka Stranke demokratske akcije, njen je član i aktivni učesnik u osnivanju, političkom organiziranju i djelovanju. Aktivan je član više sportskih i drugih udruženja i organizacija, a objavio je i više radova u stručnim pravnim i drugim časopisima.


(Vijesti.ba/Fena)

 

20.09.2012.

ENTITET RS-a MORA ISPLATITI ODŠTETU ŽRTVAMA OPSADE SARAJEVA

RS mora isplatiti odštetu žrtvama opsade Sarajeva

imageFoto: Arhiv

...............................................

Općinski sud u Sarajevu donio je još dvije presude prema kojima Vlada Republike Srpske mora isplatiti odštetu za Sarajlije koje su tokom rata izgubile najbliže članove porodice, potvrdio je za agenciju Anadolija (AA) Esad Hrvačić, advokat koji zastupa porodice ubijenih civila i žrtve rata.

Zajedno s presudama donesenim u julu i augustu, sada postoji pet prvostepenih presuda prema kojima Republika Srpska mora platiti odštete žrtvama 44-mjesečne opsade Sarajeva.

"U konkretnim slučajevima se radi od po 30 tužitelja za određeni broj poginulih članova porodice. Važno je to što sud donosi prvostepene presude gdje udovoljava tužbenim zahtjevima", kratko je za AA kazao advokat Hrvačić.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović tvrdi da su u tom Udruženju "sretni i zadovoljni", jer sud 20 godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu počinje dokazivati istinu.

"Mi smo zadovoljni. Nismo drugačije ni očekivali. Primjerice presuda komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Dragomiru Miloševiću jasno ističe granatiranje, ubijanje i ranjavanje građana Sarajeva. Sud je temeljito obrazložio svaku presudu. Jedna presuda izrečena je na 11 strana, što dovoljno govori o argumentaciji. Završeno je jako puno ročišta i mi i u narednim sedmicama očekujemo još više sličnih presuda u korist građana Sarajeva", kazala je Karović za agenciju Anadolija.

Prema presudama, porodice žrtva bi za smrt djeteta, odnosno za smrt roditelja od Republike Srpske trebali dobiti od po 20 hiljada KM. Naglašavaju da im novac u ovakvim slučajevima nije bitan, ali jeste to da se za svakog Sarajliju pojedinačno konstatira da je stradao od agresorske granate, a što je nakon ovakvih presuda nesporno.

Zanimljivo je, ističe Karović, da iz Pravobranilaštva Republike Srpske, bježeći od odgovornosti, konstantno tvrde da je taj entitet nastao Dejtonskim sporazumom, što je suprotno stavovima vlasti Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom koje stalno insistiraju da su slijednici Republike Srpske koju je osnovao Redovan Karadžić 1992. godine.

To dokazuje i činjenica da su ove godine spektakularno proslavili 20 godina Republike Srpske, u isto vrijeme kada je u Sarajevu i ostatku BiH obilježena godišnjica početka agresije na ovu zemlju.

Advokat Hrvačić se u tužbama stalno pozivao na činjenicu da je Haški tribunal (ICTY) izrekao pravomoćne presude bivšim komandantima Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislavu Galiću, odnosno Dragomiru Miloševiću, koji su osuđeni na doživotni zatvor, odnosno kaznu od 29 godina zatvora zbog "terora nad civilnim stanovništvom Sarajeva".

Po mišljenju pravnog zastupnika žrtava, presuda Galiću i Miloševiću podrazumijeva da svaki građanin Sarajeva koji je proveo rat u opkoljenom gradu ima pravo da tuži Republiku Srpsku, jer je prošao kroz neviđenu torturu. Kako je Dejtonskim sporazumom Republika Srpska prihvatila kontinuitet ratne RS, a krivična djela opsade Sarajeva provodila Vojska RS, odgovornost tog entiteta je neupitna.

Po Statutu Haškog tribunala, djela koja su nastupila zbog nehumanog ratovanja ne zastarijevaju, kao ni šteta koja nastupi uslijed tih krivičnih djela.


(Vijesti.ba/Anadolija)