Jutros sam pročitao priopćenje Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke gdje se kaže: "Činjenica je da netko namjerno izaziva požare diljem jadranske obale (pa ovih mjeseci iznimno je bilo vruće i u unutrašnjosti Hrvatske, pa nije bilo još ni jednog katastrofalnog požara), a to mogu samo oni koji su se 'pritajili' iz 1991., koji su u ono vrijeme bili na strani agresora, odnosno oni koji ne vole Hrvate i Hrvatsku." Eto zato sam donio šmrk i na trafici – pogledaj gore! – napisao "Šmrk Srbima!"
Subota, 18.8.2012.
Pošto bržole u Alepu?
– Vidiš ti, trafikant, ovo što za novine govori general Marinko Krešić: da se hrvatski plaćenici u Siriji bore i na strani pobunjenika i na strani režima?
– Misliš ovo u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Assada ruši i stotina hrvatskih bojovnika"? Točniji bi im naslov bio "Hrvatski građanski rat u Siriji". Ili još bolje: "Hrvatska pobjeđuje i u sirijskom ratu".
– Ma nema to veze s Hrvatskom. Ne šalje plaćenike država.
– Ali ih i ne zaustavlja. Niti se izjašnjava o njima.
– A šta bi ti htio: da država kaže kako je fuj-kaka ubijati ljude za novac?
– Zašto bi rekla ako joj to nije fuj-kaka?! Važno da nije propustila reći kako je fuj-kaka to da naši šljakeri nastave raditi na Ininim naftnim poljima u Siriji, jer bi to naši saveznici mogli doživjeti kao potporu sirijskom režimu.
– Ne možeš to uspoređivati. Plaćenici su na slobodnom tržištu, a INA je naša državna kompanija.
– E, baš je naša... Ali, eto, i kad bi bila naša, zar se ideologija slobodnog tržišta ne odnosi i na državne firme?
– Jebote, trafikant, pa mi smo mala zemlja koja sebi ne može dopustiti luksuz da krši embargo protiv Basharovog režima!
– Važno da nema embarga na plaćenike. Tako smo i po tom pitanju solidarni sa saveznicima.
– Opet ti svoje! Kako ne razumiješ da to nema veze s državom?! General Krešić kaže da ljudi idu ubijati za novac zato što država ne brine o njima, da idu zato što im nema tko platiti kredite, djeci knjige za školu... Zato što nitko ovdje ne koristi znanje tih prekaljenih boraca.
– General Hrvatske vojske, dakle, javno podržava izvoz plaćenika?
– Ne! Kaže da on to ne podržava, ali da, isto tako, nema ništa protiv toga.
– Vrlo principijelno, svaka čast!
– Zajebavaj se ti, zajebavaj... Ali čovjek je, kad god su ljudi od njega tražili da ih poveže s agencijama koje traže plaćenike, to rezolutno odbio, jer ih nije želio nositi na duši.
– On, znači, ima dobre veze na tržištu?
– Pa naravno da ima. Ali nije htio govoriti o imenima, jer misli kako nije lijepo da se o nekome u novinama pročita da šalje grupe plaćenika u strane zemlje.
– A lijepo je to što ta cijenjena imena, o kojima Krešić ne želi govoriti, regrutiraju plaćenike?
– Ali ljudi moraju platiti kredite, školovati djecu...
– Onda, po toj logici, od Krešića nije lijepo što ih ne spaja sa svojim poznanicima koji bi im sve to omogućili? Tim prije što kaže kako on nema ništa protiv toga.
– Nikoga general Krešić ne onemogućuje da zaradi za kredit i za školske knjige. On kaže da svatko tko želi ići u Siriju ili bilo kamo, zna kojim se kanalima odlazi na takav posao.
– Pa ako svi sve znaju, zašto onda baš od njega traže da im bude link? Nije vrag da im on kaže: "Zašto ste se javili meni, kad baš svi – izuzev mene – znaju kome ste se trebali javiti?!" Šta im on dođe: jedini pogrešan šalter u savjetovalištu za profesionalnu orijentaciju?
– Ne želi ih nositi na duši. Jel' ti to treba nacrtat?
– Nacrtaj mi zašto im ne kaže da ne idu ubijati po Siriji, umjesto što im kaže da svi znaju kamo im je ići, ali da – zbog mira njegove duše – ne idu preko njega...
– Pa nije njegov posao ni da ih šalje ni da ih zaustavlja.
– Ali pritom kaže kako on nema ništa protiv takvog posla.
– Kako ne razumiješ da je posao – posao?!
– Isto je govorio i onaj poručnik Hrvatske vojske iz Splita kad je, prije nekoliko godina, poslao zahtjev "Blackwateru" i "Global Securityju" da ga zaposle kao plaćenika u Iraku. Kaže frajer: "Posao je posao. Znam da ću u Iraku biti u poziciji ubijati ljude, ali to je isto kao da kažeš mesaru: 'Moraš li ubiti tele, kravu?', a sutra bi došao i pitao ima li telećih bržola."
– I šta tebi, trafikant, tu nije jasno?
– Ma sve mi je jasno. Pa i to zašto je službeni pogled Republike Hrvatske na proizvodnju ratova teleći.
Ponedjeljak, 20.8.2012.
Josipovićeve tantijeme na pjesmu "Život je maskenbal"
- Šta to radiš, trafikant, sa svim tim novinama? Trafika ti izgleda tako da bi i vrag u njoj nogu slomio. Kako uopće možeš disat u tolikom neredu?
- Pusti me, vidiš da tražim!
- A šta tražiš?
- Tražim Novosti, a znam da ih nema.
- Ti si, trafikant, veća budala i od samoga sebe. Zašto tražiš ono čega nema?
- Zato što sam najebo ako mi dođe kontrola i ustanovi da nemam barem jedan primjerak više nego što sam primio.
- Ne razumijem.
- Ne razumijem ni ja, ali to je tako otkad je Ivo Josipović postao tiražer Novosti. Prije pet dana je tvrdio da Novosti izlaze u nakladi od 900 primjeraka, a prekjučer je rekao da te irelevantne novine imaju 200 do 300 primjeraka. Koliko sutra će izjaviti da Novosti izlaze u nakladi od 300 primjeraka ispod nule.
- Ali to je pozdravljeno sa zdravom pameću.
- Pa šta onda?! Ivo Josipović je istinski demokrat i, kao takav, on se uljudno pozdravlja sa svim, svakim i svačim. Ne gleda on na te sitnice je li pamet zdrava ili bolesna. On svakoj pristojno kaže "Adio!"
- Pravit ću se da nisam razumio ovo što si sad rekao. Ali se ne mogu pravit da razumijem to s nakladom Novosti.
- Gledaj to čisto matematički. Evo, riješi zadatak: "Odlikaš Ivo želi obezvrijediti Novosti uz pomoć aritmetičke progresije. Najprije kaže da izlaze u bijednih 900 primjeraka. Onda kaže da izlaze u još bjednijih maksimum 300 primjeraka. U koliko će primjeraka izlaziti Novosti kada ih odlikaš Ivo treći put spomene?"
- U minus 300, to si i sam rekao. Ali to je tako samo u matematici. U stvarnosti je to, znaš i sam, nemoguće.
- Kad je odlikaš Ivo u pitanju, ništa nije nemoguće. Samo je potrebno da mi trafikanti u remitendu vratimo više primjeraka Novosti nego što smo ih primili, i Josipovićeva računica će se pokazati dokazivom u stvarnosti.
- Ali to nije izvedivo!
- Upravo radimo na tome da bude. Ako je, po Josipoviću, izvedivo da Veljko Džakula ispadne mirotvorac koji je zbog mira krenuo u rat protiv Hrvatske, a da Milorad Pupovac bude huškač koji i 17 godina nakon rata – kako je to divno sročio gospodin predsjednik – "u mnogim područjima Hrvatske vodi politiku nacionalnih sukoba niskog intenziteta", zašto bi bilo neizvedivo da Novosti imaju veću remitendu od štampane naklade?!
- Ti, trafikant, uporno tjeraš po svome: do apsurda, a – ako može – i dalje.
- Ja se samo nastojim uklopiti u vladajući način razmišljanja. Kad predsjednik kaže da je maskenbal, onda je neprilično pitati gdje mu je obraz.
- Ne maskiraj ti predsjednika, trafikant! On je samo rekao da je Đikićev tekst u Novostima Pupovčev maskenbal.
- Ma predsjednika nitko ne može maskirati, sve i kad bi htio. On sam sebe demaskira. Đikić ga pita zašto se bavi lobiranjem da se Novostima uskrati javno financiranje, a predsjednik odgovara kako nema dokaza da se on time bavi, ali da i u njegovom bavljenju Novostima i njihovim financiranjem ne bi bilo ničega nelegalnog, nelegitimnog i protuustavnog. A onda, falsificirajući i minimizirajući nakladu Novosti i pljujući novine u kojima pišu neki od najboljih hrvatskih novinara kao irelevantne, potencira navodnu nesvrhovitost i promašenost njihova financiranja.
- Opet ti samo o novinama! U maskenbalu o kojem govori Josipović novine uopće nisu važne.
- E, baš su one najvažnije!
- Možda tebi, ali ne i predsjedniku. Baš njega briga šta pišu irelevantne novine, kao što ga nije briga ni šta piše puno čitaniji Index.hr. Pa je li čovjek lijepo napisao da nikada nije vršio pritisak čak ni na taj portal, iako ga tamo napadaju puno više i puno žešće nego u Novostima?!
- Da, toliko ga nije briga da je svoje pismo Novostima, u strahu da ga tamo neće pročitati onih minus 300 čitalaca, poslao Jutarnjem listu, da ga objavi večer prije Novosti. I toliko ga nije briga da je osobno nazvao novinara Indexa Ilka Ćimića da mu kaže kako je to što on piše o aferi ZAMP neistinito i strašno.
- Kako ti znaš da ga je Josipović nazvao?
- Pročitao u Večernjaku Ćimićevu izjavu. A ako je tebi teško povjerovati u to, i Ćimiću je bilo teško vjerovati rođenim ušima.
- Daj, trafikant, završi taj svoj maskenbal s novinama i portalima! Ne možeš tim maskenbalom sakriti onaj o kojem govori predsjednik: da Pupovac pričom o Novostima i Josipovićevoj osveti zbog njihova pisanja o Emporionu, ZAMP-u i Marku Vojkoviću ustvari kamuflira svoju ljutnju zbog gubljenja monopola nad srpskom manjinom nakon što je Džakula dolaskom na proslavu Oluje u Kninu promoviran u čimbenika srpsko-hrvatskog pomirenja.
- Novosti su o unosnim i namještenim poslovima Josipovićevog prijatelja Vojkovića pisale i prije nego što se predsjednik spajdašio s mirotvorcem Džakulom, pa zašto ne bi i poslije Dana domovinske zahvalnosti Veljku Džakuli?! I nije Đikić Josipoviću spominjao Džakulu nego Vojkovića.
- Pa upravo je u tome maskenbal. Pišeš Vojković, a pamtiš Džakula.
- Ili će biti da je maskenbal na Pantovčaku gdje ne čitaš Džakula, ali zlopamtiš Vojković?
- Ja mislim da ti, trafikant, potcjenjuješ iskrenu brigu predsjednika Josipovića za pluralizaciju i dobrobit manjinske scene u Hrvatskoj.
- Da, ona ide dotle da na Pantovčaku već smišljaju kako će, za dobro nacionalnih manjina, ograničiti mandate njihovim saborskim zastupnicima.
- Oprosti, ali o tome nije govorio predsjednik nego njegov savjetnik. Predsjednik Josipović je u Novom listu, baš naprotiv, otvoreno kazao da će "promjena nabolje uslijediti onog trenutka kada se u svim segmentima društvenog života pripadnici srpske manjine budu osjećali kao ravnopravni građani".
- Ako sam dobro shvatio, Josipović tvrdi da Srbi u Hrvatskoj nisu ravnopravni. Pa zašto to onda nije rekao na proslavi u Kninu? Da ne pokvari maskenbal?
Utorak, 21.8.2012.
Foto-safarijem na siromašne goste
– U šta si se to zabuljio, trafikant?
– Evo gledam kako ljudi jedu.
– Šta si gladan?
– Da gladan? Čovječe, sit sam uvijek istih sezonskih priča o našem turizmu koji bi bio najbolji na svijetu kada ga ne bi kvarili gosti nedostojni tih cimer-frajeva, gasthausa, fiš-piknika i ostale takozvane ponude.
– Pa zašto onda buljiš u ljude koji jedu?
– Zato što me na nekom portalu privukao naslov "Evo kako se hrane turisti u Makarskoj", pa me podsjetio na onaj prošlosezonski hit iz tjednika Makarsko primorje, onaj o "gostima koji su višak".
– Čekaj, to je bilo nešto o Bosancima...
– Da, o "pohodima stanovništva susjedne Bosne i Hercegovine na plaže Makarskog primorja", o gostima od kojih "nitko nema nikakve koristi, a stječe se i pogrešan dojam o punoj plaži i punim kapacitetima", o gostima koji, dakle, "nisu sastavni dio turizma", koji "dođu, zauzmu mjesto na plaži, kupaju se i ugodno provedu dan; eventualno se tuširaju, a mokrenje..."
– E, toga se i ja sjećam: "mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi".
– Onda se valjda sjećaš i onog žalopojnog zaključka kako se "radi o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati". Pazi: izbjeći i eliminirati!
– I šta sad: nisu ih eliminirali, pa je ta priča dobila nastavak?
– Tako nekako. Išao momčina po Makarskoj s fotoaparatom i snimao ljude kako jedu po klupama i zidićima, pa je onda to remek-djelo hrvatskog žurnalizma osvanulo na portalu. Jebote, samo što im objektivom nije ušao u grkljan.
– Obavio im čovjek gastroskopiju. Je li im barem izdao nalaz? Ima li kakvog teksta?
– Evo da ti pročitam: "Turisti koji su obilazeći Makarsku ogladnjeli, a kojima su restorani ipak malo preskupi, najčešće se odluče glad smiriti nekim specijalitetom iz fast-fooda ili pekare.
Za uživanje u zalogaju dovoljna je klupa ili zidić a brza hrana, bila to pizza, hamburger ili lisnato tijesto, uvijek je dobra dok je topla, kalorična i jeftina. Draži autohtonog dalmatinskog ugostiteljstva izgubile su se u brzogrizu..."
– I to je sve?
– Toliko je majstor uspio sročit.
– Pa dobro, trafikant, nema tu ničega strašnog da bi ti to sada povezivao s onom prošlogodišnjom svinjarijom. Nigdje ne piše: "Bosanci, gonite se otkud ste i došli, u svoja dva entiteta i tri materine, pa tamo žderite hamburgere i ostala govna, dok vas mi nismo eliminirali!" Autor teksta, čini mi se, čak i suosjeća s ljudima koji ogladne, a nemaju novaca za restorane. Osjeti se tu i prizvuk kritike na račun skupoće u restoranima...
– A zašto pod naslovom "Evo kako se hrane turisti u Makarskoj" nisu objavili fotke restoranskih gostiju koji su razjapili usta pred zalogajem komarče ili bifteka?! Vjerojatno zato što se onaj tko bi ih išao snimati boji da bi mu netko nabio aparat u ždrijelo. Ako ne gost, onda nekakav security. Lako mu je šiljit objektiv na sirotinji!
– Pa nije on kriv što sirotinja jede na javnim mjestima, gdje ih svatko vidi. Ako se oni ne srame jesti na klupi, zašto bi se on sramio okinuti fotku?
– Zato što je svinjski snimati ljude dok jedu i onda to stavljati na portal. Zašto ne uslika domaće pučanstvo koje također jede pizze i hamburgere na klupama i zidićima, pa fino objavi seriju fotki pod naslovom "Evo kako se hrane Makarani"?!
– Misliš da bi mu onda ona zadnja rečenica o dražima autohtonog dalmatinskog ugostiteljstva koje su se izgubile u brzogrizu imala više smisla?
– Ma ne bi ga imala ni više ni manje, jer ga nema uopće. Ljudi imaju pravo jesti gdje mogu i gdje im se sviđa, na klupama ili u tim takozvanim autohtonim ugostiteljskim objektima, a da ih pritom nitko ne snima, a pogotovo sa ciljem da to objavi. Otkud nekome obraz da posadi na portal fotku klinaca koji jedu nekakvo pecivo ili dvoje staraca s pizzetom i sladoledom, pa da pozove ljude da to gledaju?!
– Ti si se, trafikant, kako vidim, odazvao...
– Zato što mi je to zamirisalo na nastavak one prošlogodišnje makarske priče o manje vrijednim gostima.
– A onda si shvatio da se u tolikoj nosini ne krije savršen njuh?
– Nos me, nažalost, nije izdao. Jer ovo jest nastavak onog lanjskog i ne samo lanjskog aksioma iz Makarskog primorja da je "bolji jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura, nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura".
– Po čemu, bogati?
– Po tome što se taj fast-food-paparazzo ne bi usudio uslikati gosta koji troši 500 eura dok ovaj u sebe krca skupu klopu. Slikao bi ga samo uz njegovo dopuštenje, u namještenoj nazdravičarskoj pozi s gazdom restorana, a možda i sa šefom kuhinje. I ta bi fotka na portalu izašla u nekakvoj debilnoj celebrity-rubrici, uz poziv gospodinu da opet posjeti naš lijepi Jadran.
– Neće valjda pozivati ove što jedu na klupama. Oni ionako dođu svakog ljeta.
– Da, i za njih je rezervirana rubrika "Gost u grlu".
Srijeda, 22.8.2012.
Za "Južni tok", a ne za "Pussy Riot"!
– Šta ti, trafikant, misliš: kakvo je mišljenje naše Crkve o presudi ovim curama iz grupe "Pussy Riot"?
– Bog mi pamet prosvijetlio ako sam uopće razmišljao o njezinu mišljenju.
– A da ipak malo razmisliš: je li njezino mišljenje, ako ga uopće ima, u ekumenskom suglasju s mišljenjem Ruske pravoslavne crkve koja je sotonizirala djevuške?
– Ja mislim da je njezino mišljenje u skladu.
– U skladu sa čim?
– U skladu s onom propovijedi nadbiskupa Barišića u kojoj se okomio na mišljenje kao takvo. Prema tome, Crkva u kojoj se popuje protiv mišljenja nije dužna imati nikakvo mišljenje. Naravno, ako želi biti u skladu.
– U skladu sa samom sobom?
– Ne samo sa samom sobom, već i u skladu s državom.
– S Ruskom Federacijom?
– Ne, nego u skladu sa, što bi Rusi rekli, Republikom Horvatijom.
– A Republika Horvatija, šta ona misli? I ako išta misli, kud li ju je misao zanijela?
– Ona misli da joj je bolje da ne misli. I u tome se savršeno slaže s Vladimirom Putinom.
– Ne razumijem na šta misliš...
– Pa znaš kad je Sarkozy prije pet godina došao u posjet Rusiji i udario u one diplomatske spike kako bi Francuska željela biti prijateljica Rusije i kako bi voljela razumjeti Rusiju... E, na to ti je Putin njemu odrecitirao stihove Fjodora Tjutčova: "Rusija nije pojmljiva umu, / Aršinom nećeš mjeru joj znati. / Rusija nešto posebno je – / U nju možeš samo vjerovati." Nakon što je to čuo, nesretni Sarko ni dan-danas ne zna ni što bi mislio ni zašto bi mislio. Pa tako valjda i službena Horvatija. A ako joj se, kojim slučajem, i dogodi da misli, onda misli kako je najbolje da joj se misao raspline, da ne ugrozi pregovore oko plinovoda. Jebeš punk, jebeš rock, mi sviramo "Južni tok"!
– Nemoj tako, trafikant! Vidiš da se Jutarnji upregao uvjeriti domovinsku javnost kako je "Južni tok" spasonosan, jer njime štitimo nacionalne interese u situaciji kad nema investicija sa Zapada.
– Da, vidim. A vidim i da se, nakon početnog oduševljenja, upregao preparirati domovinsku javnost da Bruxelles Moskvi, glede prolaska "Južnog toka" kroz Horvatiju, kaže "Njet!"
– Ti stvarno misliš da Bruxelles misli za Hrvatsku?
– Mislim da misli umjesto Hrvatske. Ako baš mora.
– I misliš da ćemo se, po pitanju "Južnog toka", povinovati mišljenju Europske Unije?
– Zar ti sumnjaš u to?
– A zašto se onda nismo povinovali mišljenju Europske Unije i u slučaju presude curama iz "Pussy Riot"? Zašto i Hrvatska nije osudila presudu?
– Zato što Horvatija nije članica Europske Unije. I zato što joj je stalo da se učlani u "Južni tok".
– Je li ti to podmećeš da smo zainteresirani samo za ono za što nam kažu da je naš interes?
– Ništa ja ne podmećem. Evo, ja vrlo benevolentno mislim kako Horvatija jedva čeka da Bruxelles kaže da nema ništa od "Južnog toka", pa da onda Rusima zapjeva kako je presuda protiv te tri djevojke zločin i svinjarija.
– Ti, trafikant, po svom običaju, samo zajebavaš.
– Ne, ja samo ne kužim zašto ti išta očekuješ od države. Ako je ona po pitanju mišljenja suglasna sa Crkvom, a po pitanju mišljenja o Rusiji suglasna s Fjodorom Tjutčevim i Vladimirom Putinom, čemu onda uopće razmišljati zašto ona ne misli ništa ni o čemu.
– Pa tko bi trebao misliti?
– Tko god ima čime. Evo, mogli bi naprimjer muzikanti. Ipak su osuđene njihove kolegice Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Ekaterina Samucevič. Ako im ta imena išta znače.
Koliko znam, od svega što svira i pjeva po zemlji Horvatiji, protiv presude drugaricama iz "Pussy Riot" progovorile su samo cure iz "Le Zbora".
– A tko će ti još podići glas?! Ne očekuješ valjda da ti klape na Poljudu organiziraju megakoncert pod naslovom "Ne damo te, Pussy, naša!"?! Ako neće rokeri, zašto bi, štajaznam, Škoro ili Tereza ili sav taj tra-la-la đir?
– Pa imamo mi i ozbiljnih glazbenika.
– Trafikant, čitam ti misli! Ti bi puknuo da ga ne spomeneš!
– Ma, uopće ti ga neću spomenuti. Vodi ga doma pa igrajte igrice!
– Kakve igrice, kretenu?
– Video igrice. Imaš jednu frišku, najfriškiju, napravljenu u Srbiji, u cilju obrane "patriotske politike Vladimira Putina i Ruske pravoslavne crkve" pred onima koji pokušavaju "razrušiti rusko društvo i državnost". Zove se "Shoot The Pussy Riot"! , a igra se tako da uzmeš džojstik i momački pucaš po curama. Autor igre, neki Vjekoslav Cerovina iz Srpskog narodnog pokreta "Naši", kaže da ta igra nije poziv na ubojstvo, jer da "članice te monstruozne grupe posle zatvora treba poslati u ludnicu, ali ne i ubiti, nego prevaspitati i lečiti".
– I kakve sad, molim te, veze s tom igricom ima onaj ozbiljni glazbenik?
– Pa budući da je igrica kreirana u krugovima koji mu ovih dana iz Beograda šalju izraze podrške u borbi protiv Pupovca kao zajedničkog neprijatelja, ozbiljni glazbenik bi se mogao pobrinuti da se poštuju njihova mala autorska prava. Da njegovim novim pajdašima ne propadne četnobiznis.
Četvrtak, 23.8.2012.
Šmrk Srbima i domaćim izdajnicima!
– Trafikant, šta će ti taj šmrk?
– Za slučaj da mi neki Srbin zapali trafiku.
– A kako znaš da će ti je zapaliti baš Srbin?
– Znam jer sam načitan. Jutros sam pročitao priopćenje Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke gdje se kaže: "Činjenica je da netko namjerno izaziva požare diljem jadranske obale (pa ovih mjeseci iznimno je bilo vruće i u unutrašnjosti Hrvatske, pa nije bilo još ni jednog katastrofalnog požara), a to mogu samo oni koji su se 'pritajili' iz 1991., koji su u ono vrijeme bili na strani agresora, odnosno oni koji ne vole Hrvate i Hrvatsku." Eto zato sam donio šmrk i na trafici – pogledaj gore! – napisao "Šmrk Srbima!"
– To ti je glupo, trafikant. Neće ti se Srbi, ako su takvi kao što mi čitaš da jesu, prihvatiti šmrka. A i čini mi se da se to što pišu udrugari i udrugarice ne odnosi samo na Srbe, nego i na domaće izdajnike.
– Okej. Evo, već pišem: "Šmrk Srbima i domaćim izdajnicima!"
– I dalje je glupo. I pomalo morbidno. Kao kad onaj šef splitskih vatrogasaca pozove pučanstvo da linčuju one za koje sumnjaju da podmeću požare. Pametnije bi ti bilo da te dobro nam poznate nepoznate počinitelje prijaviš policiji, ako ih već nije prijavila Udruga.
– Udruga ne vjeruje policiji. Čak i nju smatra svojevrsnom petom kolonom u tom specijalnom ratu protiv Hrvatske.
– Kakvom specijalnom ratu?
– Evo slušaj kako završava priopćenje: "Očito je da je velika većina požara podmetnuta, ali – gdje su krivci? Nemojte nam samo sada 'prodavati maglu' da su požari i drugdje u svijetu. Jesu, ali njih ne podmeću oni koji ih podmeću u Hrvatskoj. Ako se mogu pronaći, da se malo našalimo, svi oni, njih dva-tri, koji su u Čavoglavama nosili crne majice, ako je u tom selu kad se obilježavala veličanstvena pobjeda bio organiziran i policijski stožer, što se čeka i što se radi da se konkretno ne iznesu imena počinitelja 'specijalnog rata' protiv Hrvatske koji se najčešće ljeti vodi diljem Jadrana – protiv Hrvata i Hrvatske? Ne, puškom, nego otvorenim plamenom!"
– Specijalni rat, pa specijalni rat... Puna mi ga je kapa još iz onih jugoslavenskih udžbenika za, kako se ono zvalo...
– Ovo i ono SFRJ.
– Ma nije ovo i ono nego ONO i DSZ. Općenarodna obrana i društvena samozaštita SFRJ. Tamo je specijalni rat bio u svakoj lekciji.
– Ne podmeći Udruzi da je sljednica jugoslavenske paranoje! Imamo mi našu autohtonu, hrvatsku! Evo da ti pročitam šta je na tu temu pisao Srećko Pšeničnik u mjesečniku Nezavisna Država Hrvatska prije 14 godina: "Ministar Penić za stotinjak požara u primorju točno 5. kolovoza, na Dan zahvalnosti i pobjede, kaže da su uglavnom uvjetovani gromovima, a to je subverzivni rat Srba kao novi oblik balvan revolucije. Da sve bude još smješnije, redarstvo iznosi samo slučaj jednoga Niemca zbog slučajnog izpaljivanja svietleće rakete. Time se opet želi nabaciti žalostna ideja kako nas Niemci napadaju!"
– Bogami, ni on nije vjerovao hrvatskoj policiji.
– Ali je vjerovao u specijalni rat, baš kao i Stjepan Spajić koji je hrvatsku vatroglasnu teoriju urote zadužio kazavši: "Požare podmeću Čedoslavići koji se uz potporu Amerikanaca vraćaju preko šuma i gora. Vjerojatno im Amerikanci uz dolare daju i žigice i sumporne kuglice."
Ili Dražen Budiša koji je prije devet ljeta sazvao konferenciju za novinare kako bi im izložio evo ovo: "Požari koji su izbili posljednjih dana ukazuju da se radi o širokoj organizaciji u njihovu podmetanju. Ne isključujemo nehat, bolesne osobe, no sve upućuje da smo ovaj put izloženi organiziranom paljenju Hrvatske. Radi se o subverzivnom, protudržavnom djelovanju koje traži puni angažman svih nadležnih službi." Ili Vladimir Šeks koji je također sazvao presicu kako bi javnosti poručio: "U Hrvatskoj očito imamo gerilu koja djeluje. Postavlja se pitanje jesu li tri požara na području Dubrovnika te onaj u Istri rezultat tih akcija?" Ili Luka Korda, načelnik općine Konavle, kojemu samo što nije udarila vatrogasna pjena na usta kad je govorio: "Treći požar koji nam dolazi s trebinjske strane u samo tjedan dana nije i ne može biti slučajnost! Stvarno ne razumijem dokle ćemo to kriti i puštati da nas ponovno pale oni koji su nas palili, ubijali i granatirali tijekom agresije."
– Alo, trafikant, gdje se gasiš?
– Pa onda Anto Đapić koji se prije svih njih odvažio kazati: "Povratak Srba u izravnoj je vezi s katastrofalnim požarima koji posljednjih dana haraju Hrvatskom." Pa zatim Branimir Lukšić, župan splitsko-dalmatinski, od kojeg smo čuli: "Sedam dana nakon pisma navodne Vojske Srpske Krajine imamo veliki broj požara. Ne mogu reći da su oni koji su to pisali uzrok, ali tolika je to slučajnost da je slučajnost – isključena." Te potom i Niko Rebić, gradonačelnik Vrlike, koji je se jednog vrelog ljeta užgao i rekao: "Zajedno sa Srbima došli su i požari."
– Alo, trafikant, zvat ću ti vatrogasce!
– Slobodno zovi. A dok oni dođu, evo da vidiš da su isti Hrvatsku palili i prije rata. Ugledni Zvonimir Šeparović godine 2000. otkriva: "Srbi i Crnogorci su i prije rata kao turisti imali svoja odmarališta, koja nikada nisu bila veliki dobitak za Hrvatsku. Dapače, bilo je mnogo podmetnutih požara, za koje danas više nema dvojbe tko ih je podmetnuo."
– Trafikant, stvarno zovem vatrogasce da te ugase, pa ćeš u toj trafici igrat vaterpolo!
– Samo da znaš: ne mogu ni vatrogasci protiv Boga...
– Šta si sad umislio da si Bog?
– Ne, nego – za razliku od svih ovih koje sam ti nabrojio – imam dokaz da požare u Hrvatskoj podmeće Bog.
– U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga...
– Plamen! Slušaj kako se pred istražnim sucem u Splitu branio Jakov Penava, osumnjičenik za podmetanje sedam požara: "Prošao sam svojim citroenom BX i vidio zapušteno zemljište i čuo Božji glas da ga zapalim. Stao sam i bacio opušak. Kada me policija nakon uhićenja dovela gdje sam zapalio suhu travu, vidio sam kako je nakon požara zemljište puno ljepše."
– A taj Penava nije neki Srbin?
– Istraga je utvrdila da nije.
– Onda je sigurno domaći izdajnik.
– Misliš zato što je cinkao Boga, naredbodavca svoga i Gospodina našega?
Petak, 24.8.2012.
Spomendan na seksi fašizam i kurvu Jugoslaviju
– Kako ti, trafikant, obilježavaš Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima? Samo mi, molim te, nemoj odgovorit onom svojom blentavom uzrečicom "radno i svečano"!
– Obilježavam ga žrtvujući se za pučanstvo.
– Kako se to ti, tako ti svega, žrtvuješ?
– Čitam autora totalno prikladnog za današnji spomendan. Tipa nakon čijih se tekstova svatko tko ih pročita može smatrati žrtvom totalitarnih i autoritarnih rezimea.
– A gospodin se zove...
– Zini da ti kažem! Pa da u roku odmah zbrišeš s trafike.
– Reci mi barem inicijale!
– Nismo na kvizu nego smo na spomendanu. Prema tome, izvoli se i ti malo žrtvovat za narod i domovinu! Ako će ti to imalo pomoći, radi se o autoru koji je prije petnaestak godina ispisao besmrtnu posvetu diktaturama.
– Sigurno neki od onih tvojih likova iz "Greatest Shits"?
– Ponavljam ti da nismo na kvizu. Ako budeš strpljivo slušao i podnosio ono što ti čitam, vjeruj mi da će zahvalno pučanstvo dogodine na spomendanu i tebe spominjati. Dakle, tebi zasad nepoznati autor je u ta zlatna vremena ovako pisao: "Obično se smatra da diktatura predstavlja suprotnost demokraciji. Rasprostranjeno je mišljenje da su diktatori banda kriminalaca i nepopravljivih lopova, koji vole terorizirati svoj narod. Takva uvjerenja nisu uvijek točna. Ponekad u diktaturama osjećaj za državotvornost bolje dolazi do izražaja nego u višestranačkoj demokraciji."
– Slušaj, trafikant, ma neka su i tri spomendana, ali ako me misliš daviti s tim svojim pričama iz prošlog stoljeća...
– Ali to je bilo stoljeće totalitarizama i autoritarizama, bez kojih ne bi bilo ni današnjeg spomendana. A tebi zasad nepoznatog autora spominjem samo zato što mu je, evo, baš danas objavljen tekst koji počinje ovako: "Izgleda da antisrpstvo ujedinjuje desne i lijeve Hrvate više nego antijugoslavenstvo i antikomunizam. Postavlja se pitanje bi li bez simbola strašne i velike Srbije Hrvatska ikada bila na zemljopisnoj karti. A po čemu bi to treća Jugoslavija ili Euroslavija, ili pak stvarna tzv. samostalna Hrvatska, u kojoj vladaju bivši titoisti, morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije?"
– Čisto ludilo, jebote.... Da po čemu bi samostalna Hrvatska morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije...
– Ne mreš bilivit? Slušaj dalje: "Stalnim prizivanjem navodne nemani velikosrpstva dobiva se dojam da Hrvati nisu u stanju izgraditi nacionalni i državni identitet ako se prije toga ne definiraju kao neprijatelji srpstva. A ako nema Srba, onda ih treba izmisliti."
– Ma je li on to aludira da je Josipović izmislio Džakulu?
– Ma kakvi! Džakulu ne treba izmišljati, njega treba samo instalirati. Slušaj i ne prekidaj me. Jesmo se dogovorili da budeš pristojna i kooperativna žrtva?! Elem, idemo dalje: "Svaka ozbiljna kritika titoizma i jugoslavenstva stvara kod bivših hrvatskih partizana i njihovih podmladaka strahove od medijskog rugla i mogućeg krivičnog gonjenja. Stoga treba i dalje lupati po Srbima, bilo da su Prečani ili Šumadinci, jer oni su psihološko pokriće za bezbrojne jugoslavenske jazovke. Ujedno, ako kritike prema Srbima dolaze od vladajuće klase, onda nema više problema s hrvatskim desničarima."
– Ma nemoj me zajebavat da ne misli na Josipovića...
– Pusti sad Josipovića, šta si ga se uhvatio?! Slušaj sad ovo: "Riječ 'fašizam' danas nimalo ne označava jedno političko opredjeljenje. Ta riječ, taj pojam, danas je postao simbol apsolutnog zla i apsolutne strave i užasa... Riječ 'fašizam' nema danas nikakve veze s literarnim avanturama prvih talijanskih fašista 1919. godine u prvom fašističkom gradu na svijetu, Rijeci (Fiume), kada je fašistički pjesnik Gabriele d'Annunzio pisao svoje erotske pjesme, a njegovi brojni kolege zagovarali antiklerikalizam, agnosticizam i slobodnu fašističku ljubav."
– Jel' to njemu D'Annunzio seksi? Na šta se pali: na ricinus?
– Možda i na liriku: "Se pane non hai, odio mangia; / se vino non hai, odio bevi; / se odio sol hai, va sicuro.". Ili ako ti treba prepjev, evo da ti krasnoslovim na srpskom, budući da se radi o D'Annunzijevoj "Odi srpskom narodu": "Ako hleba nemaš, mržnjom se potkrepi, / ako vina nemaš, mržnjom se napoji; / o, kad imaš mržnje, tad spokojan budi!"
– Daj, ne maltretiraj me više! Reci mi tko je taj naš fašoljubac!
– Tip koji piše da je "jugoslavenstvo mnogo opasnije od velesrpstva" i da bi "upravo hrvatski nacionalisti morali raditi na većem zbližavanju sa srpskim nacionalistima, a kao prvu stvar razbiti negativnu sliku koju riječ 'nacionalizam' stvara". I zaključuje da je "jugoslavenstvo smrt ne samo za hrvatstvo nego i za srpstvo".
– Trafikant, ako je to kraj, a nadam se da jest, želim da poštuješ moju žrtvu i da mi otkriješ ime autora.
– Ime mu je Tomislav.
–-Nije valjda Karamarko?
– Nula bodova.
– A da nije Nikolić? On bi potpisao sve ovo čime si me ugnjavio.
– Nije ni Nikolić. Predaješ se?
– Predajem.
–-Tomislav Sunić, mislilac hrvatski. Hvala na pažnji i ugodan ti ostatak spomendana!