............................................................

Vijeće nacionalnih manjina BiH je na danas održanoj sjednici zaključilo da se danas PSBiH, kao i klubovima poslanika u Predstavničkom domu i klubovima naroda u Domu naroda PSBiH upute amandmani na Ustav BiH, a u skladu s presudom Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu "Sejdić i Finci".

Usvojen je, s određenim izmjenama i dopunama, Izvještaj o radu Vijeća nacionalnih manjina BiH u tehničkom mandatu za period januar 2011. - august 2012.

Usvojen je zaključak kojim se Zajedničkoj komisiji za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku PSBiH predlaže da u Vijeću nacionalnih manjina BiH podrži predstavnike nacionalnih manjina koje je podržala većina udruženja i saveza kojima oni pripadaju, te da u Vijeću nema preraspodjele mandata, već da jedan kandidat u Vijeću raspolaže cijelim mandatom.

Također, zaključeno je da, u saradnji sa Zajedničkom komisijom, treba pristupiti izradi Zakona o vijećima nacionalnih manjina BiH, kao i izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH i izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Vijeća nacionalnih manjina BiH, saopćeno je iz PSBiH.

Borislav Herak, prvi zlikovac osuđen za genocid u BiH, izašao je iz zatvora, saznaje "Dnevni avaz". Podsjećamo, Herak je zbog monstruoznih zločina prvobitno bio osuđen na smrtnu kaznu, koja mu je preinačena u 20-godišnju robiju. Na slobodu je trebao izaći 11. novembra ove godine, ali je iz zatvora na Igmanu pušten ovog mjeseca, što je potvrđeno "Avazu" iz dobro upućenih izvora.

Herak je uhapšen 11. novembra 1992., a kasnije je priznao da je ubio više od 35 ljudi i silovao desetine djevojaka, od kojih je neke lično usmrtio, uglavnom na području u to vrijeme okupirane Vogošće. Branislav Herak ostat će upisan u bh. historiji kao zločinac koji je, osim pred sudom, hladnokrvno i detaljno skoro svaki zločin koji je počinio opisao u vojnom zatvoru u Sarajevu pred grupom novinara među kojima je bio i Džon Barns (John Barnes) iz "New York Timesa", koji je priču o zlikovcu pronio diljem svijeta.

FOTO: Arhiva: Jablanica

...................................................

Načelnik Općine Jablanica danas je, na prijedlog Općinskog štaba Civilne zaštite, donio Odluku o proglašenju stanja prirodne nesreće na području ove općine.

Na osnovu Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i Statuta Općine, proglašava se stanje prirodne nesreće na području općine, izazvano velikim požarima na otvorenom prostoru, koji su zahvatili područje općine od 22.avgusta, te pričinili  veliku materijalnu štetu, kaže se u Odluci i dodaje da je prirodnom nesrećom obuhvaćeno područje cijele općine.

Određuje se Općinski štab Civilne zaštite da rukovodi akcijama zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.

Zadužuje se Služba Civilne zaštite Općinea da kontinuirano prati stanje na terenu, te predlaže Općinskom štabu Civilne zaštite mjere i aktivnosti koje će se poduzimati u cilju zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.

Naređuje se pravnim subjektima sa područja općine da stave na raspolaganje svu potrebnu mehanizaciju i opremu za gašenje požara u cilju normalizacije života građana na području općine.

Naređuje se građanima sa područja općine da stave na raspolaganje Općinskom štabu Civilne zaštite sva raspoloživa sredstva i opremu potrebnu za gašenje požara, navodi se u Odluci.

Srebrenica

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Centralna izborna komisija (CIK) BiH jučerašnjim je zaključivanjem Centralnog biračkog spiska dovela u pitanje legalnost izbora u općini u kojoj je prije 17 godina počinjen genocid, jer nije poduzela sve zakonom predviđene mjere da 1.721 osoba sa nezakonito stečenim državljanstvom BiH bude uklonjena sa spiska, saopćila je Građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu".

"CIK BiH i Branko Petrić su ovom odlukom preuzeli odgovornost za sve posljedice i smatraćemo svakog člana CIK-a odgovornim za nezakonitosti koje mogu uslijediti kao rezultat toga da blizu dvije hiljade stranih državljana može glasati na izborima u Srebrenici", navodi se u saopćenju

Kako je rečeno, CIK BiH je, od početka kampanje "Glasaću za Srebrenicu", "svojim odlukama pokušavao da ograniči Ustavom i zakonima BiH garantovanu slobodu kretanja i izbora prebivališta građana BiH nesrpske nacionalnosti i samim tim pokušao spriječiti povratak nesprskog stanovištva i provedbu Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma na području Srebrenice, ali i cijele istočne Bosne".

"Komisija za reviziju upisa izvršenih u knjige državljana Opštine Srebrenica je poništila sve upise u knjige državljana koji su nastali u periodu od prvog januara 2000. godine do 25. marta 2004. godine, koji su predmet istrage Državne agencije za istrage i zaštitu i Tužilaštva BiH.  CIK BiH je zaključio Centralni birački spisak prije uklanjanja ove 1.721 osobe sa spiska i samim time, još jednom omogućio ilegalnim državljanima BiH, koji su predmet istrage SIPA-e i Tužilaštva BiH, pravo glasa u našoj državi. CIK BiH, koji se u prethodnom periodu pokazao kao društvo jednog lica odnosno državno tijelo pod potpunom kontrolom SNSD-a i Branka Petrića, zanemario je svoju zakonsku obavezu i potpuno pristrasno i neodgovorno, svrstao se na stranu onih partija koje otvoreno poriču genocid", dodaje se u saopćenju.

Inicijativa je podsjetila ostale članove CIK-a BiH, koji još uvijek imaju "makar trunku ličnog i profesionalnog integriteta" da su članom 3.5 Izbornog zakona BiH odgovorni za tačnost, ažurnost i ukupni integritet Centralnog biračkog spiska za teritoriju BiH".

"Stoga, kao građani BiH sa područja Srebrenice od svih članova CIK-a zahtijevamo da u što kraćem roku ažuriraju Centrani birački spisak za područje Srebrenice i u skladu sa svojim zakonom definiranim obavezama omoguće fer i pravedne izbore", kaže se u saopćenju.

Federalni ministar obrazovanja i nauke i predsjedavajući Koordinacije ministara obrazovanja u FBiH Damir Mašić prezentirao je danas u Sarajevu preporuke za eliminiranje segregirajućih i podijeljenih struktura u odgojno obrazovnim ustanovama u FBiH sa neophodnim koracima koje je potrebno s tim u vezi preduzeti.

Radi se o koracima koje bi nadležne obrazovne vlasti u kantonima trebalo istovremeno da započnu sa početkom ove školske godine, te ih implementiraju najkasnije u naredne dvije godine što će zavisiti isključivo od njihove spremnosti da ih prihvate i provedu.  

Koraci za eliminiranje segregirajućih i podijeljenih struktura u odgojno-obrazovnim ustanovama u FBiH podrazumijevaju administrativno i pravno ujedinjenje podijeljenih odgojno obrazovnih ustanova, jedinstveni pristup obrazovanju i ujednačene uvjete za sve učenike i potpunu integraciju podijeljenih škola odnosno uspostavljanje multietničkih odjeljenja.

Ministar Mašić kazao je na pres-konferenciji da je taj dokument usvojila Koordinacija ministara obrazovanja FBiH i radila na njemu četiri mjeseca, a izrađen je u namjeri da pomogne nadležnim  ministrima obrazovanja u kantonima gdje je prisutan fenomen "dvije škole pod jednim krovom" da bi na osnovu njega razvili konkretne akcijske planove za potpunu integraciju škola u tim kantonima.

- Nažalost, Federalno ministarstvo nema mehanizme kojima može utjecati na taj proces i usmjeravati ga, ali ono što možemo i što radimo jeste da maksimalnim zalaganjem i pronalaženjem rješenja i prijedloga pomognemo nadležnim kantonalnim ministarstvima posebno u SBK i HNK da počnu rješavati taj problem, naglasio je ministar Mašić.

Osnova za donošenje Preporuka je presuda Općinskog suda u Mostaru kojom je utvrđeno da se "dvije škole pod jednim krovom" u Stocu i Čapljini u HNK krši Zakon o zabrani diskriminacije u BiH, a odnose se na proces ujedinjenja te eliminiranje onog što predstavlja simbol podijeljenosti školstva i razdvajanje djece prema etničkoj osnovi.

Ministar Mašić ističe da su Preporuke izvodive i provodive u relativno kratkom vremenu i garantiraju punu zaštitu prava konstitutivnih naroda i ostalih u BiH. Svjestan je da će taj dokument "sigurno u pojedinim sredinama izazvati različite reakcije i vjerovatno biti osporavan kao što je i dosad bilo osporavano sve što je išlo u prilog rješavanju tog problema".

Fenomen "dvije škole pod jednim krovom" samo je jedan od vidova kršenja međunarodnih dokumenata u BiH, a danas je precizirano da je on manifestaciono najači i ima najgore posljedice.

Izvještaji međunarodnih i domaćih organizacija pokazuju da osim toga, u BiH kao oblici društvenog raslojavanja postoje i prebacivanje djece van matičnog upisnog područja radi školovanja sa djecom iste etničke skupine i tzv. tiha asimilacija gdje je manjinska skupina povinovana dominaciji većine.

Ministar Mašić nada se da će „i kolege iz Republike Srpske, jednako odlučno kao i mi za početak barem priznati da postoje određeni problemi koji imaju nesrpska djeca u školama u tom entitetu“.

"Priznanje je prvi korak. Nakon toga, nadamo se da će poduzeti konkretne mjere i aktivnosti za otklanjanje tih problema," kazao je ministar Mašić.

Resorni ministri ZDK, USK i KS Mirko Trifunović, Dario Jurić i Fahrudin Oručević danas su u Sarajevu podržali preporuke uvjerenio da će ih prepoznati i predstavnici struke. Zajedno sa ministrom Mašićem istaknuli su da je pomenuti problem nastao ponajviše pod utjecajem politike, a usvojeni dokument jedinstvena prilika za njegovo rješavanje.  

Koordinaciju ministara obrazovanja i nauke FBiH čini šest kantonalnih ministarstava i FMON koji ima koordinirajuću ulogu, a odluke se donose konsenzusom.

Šesnaesti samit Pokreta nesvrstanih koji okuplja 120 zemalja počeo je danas u Teheranu i na skupu Iran preuzima trogodišnje predsjedavanje Pokretom.

U uvodnom govoru na otvaranju samita vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei rekao je da Iran "nikad neće nastojati da stekne atomsko oružje". On je međutim dodao da Iran neće odustati od "prava iranskog naroda da koriste nuklearnu energiju u minrodopske svrhe".

Zapadne zemlje strahuju da pod plaštom mirnodopskog programa Iran razvija nuklearne bojne glave, što Teheran stalno demantuje.

Hamnei je osudio i kako je rekao "diktaturu" Saveta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN).

"Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija ima iracionalnu strukturu, nepravednu i potpuno antidemokratsku, koja predstavlja očiglednu diktaturu", rekao je Hamnej u svom uvodnom govoru na otvaranju samita kome prisustvuje i generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun.

Ban nije gubio vrijeme po dolasku u Teheran na Samit i u srijedu navečer je, samo nakon nekoliko sati nakon što je stigao, kritikovao svoje iranske domaćine izrazivši "ozbiljnu zabrinutost" zbog stanja ljudskih prava u toj zemlji i pozvavši je na saradnju sa svjetskom organizacijom u unapređenju sloboda.

"Razgovarali smo kako UN mogu zajednički sa Iranom da rade na unapređenju situacije s ljudskim pravima. Ozbiljno smo zabrinuti zbog zloupotreba i kršenja ljudskih prava u ovoj zemlji", rekao je Ban na konferenciji za novinare, dok je pored njega sjedio predsjednik iranskog parlamenta Ali Laridžani, koji se namrštio na te opaske.

Iranske opozicione grupe pozvale su Bana da iskoristi svoju posjetu Teheranu kao priliku za kritiku vladajućeg sistema Irana, naročito kada se radi o odnosu prema političkim disidentima, uključujući i kućni pritvor opozicionim liderima Miru Huseinu Musaviju i Mahdiju Karubiju.

Generalni sekretar UN sreo se u srijedu navečer i sa iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmedinedžadom i vrhovnim liderom ajatolahom Ali Hameneijem.

SAD i Izrael su izrazili rezervisanost zbog ove posjete Bana, koja daje značaj diplomatskom događaju koji Iran koristi "u pokušaju da probije izolaciju kojom zapadne zemlje žele da izvrše pritisak na Teheran zbog njegovog nuklearnog programa.

Izraelski premijer Bendžamin Netanjahu kritikovao je samit, nazvavši ga "mrljom čovječanstva" nakon iranskog poricanja pravu Izraela da postoji.

O jednom od najvažnijih političkih događaja godine, zapadni mediji nastoje što manje pisati uprkos činjenici da će tamo biti prisutno preko 120 zemalja svijeta i kako je organizacija Pokret nesvrstanih druga najveća organizacija zemalja na svijetu, odmah iza Ujedinjenih Naroda.

Pojedini dužnosnici su zbog svega iznijeli cijeli opus negativnih, i poprilično uvredljivih, komentara. Nediplomatski osvrt došao je od visoke dužnosnice američke vlade, predsjednice američkog ureda za vanjsku politiku (Chairman of the House Foreign Affairs Committee) i zastupnice u američkom Kongresu, Ileane Ros-Lehtinen.

U svom osvrtu, koji je jučer objavljen na službenim stranicama američke vlade, republikanska kongresmenka navodi kako je Pokret nesvrstanih zapravo "pokret ekstremista". Nadalje, ističe kako je jako uznemirena zbog činjenice da je u Teheran stigao i generalni sekretar UN-a, Ban Ki Moon, dajući svojom prisutnošću "legitimitet" organizaciji.

FOTO: Michael Dobbs

.......................................

Postoji scena iz filma "Bean" u kojoj je Rowan Atkinson, pogrešno predstavljen kao ekspert, prinuđen da održi govor o slici u umjetničkom muzeju o kojoj ne zna ništa.

Pokušavajući da smisli da nešto kaže, on ukazuje na to da je slika "prilično velika, što je sjajno, jer da je zaista malena, mikroskopski malena, teško da bi bilo ko bio u stanju da je pogleda".

Ta scena povremeno čovjeku kada čita tekstove Michaela Dobbsa, iz američkog Muzeja sjećanja na holokaust (USHMM) koji piše za magazin Foreign Policy, navodi se u komentaru na websiteu wordpress.com pod nazivom "Michael Dobbs: An innocent in the Bosnia controversy" (Michael Dobbs: nevin u bosanskoj kontroverzi).

Iz nepoznatih razloga, Dobbs je dobio zadatak od te dvije institucije da istražuje i piše o bosanskom ratu, srebreničkom masakru i suđenju Ratku Mladiću - uprkos tome što očigledno nema ranijeg znanja ni stručnosti u tim temama, ili o temi genocida.

Dobbs je dobronamjerni pojedinac koji nastoji da bude izbalansiran i objektivan. On piše iskreno o užasima bosanskog rata. On se, shodno tome, redovno nalazi pod zlobnim napadima iz lobija negatora genocida u Srebrenici i on je u prvom redu onih koji im se suprotstavljaju.

On odgovara na kritike na pošten i odmjeren način. Ipak, na isti način na koji su ga nasumično izabrali USHMM i Foreign Policy, on je nasumično izbrao Joe Bloggsa i rekao mu da piše o Bosni i genocidu.

U oktobru 2011. godine on je pisao da "moram priznati da je teško koristiti (u vezi Srebrenice) riječ genocid, koja nas podsjeća na prizore holokausta. U popularnoj kulturi, kada govorimo o 'genocidu', mislimo na ubijanje kompletne rasne ili etničke grupe".

VEZANI TEKST Tekst američkog novinara "U odbranu Srba" izazvao buru u SAD

To da član USHMM treba da se rukovodi "popularnom kulturom" kada razmatra značenje genocida - umjesto da koristi historijsku ekspertizu i literaturu studija o genocidu - je nevjerovatno. To je, u drugu ruku, ne samo nevjerovatno, nego potpuno predvidivo i razumljivo, da njegovi komentari trebaju izazvati enormni gnjev među bošnjačkim narodom, dovodeći do protestnog pisma Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike USHMM-u, Kanadskog instituta za istraživanje genocida i Bosansko-američkog instituta za genocid i Obrazovnog centra.

Sada se Dobbs ponovo oglašava člankom naslovljenim "U odbranu Srba", koji sadrži bisere njegove mudrosti o međunarodnom priznanju bosanske i hrvatske nezavisnosti u 1991. i 1992. godini: "Osvrćući se na početak jugoslovenskih ratova prije dvije decenije, zapanjen sam kontradiktornošću zapadne politike prema bivšoj Jugoslaviji. Evropa, podržana od SAD-a, priznala je nezavisnost otcijepljenih republika...

Drugim riječima, granice multietničke države koja je nastala na odlukama Versajske konferencije iz 1919. godine nisu nepovredive. S druge strane, međunarodna zajednica (u formi Badinterove komisije koju je oformila Evropska Unija) također je proglasila da se granice Bosne, Hrvatske i ostalih republika ne mogu mijenjati iz jednostavnog razloga što se manjina u njima željela otcijepiti. Praktični rezultat tih odluka je da je Hrvatima i muslimnima dato pravo da se otcijepe od Jugoslavije, ali Srbima nije priženo pravo da se otcijepe od Hrvatske ili Bosne.

Delikatni etnički balans koji su održavale velike sile nakon Prvog svjetskog rata i provodio ga je msršal Tito (Hrvat) četiri decenije nakon Drugog svjetskog rata bio je poremećen. Moje lično mišljenje je da je raspad Jugoslavije bio neizbježan, upravo kao što je bio neizbježan raspad Sovjetskog Saveza. S druge strane, Sjedinjene Države i Evropa (koje su stvorile prvu Jugoslaviju) trebale bi biti mnogo pažljivije u uspostavi i provođenju pravila u slučaju raspada države koja garantuju prava manjinskim narodima. Da koristim frazu koja se pripisuje francuskom državniku Talleyrandu, 'ostaviti dva miliona dobro naoružanih Srba u republikama ostalih naroda gore je od zločina'. To je bila teška greška u političkoj procjeni".

Dvije decenije nakon okončanja bosanskog rata, član USH i pisac članaka za Foreign Policy ne može učiniti ništa pametnije od ponavljanja istog, dosasnog mudrovanja koje koriste srpski nacionalisti. To je kao da svi akademski tekstovi na temu raspada Jugoslavije i priznanja novih država, koje su u intervalima pisali Richard Caplan, Michael Libal, Josip Glaurdic i drugi, jednostavno ne postoje.

Naravno da ne postoji kontradikcija u politici međunarodne zajednice po pitanju prava na otcijepljenje Srba i nesrba u bivšoj Jugoslaviji u periodu 1991-92. godine. Dobbsove tvrdnje su lažne: Hrvatima i muslimanima nije dato pravo da se otcijepe od Jugoslavije. Za Jugoslaviju se tvrdilo da je "u procesu disolucije" i njenih šest konstitutivnih republika priznate su kao države koje su naslijedile njen suverenitet. Shodno tome, šest republika - uključujući i Srbiju - a ne "Hrvati i muslimani" imali su pravo na nezavisnost koje je moralo biti priznato.

Srbija nije tretirana drugačije od Slovenije, Hrvatske ili BiH, i imala je punu slobodu da zatraži i dobije međunarodno priznnje svoje nezavisnosti, upravo kako je i učinila.

Pravo na otcjepljenje manjinskim narodima u bivšim jugodslovenskim republikama nije priznato. Zapravo, jedina etnička grupa na teritoriji bivše Jugoslavije koja je stvorila potpuno novi entitet koji je priznala međunarodna zajednica su bosanski Srbi, kada je u Daytonu priznata "Republika Srpska", navodi se u komentaru na tekstove Michaela Dobbsa.

FOTO: Arhiv

.............................

Međunarodni dan nestalih obilježava se 30. augusta. To je prilika da porodice, organizacije i udruženja ukažu na ovaj i dalje neriješen problem globalnih razmjera.

U zemljama bivše Jugoslavije još uvek se traga za oko 14.000 ljudi, saopštila je organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI).

Apel na vlasti

AI navodi da je između 1991. i 2001. godine prijavljen nestanak 34.700 ljudi i apeluje na vlasti na Zapadnom Balkanu da istraže ove slučajeve.

"Ljudi sa Balkana još uvek nisu zatvorili poglavlje o prisilnim nestancima. Oni nanose svakodnevni bol porodicama koje i dalje čekaju da saznaju sudbinu svojih najmilijih, još uvijek tragaju za istinom, pravdom i nadoknadom", izjavila je Jezerca Tigani, zamjenica direktora programa za Evropu i Centralnu Aziju.

"Vlade moraju da obezbijede da sve žrtve i njihove porodice imaju pristup pravdi i dobiju, bez daljeg odlaganja, odgovarajuću i efektivnu odštetu za pretrpljenu štetu", istakla je.

"Nedovoljno istraživanje i procesuiranje nestanaka i otmica ostaje ozbiljan problem za cijeli Balkan", ističe Tigani i dodaje da je glavna prepreka za izvođenje počinilaca pred lice pravde "konstantan nedostatak političke volje u svim zemljama regiona".

AI navodi da se u Bosni i Hercegovini i dalje čeka na razotkrivanje sudbine oko 10.500 hiljada nestalih osoba, većinom Bošnjaka, kao i da porodice više od 7.000 ubijenih u srebreničkom genocidu još uvek čekaju pravdu, dok mnogi osumnjičeni za zločine i dalje žive u istim sredinama u kojima žive i porodice žrtava i nestalih.

Približno 3.600 ljudi je nestalo na Kosovu tokom konflikta 1998-1999. i neposredno nakon sukoba, od kojih su preko 3.000 Albanci, a oko 600 Srbi, Romi i drugi nealbanci. Na Kosovu se još uvijek traga za oko 1.797 ljudi nestalih, navodi AI.

Dalje se navodi da je u Hrvatskoj rasvetljena sudbina 4.084 koji su nestali tokom rata 1991-1995. dok se za više od 2.300 ljudi još uvijek traga.

U saopštenju se podsjeća i na slučaj deportacije 83 bošnjačka civila u Crnoj Gori, kao i da ostaje nepoznata sudbina 34. Podsjetimo, početkom devedesetih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima. Niko od tadašnjih visokih zvaničnika u Crnoj Gori nije izveden pred sud niti je pozvan da svedoči o tom zločinu.

Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio.

2012. je počelo novo suđenje nakon što je Apelacioni sud Crne Gore ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda kojom su devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore oslobođeni optužbe da su preseljenjem izbjeglica BiH iz Crne Gore vlastima Republike Srpske, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Nakon više od decenije od oružanog konflikta 2001. godine u Makedoniji, vlasti nisu uspele efikasno da istraže optužbe o nestancima, ističe AI i dodaje da nisu preduzete adekvatne mere da se istraže slučajevi šest Albanaca za čiji nestanak se vjeruje da su odgovorni pripadnici makedonskog Ministarstva unutrašnjih poslova.

Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK) u zemljama Zapadnog Balkana se još traga za 12.656 nestalih osoba. Šef regionalne kancelarije ove humanitarne organizacije Dragana Kojić precizirala je u intervjuu Tanjugu da se na području BiH traga za 8.603, u Hrvatskoj za 2.282 i na Kosovu 1.771 nestalom osobom.

Prekinuti šutnju

Koalicija za REKOM pozvala je povodom Međunarodnog dana nestalih vlade zemalja bivše Jugoslavije na prekid šutnje o tajnim grobnicama i sudbini nestalih osoba.

"Kada nema fizičkog prisustva mrtvih, posmrtnih ostataka, sahrane, tradicionalnih posmrtnih obreda i grobnih mjesta, kako pamtiti mrtve? Nepostojanje tijela uskraćuje porodicama i društvu fizički simbol sjećanja na žrtve. To je onda kamen temeljac za održanje javne kulture ćutnje o teškom nasleđu prošlosti, odgovornosti i pravdi za žrtve", ističe se u saopštenju REKOM-a.

Koalicija za REKOM je zatražila da prioritet u regionalnoj saradnji budu objelodanjivanje lokacija masovnih grobnica, ekshumacije, identifikacije i predavanje posmrtnih ostataka porodicama žrtava.

Međunarodna kancelarija za nestale, sa sjedištem u Sarajevu, podsjetila je da se u svijetu više od milion osoba vodi kao nestalo zbog ratova i drugog teškog kršenja ljudskih prava.

"Svake godine najmanje hiljadu osoba nestane usled migracije, trgovine ljudima, organizovanog kriminala, a oko 150.000 uslijed prirodnih katastrofa, i onih koje čovjek izazove", rekla je u ime Kancelarije agenciji Beta Aida Mia Alić.

Neodostatak političke volje osnovni je razlog zbog kojeg još uvek nije riješeno pitanje nestalih osoba u regionu, rečeno je u sredu na konferenciji za novinare Regionalne koordinacije udruženja porodica nestalih osoba sa područja bivše Jugoslavije koja okuplja 26 udruženja.

Regionalna koordinacija je na sve države bivše Jugoslavije apelovala da odrede strategiju za rješenje problema nestalih osoba.

"Od svih država regiona tražimo jasno određivanje i sprovođenje strategije za rešenje problema nestalih osoba i poštovanje zakona iz sporazuma koji su postignuti, kao i potpisivanje i poštovanje Deklaracije o nestalim osobama", navedeno je u saopštenju.

Više od milion ljudi u svijetu se vodi kao nestalo uslijed oružanih sukoba i drugih vrsta nasilja.

Pored zemalja Zapadnog Balkana, i druge zemlje poput Kipra, Iraka, Španije, Libana, Libije, Čilea, Argentine, El Salvadora, Jemena, Perua suočene su sa tim humanitarnim problemom, kazala je ona.

Najtragičnije u Iranu

"Možemo reći da je Irak jedna od onih zemalja koje tragaju za izuzetno velikim brojem osoba. Po različitim izvorima, smatra se da je u Iraku nestalo između 250.000 i više od 1.000.000 osoba", rečeno je u ICMP.

Inicijativa za svetsku komemoraciju potekla je od Latinoameričke federacije udruženja zatvorenih i nestalih, osnovane 1981. godine u Kostariki.

FOTO: Arhiv

..........................

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika isključen je iz Socijalističke internacionale, tvrdi mediji pozivajući se na "izvore bliske Demokratskoj stranci" bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića.

Prema istom izvoru Kongres Socijalističke internacionale, koji se održava u južnoafričkom Cape Townu, "donio je konačnu odluku o isključenju SNSD-a iz ove svjetske asocijacije".

Time je potvrđena odluka Vijeća Socijalističke internacionale iz jula 2011. godine koje se održalo u Atini.

Etički komitet Socijalističke internacionale kao osnovni razlog isključenja SNSD-a naveo je izostanak bilo kakvog napretka u djelovanju i retorici ove stranke, naglašavajući kako su nacionalizam i ekstremizam i dalje prisutni u radu SNSD-a.

FOTO: Ilustracija

.......................................

Osnivač i izvršni direktor britanskog "think-tanka", Centra za ekonomska i poslovna istraživanja, Douglas McWilliams je u svojem komentaru nakon posjete SAD-u napisao da je "u američkom očima Evropa postala stvar prošlosti".

"U američkim očima, Evropa je historija - zbog čega im posebno ide na živce što taj kontinent izaziva usporavanje svjetske ekonomije", piše McWilliams u komentaru na Public Service Europe. Tvrdi da je teško Evropljanima uopće objasniti koliko su postali marginalni u američkim očima.

"Upravo sam se vratio iz New Yorka iznenađen otkrićem koliko je Evropa postala nevažna - osim kao slikovita turistička destinacija ili veličanstveno mjesto za Olimpijske igre", piše McWilliams. No, otkriva kako se u američkim stavovima nalazi i jedan paradoks, jer u isto vrijeme Evropu smatraju marginalnom, ali je i drže odgovornom za slabljenje svjetske ekonomije. Posebno time nisu zadovoljni oni bliski Baracku Obami koji slabljenje ekonomije vide kao prijetnju njegovom novom mandatu na predsjedničkom mjestu. Za taj rizik krive slabljenje eura.

"No da je Evropa tako nebitna kao što trenutno misle u SAD-u tada ne bi bili u mogućnosti izazvati usporavanje svjetske ekonomije", piše McWilliams. Objašnjava da Amerikanci svoj stav prvo temelje na činjenici da je Evropa postala vojno nevažna, što povezuju sa njezinom malom ulogom u ratovima u Afganistanu i Iraku.

"Potom prelaze na posrtanje ekonomija, koje većinom bilježe negativan rast te zaključuju da Evropa, osim historije, ima malo za ponuditi", piše McWilliams. S druge strane im je Bliski istok bitan zbog političke nestabilnosti, povezanosti sa Izraelom te važnosti nafte. U Rusiji vide vojnu snagu i povećanu ekonomsku važnost zbog prirodnih izvora. Piše da Kinu i isto vrijeme poštuju i strahuju od nje, jer se razvija u novu supersilu, prenosi Index.hr.

"Jedan od rezultata stava da je Evropa manje važna je da kada njeni vođe pokušaju utjecati na svjetske događaje, izazivaju ljutnju te postoji intencija američkih političara da im prigovaraju da prvo 'počiste svoju kuću' prije nego podrže njihove nepristojne zahtjeve", piše McWilliams te dodaje kako je američki stav o sve manjoj važnosti Evrope činjenično tačan.

"No, njezina važnost više ima veze sa budućnošću, nego sa sadašnjim stanjem", piše McWilliams i dodaje da je 1980. godine tek stvorena evropska zajednica držala 34 posto svjetske ekonomije. Ove godine će to biti samo 22 posto, a 2020. oko 15 posto, dok će najveće evropsko gospodarstvo, Njemačka, pasti sa četvrtog mjesta u svijetu 2011. na sedmo mjesto po veličini ekonomije 2020. godine.

No, prošle godine je BDP EU bio za 32 posto veći od onog američkog, 17,6 triliona dolara naprema 13,3 triliona . "No, nije novost za Amerikance da loše misle o Evropi. Originalni europski imigranti su prošli opasan put preko Atlantika jer su tražili bolji život u Novom svijetu, a ne Starom svijetu. Thomas Jefferson je 1978. godine napisao da kada se 'naguraju' jedni uz druge u velikim gradovima, kao u Evropi, tada ćemo postati iskvareni kao što su oni u Evropi", zaključuje McWilliams.

 FOTO: Arhiva

Rat i kada se završi, on godinama nije gotov, nego se nastavlja kroz živote svih onih koje je slomio ili tek protresao, otpuhao iz njihovih života ili im drastično izmijenio krajolik u kojem su rasli.

Nitko ne ostaje nedirnut, jer jednom pokrenuta spirala nasilja nastavlja razorno djelovati na svim razinama društva, od obitelji do politike i ekonomskog sustava. O tome govori izložba “Ja više nikada neću pričati o ratu”/I will never talk about the war again”, koja je još do kraja mjeseca otvorena u Mariboru, kao dio bogate ponude grada koji je ove godine europska prijestolnica kulture.

Prošireni sastav

Izložba je okupila grupu umjetnika s područja bivše Jugoslavije, uz malo rusko pojačanje Nikolaja Olejnjikova i grupe Chto Delat?

Prije Maribora, lani je bila postavljena u Stockholmu, ali u proširenom sastavu, s Marinom Abramović koje ovdje nema (zato Ulay ima izložbu u jednoj od mariborskih kula uz Dravu). Svi su tu na jednom mjestu: Milošević i Arkan i Ceca, kao i Madeleine Albright i Gotovina, čije je glave Olejnjikov nalijepio na pseća tijela.

Instalacija već pokojnog novosadskog umjetnika Jaroslava Supeka “Spavao sam ispod fotografija ubijenih u ratu u bivšoj Jugoslaviji” ne govori samo o negiranju ikakve odgovornosti u većinskoj javnosti u Srbiji, nego pokazuje kako je to lako okrenuti leđa i nastaviti sa životom nakon strašnih zločina: improvizirani ležaj od vojničke vreće za spavanje i maskirnog šatorskog krila postavljen je ispod fotografija mladića bez pola glave i starijeg tipa raznesenih crijeva.

Lakoća zaborava je iluzija, jer zlo ne nestaje. To su fotografije malo žešće od onih kakve su mediji objavljivani, a Supek je prvi put izveo taj performans u Beogradu 2008.

Zapjenjeni građani

Direktnim slikama rata i stradanja možda i možeš nojevski okrenuti leđa, ali ne možeš pobjeći nasilju koje te okružuje. Rad Zagrepčanina Igora Grubića “East Side Story” iz 2009. ovdje nudi odgovor na ono tako često pitanje kako je to bio moguć rat između dojučerašnjih dobrih komšija: balkanska srdačnost i gostoljubivost samo je tanki sloj iza kojeg se otkrivaju Grubićevi zapjenjeni likovi, na prvi pogled mirni ljubazni građani, trenutak kasnije već puni mržnje prema drugome i drugačijemu.

Umjetnički kolektiv

U “East Side Story” snimljeni su tipovi s antigay prosvjeda u Zagrebu i Beogradu 2006. i 2008., ali nije potreban poseban napor da iste te face koje nose transparent “Pedere u logore” ili urlaju “Jebem ti boga Pusićka” zamislite u pohodu na pusta sela nakon Oluje (ili u istočnoj Slavoniji 1991., ili negdje uz Drinu godinu dana kasnije.) Šta bi bilo da se na trenutak izmakne ovaj zid policajaca s kacigama i štitovima od pleksiglasa?

Slika nasilja s gay parada logičan je produžetak užasa iz rata u društvo koje se nikad nije doista ogradilo od zločina, koji nikad nismo doista osudili pa tako ni protjerali s ulica. Korak dalje ide ruski umjetnički kolektiv Chto Delat? s filmom “Partisan Songspiel: Belgrade Story”, koji uz bok žrtvama rata stavlja radnike kao glavne žrtve tranzicije, a na pozornicu dovodi nove žrtve, nove manjine koje dolaze na udar nakon što se morala obustaviti paljba na one stare: homoseksualce (opet) i Rome, prenosi "Jutarnji list".

Duhovi partizana pjevaju Marxu, Lenjinu, Titu i nesvrstanima, ponavljajući kako “borba nije završena”, i sve to pred ljudskim prstom u visini čovjeka. Time autori aludiraju na stvaran događaj u Srbiji 2009. kad je očajan radnik, štrajkajući s drugima koji su tražili svojih 50 neisplaćenih plaća u tekstilnoj tvornici Raška u Novom Pazaru, sam sebi odsjekao prst. “Ovo je moja hrana.

Ovo ću da pojedem”, rekao je tada, vadeći iz komada papira svoj prst.

To je bilo u stvarnom životu, ili su bar tako prenijele novine, a u filmu umjetnik koji ga glumi kaže da ćemo se jednog dana svi hraniti dijelovima svoga tijela, jer nam ništa drugo neće preostati, pošto su “u liberalnom kapitalizmu svi ljudi robovi”.

Izložba beogradskog kustosa Vladana Jeremića pokazuje kako ratom na površinu izbija spirala nasilja koja se ne zaustavlja, samo s vremenom mijenja žrtve. Kad to više nisu Srbi/Hrvati, onda su to pederi, cigani ili lijeni radnici s prevelikim pravima koji nas sve odvlače u propast.

Nema bijega

Ako izuzmete onih par tajkuna i nešto vladajućih, nitko ne ostaje netaknut. U naslovnom radu, videosnimci performansa sarajevskih umjetnica Adele Jušić i Lane Čmajčanin, dvije zgodne cure, naizgled premlade da bi se rata jedva sjećale, jedna drugu uvjeravaju: Ja nikada više neću govoriti o ratu!

Ponavljaju tu rečenicu prolazeći čitavim spektrom emocija, od tuge, preko nade i samouvjerenosti, do bijesa i ljutnje, sve dok ne postane jasno da se snimka vrti u beskraj. Drugim riječima: na Balkanu od rata pobjeći ne možeš, ovdje nikad ne možeš biti dovoljno mlad da te se rat ne bi ticao, a ako se i zatekneš u takvoj iluziji, život će te već demantirati.

FOTO: Reuters

.................................

Bosna i Hercegovina još nije usvojila rješenje za presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju tužbe Jakoba Fincija i Derve Sejdića, a uskoro bi se mogla suočiti sa novom presudom ovog suda, u slučaju dr. Ilijaza Pilava, kome nije bila odobrena kandidatura za člana Predsjednišva BiH iz Republike Srpske kao Bošnjaku.

Kako je dr. Pilav danas izjavio za Fenu, prema informacijama koje je dobio iz svojih izvora u Strazburu, on očekuje da Evropski sud za ljudska prava uskoro donese rješenje i po njegovoj tužbi, a očekuje pozitivan ishod svoje tužbe.

Dokaz u prilog tome vidi i u preambuli presude u predmetu "Finci - Sejdić", koja se naslanja na njegov slučaj.

"To bi potvrdilo naš stav da je Izborni zakon BiH apsolutno diskriminirajući ne samo prema pripadnicima nacionalnih manjina i onima koji se izjašnjavaju kao ostali, već i prema pripadnicima konstitutivnih naroda na određenim područjima BiH, konkretno prema Bošnjacima i Hrvatima u RS-u i Srbima u Federaciji", kaže dr. Pilav.

On sa sigurnošću očekuje da će presuda u njegovom slučaju dodatno usložniti razgovore o ustavnim reformama, ali i omogućiti korjenite ustavne promjene u zemlji.

Dr. Pilav se kao Bošnjak iz RS-a (Srebrenice) prvi put pokušao kandidirati za člana Predsjedništva BiH 2006. godine, ali je kandidaturu odbila Centralna izborna komisija BiH, a njenu odluku je potvrdio Ustavni sud BiH. Nakon toga, on je podnio tužbu Evropskom sudu za ljudska prava.

FOTO: Arhiva

...................................

Iako vlast uvjerava narod u mjere štednje, RS će do kraja godine dobiti Ured u Mostaru, za što je izdvojeno 50.000 KM. Bolje bi bilo da se otvori Kancelarija za sirotinju u Banjoj Luci, kaže lider opozicije Dragan Čavić.

Iako se vlast zaklinje u drastične mjere štednje očigledno je da novca za pojedine stavke u budžetu ima i previše. Dok se poljoprivrednici bore sa sušom i štetama koje je prouzrokovala, Vlada RS je rebalansom predvidjela nekoliko nevjerovatnih stavki. Prva je otvaranje kancelarije RS u Mostaru za šta je izdvojeno 50 hiljada maraka.

Iako je rebalans stigao u skupštinu, prvi čovjek ovoj tijela i potpredsjednik vladajućeg SNSD-a Igor Radojičić još se, kaže, nije upoznao sa detaljima: "...prema tome ne mogu govoriti o pojedinačnim stavkama jer ih nisam vidio".

Dodik - politički dribler

Međutim opozicija je ovakvo bahato ponašanje vlasti dočekala na nož. Lider Demokratske partije Dragan Čavić kaže da je nevjerovatno da se vlast ponaša na ovaj način, dok narod gladuje: "Milorad Dodik je poznat kao politički dribler i ovo je izum iz njegove glave. Ja bih bio sretniji da su oni predvidjeli u Banjaluci otvaranje kancelarije za sirotinju koja nema hljeba da jede. A ne za njihove političke perverzije kroz trošenje javnih sredstava. Ali dobro, možda će i aerodrom u Trebinu proraditi. Kada njih čovjek čuje sve je moguće, čak i drveni šporet".

Sudeći prema dosadašnjim obećanjima vlasti, Vukota Govedarica iz SDS-a kaže da je moguće da do završetka izbora budu otvorene i kancelarije u Stocu, Čapljini i Neumu, budući da je mnogo obećanja bez realizacije poput aerodroma u Trebinju: "Imamo svake godine u budžetu preko 320 hiljada maraka koje se odvajaju za aerodrom u Trebinju- za direktora, vozača i sekretaricu, ne znam da li imaju i čistačicu. Svake godine izdvajaju sredstva za aerodrom a aerodroma nema".

Medijima dodanih milion i po, vjerskim zajednicama 5 miliona maraka

Javnim medijima rebalansom je predviđeno povećanje sredstava sa milion i 400 hiljada na čak 2,9 miliona maraka i ta namjera je prilično diskutabilna jer se već ušlo u predizbornu kampanju. Željko Ninković, iz Centra civilnih inivcijativa (CCI), kaže da je licemjerno davati novac medijima pred lokalne izbore: "To ne mora ništa značiti ali može biti poruka da se sredstva dijele prema političkom uticaju. Činjenica je da je to određeni vid pritiska na uređivačku politiku medija".

Ministar finansija Zoran Tegeltija rekao je uoči utvrđivanja rebalansa u Vladi da je socijalnim kategorijama umanjen grant za 7 miliona maraka ali da to neće uticati na tekuću isplatu: "Ključne uštede, pored socijalnog zbrinjavanja, su na materijalnim troškovima koje smo smanjili za oko 7 miliona".

Za medalje mora biti

Vjerske zajednice su od ranije planiranih 300 hiljada maraka dobile čak 5,5 miliona što je, u trenutku možda najtežeg socijalnog stanja građana do sada, prilično apsurdno. Urednik poslovnog portala Capital, Siniša Vukelić kaže da je nevjerovatno da je Vlada odlučila da štedi na ovakav način: "Vlada je odlučila da poveća budžet za izradu medalja kabinetu predsjednika RS za 108 odsto, da poveća naknade van radnog vremena delegatima u Vijeću naroda a s druge strane uskraćuju se sa 9 na 2 miliona KM sredstva za povrat poreza od dobiti.

Očigledno je Vlada odlučila narodu da dodijeli medalje a sebi da uzme pare".

Usvajanje rebalansa budžeta do 7. septembra uslov je MMF-a za još jedno zaduženje a sjednica entitetskog parlamenta zakazana je za 4. septembar. Poražavajuće je da se vlade zadužuju da bi servisirale dug dospio od ranije preduzetih kredita.

FOTO: genocid.org

......................................

Posljedice rata u Bosni i Hercegovini i nakon dvadeset godina još uvijek se otkrivaju. Nakon dvadeset godina od stradanja pronalaze se žrtve u pojedinačnim i masovnim grobnicama i u našoj zemlji još uvijek je više hiljada nestalih osoba, kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić povodom 30. augusta, Međunarodnog dana nestalih osoba.

Čengić navodi da je veliki broj žrtava pronađen i identificiran, dvije trećine od ukupnog broja nestalih su pronađeni.

- Dakle, od oko 30.000 nestalih, koliko je bilo nakon rata u BiH, do sada je pronađeno preko 22.000 žrtava, a 19.000 je identificirano i predato obiteljima kako bi ih dostojanstveno ukopale, te na taj način i žrtve i njihove obitelji pronašle smiraj, kazala je Čengić dodajući da je u našoj zemlji još uvijek oko 8.000 nestalih osoba.

U BiH otkriveno je više od 500 masovnih grobnica i ogroman broj pojedinačnih grobnih mjesta iz kojih je ekshumirano preko 22.000 posmrtnih ostataka žrtava iz proteklog rata.

- Svako područje naše zemlje ima određene karakteristike kada su u pitanju grobnice u kojima su se nalazile žrtve proteklog rata. Iako se klasifikacija ili kategorizacija isključivo po mjestu stradanja i nestanka ne može izvršiti, jer praktično sva područja imaju i pojedinačne i masovne grobnice, takođe i primarne i sekundarne pa čak i tercijalne grobnice, tijela žrtava su u nekim slučajevima zakopana duboko u zemlju, ali su isto tako u mnogim slučajevima ostala da leže na površini zemlje dugi niz godina, kazala je Čengić.

Po njenim riječima, grobnice sekundarnog karaktera uglavnom su karakteristika Srebrenice, 90 posto od svih do sada otkrivenih masovnih grobnica na ovom području su sekundarne grobnice.

Dakle, navodi Čengić, žrtve su sa primarnih lokaliteta izmještene na druge skrivene lokacije s ciljem da se nikada ne pronađu što je uzrokovalo izmiješane posmrtne ostatke, nekompletna tijela, otežalo obdukciju i identifikaciju, jer se skelet jedne žrtve kompletira iz više grobnica koje su međusobno udaljene i po nekoliko kilometara. Nije rijetka situacija da žrtvu čije je tijelo raskomadano, a potom razbacano po različitim lokacijama i grobnicama forenzičari uspiju sklopiti.

- Naravno, bez DNK metode identifikacije ovo bi bilo nemoguće uraditi, ističe Čengić.

Po njenim riječima, najveći broj srebreničkih žrtava pronađen je u mjestu Kamenica nekoliko kilometara od Zvornika, gdje je u trinaest sekundarnih masovnih grobnica pronađeno preko 4.000 posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine.

- Karakteristika Krajine je veliki broj jama u kojima su pronađena tijela žrtava. Istraženo je stotine jama. Zbog same konfiguracije terena jame su oduvijek postojale u Zapadnoj Bosni ali su u ratu, a zbog skrivanja zločina i nakon rata, poslužile kao masovne grobnice u koje su bačene žrtve, nedužni civili, starci, žene i djeca.

Najveća masovna grobnica koja se nalazila u jami dubine 22 metra je Lanište na području Ključa, iz koje je ekshumirano 188 žrtava, kazala je Čengić.

Ističe da su u Krajini postojali rudnici i od njih su napravljene masovne grobnice, zatim bunari koji su takođe ispunjeni žrtvama, što govori o svireposti zločina.

- Jame su karakteristika i Hercegovine. Na području Nevesinja, Gacka, Mostara i drugih hercegovačkih gradova pronađene su brojne jame duboke više desetina metara u koje su nakon žrtava bačena brojna neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva, što je otežalo ekshumacije jer je ovakva mjesta potrebno najprije deminirati, kako bi se stvorili sigurnosni uvjeti za ekshumaciju. Neke od jama su, nakon što su bačena tijela u njih, zabetonirane, kazala je Čengić.

Po njenim riječima, mnoge žrtve bačene su u rijeke.

- Drina je sigurno najveća masovna grobnica na ovim prostorima koja nam je djelić svoje tajne otkrila kroz jezero Perućac, mada se još uvijek veliki broj žrtava sigurno nalazi u njenom koritu. Neke su otplovile prema Srbiji, jedan broj njih tamo je i pronađen i predat našim organima, kazala je Čengić.

Sigurno je, dodala je, da je veliki broj žrtava bačen u mnoge rijeke u BiH - Savu, Drinu, Bosnu, Neretvu, Sanu i Unu, zbog toga što je zločincima bilo najlakše 'riješiti se' tijela na taj način.

- Ostali su najteži slučajevi pronalaska nestalih osoba i posao pred nama nije nimalo lak ni jednostavan. Pri tom, moramo biti svjesni bolne činjenice da se jedan broj žrtava nažalost neće nikada pronaći, ili će se pronaći nakon dugo vremena kao što se i danas mnogo puta pronalaze žrtve iz Drugog pa čak i iz Prvog svjetskog rata.

Imamo obavezu da rasvijetlimo istinu i zabilježimo činjenice kako se njima nebi manipuliralo u korist propagande, jer istina je jedini put pomirenja na ovim prostorima. Moramo utvrditi istinu, ne radi osvete nego radi pravde, radi suočavanja s prošlošću i uspostavljanja trajnog mira. Također, imamo obavezu napraviti zapisnik za istoriju, ali i za budućnost ove zemlje kako se zlo ne bi nikada ponovilo, kazala je Čengić.

Martin Nezirki (Nesirky)

............................................

Nedavna posjeta generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Ban Ki-muna Sarajevu i Srebrenici donijela je još jedno priznanje - da UN i međunarodna zajednica u cjelini ostaju moralni dužnici žrtvama srebreničkog genocida iz 1995. No, Ki-munova posjeta BiH nije proizvela nikakvu jasniju kampanju za stvarnu kompenzaciju štete nanesene žrtvama najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Žrtve su, kao što je poznato, svoju sudbinu uzele u svoje ruke, odlučivši nastaviti sudski proces protiv svjetske organizacije. No, portparol generalnog sekretara UN-a Martin Nezirki (Nesirky) u Njujorku je za "Avaz" izjavio da na Ist Riveru nemaju posebnog komentara o nastavku sudskog procesa u predmetu po tužbi Srebreničana protiv UN-a.

Emotivno iskustvo

Ipak, naglašava da je Ki-mun bio veoma potresen onime što je vidio i čuo minulog mjeseca u Srebrenici.

- Generalni sekretar susreo se s velikim brojem ljudi koji su izgubili svoje najmilije. I s njima je proveo dosta vremena. Bilo je to jedno mrcvareće (harrowing) i duboko emotivno iskustvo. Generalni sekretar UN-a saosjeća s njima, za sve ono kroz šta su prošli - rekao je Nezirki komentirajući odluku majki Srebrenice da nastave sudski proces protiv UN-a pred holandskim sudom.

Ipak, spominjući "mrcvarenje" kroz prigovore koje je Ban Ki-mun imao prilike čuti u Srebrenici, Nezirki je indirektno priznao da je sudski postupak koji se nastavlja protiv UN-a zapravo jedno od najbolnijih političko-pravnih iskustava za svjetsku organizaciju od njenog osnivanja 1945. do danas. Ujedinjeni narodi, očito, eskiviraju odgovornost za puno moralno i materijalno obeštećenje srebreničkih žrtava.

Holbrukove riječi

Svojevremeno je arhitekta Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) slikovito opisao da je kriviti UN za propuste u Srebrenici ili drugdje gdje su se dogodili zločini, ravno "budalaštini".

- To vam je kao da krivite stadion zato što su Jenkisi (najpoznatiji njujorški bejzbolski tim, op. a.) igrali loše - kazao je Holbruk.

Naravno, on je sve to smjestio u bosanski historijski kontekst, navodeći na zaključak da je velika petorka "igrača", od Vašingtona do Moskve, ispustila "loptu iz ruku" u Srebrenici 1995. Bez obzira na to što se većina pravnih eksperata slaže da će UN zbog prirode svog posla nastaviti uživati pravni imunitet, mnogo je više onih koji u prvi plan stavljaju odgovornost UN-a zbog izostanka zaštite ljudskih prava. Nastavak sudskog procesa protiv UN-a je podsjećanje na primarnu ulogu i svrhu osnivanja Svjetske organizacije.

Drugo poluvrijeme

Centralno pitanje kod nastavka sudskog procesa protiv UN-a na višoj sudskoj instanci u Holandiji ostaje ta potreba kontinuiranog političkog pritiska sve dok UN adekvatno ne odgovori na zahtjeve žrtava. I time pokaže da je doista, a ne samo na papiru, naučio lekcije iz Srebrenice. Na političkom nivou, te srebreničke lekcije prestale bi biti retorika bez pokrića.

Na moralnoj, pa i materijalnoj ravni, kompenzacija žrtava, kao i u slučaju nadoknade štete stradalnicima holokausta, svim budućim nasilnicima i onima koji ih na vrijeme ne zaustave bila bi bolja lekcija od često ponavljanih riječi o simpatijama i saosjećanju. Uostalom, dobar primjer za to Njujorku su presude koje su se u Sarajevu, zbog počinjenih zločina Vojske RS, u korist stradalnika već počele donositi.

Nenad Čanak  FOTO: Arhiva

...............................................

Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak izjavio je da je Vojvodini potrebno stvaranje "autonomističkog fronta" i dodao da Vojvodini treba pomoć kroz internacionalizaciju pitanja njene autonomije u Srbiji.
       
"Vojvodina se stalno tretira kao maloljetna i maloumna, jer joj se ne dozvoljava da raspolaže sopstvenim novcem, a Srbija se prema njoj odnosi kao prema zaposjednutoj teritoriji", rekao je Čanak u intervjuu za televizju "Al Džazira Balkan".
       
Dodao je da stvaranje autonomističkog fronta za zaštitu Vojvodine nije nikakva nova ideja, već samo nastavak ideje Vojvođanskog fronta nastalog još 1935. godine koju treba "upodobiti današnjem vremenu".
       
Prema njegovim riječima, Vojvodina je samostalno, sa svojom teritorijom, stanovništvom i organima vlasti dobrovoljno pristupila Srbiji, a onda je napravljen "istorijski falsifikat" po kojem je Vojvodina nastala u Srbiji i bila zapravo privremena komunistička tvorevina.
       
"To je preširoka tema za jednu stranku, i zbog toga je jedan tip frontovskog organizovanja ono što nam treba. Trebaju nam svi ljudi koji razumiju koliko je anticivilizacijski gušiti prostor kao što je Vojvodina, koji je šampion evropskih vrijednosti: nadnacionalnog, građanskog, regionalnog, sa otvorenom granicama na sve četiri strane svijeta", kazao je Čanak.
       
Ocijenio je da odnos Srbije prema Vojvodini liči na "porodično nasilje".
       
"Kad neko u kući tuče ženu i decu, maltretira ih, a propio je sve, onda se neko obrati socijalnoj službi. Da li je to internacionalizacija? Nije, nego pravo na odbranu onih koji su manji i slabiji. Vojvodina je slaba, ne može se sama suprotstaviti", rekao je on.
       
Smatra da Vojvodina danas nema nijedan elemenat autonomnosti, a da vojvođanska administracija služi samo tome da "pokaže nemoć".
       
Lider LSV je kritikovao i ubrzano približavanje Srbije Rusiji i istovremene najave obračuna sa korupcijom, ističući kako je naveća korupcija u svijetu upravo u ruskim of-šor firmama.
       
"A šta smo mi ovdje, nego ruska of-šor firma", kazao je Čanak.(

 Novosel: Ugodno iznenađenje su Peršić i Mašić

...............................................

Savjetnik selektoraa Aleksandra Petrovića, Mirko Novosel, je iskoristio to što smo slobodni u petom kolu, pa je došao na dan-dva u Zagreb da se odmori, a onda ponovo na put.

- Danas (utorak) idem u Frankfurt, gdje ću se sastati sa reprezentativcima BiH, a potom u Latviju - kaže Mirko Novosel u intervjuu za novi broj Avazovog "Sporta".

O samom rezultatu u prva četiri kola košarkaški dokazani stručnjak kaže:

- Mislim da je napravljen odličan rezultat. Šteta što nismo imali sreće protiv Gruzije, nakon čega bismo imali stopostotni učinak, ali mislim da bismo do kraja trebali dobiti sve domaće utakmice, što bi bilo dovoljno za odlazak na Evropsko prvenstvo. Igrom sam djelimično zadovoljan jer je bilo momenata kad smo odlično igrali kao što je u Holandiji i drugo poluvreme protiv Gruzije u Sarajevu. Bilo je i slabih izdanja, kao što su prva četvrtina protiv Gruzije i završnica protiv Rumunije. Ovoj ekipi nedostaju dva ili tri košarkaša. Najveće opterećenje je na Zacku Wrightu jer se njegova zamjena Josip Naletilić povrijedio. Za kvalifikacije je dovoljan ovaj broj igrača, dok za EP treba još tri-četiri košarkaša - smatra Novosel.

O svom pulenu Aleksandar Petroviću Novosel govori u superlativima...

- Aco je odlično obavio posao, ali ono što mu nedostaje je taktička disciplina. U neke utakmice smo ušli jako slabo, individualnim akcijama su bh. košarkaši pokušali da riješe utakmice i nije se igralo kolektivno.

Što se tiče pojedinačnog učinka bh. košarkaša smatra sljedeće:

- Teško je igrati svih 40 minuta Teletoviću i Đedoviću. Također, nedostaje nam skok u odbrani. Sinanović i Kikanović su dobro igrali u napadu, ali su slabiji bili u odbrambenom skoku. Treba nam veći broj košarkaša jer se vidi da je teško ako nemaš dovoljno igrača na raspolaganju. Bilo bi mnogo bolje da se Teletović može odmoriti. U Rumuniji je na poluvremenu bilo problema sa strujom u dvorani, pa su se naši košarkaši ohladili, te su domaćini to iskoristili i bili u igri za pobjedu do kraja same utakmice - kaže Novosel.

Novosel, pored onog što je vidio, kaže da je najveća vrijednost ovih kvalifikacija to što se košarka vratila u Skenderiju.

- Svi igrači su davali maksimum, a najveća vrijednost ovog tima je što se stvorila puna Skenderija. Takav ambijent je ujedno i pritisak na igrače koji nisu navikli da igraju u najdražem dresu pred punom Skenderijom. Zbog toga je i bio slabiji početak protiv Gruzije. Jasno, najveći teret na utakmicama je na startnoj petorci. Za mene su ugodno iznenađenje Dalibor Peršić i Ante Mašić, koji je protiv Rumunije imao četiri od četiri za tri poena. Teletović je konstantan bio u napadu, što je dovoljno za ove kvalifikacije, ali za Evropsko prvenstvo nije i treba mnogo raditi kako bi se stvorila ekipa. Tim se ne stvara odjednom preko noći - smatra Novosel i dodaje:

- Teletović je pokazao da je najjači krilni centar u Evropi, ali malo je nestrpljiv u napadu, te igra slabo odbranu. Nihad Đedović je veliki talenat, ali fali mu iskustvo, malo srlja. Elmedin Kikanović i Nedžad Sinanović su dobri u napadu, ali fali im odbrambeni skok. Ante Mašić je perfektno odigrao, pogotovo protiv Rumunije - smatra Novosel, koji ne sumnja u odlazak u Sloveniju.

- Pet pobjeda bi bilo dovoljno da se plasiramo na Eurobasket, a ova grupa je mnogo teža nego što se misli. Mnogo je teža nego ona grupa u kojoj igra Hrvatska. U našoj su grupi su dvije prave ekipe, Gruzija i Latvija, sa pravim igračima - smatra Mirko Novosel, savjetnik selektora BiH Aleksandra Petrovića.

Wright je osvježio ekipu

O Amerikancu u bh. dresu Novosel ima samo riječi hvale.

- Zack Wright je osvježio ekipu, mada mu je teško jer nije navikao da igra 40 minuta. On je zaslužan za ove rezultate i veoma je potreban ovom timu. Za razliku od drugih Amerikanaca, on ne siluje šut, nego dodaje. Ima odličan prodor i jako je dobar dečko.

Pobijediti Latviju

Latvija je naš naredni protivnik.

- Protiv Latvije neće biti nimalo lagano jer su odlična ekipa, pokazali su to nedavno u Skenderiji. Ipak, sve treba uraditi kako bismo zabilježili pobjedu. Nadam se da imamo snage za takav rezultat. Ipak, da bismo se kvalifikovali na EP će nam biti potrebne dvije pobjede u domaćim utakmicama protiv Rumunije i Holandije - kaže Novosel.

  Ćamil Duraković: Sve je rađeno po uputama Ministarstva

...........................................................................

Komisija za reviziju Općine Srebrenica poništila je 1.721 nelegalni upis u knjigu državljana ove općine. Riječ je o podacima koji su uneseni od 1. januara 2000. do 25. marta 2004. godine.

Ustanovljeno je da su upisi u knjige državljana rađeni mimo odredaba Zakona o matičnim knjigama RS, i kada je zakonom naređen prestanak vođenja matičnih knjiga državljana. 

Pokrenuta istraga

- Riječ je o isključivo administrativnoj proceduri, gdje je općinska Komisija za reviziju identificirala osobe koje su upisivane u matične knjige državljana kada su te matične knjige zakonom prestale važiti. Ovdje je riječ o građanima, a ne o Srbima ili Bošnjacima, kako to neki žele iskonstruirati. Komisija je radila po uputama Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS, stoga padaju u vodu sve špekulacije da je riječ o kampanji protiv jednog ili drugog naroda - kazao nam je jučer Ćamil Duraković, v. d. načelnika općine Srebrenica.

Kako što je mnogima poznato, još 2007. godine Tužilaštvo BiH pokrenulo je istragu zbog sumnji da je veći broj stranih državljana stekao državljanstvo BiH u Srebrenici, koji su po automatizmu bili upisani u birački spisak za područje ove općine.

Birački spisak

- Uz velike napore, Komisija za reviziju imenom i prezimenom je identificirala osobe koje su protuzakonito upisane u knjigu državljana i izdala rješenja o poništavanju njihovih državljanstava. Sada je na potezu MUP RS, ali i Centralna izborna komisija (CIK) BiH, koja ima obavezu te osobe skinuti s biračkog spiska. Ne postoji nijedan razlog da CIK ne obavi svoj zadatak - poručuje Duraković.
 
Za sada nema zvaničnih informacija dokle je stigla istraga Tužilaštva BiH o nelegalnom stjecanju državljanstava u Srebrenici, Zvorniku, Šekovićima, Bijeljini i Brčkom. Poznato je tek da su istražitelji SIPA-e svojevremeno u Srebrenici, ali i Zvorniku, izuzeli matične knjige kako bi bila provjerena vjerodostojnost njihovih upisa. Samo u jednoj knjizi u Srebrenici evidentirano je 1.440 nelegalnih upisa državljanstava, dok je u drugoj pronađen još 281 nelegalni upis.

U Zvorniku 2.500 nelegalnih upisa?

Prema informacijama "Dnevnog avaza", u Zvorniku je istragom Tužilaštva BiH evidentirano oko 2.500 slučajeva nelegalno stečenog državljanstva. Početkom 2011., tokom svega nekoliko dana Matična služba Zvornik uputila je više od 400 poziva građanima koji su nelegalno upisani u knjigu državljana da vrate svoje dokumente. Nalaze li se ovi na biračkom spisku, nema podataka.

FOTO: Agencije

......................................

Sirijska situacija nije samo proizvod unutarnjih disfunkcija, već su je regionalni interesi postupno transformirali iz arapske revolucije u punom cvatu u smrtonosni građanski rat. Kraj tog krvavog sukoba još se ne nazire, ali ishod će nedvojbeno biti mračan. Frakcionizam, sektaštvo i nacionalizam lako bi od Sirije mogli napraviti još jednu 'nepoćudnu zemlju' preko koje koplja lome Iran i Saudijska Arabija. A SAD su, dakako, već izvukle profit iz ovog rata.

Saudijska podrška sirijskoj opoziciji motivirana je decenijama dugom željom da se slomi savez između Sirije i Islamske Republike Iran i da se tako izbori za prevlast u Perzijskom zaljevu i na širem Bliskom istoku.

Saudijska pomoć

Saudijska reakcija na arapsko proljeće bila je dvojaka: prvo je trebalo onemogućiti da se nemiri iz susjednih zemalja preliju na saudijski teritorij, a potom osigurati da Iran ne izvuče nikakvu korist od novonastalih promjena u regiji. U tom kontekstu, izbijanje sirijskog ustanka na proljeće 2011. došlo je kao zlatna priliku za Saudijce. Dok Saudijska Arabija nema vojnih kapaciteta za izravnu intervenciju, odlučila je iskoristiti svoje naftno bogatstvo i pomoći sirijskoj opoziciji.

Naravno, cijela ova priča ne može se odvijati bez uloge SAD-a, direktno ili indirektno. Naime, studija koja je napravljena za potrebe američkog Kongresa je pokazala kako se američka prodaja oružja utrostručila 2011. godine. SAD je tako lani zaradio 66,3 milijarde dolara, što je više od tri četvrtine globalnog tržišta oružjem. Najveći kupci bili su, dakako, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Oman.

Saudijska Arabija i Katar glavni su dobavljači oružja i novca takozvanoj 'slobodnoj sirijskoj vojsci'. No da bismo razumjeli kompleksnu mrežu odnosa na Bliskom istoku, potrebno je zaviriti malo u prošlost.

Saudijska Arabija bila je blizak saveznik Assadovom režimu posebno tokom prvog i drugog Zaljevskog rata 1990. Sirija je od saudijske kraljevske porodice dobivala financijsku i ekonomsku pomoć koja je u ovoj zemlji prepoznala logičnog partnera protiv Baath stranke u Iraku tokom Sadamove vladavine.

Međutim, nakon ubistva bivšeg libanonskog predsjednika i saudijskog čovjeka Rafiqa al Haririja u veljači 2005. i rata između Izraela i Hezbollaha, medeni mjesec Sirije i Saudijske Arabije naglo je završio, a odnosi su postali zategnuti. Sirija je ušla u vezu s Hezbollahom i Iranom, zbog čega je izgubila povjerenje Saudijske Arabije kao važnog regionalnog partnera. Postala je glavni kanal za protok oružja iz Irana do šijitske političke stranke u Libanonu. Pad ili znatno slabljenje proiranskog režima u Damasku ograničio bi Hezbollahu pristup oružja i uvelike ojačao saudijske saveznike u Libanonu.

Ne zaboravimo i Palestinu. Sirija tradicionalno podržava radikalne palestinske skupine poput Hamasa, koji odbacuju dijalog s Izraelom i održavaju bliske odnose s Iranom, dok Saudijska Arabija podupire rivala Fatah i palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, koji zagovara mirovne pregovore. Odvajanje Hamasa od svojih sponzora u Siriji i Iranu bio bi još jedan vjetar u leđa saudijskoj vanjskoj politici.

Zna se da Saudijska Arabija predvodi skupinu država u kojima su suniti većina i da kao takva ne gaji pozitivne emocije prema šijitskom bastionu Iranu. A upravo Sirija je predstavljala stražnji ulaz iranskim mulama kojima je tako pomogla da obavljaju svoje poslove i zaobilaze ekonomske sankcije koje im je nametnuo SAD. Zaljevske zemlje pokrenule su politički i gospodarski rat protiv Sirije kako bi prisilile vlast da se odreknu svojih bliskih odnosa s Iranom. Saudijska Arabija želi izolirati i oslabjeti Iran, a taj cilj ne može postići ako ne dođe do promjene režima u Siriji i uspostave sunitske vlasti koja će biti bliska Kraljevstvu.

Podrška Sadamu Huseinu

Inače, Iran i Sirija su razvili bliske odnose nakon Zaljevskog rata, kada je Sirija dala podršku Iranu u ratu protiv Sadama Huseina. Štoviše, šijitski Iran je blizak alavitskoj manjini koja prakticira jedan oblik šijitizma. Iran, crna ovca Bliskog istoka, u Siriji je vidio bliskog saveznika u neprijateljskom susjedstvu u kojem dominaciju imaju suniti još od smrti proroka Muhameda 632. godine.

Saudijska Arabija, koja sebe vidi kao branitelja sunitskog svijeta, u konfrontaciji je s Iranom od iranske revolucije 1979. godine. Ajatolah Homeini smatrao je Saudijsku Arabiju neprijateljem islama, dok Saudijci smatraju iranski šijitizam heretičkom sektom, a borba protiv heretika za vehabije je islamska dužnost.

..........................................................................

Bosanskohercegovačkom piscu Dževadu Karahasanu dodijeljena je u utorak Goetheova nagrada. Goethe institut nagradu dodjeljuje od 1954. Ova medalja je od 1975. godine u Njemačkoj i zvanično državno odlikovanje. Intervju uglednog bh. pisca za Deutsche Welle prenosimo u cjelosti.

Gospodine Karahasan, nedavno je na njemačkom objavljena vaša zbirka eseja "Sjenke gradova". U njoj ste Sarajevo opisali kao grad koji traži da bude ispričan.

Karahasan: Postoji više objašnjenja. Prvo je da se istorija posebno intenzivno prelama u Sarajevu. Ovaj grad je od nastanka više puta gorio, doživljavao opsade i bivao skoro potpuno uništen. S druge strane od samog početka u Sarajevu žive ljudi različitih konfesija. Tu žive mnoge etnije, tu su mnogi jezici, svi skupa, jedni pored drugih, ali i jedni protiv drugih, tako da je tamo uvijek postojala svijest o kulturnom identitetu. Ali i o stalnoj prisutnosti drugog i drugačijeg.

Da li je to ono što Vas je navelo da pripovijedate, da ispričate Sarajevo: prisutnost onog drugog, što kristalizira sopstveni identitet?

Vjerujem da jeste. U svakom slučaju taj grad mi je pomogao da se distanciram od samog sebe. I otkako pišem, svjesno pripovijedam, pokušavam da ispričam Sarajevo.

Vi ste za vrijeme rata 1993. pobjegli iz Bosne. U međuvremenu živite naizmjenično u Sarajevu i Gracu, a boravite i u drugim gradovima. Da li je ta disanca prema Sarajevu važna, da biste mu se mogli opet približiti?

Naravno. Duh se po definiciji sam od sebe distancira. Snovi o rajskom stanju, o kojima sanja naša kultura od vremena helenizma, su u osnovi snovi o stanju bez duha, o stvaranju identiteta sa samim sobom. To na žalost ne ide, jer dok god smo ljudi, mi smo i duhovna bića. A duh zapravo proizvodi distancu i izvjesnu svijest o samom sebi.

To bi onda značilo da bismo zaglupili kada bismo doživjeli stanje kao u raju?

Upravo tako.

Rođeni ste kao musliman, išli ste međutim u katoličku gimnaziju, da li ste i to doživjeli kao izvjesnu vrstu distance?

Često sam posjećivao franjevački manastir. Franjevac mi je predavao latinski i grčki. Intenzivno smo komunicirali tako da sam ja, takoreći, odrastao sa tri doživljaja svijeta (smije se). Moj otac je bio duboko religiozni komunista, moja majka muslimanka, a mnogi moji prijatelji i profesori franjevci. Imate pravo: Nisam ni mogao da ne odrastem bez distance prema samom sebi. I tada sam, kao mlad čovjek, bio svjestan kompleksnosti ljudskog života.

To vas je kasnije kao pisca napravilo čovjekom koji gradi mostove. Zato ste i dobili Goetheovu nagradu. Da li ste se i u vašoj ranoj fazi života osjećali kao graditelj mostova među ljudima?

Da budem iskren, nisam. Za mene je posve normalno da ljudi, zato što im je poklonjen duh ili zato što je to njihovo prokletstvo, žive u različitim kulturama i što su svjesni svog identiteta.

Za vas je normalno, za mnoge druge očito nije, da govorite o dijalogu kultura. Postoji li uistinu takav jedan dijalog?

Mislim da postoji. Od pamtivijeka postoje ljudi koji žele vlast. Oni stvaraju strahove i nesporazume. Jer, najlakše je vladati i ovladati uplašenim ljudima. Strah je najpodesniji instrument za porobljavanje ljudi. Ali, od davnina postoje i ljudi, koji žele da žive svoj život bez straha od onih koji su na vlasti. Takvi ljudi vode dijalog. Dijalog kultura je neprestano prisutan. On se samo ometa namjerno proizvedenim strahovima. Ali, on postoji.

Tek ste kasnije počeli da pišete na njemačkom, šta vas je na to navelo?

Rijetko pišem na njemačkom, tek male članke, koje koriguje moja lektorka ili drugi, kojima je njemački maternji jezik. Njemački je previše kompleksan jezik i previše ga volim da bi na njemu mogao ili znao da pišem drame ili prozu. Kada bih to pokušao, onda bi to bilo, da budem iskren, pojednostavljivanje, simplifikacija. A pojednostavljivanja se plašim više nego bilo čega drugog.

Pa ipak se briljantno izražavate na njemačkom. Je li njemački za vas postao druga domovina?

Zapravo jeste. Mnogi pisci koje volim pišu na njemačkom, a to su Buechner, Kleist, Goethe, E.T.A. Hoffmann. Neke sam prvo čitao na mom jeziku pa tek onda na njemačkom ili obrnuto. Sada sve ove pisce imam u dvije varijante, na dva jezika. Tehnička lica nam pokušavaju objasniti kako je riječ prenosnik informacije, a jezik sredstvo sporazumijevanja. Jezik je međutim više od pukog sredstva sporazumijevanja. Jezik je duhovni zavičaj. Mi ljudi razumijemo i osjećamo svijet onako kako nam ga predstavi i posreduje naš jezik.

Denis Bećirović

..............................................

Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH Denis Bećirović uputio je otvoreno pismo predsjednicima parlamentarnih političkih stranaka na državnom nivou sa sjedištem u Federaciji BiH kojeg prenosimo u cjelosti.

"Demokratski izraženom voljom građana i naroda BiH je 1. marta 1992. godine trajno izabrala da bude nezavisna, cjelovita, suverena i međunarodno priznata država. S obzirom da je alternativa nezavisnosti bio ostanak u Velikoj Srbiji ne čudi da je procenat onih koji su se izjasnili za nezavisnost bio veći nego što je to slučaj s brojnim drugim državama u svijetu.

Demokratsko opredjeljenje za državu BiH potvrđeno je i Općim okvirnim sporazumom za mir 1995. godine. O tome nedvojbeno svjedoče i odredbe Člana I/1 Ustava BiH: 'Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država sa unutrašnjom strukturom modifikovanom ovim Ustavom  i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih nacija (...)'.

Nažalost, kontinuirani i sistematski pokušaji slabljenja i negiranja države BiH nisu prestali. U ratnim vremenima to se činilo masovnim ubijanjima, protjerivanjima i genocidom. Danas, u mirnim vremenima, taj cilj provodi se sistematskom blokadom države, slabljenjem i urušavanjem državnih institucija, falsifikatima i nacionalističkom propagandom.

Činjenica je da oni koji se javno hvale da žele razbiti BiH imaju jasne projekte, poteze i političku retoriku koja to opravdava i afirmira. Njihov krajni cilj jeste podjela Bosne i Hercegovine kao države. Usmjerenost tih projekata neće se promijeniti ni u narednim godinama a možda i decenijama. Nema ozbiljnih argumenata, ni pretpostavki da se to može promijeniti u kratkom razdoblju.

Naprotiv, antibosanskohercegovačke snage ohrabruju se određenim globalnim snagama destrukcije, ali i slabostima i nejedinstvom onih koji su se izborili za egzistenciju bosanskohercegovačke države.

Duga je i bolna historija Žestoka medijska propaganda inspirisana je ideološkim strateškim ciljem da se zaustavi, a po mogućnosti i da se trajno spriječi izgradnja suverene i demokratske BiH. Svjesno ili nesvjesno takvoj antidržavnoj politici pogoduje pasivnost, stalno popuštanje i nerijetko ćutanje u vezi s direktnim aktivnostima uperenim protiv države.

Sve su rjeđi politički zvaničnici koji se usuđuju javno braniti domovinu Bosnu i Hercegovinu, a sve su agresivniji i glasniji oni koji otvoreno djeluju i govore u prilog podjele naše države.

Opstanak BiH kao države može se garantirati jedino osmišljenom, energičnom i upornom političkom borbom i afirmacijom državnog identiteta! To je aksiom, to je alfa i omega isvake konstruktivne politike, to je temelj svake zdrave strategije. Samo državom i državnim aparatom Bosne i Hercegovine, kao oblikom ljudskog udruživanja i opstojanja, gdje su zakonitost i pravičnost osnove društvenog ustroja, svim narodima i građanima osigurava se izvjesna i prosperitetna budućnost.

Samo je duga prošlost nasrtaja i stradanja mogla dovesti do žalosne činjenice da većina političkih zvaničnika u BiH još uvijek izbjegava javno markirati i otvoreno se suprotstaviti glavnoj opasnosti za ovu državu. Takvo odgađanje suočavanja sa istinom mora prestati a strah mora biti savladan. Konačno, i život počinje tamo gdje prestaje strah! Vratiti državljane BiH iz amnezije njima samima, osvijestiti ih, obnoviti im sjećanje na njihovu ličnu prošlost, na to ko su i kojoj državi pripadaju, znači ojačati njihov državni identitet.

Ukazati narodima i građanima na opasnost od razbijanja države, osvijestiti ih, tražiti od njih da budu stalno oprezni i budni znači spasiti ih u budućnosti od novih pogroma i stradanja.

Naše egzistencijalno pitanje danas glasi: jesmo li kao društvo, kao država Bosna i Hercegovina, spremni na promjene i za predstojeća sudbonosna iskušenja? To znači imamo li snage i volje da priznamo odakle nam prijeti najveća opasnost, a potom da se efikasno organiziramo u demokratskom zalaganju za državu BiH ravnopravnih naroda i građana.

Smatram da, ako svi uložimo dodatne napore za očuvanje države, imamo mnogo razloga za optimizam. Između ostalog, bosanskohercegovačko pitanje bilo je i ostalo planetarno pitanje. Na rješavanju bosanskohercegovačkog pitanja zasnivaju se i univerzalne pretpostavke za rješavanje niza aktuelnih evropskih i svjetskih problema.

U Bosni i Hercegovini među svim narodima ima savjesnih, odgovornih i plemenitim ciljevima okrenutih ljudi, ljudi okrenutih slobodi, miru i Bosni i Hercegovini. Takvi ljudi ne mjere se kvantitetom već kvalitetom.

Intenzivirani politički, idejni, ekonomski, psihološki i razni drugi nasrtaji na državu BiH, naročito u posljednjih šest godina, traže nove odgovore. 

Oni nisu samo verbalne prirode. Ignoriranje i potcjenjivanje takvih nasrtaja je politički neodrživo i s nesagledivim posljedicama. Zbog toga, apelujem i predlažem svim predsjednicima parlamentarnih stranaka probosanskohercegovačke orijentacije na državnom nivou da pristupe razgovorima i dogovorima o dugoročnoj zaštiti nezavisnosti, cjelovitosti i državnosti naše zemlje.

Ne postoji pitanje koje je politički, moralno i historijski važnije od pitanja očuvanja države i obezbjeđenja životnih interesa svih naroda i građana naše zemlje.

Očigledno je da na državnom nivou treba tražiti nova rješenja koja će omogućiti efikasnu zaštitu države i izgradnju države istinski ravnopravnih naroda i građana. Na državnom nivou potisnimo stranačku i lokalnu politiku u korist državne politike. Odredimo crvenu liniju ispod koje se ne može ići na državnom nivou. Ako to ne uradimo sutra, prekosutra može biti kasno.

Za državu Bosnu i Hercegovinu su mjeseci godine, a godine decenije. Stoga se nadam se da ćete, uprkos svim stranačkim neslaganjima, rivalitetima i lokalnim kampanjama, o ovom javnom pozivu ozbiljno razmisliti. Njegov sadržaj i poruke nisu kratkoročne i dnevno-političke prirode jer ni nasrtaji na državu BiH nisu takvi.

Ozbiljne analize govore da naredni mjeseci i godine donose nove i još opasnije atake na državu BiH od deklariranih 'projektanata' uništenja naše države i njihovih „izvođača radova“. Ne treba da nas zbune kratka zatomljenja takvih nakana, jer takvi periodi služe da se dodatno destabiliziraju i oslabe snage koje žele izgradnju evropske i demokratske države ravnopravnih naroda i građana.

Zagovornici nestanka države Bosne i Hercegovine znaju da i tada uljuljkivanje, desupstancijaliziranje i razjedinjavanje probosanskohercegovačkih snaga ide u njihovu korist. Međutim, oni dugoročno neće odustati od svojih velikodržavnih i hegemonističkih ambicija u protubosanskohercegovačkom smjeru, sve dok se njihovi zacrtani apetiti ne zadovolje.

Takve ambicije treba očekivati i u narednom periodu i zato niko neće imati pravo da kaže da nismo znali predvidjeti šta nas očekuje u budućnosti", navodi se u otvorenom pismu.

FOTO: Ilustracija

.........................................

Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 poziva sve institucije u BiH od političkih do istražnih i sudskih da katostrofalne razmjere požara tumače kao organizirani vid subverzivne djelatnosti protiv Bosne i Hercegovine, njenih prirodnih bogatstava i resursa i da sukladno tome preduzmu energične mjere samozaštite.

Nije samo antiustavna retorika put ka destrukciji BiH, sada su na djelu postupci koji konkretizuju tu retoriku na urušavanju temelja za samoodrživi opstanak, saopćeno je iz Kruga 99.

Dramatične klimatske promjene na Balkanu, praćene ekstremnim temperaturnim i padavinskim oscilacijama - snježnim i hladnim zimskim i sušnim ekvatorijalnim ljetnjim vrućinama danak su prije svega ljudskog faktora, njegovog činjenja ili nečinjenja.

Sada postaje više nego jasno da učestali požari, njihovo i nakon gašenja ponavljanje na istim područjima nisu samo posljedica uobičajenih uzroka, piromanstva i slično, već i ciljane namjere određenih, prije svega političko-energetskih lobija koji pustošenjem velikih površina uništavaju ključni argument i prepreku u ostvarenju njihovih nezajažljivih interesa i pretvaranja prirodnih rezervata u profitne energetske kapacitete, smatraju u Asocijaciji.

Učestalo ponavljanje, glavni putevi požarišta, anemičan odnos odgovornih struktura vlasti, prepuštanje lokalnoj zajednici svu borbu protiv vatrene stihije, nesolidarnost vlasti svih nivoa jednih sa drugima u ovim dramatičnim događajima, politikanstvo i razvodnjavanje organizovane aktivnosti na zaustavljanju katastrofe i obezbjeđenju nužnih materijalnotehničkih sredstava i ljudskih resursa, dokaz su tome, navodi se u saopćenju.

Krug 99 je mišljenja da se "dirigovanim požarima, pojedini dijelovi BiH iznimnih prirodnih vrijednosti žele devastirati i uništiti kako bi se i na ovaj način degradirale komparativne prednosti BiH koje ona nesumnjivo ima".

Uz to, sve učestaliji ekocid BiH dodatno usporava u integracijskim procesima prema EU, te postizanju potrebne održivosti u općem napretku i razvoju, smatra Krug 99.

Emir Suljagić

............................

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske MUPRS) mora da obavijesti javnost ko je odgovoran za davanje nelegalnih državljanstava u Srebrenici za 1.721 osobu porijeklom iz Srbije, ali reći ko će biti kažnjen za ta i dodjele nelegalnih državljanstava RS-a, odnosno BiH, nekim od najvećih kriminalaca u regionu, poput Milorada Ulemeka Legije, ukazao je koordinator Građanske inicijative "Glasat ću za Srebrenicu" Emir Suljagić.

Građanska inicijativa "Glasat ću za Srebrenicu" dobila je, kaže, na uvid dokument koji je potpisao tadašnji komandir Stanice policije u Srebrenici Željko Vidović, da su za ovu općinu, a smatraju i u drugim općinama u Podrinju, vršeni planski upisi u državljanstvo u okviru priprema za prve poslijeratne izbore 1996.godine, pa sve do 2004.

Suljagić ističe da im je drago da je Ministarstvo uprave i lokalne samouprave RS-a priznalo da je 1.721 osoba nelegalno upisana u državljanstvo, ali traže da se utvrdi odgovornost za one koji su to omogućili.

„Nastavit ćemo insistirati da se utvrdi odgovornost i da se krivac kazni. Iz onoga što mi znamo, ljudi koji su bili uključeni u to u Policijskoj stanici u Srebrenici nikada nisu kaženjeni, niti sankcionirani, nego su, nakon što se spustila prašina, koja se podigla kada je Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) došla u provjere po nalogu Tužiteljstva BiH 2008., premješteni i rade u drugim policijskim stanicama u podrinjskoj regiji“, rekao je Suljagić i napomenuo da odgovor i na ovo pitanje mora da da ministar unutrašnjiih poslova RS-a Stanislav Čađo.

Također, od Čađe traže i da kaže kada će, po obavještenju Općine Srebrenica da iz knjiga državljana, ispiše 1.721 osobu porijeklom iz Srbije, koje su državljanstvo stekle nelegalno od 2000. do 2004. godine, MUPRS-a uraditi ono što treba da uradi po zakonu.

„A to je, da na osnovu tog rješenja utvrdi koje to osobe imaju te dokumente, da ih poništi i obavijesti te osobe da su im dokumenti stečeni na osnovu ilegalnog državljanstva“, kazao je.

Od ministra unutrašnjih poslova RS-a također traže da o broju poništenih dokumenata obavijesti i Centralnu izbornu komisiju BiH, IDEEA-u i Ministarstvo civilnih poslova BiH.
To je neophodno, jer su lokalni izbori za manje od mjesec ipo dana.

„Izbori s ovim ljudima na spisku neprosto neće biti legitimni i legalni, jer će se ponoviti ono što se događalo 2010.godine, kada je prvak ovdašnjeg SNSD-a na izbornom mjestu u Skelanima, dijelio lične karte ljudima koji su dolazili iz Srbije, izlazili iz autobusa, zaduživali te lične karte i glasali“, upozorava Suljagić na već viđene rezultati te manipulacije.

I Ministartsvo civilnih poslova BiH i resorni ministar Sredoje Nović bi se, kaže, trebali konačno posvetiti svom poslu.

„Jer, kada je inicijativa 'Glasat ću za Srebrenicu' krenula u ustavnu i zakonitu kampanju registracije birača, ministar Nović je bio prvi koji je iz ladice izvukao nekakvo buđavo upustvo, koje je kroz cijelu našu kampanju korišteno kao instrument opstrukcije legalnog i zakonitog prijavljivanja prijeratnih žitelja općine Srebrenica na svoje predratne adrese“, rekao je Suljagić.

Podsjetio je i da postoji presedan napravljen u Ljubuškom, koji je također ovo isto uradio prije godinu dana. Pošto je Ministarstvo civilnih poslova BiH nadležno za državljanstva, dužno je na temelju obavještenja MUPPRS-a, da izvši reviziju državljanstava po hitnom postuppku, i to se može uraditi na dva načina ili samostalno, ili naložiti Općini Srebrenica da izvši reviziju.

„Tada u Ljubuškom je bilo u pitanju oko 2.000 državljanstava, državljana Hrvatske, koji su ilegalno uvedeni u državljanstvo BiH. To znači da postoji presedan i da Minisarstvo civilnih poslova treba samo da potvrdi pravilo i u ovom slučaju“, objašnjava Suljagić.

I u drugim općinama je, navodi, bilo slučajeva davanja nelegalnog državljanstva, pa i osobama ogrezlim u teška kriminalna djela.

„U okviru te iste akcije planskog upisa u državljantvo, Milorad Ulemek Legija je bio prijavljen u Zvorniku. I to je bilo utvrđeno, kao i da su pripadnici organiziranog kriminala iz Srbije, tih nekakvih klanova u toj zemlji, bili prijavljeni u BiH. Nemam iluzija da je BiH slaba država, ali kakva god bila, ne može se državljanstvo dobiti tako što ćete doći u Srebrenicu ili Bratunac ili Zvornik, otići u općinu, predati papire, popiti kafu i dok to uradite dobiti državljanstvo. Ne uzima se državljanstvo na trafici. Probajte to uraditi u Srbiji ili u Hrvatskoj pa ćete vidjeti kako ćete proći“, ukazuje Suljagić.

Ponavlja da niko ne spori da, oni koji ispunjavaju zakonske uvjete, dobiju bh.državljanstvo, ali za to postoje procedure i uvjeti, koje se moraju slijediti do u slovo te da se za sve moraju ispunjavati predviđeni standardi.

„Stoga, ministar Čađo mora reći ko će biti kažnjen zato što je MUPRS-a dijelilo državljanstva šakom i kapom, uključujući i takav šljam, kao što su Legija i drugi ljudi na Interpolovim potjernicama. Bilo je utvrđeno i da su trojica ljudi iz nekadašnjeg Legijinog okruženja bila prijavljena u Srebrenici. Pa to je najveća moguća bruka za državu i RS, da je ona utočište šljamu koji je izvršio atentat na Zorana Đinđića. A Stanislav Čađo se bavi time da naređuje svojim policajcima da prepadaju srednjoškolce u Srebrenici, umjesto da se bavi odgovornošću zato što je državljanstvo RS, a i ja sam njen i državljanin BiH, dijeljeno najvećem mogućem kriminalnom šljamu. Čađo mora raditi svoj posao, nećemo ga raditi mi, jer dovoljno je što radimo posao Branka Petrića predsjednika CIK-a“, kategoričan je Suljagić.

Podjećanja radi, Iz Općine Srebrenica danas je saopćeno da je sve upise u knjige državljana u Srebrenici, nastale od 1. januara 2000. godine do 25. marta 2004. godine, koji su predmet istrage, poništila Komisija za reviziju.

Nakon toga je Ministarstvo uprave i lokalne samouprave RS-a potvrdilo da je sugerisalo još 2010.godine Općini Srebrenica, ali i svim općinama u tom bh.entitetu, da osobe koje su ispunile zakonom propisane uvjete za sticanje državljanstva BiH i RS, prepiše u matične knjige rođenih, a da za upise, za koje utvrdi da su nezakonito izvršeni, provede postupak i da se oni ponište.

Preciziraju da je propisima o vođenju matičnih knjiga, koji su stupili na snagu u 1999. godini, utvrđeno da se knjiga državljana neće voditi od 1. januara 2000. godine, jer će se državljanstva upisivati u matičnu knjigu rođenih.

Bez obzira na navedenu zakonsku izmjenu, Oćina Srebrenica i još nekoliko općina u RS, kako navode u resornom ministarstvu RS-a, nastavile s upisima činjenice državljanstva u knjigu državljana sve do 2004. godine.

-Budući da su upisi u pogrešne evidencije, odnosno u knjige državljana Općine Srebrenica u 2000. i u narednim godinama vršeni greškom službenika-matičara, Ministarstvo je još od 2010. godine, sugerisalo Općini da otkloni ove greške, odnosno da preispita pojedinačne slučajeve, rečeno je u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS-a.

Mešić, Mejrušić i Kremić: Inicirali gradnju šehidske spomen-sobe

..............................................................................

Iako povratnici u dobojsko urbano naselje Kotorsko godinama muku muče s nezaposlenošću, povratkom svoje imovine i besperspektivnošću pa je trenutno stotinu obnovljenih kuća prazno, Kotorani koji su tu, ipak se bore da ostanu svoji na svome i da znaju ko su i šta su. Tako su, na inicijativu Saliha Mešića i Agana Kremića te uz podršku Muje Mejrušića i mnogih drugih, u haremu Gornje džamije sagradili veliku zgradu, u kojoj centralno mjesto zauzima šehidska spomen-soba.

U njoj su fotografije 76 kotorskih žrtava agresije na BiH te prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića. Kako kaže Salih Mešić, ova soba tek će se sada početi puniti.

- Ovdje će se pisati i učiti historija Kotorskog, ovdje će doći naši umni ljudi, razasuti širom svijeta, i donijeti svoju pamet pa bilježiti slovo o svom zavičaju. Ovdje će se okupljati pamet Kotorana i ovdje ćemo se uvijek podsjećati na one koji su pali za Kotorsko i Bosnu i Hercegovinu - kaže Mešić.

Srušena munara svjedočit će o urbicidu koji počiniše oni kojima ni vjera nije bila sveta

Desetak metara dalje od spomen-sobe je još jedan svjedok historije ovog mjesta. U haremu pored novosagrađene Gornje džamije leži srušena munara, koju su neprijatelji 16. juna 1992. u 13 sati, nakon što su je 49 puta pogodili granatama, srušili. Ona će svjedočiti o urbicidu koji počiniše oni kojima ni vjera nije bila sveta. Kotorani je neće uklanjati, ali će je zaštititi od propadanja.

Predstavnici Udruženja "Srce za djecu koja boluju od raka" jučer su promovirali kulturno-humanitarni projekt "Sarajevski katanci ljubavi", a podršku im je dao i načelnik općine Centar Dževad Bećirević.

Kenan Zukanović, autor drveta na koje svako ko želi može postaviti katanac i na taj način zaključati svoju ljubav, kazao nam je da je cijena jednog katanca pet KM, ali da ljudi ostavljaju onoliko koliko mogu i žele. Do sada je na drvo postavljeno 3.800 katanaca. Svrha projekta je pomoći djeci koja boluju do raka, a 20 posto od ukupno prikupljenih sredstava namijenjeno je za oboljelu djecu.

- Općina Centar je donirala 3.000 KM ovom udruženju. Drvo će ostati kao trajni spomenik na području naše općine nakon što bude popunjeno katancima ljubavi - rekao je načelnik Bećirević.

 FOTO: Arhiva; Erdogan

........................................

Na internetskoj stranici srbijanskog lista "Večernje novosti" 13. avgusta ove godine objavljen je tekst pod naslovom "Erdogan: Sarajevo bivša turska republika?", u kojem se prenosi reakcija jednog zvaničnika Republike Srpske na govor premijera Republike Turske Redžepa Tajipa Erdoana  (Recep Tayyip Erdogan), u kojem je on, navodno, nazvao Sarajevo bivšom turskom pokrajinom.

Zastrašivanje javnosti

Pored izjava zvaničnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na kraju teksta citiran je i "sporni" dio govora:

"Zahvaljujući Bogu, mi smo uspjeli povezati ono što smo u prošlosti imali, 81 državnu pokrajinu. Brinut ćemo se i o njima i o Turskoj. Mi vodimo politiku koja paralelno brine o situaciji u Šemdinliju, Damasku, Gazi i Sarajevu, Hakariju i Arakanu, Kabulu i Dijarbakiru, Trabzonu i Čankiriju - rekao je Erdogan."

Slično tekstu u "Novostima", i beogradska "Politika" je 20. avgusta objavila tekst pod naslovom "Povratak Turske na Balkan", u kojem se prenose stavovi nekih analitičara i stručnjaka za vanjsku politiku Republike Turske, a u kojem kritična izjava o "81 turskoj pokrajini", zauzima čeono mjesto. U "Politici" je objavljen i intervju sa profesorom Darkom Tanaskovićem, koji, također, tretira spornu izjavu.

Da je riječ o slobodnoj misli i interpretaciji ličnih stavova, ne bi bilo potrebe reagirati na spomenute tekstove, jer svi imaju pravo tumačiti dešavanja prema svom nahođenju i interesima koje zastupaju. Kako god bilo, svi trebamo priznati jednu istinu: Osmansko carstvo u cjelini, utjecaj osmanske civilizacije na srpsku kulturu, osmanski jezik i sve ono što se može podvesti pod osmanizam, kod nas skoro da nije nimalo istraženo.

U Srbiji ne postoji institucija koja se ozbiljno bavi proučavanjem zajedničke srpsko-osmanske historije tako da i ne postoje relevantne naučne činjenice o ovom dijelu srpske historije, relevantne u smislu lišenosti nacionalističkih pobuda. Zbog toga se, nažalost, svi komentari u vezi s osmanskom historijom (i u užem i u širem smislu) svode na svojevrsno zastrašivanje srbijanske javnosti, iza kojeg se, nerijetko, krije neki dnevnopolitički šićar. 

Kada se pogleda originalni tekst Erdoanovog govora, oni koji znaju turski jezik, s lakoćom mogu vidjeti da su i reakcija iz Republike Srpske, i tekstovi u "Večernjim novostima", i u "Politici", bazirani na lošem prijevodu.

Posjeta Mijanmaru

Ne ulazeći u namjere prevodioca (ili naručioca prijevoda), trebalo bi još jednom obratiti pažnju na malo širi dio govora, kada se jasno vidi da premijer Erdoan nije rekao ništa ni slično navedenom.

- Priča se o sljedećem: Dolaze Turci! To smo, također, slušali i u historiji. "Dolaze Turci!" Ako se ljudi raduju zbog toga, onda svi moraju obratiti pažnju na to i razmisliti. Kažu nam: "Ne gledaj Damask, pogledaj u Šemdinli!" Kažu nam: "Ne gledaj u Arakan, pogledaj u Hakari!" Kažu nam: "Ne gledaj u Gazu, Sarajevo, Kabul, pogledaj u Dijarbakir, Čankiri i Trabzon!" Hvala Allahu, mi smo jedan pokret koji je našu 81 pokrajinu sastavio dobrim djelima i službom, kakva u historiji (tih istih) pokrajina nije viđena. Mi ćemo se brinuti i o tom tamo prostoru i o ovom ovdje, mi u to nemamo nikakvih sumnji. Ali, mi smo jedan narod, koji zna da sigurnost Šemdinlija započinje iz Damaska. Mi smo pokret koji zna i vidi da je spokoj Hakarija paralelan spokoju Arakana, da se prosperitet Gaze, Sarajeva i Kabula poklapa sa prosperitetom Dijarbakira, Čankirija i Trabzona i pokret smo koji radi ono što ova svijest iziskuje.

Prolazimo kroz jedan veoma specifičan period. Stalno govorimo o našoj saradnji, zajedništvu. Svi mi zajedno moramo biti Turska. Moramo biti snažni, zato što je ovaj svijet svijet jakih i njihova logika pogrešno funkcionira. Uz tezu "Nije jak onaj ko je u pravu nego je u pravu onaj ko je jak", oni terorišu svijet, oni ga eksploatišu. Ako je tako, mi ćemo istovremeno biti i u pravu i jaki. Možemo li biti? Možemo! Nemojte u to sumnjati. Za devet godina došli smo dovde. Više nismo grudva snijega, postali smo lavina. I naš naredni rast bit će mnogo drugačiji. Samo da se međusobno ne pojedemo.

Da bi se Erdoanov govor u potpunosti razumio, potrebno je dobro znati i pratiti svakodnevna dešavanja na unutrašnjoj političkoj sceni Republike Turske, što, realno, jedan prosječan srbijanski ili bosanski čitalac i nije u stanju učiniti (prvenstveno zbog jezičke barijere). Primjera radi, kada premijer Erdoan kaže: "Priča se o sljedećem: Dolaze Turci! To smo, također, slušali i u historiji. "Dolaze Turci!" Ako se ljudi raduju zbog toga, onda svi moraju obratiti pažnju na to i razmisliti...", on misli na sljedeće:

Prije nekoliko dana ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutolu bio je u prvoj zvaničnoj posjeti Mijanmaru (Burma). U visokoj turskoj delegaciji nalazile su se još supruga i kćerka premijera Erdoana. Nije teško pretpostaviti da je razlog za ovu posjetu bilo stradanje muslimana u oblasti Arakan. Kada su muslimani Arakana (Rohingya) čuli da delegacija dolazi, sjatili su se na puteve uz radosne povike: "Dolaze Turci!"

Premijer Erdoan ovim riječima poziva opoziciju (prije svega Republikansku narodnu partiju - CHP) da promijeni svoje nerazumne stavove po pitanju interesiranja sadašnje turske vlade za ugrožene muslimane širom svijeta.

Sljedeća rečenica predstavlja ključ spomenutih tekstova: "Hvala Allahu, mi smo jedan pokret koji je našu 81 pokrajinu sastavio dobrim djelima i službom, kakva u historiji pokrajina nije viđena. Mi ćemo se brinuti i o tom tamo prostoru i o ovom ovdje, mi u to nemamo nikakvih sumnji..."

Nema koristi

Kada kaže "81 pokrajinu", premijer Erdoan misli na 81 administrativnu jedinicu (tur. il, vilayet), od kojih se današnja Republika Turska sastoji. Dakle, ovdje ni u kom slučaju nije riječ o nekom historijskom kontekstu. U posljednjih deset godina u svaki od 81 vilajeta Erdoanova vlada uložila je desetostruko više od onoga što je u proteklih 80 godina uloženo, koliko savremena Republika postoji. Ravnomjeran regionalni razvoj jeste nešto čime se Erdoan i njegova ekipa ponajviše diče.

Dakle, rečenica: "Biz, Allah'a çok şükür, 81 vilayetimizi, tarihinde hiç görmedigi hizmetlerle buluşturmuş bir hareketiz. Biz oraya da bakacagiz buraya da bakacagiz. Hiçbir endişemiz yok...", nikako se ne može prevesti kao: "Zahvaljujući Bogu, mi smo uspjeli povezati ono što smo u prošlosti imali, 81 državnu pokrajinu. Brinut ćemo se i o njima i o Turskoj..."

Ukoliko to neko i prevede tako, zasigurno se radi ili o neznanju ili o lošoj namjeri. O čemu god da je riječ, ni Srbija ni Republika Srpska neće imati koristi od toga.

Kako dio turskog novca skrenuti na naše kaldrme

Imajući u vidu da i Rumuni i Bugari skoro isto koliko i Srbi "vole" Turke, trebalo bi razmisliti o devet milijardi turskih eura uloženih u toj istoj Rumuniji ili o četiri do pet milijardi eura uloženih u Bugarskoj.

Također, treba iznaći modul kako da se sačuva vlastiti identitet i da se dio tog novca skrene na naše kaldrme. Baš onako kako Turci svake godine od svih nacija svijeta (među kojima ima barem polovina Srba iz Beograda) ubiru više od 25 milijardi dolara od turizma. Za početak, mislim da bi "Iskender Kebap" bio odličan uz trubu u Guči!

(Autor je doktorant na Filološkom fakultetu u Beogradu i direktor  Narodne biblioteke "Dositej Obradović" u Novom Pazaru, aktivno se bavi  prevođenjem s turskog jezika, a među ostalima, preveo je i knjigu  "Redžep Tajip Erdoan: Rađanje lidera", autora Husejina Beslija (Hüseyin) i Omera Ozbaja (Ömer Özbay), koja je jedna od najboljih biografija turskog premijera Erdoana)

.................................................................

Hazim Fazlić rođen je 1975. godine u Tuzli. Na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu desetkom je odbranio diplomski o tefsirskim izvorima Huseina ef. Đoze. Na čuvenom El-Azharu u Kairu usavršavao je arapski jezik i specijalizirao islamsko misionarstvo i islamsku ekonomiju.

Magistrirao je na Univerzitetu u Birmingemu, a 2009. na istom britanskom sveučilištu odbranio je doktorsku disertaciju pod nazivom "Religijske promjene na prostorima bivše Jugoslavije od 1989. do 2009". Bio je imam u bh. džematu u Engleskoj. Ima poseban angažman i na Univerzitetu Kembridž na predmetu Islamske studije. Trenutno je direktor Centra za međureligijski dijalog u Birmingemu.

Životni problemi

U razgovoru za "Avaz", koji smo vodili u Njujorku, dr. Fazlić ustvrdio je kako je Islamska zajednica (IZ) najuspješnija institucija Bošnjaka u BiH i dijaspori. Između ostalog, govori o "duploj lojalnosti" Bošnjaka, strahu Evrope od islama i neminovnosti međukonfesijskog dijaloga.

Dr. Fazliću, jesu li stvari krenule nabolje ili idu nagore kada je riječ o muslimanima Zapada? Jenjava li islamofobija?

- Islamofobija je, nažalost, još prisutna. Jedan istraživački tim s Fakulteta novinarstva u Kardifu analizirao je 974 novinarska izvještaja o islamu i muslimanima u Velikoj Britaniji i našao da su skoro dvije trećine tog pisanja vezane uz terorizam ili skoro 36 procenata. Bilo je skoro 22 posto priča o Šerijatu i svugdje su se potcrtavale kulturalne razlike između britanskih muslimana i ostalih, a dodatno se naglašavao muslimanski ekstremizam po pitanju ličnosti kao što je Ebu Hamza. Svi ovi izvještaji prikazali su muslimane kao izvor problema. Minimalnih pet procenata izvještaja bilo je o stvarnim životnim problemima s kojim se suočavaju i britanski muslimani.

Gdje je ta islamofobija izraženija, u Evropi ili u Americi? I ko se čega više plaši, Evropa islamizacije ili islam evropeizacije?

- Islamofobija postoji na obje obale Atlantika i ona prije svega i još proizlazi iz neznanja i nepoznavanja islamske vjere kod običnih ljudi. Ali i iz rasne i vjerske mržnje ekstremnih pojedinaca ili grupa. Najviše me plaši da trenutna teška finansijska situacija na evropskom kontinentu ne iznjedri jedno okruženje koje će biti plodno tlo za nastanak više radikalnih struja, kojima će prva meta biti stranci, pripadnici manjinskih zajednica i muslimani. Pa vidite samo ko su bili uzori masovnom ubici Brejviku! Mladić i Karadžić! Ili čija slika stoji na zidu jedne legalizirane političke stranke "Zlatne zore" u Grčkoj? Arkanova!

Bosanskohercegovački pisac Dževad Karahasan kaže: "Kad vidim kako tretiraju pušače u Evropi, mi, muslimani, još i dobro prolazimo." O diskriminaciji je pisao i turski nobelovac Orhan Pamuk. Šta Vi kažete na to?

- Što se tiče pušača, ja sam na strani Evrope. Istina je da muslimani i Zapad imaju dugu tradiciju nerazumijevanja i sučeljavanja, kao što imaju i primjere izuzetne civilizacijske saradnje. Dovoljna je kratka šetnja kroz historiju uz prisjećanje kako je početkom osmog stoljeća Tarik ibn Zijad, osvajajući Pirinejski poluotok, zatresao kapije Pariza. Križari su od 11. do 13. stoljeća harali Srednjim istokom, a Rim je 1683. branio zidine Beča od osmanske najezde.

Cijelo 19. i 20. stoljeće karakterizirali su pohodi kolonijalista na većinu islamskih zemalja. Na kraju, ratovi za prirodne resurse na Srednjem istoku, o kojima je Vilijam Engdahl pisao u svojoj knjizi "Stoljeće rata", i, na samom koncu, teroristički napadi u Americi i Evropi u minuloj deceniji nisu mali razlozi za podozrenje jednih prema drugima.

Što se tiče religija u ovom kontekstu, ja sam ohrabren historijskim inicijativama Drugog vatikanskog koncila i opće opredijeljenosti crkava na Zapadu za konstruktivnim dijalogom sa muslimanima. I nedavna inicijativa "Zajedničke riječi" 138 muslimanskih vjerodostojnika, učenjaka i intelektualaca širom svijeta veoma je dobro primljena na Zapadu. Za nadati je da će dijalog islama i kršćanstva doprinijeti da 21. stoljeće bude stoljeće mira, a ne rata.

Vlastita tradicija

Ovdje, u Njujorku, govorili ste na jednoj tribini o dva problema s kojima se muslimani na Zapadu suočavaju - s lojalnošću prema novoj domovini, a onda i s kolizijom zbog vlastite tradicije. Može li se to dvoje uopće pomiriti?

- Izazovi s kojima se ne samo Bošnjaci nego i ostali muslimani susreću na Zapadu su mnogostruki i kreću se od individualnog preko porodičnog do nivoa zajednice ili džemata. Muslimani su u jednom rascjepu između asimilacije u kojoj se mogu potpuno utopiti u društvo u kojem se nalaze i, na drugoj strani, začahurenosti u vlastite zajednice, džemate i klubove bez značajnijeg integriranja u društvo u kojem žive. U Americi ili Evropi svi kao da žele "klonirati" vlastito selo iz bivše domovine?! Muhammed, a. s., žudio je za Mekom sve do svoje smrti, ali je, ipak, svojim djelovanjem u Medini potpuno promijenio okolinu. Naravno, vrijeme poslaničkih misija je zapečaćeno, ali pouka koju crpimo iz njegovog života je trajna.

Postoji li, uopće, neki model ili propisana formul za integraciju u zapadno društvo kako bi se efikasno i što manje bolno došljaci uklopili u novu kulturu?

- Pa nema, ali postoje, da tako kažem, signali na putu. Valja naprosto reći kako se integracija koja podrazumijeva učenje i aktivno poznavanje jezika države u kojoj se živi, edukacija i usavršavanje za potrebe rada i intelektualno uzdizanje te, na kraju, rad i privređivanje za svoju porodicu, ni u jednom segmentu ne kose sa principima islama. A to je minimum koji se očekuje u našim usvojenim domovinama.

Šta to znači u kontekstu građana iz BiH koji su, nakon ovog rata, "zaradili" mnoge nove domovine?

- Pazite, nije sve što dolazi iz Bosne dobro, a sve što je u Americi ili u Evropi "loše". Mora se, dakle, napraviti pozitivna selekcija usvajanja dobrog, a odbacivanja lošeg na obje strane. Svoju djecu trebamo učiti da vole Bosnu i da onoliko koliko je u njihovoj mogućnosti pomognu našem narodu. Ali, budimo realni, njihova domovina je i Amerika i Evropa i oni trebaju da svoju budućnost uspješno grade tamo gdje žive.

Islamska zajednica najjača institucija Bošnjaka

Mislite li da se izbjeglice iz BiH, a prema podacima Ujedinjenih naroda, njih je više od 1,2 miliona u svijetu, ipak nikada neće vratiti kućama? Kako IZ gleda na to?

- Nakon 20 godina života na Zapadu, naše porodice su se koliko-toliko snašle, ljudi su našli poslove, kupili kuće, djeca završavaju škole i grade svoju budućnost u zemljama u kojima žive. Dužnost je Islamske zajednice, a ona je još najbolje organizirana institucija Bošnjaka u BiH i u dijaspori, da čuva i organizira vjerski život među Bošnjacima ma gdje se oni nalazili. Dužnost je naših političkih partija i vlade da stvore povoljne uvjete za život ljudi koji žive u Bosni, kao i uvjete za održiv povratak. Ipak, IZ konstantno i neumorno pomaže povratničke džemate kroz praktične projekte sakupljanja novca, hrane i drugih potrepština i najglasnije se bori za prava naših povratnika. Nisam baš siguran da joj druge institucije mogu uvijek i adekvatno parirati.

Islam i modernizam

Ima li i u kom obliku mjesta za modernizam u islamu, posebno u kontekstu potrebe za oslobađanjem od radikalizama razne vrste? Zar se u Kur'anu ne poziva da se ni u čemu ne pretjeruje?

- Pa to je jedno od najznačajnijih pitanja danas - kako interpretirati islam tako da se prilagodimo vremenu i mjestu u kojem živimo, a da ne ugrozimo temeljne postulate vjere. Da citiram šejha Abduhua, koji je rekao da nas Dragi Bog neće pitati kako su razumijevali i primjenjivali Kur'an naši prethodnici nego kako smo ga razumijevali i primjenjivali mi. Stoga je neophodno ponovo iščitavati Kur'an i sunnet i osloboditi se okoštalih mišljenja, koja su se nataložila u proteklim stoljećima. Valja, dakle, ponuditi odgovore na savremena pitanja koja muče muslimane.

Nedavno je i dr. Enes Karić rekao da nigdje u Kur'anu ne stoji da se žensko lice mora pokriti, jer "je ljudsko lice otok ljudske duhovnosti". Podsjetio je kako se ljudi "ne mogu smijati ili plakati leđima"! Kako to tumačiti?

- Moj uvaženi profesor Karić pozvaniji je od mene da tumači Kur'an i ja se samo mogu složiti s njegovim mišljenjem. No, pokrivanje lica žene i kao čisto kulturološki i običajni način odijevanja ne bi trebalo biti predmet legalnih proskripcija i kaznenih mjera. Kako će se danas neko oblačiti, to je stvar ukusa i ličnog odabira i ne mislim da bi se država i društvo trebali mnogo miješati u to. Na kraju, neznatan procent muslimanskih žena nosi veo, a to se sada predstavlja kao glavna prepreka integraciji muslimana. No, postoji bojazan kod muslimana na Zapadu da je zabrana nikaba samo jedan korak do zabrane marame, što na stotine miliona muslimanki smatra dijelom svog identiteta.

.................................................

U noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine srpske snage lojalne Radovanu Karadžiću granatirale su Vijećnicu. Bio je to, kako ocjenjuju analitičari, „pokušaj uništenja civilizacijskog koda jedne multietničke države“, piše "Deutsche Welle".

Sarajevska Vijećnica je najreprezentativnije zdanje toga grada iz austro-ugarskog perioda. Ova građevina u pseudomaorskom stilu namjenski je podignuta za sjedište sarajevske Gradske uprave. Gradskom poglavarstvu predata je na korištenje 20. aprila 1896. godine. U metropolama zapadnih zemalja Vijećnica je bila poznata i kao simbol svojevrsne bosanskohercegovačke autonomije u okviru moćnog austro-ugarskog carstva. U Vijećnici je, uoči samog atentata 28. juna 1914. godine, boravio i austro-ugarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand.

Oko tri miliona knjiga izgubljeno - zauvijek

U vrijeme bivše Jugoslavije je 1949. godine Vijećnica ustupljena na korištenje Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci BiH. Mnoge generacije studenata upravo su u ovoj zgradi sticale svoja znanja. Mirela Huković-Hodžić je u zimu 1991. godine u čitaonici Vijećnice spremala ispit iz filozofije proučavajući djela Sokrata, Platona, Aristotela, Hegela, Kanta, Nietzschea... Sjeća se dana kada je Vijećnica izgorjela. „Ratne strahote su izazivale bol, mučninu i bijes, ali kada sam vidjela Vijećnicu u plamenu, od šoka sam zanijemila. Tek mi je onda postalo jasno šta je stvarni cilj. Namjera onih koji su pucali bila je ubiti, spaliti Vijećnicu, kako bi se zauvijek pokidale spone i tragovi našeg zajedničkog života“, kaže Mirela Huković Hodžić.

Dogodilo se to u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske Republike Srpske (VRS) i bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pogođena mnoštvom projektila, zapaljena je i porušena. Malo je knjiga spašeno iz vatre. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedočili o historiji BiH. Oko tri miliona knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako ponovo postala simbol, ovoga puta simbol nove dimenzije rata u BiH, simbol urbicida.

Pokušaj brisanja svijesti o mjestu zajedničkog življenja
..............................................................................................
Još u vrijeme granatiranja Vijećnice, broj ubijenih i prognanih u ratu mjerio se desetinama, odnosno stotinama hiljada. Iako su do tada već bili počinjeni brojni zločini nad nedužnim ljudima, Sarajlije je zapanjilo i ubijanje Vijećnice. Mnogi su sa nevjericom gledali kako ostaci izgorjelih listova, kao „crne ptice“ lebde nad Sarajevom. Književnik Valerijan Žujo je zapisao: „Ova crna ptica, zapravo je nagorjeli list, jedan list iz velike knjige u kojoj su zabilježeni ponos i mizerija, usponi i sunovrati, slave i tuge Bosne i Sarajeva. Ta je knjiga čuvana kako i valja, u Narodnoj biblioteci BiH, u nekadašnjoj gradskoj Vijećnici... Suština priče o biblioteci jest u njenoj dragocjenosti i nezamjenjivosti, isto toliko koliko i u monstruoznom porivu onih koji su iz teških oruđa pucali u knjige.“

Pozorišni redatelj, književnik i kritičar Gradimir Gojer vjeruje da je granatiranje Vijećnice bio pokušaj zatiranja svijesti o civilizacijskom odnosu naroda na ovom području spram civilizacijskog motiva za život. „To je bio i pokušaj brisanja svijesti o nama samima, Bosancima i Hercegovcima, i BiH kao mjestu zajedničkog življenja svih njenih naroda. Kada uništite pisani trag o civilizacijskom kodu koji pripada svim tim nacijama koje su tvorile državu BiH, onda praktično uništavate civilizacijski kod jedne države kakva je BiH. Dakle, zatiranjem svega onoga što bi moglo svjedočiti da je na ovim prostorima postojala civilizacijska matrica svih naroda i građana BiH, brisanjem takve matrice, dušmani ove zemlje pokušali su sa zemljopisa izbrisati i BiH. To im je, na žalost, dobrim dijelom i pošlo za rukom, za izvjesno vrijeme. Međutim, na duži rok to je nemoguće jer svijest postoji i u živim ljudima, ne samo u pisanim dokumentima“, kaže Gojer.

Historičar i ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo Dubravko Lovrenović sjeća se dana kada je granatirana sarajevska Vijećnica. „Otišao sam do Vijećnice i pratio pokušaje spašavanja neprocjenjivog kulturnog blaga koje se nalazilo u tom prelijepom zdanju. Na žalost, ti pokušaji su samo malim dijelom urodili plodom. Danas, 20 godina nakon tog događaja, BiH više nije onakva kakva je bila tog dana kada je Vijećnica gorjela. Sada se obnova ovog zdanja privodi kraju i nadam se da će obnovljena Vijećnica ponovo simbolizirati multikulturni duh BiH i Sarajeva. Vijećnica nije bila nikakav vojni cilj, a njeno stradanje treba staviti u kontekst opće tragedije ove zemlje i Sarajeva koje je spaljivanjem Vijećnice i knjižnog fonda apsolutno izgubilo jedan od svojih znakova kulturnog identiteta“, kaže Lovrenović.

20 godina u ruševinama

U BiH je danas teško pronaći odgovor na pitanje zašto se tako dugo čekalo na obnovu Vijećnice. Od kraja rata u Sarajevu su, gotovo preko noći, nicali veleljepni objekti, građevine različitih namjena, simboli nekih novih društvenih vrijednosti. „Lista razloga za takvo stanje ide na adresu kako pojedinaca tako i institucija, ali ja osnovni razlog vidim u neefikasnosti sistema uspostavljenog u Daytonu koji forsira jednu institucionalnu hiperinflaciju u BiH. To je sistem u kojem niko ne odgovara nikome. Činjenica je da je Gradska uprava Sarajeva na čelu sa gradonačenikom Alijom Behmenom učinila maksimum i ubrzala proces obnove sarajevske Vijećnice“, tvrdi Dubravko Lovrenović.

Gradimir Gojer misli da nijedna vlast u poslijeratnoj BiH nije imala svijest o značaju Vijećnice za kulturnu prošlost, sadašnjost i budućnost ove države. „Do obnove Vijećnice nije došlo i zbog naivnih sporova oko njene namjene. Na žalost, dokoni političari iz aktuelne vlasti i danas se bave pitanjima da li će to biti gradska kuća reprezentativnog karaktera ili mjesto na kojem će se polagati kulturna historija, odnosno knjige i kulturno pamćenje ovoga tla. Smatram da Vijećnica treba biti reprezentativni objekat koji će svjedočiti o kulturnom kodu naroda i građana BiH“, kaže Gojer.

Prema mišljenju stručnjaka iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, na obnovu Vijećnice se tako dugo čekalo i zbog kompleksnog graditeljskog zahvata. Komisija je Vijećnicu proglasila nacionalnim spomenikom, čime je određena i njena buduća namjena. Kako je prvobitna funkcija zgrade bila administrativna, Vijećnica će biti korištena kao reprezentativni objekt Gradske uprave. Pošto je u njoj bila smještena i Nacionalna biblioteka, Vijećnica će zadržati i funkciju biblioteke. Obnova Vijećnice bi, prema planovima gradskih vlasti, trebalo da bude završena do aprila 2014. godine.

Aleksandar Džombić: Zatvara oči pred realnošću

...............................................................

Premijer Republike Srpske Aleksandar Džombić očito živi u svom virtuelnom svijetu sreće, bogatstva i blagostanja, a ne interesira ga stvarni, koji je dijametralno suprotan od njegovog i u kojem caruju neimaština, ekonomska propast, budžetski deficit i, k tome još, haraju požari.

Dok na sve strane bukti vatra koja odnose bogatstvo, nestaju čitave šume, čak i kuće ugroženih stanovnika u područjima koje je zahvatio zastrašujući plamen, Džombić tvrdi da nema većih šteta?! 

Nije ni čudno što Džombić ne vidi požare ni ostale probleme u manjem bh. entitetu kada je odavno zatvorio oči pred realnošću. On ne vidi ni katastrofalnu situaciju u privredi, ne vidi (a sam je kreator ekonomske politike) da je RS zakoračila u opasnu zonu zaduživanja, da u budžetu sve manje ima novca za penzionere, socijalne kategorije, policiju, školstvo, zdravstvo...

No, kada jednom njegov virtuelni svijet nestane i otvori oči, Džombića će zapljusnuti ružna slika, od koje je godinama okretao glavu. Zato će njegovo buđenje biti bolno i rizično, jer će prvi put vidjeti da na sve strane oko njega - gori.

FOTO:  M. Kadrić

..................................

Vrlo topao afrički zrak širi se iznad našeg regiona, zbog čega je u Bosni i Hercegovini sunčano i ekstremno vruće vrijeme. Meteo-alarm i dalje je u jarkocrvenom polju, atmosferske prilike mogu predstavljati opasnost po život, upozoravaju iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda (FHMZ) BiH i Hidrometeorološkog (HMZ) zavoda RS.

U Sarajevu je jučer u 15 sati zabilježeno 37 stepeni, u Zenici i Mostaru 40, u Tuzli 39, Bugojnu i Bihaću 38, Sanskom Mostu 37 te u Livnu 36 stepeni.

U Banjoj Luci u 14 sati bilo je 40 stepeni, ali ove temperature, podsjećaju iz HMZRS, mjere se u hladu i na određenoj visini, što znači da u centru grada, na asfaltu i u prijevozu, mogu biti i za čak deset stepeni više.

To potvrđuje i fotografija koju nam je dostavio čitalac iz Banje Luke, gdje je u 14 sati u naselju Vrbanja izmjereno čak 48 stepeni!

Ekstremne temperature nastavit će se i idućih dana, javljaju meteorolozi.

Za 24 sata u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć KS primljeno je 485 pacijenata, a čak deset puta na ulicama Sarajeva intervenirala je ekipa zbog posljedica izazvanih ekstremnim vrućinama.

Mirjana Malenica, ljekar Hitne pomoći u Sarajevu, upozorava građane da ograniče kretanje i danju borave u svojim domovima.

- Poželjno je da građani unose dovoljno tečnosti. Ako nemaju prijeku potrebu, savjetujem im da ne izlaze na sunce - kazala je Malenica.

Mučnina i nemoć

Posljednjih dana povećan je i priliv pacijenata u Dom zdravlja u Banjoj Luci, a pacijenti se uglavnom žale na mučninu, vrtoglavicu i nemoć. Kako je za "Dnevni avaz" kazala Dušica Zubanović, portparol Doma zdravlja u Banjoj Luci, povećan je broj kućnih intervencija tokom noći.

- Riječ je o hroničnim bolesnicima koji u većini slučajeva imaju srčane smetnje, koje su zbog ekstremnog vremena još opasnije po život - kaže Zubanović.

Apel građanima

Vlada RS jučer ujutro je izdala apel da građani izbjegavaju saobraćaj i da se bez prijeke potrebe ne odlučuju na put. Posebno od 12 do 17 sati.

FOTO: Arhiva

............................................

Na Trgu heroja, u općini Novo Sarajevo danas je obilježena godišnjica stradanja građana Sarajeva, na mjestu gdje je prije 20 godina poginulo šest sugrađana, od kojih dvoje djece.

Cvijeće na mjestu pogibije položili su delegacije Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., Općine Novo Sarajevo i Gradske uprave Sarajeva, te građani.

Na današnji dan 1992. godine poginuli su djeca Mirela Hožbo (1987.) i Mirza Hožbo (1989.), te Abid Rondić, Alma Rondić, Kimeta Rondić i Jelena Vasko.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica podsjetio je da se tog dana u neboderu na Trgu heroja dogodila strašna porodična tragedija, kada je ubijeno pet članova jedne porodice i njihova komšinica.

- Zapaljivom granatom zločinci su zapalili stan u kojem su svi članovi porodice, od kojih dvoje djece, i njihova komšinica izgorili, kazao je Grabovica u izjavi za Fenu.

- Udruženje nastoji da sačuva istinu od zaborava i redovno obilježava godišnjice stradanja, naveo je Grabovica dodavši kako se zločinci nastojali da ubiju što više civila te da se ovakvi zločini nikada ne trebaju zaboraviti.

.........................................

Ako se izbori 2014. godine budu održali po postojećim ustavnim rešenjima i bez ispunjavanja odluke Suda u Strazburu u predmetu "Sejdić-Finci", Vijeće Evrope imat će problem da uopće prizna rezultate tog izbornog procesa, ponovo je upozorila šefica ureda Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessy.

Imajući u vidu da se bliži rok, 31. august, koji je zadat u Mapi puta koju su stranački lideri dogovorili sa evropskim zvaničnicima u Briselu, a da nije na pomolu dogovor o podnošenju usaglašenog prijedloga bh.parlamentu za izmjenu državnog ustava u kontekstu presude Sejdić - Finci, Hennessy je rekla da je razočaravajuće da se ponovo ništa nije uradilo i da nije ispunjen ni ovaj rok.

- To ne bi trebalo da bude izgovor da se nešto što prije ne uradi, kazala je direktorica Ureda vijeća Evrope u BiH.

Eventulane sankcije ukoliko se ne provede presuda ni u ovom zadatom roku, ponovila je, nisu potrebne jer BiH sama sebe sankcionira time što onemogućava određena prava ljudima koji su građani ove države.

- Kada govorimo o sankcijama, BiH se sama sankcionira time što ne ispunjava presudu "Sejdić-Finci" i samim tim onemogava sebe da potpiše Sporazum o pridruživanju i uđe u evropske integracije, a da ne govorim o tome koje bi sebi sama mogla nametuti sankcije time što neće ući u EU, ukazala je direktorica Ureda vijeća Evrope u BiH i dodala da za tu instituciju i nije posebno važno kakav odnos BiH ima s samom EU, već žele da se ispuni presuda Suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić-Finci".

Ustavna refoma, podsjetila je Hennessy, ne govori samo o odluci "Sejdić-Finci", već i svim drugim presudama koje će se u budućnosti dešavati i koje će također morati biti implementirane.

Direktorica Ureda Vijeća Evrope u BiH podsjetila je da postoje tri razloga zašto je ustavna reforma u BiH važna, a prvenstveno da se osigura stabilna i istinska demokratija, što trenutno nije slučaj.

Drugi razlog je potreba da se ustanovi funkcionalna država, te pod tri da se obezbijedi kapacitet da se naša zemlja može integrirati u Evropsku uniju, što su građani rekli da žele.

- Kada govorimo da ustav treba da garantira jednaka prava svim građanima, to je država koju žele svi građani i narodi BiH, a njena funkionalnost treba da se ogleda u tome da može da donosi i implementira odluke, te reagira na određene krize, što sada ne radi. U BiH nema mogućnosti ni da se čak spriječe požari, konstatirala je Mary Ann Hennessy.

Za integriranje BiH u EU potrebno je da se ispune svi evropski standardi, a to je globalni proces koji želi Vijeće Evrope, a koji može duže trajati.

O ovoj temi direktorica Ureda Vijeća Evrope u BiH govorila je danas u Banjoj Luci na javnoj raspravi koju je organizirala Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BH) uz potporu Ureda Vijeća Europe u Sarajevu.

Cilj organiziranja javnih rasprava, koje će sutra održati i Mostaru, a 27. augusta u Sarajevu, jeste pružanje šanse nedovoljno zastupljenim idejama ustavnih promjena, otvaranje prostora za neposrednu komunikaciju između akademske zajednice te političkih stranaka na vlasti i onih u opoziciji sa mladim ljudima, uvezivanje ideja i viđenja stanja u Bosni i Hercegovini, te prepoznavanje razlika između percepcije problema u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu.

Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini djeluje na zagovaranju ustavnih reformi u skladu sa postavljenim principima organizacije, među kojima je prioritet dat transparentnosti procesa javne rasprave, racionalnom rješavanju postojećih problema te svijesti o realnom kontekstu bosanskohercegovačkog društva.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Jedno od najreprezentativnijih zdanja Grada Sarajeva - Vijećnica, nekadašnji hram knjige koji će sutra napuniti tužnu 20. godišnjicu od kako je zapaljen i razoren, a oko dva miliona knjiga pretvoreno u pepeo, bit će u potpunosti obnovljena i otvorena u maju 2014. godine.

Najavio je to na današnjoj konferenciji za medije gradonačelnik Grada Sarajeva Alija Behmen, naglasivši da radovi na njenoj obnovi traju u punom kapacitetu, te da se paralelno rade treća i četvrta faza obnove.

Podsjetio je da je do sada u obnovu Vijećnice uloženo oko 11 miliona KM, a riječ je o donacijama nekoliko zemalja i gradova, te različitih nivoa vlasti u BiH.

Treća faza obnove će biti završena za mjesec dana, a počela je još 2009. godine. U okviru nje su urađeni grubi građevinski radovi, rekonstrukcija dijela krova, kamenorezački radovi na fasadi objekta, uz izradu unutrašnje i vanjske stolarije, te u konačnici rekonstrukcija i restauracija fasade, što je jedan od najsloženijih poslova. U toj su fazi sa stručnog aspekta učestvovali Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta te Institut iz Beča s istom djelatnošću.

"Vijećnica ima 208 otvora, od čega 187 prozora. Obnova stolarije je bila delikatan zadatak, posebno jer se birao hrast kao izraz autentičnosti, te je pronađen onaj originalni s Vijećnice - s područja između Srebrenika i Brčkog", kazao je Behmen.

Vrijednost treće faze radova je dva miliona i 260.000 eura, od čega je milion eura darovala Kraljevina Španija. Također, radove u okviru ove faze finansirali su i mnogi gradovi, kao što su Beograd, Zagreb, Podgorica, Prag i Budimpešta.

U toku je i četvrta faza radova, u okviru koje će biti završena stolarija i oprema za salu Gradskog vijeća, što će biti urađeno najbliže originalnom izgledu iz 19. stoljeća.

"Sala Gradskog vijeća koristit će se, osim za sjednice, i za sve druge sadržaje. Vijećnica će biti fabrika nauke, kulture i umjetnosti. To će biti živ objekt koji će dati novi odnos između Vijećnice i grada Sarajeva", istaknuo je gradonačelnik.

Također, firma iz Pečuha koja je u vrijeme izgradnje Vijećnice radila ukrasne ploče od fajansa sama se ponudila da te ploče ponovo uradi po originalnim kalupima koje je sačuvala. Ujedno, originalna vrata Vijećnice je sačuvala Nacionalna i univerzitetska biblioteka (NUB) BiH, a nedavno su otpremljena u Kiseljak na restauraciju.

Behmen je ukratko podsjetio da je prva faza radova rađena 1996. godine i odnosila se na fizičku stabilnost objekta. Ovu je fazu finansirala Republika Austrija sa 750.000 eura. Druga faza radova završena je 2005. godine, u okviru koje je urađena vertikalna i horizontalna statičnost objekta i finansirala ih je Evropska unija s dva miliona i 250.000 eura.

On se nada da će u Vijećnici biti smještena i dokumentacija iz Haga, za koju smatra da u svrhu znanja i istraživanja treba da pripadne Gradu Sarajevu.

Govoreći o budućoj namjeni Vijećnice, gradonačelnik ističe da će pored sjednica Gradskog vijeća tu biti organizirani brojni sadržaju različitog karaktera, kao i smještena raritetna izdanja NUB-a.