Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.07.2012.

SRPSKA POMAŽE REKONSTRUKCIJU VILE PATRIJARHA U BEOGRADU

Srpska pomaže rekonstrukciju vile patrijarha u Beogradu

imageMilorad Dodik i patrijarh srpski Irinej

............................................................

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i Njegova svetost patrijarh srpski Irinej dogovorili su se danas da Republika Srpske pomogne obnovu zapuštene vile srpskog patrijarha u Užičkoj ulici u Beogradu, prenose agencije.

Dodik je predsednik naše najmlađe republike koji sa svojim idejama, željom i misijom učvršćuje naše narode sa ove i sa one strane Drine i doprinosi u znatnoj meri da se očuvamo kao narod - rekao je patrijarh Irinej.

On je istakao da Crkva pomaže tu misiju.



- Crkva čini sve da ostanemo jedno, kao što smo to bili kroz čitavu našu istoriju i u teškim prilikama koje smo preživeli - rekao je patrijarh Irinej novinarima poslije susreta sa Dodikom u Patrijaršiji SPC.

Patrijarh Irinej ocijenio je da će učestvovanje Republike Srpske u obnovi Vile srpskog patrijarha biti od velikog značaja za narod u Srbiji i u Republici Srpskoj, jer će predstavljati priliku da se doživi i praktično jedinstvo srpskog naroda i srpske crkve „koja se u čitavoj istoriji trudila da poveže i objedini srpski narod i da na taj način bude majka celog roda srpskog pravoslavnog”.

- Mi smo veoma blagodarni, pre svega na dobroj nameri da se zgrada rekonstruiše i da omogući srpskim patrijarsima da mogu katkada provoditi leto dole i okrepiti se i u duhovnoj i fizičkoj snazi, da bi mogli svoju misiju da obavljaju na najbolji način - rekao je patrijarh Irinej.

Dodik je rekao da je učestvovanje u obnovi Vile odraz želje Republike Srpske da u sjedištu SPC bude prisutna sa donacijom i pomogne uspostavljanju potpune funkcije reprezentativnog objekta SPC.


- SPC ima i određenu međunarodnu misiju i potrebno je da se predstavi na najbolji mogući način - rekao je Dodik.

On je naveo da je patrijarha Irineja danas upoznao o stanju u Republici Srpskoj i odnosima koji se grade i njeguju sa SPC, kao institucijom koja je jedna od vitalno važnih za jačanje identiteta srpskog naroda.

- Srbi u Republici Srpskoj i BiH su u stalnom naporu i političkoj borbi za poziciju i prava srpskog naroda, ne samo ona koja su data i obezbijeđena Dejtonskim sporazumom, nego i u procesima u okviru evropskih i drugih integracija. Veza između vlasti Republike Srpske i SPC je na visokom nivou. Mi zajednički osmišljavamo napore da uloga Crkve i srpske pravoslavne vjere bude što prisutnija u svim generacijama - rekao je Dodik.

Predsjednik Republike Srpske rekao je da je patrijarhu Irineju prenio želju vlasti u Srpskoj da jačaju ulogu Crkve i njeno prisustvo u svim generacijama, kroz gradnju vrtića, gimnazija i gerijatrijskih centara koji bi djelovali u okviru Crkve, a bili potpomagani od Republike Srpske.



- U Srpskoj smo izgradili u posljednje dvije decenije više stotina objekata SPC, usmjerili smo se na prisustvo vjeronauke u obrazovanju u redovnom sistemu školovanja, a sada nastojimo da u Srpskoj na pet značajnih lokacija – Prijedor, Banjaluka, Doboj, Bijeljina i Trebinje formiramo srpske gimnazije koje će djelovati u okviru SPC, kojima će upravljati crkva, a vlasti Republike Srpske će u tome pomoći - rekao je Dodik.

On je naveo da će se u mjestima gdje je to moguće graditi obdaništa pri crkvama, a na nekim lokacijama gdje je moguće i gerijatrijski centri.

Andrićeva nagrada kao podsticaj književnicima

Predsjednik Srpske potvrdio je danas da će u okviru Andrićevog instituta u Andrićgradu u Višegradu biti uspostavljena Andrićeva književna nagrada, sa stalnom komisijom, koja će određivati kriterijume i koja su djela te godine zaslužila da dobiju nagradu.

- Nagrada će biti visoka za ovo podneblje - 100.000 evra će biti prva nagrada. Time želimo da privučemo ne samo književnike iz regiona, nego i iz čitavog svijeta da učestvuju u takmičenju za prestiž na tom institutu - izjavio je Dodik.

Nakon sastanka sa patrijarhom Irinejom kome su prisustvovali i ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS Željka Cvijanović i ministar finansija Zoran Tegeltija, Dodik je rekao da je patrijarha upoznao o namjeri Vlade Srpske da podrži ovu ideju režisera Emira Kusturice.



Dodik je pojasnio da se uspostavljanjem nagrade žele proširiti saznanja o samom Andriću, kao i omogućiti da Andrićgrad bude prepoznatljiv u sferi književnosti za, kako je naveo, mnoge koji se bave time, a pretenduju da budu regionalno i svjetski opaženi kao takvi.

On je istakao da je patrijarha Irineja upoznao da već postoje vidljive konture Andrićevog grada, gdje će se na najbolji način identifikovati ne samo Andrićevo književno djelo i obaveza prema njemu samom, nego i ustanoviti institucije koje će na najbolji način služiti srpskom narodu u cjelini i srpskim državama - Republici Srpskoj i Srbiji, koje su preuzele obavezu da zajednički formiraju Andrićev institut.


(Glas Srpske)

....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ ,RADOVAN KARADžIĆ I RATKO MLADIĆ U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
........................................



Dobrica Ćosić
...............................

......................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadžić

...................................................

....................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik

................................................
..........................................................

Biljana Plavšić  i Milorad Dodik
......................................................

............................................................
image
Milorad Dodik
............................

Kreteni fašistički, kada Vas je Nato bombardovao, satjerao vas je u mišiju rupu i oteo vam Kosovo onda ste uhapsili Milošević, pa ste ubili Džindžića, aprije toga Milošević ubio Stambolića, a da ne govorim o ubistvima koja je vršio zemunski klan,pa uvijek neko nekog ubija. Vi morate ubijati to vam je u krvi. Kad pjevate znate samo jednu pjesmu "Srbija je triput ratovala i opet će ako bude sreće". Danas četnike veličate te izmišljate neku istorijsku ulogu antifašista, a oni klali pored Muslimana i Hrvata i Srbe po Šumadiji. Sve je vaše do Japana i svi su Srbi pa vjerovatno i Grci i Rusi i to će uskoro doći nared, nije ni čudo kad ste crnogorce i makedonce pretvarali u srbe. Ovaj život je kratak i kad čovjek ga ne može iskoristiti u pametne stvari mora se baviti fašističkim idejama. Imate najpoganiju crkvu na svijetu koja podstiče na ubijanje kad vam vladike i patrijarh Pavle odobravaju zvijerska ubijanja po bosni i "heroje" arkana,legiju polivaju svetom vodicom. Koja nacija nosi kosti po cijeloj državi.(mošti cara Lazara), a potomstvo istog cara prešlo na islam (Bajazit oženio kćerku cara Lazara) po vama na silu vjerovatno, a ona se otrovala zajedno sa njim.

Vidite fašisti kad se krene po istoriji kako svašta zna da ispliva. A istorija samo bilježi ne može je niko ispraviti osim što može lagati cijeli svijet i svoj narod. i Šta dobivate time samo primitivizam i stalne sukobe sa cijelim svijetom.Stanovnici Srbije nisu jednakost ovom komentaru nego samo fašistički dio ovog naroda.

E sad kad ja napišem da sam bošnjak porijeklom Bogumil kome smeta nikog ne diram i ko može od ovog biti ugrožen. Mada su ovo pretpostavke i nemam nikakav materijalni dokaz za ovu, kako fašisti znaju da je Bosna srpska država, a sa druge strane fašisti iz Zapadne Hercegovine da je hrvatska država. Isto to je radio i Hitler pa je na kraju bez obzira na silu koju je posjedovao kapitulirao. Fašisti srpski i Hrvatski bili ste naoružani do zuba i udarili na nenauružan narod, pa vam i to malo bilo pa ste izlobirali embargo na uvoz oružja, ali pored ogromnih žrtava bošnjački narod osta. Sad vam je trenutna šansa sporazum Dodik-Čović-Lagumdžija-Radončić,ali neće ni to proći. Bosna i Hercegovina je jedino priznat međunarodni subjekt, nema nikakvih entiteta, sve je unutrašnja stvar Bosne i Hercegovine.
Prijavi kao neprimjeren
Thumbs Up Thumbs Down
0
dodano 31/07/2012 20:49:41
31.07.2012.

BAKIR IZETBEGOVIĆ: BORBA ZA SPECIJALNI STATUS SREBRENICE SE NASTAVLjA

Izetbegović: Borba za specijalni status Srebrenice se nastavlja

imageBakir Izetbegović

...........................

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izrazio je tokom posjete Turskoj zahvalnost čelnicima te zemlje na svim vidovima podrške koju Turska pruža BiH. Nakon što se sinoć sastao sa turskim predsjednikom  Abdullahom Gulom, a danas sa šefom turske diplomatije Ahmetom ...

... Davutogluom, Izetbegović je izjavio za agenciju Anadolija da je sa domaćinima, osim u stanju u BiH, razgovarao i o aktuelnim svjetskim žarištima. Stanje u Siriji, Izetbegović je uporedio sa ratom u BiH.

"Uništavanje gradova u Siriji je izuzetno dramatično i podsjeća na scene koje je svijet gledao iz BiH. Ja ću učiniti sve da Predsjedništvo BiH zauzme jedinstven stav koji će pomoći da se zaustavi pokolj naroda u Siriji“, kazao je predsjedavajući kolektivnog šefa države BiH.

Izetbegović je podsjetio da je tokom nedavne posjete generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona Srebrenici kazao da žrtve genocida iz jula 1995. ne smiju biti uzaludne, i da lekciju naučenu u Srebrenici UN mora iskoristiti da spriječi slične pokolje, kao što je ovaj koji se trenutno dešava u Siriji.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH poručio je da neće odustati od ideje da Srebrenica, zbog svega što se u njoj desilo, dobije poseban status.

"Nastavit će se aktivnosti na tome da se postigne specijalni status, distrikt ili nešto slično što bi garantovalo da se neće negirati genocid, da će se brinuti o Memorijalnom centru, da će se pokrenuti resursi i da će se ljudi zaposliti. Srebrenica je specifičan slučaj koji traži specifična rješenja. Život je u zastoju jer nema prave brige o Srebrenici“, kazao je Izetbegović. 

Istakao je da se Srebrenica suočava sa učestalim negiranjem genocida  i da će se desiti ogroman problem ukoliko na narednim lokalnim izborima za načelnika te nekada zaštićene zone UN-a bude izabrana osoba koja negira stradanje Bošnjaka. 

"Preduzimamo sve mjere, prije svega na registraciji ljudi, kako bi Srebreničani izabrali svog načelnika a ne Srbi koji žive u drugim mjestima“, kazao je Izetbegović.

Predsjedavajući državnog Predsjedništva BiH osvrnuo se i na turski kredit od 100 miliona eura za podsticaj održivom povratku.

"Taj kredit je izuzetno značajan jer rješava dva bitna problema u BiH: proces povratka koji je u zastoju jer ljudi ne mogu da dobiju posao kad se vrate, a ovo im je šansa da sami kreiraju posao na svom vlastitom zemljištu, a drugo ovo će pokrenuti poljoprivredu u BiH. Pola poljoprivrednog zemljišta je neobrađeno, a mi uvozimo pola hrane koju jedemo“, zaključio je Izetbegović.

Nakon susreta sa predsjednikom Gulom i ministrom Davutogluom, predsjedavajući Predsjedništva BiH večeras će se sastati sa premijerom Turske Recepom Tayyipom Erdoganon.


(Vijesti.ba/Anadolija)

 

31.07.2012.

ZORAN MILANOVIĆ: NE PRODAJEM HRVATSKI TERITORIJ

Ne prodajem hrvatski teritorij

imageZoran Milanović

...............................

SARAJEVO - Hrvatski premijer Zoran Milanović izjavio je večeras gostujući u „Dnevniku“ Hrvatske rado-televizije (HRT), a u povodu najave da će Vlada Hrvatske uputiti u Sabor na ratifikaciju Sporazum bivših predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića kojim Hrvatska Bosni i Hercegovini ustupa ...

... vrh poluotoka Kleka, te Veliki i Mali školj u Malostonskom zaljevu, da „niti je predsjednik Tuđman prodavao hrvatski teritorij, niti ja to radim, niti je to radio Ivica Račan“.

Milanovć je na ovaj način reagirao na negodovanja opozicije u Hrvatskoj predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) da ratifikacija navedenog sporazuma predstavlja „odricanje od suvereniteta“.

„Ničim ne spominjem predsjednika Tuđmana, niti mu išta zamjeram. I ne želim da se ova priča koristi za najprizemnije dnevnopolitičke obračune. A ono što gledamo su najprizemniji dnevnopolitički obračuni“, rekao je energično Milanović za HRT.

Na pitanje jesu li ratifikacija Sporazuma i rješavanje problema s granicom između BiH i Hrvatske vezani za najavu izgradnje Pelješkog mosta, Milanović je odgovorio „da je sve to povezano“.

„Ali je bitno da se sve to radi na hrvatsku inicijativu. Razgovori u Evropskoj komisiji (EK) o mogućem finansiranju mosta su također naša inicijativa. Ne dajem nikakva obećanja, ni sada kada je puno jasnije je to moguće. Dakle, sve te stvari su hrvatska inicijativa, pa i ova da se nešto što je potpisano prije 13 godina naprosto počne razmatrati. U međunarodnom pravu, država mora da zna gdje su joj granice. Oni koji je predstavljaju državu moraju da znaju gdje su granice. To je pitanje ozbiljnosti države. A ja vjerujem da je Hrvatska ozbiljna država“, izjavio je Milanović.

On je naglasio da se priča o ratifikaciji Sporazuma Tuđman-Izetbegović uopće nije „iznenada pojavila“.

„To je nešto što je potpisano prije 13 godina. Dakle, potpisano! To se pregovaralo na diplomatskoj razini, tehnički, nakon što je potpisan sporazum. Granica se utvrđivala do 2005. godine i onda je Sporazum bio pravno zreo za ratifikaciju. To se iz političkih razloga nije dogodilo. Dakle, ovo nije mala tema. Za onog ko vodi državu, ovo nije novo. Ja ovo proučavam godinama, i kao diplomat sam to proučavao. Kao političar i sada predsjednik Vlade Hrvatske tim i više. Došli smo do zaključka da bi o tome trebalo početi razgovarati i s drugom stranom, sa susjedom državom. Prema tome cijela stvar je krenula od mene, u dogovoru s gospođom Pusić“, objasnio je Milanović, prenijela je agencija Anadolija.

Ponovio je da je sve rađeno u interesu i Dubrovnika. „Ne podajem se pritiscima dnevne politike i raznim povicima, jer iza njih vidim razne motive. Hrvatski interes prepoznajem. Branim ga. Inicijativa i ideja je naša. Mi smo vani korektni, ali nismo servilni i ponizni. Mi smo u Hrvatskoj razumni i odluke pripremamo, koliko je to u današnjem integriranom svijetu moguće, sami. Ovo nije nikakav Bruxelles, treći centar, ovo su Zagreb i Sarajevo. Pa ćemo vidjeti dokle će nas to dovesti. Glavni cilj je povezanost Dubrovnika s ostatkom Hrvatske“, rekao je Milanović.


(Vijesti.ba/Fena)

 

31.07.2012.

HEROJI U VREMENU GENOCIDA

Izložba u Australiji

Oni su se suprotstavili zlu i postali heroji u vremenu genocida

Ove sedmice u Australiji se održava izložba pod nazivom "Spasitelji: Fotografije moralne hrabrosti". Izložene fotografije prikazuju osobe koje su spasile druge u vrijeme genocida.




Tako na fotografijama možemo vidjeti ženu koja je riskirala život kako bi spasila dijete Jevreja u vremenu holokausta, vojnika iz Kambodže, koji je pomogao stotinama osoba da pobjegnu od sigurne smrti i Crvenih Kmera, ali i dvoje Bosanaca i Hercegovaca, koji su riskirali svoj život da bi spasili svoje komšije. Oni su Borivoje i Ljubinka Lelek.

Zahvaljujući njima, mnogi Bošnjaci iz Istočne Bosne spašeni su od sigurne smrti. Kako kaže Borivoje, prije rata su živjeli sa svojim komšijama bez ikavih problema.

"Nikada nismo imali sukob ili situaciju koja bi dovela do nesuglasica. Uvijek nam je bilo lijepo skupa. Pomagali smo jedni drugima. Rat nas je iznenadio, mislili smo da će dogovor biti postignut i da će sve brzo biti zaustavljeno", kaže Borivoje.

Možemo li kod tebe?

Onda je jedne noći na njegova vrata pokucao Bošnjak iz Rogatice. Bio je sa suprugom i troje djece, sve djevojčice.

"Imao je ovdje u komšiluku tetku, ali ga je bilo strah ostati tu tokom noći sa ženom i djecom. Došli su i pitali me 'Možemo li kod tebe?' i ja sam rekao 'Hajde, dođite'. Dao sam im sobu u kojoj su žena i djevojčice ostajale tokom dana. Nisu izlazile. Sve se to dešavalo prije nego je jedna kuća zapaljena u susjednom selu", sjeća se Borivoje.

Nakon toga, ovaj hrabri čovjek je sa svojim prijateljem otišao u selo gdje je kuća zapaljena da vidi šta se događa.

"Vidjeli smo vojsku koja je tražila čovjeka koji je bio u mojoj kući. Kada sam se vratio, rekao sam mu da ga ne mogu skirvati i da ću sa njim poći gdje god je potrebno, ali ovdje je bilo opasno i za njega i za mene. Onda su ih tokom noći odvela tri čovjeka kroz našu teritoriju u Sarajevo", pojašnjava Borivoje.

Priča o ovoj bosanskoj porodici i njihovoj hrabrosti samo je jedna od njih 21 koje govore o herojima u vremenu genocida. Osim Bosne, tu su i priče iz Ruande, Kambodže i drugih dijelova svijeta.

Projekt počeo u Sarajevu

Leora Kahn, aktivistica i izvršna direktorica organizacije PROOF: Mediji za društvenu pravdu, kaže kako ovakve priče govore o onoj drugoj strani, ljudskoj dobroti u vremenu boli i patnje.

"Ljudi sa kojima smo razgovarali su kao ti i ja, to su obični ljudi. Oni su farmeri, taksisti, radnici, očevi majke... To je veoma važno naglasiti. Ne morati biti diplomata i imati mnogo novca. Svako se može izdvojiti u takvim teškim vremenima", kaže Leora.

Interesantno, ovaj projekt je počeo upravo u Bosni i Hercegovini, kada je u julu 2011. godine ispred BBI centra urađena slična postavka sa imenima svih heroja. Ovo je ujedno i posljednja izložba u okviru projekta "Spasitelji: Fotografije moralne hrabrosti".

Nakon Sarajeva, izložbe su održane u SAD-u, Kambodži, Švicarskoj, Kanadi i Australiji.

 

31.07.2012.

KORUPCIJA U JAVNIM NABAVKAMA U BiH NEZAUSTAVNO NAPREDUJE

Korupcija u javnim nabavkama u BiH nezaustavno napreduje

image

Raspoloživi pokazatelji u BiH jasno govore o kontinuiranom smanjenju broja otvorenih postupaka, kao najtransparentnijih i jedino moguće poštenih u provođenju javnih nabavki, a što ujedno ukazuje i na povećenje prostora za moguće tajne „dilovske“ nabavke koje se isključivo temelje ...

... na korupciji, tvrde u banjalučkom Udruženju građana Tender.

Na današnjoj prezentaciji izvještaja o rezultatima šestomjesečnog istraživanja u provođenju javnih nabavki u BiH, koje je rađeno u sklopu projekta Monitoring i praćenje provođenja javnih nabavki u BiH koji se provodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, predstavnici Tendera su naveli da se broj ovih postupaka i dalje, nažalost, značajno smanjuje kao i vrijednost potpisanih ugovora u odnosu na 2008., 2009. i 2010. godinu, po procjeni za više od 10 posto.

"U cjelini posmatrano značajna je nelogičnost i negativnost ispoljena u nerealnom planiranju sredstava za predmetne nabavke te visine potpisanih ugovora za iste gdje je registrovana razlika od 16,10 posto. Daleko najveća disproporcija u odnosu na potpisane ugovore prisutna je u ugovornim organima na državnom nivou gdje je registrovana razlika od 46,25 posto", kazao je na pres-konferenciji Željko Grujić, generalni sekretar UG Tender.

Smatra da navedena ponašanja ukazuju na izuzetnu slabost i neodgovornost ugovornih organa u planiranjima javnih nabavki, ali i na svjesno ostavljanje prevelikog prostora za mogućnost naknadnih nabavki, uglavnom robe, po enormno visokim cijenama, a koje se očito namjerno izostavljaju iz specifikacija ili pak podizanja visina ugovorenih cijena za robu putem raznih aneksa ugovora.

U analiziranom periodu utvrđeno je da mnogi ugovorni organi određuju previsoke, ustvari, kako tvrdi, nezakonite visine cijena za otkup tenderske dokumentacije, čija realna cijena ne bi smjela prelaziti 15 KM, kao što je to Zakonom o javnim nabavkama predviđeno samo za kopiranje i dostavu.

Grujić ističe da, umjesto nuđenja besplatne tenderske dokumentacije koja bi objektivno privukla veći broj ponuđača i time osigurala veću konkurentnost, pa i niže cijene u ponudama, ugovorni organi su faktički nezakonito od ponuđača naplatili iznos veći od 300 hiljada KM, što je "najdrastičnije prisutno u entitetima, gdje je tenderska dokumentacija naplaćivana nezakonito u više od 80 posto slučajeva, a u jednom ugovornom organu je registrovana rekordna cijena tenderske dokumentacije od 3.450 KM".

Iz dosadašnje prakse je poznato, kaže Grujić, da visina naknade za tendersku dokumentaciju više od 50 KM predstavlja najčešći razlog za nemogućnost osiguravanja tri prihvatljive ponude, pa je šteta od nezakonitih visina cijena tenderskih dokumentacija za ugovorne organe prevelika, ne samo zbog ponovnog naknadnog oglašavanja nego i zbog gubljenja vremena, pa i ugrožavanja procesa rada.

(Vijesti.ba/Fena)

 

31.07.2012.

BEZ ENTITETA RS-a NEMA POTVRDE SPORAZUMA O GRANICI BiH I HRVATSKE

Bez RS nema potvrde sporazuma o granici BiH i Hrvatske

imageMilorad Dodik

...........................

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik danas je u Beogradu kazao da sporazum između BiH i Hrvatske ne može vrijediti bez suglasnosti Republike Srpske. Dodik je nakon sastanka sa patrijarhom Irinejom rekao da očekuje da se na racionalan način i u skladu sa međunarodnim ...

...  standardima riješe sva sporna pitanja, uključujući i dio granice na rijeci Uni. Nada se da će se u tome slučaju primijeniti međunarodni kriteriji za određivanje granice na tokovima rijeka, odnosno da se granična crta povlači sredinom toka.

Smatra kako Hrvatska "s pravom" želi riješiti problem granice kod Neuma, gdje je njezin teritorij podijeljen na dva dijela. Kaže da imamo pravo na spajanje teritorija kako bi izbjegli proceduralne barijere kod putovanja iz jednog u drugi kraj države.  "Racionalan je i jedan i drugi zahtjev Hrvatske, da se dva teritorija preko Pelješca spojem mostom i da se problem riješi prolaskom eksteritorijalnog koridora kroz Neum", zaključio je Dodik, piše Tanjug.

(Vijesti.ba)

..........

....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ ,RADOVAN KARADžIĆ I RATKO MLADIĆ U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
........................................

....................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik

................................................
..........................................................

Biljana Plavšić  i Milorad Dodik
......................................................

............................................................
image
Milorad Dodik



Dobrica Ćosić
...............................
  
......................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadžić
31.07.2012.

MOŽE LI BiH DOBITI SVOJE OTOKE

Može li BiH dobiti svoje otoke

image

SARAJEVO - Najava ministrice vanjskih poslova i evropskih integracija Vesne Pusić kako će Sporazum bivših predsjednika Hrvatske i Bosne i Hercegovine Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića iz 1999. godine vrlo vjerojatno biti predložen za ratifikaciju u Hrvatskom saboru, izazvala je negativne reakcije hrvatske opozicije.

Naime, prema Sporazumu Hrvatska bi Bosni i Hercegovini prepustila vrh poluotoka Kleka i otočiće Veliki i Mali Školj u malostonskome zaljevu.

Negativna reakcija Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i stav Vladimira Šeska, HDZ-ovog zastupnika, kako će se za ratifikaciju Sporazuma Tuđman-Izetbegović morati osigurati potpora dvije trećine saborskih zastupnika, budući da se, ocijenio je, radi o odricanju od suvereniteta, iznova je nametnula pitanje da li će u skorije vrijeme zaista biti riješeno pitanje granice dvije susjedne zemlje.

Ministar prometa i komunikacija BiH Damir Hadžić kazao je za agenciju Anadolija (AA) da ja najava ratifikacije Sporazuma Tuđman-Izetbegović "sigurno način da sa Hrvatskom rješavamo sva otvorena pitanja".

"Meni je zadovoljstvo što mogu reći da je Vlada Hrvatske pokazala ozbiljnost i zrelost. Ukoliko se obistine navodi ministrice Pusić, onda sasvim sigurno možemo reći da smo apsolvirali jedan od najvećih problema u odnosima dvije zemlje. Stav HDZ-a je samo nastavak njihove retrogradne politike. HDZ Hrvatske ne može negirati volju svoga prvog predsjednika Franje Tuđmana, ali pokušava dobiti jeftine političke poene i usporiti evropski put nove vlade u Hrvatskoj. Takve izjave samo idu u prilog kompliciranju odnosa dvije zemlje. HDZ, računajući na emocije, nastoji ostaviti utisak da Vlada Hrvatske čini ustupak BiH. Nije to nikakav ustupak, ali ovo jeste uspjeh bosanskohercegovačke diplomatije i naših komunikacija sa Hrvatskom u protekla četiri mjeseca", smatra Hadžić.

Ističe da smo u "fazi da završimo jedan ozbiljan posao, jer je rješavanje pitanja granica uvijek težak posao". Naglasio je da vjeruje Vladi Hrvatske Zorana Milanovića i da će pitanje granice biti sigurno riješeno u najskorije vrijeme.

Nadalje, Hadžić je potvrdio da bi nakon rješenja pitanja granica mogla neometano započeti izgradnja mosta Pelješac-kopno. BiH, kako ističe Hadžić, ne može dovoditi u pitanje izgradnju mosta ako je to interes Hrvatske. A Hrvatska će odlučiti hoće li ulaziti u investiciju tešku čak 350 miliona eura.

"Rješenje po Sporazumu Tuđman-Izetbegović za nas je prihvatljivo. Svaki rad na zaustavljanju ovih procesa bit će osuđeno na potpuni neuspjeh. Ili onda nema puta Hrvatske ka Evropsku uniju", tvrdi Hadžić.

Predsjedavajući državne Komisijeza granice BiH Željko Obradović smatra da je ratifikacija Sporazuma Tuđman-Izetbegović jedno od rješenja.

"Druga varijanta je ratifikacija nespornog dijela granice s Hrvatskom, odnosno 95, 5 posto granice, što nije nepoznato u praksi. Naime, sporno je tek 5,7 kilometara granice. Dakle, postoje dvije varijante. Očito je vlada Hrvatske ima namjeru uputiti Sporazum Tuđman-Izetbegović na ratifikaciju u Sabor Hrvatske. Pitanje je što će se dešavati u BiH, jer znamo da su predstavnici Republike Srpske postavili pitanje granice kod rijeke Une, odnosno Kostajnice. Mislim da se to može smatrati i kao naše unutarnje pitanje, jer Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH nikada nisu uputili službenu notu Hrvatskoj da je to sporni dio granice. Ali, sigurno će i to biti jedna od točaka razgovora", izjavio je za AA Obradović.

On očekuje oštre reakcije Republike Srpske, ali ne zna kakve posljedice ta reakcija može imati.

"Vlada Hrvatske je, očito, odlučna da ratificira Sporazum Tuđman-Izetbegović. To je onda otvaranje vrata rješavanju drugih spornih pitanja. Jer, mora se regulirati i ukupan život oko granice", tvrdi Obradović.

Ministar Hadžić tvrdi da Republika Srpska i Federacija BiH nisu faktori u donošenju međudržavnih sporazum

"Parlament BiH je taj koji donosi odluke, a tamo su i predstavnici RS. Oni nisu delegirani da brane interese RS, već, prije svega, interese države BiH", odlučan je Hadžić.

Prof. dr. Ivo Banac, ugledni profesor historije na Univerzitetu Yale, objašnjava da problem neće postojati ako Sabor Hrvatske uspije da ratificira Sporazum Tuđman-Izetbegović

"Ali, očito da postoji priličan broj saborskih zastupnika koji nisu zadovoljni tim Sporazumom. S druge strane, to ne ma veze s planovima Hrvatske za Pelješki most, jer, koliko mi je poznato, u pripremnim razgovorima postignut je dogovor s Bosnom. Zna se kakve moraju biti dimenzije mosta da bi se zadovoljile sve potrebe BiH", naglasio Banac.

Zastupnik HDZ-a Hrvatske u Saboru Hrvatske Vladimir Šeks izjavio je da je on i 1999. bio protiv ratifikacije te da je tadašnji, već teško bolestan, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio doveden u zabludu. Po njegovim riječima, Veliki i Mali Školj, te vrh poluotoka Klek, povijesno su uvijek pripadali Hrvatskoj i nikada, osim za vrijeme otomanskog imperija, nisu bili pod pravosudnom jurisdikcijom druge države.

Ministrica Pusić je rekla da se o ovom problemu u Hrvatskoj razgovara već nekoliko mjeseci, te da je vrlo je vjerojatno da će sporazum biti predložen za ratifikaciju, a ističe i da se Hrvatska ničega ne odriče. Pametno je, podvukla je, postići racionalne dogovore koji su u interesu obiju zemalja.

(Vijesti.ba/AA)

 

31.07.2012.

BIJELjINA: SRBIJANCI KOJI SU VRIJEĐALI VJERNIKE U DžAMIJI DANAS ĆE BITI PUŠTENI

Bijeljina: Srbijanci koji su vrijeđali vjernike u džamiji danas će biti pušteni

imageBijeljina

BIJELJINA - Četiri državljanina Srbije koji su uhapšeni zbog vrijeđanja vjernika u bijeljinskoj Atik džamiji danas će biti pušteni zbog nepostojanja zakonskih uslova da se dalje zadrže u pritvoru, rekao je Srni dežurni Okružni tužilac u Bijeljini Ranko Kerović.

Riječ je o osobama čiji su inicijali G.Ž. (19), S.S. (20), U.L. (19) i A.R. (1)/, sva četverica iz Beograda.

"Krivični postupak protiv ovih lica bit će nastavljen. Do kraja ove nedjelje očekujemo da nam iz policije dostave potpun izvještaj, a nakon toga ćemo podići optužnicu“, rekao je Kerović i dodao da će se optuženi braniti sa slobode.

Kerović je napomenuo da su državljni Srbije bili posjetioci jedne od bijeljinskih diskoteka.

Njih je zbog vrijeđanja vjernika u dvorištu bijeljinske Atik džamije juče u 3.40 sati prijavio glavni imam u Bijeljini Samir Camić, a po nalogu dežurnog tužioca određen im je jednodnevni pritvor.

(Vijesti.ba/Srna)

 

31.07.2012.

PORUKA ENTITETSKOM MINISTRU STANISLAVU ČAĐI: NE ŠALjE SE POLICIJA NA IDEJE

Poruka entitetskom ministru Čađi: Ne šalje se policija na ideje

imageSrebrenica

SREBRENICA - Građanska inicijativa „Glasaću za Srebrenicu“ želi ovim putem obavijestiti bh. javnost da smo došli do dokaza da su naši aktivisti i ured u Srebrenici predmet ilegalnog policijskog nadzora. Jučer, u ponedeljak 30.07.2012 godine naši aktivisti su uočili dva inspektora MUP-a RS u civilnoj odjeći koji su fotografirali kancelarije Inicijative u Srebrenici.

Dvojica inspektora su vrlo upadljivo i ne pokušavajući da se sakriju fotografirali ulaz u naš ured, aktiviste i građane Srebrenice, u periodu od 09:35 do 09:50 sati, stojeći pored parkiranog automobila Golf 5, bijele boje, čiji smo registarski broj tablica i zabilježili.
 
Još jednom pozivamo nadležne institucije, kao i predstavnike međunarodne zajednice u BiH da zaštite građane Srebrenice nesrpske nacionalnosti, koji se svakodnevno susreću sa kršenjima građanskih i ljudskih prava garantovanih Ustavom i zakonima ali i svakodnevnim policijskim i parapolicijskim nadzorom. Policijski i parapolicijski nadzor nas neće zaplašiti jer masovna registracija građana za izbore u RS-u je ideja čije je vrijeme došlo. Čak ni policija ministra Čađe ne može hapsiti ideje.

Međunarodnu zajednicu na čelu sa Uredom specijalnog predstavnika Evropske Unije pozivamo da prestanu mirno posmatrati kršenje građanskih i ljudskih prava nesrpskog stanovništva ali i svih evropskih i svjetskih vrijednosti u Srebrenici i 17 godina nakon genocida. Valentin Inzko i Peter Sorensen u slučaju registracije u Srebrenici moraju pokazati da su vladavina prava, jednakost svih pred zakonom i sloboda kretanja temeljne evropske vrijednosti, umjesto da i dalje budu impresionirani veličinom kancelarija Milorada Dodika i Stanislava Čađe. Koristimo se ovom prilikom da sa žaljenjem konstatujemo da i delegacija Evropske komisije i Specijalni predstavnik EU i dalje politiku EU u Bosni i Hercegovini vode u najboljoj tradiciji prvog specijalnog predstavnika EU u našoj zemlji, Carla Bildta koji je u 16. jula 1995. godine u Dobanovcima kod Beograda u društvu sa Slobodanom Miloševićem i Ratkom Mladićem ispijao rakiju u isto vrijeme dok je vršeno organizovano smaknuće posljednje skupine od 1,500 žrtava genocida, kod fabrike Standard u Kozluku.

Sve Srebreničane i građane BiH pozivamo da na kršenje građanskih i ljudskih prava nesrba u Srebrenici odgovore još većom i masovnijom registracijom, te da policijska represija, izdaja međunarodne zajednice i prijetnje aktivistima Građanske inicijative "Glasaću za Srebrenicu" budu motiv za dolazak i promjenu prebivališta. Jedino svi zajedno možemo zaštiti mezare žrtava u Potočarima od negatora genocida ali i njihovu djecu koju danas proganjaju isti režim i ista politika koja je njihove očeve poslala u masovne grobnice u julu 1995. godine.

(Vijesti.ba)

 

31.07.2012.

DODIKOVO POTPIRAVANjE - IZBORNI TRIK ILI DUGOROČNA STRATEGIJA

Dodikovo potpirivanje - izborni trik ili dugoročna strategija

 

Milorad Dodik

Milorad Dodik

.............................

Izjave zvaničnika RS u posljednjem periodu u kojima se govori o “državnosti” tog entiteta pokrenule su lavinu reakcija – kako dijela međunarodne zajednice tako i domaćih analitičara. Dok dio javnosti smatra da je to tek retorika u funkciji predstojećih lokalnih izbora, neki analitičari tvrde da je riječ o ozbiljnom projektu čiji je cilj dezintegracija Bosne i Hercegovine. I dok se domaći politički establišment zabavio prekomponovanjem političkih snaga na nivou Federacije BiH, ali i Vijeća ministara BiH, fakticitet – upozoravaju analitičari –prijeti da dobije legitimitet.

Prvo je predsjednik RS Milorad Dodik u intervjuu za Euro Blic izjavio da je Republika Srpska država a Bosna i Hercegovina okov za nju. Potom je entitetska ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Željka Cvijanović, govoreći o agendi koju RS slijedi na putu prema EU, izjavila da će disparitet u ispunjavanju uslova dva entiteta natjerati Evropu da još jednom razmisli na koji način koncipirati put BiH prema Uniji. Cvijanovićeva je preko  RTRS poslala poruku entitetskih vlasti.

„Moramo da shvatimo da je BiH samo ambalaža, pakovanje. Sve što se suštinski dešava, dešava se na nivou entiteta“, kazala je.

S jedne strane, priča o državnosti Republike Srpske jeste dobro poznati arsenal mobilizacije naroda, a takva zapaljiva retorika uobičajena je u predizbornim periodima, kaže profesor sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić. On podsjeća da je taj segment priče relativno benigan, ali njegove posljedice nisu ni malo.

„Ako ono što vi govorite podriva same temelje ustavnog poretka zemlje, ako ono doprinosi podizanju tenzija koje mogu eskalirati u konfliktima, onda zaista to nije tako benigno. Mislim da se u punom smislu treba da posveti pažnja tome šta Milorad Dodik i njegova politička partija rade već posljednjih desetak godina“, ističe Mujkić.

Ali utisak je kao da niko tome ne posvećuje dovoljno pažnje. Kriza vlasti u Federaciji
Asim Mujkić
​​BiH traje već više od mjesec dana, otkako Socijaldemokratska partija BiH pokušava iz vlasti da “izbaci” dojučerašnjeg koalicionog partnera Stranku demokratske akcije i formira novu parlamentarnu većinu.

SDP-ov manevar uticao je i na prekomponovanje snaga na državnom nivou, a o sudbini SDA unutar Vijeća ministara BiH u septembru će odlučivati državni Ustavni sud. Iz svega profitiraju vlasti Republike Srpske, koje spinuju priču o tom entitetu kao efikasnijem i boljem dijelu Bosne i Hercegovine, iako je njegovo ekonomsko-socijalno urušavanje više nego očigledno.

Opasne simboličke poruke

Problem je puno ozbiljniji nego što se mnogima čini – ističe analitičar Ibrahim Prohić. On smatra da se ne radi o predizbornoj retorici i dnevno-političkim stavovima, već o ozbiljnom projektu koji se provodi od momenta kada je Kosovo proglasilo nezavisnost.

„Tad je Dodik dao jednu znakovitu izjavu koja je, što je čudno, prošla poprilično ugluho, ili – skroz je prošla ugluho, dakle, nije bila primijećena. A on je rekao otprilike ovako: na primjeru Kosova i proglašenja nezavisnosti, mi u Republici Srpskoj možemo učiti. I onda je to obrazložio, ja ću to sada malo skratiti, na način da fakticitet vremenom ima šansu da postane legalitet“, navodi Prohić.

Dodik od tada nepogrešivo slijedi taj strateški put – zaključuje Prohić.

Ipak, retorika o takozvanoj državnosti RS nije prošla mimo međunarodne zajednice. U saopštenju iz Kancelarije visokog predstavnika, nakon Dodikove izjave Euro Blicu, rečeno je između ostalog da su tvrdnje koje iznose visoki javni dužnosnici pravno neosnovane, činjenično netačne i destabilizirajuće.

„Takve problematične izjave stavljaju pod znak pitanja opredijeljenost visokih zvaničnika Republike Srpske da poštuju ustavni poredak Bosne i Hercegovine, uključujući suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a time i Mirovni sporazum“, izjavila je portparol OHR-a Ljiljana Radetić.

I dok ministarka Željka Cvijanović smatra da pola Bosne i Hercegovine može u Evropu, predsjednik Republike Srpske uporno napominje da taj entitet ima sve odlike državnosti osim međunarodnog priznanja.

„Nije nimalo slučajno što je Dodik neki dan imao susret sa predstavnicima Kipra. On je na simbolički način možda htio da poruči da je i Bosna i Hercegovina svojevrsni Kipar i da je za BiH rješenje isto ono što je bilo na Kipru“, smatra analitičar Ibrahim Prohić.

Ali ni u OHR-u ipak ne odustaju da pošalju lekciju za ponavljače.

„Ustav također apsolutno jasno navodi da Republika Srpska nije država, nego entitet koji je dio suverene države Bosne i Hercegovine. Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav „suverenitet” entiteta, a entitetske nadležnosti ni na koji način nisu izraz državnosti. Pored toga, Daytonski mirovni sporazum ne sadrži nijednu odredbu po kojoj bi RS mogla da bude država u budućnosti“, kaže Ljiljana Radetić.
31.07.2012.

U LAKTAŠIMA GOSTOVALA SRBIJA, SLIJEDI BOSNA I HERCEGOVINA?

U Laktašima gostovala Srbija, slijedi Bosna i Hercegovina?

Piše: M. Šljivak 30.07.2012.

Košarkaška reprezentacija Srbije u nedjelju je boravila u Laktašima gdje su u ulozi "domaćina" odigrali susret sa selekcijom Ukrajine.

Nevjerovatno je to kolika se pažnja poklanja sportistima iz susjedne zemlje. Sport bi u svakoj razumnoj državi trebao biti potpuno izvan politike, no nažalost u Bosni i Hercegovini politika čini čuda i kada je sport u pitanju. U RS-u košarkaše Srbije smatraju svojim reprezentativcima, iako su u reprezentaciji Bosne i Hercegovine prethodnih godina imali više košarkaša. Ko zna, možda su oni samim igranjem za selekciju Bosne i Hercegovine prestali biti građani RS-a?

Za nadati se pak kako će uskoro, pa barem mlada reprezentacija BiH biti gost u Banja Luci, Laktašima, Trebinju. Zar nije došlo vrijeme da konačno vidimo i reprezentaciju Bosne i Hercegovine u Republici Srpskoj?

 

Petar Jeleč : Dvadesetogodišnja ljubav još uvijek traje
10.05.2012.


Piše : Fra Petar Jeleč

6 . maja 2012. navršila se dvadeseta godišnjica od kada su se predsjednik tzv. Republike Srpske Radovan Karadžić i predsjednik tzv. Herceg Bosne Mate Boban tajno sastali u Grazu gdje su s blagoslovom Franje Tuđmana sklopili sporazum koji je uvelike naštetio interesima Bosne i Hercegovine i nanio nesagledivu štetu razvoju situacije u našoj zemlji. Boban i Karadžić su tada dogovorili prekid sukoba između HVO-a i vojske RS, te uspostavili crte razdvajanja koje su ostale manje više iste do kraja rata 1995. godine. Josip Manolić je u julu 2006. u svom svjedočenju rekao kako je taj sastanak bio ključni trenutak koji je označio kraj sukoba između snaga bosanskih Srba i Hrvata. Zanimljivo je da se Mate Boban sastao s Karadžićem u trenutku najžešćih napada velikosrpskih jedinica na Bosansku Posavinu koje su u maju, junu i čitavo ljeto žarile i palile ovim krajem i iza sebe ostavile pustoš i na hiljade mrtvih civila i branitelja.

Ovaj dogovor o nenapadanju se očito nije odnosio na područje Bosanske Posavine za koju je već bilo uglavljeno da će pripasti srpskoj strani. U tom kontekstu treba gledati i odluku Gojka Šuška koji zabranjuje odlazak hrvatskih vojnika u Bosnu i Hercegovinu, što se samo selektivno provodilo. Naime, tom odlukom je izostala i zabranjena pomoć Bosanskoj Posavini (što je potvrdio i Petar Stipetić) koja se hrabro branila od daleko nadmoćnijeg neprijatelja, dok je s druge strane Šušak obilato slao pripadnike hrvatske vojske na bojišta po Hercegovini (Mostar) u ratu s novim "neprijateljem" Bošnjacima, jer su nakon sporazuma Boban-Karadžić oni postali meta zajedničkih akcija. Onaj tko prati suđenje ratnom zločincu Radovanu Karadžiću mogao je neki dan dobiti i potvrdu sastanka u Grazu gdje je Karadžić izjavio da su se on i Boban na tom sastanku mirno o svemu dogovorili, te kako su "Srbi i Hrvati u Bosni bili u dobrim odnosima. Uvijek smo se slagali sa Hrvatima. Naša vojska ne bi preživjela bez njih". (Slobodna Bosna).

Dvadeset godina kasnije Bosna i Hercegovina, a posebno Bosanska Posavina osjeća posljedice tog dogovora koji i danas traje, mada s različitim akterima. Jučer su to bili s jedne strane SDS i Radovan Karadžić, a s druge strane HDZ i Mate Boban, a danas su to SNSD i Milorad Dodik, te HDZ i Dragan Čović.  3. maja je u Derventi, u organizaciji predsjednika Federacije BiH Živka Budimira organizirana tribina o tomu zašto nema povratka u Bosansku Posavinu. Odgovor na to pitanje je međutim više nego jasan: nema ga jer ga na sve moguće načine opstruira srpska vlast potpomognuta vlašću HDZ-a, a ne zato što se Posavljaci ne žele vratiti u svoj rodni kraj. Opstruira ga se potpunim posrbljavanjem čitavog teritorija Bosanske Posavine, nedavanjem donacija za obnovu kuća i infrastrukture, postavljanjem pravoslavnih bogomolja i srpskih zastava na svakom manjem raskršću u Bosanskoj Posavini, pljačkom ono malo obnovljenih domova i destimuliranjem povratka. Kao student sam 1999. godine na Plehanu, na dan sv. Marka, poslije mise svjedočio opuštenom razgovoru jednog od bliskih suradnika tadašnjeg predsjednika HDZ-a Ante Jelavića sa grupicom srpskih policajaca koji su osiguravali plehanski skup vjernika. U više nego opuštenoj atmosferi Jelavićev suradnik je policajcima, govoreći o Posavljacima, izjavio: "Mi vam ih nećemo slati, a ni vi im ne dajte da se vraćaju". U toj rečenici je sadržana bit čitave hrvatske politike prema Bosanskoj Posavini.

Velikosrpskoj politici ovakvo stanje sasvim odgovara i ona će na sve načine i dalje raditi da onemogući povratak u Bosansku Posavinu što je potvrdila i hrabra beograđanka Sonja Biserko u svom video-javljanju derventskom skupu. No za čije planove to isto radi tzv. hrvatska politika u Bosni i Hercegovini pa i u samoj Hrvatskoj? Mate Boban je imao veliku podršku Franje Tuđmana u podjeli ove zemlje i nanošenju štete bosanskim Hrvatima i Bošnjacima? Radovan Karadžić je imao istu takvu podršku od Slobodana Miloševića. Stvari se ni danas nisu puno promijenile, samo što se sve radi u rukavicama i puno sofisticiranije nego prije. I danas je Milorad Dodik glavni velikosrpski igrač na Balkanu, čovjek koji uživa nedvosmislenu podršku "europejca" Borisa Tadića. HDZ i Dragan Čović su i sami ostali zatečeni i iznenađeni neočekivanom podrškom koju im daje hrvatski predsjednik Ivo Josipović, dragi gost kičerajskih predstava u Mostaru i Banja Luci, kojem je inače više stalo do dobrih odnosa s Tadićem i Dodikom nego do interesa vlastite zemlje i sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini. Onaj tko još uvijek vjeruje u dobre namjere aktualnog hrvatskog predsjednika prema našoj zemlji, ili je naivan ili ne uviđa praočite činjenice. Duh dogovora Boban-Karadžić u svom modificiranom, ali ne bitno promijenjenom obliku, i dalje lebdi nad Bosnom i Hercegovinom i ne obećava joj nimalo svijetlu budućnost.

Dobrica Ćosić nastavlja sa ratnohuškačkim idejama
..............................................................



Glavni i odgovorni za agresiju na BiH . Dobrica Ćosić i Slobodan Milošević
...............................
          
...........................................

.....
image Slobodan Milošević i Radovan Karadžić / 24sata.info
....................................................................
Dobrica Ćosić, Zoran Lilić, Momir Bulatović
Dobrica Cosic, Zoran Lilic i Momir Bulatovic su zajedno sa Slobodanom Milosevicem organizatori agresije na Bosnu i Hercegovinu
...............................................................
....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ I RADOVAN KARADZIC I RATKO MLADIC U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
.................................................................................
......................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadzic
.....................................................
..........................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
.......................................................
....................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik

................................................

................................................................
image
Boris Tadic i Milorad Dodik

............................................
............................................................
image
Milorad Dodik
................................................................

Boris Tadić
...........................................................


Dobrica Ćosić
...............................
 

[24 sata info]


Akademik SANU Ljubomir Tadić - otac Borisa Tadića
.............................................................

 

PETER JELECH: DVADESETOGODISHNJA LJUBAV JOSH UVIJEK TRAJE
30.07.2012.

SLOBODANKA BOBA ĐUDERIJA: MOJ DIDA, PREDZIĐE DEMOKRATIJU

Di ću ja, molin lipo, u neboderu držat mog tovara

Moj dida, predziđe demokratije

 
Photo: typepad.com

Dida je bio od onih ljudi koji nisu vjerovali ni Titu, ni Tuđmanu. Ako je, kojim slučajem, neka vlast i imala određenih zasluga po pitanju kvalitete njegova života, dida je bez problema toj vlasti odavao priznanje, ali je to uvijek bilo priznanje samo određenom pozitivnom potezu, a nikada ideologiji niti sistemu u kojem je trenutno živio

Moj dida je radio cijeli svoj radni vijek u jednoj šibenskoj tvornici kraj visokih peći i, kako je to već u ona neka vremena išlo, nakon određenog broja godina došao njegov red i firma mu je ponudila stan. On je to glatko odbio, ne predomišljajući se niti jednog jedinog trenutka. Kad ga je zaprepaštena rodbina stala ispitivati o razlozima odbijanja, naveo je dva razloga. Prvi je bio taj što je dida pet kilometara od Šibenika imao svoje polje do kojeg je, kad god je mogao, odlazio jašući na svom magarcu. Kad mu je dakle ponuđen državni stan u jednom od novoizgrađenih gradskih nebodera, postavio je pitanje:

“A di ću ja, molin vas lipo, u ovome neboderu držat moga tovara?“.

S tuđeg konja nasrid polja
Naravno da je to pitanje postalo predmet sprdnje i prenosilo se s koljena na koljeno kao jedna od najkomičnijih obiteljskih legendi. No, onaj drugi razlog, koji se rjeđe spominjalo, valjda zato što je rijetko tko shvaćao značenje istoga, zvučao je otprilike ovako:
"E, dico moja, s tuđeg konja nasrid polja!"
"S tuđeg konja nasrid polja?"

Photo: Stock

Kao dijete, pokušavala sam proniknuti u tajno značenje ove didove izjave koju je ponavljao kao mantru u svim mogućim prilikama, ali nisam uspijevala shvatiti što li zapravo želi reći. Vizualizirala sam moga didu na konju, na nekakvom polju, ali što s tim, i što je dida radio na tuđem konju, i zašto je baš "nasrid" polja letio s tog konja, e, to mi je bila čista misterija.

Nepokolebljivo nepovjerenje u državu
Jedino što sam shvaćala, bilo je to da izrečeno zvuči prijeteće i proročanski, kao uostalom i većina tih i sličnih rečenica starih plemenskih mudraca. Trebalo je odrasti i proživjeti svega, da bi smisao didovih riječi postao jasan. Suština je bila jednostavna. Dida je, hvala bogu, doživio duboku starost, promijenio nekoliko država i državnih uređenja, ali se jedno nije nikad promijenilo – njegovo nepokolebljivo nepovjerenje u državu i vlast, pa ma kako se dotična država ili vlast zvala i ma kakvim se obećavajućim perjem kitila.

Rezimirano, dida je bio od onih ljudi koji nisu vjerovali ni Titu, ni Tuđmanu. Ako je, kojim slučajem, neka vlast i imala određenih zasluga po pitanju kvalitete njegova života, dida je bez problema toj vlasti odavao priznanje, ali je to uvijek bilo priznanje samo određenom pozitivnom potezu, a nikada ideologiji niti sistemu u kojem je trenutno živio.

Besplatan ručak ne postoji
Njegovo nepovjerenje je bilo tako fundamentalno da, eto, od države i vlasti nije htio nikakav poklon primiti, vodeći se cijeloga života za onom "Uzdaj se u se i svoje kljuse", tj. u svog tovara.

Zgoda sa stanom kojeg je odbio samo je jedna u nizu sličnih a koja je najzornije potvrđivala didovo uvjerenje o tome kako nijednu vlast u stvari nije zaista briga za "malog čovjeka" i da, što se njega tiče, besplatan ručak, kad je vlast u pitanju, zapravo ne postoji. Nije bio incidentan tip, poštivao je sve ono što se poštivati nekako dalo, ali je svaku novu garnituru onih koji su se predstavljali kao lučonoše narodnog prosperiteta, dočekivao sa sumnjom. Tek nakon što bi određena vlast konkretnim djelom učinila nešto stvarno dobro za narod, ili pučanstvo, kako hoćete, on bi zadovoljno klimao glavom. U međuvremenu, propitivao je, analizirao, dovodio u pitanje i zadržavao rezervu spram svih: ovih, onih i inih.

Photo: hulubei.net

Mazohistička navada
Demokraciju dida nije baš uspio omirisati, ali, sudeći po svemu, on je ionako bio njeno predziđe. Da je poživio, vjerojatno bi bio silno začuđen mazohističkoj navadi ovog naroda da pasje vjerno podupire neku stranku tj. vlast čak i kad ova sasvim očito iznevjeri dato joj povjerenje. Ta fanatična odanost, koja svaku stranku pretvara u sektu kojoj se zaklinju na ovozemaljsko i onozemaljsko obožavanje, didu bi sasvim sigurno prenerazila. Kako i ne bi, kad se pri odabiru stranaka stanovnici ove zemlje ponašaju isto kao i pri odabiru nogometnog kluba za kojeg će navijati. Odaberu jednom, i vjernost traje doživotno, po onoj "I kad gube i kad tuku, uvijek vjerni..."

Možda ljudima nitko nije objasnio da izbori znače upravo to – biranje, i da njihova doživotna i bezuvjetna odanost jednoj političkoj stranci podsjeća na ono društveno uređenje koje im se danas tako gadi kad ga se sjete. Birati bi se valjda trebalo po ostvarenim rezultatima i dobru napravljenom za birače. Ovako ispada da biramo one koji su uspješnije napravili puno dobra za same sebe i koji su narod gurnuli u dublju bijedu.

"E, dico moja, oni vam uvik prvo gledaju kako će namirit sebe i svoje" rekao bi moj dida danas, da ima priliku.

A onda bi, odbivši prethodno državnog (Trojanskog) konja, sjeo na svog magarca i odjašio u zalazak sunca.

 

30.07.2012.

DINO MUSTAFIĆ: PARTIJA, KAKO TO GORDO ZVUČI

Politička kasta

Partija, kako to gordo zvuči

 
PHOTO: Stock

Da je naše društvo ozbiljno, odavno bi se pobunilo protiv ovakvog modela vladanja, ali je civilno društvo, intelektualna elita, uz časne iznimke, kupljeno da šuti i trpi. Dozvolili smo da se izgubi prirodno "biračko tijelo" koje se opredjeljuje po ideološkim programima i političkim rješenjima, nema više nikakve razlike između partija lijevog i desnog programskog sadržaja, ne postoje više načela i principi, sve je ustupljeno nekreativnom pragmatizmu i jeftinom populizmu

U Makedoniji mi je jedan novinar u povjerenju prepričao intervju koji nikada nije objavljen. Njegov sagovornik ga je zamolio da razgovor povuče iz štampe zbog straha za egzistenciju svoje familije.

Intervjuisani je bio ugledni komunista, revolucionar, ilegalac tokom Drugog svjetskog rata, još kao srednjoškolac je učestvovao u diverzantskim akcijama, mnogi su svjedočili o njegovoj nepokolebljivosti i uzvišenoj hrabrosti. Danas je to uplašeni starac koji živi u višestranačkoj "demokratiji", odvažio se nakon višegodišnje šutnje da u rezimeu svoje časne životne putanje prozbori koju i o korumpiranoj, pljačkaskoj vladajućoj garnituri, ali je nakon telefonskog poziva shvatio da je cijena tih slobodnih misli, gubitak radnog mjesta za njegovog sina i onemogućen upis njegove unuke na fakultet.

Ovaj primjer ne govori samo o pitanju odvažnosti i kukavičluka, već i o tome kako je partokratski sistem pod plaštom demokratije od čovjeka otpora napravio čovjeka prilagođavanja.

Partokratski sistemi potčinjavaju ljude politikom straha i ucjene, hrane se mizantropijom i cinizmom u vezi nastojanja ljudi da promijene i poboljšaju svoje životne okolnosti. Iz naše bh. perspektive svima je jasno da i mi živimo u takvom sistemu u kojem je politika postala poziv, a partija preduzeće sa sve većim brojem uposlenih koji je moraju dovijeka zastupati i kada ona nema nikakvog smisla i kada ne čini ništa dobro društvu. Ako bi neko i povjerovao da ti "stranački vjernici" ne čine to iz koristoljublja, taj misterij ljubavi prema programskim načelima i partijskim statutima nije posve jednostavno objasniti.

Photo: ltkcdn.net

Posebice kada ljubav postane pretjerana, previše javna, skoro patološka, kao u slučaju ministra Hadžića kojem je Partija važnija od Države, pa će, vjerovatno, kao šef izbornog štaba preoblikovati dobitnički slogan SDP-a sa opštih izbora od 'Država za čovjeka' u 'Država za partiju'.

Na sreću naših građanki i građana, imamo drugu "državotvornu partiju" - SDA, koja toliko brine o funkcionisanju Države da, kada se njihovi partijski kadrovi smjenjuju, to je "vitalni nacionalni interes", jer samo su to kompetentni ministri koji su sada zabrinuti za sreću i sudbinu bošnjačkog naroda.

Druge partije nemaju svoje "istorijske zasluge" i "državotvorstvo", ne znaju šta je partijska misija nacionalne zaštite na račun demokratije.

Da je naše društvo ozbiljno, odavno bi se pobunilo protiv ovakvog modela vladanja, ali je civilno društvo, intelektualna elita, uz časne iznimke, kupljeno da šuti i trpi. Dozvolili smo da se izgubi prirodno "biračko tijelo" koje se opredjeljuje po ideološkim programima i političkim rješenjima, nema više nikakve razlike između partija lijevog i desnog programskog sadržaja, ne postoje više načela i principi, sve je ustupljeno nekreativnom pragmatizmu i jeftinom populizmu.

Stoga ove partije neće nikada nista riješiti, samo će dugoročno jos ojačati krizu u svim njenim razmjerima. Za takve partije vrijedi samo vlast, slijepa žudnja za vlašću i moći, majstori su u umijeću laganja, uzimaju oblik i boju svog vremena. Stoga ne čudi Dodikov primitivizam, jer on je paradigma tehnike koja je identična više-manje u većini vladajućih partija: autoritarni vođa kojem se pripisuje superiorni instikt kojeg treba slijediti i pokorno slušati.

Photo: Stock

Ne znam da li je taj instikt vođe bio toliko intenzivan da mu povjeruju svi članovi Predsjednistva SDP-a koji su stajali mirno i postrojeno kao živa kulisa na press konferenciji, kada se šef partije opraštao od člana partije koji je dobio više glasova nego sama partija i koji je, usput, najviše pozicionirani partijski funkcioner u Državi. Kažem da ne znam, jer smo mogli vidjeti kako neko od nih nervozno zvaće žvaku, drugi skriva pogled, treći oborio glavu, pa nisu baš djelovali kao smioni i ubijeđeni u ispravnost svojih jednoglasnih stavova. Izgledali su kao mučenici partije koji imaju neograničenu vjeru u jednu stvarnu partijsku zajednicu koja ih priznaje kao takve.

Zanimljiv je taj "opijum šutnje" partijskih kolega, očigledno ne žele da vide i znaju kako je njihova press konferencija bila interesni skup samoživih i egocentričnih pojedinaca koji se natječu za naklonost vođe, za poslove i unapređenje, sa nikakvom sviješću o zajedničkoj sudbini sa društvom, građanima i građankama koji još uvijek vjeruju da postoje ljudi poput Komšića koji mogu reći zbogom Partiji koja podredi Državu svom partijskom interesu. I umjesto da iz toga vide kako Čovjek kome su se obraćali u kampanji 2010. može zvučati gordo, vjeruju da tako zvuči i Partija.

 

30.07.2012.

ENVER KAZAZ: BOSNA KAO BURIDANOV MAGARAC

Posle Komšićevog odlaska

Bosna kao Buridanov magarac

 
Photo: radiosarajevo.ba

Ako propadne sporazum Lagmudžija-Čović, to će imati strašno loše posljedice po zemlju. Ako se, pak, on usvoji, u budućnosti ćemo imati užasne posljedice po multietničku strukturu zemlje. BiH će postati troetnička zemlja definitivno i za duži rok u budućnosti. Tako se zatičemo u tipično konsocijalnoj dilemi koju najbolje oslikava ona priča o Buridanovom magarcu. Čekajući bolje rješenje, zemlja može iznutra crći,  (ne i raspasti se, jer Dejtonski sporazum je njen kancer i njen lijek istodobno) baš kao i Buridanov magarac, pitajući se koje je od dva sijena bolje.  Naprosto zato što su u BiH sile dezintegracije puno jače od onih integrativnih. A tako će biti još dugo u budućnosti. Sve dok nacionalizam ne potroši svoje narative. Možda onoliko dugo koliko ih je trošio Titov socijalizam iz kojeg je iznikao Lagumdžija, da bi izdajući socijaldemokratiju možda za sva vremena izdao i titoističku formu njene multietničnosti

Bosanskohercegovačko postdejtonsko krizno stanje ušlo je novu fazu. Nju obilježava razlaz člana Predsjedništva BiH Željka Komšića sa svojim dugogodišnjim političkim mentorom i partijskim šefom Zlatkom Lagumdžijom, usvajanje sporazuma Dragan Čović -Zlatko Lagumdžija od strane Predsjedništva SDP-a i SBB-a, Fahrudin Radončić, trijumfalizam dva HDZ-a zbog toga i brutalne izjave Milorada Dodika da će se BiH u budućnosti sigurno raspasti i da na Balkanu postoje dvije srpske države, Srbija i Republika Srpska. Istodobno s tim, Lagumdžijn raskid koalicije sa SDA i raspad tzv. platformaške vlasti još uvijek lešinarski zaudara na dvije razine vlasti: federalnoj i državnoj, pa je zemlja praktično obezvlašćena, jer dvije vlade, federalna i državna, rade bez političkog legitimiteta.

U nabrojanome se vidi potpun i taktički i strategijski poraz Lagumdžijne politike. Taktički je uslovljen karakterističnim Lagumdžijinim narcizmom i opsjenarstvom. Naime, nakon što je u Sarajevu po završetku zadnjih općih izbora proglasio veliku izbornu pobjedu sa svega dvadesetak procenata osvojenih glasova, Lagumdžija je pokazao da ne razumije dejtonski konsocijalni konstrukt BiH u kojemu ne može biti izbornog pobjednika, jer sam taj konstrukt traži formiranje složenih i širokih koalicija partija iz oba bosanska entiteta i sva tri naroda. Konsocijalna demokratija/etnokratija, kakva je dejtonska BiH, svojom političkom strukturom je porazila Lagumdžiju, a da on ni danas, kad zbraja poraze koje ne priznaje, ne razumije o čemu se radi. Dejtonska BiH kao rigidna kombinacija teritorijalne (entitetske) i institucionalne konsocijalne demokratije traži već dvadeset godina političara koji će je razumjeti, a iz njene rogobatne političke realnosti pokušati izgraditi političku viziju koja će makar minimalno uljuditi zemlju. Lagumdžija, kao obrnuto lice Milorada Dodika, nije u svojoj politici nikada shvatio dejtonsku političku realnost, a na fantazmi o unitarnoj i građanskoj BiH formatirao je svoj najbolji politički brend – Željka Komšića. Sve ono što Lagumdižija nije mogao, uradio je Komšić. U očima Bošnjaka koji su dominantno njegovo glasačko tijelo, on je idealan Hrvat, idealan do asimilatorske geste, veliki patriota, zlatni ljiljan Armije BiH, a istodobno i titonostalgičar, i sarajevska raja, moralni političar koji se ne bogati poput drugih. Takav, on je svome glasačkom tijelu otvarao nadu da je u dejtonskoj moguće obnoviti titoističku BiH, sa njenom multietničnošću i  međuetničkom tolerancijom do stupnja kojeg je pokrivala parola o bratstvu i jedinstvu. A iza tih fantazmi nalazio se format malog političara koji je sve više i više klizao u populizam. Danas, kad je pokazao ljudsko lice suprotstavljajući se mešetaru Lagumdžiji, Komšić postaje ovdašnji Robin Hood, bez ozbiljnih šansi da izvan SDP-a bude u političkom polju ono što mu je SDP omogućio - populistička nada da će titoistička BiH jednom uskrsnuti.

Komšićeva ostavka na članstvo u SDP-u doživljava se u BiH kao politička poezija, iako je tek groteska. Tim prije što se sad za njegovu političku dušu manje-više otvoreno bore dvije minorne opozicione stranke, SDU i Naša stranka. Ova druga se nebrojeno puta osramotila dok je njen pigmalionski zastupnik u Domu naroda F BiH, Peđa Kojović, podržavao neke od sumanutih odluka Zlatka Lagumdžije. SDU, pak, ima šanse da sa Komšićem poboljša u velikoj mjeri svoj rezultat. Međutim, bez jasne političke vizije koja bi  se gradila na uvažavanju konsocijalnog konstrukta dejtonske BiH i utopijski čeznula za novim formama posttragičkog multietničkog bosanskog društva, ova partija sa Komšićem postala bi drugi SDP, ali bez narcisa Lagumdžije, kojeg sve više i više u sarajevskim kuloarima nazivaju esdepeovskim Josipom Visarionovičem Džugašvilijem.

Photo: EPA/HORACIO VILLALOBOS
Elem, Komšićeva politička budućnost u ovom trenutku je neizvjesna, mada se ne može oteti utisku da je njegovo istupanje iz SDP-a istodobno i duboko ljudski čin, i  zakašnjela ljutnja, i hir, gotovo samoubilački u političkom smislu, i dogmatska gesta koja ne pristaje na gradnju političkog kompromisa.

 

Lagumdžijin politički poraz nije vidljiv još samo dogmatskim članovima ove stranke, koji ni do Sudnjeg dana neće shvatiti koliko je manipulativan njihov vođa i u kojoj se mjeri poigrava sudbinom zemlje. Dragan Čović, koji je, sjetimo se, potpisao sporazum sa Miloradom Dodikom o zajedničkom političkom djelovanju, sporazum na koji je Dodikov privatni rasist, neka vrsta esenesdeovske Biljane Plavišić u pseudo muškom obliku sa imenom Rajkan, uskliknuo da je to savez na hrišćanskim osnovama, danas doživljava potpuni politički trijumf. Hrvatski etnopolitičar koji je cementirao Republiku Srpsku i prihvatio Dodikovu taktiku ciprizacije BiH, sporazumom sa Lagumdžijom o načinu izbora delegata u Dom naroda  Parlamenta Federacije BiH potpuno žrtvuje Bosanske Hrvate na oltaru na kojem se završava proces hercegovinizacije (Ivan Lovrenović) Hrvata u BiH. Hrvati izvan Hercegovine ovim sporazumom se svode na procentualnu političku konstitutivnost u Federaciji BiH i politički obespravljuju. Za račun transformirane bobanovsko-tuđmanovske fantazme koja više ne teži za trećom teritorijalnom jedinicom u BiH, nego se zasniva na osobenoj vrsti konsocijalnog institucionalnog političkog autonomizma, konačno i za ukupnu budućnost žrtvuju se bosanski i Hrvati u Republici Srpskoj, da bi Hercegovački Hrvati ostvarili u Domu naroda federalnog parlamenta šansu da svoju političku volju i svoj interes nametnu kao ključni hrvatski nacionalni interes i platformu za rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH. Ali, hercegovinizacija hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH bio je politički cilj djelovanja oba HDZ-a od njihovog osnutka do danas. Čović i Lagumdžija taj cilj ovim sporazumom i ostvaruju na nevjerovatno perfidan način – odlukom da etničke većine budu po osnovu vrijednosti glasa preferirane u Izbornom zakonu i Ustavu Federacije BiH u odnosu na tzv. etničke manjine. Time je i konačno u političkom polju trijumfirala unutar etnička politička nepravednost kao osnova za ostvarivanje političkih prava i buduće ustavne promjene Federacije BiH.  Definitivno se ovim sporazumom ukida mogućnost implementiranja institucionalne konsocijacije koja bi na načelima pariteta i institucionalne autonomije u zaštiti etničkog identiteta mogla obnoviti u postratnoj BiH njenu multietničku supstancu i koliko-toliko krhke forme njenog intrekulturalizma. Onoliko koliko se hercegoviniziraju Hrvati, ovim sporazumom se sarajeviziraju Bošnjaci. Hercegovački i Bošnjaci u Republici Srpskoj konačno i za ukupnu budućnost dobijaju manja politička prava od Bošnjaka sarajevske, tuzlanske, zeničke i bihaćke regije. Time je proces etničkog čišćenja preveden iz horizontalnog, teritorijalnog polja u vertikalno, institucionalno, a međuetničko razgraničenje se iz logike teritorije prevodi u logiku institucije. Rigidni oblik dejtonske teritorijalno-institucionalne konsocijacije se ovim sporazumom cementira, pri čemu zbog velikih ovlasti koje se moraju dati Domu naroda u Ustavu Federacije BiH, republičkosrpskom separatizmu daje se snažan instrument za blokiranje Federacije BiH na isti način na koji se tzv. entitetskim glasanjem blokira od Daytona do danas, a pogotovo od pada Aprilskog paketa 2006. godine, država BiH.  Pitanje je samo vremena kada će Dodik i njegov tim shvatiti koliko moćan novi instrument mu daju Čović i Lagumdžija  ne samo za destrukciju BiH, nego i Federacije, koja bi u budućnost mogla još i više atrofirati.

Istodobno s tim, ovaj sporazum potpuno dekonstituira nacionalne manjine i građane i građanke koji se etnički ne izjašnjavaju omogućujući njihovu daljnu političku diskriminaciju. Ono što je podrazumijevala presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, a to je davanje prava pripadnicima nacionalnih manjina i tzv. ostalih, dakle, svakom građaninu i građanki da budu birani za člana/icu Predsjedništva BiH, Lagumdžija i Čović su obesmislili ovim sporazum i proširili na promjene Izbornog zakona BiH i promjene ustava Federacije BiH.

Time je Lagumdžija sebi priredio političko samoubistvo, omogućujući Dodiku i Čoviću da potpuno trijumfuju. Čović kojeg je Lagumdžija bio zakratko slomio formiranjem Federalne vlade nakon zadnjih lokalnih izbora, danas tog istog Lagumdžiju slama, ali ne sad na taktičkoj političkoj ravni, već na onoj strategijskoj. Naime, strateški cilj velikog manipulatora Dragana Čović jest bio rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja i ustavno definiranje procesa hercegovinizacije Hrvata izumljenog u Tuđmanovoj glavi. Taj cilj je Čović ovim sporazumom ostvario, a Hrvati Srednje Bosne, Sarajeva, Tuzle, i pogotovo oni iz RS-a, baš kao i Bošnjaci iz Hercegovine i RS-a, tek će u budućnosti shvatiti u kakvu nevolju ih uvaljuju Lagumdžija i Čović, te njihovi  koalicioni partneri.

Ali, to nije sav problem, jer ovaj sporazum definitivno cementira asimetričnu strukturu Dejtonske BiH, ali ne samo u načinu izbora članova Predsjedništva BiH, neposrednog u RS-u i posrednog u Federaciji BiH, nego suštinski na razini ostvarenja političkog prava tri etnije na jednakopravnu konstitutivnost. Bošnjaci i Hrvati u RS-u, etnički očišćeni u ratu, sa srebreničkim genocidom kao vrhuncem Karadžić-Miloševićeve zločinačke ideologije, masovnim zločinima, silovanjima i etničkim čišćenjem, svedeni su odbrani svojih prava na vijeća naroda sa puno manjim ovlastima nego li Srbi i Federaciji. Na toj osnovi u političkom polju se uspostavlja unutar etnička nepravednost sa dominacijom etničkih većina nad manjinama  i među etnička nepravednost koja dovodi u pitanje poznatu odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru zemlje.

Fotomontaža: E Che
Da je Lagumdžija imao razvijenu političku viziju multietničke BiH, on je mogao na osnovu ove odluke razviti politički program koji bi na načelima institucionalnog pariteta i institucionalne autonomije uspostavio međuetničku pravednost u ustavnim aranžmanima i Federacije BiH i Republike Srpske, a i na razini države. Paritet u organima zakonodavne i izvršne vlasti, te načelo kulturne i autonomije u polju ostvarenja prava iz domena etničkih identiteta, mogli su biti osnovom za novo redefiniranje i promjene Dejtonskog sporazuma kojima bi se zaustavio proces teritorijalizacije etnija i uspostavljanje tro etničke BiH, nastale u ratnom užasu i ojačane u post ratnom političkom beznađu.

 

No, koji je to instrument koji je u rukama imao Čović da ovako lako porazi Lagumdžiju i razbije u paramparčad njegove parolaške fantazme o građanskoj, multietničkoj i unitarnoj BiH. Jednostavan da jednostavniji ne može biti - samog Lagumdžiju i njegovo stalno proizvođenje krize otkad je narcistički precijenio svoju izbornu pobjedu. Lagumdžija i nije radio ništa drugo od izbora do danas do samoubilački lutao u političkom polju. Konsocijalna dejtonska struktura tražila je od njega formiranje široke koalicije u kojoj ne bi bila slomljena hrvatska etnopolitička volja izražena kroz pobjedu oba HDZ-a na izborima. Lagumdžija je uz aminovanje Tihića, braće Lijanović i ekipe iz HSP-a skršio tu volju kršeći pri tom i ustav FBiH, ubijedivši i sebe i njemu sklonu medijsku javnost da je 5 jedna trećina od 17. Bila je to najogavnija majorizacija Hrvata. Potom je Lagumdžija u svojoj vlastodržačkoj krvožednosti zaratio sa koalicionim partnerima, SDA-om prije svega, da bi iz fantazme o unitarnoj BiH pao u dejtonsku političku realnost troetničkog dejtonskog konstrukta zemlje.

A onda je, shvativši koliko je nemoćan, pristao na Čovićevu viziju rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja. Tako smo dobili sporazum kojim Čović trijumfuje, Lagumdžija pokušava spasiti ono malo svoje vlasti, a BiH gubi šansu da se rekonstruira iznutra na osnovu međuetničke i građanske pravednosti. Pri tom, Lagumdžijna mantra o nužnosti kompromisa raspada se kao mjehur od sapunice pred činjenicom da on nije u poziciji da postiže kompromis na ključnom pitanju u zemlji – ustavnoj krizi čijim se rješenjem završava nedovršeni rat zaustavljen Dejtonskim sporazumom i time preseljen iz vojnog u političko polje.

Ali, ova zemlja vapi za konsocijalnim konsenzusom i kompromisom. Sporazum Lagumdžija – Čović nije ništa drugo do rigidna forma konsocijalnog rješanja. Ona je definitivno potisnula šanse za druge konsocijalne aranžmane. Stoga se i mora biti danas oprezan. Jer, pad Aprilskog paketa pokazao je da jednom propuštena šansa za kompromis u ovoj zemlji ima snažan destruktivni potencijal. Tako može biti i ovog puta. Ako propadne sporazum Lagmudžija- Čović, to će imati strašno loše posljedice po zemlju. Ako se, pak, on usvoji, u budućnosti ćemo imati užasne posljedice po multietničku strukturu zemlje. BiH će postati troetnička zemlja definitivno i za duži rok u budućnosti. Tako se zatičemo u tipično konsocijalnoj dilemi koju najbolje oslikava ona priča o Buridanovom magarcu. Čekajući bolje rješenje, zemlja može iznutra crći,  (ne i raspasti se, jer Dejtonski sporazum je njen kancer i njen lijek istodobno) baš kao i Buridanov magarac, pitajući se koje je od dva sijena bolje.  Naprosto zato što su u BiH sile dezintegracije puno jače od onih integrativnih. A tako će biti još dugo u budućnosti. Sve dok nacionalizam ne potroši svoje narative. Možda onoliko dugo koliko ih je trošio Titov socijalizam iz kojeg je iznikao Lagumdžija, da bi izdajući socijaldemokratiju možda za sva vremena izdao i titoističku formu njene multietničnosti.

 

30.07.2012.

IZABRANA NOVA VLADA SRBIJE

Nema više neizvesnosti: Izabrana nova Vlada Srbije

Dačić premijer, kraj vladavine DS

 
Veterani i podmladak: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić (gore), Goran Knežević i Nikola Selaković (dole)
Veterani i podmladak: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić (gore), Goran Knežević i Nikola Selaković (dole)
Photo: TANJUG

Skupština Srbije izabrala je novu Vladu sa Ivicom Dačićem na čelu. Za izbor Vlade glasala su 142 poslanika, a protiv su bila 72. Odmah nakon glasanja, predsednik Skupštine Nebojša Stefanović dao je pauzu od 20 minuta kako bi se članovi Vlade pripremili za polaganje zakletve. Sednici su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora, verskih zajednica i drugi gosti

Sve se znalo: Dačić, Vučić i Knežević
Photo: TANJUG

Novu vladu čine koalicije okupljene oko Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije, Ujedinjenih regiona Srbije, kao iSocijaldemokratska partija Srbije i Stranka demokratske akcije. Vlada ima 19 članova; uz premijera Ivicu Dačića, tu je 17 ministarskih resora i četiri potpredsednika (od kojih će trojica biti i ministri). Vlada ima i jednog ministra bez portfelja. Dačić je, istovremeno, i ministar unutrašnjih poslova.

Potpredsednici vlade su Aleksandar Vučić zadužen za odbranu i bezbednost i borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, Suzana Grubješić za evropske integracije, Jovan Krkobabić i, naravno, neizbežni Rasim Ljajić.

Vučić je i ministar odbrane, Ljajić ministar za unutrašnju i spoljnu trgovinu i telekomunikacije, a Krkobabić ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike. Ministar spoljnih poslova je Ivan Mrkić; ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Goran Knežević; ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine Zorana Mihajlović;  ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković, ministar kulture i informisanja Bratislav Petković.

Za ministra prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja izabran je Milan Bačević; za ministra omladine i sporta Alisa Marić, ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Žarko Obradović;  ministra saobraćaja Milutin Mrkonjić; ministar zdravlja Slavica Đukić-Dejanović. Ministar građevinarstva i urbanizma je Velimir Ilić; ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić; ministarka regionalnog razvoja i lokalne samouprave Verica Kalanović, a Sulejman Ugljanin je ministar bez portfelja. Vlada će imati i četiri posebne kancelarije - za Kosovu, ljudska i manjinska prava, dijasporu i verske zajednice.

BIOGRAFIJE ČLANOVA VLADE

* Predsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić (1966) diplomirao je na odseku za žurnalistku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Bio je prvi predsednik Mladih socijalista Beograda od 1990. godine i portparol SPS od 1992. do 2000. godine. Funkciju predsednika Gradskog odbora SPS Beograda obavljao je od 2000. do 2003. godine. Bio je član delegacije Skupštine Srbije u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope i predsednik poslaničke grupe u Skupštini Srbije i u Skupštini SRJ, kao i savezni poslanik u Veću građana Savezne skupštine SR Jugoslavije od 1992. godine. Obavljao je funkciju ministra za informisanje u prelaznoj Vladi Srbije od oktobra 2000. do januara 2001. godine. Predsednik je SPS od decembra 2006. godine. Jula 2008. godine stupio je na dužnost prvog potpredsednika Vlade Srbije i ministra unutrašnjih poslova.

Pobednik među svojima: Aleksandar Vučić sa SNS poslanicima
Photo: TANJUG
*
Potpredsednik Vlade zadužen za odbranu, bezbednost i borbu protiv korupcije i kriminala i ministar odbrane Aleksandar Vučić (1970), diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Usavršavao se u Velikoj Britaniji, u Brajtonu, gde je boravio nešto više od godinu dana. Član Srpske radikalne stranke postao je 1993. godine i iste godine izabran je za poslanika u Skupštini Srbije. U Vladi narodnog jedinstva od 24. marta 1998. godine obavljao je funkciju ministra za informisanje. Za poslanika u Skupštini SRJ biran je tri puta, februara 1998, maja 2000. i septembra 2000. godine. Bio je narodni poslanik i zamenik predsednika poslaničke grupe SRS u Skupštini Srbije. Početkom oktobra 2008. godine sa Tomislavom Nikolićem je osnovao Srpsku naprednu stranku. U junu 2012. imenovan je za vršioca dužnosti predsednika SNS.

 

* Potpredsednik Vlade i ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike Jovan Krkobabić (1930) diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Radio je 18 godina u Institutu za nuklearne nauke u Vinči. Bio je osnivač i direktor Republičke zajednice penzionog i invalidskog osiguranja samostalnih delatnosti (današnji Fond PIO samostalnih delatnosti). Predsednik je Partije ujedinjenih penzionera Srbije od 2006. godine i Saveza penzionera Srbije. U Vladi Mirka Cvetković bio je potpredsednik.

Sam među ženama: Rasim Ljajić okružen Gordanom Čomić (gore), Snežanom Grubješić (susjed) i Alisom Marić (dole)
Photo: TANJUG

* Potpredsednica vlade za evropske integracije Suzana Grubješić (1963) diplomirala je 1986. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Obrazovanje je nastavila na poslediplomskim studijama iz međunarodnog prava, a potom i iz međunarodne ekonomije na Siti koledžu u Njujorku. Usavršavala se i u okviru TEMPUS programa Evropske unije, kao i na specijalističkim studijama Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu. Jedan je od osnivača G17 plus. Od 2003. godine je poslanica te stranke u Skupštini Srbije, a od 2007. i šefica poslaničke grupe. Marta 2011. imenovana za zamenicu šefa poslaničke grupe Ujedinjeni regioni Srbije u Skupštini Srbije.

* Potpredsednik vlade i ministar unutrašnje i spoljne trgovine i telekomunikacija Rasim Ljajić (1964) završio je Medicinski fakultet u Sarajevu. Od 1989. do 2000. godine radio je kao novinar za brojne dnevne i periodične listove na prostoru bivše SFRJ. Politikom se bavi od 1990. godine, kada je izabran za generalnog sekretara SDA Sanddžaka. Od 1994. godine predsednik je Koalicije Sandžak, koja je 2000. godine preimenovana u Sanddžačku demokratsku partiju. Posle petooktobarskih promena izabran je za ministra za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SRJ. U decembru 2000. godine imenovan je za potpredsednika Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa, a 2001. za potpredsednika Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju. Marta 2003. godine izabran je za ministra za ljudska i manjinska prava u Savetu ministara SCG. Od jula 2004. godine predsednik je Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, a od jula 2006. koordinator za sprovođenje Akcionog plana za završetak saradnje sa tim sudom. Od septembra 2005. godine predsednik je Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa. Ministar rada i socijalne politike u Vladi Srbije bio je u prethodne dve vlade.

Počasni, prvi red: Mlađan Dinkić, Verica Kalanović, Slavica Đukić Dejanović7111.jpg
Photo: TANJUG
*
Ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić (1964) diplomirao je 1988. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gd eje 1993. i magistrirao. Od 1994. do 2000. godine bio je asistent-pripravnik, a potom i asistent, na predmetu Teorija i planiranje privrednog razvoja na istom fakultetu. Političku karijeru započeo je 1997. kao jedan od osnivača G17 plus. Od 2000. do 2003. bio je guverner Narodne banke Srbije. Funkciju ministra finansija obavljao je od 2004. do 2006. godine. Ministar ekonomije i regionalnog razvoja postao je 2007, a nakon parlamentarnih izbora 2008. bio je potpredsednik Vlade Srbije, kao i još jedan mandat na istom ministarskom mestu. Maja 2010. godine formirao je stranku pod nazivom Ujedinjeni regioni Srbije. Februara 2011. godine, nakon što je premijer Mirko Cvetković pokrenuo postupak za njegovu smenu, Dinkić je podneo ostavku na mesto potpredsednika Vlade i ministra ekonomije i regionalnog razvoja.

 

Dozvolite da se otkopčam: Ivica Dačić, zategnut
Photo: TANJUG
*
Ministar spoljnih poslova Ivan Mrkić (1953) diplomirani je pravnik i iskusni karijerni diplomata koji je u diplomatskoj službi od 1978. godine. U Sekretarijatu za inostrane poslove radio je od 1979. do 1982. godine. U Misiji tadašnje Jugoslavije pri UN radio je kao ataše za političke poslove od 1982. do 1986. godine. Bio je savetnik, potom pomoćnik načelnika Uprave u Sektoru za multilateralne aktivnosti. U Misiji SFRJ pri Evropskoj zajednici bio je ministar savetnik od 1990. do 1992. godine. Od 1992. do 1993. godine bio je šef kabineta predsednika tadašnje SRJ Dobrice Ćosića. Kao otpravnik poslova, potom ambasador SRJ, boravio je Nikoziji, na Kipru, od 1993. do 1999. godine. Do 2005. godine bio je aktivan u Ministarstvu inostranih poslova Srbije i Crne Gore. Bio je ambasador Srbije u Japani od 2006. do 2011. godine. Državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Srbije postao je 2011. godine.

 

* Ministarka regionalnog razvoja i lokalne samouprave Verica Kalanović (1954) diplomirala je 1977. godine na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu, gde je 1980. godine i magistrirala. Od 2003. do 2006. godine bila je šefica poslaničke grupe G17 plus u Skupštini Državne zajednice SCG, predsednica Odbora za unutrašnje ekonomske odnose i finansije i članica Komiteta za lokalni i regionalni razvoj u Savetu Evrope. Bila je državni sekretar zadužen za regionalni razvoj u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, a u julu 2008. godine izabrana je za ministarku za Nacionalni investicioni plan. Za potpredsednicu Vlade za privredu i regionalni razvoj imenovana je marta 2011. godine.

* Ministar saobraćaja Milutin Mrkonjić (1942) završio je Građevinski fakultet u Beogradu - katedra za puteve, aerodrome i železnice. Prvi je direktor Saobraćajnog instituta CIP, a posle NATO bombardovanja rukovodio je Direkcijom za obnovu zemlje. Jedan je od osnivača SPS, a danas je potpredsednik i član predsedništva te stranke. Od 2000. godine bio je poslanik Veća republika u Saveznoj skupštini SRJ, a zatim i Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Od 2006. godine bio je narodni poslanik SPS u Skupštini Srbije i potpredsednik republičkog parlamenta. U prethodnoj vladi bio je ministar za infrastrukturu.

Sad možemo da odemo kući: Vlada, nakon svega
Photo: TANJUG
*
Ministar građevinarstva i urabnizma Velimir Ilić (1951) diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1976. godine, a magistrirao na Tehničkom fakultetu u Čačku 2005. godine. Političku karijeru započeo je 1990. godine u Srpskom pokretu obnove, kada postaje i narodni poslanik u Skupštini Srbije. Prvi put je izabran za gradonačelnika Čačka 1996. Sa grupom istomišljenika 1998. godine osniva Novu Srbiju kad je izabran i za predsednika te stranke. Na izborima 2000. godine ponovo je izabran za gradonačelnika Čačka, ali i za poslanika u Veću građana Skupštine SRJ. Nakon izbora u decembru 2003. godine izabran je za ministra za kapitalne investicije, a 2007. nastavio je rad kao ministar za infrastrukturu. Nakon vanrednih parlamentarnih izbora u maju 2008. postaje šef poslaničke grupe Nove Srbije u Skupštini Srbije.

 

* Ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković (1983) rođen je u Užicu, školovao se u Beogradu, gde je završio Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu na kojem sada radi kao asistent, na predmetu Uporedna pravna tradicija. Doktorske studije upisao je 2010. godine. Osvojio je brojne nagrade u besedništvu. Govori engleski, italijanski, francuski i grčki jezik. Član je Srpske napredne stranke od 2008.

Gde li je nestao Velja Ilić: Vučić u potrazi za ministrom
Photo: TANJUG
*
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Goran Knežević (1957) diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. U poljoprivrednom kombinatu "Servo MIhalj" iz Zrenjanina radio je 18 godina. Za predsednika opštine Zrenjanin izabran je 2004. godine na listi Demokratske strake, a od 13. juna 2008. bio je gradonačelnik. Tu funkciju prestao je da obavlja 23. aprila 2009. godine. Za gradonačelnika je ponovo izabran 6. jula ove godine, na listi SNS, kojoj je pristupio januara 2010. godine. Godine 2007. dobio je nagradu "Gradonačelnik sa vizijom". Iste godine, Zrenjanin je proglašen za grad budućnosti. Bio je predsednik Košarkaškog saveza Srbije i Crne Gore.

 

* Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Žarko Obradović (1960) diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, gde je i magistrirao i doktorirao. Profesor je na Fakultetu za državnu upravu i administraciju Univerziteta Megatrend. Od 1998. do 2000. godine bio je zamenik ministra za lokalnu samoupravu u Vladi Srbije, a u prelaznoj Vladi od oktobra 2000. do januara 2001. godine bio je zamenik ministra za visoko obrazovanje. Zamenik je predsednika Socijalističke partije Srbije od decembra 2006. godine. Od jula 2008. godine bio je ministar prosvete u Vladi Mirka Cvetkovića.

Šef i premijer: Vučić i Dačić, partneri
Photo: TANJUG
*
Ministarka zdravlja Slavica Đukić Dejanović (1951) diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde je završila i magistarske, doktorske studije i specijalizaciju neuropsihijatrije. Redovni je profesor i šef Katedre za psihijatriju, kao i prodekan za međunarodnu saradnju Medicinskog fakulteta u Kragujevcu. Bila je prorektor na Univerzitetu u Kragujevcu i direktora Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu od 1993. do 2000. godine. Član je SPS od osnivanja 1990. godine. U tri mandata, bila je poslanik u Skupštini Srbije, a od 2000. do 2006. godine poslanik u Saveznom parlamentu SR Jugoslavije i Državne zajednice Srbija i Crna Gora. U prelaznoj vladi bila je ministar za brigu o porodici i član Interparlamentarne unije. U prethodnom mandatu bila je predsednica Skupštine Srbije.

 

* Ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine Zorana Mihajlović (1970) rođena je u Tuzli, osnovnu i srednju školu je završila u Beogradu, kao učenik generacije. Doktorirala je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a vanredni je profesor Megatrend Univerziteta. U SNS je član Predsedništva i predsednica Saveta za energetiku i rudarstvo. Ranije je u G17 plus bila predsednica resornog odbora za energetiku i potpredsednica Gradskog odbora te stranke u Beogradu. Deset godina je radila u Elektroprivredi Srbije, bila je savetnik za energetiku potpredsednika, a potom i predsednika Vlade Srbije, kao i član Upravnog i Nadzornog odbora EPS. U Vladi Republike Srpske bila je savetnik za energetiku premijera Milorada Dodika. Autor je i koautor četiri knjige na temu energetike. Govori engleski i francuski jezik.

* Ministar kulture i informisanja Bratislav Petković (1948) reditelj, dramski pisac, kolekcionar starina, osnivač i vlasnik kolekcije Muzeja automobila, u okviru kojeg se nalazi i kamerna scena "Moderna garaža". Petković je diplomirao pozorišnu režiju u Beogradu i autor je više poznatih dramskih ostvarenja, među kojima su pojedina ekranizovana. Potomak je stare beogradske porodice, poznate između ostalog, po poslastičarnici, sada verovatno najstarijoj u Beogradu.

Najlepša ministarka: Zorana Mihajlović, energetski napon
Photo: Nemanja Jovanović /Tanjug
*
Ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Milan Bačević (1953) rođen je u Komoranu. Završio je Prirodno-matematički fakultet, magistrirao i doktorirao u Skoplju. Predaje na Geografskom fakultetu u Beogradu i u Kosovskoj Mitrovici. Bio je poslanik SRS u dva mandata, zamenik ministra za nauku i tehnologiju do 2000. Bačević je potpredsednik Srpskog geografskog društva i rukovodilac Naučnog odseka tog udruženja.

 

* Ministarka omladine i sporta Alisa Marić (1970) rođena je u Njujorku. Završila je beogradsku Matematičku gimnaziju, a diplomirala na Ekonomskom fakultetu, gde je završla i doktorske studije. Predaje xafsing na Fakultetu za kulturu i medije Megatrend univerziteta. Najbolja je srpska šahistkinja. Šahovsku karijeru započela je kao vunderkind, prvu turnirsku pobedu zabeležila je u devetoj godini. Osvojila je brojna šahovska priznanja i bila je najmlađi šahovski majstor uopšte.

* Ministar bez portfelja Sulejman Ugljanin (1953) diplomirao je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, gde je završio i specijalizaciju. Radio je 12 godina kao stomatolog u Medicinskom centru u Novom Pazaru. Predsednik je Stranke demokratske akcije Sandžaka od 1990. i Bošnjačkog nacionalnog Veća u Srbiji. Na izborima 1996. godine u Saveznoj Republici Jugoslaviji izabran je za saveznog poslanika u Veću građana Savezne Skupštine ispred Koalicije "Lista za Sandžak - dr Sulejman Ugljanin". Na izborima 2004. godine izabran je za predsednika opštine Novi Pazar. U vladi Mirka Cvetkovića takođe je bio ministar bez protfelja i rukovodio Kancelarijom za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja.

30.07.2012.

DOLASKOM AUSTRO-UGARSKE U BiH POČELE PROMJENE: 100 GODINA ISLAMA U SRCU EVROPE

Dolaskom Austro-Ugarske u BiH počele promjene: 100 godina
islama u srcu Evrope


Islamska
zajednica u Austriji slavi ovih dana 100 godina priznavanja islama kao
ravnopravne religije


Autor  
30.07.2012.

Dolaskom Austro-Ugarske u BiH počele promjene: 100 godina islama u srcu Evrope

Islamska zajednica u Austriji slavi 100 godina priznavanja islama kao
ravnopravne vjerske zajednice u Austriji. Nakon priključenja BiH Austro-Ugarskoj
monarhiji, 15. jula 1912. je na snagu stupio i Zakon o islamu, piše "Deutsche
Welle"
.

„Struktura Islamske zajednice u Austriji i temelji
na kojima ona počiva zaista su jedinstveni u Evropi, no da bi postala moderna,
demokratska organizacija, Islamska zajednica u Austriji mora intenzivirati
unutrašnji diskurs. Intenzitet kojim se danas o nekim stvarima polemizira unutar
te zajednice, ravan je onome u Bagdadu s početka 9. vijeka. Muslimanima
nedostaju impulsi koji bi vodili u rasprave o suštinski bitnim stvarima, a ti
impulsi moraju očigledno doći izvana, jer ih unutar zajednice jednostavno
nema.“

Ovako je obilježavanje 100 godina Islama u Austriji i organizaciju
Islamske zajednice u ovoj zemlji komentarisao Ednan Aslan, profesor na bečkom
Institutu za pedagošku naobrazbu, na kojem, kako sam navodi, istražuje
mogućnosti etabliranja jednog „modernog, evropskog Islama“. „Islamska zajednica
organizuje nastavu religije u austrijskim školama, pozitivni su takođe pokušaji
da se etablira institucija za naobrazbu imama u samoj Austriji, što potiče
integraciju, no da li je Zajednici zaista pošlo za rukom da etablira jedan
moderan, evopski islam – mislim da se većinu muslimana u Austriji ne potiče
dovoljno da o tome razmišljaju“, tvrdi Aslan.

Aneksija Bosne i
Hercegovine od strane Austrougarske monarhije


Islamska zajednica
u Austriji slavi ovih dana 100 godina priznavanja islama kao ravnopravne
religije u Austriji, te zakon koji to definiše, a koji je na snagu stupio 15.
jula 1912. godine. Historijski povod za usvajanje ovog zakona bila je aneksija
Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije. „Nakon što su se pod
njegovim okriljem našli i vjernici islamske vjeroispovijesti, Austrougarski car
osjetio je želju i potrebu da i oni, kao i vjernici svih drugih
vjeroispovijesti, uživaju ista prava i obaveze“ - kako je motive austrougarskog
cara za utemeljenje tzv. Islamskog-zakona (Islamgesetz) opisao austrijski
ORF.




Ovaj
zakon nije, međutim, bilo moguće dugo održati u praksi. Austrougarska Monarhija
se svega nekoliko godina nakon njegovog donošenja raspala. No ovaj zakon odigrao
je važnu ulogu 70-tih godina ovoga stoljeća, kada su u Austriju počeli
pristizati radnici iz Turske i drugih islamskih zemalja, objašnjava Dr. Richard
Potz, profesor za religijsko pravo na Bečkom univerzitetu. „Taj zakon dao je
osnovu za utemeljenje jedne krovne organizacije koja bi okupljala sve muslimane
u zemlji, bez obzira na zemlju njihovog porijekla. Gotovo sva nacionalna
udruženja u zemlji u međuvremenu priznaju Islamsku zajednicu kao organizaciju
koja sve njih predstavlja, i upravo to je ono što je u Evropi jedinstveno. U
drugim evropskim zemljama takvo što ne postoji“, objašnjava Dr.
Potz.

Činjenica da je islam već stotinu godina priznat u Austriji posebno
je važna za mlađe naraštaje, objašnjava predsjednik Islamske zajednice u
Austriji, Fuat Sanac: „Važno je da omladina zna da njihova religija ima dugu
tradiciju u ovoj zemlji, da je Austrija njihovoj religiji dom već stotinu
godina. To je ono što doprinosi da i oni danas Austriju doživljavaju kao
domovinu“, kaže Sanac.

Islam kao državna
religija


U Austriji danas živi nekih 500.000 – 600.000
muslimana, a pri Islamskoj zajednici je na prodručju cijele zemlje registrovano
205 džamija. Islamska zajednica je zadužena za organizaciju i provedbu
religijske nastave na austrijskim školama, a pokrenuta je i privatna pedagoška
akademija za naobrazbu imama. Ono što prema predsjedniku Islamske zajednice u
Austriji nedostaje jeste islamski teološki fakultet pri Bečkom univerzitetu,
koji bi budućim imamima nudio cjelokupnu teološku naobrazbu.

S tim u
vezi, novoizabrani predsjednik Islamske zajednice Fuat Sanac zalaže se i za
provođenje izvjesnih dopuna u zakonu koji islam definiše kao državnu religiju.
„Muslimani uživaju sva prava i slobode u ovoj zemlji, jer se cijelo društvo vodi
principom jednakopravnosti. Sve te stvari koji definišu jedno moderno, evropsko
društvo, trebale bi se, međutim, naći i u zakonu – to bi bilo nešto što bi i
novim generacijama osiguralo budućnost jednakih prava i obaveza“, tvrdi
Sanac.

No, na osiguravanju moderne, evropske budućnosti dužna je raditi i
sama Islamska zajednica. Pri tome su zalaganje i samoinicijativa ključni
faktori, tvrdi pedagog Ednan Aslan. Jedna od tačaka kritike: od 500.000
muslimana u zemlji pravo glasa na izborima za novog predsjednika Islamske
zajednice imalo je njih 170.000. Od toga se na izbore odazvalo svega 37.000.
„Svijest o tome da je demokratija proces koji se mora desiti iznutra još nije
svijet većine muslimana u zemlji. Upravo zbog toga tvrdim da impulsi za diskurs
o tim pitanjima, moraju očigledno doći izvana“.

 

 

30.07.2012.

VLAST U FBiH SE RASPALA TAMAN KAD JE POČELA FUNKCIONISATI

Vlast u FBiH se raspala taman kad je počela funkcionisati

imageCCI pres u Sarajevu / vijesti.ba
...................................................

"Taman što je Federacija Bosne i Hercegovine dobila vlast koja koliko-toliko funkcionira, ona se raspala.

Raspad vladajuće koalicije desio se u trenutku manifestovanja prvih pozitivnih rezultata", saopćila je danas na pres-konferenciji u Sarajevu nevladina asocijacija Centri civilnih incijativa (CCI) prenoseći pokazatelje na osnovu njenog monitoringa nad radom Federalne vlade i Parlamenta u prvih šest mjeseci ove godine.

Majda Behrem-Stojanov, menadžerica za odnose s javnošću, prenijela je statističke podatke CCI-a po kojima je Federacija imala u prvom polugođu 2012. najbolju dosadašnju vlast i pored svih njenih nedostataka.

"U prvom kvartalu rezultati su joj prvi put bili bolji i od onih u Republici Srpskoj. S početkom 2012. konačno je zaustavljen trend pada broja zaposlenih i povećanja broja nezaposlenih te su se pojavile naznake određenih poboljšanja,  uključujući povećanje visine neto i brutoplata", kazala je Behrem-Stojanov.

Federalna vlada je po njenim daljnjim navodima imala u navedenom  periodu značajan napredak u odnosu na prethodne vlade te je u poređenju s prvom polovinom druge mandatne godine prethodna dva saziva, održala više sjednica i imala bolje rezultate.

Realizovala je čak 432 mjere više u odnosu na Vladu iz 2004. godine te 417 mjera u odnosu na Vladu iz 2008. U procentima je to 35 posto bolji rezultat u odnosu na prethodnike, kazala je koordinatorica CCI-a za odnose s javnošću.

Aktuelna Vlada FBiH je realizovala 40 posto godišnjeg programa rada. Da je nastavila tim tempom, bio bi to na kraju godine najbolji rezultat u posljednjih šest godina. Dodatno je indikativno da je najviši procentualni učinak realizacije planiranih aktivnosti zabilježila dosad također aktuelna vlada na kraju prethodne godine, 69 posto, zapažanja su CCI-a.

Ministarstva su znatno popravila rezultate; u prvom polugođu 2012. nijedno nije imalo negativan skor u realizaciji godišnjeg plana kao što je bilo prethodne godine, kada čak devet ministarstava po isteku juna nije  realiziralo plan ni 20 posto.

Trenutno u tome najlošije rezultate imaju Ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo kulture i sporta te Ministarstvo energije, rudarstva i industrije, a nominalno, najveći broj realizovanih aktivnosti bilježe Ministarstvo finansija i Ministarstvo energije, rudarstva i industrije, rekla je Behrem-Stojanov.

Parlament Federacije BiH, pak, ne prati Vladinu dinamiku; od 50 zakona utvrđenih u Vladi od 1. januara do 30. juna, 29 je upućeno u parlamentarnu proceduru u formi prijedloga, a do isteka juna, usvojena su  samo četiri.

"To jasno ukazuje na usko grlo u procesu usvajanja zakona. Dodatno je poražavajuće što nijedan od usvojenih zakona nije temeljni nego su svi tek izmjene i dopune postojećih zakonskih akata", navedeno je u izvještaju CCI-a uz zaključak da se politička kriza odrazila na rezultate Parlamenta FBiH.

U prvom kvartalu 2012. Parlament FBiH je ipak konačno bio skinuo etiketu najneefikasnije institucije vlasti u BiH i postigao znatno bolje rezultate od drugog entitetskog parlamenta da bi se u drugom kvartalu vratio na poziciju najneefikasnijeg, zabilježivši drastičan pad po gotovo svim parametrima.

Tri i po puta manje usvojenih zakona nego u prvom kvartalu 2012., svega četiri zakona usvojena u drugom kvartalu, ukupan rezultat Parlamenta FBiH u prvih šest mjeseci 2012. svodi na 18 usvojenih zakona.

U šestom mjesecu produktivnost Predstavničkog doma pala je za sedam do deset puta u odnosu na prethodne mjesece, održana je samo jedna sjednica za koju, pritom, dio poslanika osporava legitimnost realizovanih mjera, a Dom naroda, od kraja maja uopće ne održava sjednice, ističe CCI.

Katastrofalan stepen realizacije planiranih obaveza obesmišljava samo postojanje programa rada, zaključak je ove asocijacije.

"Od 18 usvojenih zakona u Parlamentu FBiH, dva su bila planirana Programom, što   nas ponovo vraća na staru priču o krajnjoj neozbiljnosti pri kreiranju programa rada.

Koji je smisao usvojenog Programa rada, s 97 zakona planiranih za realizaciju, kad ih usvojite samo dva, čak osam puta više neplaniranih? I kakvi su to stručnjaci za planiranje koji previde toliku količinu zakona", pita CCI.

Dom naroda Federalnog parlamenta, za šest mjeseci 2012. godine zasjedao je samo 37 sati, malo više od šest sati u prosjeku mjesečno.

Sve četiri održane redovne sjednice Doma prekinute su, i to dvije zbog nedostatka kvoruma, jedna „zbog pada koncentracije“ delegata.

U Domu koji ostaje bez kvoruma i čiji poslanici „gube koncentraciju“, samo za 45 delegata koji su profesionalizirali svoj status (od njih 58 ukupno), na ime plaća i naknada (paušala, dnevnica, toplog obroka, smještaja, „odvojenog života“, „vikend posjeta porodici“, korištenja kola) isplaćeno je gotovo milion KM, navedeno je u izvještaju.

Rad Predstavničkog doma porezne obveznike je za prvih šest mjeseci 2012., samo za primanja njegovih 98 poslanika, koštao dodatnih 2,2 miliona KM.

Najveći gubitak ipak nisu izvršene isplate za, po svim mjerilima, nedovoljan rad poslanika i delegata Parlamenta Federacije BiH, već je najveći gubitak u posljedicama takvog rada, zaključak je u izveštaju CCI-a o radu Parlamenta FBiH u prvom polugođu ove godine.

Najveća odgovornost za loše rezultate Parlamenta je na delegatima Doma naroda, navedeno je također.

(Vijesti.ba/Fena)

 

30.07.2012.

BIJELjINA: VRIJEĐALI DžEMATLIJE I PSOVALI IM "TURSKU MAJKU"

Vrijeđali džematlije i psovali im "tursku majku"

imageBijeljina / vijesti.ba

Jutros oko 3.45 sati petosoba srpske nacionalnosti iz Srbije i Bijeljine upali su tokom sabah-namaza u Atik džamiju u Bijeljini, te džematlije pokušali spriječiti u obavljanju vjerskih dužnosti. Kako je za agenciju Anadolija (AA) potvrdio glavnog imam Medžlisa Islamske zajednice (IZ) Bijeljina Samir ef. Camić, vinovnici incidenta su vrijeđali džematlije i, između ostalog, psovali im "tursku majku".

Desetak džematlija zatražilo je od napadača da napuste džamiju. Nakon  kraće prepirke, oni su pobjegli, a o cijelom događaju je obaviještena i  lokalna policija.

Ubrzo je uhapšeno pet osoba, od kojih su četvorica identificirani kao  državljani Srbije. Peti akter ovog nemilog događaja je maloljetna osoba  iz Bijeljine.

Navedenim osobama određen je jednodnevni, nakon čega će protiv njih  biti podnesene odgovarajuće prijave. Kako se očekuje, srbijanskim  državljanima će, nakon procesuiranja, biti zabranjen ulazak u BiH.

"Ovakav napad u ramazanu teško nam pada. Naravno da nas vrijeđa kada  neko uvrijedi naše vrijednosti, a Atik džamija to svakako jeste. U  posljednje vrijeme nije bilo ovakvih drastičnih napada. Svakodnevno  imamo turiste koji obilaze džamiju. Neki čak ovamo dolaze i iz Srbije.  Ne mislim da iza ovih mladića neko politički stoji, ali ovo je odraz  jedne opće atmosfere u Republici Srpskoj. Atmosfera je to koju  karakteriziraju zapaljive izjave visokih zvaničnika. Vjerujem da se  ovdje radi o nekoj vrsti dokazivanja protiv drugog i drugačijeg.  Nažalost, radi se mladim osobama", izjavio je za AA efendija Camić.

U ranijim incidentima polomljena je česma u haremu Atik džamije,  zatim su polupana stakla na džamiji, a ispisivani su uvredljivi grafiti  na fasadi džamije.

(Vijesti.ba/Anadolija)

 

30.07.2012.

MILORAD DODIK KAO KLEOPATRA

Dodik kao Kleopatra


Autor




Jasno je zašto predsjednik RS radije priča o Srbiji i
"nemogućoj BiH" nego o otpuštenim radnicima i propalim preduzećima


Milorad Dodik sve više podsjeća na poznatu balkansku proročicu Kleopatru. U
nedostatku racionalnih objašnjenja i činjenica, on se opet okreće političkom
vračanju. I ponovo je tema država BiH i njena budućnost.

Tako je u
intervjuu za beogradski "Blic" Dodik izjavio da su Srbija i RS dvije srpske
države, da RS, koju guše okovi BiH, nedostaje još samo međunarodno priznanje, a
da BiH može da traje koliko hoće, "ali će na kraju sve da se završi njenim
raspadom".

Jasno je kao dan zašto predsjednik RS radije priča o Srbiji i
"nemogućoj BiH", a ne o otpuštenim radnicima, propalim preduzećima i
katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u RS.

Iako, na Dodikovu žalost, više
nijedan ozbiljan bošnjački političar u BiH ne govori o ukidanju RS i ne dovodi u
pitanje njen opstanak unutar BiH, on, očito, vjeruje da će na priči o navodnoj
ugroženosti RS uspjeti još jednom motivirati glasače SNSD-a i ušutkati
opoziciju.

Posebno što aktuelna vlast nema ekonomskih rezultata kojima
može mahati pred gladnim narodom u predstojećoj kampanji za lokalne izbore u
oktobru.

Privreda RS je, prema svim statističkim podacima, na koljenima.
Penzionom fondu prijeti kolaps, zdravstvo je u ogromnoj dubiozi, a Vlada RS spas
od bankrota vidi jedino u novim kreditima. Novih radnih mjesta nema ni na
vidiku.

Ne treba biti vidovit da bi se otkrilo ko je odgovoran za takvo
stanje. Zna to čak i gatara Kleopatra, ali ne želi da zna Dodik, kojem je sada i
okvir kriv zato što njegova slika u ogledalu nije lijepa.

30.07.2012.

SDP OSUDIO MEDIJSKE IZJAVE MILORADA DODIKA

SDP osudio Dodikove medijske izjave

imageSDP BiH

SARAJEVO - Socijaldemokratska partija BiH najoštrije osuđuje medijske izjave predsjednika Republike Srpske i predsjednika SNSD-a, Milorada Dodika, u kojima je Republiku Srpsku nazvao državom.

Medijsko zamajavanje predsjednika RS-a bazirano je na neistinitim tvrdnjama kojima Dodik neuspješno pokušava dovesti u pitanje suverenitet države Bosne i Hercegovine i kršiti osnovne temelje Ustava Bosne i Hercegovine i Daytonskog mirovnog sporazuma.

I Dodiku je jasno da RS nije država niti će to ikada postati. Smatramo da bi i njemu i RS kao entitetu bilo puno korisnije ukoliko bi javno problematizirao, ali i riješavao teška ekonomska i socijalna pitanja građana u Republici Srpskoj koja, za razliku od pitanja suvereniteta Bosne i Hercegovine, još uvijek nisu riješena.

(Vijesti.ba/Fena)

 

30.07.2012.

MILORAD DODIK MARKETINŠKIM TRIKOVIMA POKUŠAVA DA ZBUNI NAROD

Dodik xafsinškim trikovima pokušava da skrene pažnju s teškog ekonomskog stanja u RS

imageMilorad Dodik

BANJA LUKA - Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik izjavom da je „Republika Srpska država“, pokušava da skrene pažnju sa teškog ekonomskog stanja u tom entitetu, smatra član Glavnog odbora i poslanik Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini Radomir Pašić.

„Republika Srpska u ovom trenutku nije politički ugrožena pa nema potrebe da predsjednik na ovakav način istupa, a zatim se pravda ambasadama šta je htio da kaže“, kazao je Pašić na današnjoj pres-konferenciji i optužio Dodika i vlast u RS da se služe propagandnim trikovima, i sada uoči izbora, kako bi goruće probleme potisnuli na sporedni kolosjek. 

„Time osnovana pitanja za građane, borački dodaci, penzije, davanja za socijalne kategorije i niz drugih životnih stvari pokušavaju da marginaliziju, kako bi se tobože probudila neka patriotska linija kod građana“, ističe Pašić. 

Republika Srpska nije, ponovio je on, ugrožena politički, već ekonomski i to je problem o kojem treba da razmišlja aktulena vlast kako bi dala rješenja. 

„Time će se ojačati ono što je u Dejtonu zagarantovano i RS će postojati onoliko koliko je ekonomski jaka“, ističe član Glavnog odbora i poslanik SDS-a uz stav da su Dodikove nedavne izjave potpuno nepotrebne, jer su čisti politički xafsing i dižu tenzije u BiH i RS. 

On je oštro kritikovao najave vlade Aleksandra Džombića da će štediti na socijalnim kategorijama kako bi ispunili uvjeti za novi aranžman BiH sa MMF-om.

(Vijesti.ba/Fena)

 

30.07.2012.

EDIN DžEKO PRIJE 19 GODINA IZBJEGAO TRAGEDIJU U KOJOJ JE POGINULO ČETVERO SARAJLIJA

Edin Džeko prije 19 godina izbjegao tragediju u kojoj je
poginulo četvero Sarajlija


Naš
najbolji fudbaler igrom slučaja izbjegao je ovu tragediju


Autor
30.07.2012.

 

Edin Džeko prije 19 godina izbjegao tragediju u kojoj je poginulo četvero Sarajlija

Na današnji dan 1993. godine u sarajevskoj ulici Ilije Engela, u Općini Novi
Grad, zločinci su ubili četvero civila, među kojima je bilo dvoje djece - Irma
Hadžimuratović, koja je imala nepunih osam godina i 13-godišnji Jasmin
Terović.


Na tom mjestu danas su se okupili roditelji ubijene djece,
građani Sarajeva, članovi Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva
1992.-1995. da bi obilježili godišnjicu stradanja nedužnih Sarajlija.


- Zbog ovih žrtava ubijene djece ne možemo nikada zaboraviti
ni ovaj počinjeni zločin, a zbog budućih generacija ne smijemo to učiniti.
Zaboraviti nećemo i ne smijemo nikada, te ćemo i u narednom periodu sigurno
obilježavati godišnjice stradanja nevinih civila, kao što to činimo do sada -
rekao je za Fenu predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog
Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica.


Ovaj zločin, kaže, zanimljiv je po tome što je najbolji
fudbaler BiH Edin Džeko igrom slučaja izbjegao ovu tragediju, odnosno da se 30.
jula 1993. godine nađe u ulici Ilije Engela.


- U to vrijeme njegova porodica je živjela u ovom naselju. S
obzirom na to da taj dan nije bilo intenzivnih borbenih djejstava Džeko je želio
da izađe i da se druži i igra sa svojim drugovima.


Na sreću, njegova majka mu to nije dozvolila, kao da je imala
neki predosjećaj, tako da je on ostao živ“, kazao je Grabovica.


Osim Irme i Jasmina tog dana poginule su i Irmina majka
Elvira Hadžimuratović i Vera Kovačević, a ranjeno je četvero Sarajlija.


30.07.2012.

PONOVO PANIKA I STRAH U BiH: ZABILjEŽEN ZEMLjOTRES SJEVERNO OD ZENICE JAČINE 4,6 PO RICHTERU

Ponovo panika i strah u BiH: Zabilježen zemljotres sjeverno
od Zenice jačine 4,6 po Richteru


Iz
Federalne hidrometeorološke stanice kažu da ljudi zovu s pitanjima hoće li biti
novih potresa?!


Autor  
30.07.2012.

Ponovo panika i strah u BiH: Zabilježen zemljotres sjeverno od Zenice jačine 4,6 po Richteru

Ponovo panika i strah među bh. stanovništvom nakon novog zemljotresa koji je
u 11:01 sati pogodio Bosnu i Hercegovinu.


"Aparati u Federalnom hidrometeorološkom zavodu u Centru za seizmologiju
registrovali su danas u 11.01 sati srednje snažan zemljotres na dva kilometra
dubine s epicentrom sedam kilometara od Zenice, magnitude 4,6 Richtera,
nintenziteta VI stepeni Merkalijeve skale", rečeno je portalu "Dnevnog avaza" u
Federalnom meteorološkom zavodu.


Podrhtavanje tla se osjetilo i u ostalim dijelovima BiH. U Sarajevu jačina
potresa bila je 3 stepena.


Kako nam javljaju izvještači s lica mjesta građani Zenice su uznemireni
izašli na ulice, a telefonske i internet linije su u prekidu zbog
preopterećenja.


Iz Federalne hidrometeorološke stanice Odjela za seizmologiju kažu da ljudi
zovu s pitanjima hoće li biti novih potresa?!


Stručnjaci koji se bave seizmologijom mogu reći da će sigurno biti novih
potresa, ali kada - to niko i nijedan aparat na svijetu ne može
predvidjeti.


Muriz Spahić, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, za
"Avaz" je potvrdio da se naša zemlja nalazi na trusnom tlu i da je za očekivati
da će nekada doći do zemljotresa, jer tlo ispod nas nije završeno.


- Tamo gdje je površina zemlje "zgužvana", kažemo da je ta oblast nezavršena
u tektonskim zonama. Njihova tektonika nije završena pa kažemo „labilna zona
zemlje". Ovdje govorimo o dinarsko-erogenoj zoni, koja pripada korijenu alpinida
koji su nastali potkraj tercijara i nije završena - kazao je Spahić.



On je naglasio da se nijedna prirodna pojava ne može predvidjeti, ali se mogu
odrediti zone i stepeni koji bi mogli pogoditi određenu oblast prilikom
podrhtavanja tla.


Seizmološka karta BiH pokazuje da je najugroženija Hercegovina koju bi mogao
potresti zemljotres i veći od osam stepeni po Rihteru. Najsigurniji dio BiH je
Krajina. Proces koji se dešava u zemlji kada se pokreću tektonske ploče ili
urušava nestabilno tlo ne može niko zaustaviti.


- Vidimo i da je Banja Luka ugroženo područje kao i uža oblast Zenice i
Sarajeva. Možda ću zvučati grubo, ali zemljotresi su prirodni procesi koji se
moraju odvijati i na koje mi nemamo utjecaj - istakao je Spahić.


Od 1900., otkad se u BiH mjere zemljotresi, zabilježeno je 74 čija je jačina
bila iznad tri stepena Rihtera i to su zemljotresi koji su izazvali materijalne
štete ili su odnijeli ljudske živote.



U Zenici je već zabilježen zemljotres 28. jula u 01:15 sati
(Foto: J. Hadžić)


- Ne treba paničiti. Zeničani koji su noć proveli na ulicama morali su znati
da je prvi potres uvijek najjači, kasnije dolazi do smirivanja tla. Ako za sat i
po nakon prvog podrhtavanja ne bude uopće drugog zemljotresa, više ih neće ni
biti taj put - dodao je Spahić.


Najjači zemljotresi u BiH


- Petrovac (1905.) - jačina 5,0


- Počitelj (1907.) - jačina 5,7


- Vlasenica (1908.) - jačina 5,3


- Bihać (1916.) - jačina 5,0


- Jajce (1923.) - jačina 5,0


- Ljubinje (1927.) - jačina 6,0


- Derventa (1940.) - jačina 5,1


- Treskavica (1962.) - jačina 5,7


- Banja Luka (1969.) - jačina 6,6


- Srebrenica (1969.) - jačina 5,1


- Lukavac (1974.) - jačina 5,0


- Banja Luka (1981.) - jačina 5,4


- Zenica (2012.) - jačina 4,7


- Stolac (2003.) - jačina 3,6

30.07.2012.

BOSANKA SANELA JENKIS SE RAZVELA I POSTALA JEDNA OD NAJBOGATIJIH OSOBA U BRITANIJI (FOTO)

Bosanka Sanela Jenkins se razvela i postala jedna od
najbogatijih osoba u Britaniji (FOTO)


Roger i
Sanela dijelit će i njihovu vilu za odmor u Bosni



 30.07.2012.



Bosanka Sanela
Jenkins se razvela i postala jedna od najbogatijih osoba u Britaniji
(FOTO)



S ličnim bogatstvom bankara Rogera Jenkinsa (56), koje se procjenjuje na oko
300 miliona funti, u Velikoj Britaniji su očekivali pravu „sapunicu“ prilikom
razvoda njega i njegove sada već bivše supruge Diane Jenkins (37), Bosanke koja
je rođena kao Sanela Dijana Ćatić.


No, kako piše "Daily Mail", Roger i Sanela su pokazali da razvod ne mora biti
gadan i težak, čak i kada su toliki milioni u igri.


Par, koji se rastao prije tri godine, sada se i zvanično razveo, tiho i bez
nedostojanstva svojstvenog za slične slučajeve na zapadu, koji obično uključuju
cijele ekipe masno plaćenih advokata.


Roger Jenkins, koji je svoje bogatstvo stekao kao porezni stručnjak u
"Barclays" banci, svojoj bivšoj supruzi i majci njegovo dvoje djece (sin Innis i
kćerka Eneya) dao je polovicu svoje imovine, oko 150 miliona funti, čime je
Sanela postala jedan od 500 najbogatijih stanovnika Velike Britanije.


Roger i Sanela su svoj razvod opisali kao "nekonvencionalan", kao i da su i
danas "najbolji prijatelji" koji su imali "najsretniji razvod ikada".


Što se tiče Rogerove veze sa supermodelom Elle Macpherson tiče, Sanela je
izjavila kako je "veoma sretna zbog Rogerove nove veze sa Elle".


Svojim je prijateljima Roger Jenkins kazao:


-Volim Dianu, zaista joj se iskreno divim kao majci, poslovnoj ženi i zaista
sjajnoj supruzi.


Imovina koju su Roger i Sanela podijelili prilikom razvoda, a bez da su
ulazili u sudnicu, uključuje i luksuzne apartmane širom svijeta.


Njihovo 25 miliona funti vrijedno imanje sa pogledom na Malibu su podijelili.
Saneli je pripala glavna kuća, a gospodinu Jenkinsu manja odmah u
„susjedstvu“.


Roger i Sanela dijelit će i njhovu vilu za odmoru u Bosni, a neće prodavati
ni elitnu jahtu „Utopia“ na kojoj su Sanelini gosti svjetski popularni likovi
poput Georgea Clooneya.


Dok je Sanela prošle sedmice bila sama na kratkom odmoru, njen bivši muž je
odmarao sa svojom djecom i Sanelinim roditelji na jzeru u Bosni, gdje također
imaju kuću.


-Sve je super, život je dobar, a Roger je divan. On je bio i ostat će moj
najbolji prijatelj. On je otac moje djece i uvijek ću ga voljeti - povjerila se
Sanela svojim prijateljima.


Sanela je, piše "Daily Mail", priznala da je u vezi sa mlađim muškarcem već
dvije godine, dok je veza Rogera i supermodela Elle otkrivena prošle nedjelje,
dok je par bio na odmoru na Ibici.


Inače, Sanela Dijana Ćatić je u Englesku stigla 1993. godine, i tada je
promijenila ime u Diana. Udala se za Rogera Jenkinsa 1999. godine. Iste su
godine dobili sina Innisa, a tri godine kasnije kćerku Eneyu.


Kada su prije godinu dana pitali Rogera hoće li Saneli, kada se budu
razvodili, dati pola svoje imovine, on je kazao:


-Naravno. Ona ima pravo na to. Jer, bez nje bih uspio u životu i niti bih bio
uspješan čovjek kakav sam danas!


Roger je do razvoda bio 290. na listi najbogatijih Britanaca. Sanela je sada
na toj listi na 457. mjestu.

30.07.2012.

KAKO JE NACIONALIZAM PROGUTAO SOCIJALNU DRŽAVU

Kako je nacionalizam progutao socijalnu državu

 

Boris Bunden i Rastko Močnik

Boris Bunden i Rastko Močnik

.............................................

  29.07.2012               
U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome šta se dešava sa levicom na području bivše Jugoslavije. Sagovornici su bili sociolog Rastko Močnik, profesor Filozofskog fakuleta u Ljubljani, i filozof Boris Buden, gostujući profesor na Bauhaus univerzitetu u Vajmaru, u Nemačkoj.

Bilo je reči o tome zašto su pojedine partije na Zapadnom Balkanu, koje sebe nazivaju levim, izrazito nacionalistički orijentisane, zašto istinska levica postoji samo u alternativnim pokretima, kako su ljudi na području bivše Jugoslavije, koji su imali kakvu-takvu socijalnu državu, dozvolili da upadnu u divlji kapitalizam koji ne priznaje nikakva socijalna prava, zašto se današnje balkanske političke elite rugaju samoupravljanju, zašto se u vreme socijalne krize ljudi okreću desnici, a ne levici, kako nacionalne države na Balkanu služe neoliberalnom kapitalizmu, da li je povratak religije na velika vrata uništio levu ideju, kao i o tome može li na području bivše Jugoslavije doći do masovnih socijalnih protesta, iz kojih bi se izrodila istinska levica.

Omer Karabeg: Ima li na području bivše Jugoslavije istinskih levih partija i pokreta?

Boris Buden: Najzanimljivije je što morate reći istinska ljevica, što znači da postoje i one koje nisu istinske, koje su lažne, koje ne odgovaraju onome što je ideja ljevice. Mislim da je već u samom vašem pitanju sadržan odgovor. Te, kako vi kažete, istinske ljevice nema na prostoru bivše Jugoslavije ni u političkom smislu, ni u javnom, ni u smislu parlamentarne politike. Budući da ja dolazim iz Hrvatske, mogao bih reći da socijaldemokrati, koji su tamo trenutačno na vlasti i koji se u parlamentarnom smislu pozicioniraju na ljevici, očigledno nisu ta istinska ljevica. Međutim, istinska ljevica postoji ispod površine parlamentrane i oficijelne politike, postoji u različitim formama - kao pokret, akcija, aktivizam. Prema tome - ima je. Ima je posvuda. Negdje više, negdje manje. U zadnjim godinama se pokazalo da je ima u obrazovnim ustanovama, među studentima. Dakle, moj odgovor na vaše pitanje je da istinske ljevice ima, ali ona nije na površini, već ispod nje.

Mislim da na prostoru nekadašnje Jugoslavije u parlamentarnom smislu nema levice, nego su to postkomunističke formacije koje su više ili manje liberalne.


Rastko Močnik: Mislim da na prostoru nekadašnje Jugoslavije u parlamentarnom smislu nema levice, nego su to postkomunističke formacije koje su više ili manje liberalne, dok je levica koja zastupa interese ljudi koji proizvode društveno bogatstvo aktivna u vanparlamentarnim pokretima i inicijativama. U Sloveniji još i u sindikatima. Sindikati su u Sloveniji, a mislim da je to slučaj i u Hrvatskoj, političke, a ne klasične sindikalističke organizacije, pa možemo reči da čak i u institucionalnom političkom sistemu postoje snage koje su leve. Sindikati mogu politički da deluju, ali su njihove mogućnosti ograničene. U Sloveniji su 2004. godine blokirali Janšinu radikalnu neoliberalnu politiku. Videćemo da li će im to uspeti i ovaj put kad je Janša, to jeste desnica, opet na vlasti. I u Hrvatskoj su sindikati vodili vrlo značajne akcije u korist ostataka socijalne države.

Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da su pojedine partije, koje sebe nazivaju levim, izrazito nacionalistički orijentisane?

Boris Buden: Mislite na našim prostorima?

Omer Karabeg: Da. Imamo Socijalističku partiju Srbije, Savez nezavisnih socijaldemokrata u Republici Srpskoj, i tako dalje.

Boris Buden: Nikada mi nije palo na pamet da bih postmiloševićevsku srpsku socijalističku stranku smatrao lijevom. To mi je pravo čudo. Kada pred sobom imate ukupnu sliku parlamentarnih stranaka, onda se nužno pitate - šta je lijevo, a šta desno. Pa onda i najcrnji nacionalisti i oni koji podržavaju ratne zločine odjednom dođu na lijevu stranu, što je samo po sebi apsolutno apsurdno. Ne smije se poistovijetiti partijska politika parlamentarnih stranaka sa pitanjem šta je lijevo, a šta desno. To je ključno. Naravno da Slobodana Miloševića nikada nisam smatrao ljevičarem. To mi je potpuno apsurdno.

Rastko Močnik: Slažem se sa kolegom Budenom u pogledu postmiloševićevih stranaka. Postavlja se pitanje kako je moguće da se one nazivaju socijalističkim i da to prolazi, iako ne vode socijalističku politiku koja bi trebala biti internacionalistička, a ne kriminalna. Sa druge strane, ako malo šire pogledamo, možemo reći da su i socijaldemokrati u Sloveniji i Hrvatskoj nacionalistični i ja mislim da je ono što prepoznajemo kao nacionalizam opšti fon politike na našim prostorima poslije kraja socijalističke federacije. Ja bih to nazvao identitetskom politikom. To znači da je izvesna doza nacionalizma uslov da politička stranka stekne legitimnost, to je nešto što joj stvara mogućnost da uđe u parlamentarni sistem i da uspešno nastupa na izborima. To je danas referencijalni okvir kojim se legitimira politički establišment. Za to postoji značajan razlog. Naime, ova restauracija kapitalizma, pogotovo na prostoru nekadašnje jugoslovenske federacije, je za većinu stanovništva vrlo problematična stvar, jer je donela pad standarda, životnih mogućnosti i kvaliteta života. Zbog toga političke stranke legitimet traže u nacionalizmu ili u onome što mi prepoznajemo kao nacionalizam. To naravno ima zastrašujuće posljedice na javni intelektualni standard, ali to je već drugo pitanje.

Omer Karabeg: Gospodin Močnik je pomenuo restauraciju kapitalizma u državama na području bivše Jugoslavije. Postavlja se pitanje - kako to da su ljudi na području bivše Jugoslavije, koji su nekada imali kakvu-takvu socijalnu državu, takoreći bez otpora dozvolili da upadnu u divlji kapitalizam i da se nađu u položaju u kome kao radnici nemaju gotovo nikakva prava?

Boris Buden: Nacionalistička ideologija, ili kako kolega Močnik kaže, identitetska  politika je progutala cijelu socijalnu temu. Riječ je o tome da je nacionalizam - iako na prvi pogled izgleda kao da služi nekoj vrsti separacije od glavnih tokova u svijetu -

Jednostavnije rečeno - dali su ljudima da glođu nacionalističku kost dok su im oduzimali tvornice, hotele  i socijalna prava koja su imali.


inzistiranjem na nacionalnoj državi po svaku cijenu zapravo odigrao, i još uvijek igra, jednu od važnih uloga u funkcioniranju globalnog neoliberalnog kapitalizma. O čemu je riječ? Kada su ljudi kod nas devedesetih godina vikali: ”Hoćemo Hrvatsku”, “Hoćemo Sloveniju”, i tako dalje, onda su mislili da će to biti socijalna država. Međutim, stvar se promijenila, pa je država poprimila jednu drugu ulogu - ulogu usklađivanja lokalnih situacija potrebama i zahtjevima globalnog neoliberalnog kapitalizma. Nacionalna država je pripremila teren za ulazak, kako ga vi zovete, divljeg kapitalizma - bez otpora. Nacionalizam je tu odigrao ključnu ulogu. Jednostavnije rečeno - dali su ljudima da glođu nacionalističku kost dok su im oduzimali tvornice, hotele  i socijalna prava koja su imali. Sad je kasno, toga više nema.

Rastko Močnik: Mislim da treba biti pažljiv oko značenja reči nacionalizam. Naime, antinacionalizam je zvanična politika velikih imperijalističkih organizacija koje organizuju restauraciju ovog sadašnjeg kapitalizma, koji je divlji i u centru Evrope, kao i kod nas. Možda je na periferiji još više divlji. Na drugoj strani, ono što se artikuliše kao otpor neokolonijalnim politikama vrlo često poprima nacionalističke oblike fašistoidnog tipa. Zbog toga sam ja predložio izraz identitetska politka. Inače, danas se radikalno promijenila funkcija nacionalne države. Zbog toga neki ekonomisti više uopšte ne govore o državama, nego o lokalnim jurisdikcijama i lokalnoj regulaciji tokova kapitala. Zadatak države ili lokalne jurisdikcije na perifernim područjima, kao što je naše, je da obezbeđuje uslove za što veću produktivnost kapitala. A produktivnost kapitala, to jeste stopa eksploatacije, zavisi od mnogo čega. Pre svega od socijalnog mira, ali i od infrastrukture i naobrazbe stanovništva. Glavni problem sadašnjih vlasti je kako privući strane investicije, pa današnje države više nisu u konkurenciji jedna sa drugom kao nekada - kada su se borile za što veću produktivnost nacionalnih ekonomija i što viši standard vlastitog stanovništva - nego se bore kako da privuku što više međunarodnog kapitala. Tu onda dolazi do onoga što se zove socijalni damping. U to su ušle sve nove članice Evropske unije. One se takmiče u tome koja će više smanjiti nadnice svom stanovništvu, umanjiti mu socijalna prava i sniziti ekonomske standarde. Sada je funkcija države sasvim drugačija - ona je neprekidno pod pritiskom međunarodnog kapitala, što se sada zove finansijsko tržište.

Omer Karabeg: Danas više niko ne pominje samopravljanje, koje je i pored sve naivnosti, bilo - bar se meni tako čini - mnogo humaniji koncept upravljanja društvom, nego ovo što imamo danas. I dok teoretičari na zapadu proučavaju taj model, balkanske političke elite ga ismevaju.

Boris Buden: Problem je u tome da li je istinska ljevica na ovom području uopće u stanju uspostaviti nekakav kritički odnos prema kompletnoj socijalističkoj jugoslovenskoj revolucionarnoj prošlosti. Da li je ona u stanju kritički posvojiti to socijalističko iskustvo, koje nije bilo samo iskustvo u smislu divnog samoupravljanja, nego i iskustvo konstantne borbe, postignutih ciljeva, povlačenja, jednom rječju - konflikata. To je bilo iskustvo socijalnih borbi na ovim prostorima i samoupravljanje jeste moment socijalne borbe. Ono nikad nije bilo izmišljeni sistem, nego je od samog početka do kraja bivše Jugoslavije bilo moment društvenog konflikta i borbe. Postavlja se pitanje da li smo mi uopće u stanju uspostaviti kritički odnos prema prošlosti i da li smo u stanju učiti iz tog iskustva. Kada bi se ušlo u temeljna pitanja današnje situacije, u smislu jedne autentične lijeve političke artikulacije - naravno da bi se pitanje samoupravljanja ponovo postavilo. Ali tranzicija je progutala cjelokupno iskustvo i postoji ponor između prošlosti i sadašnjosti. Budući da postoji ponor, postoji i zaborav, a kada postoji zaborav i kada više ne postoji nikakvo znanje, svijest, niti iskustvo o tome, onda se možete i smijati samoupravljanju, možete se smijati svemu što je bilo.

Rastko Močnik: Ja sam  u ono vrijeme doživeo samoupravljanje - čak sam bio i aktivan unutar tog sistema - kao jedan vrlo konzervativan sistem, jer je bilo veoma teško postići promjene. Sistem je davao prednost održavanju status quo stanja,  znači, negativnom

Sada, kada samoupravljanje gledam u retrospektivi, čini mi se kao jedan vrlo interesantan sistem, koji je bio pravno hiperreguliran, ali je ipak bio pokušaj uvođenja neposredne demokratije u političko odlučivanje.


glasu. Znate, kada biste predložili nešto, odmah bi se formirala komisija koja to treba da prouči i sve bi otišlo u birokratski živi pesak. Sada, kada samoupravljanje gledam u retrospektivi, čini mi se kao jedan vrlo interesantan sistem, koji je bio pravno hiperreguliran, ali je ipak bio pokušaj uvođenja neposredne demokratije u političko odlučivanje. Pomenuo bih još nešto što zaboravljamo. U SFRJ ne samo da je postojao sistem radničkog samoupravljanja u preduzećima, nego i društvenog samoupravljanja u teritorijalnim jedinicama. To je bio sistem koji je regulisao zdravstvo i školstvo i mislim da je u tome bila snaga jugoslovenskog samoupravljanja, koja još čeka da se istraži. Inače se slažem sa kolegom Budenom oko povijesne amnezije. S jedne strane imamo politiku Saveta Evrope i Evropskog parlamenta, koja prošlost ovog područja interpretira u smislu fantomskog totalitarizma, a s druge strane, sadašnja levica ne pravi razliku ne samo između staljinizma i samoupravljanja, nego ni između vojnog komunizma, kakav je postojao u SSSR-u dvadesetih godina prošlog veka, i različitih socijalizama kakvi su postojali posle Drugog svetskog rata. Kada smo imali okupaciju fakulteta u Ljubljani prošle godine i ovog januara, onda je studentski pokret koristio boljševički vokabular. Oni su koristili terminologiju i žargon Oktobarske revolucije, što se meni činilo jako smešnim jer smo mi, kad smo bili mladi, taj žargon prepoznavali kao staljinistički, a oni su mislili da je to autentični lenjinizam - govor sovjetske neposredne demokratije. Tako da je dosta paradoksa u tome.

Omer Karabeg: Zašto u opštem siromaštvu nema socijalne pobune, već u kriznim situacijama uglavnom profitiraju nacionalizam i desnica. Siromašni i obespravljeni ljudi, umesto da mrze svoje gazde koji ih drže u ropskom položaju, mrze pripadnike drugih naroda?

Boris Buden: Mrze ih u nacionalnom smislu. Mrze ih kao pripadnike druge nacije. U tom trenutku oni nisu društvena bića, nego identiteti. Odgovor na vaše pitanje zašto nema socijalnih nemira - dobićemo kada odgovorimo na pitanje zašto društvo ne osjeća bol prouzrokovanu socijalnim rezovima i privatizacijama. Ne osjeća je zato što ono uopće i ne postoji, jer se, evo, već dvadeset godina siječe i rastrže društvo koje je postojalo, tako da ono u ovom trenutku ne može osjećati ni bol. To bi bilo kao kada biste čovjeku odsjekli ruku, a on bi rekao: “Ne, to ne boli mene, to boli ruku”. U toj opštoj fragmentaciji ne postoji nešto što se kondenzira u ono što se nekad nazivalo socijalna patnja, koja bi onda pobuđivala socijalnu empatiju i solidarnost i tjerala na socijalnu i političku akciju. Imamo situaciju u kojoj se društvo u potpunosti raspalo, tako da nema društvene pobune kao reakcije na razaranje društva. To nije nikakva specifičnost samo kod nas. Podsjetio bih da je Margaret Tačer krajem osamdesetih u jednom intervju rekla da društvo uopće ne postoji. Dakle, postoje individue, porodice, ove ili one grupe, ali ne i društvo, tako da na prostoru bivše Jugoslavije, i ne samo na njemu, nema kondenzacije političke borbe u društvenom smislu. Stvar je otišla tako daleko da se može postaviti pitanje - da li kategorija društva uopće nešto opisuje. Možemo li, recimo, govoriti o nečemu što se zove bosansko društvo ili tamo, u političkom smislu, postoje samo tri nacije.

Rastko Močnik: To nije prvi put u povjesti da desnica kapitalizira na spontanom, ali neartikulisanom otporu atomiziranih masa. I fašizam je odgovor na krizne situacije. Italijanski fašizam je nastao u krizi posle Prvog svetskog rata, a nemački nacizam u krizi krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog veka. Populistička desnica, koja može da bude radikalna i rasistička, jeste odgovar na krizu koji Evropa poznaje, a mi živimo i u krizi, i u Evropi. I još nešto. Kada nema političke organizacije, onda se spontani otpor ne može artikulisati. Navešću vam dva primera iz Slovenije koji to pokazuju. U Sloveniji penzioneri demonstriraju ispred zgrade vlade zato što je vlada udarila na penzije, ali ih niko ne podržava. Sindikati se bore za prava i zaposlenih i nezaposlenih, a članstvo im opada. To nije trend samo kod nas, to je sveevropski trend. U krizi se povećavaju depolitizacija društvenog života, atomizacija i individualizacija. Ljudi su zabrinuti za vlastitu egzistenciju, oni se ne mogu baviti politikom, jer im je glavni zadatak - kako preživeti. U vreme kada bi se trebali pobuniti i pružiti barem neki otpor vladinoj politici, koja čitav teret krize prebacuje na najsiromašnije klase i slojeve, oni traže individualni izlaz iz ćorsokaka. Zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan - nema političke organizacije koja bi mogla artikulisati njihov otpor.

Omer Karabeg: U kojoj meri je povratak religije na velika vrata, koja je prožela sve segmente života u društvima bivše Jugoslavije, uništio levu ideju?

Boris Buden: Ne bih rekao da je povratak religije uništio lijevu ideju, nego je uništavanje lijeve ideje omogućilo povratak religije. Mislim da je to obrnuto. Danas ljudi ne vjeruju više nego prije. Recimo, početkom dvijehiljadite u Splitu nije bilo više vjernika nego početkom osamdesetih. Ne radi se o tome da ljudi više, dublje, predanije i iskrenije vjeruju, da su se vratili Bogu i nekakvim transcedentalnim, metafizičkim, duhovnim

Sekularni projekt kao takav je u epohalnoj krizi. Religija je jaka ne samo u Teheranu, ne samo u Afganistanu, ona je sve jača u samom središtu takozvanog zapadnog liberalnog sistema i zauzima sve veći prostor u javnosti.

vrijednostima, nego je naprosto religija, kao institucija, preuzela određenu socijalnu i, razumije se, političku ulogu. Ljudi ne idu u crkvu zato što su otkrili vjeru u Boga, nego zato što je to novi legitimacijski oblik u nacionalnom smislu, pogotovo ako govorimo o Bosni i Hercegovini gdje su nacionalnost i religijska pripadnost potpuno izjednačene. Osim toga, religija koja se vraća nije ona ista religija koja je trpila čizmu sekularizma pa se sada napokon oslobodila. Ona sama je promijenjena, potpuno je ispolitizirana i igra potpuno drugu ulogu. Ona dobija energiju iz sasvim drugih izvora, a ne iz nekakve autentične vjere u Boga. Zato ja uopće ne bih ovdje govorio o religiji, već o institucijama religijskih zajednica, to jeste o crkvama, i o fenomenu postsekularnosti, koji nije tipičan samo za postkomunizam. Naime, sekularni projekt kao takav je u epohalnoj krizi. Religija je jaka ne samo u Teheranu, ne samo u Afganistanu, ona je sve jača u samom središtu takozvanog zapadnog liberalnog sistema i zauzima sve veći prostor u javnosti. Religija igra sve važniju ulogu u političkom životu suvremene države - bilo da je riječ o Sjedinjenim Američkim Državama ili o Afganistanu.

Omer Karabeg: Gospodine Močnik, da li je povratak religije uništio levu ideju ili je nestanak leve ideje omogućio povratak religije?

Rastko Močnik: Mislim da su to dve strane istog procesa. Meni je blisko stanovište Samira Amina, koji je umesto termina povratak religije upotrebio izraz jačanje klerikalizacije. Mislim da se radi upravo o procesu klerikalizacije koji je jako rasprostranjen. Naime, predvodnik radikalne neoliberalne politike u Evropi danas je nemačka stranka koja se zasniva na kršćanskoj religiji. I u Turskoj je klerikalna stranka veoma uspješna, dok će na arapskim revolucijama najvjerovatnije najviše profitirati religiozno zasnovane politike. Reč je, dakle o klerikalizaciji, a ne o povratku religije u smislu jačanja vere. Mislim da to treba vezati i za sadašnju socijalnu situaciju. U starom kapitalizmu i socijalizmu, znači u socijalnoj državi, u fordističkoj državi, tako da kažem, tipično je bilo da porodice, odnosno osnovne ekonomske jedinice, žive od stalnih prihoda. Majka i otac imali su stalna zaposlenje i znali su kakav će biti porodični budžet čak i godinama unapred. Porodica se mogla zaduživati i uzimati kredite, jer je znala da ih može vratiti. Danas porodica, kao ekonomska jedinica, nema više stabilnog izvora prihoda, nego živi od povremenih poslova. Otac je izgubio posao, pa sada prima državnu potporu, sin se bavi sitnim kriminalom, a kćerka studira i radi kao konobarica u susjednom baru. U takvoj situaciji porodica može da preživi samo ako je disciplina u njoj velika, što znači da se obnavlja patrijahalna porodica. Porodici je, također, potrebna ideologija koja kontroliše njene članove, a to je religija. Znači, patrijarhalna porodica i religija vraćaju se na scenu.

Omer Karabeg: Ima li šanse da, ukoliko se pogorša ekonomska situacija i produbi ekonomska kriza, dođe do masovnih socijalnih protesta na području bivše Jugoslavije, iz kojih bi se mogla izroditi istinska levica?

Boris Buden: Ima jedako koliko ima i šanse da to produbljivanje krize dovede na vlast fašističke stranke, fašističku politiku, neofašizam u svakom smislu te riječi. Mogu da nastanu klijentelističke situacije u kojima će se države oslanjati na jedan dio populacije koji će štititi, dok će drugi izrabljivati. Ne mislim da postoje uvjeti da kriza sama po sebi izazove neke važnije socijalne nemire, koji bi se onda artikulirali u smislu neke istinski lijeve politike zato što su, već smo govorili o tome, socijalni nemiri fragmentirani i atomizirani i ne postoji nešto što bi u ideološkom smislu kondenziralo to nezadovoljstvo i tu pobunu u istinski lijevu političku akciju. U tom smislu sam pesimističan. Možda je jedina dobra stvar u svemu tome što su ovi prostori manje-više integrirani u globalni kapitalizam, pa možda postoji šansa da upravo zbog te integracije val socijalnog protesta i nezadovoljstva, koji bi nastao na zapadu i koji bi bio lijevo artikuliran, zahvati i naše krajeve.

Mislim da neki masovni otpor nije sada na dnevnom redu, ali što kasnije dođe, on će biti brutalniji, a nije sigurno da će biti levi.


Rastko Močnik: Mislim da neki masovni otpor nije sada na dnevnom redu, ali što kasnije dođe, on će biti brutalniji, a nije sigurno da će biti levi. Spontani masovni otpori mogu biti i ekstremno desničarski. Ja mislim da je organizovanje jedne leve političke snage na našim prostorima pitanje naše budućnosti. Ona bi bila u stanju da artikuliše masovni protest na politički način, pa bi bila izbegnuta brutalnost ekstremno desnih i militarističkih oblika otpora. Mislim da je u tom pogledu odgovornost ljudi leve orijentacije vrlo velika. Naime, ukoliko ne dođe do artikulisanja socijalnog protesta, on će, kada izbije, biti spontan i  neorganizovan, što će voditi ka brutalnim konfrontacijama.
29.07.2012.

MLADI IZ CIJELE EVROPE U POTOČARIMA: SOLIDARNOST I HUMANIZAM

Mladi iz cijele Evrope u Potočarima: Solidarnost i humanizam

 

Kamp EMMAUS-a u Potočarima

.......................................................

Sadik Salimović
Nekad je mlade krasio akcijaški elan. Vrijedno su radili na omladinskim radnim akcijama. Gradili su pruge, mostove, puteve, prijateljstva, a  rađale su se i ljubavi. Duh  entuzijazma, solidarnosti i humanizma u okolini Srebrenice razvija organizacija EMMAUS koja u kampu Potočari okuplja mlade iz nekoliko evropskih zemalja. Moto njihovih susreta je 'Put ka boljoj Evropi'.

EMMAUS već nekoliko godina u Potočarima kod Srebrenice organizuje kamp za mlade  pod motom „Put ka boljoj Evropi“. 

Dženana Šabić – Hamidović, pomoćnik direktora EMMAUS-a kaže da se priređuju razne edukativne i humanitarne aktivnosti.

„Kamp je međunarodnog karaktera. Imamo učesnike iz Francuske, Italije, Španije, Portugala, Srbije, SAD-a, Poljske i, naravno, Bosne i Hercegovine. Kao i svake godine, aktivnosti su radnog karaktera, s tim da smo imali ove godine, kao i prošle, i edukativne aktivnosti, koje smo proveli u saradnji sa Inicijativom 'Mladi za ljudska prava'. Ove godine, pored nastavka izgradnje Evropskog omladinskog centra, radimo na rekonstrukciji jedne porodične kuće. Radili smo i na izgradnji farme koja je u okviru aktivnosti međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS iz Srebrenice. Standarno smo radili i distribuciju humanitarne pomoći stanovništvu Srebrenice.“

O ciljevima ovog druženja  Kenan Bajraktarević, koordinator kampa Potočari, kaže:

„Glavni cilj je da se mladima koji dolaze ovdje, stvori osjećaj za pomaganje, za volonterizam, da kada odu odavde to ne zaborave, već da požele da se opet vrate. Oni koji pomažu ljudima, između ostalog pomažu i radi sebe, zato što se osjećaju dobro, osjećaju se ispunjeno. Tako i ja i svi učesnici ovdje – došli smo da bismo pomogli nekome, ali i sebi.“

Većina volontera iz evropskih zemalja možda nikada nije bila u prilici da upotrijebi lopatu ili mješalicu. Ovdje to rade udarnički. Laurene Bove, volonter iz Francuske sretna je što je u ovom kampu.

„Za mene je ovo odlično edukativno iskustvo, prije svega što ja na ovaj način upoznajemo ljude, razgovaram sa njima i shvatam da je nekim Srebreničanima jako bitno da ih neko sasluša. Drago mi je da sam ovdje, što mogu pomoći, posebno što mogu pomoći ljudima Srebrenice“, kaže Bove.

Ka boljem sutra

Brandon Spellman iz Velike Britanije ima 30-godišnje iskustvo u građevini i rad u kampu ne pada mu teško. Ponosan je što u ovom kraju može da pomogne ljudima, jer za ovim vidom  u njegovoj zemlji skoro da i nema potrebe.

Kamp EMMAUS-a u Potočarima
​​„Osjećam se jako dobro ovdje. Srce mi je ispunjeno što mogu da pružim djelić radosti ljudima u Potočarima. Ovo iskustvo prenijeću u svoju porodicu, među prijatelje i kolege koji još uvijek imaju malo saznanja šta se ovdje dešavalo i kako se sada živi“, kaže Spellman.

U međunarodnom kampu Potočari najviše mladih je iz okoline Gračanice. Ponosni su što imaju priliku da se solidarišu sa ljudima iz ovog kraja i sretni su kad nekog obraduju.

„Fenomenalan je osjećaj kad pomogneš nekom kome pomoć treba“, naglašava Omer Karić, volonter iz Doboj Istoka.

„Znamo šta se desilo u ovom gradu, a najviše me privuklo što mogu pomoći ljudima ovog grada kroz organizaciju kampa – distribucijom, dijeljenjem namještaja, raznih prehrambenih paketa.... Upoznajemo se sa situacijom u kojoj se nalaze ljudi, gdje žive“, kaže Zada Bešić, volonter iz Gračanice, koja je prvi put u Srebrenici.

Ovdje je uređen sportski teren, kafe  bar i restoran. Rada, igara i zabave ne nedostaje. Ovdje će biti sedam paviljona. Neki paviljoni su već u upotrebi, a tokom školske godine biće ustupljeni đacima iz udaljenih mjesta.

„Tokom cijele godine mi pomažemo stanovništvu Srebrenice tako što dijelimo humanitarnu pomoć, a pomažemo i učenicima iz osnovnih škola tako što im doniramo užinu i školski pribor“, pojašnjava Hurija Mulahusejnović, uposlenik EMMAUS-a.

U naselju Pale, EMMAUS je zakupio 25 dunuma zemlje. Tu će urediti farmu i darovati je mještanima ovog naselja. Šest povratnika dobiće stalni posao na ovom imanju.

Volonteri iz BiH, Poljske, Engleske, Slovačke, Portugala Amerike  i Francuske udarnički rade, ali ne da bi dobili akcijaško priznanje, već da život povratnicima učine ugodnijim i sigurnijim. Na ovaj način grade put ka boljem sutra, ka boljoj Evropi, što je i slogan ovog međunarodnog omladinskog kampa u Potočarima.
29.07.2012.

PRVA PRESUDA ENTITETU RS-a ZA ŽRTVE OPKOLjENOG GRADA

Prva presuda protiv RS za žrtve opkoljenog grada

 

Groblje poginulih u opsadi Sarajeva pored Olimpijske dvorane Zetra.

...................................................

Polovinom jula, sarajevski Opštinski sud donio je prvu nepravosnažnu presudu u korist 13 porodica poginulih civila opkoljenog Sarajeva u procesu protiv Republike Srpske. Kako najavljuju u Pravobranilaštvu Republike Srpske, na ovu, kao i na sve presude u kojima taj bh. entitet bude “oštećen”, podnijeće žalbu.

Senida Karović imala je 26 godina 1993. kada je u redu za vodu, u sarajevskom naselju Drvenija, ranjena. Nakon toga amputirana joj je noga. Senida je među 3.000 civilnih žrtava rata koje su podnijele tužbu protiv Republike Srpske za nadoknadu nematerijalne štete.

U korist njih 13 donesena je prva nepravosnažna presuda protiv tog bh. entiteta, a o tome Senida Karović, koja je danas predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, kaže:

„Niko ničim ne može meni to nadoknaditi. Živim 19 godina bez svoje noge - ali meni nevjerovatno puno znači. To mi je nekakav putokaz da bih dalje nastavila da živim, to mi je nekakva vodilja da sam svjesna da je pravda na određen način zadovoljena.“

Muzafer Teskeredžić tokom granatiranja Sarajeva izgubio je oca i sestru. I on je jedan od porodica poginulih civila koji je tužio Republiku Srpsku, a navodi i razloge zbog čega:

„Nikakvim novcem se ne može platiti to, ali moralna je satisfakcija žrtvi da bude ta presuda pravosnažna, jer sve ono što je napisano na papiru, ono ostaje. Ako nema presude, onda se manipuliše. Jer na samom ročištiu druga strana je imputirala da se radilo o građanskom ratu, da se nije znalo ko je koga ubijao. Trebali su dobro razmišljati da su ubijali i ranjavali nedužne građane ovog grada. Trebali su razmišljati da ubijaju ljude.“

Nadoknada nematerijalne štete je utvrđena kriterijima Vrhovnog suda Federacije BiH i kreće se od tri i po do deset hiljada eura, što zavisi od krvnog srodstva sa žrtvom. No, kao i porodice, i Esad Hrvačić, advokat koji zastupa porodice ubijenih civila, smatra kako je najveći uspjeh prve presude protiv Republike Srpske moralno-pravna satisfakcija za žrtve.

„Svim civilnim žrtvama rata, uključujući naravno područje i RS i područje Federacije, sa presudama Haškog tribunala, s ovom sudskom praksom koju mi polako otvaramo, otvara se put za nekakvu minimalnu materijalnu satisfakciju za žrtvu, za bolove, pisihičke, duševne, materijalne, nematerijalne, koje su preživjeli usljed ranjavanja kao nedužni civili“, kaže Hrvačić.

Opštinski sud u Sarajevu, osim prve presude u korist civilnih žrtava rata, donio je oko 20-ak presuda u korist logoraša koji su bili zarobljeni na području Republike Srpske i za one koji su ubijeni u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Presude nisu pravosnažne s obzirom da je Pravobranilaštvo Republike Srpske na njih uložilo žalbu.

Istovremeno, kako navodi Šaćir Srebrenica, predsjednik Udruženja logoraša BiH, pred različitim sudovima u BiH bivši logoraši su podnijeli oko 17.000 pojedinačnih i zajedničkih tužbi, u kojima se tuže oba entiteta.

„Imamo samo jednu pravosnažnu presudu, i to protiv Federacije, dok nemamo još pravosnažne presude kad je u pitanju RS“, kaže Šaćir Srebrenica.

Tužba Tuzlaka

Spomen obilježje poginulim na tuzlanskoj Kapiji
​​Pored Sarajlija i logoraša, Republiku Srpsku je tužilo i 400 Tuzlaka zbog zločina na tuzlanskoj Kapiji kada je 25. maja 1995. od posljedica granatiranja poginula 71 osoba, a ranjeno preko 130.

Postupak se vodi u Kantonalnom sudu, a kao osnov je uzeta presuda od 25 godina zatvora za generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića u slučaju “Tuzlanska Kapija”.

Zineta Hidanović, koja je 25. maja izgubila devetnaestogodišnjeg sina, kaže za naš program kako još nije svjedočila, ali da se nada pozitivnom ishodu postupka:

„Znamo da to neće biti baš tako lako i da neće biti tako brzo - i da našu djecu niko ne može isplatiti nikada, ali dočekaće valjda naša unučad.“

Na sve dosadašnje presude protiv Republike Srpske reagovalo je Pravobranilaštvo tog bh. entiteta. Slobodan Radulj, glavni pravobranilac, najavljuje za naš program kako će u roku od 15 dana uložiti žalbu i na presudu sarajevskog Opštinskog suda u korist 13 porodica poginulih civila opkoljenog Sarajeva.

„Također ćemo ulagati žalbe na sve presude koje budu bile protiv RS jer smatramo da se ovdje radi o pokušaju da se ratna reparacija naplati u okviru jedne države, to do sada međunarodno pravo i uopšte pravda nisu poznavali“, navodi Radulj.

Radulj ističe kako sudovi donose presude u kojima navode da je Republika Srpska bila država do Dejtona, a poslije toga nije, te da sve što se dešavalo, dešavalo se do potpisivanja Dejtonskog sporazuma:

„U okviru toga se i držimo pravnih propisa i onoga što zakon nalaže.“

„Dejtonskim sporazumom ova RS je prihvatila kontinuitet ratne RS. I druga stvar, krivična djela opsade Sarajeva su činjena od strane Vojske RS, a za to su osuđena po komandnoj odgovornosti dva generala“, kaže advokat Esad Hrvačić.

U posljedinjih godinu i po dana pred prvostepenim sudovima u Federaciji BiH je pokrenuto oko 4.000 tužbi protiv Republike Srpske za naknadu ratne nematerijalne štete, a na osnovu presuda Haškog tribunala protiv vojnog i političkog vrha Republike Srpske.

Iako je poznato kako su tužbe podignute i protiv Federacije BiH, još uvijek se ne zna o kom se broju radi. Međusobne tužbe su, dijelom, posljedica toga što država, iako je bila dužna Dejtonskim sporazumom, nije donijela propise, niti formirala fond kojim bi se obeštetile žrtve rata u Bosni i Hercegovini.
29.07.2012.

POPIS: PODACI ĆE BITI ANALIZIRANI 15 MJESECI U DVIJE SMJENE: GRAĐANI ĆE ODGOVARATI NA 45 PITANjA

POPIS Podaci će biti analizirani 15 mjeseci u dvije smjene:
Građani će odgovarati na 45 pitanja


Bit će
obrađeno oko 22 miliona stranica, a na 27 pitanja građani će morati odgovoriti


Autor
29.07.2012.

POPIS Podaci će biti analizirani 15 mjeseci u dvije smjene: Građani će odgovarati na 45 pitanja

Na nivou BiH, entiteta i Distrikta Brčko uspostavljena su sva rukovodna
tijela za popis stanovništva koji će naredne godine biti održan u našoj zemlji.
Formirane su radne grupe iz različitih oblasti koje čine predstavnici
statističkih institucija u BiH. One intenzivno pripremaju probni popis koji je
planiran za jesen ove godine.

Govoreći o pripremi dokumenta, kako za
probni tako i pravi popis, u Agenciji za statistiku BiH kažu da su, između
ostalog, već završeni popisnica (p-1) i upitnik za domaćinstvo i stan (p-2). 


Maternji jezik

Popisnica je obrazac koji se
popunjava za svaku osobu koja se popisuje. Koncipirana je tako da sadrži sva
obavezna pitanja iz zajedničkih preporuka Ekonomske komisije UN-a za Evropu i
Statističkog ureda Evropske unije.

- Osim obaveznih pitanja, na
popisnici se nalazi i dio neobaveznih pitanja po preporukama, ali su ona bitna
za našu zemlju. Obavezno je 27 pitanja, a naša popisnica sadrži 45 pitanja -
kažu u Agenciji, objašnjavajući da će, najvjerovatnije, sva pitanja iz probnog
popisa biti korištena i u pravom. Naime, temeljnih izmjena neće biti, ali je
upitno hoće li se građani na pravom popisu izjašnjavati o maternjem jeziku.


Centralno mjesto

U Agenciji kažu da im je
Delegacija Evropske komisije u BiH donirala sistem za obradu popisnica.
Najsavremeniji sistem za skeniranje i optičko prepoznavanje sadržaja popisnica
na tri zvanična jezika u BiH i dva pisma trebao bi biti isporučen uskoro. 


- Kada govorimo o samoj obradi popisne građe, bit će ukupno angažirano
oko 360 osoba u centralnom mjestu. Predviđeno je da se obrada radi u dvije
smjene u centralnom mjestu u periodu od 15 mjeseci. Ukupno će biti obrađeno oko
22.000.000 stranica, što je 100 tona papira - kažu u Agenciji.

Popis će
koštati najmanje 42,6 miliona KM, a osim uposlenika statističkih institucija,
bit će angažirano još oko 25.000 osoba.


Kako će biti popisani
Bosanci u inozemstvu


Infrastruktura i logistika popisa
stanovništva koristit će se i za popis državljana BiH koji žive u inozemstvu, a
imaju prebivalište u BiH i odsutni su duže od 12 mjeseci. Popis osoba obavit će
se na posebnom obrascu za inozemstvo. On će obavezno sadržavati i pitanja o
nacionalnosti, vjeroispovijesti, maternjem jeziku, državi u kojoj se nalazi,
razlogu i dužini boravka u drugoj državi... Osobe na privremenom radu i boravku
u inozemstvu dostavit će poštom popunjene obrasce. Finansiranje popisa ovih
osoba osigurat će se neovisno o finansiranju popisa stanovništva.

Pitanja


1.    Set pitanja koja se tiču broja
stanovnika

2.    Set pitanja o migracijama unutar
zemlje

3.    Pitanja o migracijama izvan zemlje (raseljene
osobe)

4.    Etničko-kulturološke karakteristike
5.   
Obrazovne karakteristike

6.    Ekonomske
karakteristike

7.    Pitanja "zdravstvene statistike" (osobe s
posebnim potrebama)



Brojke


100
tona papira potrebno
za popisnice

43,6
miliona maraka minimalno
će koštati popis

25.000
osoba dobit će
privremeni posao na popisu

29.07.2012.

ODRŽANI 446. SKOKOVI SA STAROG MOSTA: LISTI TROFEJ ZA SKOK NA GLAVU, KAZIĆU ZA SKOK NA NOGE (FOTO)

Održani 446. skokovi sa Starog mosta: Listi trofej za skok
na glavu, Kaziću za skok na noge (FOTO)


Ovogodišnjim žirijem predsjedavao je legendarni
bosansko-hercegovački skakač Emir Balić


Autor  
29.07.2012.

Održani 446. skokovi sa Starog mosta: Listi trofej za skok na glavu, Kaziću za skok na noge (FOTO)

Skokovima 49 u takmičarskom i deset skakača u revijalnom dijelu, održani su
446. tradicionalni skokovi sa Starog mosta u Mostaru. Lorens Listo, ovogodıšnjom
je pobjedom ostvario svoju šestu pobjedu u kategoriji skokova na glavu. Drugi je
bio Ilijaz Spasovski, dok je treće mjesto osvojio Aleksandar Simanović.


U kategoriji skokova na noge, prvo mjesto je osvojio Igor Kazić, drugi je bio
Admir Delić. Treće mjesto osvojio je Ermin Sarić.


Kako je javio novinar agencije Anadolija, manifestaciji je prisustvovalo više
hiljada gledalaca iz Mostara, ali i čitavog regiona.


Prema riječima predsjednika kluba skakača u vodu "Mostari" i jednog od
organizatora ovogodišnjih skokova Saše Oručevića, na ovogodisnjem takmičenju
učestvovalo je 49 skakača iz gotovo svih zemalja regiona.



Skakači su bili podijeljeni u dvije discipline tako da su 19 njih izveli skok
"na noge" dok su preostalih 30 skakali  "na glavu". Pored 49 takmičara, publika
je vidjela i deset revijalnih skokova.


Ovogodišnjim žirijem predsjedavao je legendarni bosansko-hercegovački skakač
Emir Balić, dok ostatak žirija sačinjavaju Mirsad Deda Pašić, Enver Novaković,
Haris Šiširak i Ermin Zukanović.



29.07.2012.

VLADIMIR USORAC: "NAROD ĆE IZAĆI NA ULICE I BLOKIRATI GRANICE, GRANICA STRPLjENjA JE PRI KRAJU"

Usorac: "Narod će izaći na ulice i blokirati granice, granica strpljenja je pri kraju"

imageVladimir Usorac

...............................

BANJA LUKA - Zbog teškog stanja u poljoprivredi u cijeloj Bosni i Hercegovini, uzrokovanih nepovoljnim vremenskim prilikama i nedovoljnim podsticajima te zbog slabih mjera zaštite domaće proizvodnje, predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara Republike Srpske Vladimir Usorac upozorava da bi se u našoj zemlji mogao dogoditi narodni bunt.

Loše ekonomsko stanje je isto za sve narode u BiH, a granica strpljenja je pri kraju. Stoga, Usorac u razgovoru za Fenu najavljuje i moguće blokade granice uz zahtjev da se u BiH moraju obezbijediti uvjeti za bolji život njenih građana.

- Ovdje će, najvjerovatnije, desiti narod. Ne na nacionalnoj, već na ekonomskoj osnovi. To što se gura nacionalno narodu, mislim da više "ne pije vode" i da ćemo mi zajedno izaći i morati zatražiti koru hljeba u BiH, a ne u Briselu, smatra Usorac.

Ratari od vlasti očekuju da ima sluha za očuvanje domaće poljoprivrede, a u posljednje dvije-tri godine upozoravali su i na dodatne probleme do kojih će doći nakon ulaska i Hrvatske u Evropsku uniju.

Tržište BiH je, kaže, otvoreno za sve proizvode zemalja evropske zajednice, dok domaći proizvodi nemaju ni „oškrinutu vrata“ za prelazak bh.granice.

- Nije kriva samo EU, već i naši nadležni organi koji su trebali stvoriti uvjete da i domaći proizvođači mogu izvoziti u EU. Nažalost, toga još uvijek nema, upozorava predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara Republike Srpske navodeći da, nažalost, niko nikome ne odgovara zašto još nema mogućnosti da domaći proizvođači dobiju izvozne certifikate.

Kao primjer, ukazuje i da već godinu dana u BiH nije izmijenjena odluka o veterinarskoj taksi, da poljoprivredni prerađivači pri izvozu plaćaju 520 KM za veterinarski pregled, a pri uvozu 47 KM po kamionu, zbog čega BiH godišnje gubi 25 miliona KM.

Na taj način uvozni proizvodi prave se daleko jeftinijim i konkurentnijim na bh. tržištu, dok je kod izvoza obrnuta situacija.

- Mi se ponašamo da smo Suadijska Arabija i Kuvajt, a ne kao država koja je izašla iz rata i kojoj je svaka marka dragocjena u budžetu. Umjesto toga, rasipamo budžet i gledamo što prije da ova država bankrotira kako bi se izgubila odgovornost tih ljudi koji nisu uradili svoj posao ili su uradili posao samo za sebe, kategoričan je Usorac u razgovoru za Fenu.

Udruženja na čijem je čelu nedavno je i u pismu resornim ministarstvima BiH, Federacije BiH i Republike Srpske te Predsjedništvu BiH zaprijetio blokadom graničnih prelaza i zabranom uvoza u Bosnu i Hercegovinu, ukoliko se ne riješi pitanje opstanka primarne poljoprivredne i prehrambeno- prerađivačke industrije.

- BiH ide u propast i puno je primjera u kojima se favorizuje uvozni proizvod, a pokušava uništiti domaći, ponovio je u tom pismu Usorac i optužio tehnički tim Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da nije uradio ništa na realizaciji dokumenata iz Mape puta s ciljem stvaranja uvjeta za izvoz proizvoda biljnog i životinjskog porijekla, što primarnu i prerađivačku industriju u BiH dovodi u bezizlaznu situaciju.

Stanje u poljoprivredi je u ovoj godini veoma teško i štete su zbog nepovoljnih vremenskih prilika pretpili svi proizvodi, a Usorac navodi i da nedavna kratkotrajna kiša nije puno pomogla ratarima, posebno što je jak vjetar u nekim dijelovima Semberije čak napravio još veću štetu.

- Koliko je bilo koristi toliko je bilo štete. Ostali smo na nuli, ističe on i dodaje da cijena kukuruza i ostalih žitarica raste, što govori da je stanje loše, a sve će se odraziti i na nestabilno snabdijevanje hranom, žitaricama i mesom, dok štete ratara dostižu i visinu godišnjeg budžeta.

Trenutno stanje kada je u pitanju kukuruz u RS je veoma loše, jer je 70 posto roda već propalo, pa će se može reći da ratari neće moći pokriti ni osnove troškove obrade tla, a kamoli ulaganja u đubrivo i sjeme.

- Od 10 proteklih godina, ovo je sedma koja je nepovoljna, a četvrta u nizu, tako da su poljoprivrednici iscrpljeni dugotrajnim nepovoljnim godinama, upozorava Usorac u razgovoru za Fenu precizirajući da su od protekle četiri godine tri bile sušne, a jedna u kojoj su ratari muku mučili s poplavama.

(Vijesti.ba/Fena)

 

29.07.2012.

BAKIR IZETBEGOVIĆ: KOMŠIĆ DOBIO VIŠE GLASOVA OD SDP-a

Komšić dobio više glasova od SDP-a

imageBakir Izetbegović

................................

SARAJEVO - Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je danas da Srebrenica treba biti distrikt sa posebnim režimom, kao i da bi i za Sarajevo bilo bolje da je distrikt nego da je ovako podijeljeno.

Izetbegović, koji je i visoki funkcioner SDA, naglasio je da ova stranka predlaže da Sarajevo preraste u distrikt, što bi podrazumijevalo da se grad proširi na 10 prijeratnih opština, a možda obuhvati i Kiseljak da Hrvati budu uključeni.

On je za Televiziju OBN naglasio da još nije dobio original pisma koje mu je uputio nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić na engleskom jeziku, ali ga je pročitao na internetu."Kada dobijem pismo prevešću ga i odgovoriti", kaže Izetbegović.

Govoreći o pozivu Karadžića, koji u pismu od njega traži da na suđenju svjedoči o kršenju embargo na uvoz oružja u BiH, Izetbegović je rekao da on ne može biti svjedok, jer nije bio član ratnog predsjedništva tadašnje BiH.

Govoreći o odlasku Željka Komšića iz SDP-a i o njegovom ostanku u Predsjedništvu BiH, on je rekao da je Komšić na izborima dobio više glasova od SDP-a.

Izetbegović kaže da se Komšić ne bi osjećao komforno u SDA, te da pretpostavlja da nekadašnji potredsjednik SDP-a "neće prilaziti nekim strankama, već će stvarati novo gravitaciono polje oko sebe".

On je naglasio da će se BiH morati vratiti na odluku suda u Strazburu u slučaju "Sejdić-Finci" i dati pravo svakom građaninu da bude biran u Predsjedništvo BiH.

"Moraćemo se vratiti na prvobitni prijedlog iz Banjaluke - jedan (član Predsjedništva BiH) iz Republike Srpske i dvojica iz Federacije BiH (FBiH), bez toga da se govori koje su nacionalnosti", rekao je Izetbegović.

Govoreći o trenutnoj situaciji i rekonstrukciji vlasti u FBiH, Izetbegović je istakao da se stranci ne miješaju, jer su se i oni zamorili i ne znaju šta više da urade.

Izetbegović je istakao da se mora razvijati regionalna saradnja, posebno sa Srbijom i Hrvatskom. On je napomenuo da će u oktobru pozvati predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u Sarajevo na trilateralne razgovore BiH-Srbija-Turska.

"Naš problem su poruke (predsjednika RS) Milorada Dodika da postoje dvije srpske države - Srbija i Republika Srpska. Takve poruke su teške", smatra Izetbegović i dodaje da, bez obzira što su Dodikovi postupci bolji od riječi, loše riječi mogu proizvesti lošu atmosferu.

(Vijesti.ba/Srna)

 

29.07.2012.

LEKCIJA INCKA I SAD ZA MILORADA DODIKA: BOSNA I HERCEGOVINA JE JEDINSTVENA DRŽAVA

Lekcija Incka i SAD za Dodika: BiH je jedinstvena država

 

Valentin Incko

...............................................

Ambasada SAD-a

Ambasada SAD-a

..........................................

Marija  Arnautović

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko i SAD poručili su u petak predsjedniku RS Miloradu Dodiku da je BiH suverena i nedjeljiva država i da Daytonski sporazum, čiji je jedan dio i Ustav zemlje ne ostavlja prostor za suverenitet entiteta niti za nazivanje države “državnom zajednicom”.

Ustav BiH apsolutno jasno navodi da Republika Srpska nije država, nego entitet koji je dio suverene države BiH, navodi se u saopštenju visokog predstavnika za BiH Valentina Incka.

On je reagujući na intervju sa Dodikom objavljen u četvrtak u listu „Euroblic“, naveo da Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav suverenitet entiteta, a entitetske nadležnosti ni na koji način nisu izraz državnost.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je Republika Srpska država i da je BiH okov za taj bh. entitet.

Na Dodikovu izjavu reagovala je i ambasada SAD u Sarajevu.
Milorad Dodik
​​
Nedavne javne izjave predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, u kojima naziva Republiku Srpsku državom, a BiH “državnom zajednicom” su netačne, kontraproduktivne i u suprotnosti s Ustavom BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom.

Ustav BiH je jasan: Bosna i Hercegovina je jedinstvena država sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda, piše u saopštenju iz američke ambasade.

Dodaje se da entiteti i njihove ovlasti postoje kao dio unutarnje organizacije i strukture BiH.

Javne izjave koje dovode u pitanje teritorijalni integritet i budućnost BiH nisu samo neprihvatljive, nego i u suprotnosti sa iskazanim opredjeljenjem gospodina Dodika za evropske integracije BiH.

Ovakva vrsta retorike ne doprinosi promoviranju stabilnosti, piše između ostalog u saopštenju.
29.07.2012.

RADOŠ BAJIĆ BI DA MIRI ČETNIKE I PATIZANE

Radoš Bajić bi da miri četnike i partizane

 

Snimanje serije "Ravna Gora", FOTO: Kurir

.................................................................

U Srbiji, na Kusturičinoj Mokroj Gori počelo je snimanje serije Ravna Gora koju finansira javni servis, a koji se najavljuje kao veliko pomirenje četnika i partizana po ideji  direktora RTS-a Aleksnadra Tijanića koji je realizaciju, i scenario i režiju, poverio glumcu Radošu Bajiću. Sagovornici RSE kažu da ideja velikog pomirenja ima u Srbiji kontinuitet - od pomirenja antifašista i fašista, do pomirenja sledbenika Slobodana Miloševića i Zorana Đinđića. Efekat – totalna konfuzija srpskog društva.

“Ova serija nije hir i želja jednog pojedinca, već stvar od nacionalnog interesa i značaja”, kaže autor. ”Pre nego što sam se upustio u sve ovo, razgovarao sam sa svim relevantnim pojedincima na društvenoj i političkoj sceni Srbije i od svih sam dobio podršku. Iza ove ideje su stali i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve”, kaže Bajić ambiciozno najavljujući da posle ove serije sledi veliko pomirenje i da Srbija neće biti više ista. Za naručioce ovog projekta, on je nešto skromnije izjavio:

“Mi ovde nismo da bismo presuđivali. Nismo da bismo se bavili dnevno političkim temama niti na bilo koji način učestvovali u ideološkom ratu koji, na žalost, kod Srba još traje”.

Istoričarka Ljubinka Trgovčević kaže da je legitimno da se javni servis bavi velikim društvenim temama ali na primeru BBC-ija se može videti kako se ona priprema.

„Kada čovek misli da se bavi tako ozbiljnom temom, za očekivati je da ima uz sebe vrlo veliki tim stručnjaka. Nije neuobičajeno na velikim televizijama da se prave istorijske serije, uzor je BBC. Ali treba pogledati koliko stručnjaka stoji iza toga. U ovom slučaju, ako je reč o autorskom projektu jednog čoveka koji nije stručnjak, bojim se da će to biti melodramski pogled koji će, kako je najavljeno, biti praktično posvećen jednoj strani (naslov prvog serijala je Mokra Gora). Dakle, već to izaziva sumnje. Ja bih bila mnogo ponosnija na javni servis da nam daje što objektivnije istorijske činjenice“, ističe Trgovčević.

Dramaturg Borka Pavićević o velikom pomirenju koju najavljuje javni servis kaže:

„Znate šta, može Bajić da najavljuje što god hoće. Nije on taj koji treba da miri, to je stvar istorijske nauke. Nije stvar čak ni suda.“

Borka Pavićević vidi vezu između onoga što se danas događa u Srbiji i ideji o velikom pomirenju. To se kontinuirano događa.
Radoš Bajić
​​
„Ta ideja o pomirenju četnika i partizana treba da legitimiše ovo što se događa promenom celokupnog antifašističkog nasleđa. Evo vam pomirenje! Šta je ono što sada živimo, jel to rezultat pomirenja? Mi imamo našeg Slobu, vi imate vašeg Đinđića. Mi imamo našeg Dražu, vi imate vašeg Tita. Dakle, ako hoćemo ovakvu vlast, mi je moramo legitimizirati. Ona se legitmizira idejom o pomirenju“, ističe Pavićević.

I Ljubinka Trgovčević pravi paralelu između pokušaja istorijskog pomirenja četnika i partizana i pomirenja koje je danas na političkoj sceni Srbije. Zanimljivo je da se, kao i naša prethodna sagovornica, i Trgovčević osvrće na ovonedeljnu noćnu sednicu parlamenta.

„Ne može da bude pomirenje u smislu zaborava svega što se zbivalo. To vidimo i prilikom izbora ove Vlade. Šta je rezultat pomirenja? Očigledno je da između različitih političkih opcija teško da može biti pomirenja. Ono što nama treba, to je koliko-toliko objektivna istorijska istina, jer posle 70 godina mislim da postoje ljudi i ovde i u svetu koji se time bave i koji mogu dati objektivan pogled“, kaže istoričarka koja navodi značajna imena iz istorijske nauke koji su utvrdili da je četnički pokret sarađivao sa okupatorima, jer im je značajnija bila bitka sa ideološkim protivnicima nego protiv agresora. U Francuskoj nije došlo do pomirenja pripadnika kolaboracionističkog Višijevog režima i pokreta otpora.

"Veliko pomirenje" tema inspiracija i drugima

Dražu Mihailovića igra glumac Nebojša Glogovac, a Josipa Broza Tita Dragan Bjelogrlić. Serija će biti gotova krajem naredne godine a produkcija je poverena porodičnoj firmi Bajić.

Šta Radoša Bajića i njegovu porodičnu manufankturu preporučuje za jedan ovakav projekat? Nagađamo da je preporuka veoma gledana serija emitovana takođe na javnom servisu „Selo gori a baba se češlja“. Realizaciju ovog projekta, takođe po kriterijumima javnog servisa od nacionalnog značaja, koji je na velika vrata vratio u fokus pažnje srpsko selo i srpskog seljaka, pratio je bivši najviši vrh Srbije. Na set je odlazio glavom i bradom tadašnji predsednik.

(VIDEO: Insert iz serije "Selo gori, a baba se češlja")


Inače, veliko pomirenje, tema koju Bajić u vidu TV serije najavljuje kao trenutak koji će promeniti Srbiju, nije samo inspiracija javnog servisa. Nje se dohvatila i pre nekoliko godina ekipa beogradskih umetnika na pozorišnoj sceni Slavija. Ova patriotska farsa pod naslovom "Kako su se zavoleli četnici i partizani" uveseljavala je uspešno beogradsku publiku.

(VIDEO: Deo iz predstave "Kako su se zavoleli četnici i partizani")
29.07.2012.

BiH BI IZGRADNjOM LUKE NEUM PRESTALA BITI OVISNA OD LUKE PLOČE

BiH bi izgradnjom luke Neum prestala biti ovisna od luke Ploče

imageIzgradnja luke Neum / anadolija

......................................................

Pomorsko društvo BiH intenzivno zagovara izgradnju luke Neum, što smatra strateškim interesom države. Sav prekomorski i prekookenaksi uvoz i izvoz BiH bi mogla ostvarivati preko luke Neum, što će nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju biti neophodno jer će BiH imati ograničenjo korištenje luke Ploče, smatraju stručnjaci.

Predsjednik Pomorskog društva BiH Bakir Tanović, u razgovoru za  agenciju Anadolija, kazao je da svi nivoi vlasti ideju o gradnju luke  Neum moraju shvatiti krajnje ozbiljno.

„Mi smo napravili  predfizibiliti studiju za izgradnju luke u Neumu. Prema našem  prijedlogu, izgradnja luke trajala bi najviše godinu i po dana. Dalje,  na željezničku prugu koja je u sklopu jadransko-jonske magistrale, od  Čapljine do Hutova blata, na dužini 10 km, trebalo bi povezati Neum sa  Hutovim“, rekao je Tanović. Podsjetio je da je posljednja rasprava o  luci Neum održana prije tri mjeseca: Plan Pomorskog društva je prihvaćen  i uvršten u prostorni plan Federacije BiH kao posebno područje luke u  malostonskom zalivu dužine 10,5 km.

Tanović je uvjeren kako luka  Neum ima sve predispozicije da postane najrazvijenija luka na Jadranu -  po dubini mora, koja iznosi u prosjeku 23 metra što je jedna od najvećih  dubina na Jadranu i po prilazu, s obzirom da bi se nalazila u zalivu i  ne bi bilo prijetnji od velikih talasa.

Ističući  kako u projekat treba krenuti što prije, Tanović je naglasio da je  najprije potrebno odrediti granicu sa Hrvatskom, teritorijalne vode,  izlazak na otvoreno more i izgraditi koridor kroz Neum. Pomorsko društvo  je predložilo da se jedan krak autoputa odvoji od Počitelja direktno  prema Neumu.

„Ako koridor 5 C ne završi u Neumu i ako u tom gradu  ne bude izgrađena luka, naša panevropska trasa neće se materijalni  isplatiti niti će ostvariti svoj osnovni cilj, povezivanje Jadranskog  mora sa Baltikom“, kazao je Tanović i dodao da su se desile velike  promjene u transportnom saobraćaju. „Prema raznim studijama, poput one  koju je pravila britanska firma 'Scott Wilson', koja je izradila  razvojni plan Koridora 5C, predviđa se da će u budućnosti većina  transporta ići vodenim putem. Ono što je još ustanovljeno prema toj  studiji je da su luke u cijelom Jadranu veoma malo iskorištene. Trenutno  vlada veliki interes da se sve luke od Soluna do Trsta poboljšaju i  omogući veći transport kroz njih“, kazao je Tanović.

Luka Neum  bila bi povezana sa transportom na Dunavu, što bi otvorilo velike  transportne i finansijske mogućnosti. „Ukoliko Bosna i Hercegovina bude  imala svoju luku moći će da izvozi robu u sve dijelove svijeta“, istakao  je Tanović.

Podsjetio je kako je 1997. godine, tadašnji ministar  prometa i komunikacija Nedžad Branković poslao pismo ministru prometa i  komunikacija Turske  Bin Aliju Yildirimu sa prijedlogom da se turski  kapital uključi u projekat luke Neum.

„Ja sam išao u Ankaru u  pratnji Huseyina Kansua, koji je bio poslanik u parlamentu tads. Bili  smo na sastanku sa ministrom Yildirimom, koji mi je rekao da zbog  tadašnje političke situacije u Turskoj, koja nije bila riješena u smislu  kako je to danas slučaj, nema mogućnosti da izgradnja luke Neum uđe u  plan investiranja Turske“, rekao je Tanović. Ministar Yildirim ga je  uputio na zamjenika direktora agencije TIKA, Musu Kulaklikayu, sa kojim  se i sastao nekoliko puta, ali bez konkretnih rezultata.

„Želim  reći da sada postoji otvoren put da Federacija, ili iz vlastitih  sredstava angažuje i pronađe način da izgradi ovu luku i prugu, ili  koncesijama. U svakom slučaju, treba se odlučiti na to, jer postoji  mnogo mogućnosti“, naglasio je Tanović.

Pominjući luku koja se  gradi u Šibeniku, čija će izgradnja koštati 250 miliona eura, Tanović je  kazao kako prema procjeni Pomorskog društva, izgradnja luke i pruge u  Neumu ne bi iznosila više od 200 miliona eura.

„Pomenuću izvjesne  Talgo vozove koji su otkupljeni od Španije i to za sumu od 65 miliona  eura. To su vozovi koji su prilagođeni za budući razvoj željezničkog  saobraćaja. Dva Končarova voza koštala su 20 miliona eura. Dakle, samo  vozovi su koštali 85 miliona eura. Investicija od 200 miliona eura, o  kojoj mi govorimo, omogućila bi da se upotrebljavaju i ti vozovi u koja  su uložena sredstva“, zaključio je Tanović u razgovoru za agenciju  Anadolija.

Da li će i kada početi provedba plana o izgradnji luke u  Neumu još je nejasno. U međuvremenu se oglasio načelnik općine Neum  Živko Matuško koji je poručio da stanovnici i lokalna vlast Neuma neće  dopustiti gradnju luke, tvrdeći da bi ona uništila turističku  orjentacija Neuma i ugrozila biljni i životinjski svijet u malostonskom  zaljevu.

(Anadolija)

 

29.07.2012.

PRIJE 20 GODINA U OMARSKOJ SU UBIJENI BRAT I SESTRA EDVIN I EDNA DAUTOVIĆ: MAJKA MEJRA NA PUTU ISTINE O TRAGEDIJI SVOJE DJECE

Prije 20 godina u Omarskoj su ubijeni brat i sestra Edvin i
Edna Dautović: Majka Mejra na putu istine o tragediji svoje djece


Utjehu i
snagu Mejra pronašla u vjeri u Allaha jedinoga i druženju s dobrim ljudima


Autor  
28.07.2012.
Majka uči Ja'sin za sina i kćerku: Sve je Božija volja, dragi Allah je tako naredio (Foto: M. Dedić)

Majka uči Ja'sin za sina i kćerku: Sve je Božija
volja, dragi Allah je tako naredio (Foto: M. Dedić)
..................................................................................

Koraci dvoje staraca na bihaćkom mezarju Humci. Buketi cvijeća. Fatiha...


- Došla majka da okupa svoju djecu, svoje dvije duše. Rodila ih majka,
pobjegli mi, utekli mi, Edo, Eduka moj, i moja cura - govori Mejra Dautović,
zvana Majka, dok kanticom vode i krpom pere mermerne ploče ispod kojih su kosti
njenih sina Edvina i kćerke Edne.

Posmrtni
ostaci


Edvin je imao 27, a Edna 23 kada su ih 1992. u logoru
Omarska ubile četničke falange. Brat i sestra bili su članovi Patriotske lige
Prijedora i to im je bila smrtna presuda. Edvin je ubijen 16. jula 1992. u
zloglasnoj logoraškoj Bijeloj kući, a studentica Edna iz Omarske je odvezena
autobusom s još 42 logoraša u nepoznatom pravcu 20. jula. Prozvao ju je upravnik
logora Željko Meakić, nakon čega je i ona odvedena u smrt.

Posmrtni
ostaci Edvina Dautovića pronađeni su u Kamičanima 2000., dok su iste godine
kosti Edne Dautović ekshumirane iz masovne grobnice Lisac kod Malog Dubovika,
općina Bosanska Krupa.

Majka Mejra i otac Uzeir Dautović cijeli rat
proveli su u Prijedoru, odakle su protjerani 1995. Nakon rata doselili su se u
Bihać u kojem su 7. oktobra 2000. ukopali kosti svoje djece. Na mezarju Humci,
nekoliko desetina metara dalje od mermernih postamenata Edne i Edvina,
pripremljeni su mezari i za Mejru i Uzeira. Sami su ih sebi pripremili,
jer...

- Nas nema ko ukopati - kaže Majka Mejra.

Dok na mezarju
Humci umiva portrete svoje djece uklesane u kamen i ljubi ih, dida Uzeir
Dautović donosi vodu i šutnjom pokriva osjećanja.



Edvin i Edna Dautović: Slika s naslovnice Facebook profila Majke Mejre


Potom se kroz topli zrak ramazanskog prijepodneva začu sura
Ja'sin.

- Evelem jerel insânu Ennâ halaknâhu min nutfetin fe izâ huve
hasîmun mubînun... - uči Majka Mejra svojoj mrtvoj djeci.


Nerođena unučad

Ova starica oplemenila je svoj
život 20-godišnjom pričom o istini u Bosni, o zločinima, o tugama majki, o
iščupanim porodičnim korijenima. Ona piše knjige.

Ima i svoj profil na
Facebooku i tamo skoro 700 prijatelja s kojima svakodnevno komunicira. Sliku
naslovnice njenog Facebook profila krase portreti Edvina i Edne. Baš kao i svaki
kutak njihovog bihaćkog stana.

Dvoje starih ljudi prodalo je imovinu u
Pavićevom Prijedoru i zauvijek prekrižilo ovaj grad smrti iz svojih života. Dida
Uzeir to pokazuje sporim pokretom desne šake (zbog više moždanih udara), kojom
vodoravno ispred sebe "siječe" zrak.

- Edo i Edna imali su toliko
zajedničkog da ni sestre blizankinje nisu bile toliko vezane. Zajedno su
odrastali, zajedno otišli u Patriotsku ligu, zarobljeni u nekoliko dana i
ubijeni. To je Božija volja, dragi Allah je to naredio. Nađeni su nakon osam
godina traženja, u dva mjeseca, na razdaljini od 100 kilometara, Edvin u
Kamičanima, Edna u jami Lisac. To samo Allah dragi može dati - kaže Majka Mejra
koja je u vjeri u Allaha jedinoga i druženju s dobrim ljudima iz cijelog svijeta
pronašla utjehu za nenadoknadivi gubitak.

Bog dragi dao joj je snagu da
nastavi dalje te lakše podnese sve neproživljene godine Edvinove i Ednine
mladosti, kao i tugu zbog nerođene unučadi, izgubljenu sreće. A sa Ednom i
Edvinom gase se Dautovići, znaju to...

Kad pomislim kako su ih ubili, mogla
bih planine i okeane pokrenuti!


- Meni učenje i klanjanje
toliko pomažu da se osjećam kao ptica. Dobivam nadljudsku snagu. Ova moja djeca
mi daju snagu, vjeruješ li to?! Kad samo pomislim kako su mi ubili Edvina, šta
su radili od Edne, mogla bih planine i okeane pokrenuti! Sine moj, borim se,
neću da pokleknem, borit ću se dok sam živa. Moj dida Uzeir mi pomaže u tome. Ne
želim od svoje djece praviti heroje, samo pričam istinu o njihovoj sudbini -
kaže Majka Mejra, svjesna da su još hiljade majki u Bosni doživjele tragedije
kao i ona.

Srela se i s
Nelsonom Mandelom


Majka Mejra Dautović u svojim knjigama
i dramama piše o svojoj djeci, o Bosni. Snima filmove o njima, putuje na
konferencije, okrugle stolove i savjetovanja o ratnim zločinima, svjedoči u
Hagu, radi u Ženskom sudu za ratne zločine, pravi projekte za izbjegle i
raseljene, nabavlja im ovce, koze, hranu. Njena posvećenost priči o krvavoj
istini Bosne dirljiva je i nevjerovatna.

- Skoro sam sa "Ženama u crnom"
obišla Makedoniju, Skoplje i Ohrid. Edna je 1987. bila na ekskurziji na
Ohridskom jezeru i po povratku mi je pričala kako treba doživjeti Ohridsko
jezero noću. Ostalo mi je to u sjećanju, a Staša Zajović mi je učinila to da se
još jednom sjetim moje curice i njenih sretnih dana - kazuje majka Mejra.


Teško bi bilo pobrojati sve gradove u regiji, Evropi i svijetu koji su
ugostili Majku Mejru na njenom putu istine. To su Sarajevo, Srebrenica, Beograd,
Zagreb, Frankfurt, Kejptaun, Johanesburg... Susrela se i sa ženama Ruande,
Somalije, Burme, Filipina , Kube...

Srela se čak i s Nelsonom Mandelom
2001. godine i pred njim na konferenciji govorila deset minuta o Bosni dok su
svi plakali.

- Ja nisam zaplakala, Allaha sam molila da mi da tu snagu,
da sve ispričam do kraja, da se ne zbunim - kaže Mejra Dautović.

Kako je prepoznala kosti 


Majka Mejra Dautović prisjeća se kada joj je dr. Nermin
Sarajlić iz 130 vreća s kostima sastavio jedan kostur s glavom i kako mu je
odmah kazala: "Doktore, to je moje dijete".

I među 224 kostura u hali
Šejkovača u Sanskom Mostu iz jedne vreće uzela je glavu svoje Edne s prostrelnom
ranom i pomilovala svoju curicu, svoj očinji vid...

A kada joj je Tarik
Malik iz Haga 13. septembra 2000. godine telefonom javio da je  Ednin DNK pod
brojem 0042, nažalost, pozitivan, kao i Edvinov pod brojem 014KV004B, Mejra
Dautović mu je odgovorila:

- Dragi gospodine Tarik, ja sam danas sretna
majka, pronašla sam kosti svoje djece.

28.07.2012.

AMBASADA SAD-A: CILj MILORADA DODIKA JE POTKOPAVANjE NAPRETKA BiH NA PUTU KA EVROPSKIM INTEGRACIJAMA - VALENTIN INCKO: REPUBLIKA SRPSKA NE MOŽE BITI DRŽAVA NITI U BUDUĆNOSTI

Ambasada SAD-A: Dodikov cilj je potkopavanje napretka BiH na putu ka evropskim integracijama

Zastava BiH

..........................

Nedavne javne izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u kojima naziva Republiku Srpsku državom, a BiH "državnom zajednicom" su netačne, kontraproduktivne i u suprotnosti su s Ustavom BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom, saopćeno je danas iz Ambasade SAD-a u BiH.

- Ustav BiH je jasan: Bosna i Hercegovina je jedinstvena država sa  dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Entiteti i njihove ovlasti  postoje kao dio unutarnje organizacije i strukture BiH, napominju iz  Ambasade.

Javne izjave koje dovode u pitanje teritorijalni integritet i  budućnost BiH, kako se navodi, nisu samo neprihvatljive, nego su i u  suprotnosti sa iskazanim opredjeljenjem Dodika za evropske integracije  BiH.

- Takva  vrsta retorike ne doprinosi promoviranju stabilnosti.  Ustvari, ona odbija investicije krajnje potrebne za otvaranje novih  radnih mjesta i popravljanje ekonomske situacije širom BiH, kaže se u  saopćenju Amabasade SAD-a.

Nadalje, kako se dodaje, ova vrsta retorike potkopava i napredak BiH  na putu ka evropskim integracijama, "što je cilj za kojeg Dodik kaže da  ga podržava".

- Predanost Sjedinjenih Američkih Država Bosni i Hercegovini i njenoj  budućnosti je nepromijenjena. Sjedinjene Američke Države osigurale su  1,6 milijardi dolara pomoći građanima Bosne i Hercegovine i mi smo i  dalje opredjeljeni da pomažemo ovoj zemlji na njenom putu integracije u  Evropu. Naša vizija je dobro poznata: mirna, suverena i prosperitetna  Bosna i Hercegovina koja je članica EU i NATO-a, kaže se u saopćenju  Amabasade SAD-a u BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

Valentin Inzko: Republika Srpska ne može biti država niti u budućnosti

imageValentin Inzko

.................................................

Visoki predstavnik  Valentin Inzko reagirao je danas u povodu intervjua predsjednika RS-a Milorada Dodika, koji je objavljen 26. jula u EuroBlicu, podsjećajući da je Republika Srpska entitet u suverenoj državi Bosni i Hercegovini.

- U svojstvu konačnog autoriteta u pogledu tumačenja Dejtonskog  sporazuma, sukladno Aneksu 10., želim nedvosmisleno pojasniti nekoliko  stvari. Postoji samo jedna država na teritoriji Bosne i Hercegovine, a  to je upravo Bosna i Hercegovina, naglašava Inzko u izjavi datoj tim  povodom.

Visoki predstavnik podsjeća da je Ustav Bosne i Hercegovine apsolutno  jasan u tom pogledu, štoviše, ova činjenica je navedena u preambuli i u  prvom stavu prvog člana Ustava, a suverena država Bosna i Hercegovina  primljena je jednoglasno u članstvo Ujedinjenih naroda 1992. godine.

- Ustav, također, apsolutno jasno navodi da Republika Srpska nije  država, nego entitet koji je dio suverene države Bosne i Hercegovine.  Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav "suverenitet" entiteta, a  entitetske nadležnosti ni na koji način nisu izraz državnosti,  pojašnjava Inzko, istaknuvši da Dejtonski mirovni sporazum ne sadrži  nijednu odredbu po kojoj bi RS mogla da bude država u budućnosti.

Inzko, nadalje, precizira da Bosna i Hercegovina nije državna  zajednica niti je unija država. Bosna i Hercegovina je jedinstvena,  suverena država čija je sadašnja unutrašnja struktura utvrđena  Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Po riječima visokog predstavnika, državne zajednice su postojale u  svijetu, ali one su strukturirane veoma različito od Bosne i  Hercegovine.

- Za razliku od Bosne i Hercegovine, ustavni karakter, naprimjer,  sada nepostojeće Državne zajednice Srbije i Crne Gore, veoma jasno je  definirao jedinice u toj zajednici kao "države", navodi Inzko.

Uz napomenu da nigdje u međunarodnom ili domaćem pravu entiteti u  Bosni i Hercegovini nisu definirani kao "države", Inzko konstatira da su  suprotne tvrdnje koje iznose visoki javni dužnosnici pravno neosnovane,  činjenično netačne i destabilizirajuće.

- Takve problematične izjave stavljaju pod znak pitanja  opredijeljenost visokih zvaničnika Republike Srpske da poštuju ustavni  poredak Bosne i Hercegovine, uključujući suverenitet i teritorijalni  integritet Bosne i Hercegovine, a time i Mirovni sporazum, upozorava  visoki predstavnik.

Navodi da je besmisleno i bespredmetno da politički lideri dalje  osporavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine  koji je tako jasno definiran Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Umjesto toga, lideri ove zemlje treba da se okrenu budućnosti, tako  što će napraviti promjene koje građani ove zemlje žele da vide - nova  radna mjesta, brz ekonomski razvoj, konkretne rezultate u borbi protiv  korupcije, jačanje vladavine prava, modernizaciju zemlje i već dugo  očekivane pomake u pravcu ostvarenja uvjeta za članstvo u EU i NATO-u,  smatra Inzko.

- Političari treba da se koncentriraju na ova važna pitanja i da rade  u korist građana, umjesto da podižu tenzije osporavanjem ustavnog  poretka u zemlji, naglašava Inzko, navodeći da je on konačni autoritet  za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u skladu s Aneksom 10.,  saopćeno je iz OHR-a.

(Vijesti.ba/Fena)

 

28.07.2012.

STRABKA ZA BiH: BOSANCI I HERCEGOVCI VEĆ DUGO TRPE DODIKOVE PRITISKE NA SUVERENITET I TERITORIJALNI INTEGRITET BiH

Bosanci i Hercegovci već godinama trpe Dodikove pritiske na suverenitet i teritorijalni integritet BiH

imageStranka za BiH / vijesti.ba

Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) oštro osuđuje izjave Milorada Dodika date medijima u Srbiji u kojima naziva Republiku Srpsku državom, a Bosnu i Hercegovinu "državnom zajednicom".

Te izjave su netačne, kontraproduktivne i u suprotnosti su sa Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom, saopćeno je iz SBiH.

Iz stranke podsjećaju da postoji samo jedna država, a to je Bosna i  Hercegovina, te da Ustav Bosne i Hercegovine jasno ukazuje da Republika  Srpska nije država nego entitet koji je dio suverene države Bosne i  Hercegovine.

Kako se dalje navodi, Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav  "suverenitet" entiteta, a entitetske nadležnosti ni na koji način nisu  izraz državnosti.

Posljednje izjave Milorada Dodika su ujedno i način dodvoravanja  novoj vladajućoj strukturi u Srbiji, koju je do jučer blatio na svakom  koraku u kampanji s Borisom Tadićem, smatraju u SBiH.

Iz ove stranke podsjećaju da Bosanci i Hercegovci već godinama trpe  pritiske na suverenitet, teritorijalni integritet i opstruiranje  ustavnog poretka Bosne i Hercegovine od Milorada Dodika, navodeći da  takva retorika destabilizira politički i privredni ambijent u Bosni i  Hercegovini.

SBiH stoga poziva međunarodnu zajednicu, a posebno OHR i visokog  predstavnika, da konačno sankcionišu ponašanje Milorada Dodika, "jer smo  svjedoci da su i za znatno manje ispade njegovi prethodnici bili  sankcionisani i udaljavani sa političke scene Bosne i Hercegovine".

Posebno zabrinjava što za ovakve teške izjave Molorada Dodika nema  reakcije od njegovih partnera iz vladajuće šestorke, kojima su puna usta  probosanskohercegovačke orijentacije i borbe za Bosnu i Hercegovinu na  čelu sa SDP-om i SBB-om, navodi se u saopćenju SBiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

28.07.2012.

IZ MVP-a HRVATSKE: SPREMNI SMO NA RAZGOVOR O GRANICAMA I PELjEŠKOM MOSTU

Iz MVP-a Hrvatske za "Avaz" tvrde: Spremni smo na razgovor
o granicama i Pelješkom mostu


U
septembru sastanak predstavnika vlasti dviju zemalja i komesara Štefana
Filea


Autor  
28.07.2012.
Trenutna granica BiH i Hrvatske i ona zacrtana sporazumom iz 1999.

Trenutna granica BiH i Hrvatske i ona zacrtana
sporazumom iz 1999.
........................................................................

Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova jučer nisu željeli ni potvrditi ni
demantirati saznanja da se Hrvatska sprema ratificirati sporazum o granicama s
BiH kojim bi našoj zemlji pripali otoci Veliki i Mali Školj te vrh poluotoka
Klek. Iako smo jasno upitali je li tačno da će Hrvatska ratificirati ovaj
sporazum, koji datira iz 1999. godine, u dopisu koji smo dobili od Ministarstva
odgovor na ovo pitanje je izbjegnut.

Nesmetan
prolaz


Umjesto toga, iz Ministarstva nam je rečeno da Hrvatska
mora povezati svoj teritorij koji će vrlo brzo postati i teritorij Evropske
unije, a prolaz mora biti nesmetan i zbog budućeg ulaska Hrvatske u šengensku
zonu.

- Studija koju smo dužni izraditi kako bismo kandidirali za
sredstva iz europskih fondova u obzir će uzeti nekoliko opcija: Pelješki most,
koridor kroz neumsko područje, kombinaciju koridora i trajekta, odnosno sva
rješenja koja su u ovom kontekstu moguća. Kako se do rješenja može doći
isključivo dijalogom zainteresiranih strana, podsjećamo, također, da će se u
septembru predstavnici Hrvatske i BiH sastati s komesarom za proširenje Štefanom
Fileom (Fuele) - rečeno nam je iz Ministarstva.

Kako je istaknuto, tom
prilikom će se razgovarati o rješavanju pitanja sadašnjih graničnih prijelaza na
ulazu i izlazu iz neumskog područja koji moraju biti gotovi do 1. jula sljedeće
godine, kada Hrvatska postaje članica EU.

Velika
važnost


Sama činjenica da hrvatske vlasti ne žele demantirati
špekulacije o tome da će uskoro biti ratificiran ovaj sporazum govori u prilog
takvim tvrdnjama. Navodno, Hrvatski sabor bi već najesen mogao odobriti ovaj
sporazum koji je BiH davno ratificirala, čime bi on stupio na snagu.

To
bi bilo od izuzetne važnosti za BiH, a naš teritorij na moru time bi se znatno
povećala. S druge strane, BiH bi omogućila Hrvatskoj gradnju Pelješkog mosta
ukoliko se susjedna zemlja odluči izgraditi taj objekt.

28.07.2012.

HEROJI RATA - SAFET ZAJKO I ENVER ŠEHOVIĆ: LEGENDE S KOJIMA JE POČELA I ZAVRŠILA RATNA BAJKA O ŽUĆI

Heroji rata - Safet Zajko i Enver Šehović: Legende s kojima
je počela i završila ratna bajka o Žuči


Zajko i
Šehović bili su noćna mora za pripadnike Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske
RS


Autor :   28.07.2012.

Nijaz Grebović i Enver Šehović: Zaspali na smrznutoj zemlji u pauzi bitkeNijaz Grebović i Enver Šehović: Zaspali na smrznutoj
zemlji u pauzi bitke
..................................

Ne volim 27. juli. Ne pamtim da sam ikada tog datuma dobio neki lijep haber.
A tragičan, neponovljivo neizvjestan bio je 27. juli 1993. godine, kada u
ključnoj borbi za spas "sarajevskog kazamata" u selu Jezera na brdu Žuč, tokom
ofanzive na kotu Golo brdo, koja je trajala puni mjesec, u 26. godini poginu
komandant Enver Šehović.

Od 16. maja 1992., od legendarne Pofalićke
bitke pa sve do pogibija u ljeto 1993., tandem Safet Zajko - Enver Šehović bio
je noćna mora za pripadnike Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS.
Nevjerovatna je priča o ovoj dvojici komandanata, čije je sudbine spojilo brdo
Žuč, za koje mnoge Sarajlije prije agresije nisu znale ni da postoje.


Pomagao borcima

Enver Šehović komandovao je
Prvom slavnom brigadom (nakon njegove pogibije preimenovana u 111. vitešku
brigadu), sastavljenom od boraca iz Velešića, Pofalića i  Vogošće, a Safet Zajko
Drugom viteškom brigadom Armije RBiH, čiji su zvjezdani ratni put krojili borci
iz Boljakovog i Buča Potoka, Sokolja i Briješća. Nakon Pofalićke bitke 16. maja
1992., oslobađanja Orlića i Volujaka 8. juna 1992., te zaustavljanja srpske
ofanzive sa "živim štitom" od 18. do 22. septembra 1992., u decembru 1992.
krenula je sarajevska ratna bajka - oslobađanje većeg prostora dominantnog brda
Žuč.

U decembru 1992. odbijen je žestok napad na Sokolje, a oslobođene
su kota 850, Smiljevići, selo Jezera, kota 830, Golo brdo, Vis i dio Mujkića
brda. Cijela Bosna brujala je o uspjesima dvojice sarajevskih komandanata i
njihovih heroja koji su oslobodili 12 kilometara unutar opkoljenog
Sarajeva.



Šehović: Poginuo u 26. godini                                   Zajko:
Tugovao za Safetom Isovićem


- Kad Enver i ja pogledamo odavde sa
Žuči, sve ovo što su naši borci zajedno sa združenim vogošćanskim odredima
oslobodili, čini nam se da smo dvostruko uvećali slobodni sarajevski teritorij -
riječi su Safeta Zajke izgovorene Šefki Hodžiću u radiointervjuu, kada su
dočekivali Novu 1993., među Zajkinim borcima na koti Vis na Žuči.

Safet
Zajko rođen je 1. marta 1959. u selu Gaočići kod Rudog. Poslije završene osnovne
škole u Zabrnici kod Priboja predao je molbu da se upiše u Policijsku školu na
Vracama u Sarajevu. Odbijen je, jer je imao jedan pokvaren zub.

Enver
Šehović rođen je 15. januara 1967. u selu Bujakovo kod Foče. Do aprila 1992. bio
je aktivno vojno lice u kasarni Maršal Tito u Sarajevu.

Boravak na prvoj
liniji među borcima i oslobađanje teritorija unutar sarajevskog prstena obojici
im je bila opsesija. Od umora Šehović je usred januara 1993. zaspao na smrznutoj
zemlji dok je po njemu padao snijeg, čekajući da se digne magla i otpočne
djelovanje prema Vogošći, dok je Zajko prilikom jedne posjete ranjenim borcima u
Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, iscrpljen od umora, a inače muhanat na
bolničke mirise, nakratko izgubio svijest.

Saborci svjedoče da se Zajko
jednom prikrao rovu na Žuči i slušao kako jedan borac govori drugom da je dobio
dijete, ali da je rat, da nema ni hrane, ni pelena, ničega... Sa Žuči je došao u
komandu i naredio logističarima da se snađu i da se tom borcu mora pomoći. Kada
je jednom od boraca na Sokolju agresorskim granatama zapaljena kuća, vidjevši ga
kako bespomoćno plače držeći djecu u naručju, Zajko ga je smjestio u svoju
kuću.

A onda je došlo kobno ljeto 1993. Ratni reporter Šefko Hodžić 12.
juna 1993., na prvoj liniji, pratio je tok bitke za Mijatovića kosu.

-
Gorio je front dug dvadesetak kilometara. Pratio sam tu bitku na spoju između
Zajkine i Šehovićeve brigade, odakle je komandovao još jedan junak, rahmetli
Zahir Panjeta, komandant Šehovićevog Pofalićkog bataljona. Bitka je počela tačno
u pet popodne. Preko veze, koju je održavao Šaban Panjeta, ubrzo smo saznali da
su Zajkini borci oslobodili Mijatovića stranu i dio Zabrđa. Slušali smo komande
tih slavnih komandanata. Bilo je nešto čudno u njima. Nije bilo one radosti,
prepoznatljivog slavlja, euforije. Pred ponoć vratili smo se u Šehovićevu
komandu na Čengić-Vili. Svi su šutjeli. Poginuo je Safet Isović, rekao je plačno
general Vahid Karavelić, tada zamjenik komandanta Prvog korpusa Armije RBiH -
sjeća se Hodžić.

'Jesam lafčina'

Safet Zajko
teško je primio vijest o smrti svog najbližeg saradnika Safeta Isovića,
načelnika štaba Druge viteške brigade. Njegovo čudno ponašanje nije slutilo na
dobro. Kažu da od tog dana pa do svoje pogibije nije skidao čizme.

-
Sjećam se da je samo šutio, gledao u zid i govorio: "Poginuo je moj brat" -
pričala mi je Zajkina supruga Hidajeta.

Pet dana nakon pogibije Safeta
Isovića na Mijatovića kosi, prilikom izviđanja tek oslobođenog teritorija, od
mitraljeskog metka gine i slavni Safet Zajko.



Safet Zajko s puškom u trenirci i patikama na početku
agresije


A 40 dana kasnije, 27. jula 1993., odigrala se jedna od
presudnih bitaka za Sarajevo.   Supruga Envera Šehovića Zineta sjeća se da je
Enver toga dana došao sa uzavrele i krvave Žuči da se okupa i tražio da mu
napravi omiljenu pitu krompirušu. Samo je s prozora stana na Breci gledao prema
Žuči, koja se nije vidjela od dimne zavjese stvorene od hiljada srpskih granata.
Pitu nije uspio pojesti. Bio je zamišljen, krenuo je na Žuč, odakle su ga zvali,
jer je vladalo rasulo među braniocima.

Stao je pred ogledalo u hodniku.
Okrenuo se Zineti, uzeo u naručje dvogodišnju kćerku Dalilu i kazao: "Baš sam
ja, ženo, lafčina". Silazeći niz stepenice, još jednom se okrenuo prema Zineti
rekavši: "Čuvaj mi ovo dijete i odgoji onako kako bih to ja
želio".

Slutio je da se ovoga puta sa Žuči neće vratiti. Došao je u
komandu Pofalićkog bataljona na Žuči, na kojoj je drama doživljavala svoj
vrhunac. I borci i komandanti su molili Boga samo da padne noć, jer noć je
davala neku šansu. I čim je uključio motorolu, na putiću iznad komande,
odjeknulo se nekoliko eksplozija. Ubile su komandanta Šehovića, njegove
saradnike braću Zahira i Esada Panjetu, Zlatka Kalamujića, a bez noge je ostao
vogošćanski heroj Mirsad Bekrić Pice. 

Pogibijama Safeta Zajke i Envera
Šehovića završila se bajka o Žuči. Neprijatelj na ovom legendarnom brdu, i pored
desetina hiljada granata, nije uspio vratiti svoje izgubljene položaje do kraja
opsade Sarajeva. Nama ostaju sjećanja. A ono što će svim tim sjećanjima,
pričama, čežnjama biti zajedničko jeste uvjerenje da su to bili komandanti koji
su, da ih pogibije nisu spriječile, sa svojim borcima mogli deblokirati
opkoljeno Sarajevo.

Zašto Šehović nikada nije dobio čin
generala


Neobjašnjivo je da Enver Šehović nije dobio čin
generala iako su ga dobili neki sarajevski komandanti čije jedinice nisu
oslobodile ni metar okupiranog teritorija. Safet Zajko i Enver Šehović vjerovali
su da će nakon što Sarajevo deblokiraju preko Vogošćanske petlje krenuti da
oslobađaju rodno Podrinje. Obojica su, osim priznanjem "Zlatni ljiljan",
odlikovani Ordenom narodnih heroja oslobodilačkog rata 1992-1995.

Četvrti poginuli sin Salke i Dude
Zajko


Safet Zajko bio je četvrti sin Salke i Dude Zajko
koji je poginuo u ratu. Prethodno, samo u jednom danu, 28. jula 1992., srpski
zločinci ubili su trojicu Safetove braće.

- Četnike moramo goniti do
Sudnjeg dana. Ratovati treba toliko dok budemo sigurni da naši unuci neće biti
napadani i ubijani. Ako tako ne bude, bit će sve uzaludno - bila je jedna od
posljednjih izjava rahmetli Safeta Zajke.

28.07.2012.

U POTRESU KOJI JE POGODIO BiH NEMA PORIJEĐENIH, NAČINjENA MANjA MATERIJALNA ŠTETA

U potresu koji je pogodio BiH nema povrijeđenih, načinjena
manja materijalna šteta (FOTO)


Građani u
strahu od jačeg potresa noć proveli na ulicama


Autor  
28.07.2012.


Foto: J.
Hadžić
U potresu koji je pogodio BiH nema povrijeđenih, načinjena
manja materijalna šteta (FOTO)



Zemljotres jačine 4,6 Richtera, koji je sinoć u 01.12 minuta potresao Zenicu
i okolinu, izazvao je manju materijalnu štetu, prema podacima Uprave Civilne
zaštite Zeničko-dobojskog kantona.

U nekoliko trošnijih objekata srušili
su se dimnjaci, dok je u jednom stanu u naselju Crkvice uslijed pada bojlera sa
zida došlo do kidanja vodovodnih cijevi, što je uzrokovalo poplavu.


U zemljotresu nije bilo povrijeđenih, potvrdio je direktor Civilne zaštite
Zeničko-dobojskog kantona Sead Džanović.

On je rekao da su se građani
koji su tokom potresa izašli na ulice, nakon noći provedene na ulici, vratili u
svoje domove.


VEZANI TEKST Zemljotres
jačine 4,5 stepeni po Richteru pogodio BiH!


Džanović je dodao da se zemljotres noćas u 1.12 časova osjetio na širem
području opštine.

Federalni mediji javljaju da su na zgradama u Zenici
primijećene  pukotine na zidovima, te da je prijavljeno da su obrušene neke od
fasada, a zabilježeni su i slučajevi da su ljudima padale stvari sa ormara i
slike sa zidova.

Zemljotres jačine 4,9 stepeni po Rihterovoj skali, koji
je noćas u 1.12 časova zabilježen u blizini Zenice, osjetio se na cijelom
području BiH.

 

Jutrošnji zemljotres bio je najjači u našoj zemlji u
posljednje četiri decenije


Od 1900.,
otkad se u BiH mjere podrhtavanja tla, zabilježeno je 74 zemljotresa


Autor
28.07.2012.
Zemljotres u Banjoj Luci

Zemljotres u Banjoj Luci

Zemljotres koji je sinoć pogodio BiH i čiji je epicentar bio nedaleko od
Zenice jedan je od najjačih u podlejdnjih 40 godina koji su pogodili našu
zemlju.


Od 1900., otkada se u BiH mjere zemljotresi, zabilježeno je 74 zemljotresa
čija je jačina bila iznad tri stepena Richtera i to su zemljotresi koji su
izazvali materijalne štete ili su odnijeli ljudske živote. 

Prema
raspoloživim podacima, najjači zemljotres koji se osjetio na području grada
Sarajeva desio se 1962. godine.


Epicentar zemljotresa je bio na planini Treskavici, oko 30 kilometara južno
od centra Sarajeva. U epicentru je intenzitet ovog zemljotresa iznosio osam, a
na teritoriji centra grada sedam stepeni Merkalijeve skale.


VEZANI TEKSTOVI


U
potresu koji je pogodio BiH nema povrijeđenih, načinjena manja materijalna šteta
(FOTO)


Zemljotres
jačine 4,5 stepeni po Richteru pogodio BiH!


"Mada je vrlo nezahvalno davati prognozu seizmičkih događanja za bilo koju
teritoriju, na osnovu instrumentalnih podataka, primjenjujući
matematičko-fizikalni model seizmičnosti, došlo se do zaključka da se u narednih
100 godina na teritoriji grada Sarajeva mogu očekivati zemljotresi maksimalnog
intenziteta do sedam stepeni Merkalijeve skale. Međutim, za vremenski period od
100 i više godina, prema ovim prognozama, može doći do razornih zemljotresa na
području planine Treskavice, koji mogu izazvati ogromne materijalne štete na
građevinskim objektima na području Sarajeva i odnijeti mnogo ljudskih života",
navode u FHMZ-u.


Kako su saopštili iz FHMZ-a ovo je najjači zemljotres koji je pogodio BiH u
posljednjih 40 godina. Jedan od najjačih zemljotresa u našoj zemlji desio se 27.
oktobra 1969. godine Banja Luka tresla pod razornih 8,5 stepeni Richtera


Podsjećamo, jutros oko 1:15 minuta zemljotres jačine 4,5 stepeni Richterove
skale pogodio je BiH. Epicentar zemljotresa je bio 50 kilometara sjeverozapadno
od Sarajeva, a oko par kilometara od Zenice.

28.07.2012.

LONDON 2012.: OTVORENE XXX OLIMPIJSKE IGRE

London 2012

Otvorene XXX Olimpijske igre

 
Photo: EPA/Kerim Okten

Pred oko 70 hiljada svedoka na novom Olimpijskom stadionu u Londonu i oko blizu milijarde pred TV ekranima, XXX Letnje olimpijske igre otvorila je britanska kraljica Elizabeta II. Spektakularnom ali kičastom ceremonijom, nazvanom „Ostrva čuda“ poigravajući se stereotipima te simbolima pop kulture Deni Bojl je udesio da svi vide šta bi Britanci voleli da misle o sebi i kako bi želeli da ih drugi vide. Livade, životinje, industrijski radnici, sifražetkinje, tinejdžeri, Džejms Bond, Mister Bin, automobil Mini, tinejdžeri, Londonska filharmonija ali i hitovi ikona rok muzike, konfete, blistavo svetlo i sve to snimljeno sa „milion“ kamera i pušteno u svet...

Udarcem u olimpijsko zvono početak ceremonije otvaranja Igara 2012 označio je pobednik biciklističke „Trke oko Francuske", Bredli Vigins. Usledio je deo otvaranja koji se u SFRJ zvao slet kojim se Bojl, u želji da „predstavi sve ono najbolje kod nacije domaćina“ igrao stereotipnim slikama o razvoju britanskog društva. Od romantičnih predstava sela, preko visokih fabričkih dimnjaka slavni reditelj u svom preskupom igrokazu dodirnuo je cinizam uvođenjem na scenu „eksploatisanih“ radnika i sifražetkinja. Na počast britanskim vojnicima izginulim u ratovima nadovezali su se legendarni pop i rok hitovi i pohvala Britaniji kao kolevki moderne muzike, a u „plej listu“ uvrštena je i pesma „Pretty Vacant“ sastava koji je dugovečnu kraljicu svojevremeno svrstao u „fašistički režim“.

Pošto se Rouen Etkinson kao Mister Bin kreveljio glumeći člana Londonske filharmonije pola sata pre ponoći, po srednjoevropskom vremenu počeo je defile sportista koji je tradicionalno otvorila ekipa Grčke. Plavo-belu zastavu poneo je tekvondo borac, Aleksandros Nikolaidis. Ispred pet bosanskih sportista državnu zastavu poneo je džudista Amel Mekić, dok je brojnu hrvatsku kolonu sa trobojnicom u rukama predvodio rukometni golman, Venio Losert. Očekivano, zastavu svoje zemlje poneo je atletski superstar sa Jamajke, Usain Bolt dok je barjaktar Rusije, na svojim prvim Olimpijskim igrama bila Marija Šarapova. Srđan Mrvaljević izašao je sa zastavom pred crnogorske sportiste, dok je Srbiju predvodio Novak Đoković. Paradu 204. selekcije završila Velika Britanija čiju je zastavu nosio osvajač tri zlata u Pekingu, biciklista Kris Hoj.

Photo: EPA/Facundo Arrizabalaga

Nekoliko pesama odsvirali su Arctic Monkeys, a nije moglo da prođe a da glas ne pusti i Pol Mekarni. Govorili su premijer Dejvid Kameron odnosno prvi čovek Međunarodnog olimpijskog komiteta Žak Rog, a igre je zvanično otvorila kraljica Elizabeta II posle čijih je reči usledio spektakularan vatromet. Pošto je podignuta Olimpijska zastava na red je stigao i finale obaveznog dela ceremonije – paljenje Olimpijske vatre. Neizaobilazni Dejvid Bekam gliserom je baklju dovezao do pred stadion gde je preuzima legendarni veslač, Stiven Redgrejv. Pošto su pretrčali predviđenu deonicu „večnu“ vatru Olimpijskog pokreta, svojim bakljama upalilo je sedam mladih i svetskoj javnosti anonimnih britanskih sportista Kalum Arli, Džordan Dakit, Dezire Henri, Kejti Kirk, Kameron Mekriči, Eidan Rejnolds i Adel Trejsi. „Latice“ u plemenu podigle su se i zapalile Olimpijsku vatru koja će na istom mestu goreti do 12. avgusta za kada je zakazana ceremonija zatvaranja.

Iako je svečano otvaranja okončano u noći između petka i subote neka takmičenja već su počela. U konkurenciji fudbalerki u sredu i četvrtak odigrani su mečevi Velika Britanija – Novi Zeland 1:0, Brazil – Kamerun 5:0, Japan – Kanada 2:1, Švedska – Južnoafrička Republika 4:1, Sjedinjene Države – Francuska 4:2, Severna Koreja – Kolumbija 2:0. Prvo kolo igrali su i fudbaleri: Velika Britanija – Senegal 1:1, Urugvaj – Ujedinjeni  Arapski Emirati 2:1, Meksiko – Južna Koreja 0:0, Gabon – Švajcarska 1:1, Belorusija – Novi Zeland 1:0, Brazil – Egipat 3:2, Honduras – Maroko 2:2, Japan – Španija 1:0. Korejac Im Dong-Hjun, iako značajno oštećenog vida postavio je svetski rekord u jednoj od streličarskih disciplina, a uhvaćeni su i prvi korisnici hemijske stimulacije. Dva turska i jedan albanski dizač tegova bili su pozitivni na antidoping kontroli, te su eliminisani iz svojih ekipa.


  • Images for otvorene olimpijske igre

    - Report images
    • 13 hours ago
      13 hours ago
    • 8 hours ago
      8 hours ago
    • 9 hours ago
      9 hours ago
  •  

    otvaranja Olimpijskih igara u Londonu. Ceremonija je trajala skoro četiri ...

  • Spektakularnom ceremonijom otvorene Olimpijske igre, Venio ...

    www.sportcom.hr/...olimpijske-igre/spektakularno... - Translate this page
    Prije 15 h – Spektakularnom ceremonijom u petak navečer otvorene su Olimpijske igre u Londonu, vratar hrvatske rukometne reprezentacije Venio Losert ...
  • pokazali na svečanom otvaranju Olimpijskih igara u Londonu. Gigantska ...

  • Images for otvorene olimpijske igre

    - Report images
    • 13 hours ago
      13 hours ago
    • 8 hours ago
      8 hours ago
    • 9 hours ago
      9 hours ago
    • 15 hours ago
      15 hours
  •  

     

     

     

    28.07.2012.

    EU: PRIVESTI PRAVDI NAPADAČE NA ŠTEFICU GALIĆ

    Evropska unija osudila incident u Ljubuškom

    Privesti pravdi napadače na Šteficu Galić

     
    Photo: www.dw.de

    Evropska unija osudila je napad na Šteficu Galić, glavnu urednicu web-portala tačno.net, koji se desio 18. jula u Ljubuškom te izražava očekivanje da nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini pomno istraže ovaj incident i izvršioce privedu pravdi

    „Dijelimo mišljenje predstavnika OSCE-a za slobodu medija, koje je dato u saopštenju za javnost 20. jula ove godine, te izražavamo duboku zabrinutost zbog ovog incidenta“, saopćeno je iz EU.

    EU očekuje da nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini pomno istraže ovaj incident i izvršioce privedu pravdi; naglašena je i važnost osiguravanja uslova novinarima u BiH da slobodno i bezbjedno ispunjavaju svoje zadatke, prenosi radiosarajevo.ba.

    Evropska unija ističe da - uz medijske slobode - tolerancija i poštovanje između zajednica čine osnovne vrijednosti EU i veoma su značajne za zemlje koje imaju perspektivu za članstvo u EU. Sloboda medija se posmatra kao jedan od političkih kriterijuma u godišnjem Izvještaju o napretku, koji priprema Evropska komisija, saopćio je EUSR.

    „Na kraju, želimo ponoviti našu podršku radu predstavnika za slobodu medija i još jednom potcrtati da je sloboda medija, uključujući bezbjednost novinara, vrhovni prioritet za EU i Organizaciju za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE)“, navodi se u izjavi.

    Inače, Šteficu Galić u četvrtak su posjetile Mary Ann Hennessey, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH,i direktorica NVO Gariwo Svetlana Broz.

    "Želim zahvaliti gospođi Galić zbog toga  što nastavlja iskazivati posebnu vrstu hrabrosti, čak i u lice  odbijanju i nasilju, koja dolazi iz dubokog osjećaja za humanost i  pravdu", rekla je Hennessey. Ona je dodala da Vijeće Evrope podržava branioce ljudskih prava.

    "Lično, ne mogu šutjeti  dok se sloboda govora ove osobe brutalno potiskuje, jer napad na gđu  Galić nije samo napad na građanku Ljubuškog, nego također i na slobodu  govora, misli i izražavanja svih nas", zaključila je Hennessey.


     

     

     

     

     

     

     

     

     

    28.07.2012.

    ČETNICI JUČE, DANAS, SUTRA

    Četnici juče, danas, sutra

    Kako se na hebrejskom kaže 'nož-žica-Srebrenica'

     
    Photo: www.prnjavor.info

    Mahanje Arkanom i Mladićem i povici “nož –žica” najviše štete upravo Srbima. Jer, osim što oni to rade, i drugima se, poput Bugara ili “Mariborčana”, ili prije navijača Lazija, dopalo da to rade u njihovo ime. Najbolji među njima to razumiju, a proći će dosta vremena da i većina to shvati. Baš kao što još uvijek nisu shvatili ko su, zapravo, bili četnici

    Photo: radiosarajevo.ba
    Masovne tučnjave će se ponavljati sve dok neko ne podnese sve konsekvence budalaština koje radi u svoje i u tuđe ime.

     

    Zamislite, recimo, utakmicu u kojoj bi neki njemački klub ugostio jedan izraelski i da, recimo, grupa navijača “smisli” nekakav imbecilni slogan tipa “ein spritz - Auschwitz!?” UEFA bi taj klub najvjerovatnije izbrisala s evropske karte, na neodređen broj godina, pa bi se “navijači” imali kad pitati šta su napravili.

    Zanimljivo, povici “nož-žica-Srebrenica” su se čuli i na stadionu Levskog u Sofiji gdje se Sarajevo (iz)borilo za više nego zaslužen prolaz u dalju fazu Eurolige, a i na ulici kod Katedrale, gdje su se potukli građani Sarajeva i “navijači” Maribora. Zasad ne izgleda izvjesno da će bilo ko biti kažnjen zbog toga.

    I to sve u Evropi, i pod okriljem UEFA, koja se načelno bori protiv svih oblika rasizma i diskriminacije. Kako je krenulo, još malo pa će utakmice u evropskim kupovima nadgledati komisija Helsinškog komiteta za ljudska prava, pa će se rezultat određivati shodno njihovom izvještaju o broju pljuvanja na teren i sumnjičavih pogleda prema linijskom sudiji. To je, naprosto, tako: živimo u vrijeme dvostrukih mjerila u kojem je bitnije nečemu dati zvučnije ime, nego to isto živjeti ili iskorijeniti.

    Slovenci, a četnici

    Te stvari će se ponavljati, sve dok neko određen ne podnese odgovarajuće konsekvence. Jer, ima stvari koje nije baš lako razumjeti, iako izgledaju vrlo jednostavne.

    Prijatelj koji ne prati fudbal i kojem je sve to malo konfuzno pita: “Šta je sad ovo, otkud sad Slovenci, a četnici?”
    “Nisu to Slovenci, to su Srbi.” – odgovara drugi koji nešto malo bolje razumije “situaciju”.

    Jer, dobro je da su slovenački mediji odmah osuli paljbu na dio “Viola” koji je divljao po Sarajevu. Već i iz te navijačke grupe stižu glasovi opravdanja, u stilu “nismo mi, majke mi”, a neki od najradikalnijih poziva na akcije su se već našle na forumima: “sve koji su bili u Sarajevu i vikali ‘nož-žica-Srebrenica’ treba identificirati na snimku i oduzeti im slovenačke pasoše. Pa neka po Srbiji veličaju Slobu i Arkana.” 

    Photo: Stock
    Tako, naime, piše neko razuman, ali neko ko nije do kraja promislio o rasizmu. Jer, koja je suštinska razlika između toga kad Slovenci navijajući za svoju reprezentaciju, recimo u Beogradu, uz trube i jeftine pljeskavice, s pokojom kokardom i šajkačom uredno paradiraju? Tada ih niko ne osuđuje i niko im ništa ne zamjera. Domaćinima bude drago što su se Janezi vratili u veru pradedovsku, a Slovenci se nakon mamurnog vikenda vrate u Evropsku uniju. Pa, u čemu je onda problem. U tome da što lošije živiš i manje šanse za budućnost, to više tražiš utjehu u boljoj prošlosti i revidiranju iste. Problem je, dakle, u vremenu i mjestu.

     

    Čiča Draža, trodimenzionalni sentimentalac

    Teško je misliti u takvim kategorijama, ali i u Sloveniji bi trebali biti svjesni da se i njima pod određenim uvjetima, moglo dogoditi da vade kosti iz jama u Gornjoj Radgoni ili Rogaškoj Slatini. Ako vam ovo zvuči pregrubo, evo jednog autentičnog glasa, zapisao ga je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Pero Lovšin, osnivač legendarne punk grupe Pankrti i novinar:”Mi u Sloveniji smo imali sreće, jer Srbi još nisu imali formirane SS-odrede.”

    I tu bi negdje trebalo stati. Priča o tome da su Arkan i Mladić heroji, dolazi iz istog onog registra koji rukama i nogama kopa da rehabilituje četništvo, i da Dražu Mihajlovića prikaže kao “dragog, setnog i sentimentalnog čoveka”, kako neki dan reče jedan glumac koji u novoj tv-seriji “Ravna Gora” treba da igra ulogu đenerala. Zato me negdje i boli duša kad vidim da se ponovo radi “punim” na rehabilitaciji četništva među Srbima. Jer se tako dolazi ponovo na početak. Na kopanje dubokih jama nedovršenih i nedostižnih balkanskih identiteta.

    Photo: Dario M.
    Za one koji su osjetili posljedice srpskog nacizma riječ “četnik” označava nešto strašno, nešto od čega su stradale hiljade ljudi, nekoga ko je silovao, etnički čistio, palio i ubijao. Sa naučne strane, za to je dovoljan nalaz velikog povjesničara Joze Tomaševića koji četnike u 2. svjetskom ratu stavlja u pomoćne snage okupatora u Srbiji. I zato se, uz svu kompleksnost problema i strah od analogija s drugim svjetskim i prošlim ratom s kraja 20. stoljeća, nimalo ne čudim kad na povike “nož-žica-Srebrenica”, ljudima navre krv u glavu i krenu “poravnavati” račune. Ti računi se, zapravo nikada i ne mogu poravnati, jer je svaki novo računanje put u novi rat. Da se opet malo uporedimo, njemački kancelar ne smije ni pomisliti da kaže kako bi u ratu ponovo bio nacistički vojnik. Ta stvar je tamo prevaziđena i za to se morala platiti velika cijena.

     

    Nove riječi za nova pokoljenja

    Zato mahanje Arkanom i Mladićem i povici “nož-žica” najviše štete upravo Srbima. Jer, osim što oni to rade, i drugima se, poput Bugara ili “Mariborčana”, ili prije navijača Lazija, dopalo da to rade u njihovo ime. Najbolji među njima to razumiju, a proći će dosta vremena da i većina to shvati. Baš kao što još uvijek nisu shvatili ko su, zapravo, bili četnici.

    I vratimo se, za kraj, malo na početak ove priče. Prošle godine u ovo vrijeme, baš u Sloveniji, upoznao sam Havu, prevoditeljicu iz Izraela čije mi se radno mjesto učinilo iznimno zanimljivo. Ona, naime, radi u Državnoj komisiji za hebrejski jezik, a posao joj je da “pušta” u javni promet, u radio i novine nove riječi kojih nema u njihovom javnom prostoru. Kako se računa da je hebrejski star oko 5000 godina, valja se dovijati i stvarima koje donosi napredak davati nova imena.

    Ispočetka je malo zazirala od našeg kontakta, ipak nosim muslimansko ime i glat bih, sigurno je mislila, mogao biti simpatizer recimo Hamasa ili Hezbollaha. No, kad sam pokazao znanje iz oblasti poštovanja masovnog uništenja Jevreja u Drugom svjetskom ratu, i podastro nešto porodične istorije u kojoj ima i učestvovanja u spašavanju komšija Jevreja od ustaške vlasti, razgovor je krenuo i rastali smo se kao stari prijatelji.

    Prva stvar na koju sam pomislio kad sam čuo da su “Mariborčani” izvikivali “Nož – žica – Srebrenica je: “Kako bi Hava na hebrejski, kad bi joj trebalo, prevela riječ – četnik.” Kao “srpski antikomunistički vojnik koji je htio biti na strani antifašizma a nije mogao pa je na kraju ipak stao na stranu Sila Osovine”, ili kao “masovnog ubojicu koji je palio i silovao i ostavio majku moje majke bez 18 članova rodbine”, ili kao “sentimentalnog i dragog, trodimenzionalnog čovjeka čije su jedinice većinu egzekucija izvršile nožem.” 

    Možda će hebrejskom jednom trebati da se prevede slogan “nož-žica-Srebrenica”. Dotad, riječ “četnik” će uvijek biti nešto zlo. I zato mogu vjerovati samo u onu Evropu koja će znati kazniti vrijeđanje genocida. Bez obzira nad kim bio počinjen.

    28.07.2012.

    MEDIJI NA UDARU ČUVARA SRBIZMA

    Profesionalne patriote uzvraćaju udarac

    Mediji na udaru čuvara srbizma

     
    Stručnjak za recitacije i antisrbizam: Feđa Dimović, sindikalista
    Stručnjak za recitacije i antisrbizam: Feđa Dimović, sindikalista
    Photo: presscentar.uns.org.rs

    Opskurna organizacija veličanstveno glupog naziva Međunarodna inicijativa za praćenje antisrbizma (MIPA) tužiće agenciju Beta i opozicioni Blic zbog "kršenja zakona Republike Srbije o obligacionim odnosima i javnom informisanju". U procesu u kom će MIPA zastupati Feđa Dimović advokat iz Beogradskog sindikata i recitator iz Beograda, Beta i Blic će morati da sa brane jer su "naneli duševni bol porodicama srpskih žrtava iz Bratunca" i "propustili da provere istinitost informacija u izveštaju sa komemoracije"

    Optužnicu protiv medija podigao je Miroslav Ilić, predstavnik MIPA koji je sa svojim dokonim prijateljima nedavno uveseljavao javnost pokušajem da "naučnim metodama" dokaže da je film "U zemlji krvi i meda" antisrpski. Podstaknut glasovima koje očigledno neprestano čuje u svojoj glavi i koji mu poručuju da je baš on onaj bogomdani delija kojem je proviđenje dalo za pravo i obavezu da određuje šta je srpsko, a time i šta je antisrpsko, Ilić je svetu obznanio da su Beta i Blic "počinili grub čin antisrbizma, iskrivljujući činjenice, da bi ih uklopili u šablon po kome su Srbi zločinci i monstrumi, a ostali njihove žrtve, čak i u slučaju kada je istina sasvim suprotna".

    Nikako da prebroji mrtve: Miroslav Ilić, hronično umoran
    Photo: presscentar.uns.org.rs

    Ne bez divljenja vrlo kreativnim organizatorima komemoracije žrtvama srpske nacionalnosti u Bratuncu koja je ove godine trebalo da podrazumeva koncert, fudbalski turnir i "druge aktivnosti", Ilić je rekao da je ta manifestacija, poznata i kao Petrovdanski dani, "oklevetana" i pored "prikladnog" naziva - "20 godina zločina bez kazne". Iako mu smeta što su novinari svojim izveštavanjem "otvorili nove rane porodicama žrtava, na dan kada se sećaju svojih najmilijih", Ilić očigledno misli da je davanje "prikladnog" naziva komemoraciji žrtavama iz sopstvenog etničkog korpusa dovoljan alibi da se taj događaj iskoristi za igranje fudbalice. Licemerno zanemarujući ono isto proviđenje koje mu je dalo božansko pravo da određuje šta je srbizam, Ilić neskriveno žmuri pred sopstvenim antisrbizmom i smatra da su žrtve dužni da poštuju samo oni koji su ih pobili, dok oni koji su ih rodili mogu u ime njihove smrti i loptu da pikaju ako im se ćefne, kao da se radi o sportistima stradalim u saobraćajnoj nesreći, a ne o ljudima mučki pobijenim. Jasno je, dakle, da Miroslav Ilić ne poštuju žrtve iz sopstvene etničke skupine već da mu one služe kao puko sredstvo manipulacije kojim se, u krajnjem ishodištu ima opravdati i postojanje tupave organizacije kojoj pripada.

    Njegova dvoličnost nije stala na tome jer je Ilić u beslovesno glupom maniru "neće Srbin na Srbina", iza kog se po pravilu krije nepatvoreni interes i srebroljublje, objasnio da namera MIPA "nije da se obračunavaju sa svetskim i domaćim medijima", nego da "uvedu red u svojoj kući, jer Srbi sami ne poštuju svoje žrtve". Kao i mnoge profesionalne patriote pre njih, Ilić i MIPA ne izvrgavaju ruglu zdrav razum i ionako posrnulo pravosuđe zbog sebe, već zbog Srba i srpstva, iako će pare, ukoliko sud presudi u njihovu korist, škrto zadržati za sebe, da im služe za buduće progone "antisrba" zasnovane na suludim idejama i kriterijumima koje propagiraju. Šta je red u kući za koji se zalažu može se samo pretpostaviti, ali je sigurno da isključuje nesrbe jer Ilić i MIPA pripadaju onom društvu koje svoju nacionalnu i svaku drugu pripadnost, u autističnom nedostaku sopstvenih ideja, zasnivaju na negiranju, poništavanju i diskreditaciji identiteta drugih, onih koji nisu "mi", o čemu govori i ključna reč u nazivu te blesave organizacije - antisrbizam.

    Mutna prizma čuvara srbizma: Feđa, majstor za govedinu
    Photo: presscentar.uns.org.rs

    MIPA nije odustala ni od svog primarnog fetiša, prebrojavanja mrtvih, optužujući medije koji su izveštavali o fudbalskom turniru organizovanom pod plaštom komemoracije pobijenim Srbima, da su umesto 3.267 naveli da je u Bratuncu bilo svega 69 srpskih žrtava. Na taj način MIPA se uključila u borbu za lidersku poziciju u dve decenije dugoj, vrlo popularnoj trci "A koliko su oni pobili naših?", ali puko prebrojavanje, ko i ono Šešeljevo jasenovačkih žrtava s početka devedesetih, nedvosmisleno govori da borci protiv antisrbizma imaju samo jedan cilj, da od balkanske tragedije naprave sportsko nadmetanje u kojem je važno samo jedno - da se u ime nacionalnih interesa (kojima svi sumanuti, pa i MIPA, daju sopstvene, isključivo šićardžijske obrise) siluje, spali i ubije neprijatelj više.

    Ali ako se pomen sopstvenim žrtvama iskoristi za narodno poselo u vreme kada pripadnici druge etničke skupine tuguju nad svojim žrtvama, kao što je to urađeno u vreme Petrovdanskih dana, onda to nije samo dokaz da se sopstvene žrtve ne poštuju već i da se žrtve neprijatelja i ne shvataju kao ljudi. U tom slučaju, znaju to dobro čuvari srbizma, poravnavanje rezultata u đavolskoj igri koju zagovaraju, nemoguće je, jer neprijatelja, kao i bubašvaba, koliko god da pobiješ, malo je.

    27.07.2012.

    SUBNOR SRBIJE PROTIV TV SERIJE O RAVNOJ GORI

    SUBNOR Srbije protiv TV serije o Ravnoj Gori 

    Sprem’te se, sprem’te, Tijanići!

     
    Falsifikovana istorija: Radoš Bajić sa glumcima na snimanju ravnogorske serije za RTS
    Falsifikovana istorija: Radoš Bajić sa glumcima na snimanju ravnogorske serije za RTS
    Photo: Stock

    Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije (SUBNORS) oglasio se povodom informacija da reditelj Radoš Bajić za RTS snima seriju o „bratoubilačkom ratu“, odnosno o Ravnoj Gori i događajima iz 1941. godine. Iz ovog saopštenja prenosimo najzanimljivije delove

    Više od ljubavi: Boris Tadić i Radoš Bajić, istoričari
    Photo: Stock

    Danima u sredstvima javnog informisanja traje orkestrirana podrška, svih i svakog koji hoće da podrži snimanje serije, trilogije, ili kako je krste, o Ravnoj Gori i četnicima. Sredstva informisanja su otvorena svakom ko hoće da pruži podršku. Uključeni su svi, od potomaka i poštovalaca srpske fašističke kolaboracije, preko neonacističkih snaga koje, zvanično, ne priznaju da postoje, do onih kojima je stalo da se kvislinštvo i kolaboracija pretvori u srpski nacionalni ponos. Jedino prostora u sredstvima javnog informisanja nema za predstavnike i stavove SUBNOR i ljudi antifašističke izvorne opcije Srbije. To nas ne iznenađuje. Naučili smo od „slobodnih i nezavisnih“ stredstava informisanja na takvo ponašanje, ali bez obzira na njihove napore istina se ne može ugušiti.

    ČIJE JE VLASNIŠTVO RTS: Nedavno se Aleksandar Tijanić, vlasnik RTS, zaklinjao da ne zna ništa o pisanju i snimanju televizijske serije o Ravnoj gori i osuo drvlje i kamenje na SUBNOR, zbog toga što je posumnjao u njegovu reč. Ubrzo je reditelj Radoš Bajić obelodanio da je Tijanić, čovek od reči, inicijator snimanja - to su gazde  želele da bi dokosurili antifašističku borbu, a Srbiju odveli u bivši fašistički tabor. Neposredni zadatak vađenja Srbije iz mraka preuzeli su Bajić i Tijanić, uz podršku RTS i drugih „slobodnih i nezavisnih medija“ kao izvođači tog nauma, sa parama već davno opljačkane Srbije. Dok prave gazde iz vlasti zgrću milione evra, a kada izgube fotelju nonšalantno kupuju ono što je preostalo od  „uštede iz svog mukotrpnog rada odvajajući od svojih usta u borbi za interese gladog naroda“, ova dvojica arče narodne pare.

    Bajićevo viđenje rata 1941: Glumci na okupiranoj teritoriji
    Photo: Stock

    Po ugledu i na zov gospodara u svom interesu, direktor RTS pravi privatni program tzv. narodne informativne kuće koji odgovara ideološkoj i ličnoj želji svojih poslodavaca; naravno, ne hajući da li je to želja, potreba i interes opljačkanih građana putem pretplate. Nije bitno što Bajić ne razume ono čega se prihvatio da radi i piše kao reditelj i što nije savladao materiju kojom se bavi. Mnogo je korisnije biti u društvu ljudi iz senke i ispunjavati njihove želje u svoju i korist svojih bližnjih. On i njegovi, uz Tijanića, rešili su da narodu Srbije i dogođenoj istoriji otvore oči, jer je dosta bila slepa. Nije bitno da li je Bajić sposoban da shvati i razume istoriju i složene istorijske događaje. On sa odlučnošću „ruši nametnutu istorijsku stvarnost i davno prihvaćene zablude o njoj“, jer ona ne odgovara ineresu dosadaših moćnika i uticajnim potomcima i poštovaocima kolaboracije. Zaboravili su da su prolazni i moć i ljudi, da ničija nije do zore gorela i da je večna samo istina. Da li će neko odgovarati za privatizaciju i bahato raspolaganje narodnim parama, koje se nezakonito slivaju u taj nazovi narodni medij – videćemo.

    IMA NAS MNOGO: Ako nas ne spase porodica Bajić sa spasiocem Tijanićem i onima iza njih, onda nema izlaza za Srbiju, jer će i dalje lutati u neznanju i nerazumevanju istine. Građani su oguglali na laži, prevare, pretnje i nepravde. Ne veruju vam učesnici NOP-a (partizani), čijeg se i pominjanja imena  zgražavate, već i oni koji su mnogo mlađi od partizana i rođeni u, po vama, mračnoj socijalističkoj Srbiji. Ne zaboravite da SUBNOR ima oko 120.000 članova, ne računajući njihove porodice i simpatizere i mnogobrojne antifašiste. Nismo, znači,  bespomoćni..

    Srbovanje: Omiljena Radoševa scenografija
    Photo: Stock

    Opšte je poznato učešće klera u profašističkim formacijama vojske i kvislinške vlasti za vreme okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu. Čast i poštovanje onom delu koji je bio na strani partizana i antifašističkog naroda. U integralni i zvanični deo vojnih jedinica i ratne organizacije kvislinštva i kolaboracije, odnosno Nedićevih, Ljotićevih jedinica, četnika (Mihailovića i Pećanaca), balista i muslimanske milicije u Srbiji, ustaša i domobrana u Hrvatskoj, Bele garde u Sloveniji, bili su za sve vreme njihovog postojanja sistemski uključene sve tri crkve. Neka se pogledaju zvanične poslanice i izjave predstavnika i vrhova ovih crkava, koje vrve od anateme partizana, njihovih saradnika i neposlušnog naroda i zahteva za uništavanje i iskorenjivanje tog društvenog korova i zla. Nastavljanje negativnog odnosa prema ratnoj antifašističkoj prošlosti u borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika uopšte nas ne iznenađuje. Neka se pohvale u Srbiji da su verski zvanično sahranili i jednog partizana poginulog u borbi protiv fašističkih okupatra i nacionalne izdaje, zaklanog rodoljuba od četnika, streljanog i obešenog od Nedićevaca i Ljotićevaca. Čast i poštovanje onim sveštenicima koji su to učinili, ali na našu žalost, oni su platili to najčešće svojim životima ili logorom i  bili osuđeni od crkve.

    NE MOŽE SE U  TAKVU PROŠLOST: Cenimo umetnost i glumačku profesiju, ali teško zemlji i narodu u kojoj glumci pišu i tumače istoriju, a istoričari glume. Ideološka ostrašćenost Bajića, Tijanića i Glogovca (na osnovu izjava u medijima) vidljiva je i za one koji se ne razumeju u puteve ideologije. Čudna je odbojnost, netrpeljivost, da ne kažemo mržnja, prema partizanima i SUBNOR-u koji baštini tu prošlost. Ne ulazimo u njihove lične motive i razloge. Priče i ideje ne bi zasluživali pažnju, jer su odavno ispričane, ali je zanimljiva njihova javna umišljenost da razrešavaju istorijske probleme, a ne vide da su pioni i puki izvršioci u široj igri pravih igrača.

    Radije bismo prihvatili da akteri ne razumeju i ne znaju ono o čemu suvereno pričaju, nego da zloupotrebljavaju umetnost. Prvi put čujemo da se jedan scenario primarno ocenjuje po poštenju. Do sada se mislilo da je bitna umetnička vrednost.

    Za sada bez šubare: Aleksandar Tijanić, RTS gazda
    Photo: Stock

    Za istorijsku ocenu nije bitno da li je general Draža Mihailović voleo ili mrzeo Nemce, da li je bio setan, korektan u obraćanju i imao druge dobre ili loše osobine. Istorija ga ocenjuje ne po tome, već po onome što su radili četnici (VKJ u otadžbini) i Ravnogorski pokret kojima je komandovao i rukovodio, po zločinima četnika prema svom narodu i za potrebe okupatora, po saradnji sa fašističkim okupatorima i kvislinzima, po doprinosu čuvanja fašističke okupacije ili pobedi nad fašističkim okupatorima. Nije se pevala samo pesma „mlada partizanka bombe bacala“, već i pesma „treslo mi se za šubarom cveće, zaklaćemo, ubićemo ko sa nama neće“.

    SVE TO NAROD PLAĆA: Nije brat pucao na brata, što je teza onih koji su bili u službi okupatora,  već na predstavnika fašističkog osvajača, bez obzira na krvne veze pripadnika polarizovanih strana. Za ozbiljnu raspravu potrebno je poznavanje istorijskih činjenica i razumevanje onog što se dogodilo između ratujućih strana u tom vremenu za koje namerenici ovog posla nisu sposobni.

    Žao nam je što smo prinuđeni da prihvatimo ovakav način obraćanja, za koji smatramo da nije prikladan u civilizacijskom opštenju, ali je nametnut kao novi stil demokratske komunikacije sa totalnim neznanjem. A doneće, na žalost, nesagledive posledice ako RTS stvarno snimi navodnu seriju sa najavljenom naknadno izmišljenom i revidiranom ideološkom i politikantskom istinom o Drugom svetskom ratu u Srbiji.

    Možda će ”javni servis evropske Srbije”, novcem od neustavne pretplate, donacijama ili čak iz budžetskih rezervi, nastaviti serijal i o tome šta se u istom periodu zbivalo širom sveta, pa će Hitler postati dobrodušni čika, a Ruzvelta, Čerčila, De Gola, Staljina i ostale antifašiste posaditi na optuženičku klupu.

    Ništa nas više ne može da iznenadi. A da li se, ipak, nešto i narod ovde pita?

    27.07.2012.

    SVETO TLO SREBRENIČKO

    SVETO TLO SREBRENIČKO

    imageBan Ki-moon / AFP

    ..................................

    Zatvorio je oči pred golemom bijelom mramornom kockom na kojoj piše: “Srebrenica, juli 1995.” Nakon što je tako stajao nekoliko trenutaka u potpunoj tišini, pred spomenikom je napravio naklon.

    S grčem u želucu, vidno potresen, šutljivo je krenuo s bosanskohercegovačkim izaslanstvom prema ostatku Memorijalnog centra u Potočarima, na kojem su ispisane hiljade imena ubijenih žrtava. Tek je nakon nekoliko minuta pitao ljude iz pratnje za neke od potresnih detalja koje je kao glavni tajnik UN-a, organizacije koja je sukrivac za srebrenički zločin, morao gledati.

    Kada se rukovao s majkama i ženama ubijenih Srebreničana, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon jedva je susprezao suze, koje su bile vidljive ispod njegovih naočala. Pred njima je morao izreći tešku, ali činjeničnu konstataciju da je UN mogao, a nije spriječio genocid u Srebrenici. Ban Ki-moon izrazio je duboko žaljenje zbog toga, poručujući porodicama da je Srebrenica sveto tlo za njih, ali i za UN.

    U prigodnom obraćanju glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon istaknuo je kako svi moramo naučiti lekciju iz Srebrenice kako bismo spriječili nove pokolje u svijetu.

    (Vijesti.ba)

     

    27.07.2012.

    AMBASADA SAD-A: CILj MILORADA DOSIKA JE POTKOPAVANjE NAPRETKA BiH NA PUTU KA EVROPSKIM INTEGRACIJAMA - VALENTIN INCKO: REPUBLIKA SRPSKA NE MOŽE BITI DRŽAVA NITI U BUDUĆNOSTI

    Ambasada SAD-A: Dodikov cilj je potkopavanje napretka BiH na putu ka evropskim integracijama

    Zastava BiH

    ..........................

    Nedavne javne izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u kojima naziva Republiku Srpsku državom, a BiH "državnom zajednicom" su netačne, kontraproduktivne i u suprotnosti su s Ustavom BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom, saopćeno je danas iz Ambasade SAD-a u BiH.

    - Ustav BiH je jasan: Bosna i Hercegovina je jedinstvena država sa  dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Entiteti i njihove ovlasti  postoje kao dio unutarnje organizacije i strukture BiH, napominju iz  Ambasade.

    Javne izjave koje dovode u pitanje teritorijalni integritet i  budućnost BiH, kako se navodi, nisu samo neprihvatljive, nego su i u  suprotnosti sa iskazanim opredjeljenjem Dodika za evropske integracije  BiH.

    - Takva  vrsta retorike ne doprinosi promoviranju stabilnosti.  Ustvari, ona odbija investicije krajnje potrebne za otvaranje novih  radnih mjesta i popravljanje ekonomske situacije širom BiH, kaže se u  saopćenju Amabasade SAD-a.

    Nadalje, kako se dodaje, ova vrsta retorike potkopava i napredak BiH  na putu ka evropskim integracijama, "što je cilj za kojeg Dodik kaže da  ga podržava".

    - Predanost Sjedinjenih Američkih Država Bosni i Hercegovini i njenoj  budućnosti je nepromijenjena. Sjedinjene Američke Države osigurale su  1,6 milijardi dolara pomoći građanima Bosne i Hercegovine i mi smo i  dalje opredjeljeni da pomažemo ovoj zemlji na njenom putu integracije u  Evropu. Naša vizija je dobro poznata: mirna, suverena i prosperitetna  Bosna i Hercegovina koja je članica EU i NATO-a, kaže se u saopćenju  Amabasade SAD-a u BiH.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Valentin Inzko: Republika Srpska ne može biti država niti u budućnosti

    imageValentin Inzko

    .................................................

    Visoki predstavnik  Valentin Inzko reagirao je danas u povodu intervjua predsjednika RS-a Milorada Dodika, koji je objavljen 26. jula u EuroBlicu, podsjećajući da je Republika Srpska entitet u suverenoj državi Bosni i Hercegovini.

    - U svojstvu konačnog autoriteta u pogledu tumačenja Dejtonskog  sporazuma, sukladno Aneksu 10., želim nedvosmisleno pojasniti nekoliko  stvari. Postoji samo jedna država na teritoriji Bosne i Hercegovine, a  to je upravo Bosna i Hercegovina, naglašava Inzko u izjavi datoj tim  povodom.

    Visoki predstavnik podsjeća da je Ustav Bosne i Hercegovine apsolutno  jasan u tom pogledu, štoviše, ova činjenica je navedena u preambuli i u  prvom stavu prvog člana Ustava, a suverena država Bosna i Hercegovina  primljena je jednoglasno u članstvo Ujedinjenih naroda 1992. godine.

    - Ustav, također, apsolutno jasno navodi da Republika Srpska nije  država, nego entitet koji je dio suverene države Bosne i Hercegovine.  Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav "suverenitet" entiteta, a  entitetske nadležnosti ni na koji način nisu izraz državnosti,  pojašnjava Inzko, istaknuvši da Dejtonski mirovni sporazum ne sadrži  nijednu odredbu po kojoj bi RS mogla da bude država u budućnosti.

    Inzko, nadalje, precizira da Bosna i Hercegovina nije državna  zajednica niti je unija država. Bosna i Hercegovina je jedinstvena,  suverena država čija je sadašnja unutrašnja struktura utvrđena  Dejtonskim mirovnim sporazumom.

    Po riječima visokog predstavnika, državne zajednice su postojale u  svijetu, ali one su strukturirane veoma različito od Bosne i  Hercegovine.

    - Za razliku od Bosne i Hercegovine, ustavni karakter, naprimjer,  sada nepostojeće Državne zajednice Srbije i Crne Gore, veoma jasno je  definirao jedinice u toj zajednici kao "države", navodi Inzko.

    Uz napomenu da nigdje u međunarodnom ili domaćem pravu entiteti u  Bosni i Hercegovini nisu definirani kao "države", Inzko konstatira da su  suprotne tvrdnje koje iznose visoki javni dužnosnici pravno neosnovane,  činjenično netačne i destabilizirajuće.

    - Takve problematične izjave stavljaju pod znak pitanja  opredijeljenost visokih zvaničnika Republike Srpske da poštuju ustavni  poredak Bosne i Hercegovine, uključujući suverenitet i teritorijalni  integritet Bosne i Hercegovine, a time i Mirovni sporazum, upozorava  visoki predstavnik.

    Navodi da je besmisleno i bespredmetno da politički lideri dalje  osporavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine  koji je tako jasno definiran Dejtonskim mirovnim sporazumom.

    Umjesto toga, lideri ove zemlje treba da se okrenu budućnosti, tako  što će napraviti promjene koje građani ove zemlje žele da vide – nova  radna mjesta, brz ekonomski razvoj, konkretne rezultate u borbi protiv  korupcije, jačanje vladavine prava, modernizaciju zemlje i već dugo  očekivane pomake u pravcu ostvarenja uvjeta za članstvo u EU i NATO-u,  smatra Inzko.

    - Političari treba da se koncentriraju na ova važna pitanja i da rade  u korist građana, umjesto da podižu tenzije osporavanjem ustavnog  poretka u zemlji, naglašava Inzko, navodeći da je on konačni autoritet  za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u skladu s Aneksom 10.,  saopćeno je iz OHR-a.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

     

    27.07.2012.

    SRBIJA: SOCIJALISTI PRVI PUTA NAKON ZLOČINCA SLOBODANA MILOŠEVIĆA IMAJU PREMIJERA: KO JE IVICA DAČIĆ?

    Socijalisti prvi puta nakon zločinca Miloševića imaju
    premijera: Ko je Ivica Dačić?


    Ivica
    Dačić je od 1992. do 2000. godine bio glasnogovornik Miloševićevog SPS-a


    Autor
    27.07.2012.

    Ivica DačićIvica Dačić
    .....................

    Odlukom srbijanskog parlamenta da novi srbijanski premijer bude predsjednik
    Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivica Dačić, ta je stranka u petak dobila
    premijersko mjesto prvi put nakon gotovo 12 godina i svrgavanja s vlasti bivšega
    srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića 2000. godine, kada je premijer bio
    SPS-ovac Mirko Marjanović.

    Velik broj glasova koji je na srbijanskim
    parlamentarnim izborima 6. maja ove godine dobila koalicija oko SPS-a potaknuo
    je već tada razna tumačenja, a među analitičarima su prevladavala ona koja
    Dačićev izborni uspjeh pripisuju rastu broja sljedbenika politike Slobodana
    Miloševića te ona koja podsjećaju na Dačićeve rezultate na dužnosti ministra
    unutarnjih poslova i njegovu sposobnost osvajanja birača.

    SPS, nekadašnja
    Miloševićeva stranka, u izbornoj koaliciji s Partijom ujedinjenih penzionera
    Srbije (PUPS) Jovana Krkobabića i Jedinstvenom Srbijom (JS) Dragana Markovića
    "Palme" na parlamentarnim izborima u maju 2008. godine osvojila je 20
    zastupničkih mandata u srbijanskom parlamentu, a ove godine 44
    mandata.

    Srbijanski parlament čini 250 zastupnika, a Dačićeva se
    koalicija, većom potporom među biračima, pozicionirala iza prvoplasirane
    koalicije oko Srpske napredne stranke (SNS), koju je tada vodio Tomislav
    Nikolić, sa 73 mandata, i drugoplasirane koalicije oko Demokratske stranke (DS)
    Borisa Tadića sa 67 mandata, te se time nametnula kao jedna od najvažnijih
    izbornih lista u sastavljanju nove vlade.

    Iako se u protekle četiri
    godine nastojao distancirati od politike Slobodana Miloševića, Dačiću, kako je
    primijetila stručna javnost, nije bio nikakav problem povremeno se u
    predizbornoj kampanji služiti retorikom koja podsjeća na Miloševićevu.

    U
    predizbornoj kampanji Dačić je, primjerice, govorio kako je on "narodni
    kandidat", a ne samo kandidat svoje koalicije. U jednom govoru tijekom kampanje,
    parafrazirajući Miloševićevu poruku Srbima na Kosovu 1987. ("Niko ne sme da vas
    bije!"), poručio je narodu: "Niko ne sme da vas laže!"

    Dačić, koji je od
    1992. do 2000. bio glasnogovornik SPS-a, dok je stranku vodio Slobodan Milošević
    koji je u oktobru 2000. svrgnut s vlasti, isticao je u predizbornoj kampanji
    kako je "sačuvao stranku" pa će "sačuvati i državu Srbiju". Analitičari su
    porast potpore tumačili i kao rezultat rasta nezaposlenosti i pada životnog
    standarda i svojevrsnog povratka socijalističkim vrijednostima među običnim
    ljudima te njihove razočaranosti političkim sustavom nakon pada Miloševića i
    neostvarenim očekivanjima.

    Jedna od ocjena analitičara jest da je riječ o
    vrlo sposobnom političaru koji je devedesetih godina stekao iskustvo u odnosima
    s javnošću te o čovjeku koji je kao dosadašnji ministar unutarnjih poslova
    postigao rezultate u borbi s kriminalom, pokazavši time određenu čvrstinu, a
    koji se istodobno uspio približiti običnom čovjeku kroz povremene neslužbene
    javne nastupe, ne ustručavajući se i zapjevati u nekim prigodama.

    Pošto
    mu je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić potkraj juna povjerio mandat za
    sastavljanje nove vlade, Dačić je, objašnjavajući razloge zbog kojih je to
    prihvatio, rekao kako bi želio da se učini sve da se, budući da se prošlost ne
    može promijeniti, promijeni sadašnjost i budućnost Srbije.

    "Mene ne
    zanima nebeska Srbija. Zanima me kako Srbija danas živi i kako će živjeti sutra.
    Poštovat ću našu prošlost, ali me više zanima naša budućnost", rekao je Dačić i
    dodao kako nova vlada s njim na čelu nikada neće dopustiti povratak u devedesete
    godine jer bi to, kako je rekao, da je to htio raditi, činili i u protekle
    četiri godine.

    U objašnjenjima kako je koalicija oko SPS-a ovaj put
    uspjela postići dvostruko veću potporu birača također se podsjeća da je Dačić
    završio beogradski Fakultet političkih nauka kao jedan od najuspješnijih
    studenata, s prosječnom ocjenom 10, a građani uglavnom ističu zadovoljstvo
    njegovim učinkom na dužnosti ministra unutarnjih poslova.

    Sam Dačić
    izjavio je potkraj marta kako je u Srbiji u posljednje četiri godine
    zaplijenjeno oko deset tona opojnih droga, a mediji podsjećaju na razbijanje
    više kriminalnih skupina u Srbiji i u regiji te na njegov rad na unaprjeđenju
    policijske suradnje Srbije sa susjednim zemljama.

    Jedan od najčešćih
    zaključaka jest da je Dačić u dosadašnjoj vlasti uvelike uspio iskoristiti
    dužnost ministra unutarnjih poslova i zamjenika premijera kako bi njegova
    stranka dobila najveću potporu glasača od 2000. godine, kada je SPS
    marginaliziran nakon svrgavanja Slobodana Miloševića.

    27.07.2012.

    ŽELjKO KOMŠIĆ: SPORAZUM "SEJDIĆ - FINCI" MORA DOŽIVJETI SUŠTINSKE ISPRAVKE

    Komšić: Sporazum "Sejdić - Finci" mora doživjeti suštinske ispravke

    imageŽeljko Komšić na sastanku sa predstavnicima organizacija
    ..................................................

    SARAJEVO - Član Predsjedništva BiH gosp. Željko Komšić održao je u svom kabinetu sastanak  sa predstavnicima 15 organizacija civilnog društva koje su se u proteklom periodu oštro usprotivile prijedlogu SDP-a i HDZ-a o načinu implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju ¨Sejdić i Finci¨.

    Predstavnici organizacija civilnog društva istakli su da su ohrabreni odlučnošću gospodina Komšića da stane u odbranu građanske BiH i ponovili razloge svog neslaganja sa spornim prijedlogom.

    ¨Činjenica je da se ovim sporazumom  umjesto da se ukine, jača diskriminacija  građana i građanki BiH koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda.  Žalosno je da se odluka Evropskog suda za ljudska prava, čijom se implementacijom trebao unaprijediti ustavni položaj Ostalih u BiH, na ovaj način iskorištava da se taj položaj dodatno oteža i na duže staze ukine svaka mogućnost da svi oni koji se ne osjećaju kao pripadnici/e konstitutivnih naroda u BiH ravnopravno učestvuju u  političkom životu i ostvaruju ista prava kao konstitutivni narodi.¨
     
    U nastavku razgovora, rečeno je  da je poražavajuća činjenica da su predstavnici navedenih političkih partija, vođeni aktuelnim stranačkim interesima, ostali pri tome da  ovaj sporazum pretoče u Ustav BiH i Ustav Federacije BiH, te da će, ukoliko se prijedlog u ovom obliku uputi u parlamentarnu proceduru, to ostati upamćeno kao najveći atak na demokratiju i ljudska prava u poslijeratnoj BiH. 

    Zaključeno da se usvajanje ovog sporazuma kao temelja za ustavne reforme mora na svaki način zaustaviti   ako on dospije u parlamentarnu proceduru, te da parlamentarni zastupnici moraju biti svjesni da bi, dizanjem ruke za ovakav prijedlog ustavnih amandmana, direktno podržali uvođenje aparthejda u BiH i tako izgubili svaku podršku u onom dijelu biračkog tijela koji se tome protivi.

    Gospodin Dervo Sejdić, aplikant pred Sudom za ljudska prava u Strazburu i jedan od predstavnika organizacija civilnog društva, u razgovoru sa Predsjednikom Komšićem je komentarisao: ¨Cilj moje tužbe  Sudu u Strazburu  bio je da  obezbijedim  nadu stotinama hiljada ljudi u BiH koji se ne osjećaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, da će moći biti ravnopravno birani, te da će bilo ko među njima imati šansu da  jednog dana sjedi u istoj ovoj zgradi Predsjedništva i radi u najboljim interesima ove zemlje. Ova nada, koja je probuđena odlukom suda iz 2009. godine, danas se ovim sporazumom gasi, a građani BiH, svi oni koji ne pripadaju konstitutivnom narodu na teritoriji na kojoj je on većina, tjeraju se da budu građani drugog reda. Danas u Predsjedništvu BiH nemamo članove iz reda naroda koji nisu konstitutivni, ali imamo osobu koja je odlučila da interese svih građana BiH stavi ispred interesa jedne partije,  interesne grupe, pa čak i svojih vlastitih interesa. To je jedan od razloga zbog kojih organizacije civilnog društva još uvijek nisu izgubile nadu da ovaj sramni sporazum ipak neće postati realnost u BiH te da daljnji koraci, kao što su nove tužbe i pozivi na bojkot popisa 2013. godine,  neće biti potrebne. S druge strane, mi ostajemo spremni da pribjegnemo i ovakvim postupcima ukoliko nam ne preostane nijedna drugačija mogućnost za odbranu ideje ravnopravnosti i demokratije u BiH¨.

    Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, g. Željko Komšić, još jednom je ponovio da je ovakav sporazum neprihvatljiv te da mora doživjeti ispravke, ali ne kozmetičke nego suštinske.

    Na sastanku su, u ime koalicije organizacija civilnog društva, prisustvovali predstavnici organizacija:
    Kali Sara – Romski informativni centar (Sarajevo)
    UG Zašto ne (Sarajevo)
    Pravni institute u BiH (Sarajevo)
    Fondacija za kreativni razvoj (Sarajevo)
    Fondacija Ekipa (Sarajevo)
    Pokret Dosta
    Akcija građana (Sarajevo)
    Udruženje za kulturu I umjetnost Crvena (Sarajevo)
    UG Revolt (Tuzla)

    (Vijesti.ba)

     

    27.07.2012.

    MILORAD DODIK: RS NEĆE MIJENjATI NAČIN IZBORA ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH

    RS neće mijenjati način izbora člana Predsjedništva BiH, problemi su u Federaciji

    imageMilorad Dodik

    BANJA LUKA - Republika Srpska (RS) neće mijenjati svoj način izbora člana Predsjedništva BiH iz tog entiteta, a problemi u vezi s provođenjem odluke „Sejdić-Finci“ su u Federaciji BiH, ponovio je danas predsjednik Republike i SNSD-a Milorad Dodik.

    „Naš doprinos stabilizaciji prilika u BiH je u tome što ne kažemo da se ne može mijenjati način izbora članova Predsjedništva i da mora biti neposredan. Umjesto toga rekli smo federalnim partnerima da mogu da dogovore kakav god hoće način izbora. To se nakon nekoliko mjeseci vraća pričom da RS neće da promijeni način izbora. I naravno da neće, jer nismo ni rekli na početku da hoćemo“, naveo je Dodik i dodao da se pokušava sada odgovornost prebaciti na RS. 

    On je, nakon razgovara s ministricom vanjskih poslova Kipra Erato Kozakou-Markoullis, rekao da je kriza u FBiH „permanentna i ona je zarobila čitavu BiH“.

    „FBiH pokazuje svoju hroničnu neefikasnost i nesposobnost i to se reflektuje na BiH. Danas i godinama unazad, jedina samoodrživa, političko-teritorijalna cjelina u BiH je RS“, ustvrdio je entitetski predsjednik i dodao da RS „ne želi da gubi korak ka evropskim integracijama zbog FBiH“. 

    Dodik je, govoreći o funkcioniranju BiH, ponovio i tvrdnju da RS nikada neće pristati na formiranje klasične vlade na državnom nivou niti umanjenje značaja Predsjendištva BiH, kroz jačanje Vijeća ministara. 

    Ističući da „nema koalicije na nivou BiH“, on je rekao, da može da bira političke saveznike, „nikad ne bi izabrao lidere SDP-a Zlatka Lagumdžiju ili SDA Sulejmana Tihića, ali da je BiH državna zajednica i da su oni legalno izabrani predstavnici iz FBiH“. 

    Kazao je i da predstavnici EU nikada ne govore o svojim problemima, a posebno o ekonomsko-finansijskoj krizi i da bi „BiH trebalo da razmišlja i traži i druga tržišta“. 

    Dodik smatra da, posebno, vancarinske dažbine sa susjednim zemljama treba izjednačiti. 

    Naveo je i da s novom Vladom Srbije, čiji izbor se danas očekuje, želi nastavak dobre saradnje.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Mnogi od Srba osuđeni su da žive u međunarodno priznatoj državi - BiH

    imageVojislav Koštunica / vijesti.ba

    Predsjednik Demokratske stranke Srbije /DSS/ Vojislav Koštunica izjavio je danas da napredak Srbije i Republike Srpske, kao i njihova saradnja, predstavljaju najveći interes srpskog naroda.

    Govoreći na promociji knjige „Iskustvo državotvorne politike –  dvadeset godina Demokratske stranke Srbije“, objavljene povodom  obilježavanja dvije decenije postojanja ove stranke, Koštunica je  naglasio da je interes DSS-a oduvijek bio i biće što čvršća saradnja  Srbije i Republike Srpske.

    On se pozvao na jučerašnju izjavu predsjednika Srpske Milorada  Dodika, koji je naglasio "da je svima više nego jasno da napredak Srbije  i Republike Srpske i njihova čvrsta saradnja predstavljaju najveći  interes našeg naroda".

    Govoreći o politici DSS-a, on je istakao da je završetkom rata u BiH i  Dejtonskim mirovnim sporazumom pokrenuto važno pitanje koje je  potvrdilo državotvorni karakter politike DSS-a - pitanje statusa  Republike Srpske u BiH.

    Koštunica je rekao da su Srbi nakon 70 godina života u jednoj državi  protjerani sa prostora na kojima su živjeli vijekovima, te da su mnogi  od njih osuđeni da žive u drugoj međunarodno priznatoj državi - BiH.

    Upravo zato DSS, prema riječima njenog predsjednika, insistira na što  jačim vezama, kao i da se maksimalno iskoriste mogućnosti koje nude  sprazumi o specijalnim i paralelnim vezama između Srpske i Srbije.

    Govoreći o Kosovu i Metohiji, Koštunica se ponovo pozvao na izjavu  predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da Srbija danas veoma  nekritički pregovara o pridruživanju EU u uslovima kad EU oduzima Kosovo  Srbiji.

    „Ko je od onih koji su činili dojučerašnju vlast, ali, možda, i nekih  od onih koji čine današnju, u stanju da ponovi rečenicu Milorada  Dodika“, upitao je Koštunica.

    Knjigu „Iskustvo državotvorne politike – dvadeset godina Demokratske  stranke Srbije“ objavio je Fond "Slobodan Jovanović". Ona sadrži  tekstove visokih funkcionera te stranke, njenih osnivača, stranačka  dokumenta, izjave, zapise, kao i Koštuničine govore podijeljene na  periode kada je DSS bio u opoziciji i na vlasti.

    Demokratska stranka Srbije osnovana je u julu 1992. godine.

    (Srna)

     

     

    27.07.2012.

    POTPISAN SPORAZUM O TRANSFERU SREDSTAVA ZA PENZIONISANjE BIVŠIH VOJNIKA

    Potpisan Sporazum o transferu sredstava za penzionisanje bivših vojnika

    imageProtest boraca / arhiv

    SARAJEVO - Ministarstvo odbrane BiH potpisalo je danas Sporazum o transferu grant sredstava iz ovogodišnjeg budžeta prema penzijsko-invalidskim zavodima Republike Srpske i Federacije BiH u iznosu od 19.917.000 KM, predviđenih za penzionisanje bivših pripadnika Oružanih snaga.

    Ova sredstva predviđena su Zakonom o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, a sporazum podrazumijeva da taj novac pokrije ukupni period od dana otpuštanja pripadnika OS iz službe do dana prestanka važenja zakona.

    Za federalni zavod PIO/MIO sporazumom je utvrđena visina sredstava u iznosu od 79,8 posto, a za Fond PIO Republike Srpske predviđeno je 20,2 posto od ukupno odobrenih sredstava, saopšteno je iz Ministarstva odbrane BiH.

    Potpisani su i aneksi Sporazuma između Ministarstva odbrane BiH i entitetskih zavoda kojima će biti regulisan način dostavljanja potrebne dokumentacije na osnovu koje će se izvršiti transfer sredstava predviđenih ovim sporazumom.

    Visinu pojedinačnih isplata u okviru dodijeljenih sredstava utvrdit će nosioci PIO-MIO osiguranja u skladu sa entitetskim propisima, u zavisnosti od broja mjeseci i dana od prestanka službe do 31. maja ove godine.

    Sporazum su potpisali ministar odbrane BiH Muhamed Ibrahimović, ministar rada i socijalne politike FBiH Vjekoslav Čamber, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Petar Đokić, direktor Federalnog zavoda za PIO/MIO Zijad Krnjić i Direktor Fonda PIO Republike Srpske Mladen Milić.

    (Vijesti.ba/Srna)

     

    27.07.2012.

    ENTITET RS-a NE MOŽE BITI DRŽAVA NITI U BUDUĆNOSTI

    RS ne može biti država niti u budućnosti

    imageValentin Inzko / vijesti.ba

    Visoki predstavnik  Valentin Inzko reagirao je danas u povodu intervjua predsjednika RS-a Milorada Dodika, koji je objavljen 26. jula u EuroBlicu, podsjećajući da je Republika Srpska entitet u suverenoj državi Bosni i Hercegovini.

    - U svojstvu konačnog autoriteta u pogledu tumačenja Dejtonskog  sporazuma, sukladno Aneksu 10., želim nedvosmisleno pojasniti nekoliko  stvari. Postoji samo jedna država na teritoriji Bosne i Hercegovine, a  to je upravo Bosna i Hercegovina, naglašava Inzko u izjavi datoj tim  povodom.

    Visoki predstavnik podsjeća da je Ustav Bosne i Hercegovine apsolutno  jasan u tom pogledu, štoviše, ova činjenica je navedena u preambuli i u  prvom stavu prvog člana Ustava, a suverena država Bosna i Hercegovina  primljena je jednoglasno u članstvo Ujedinjenih naroda 1992. godine.

    - Ustav, također, apsolutno jasno navodi da Republika Srpska nije  država, nego entitet koji je dio suverene države Bosne i Hercegovine.  Ustav BiH ne ostavlja prostora ni za kakav "suverenitet" entiteta, a  entitetske nadležnosti ni na koji način nisu izraz državnosti,  pojašnjava Inzko, istaknuvši da Dejtonski mirovni sporazum ne sadrži  nijednu odredbu po kojoj bi RS mogla da bude država u budućnosti.

    Inzko, nadalje, precizira da Bosna i Hercegovina nije državna  zajednica niti je unija država. Bosna i Hercegovina je jedinstvena,  suverena država čija je sadašnja unutrašnja struktura utvrđena  Dejtonskim mirovnim sporazumom.

    Po riječima visokog predstavnika, državne zajednice su postojale u  svijetu, ali one su strukturirane veoma različito od Bosne i  Hercegovine.

    - Za razliku od Bosne i Hercegovine, ustavni karakter, naprimjer,  sada nepostojeće Državne zajednice Srbije i Crne Gore, veoma jasno je  definirao jedinice u toj zajednici kao "države", navodi Inzko.

    Uz napomenu da nigdje u međunarodnom ili domaćem pravu entiteti u  Bosni i Hercegovini nisu definirani kao "države", Inzko konstatira da su  suprotne tvrdnje koje iznose visoki javni dužnosnici pravno neosnovane,  činjenično netačne i destabilizirajuće.

    - Takve problematične izjave stavljaju pod znak pitanja  opredijeljenost visokih zvaničnika Republike Srpske da poštuju ustavni  poredak Bosne i Hercegovine, uključujući suverenitet i teritorijalni  integritet Bosne i Hercegovine, a time i Mirovni sporazum, upozorava  visoki predstavnik.

    Navodi da je besmisleno i bespredmetno da politički lideri dalje  osporavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine  koji je tako jasno definiran Dejtonskim mirovnim sporazumom.

    Umjesto toga, lideri ove zemlje treba da se okrenu budućnosti, tako  što će napraviti promjene koje građani ove zemlje žele da vide – nova  radna mjesta, brz ekonomski razvoj, konkretne rezultate u borbi protiv  korupcije, jačanje vladavine prava, modernizaciju zemlje i već dugo  očekivane pomake u pravcu ostvarenja uvjeta za članstvo u EU i NATO-u,  smatra Inzko.

    - Političari treba da se koncentriraju na ova važna pitanja i da rade  u korist građana, umjesto da podižu tenzije osporavanjem ustavnog  poretka u zemlji, naglašava Inzko, navodeći da je on konačni autoritet  za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u skladu s Aneksom 10.,  saopćeno je iz OHR-a.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    27.07.2012.

    MUSTAFA CERIĆ: NAŽALOST SVAKIM DANOM BIVA JASNIJE DA SE GENOCID ISPLATI

    Nažalost svakim danom biva jasnije da se genocid isplati

    imageMustafa Cerić / vijesti.ba

    Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić danas je u Džudža Džaferovoj džamiji u Duvnu održao hutbu i imamio džuma-namaz.

    U hutbi  reisu-l-ulema je ukazao na vrijednosti posta te uzvišene  vrline strpljivosti, upornosti, izdržljivosti, samosvijesti,  samoodrživosti i sposobnosti da se bude i ostane na svojoj zemlji i u  svojoj vjeri.

    Govoreći o suštini sabura, reis je rekao da je sabur vrlina koja je očuvala islam, dala slobodu, podigla ugled i čast.

    "Osaburili smo mnogo nepravdi, prešutjeli smo mnoga zla koja su nam  učinjena u zadnjih sto godina od progona, etničkog čišćenja do genocida.  Dakako, to stoljetno iskustvo koje kao narod sad imamo obavezuje nas da  naš sabur više ne bude pristajanje na zulum i trpljenje nasilja, već da  naš sabur bude borba protiv zuluma i odbacivanje nasilja kroz uporan i  trajan rad na zaštiti i odbrani od progona, etničkog čišćenja i  genocida, koje nam ovih dana usred Sarajeva najaviše sljedbenici ratnih  zločinaca svojim povicima 'nož, žica, Srebrenica'. Samo naivni i  maloumni mogu misliti da je to bezopasna huliganska igra; samo nesvjesni  i nesavjesni mogu ostati ravnodušni naspram te genocidne poruke, koja  ne samo što vrijeđa žrtve srebreničkog genocida već prkosi zločinu  protiv čovječnosti usred bijela dana i usred Sarajeva" kazao je reis i   dodao da je to moguće, nažalost, zato što svakim danom biva jasnije da  se genocid isplati.

    "Jer rezultati genocida ostaju trajni, jer negacija genocida i nakon  međunarodnih sudskih presuda se ne sankcioniše, jer oni što ne znaju  kako da od Srebrenice naprave Sarajevo dopuštaju mogućnost da se od  Sarajeva pravi Srebrenica. Eto zašto nam treba da se u ramazanu kroz  ibadet posta naučimo saburu, tj., upornom, trajnom i odgovornom radu i  djelovanju na zaštiti i odbrani od genocida protiv našeg naroda. A to će  biti moguće ako se ujedinimo oko zajedničkog cilja, koji mora biti  sveta obaveza svakom od nas, a to je da našem potomstvu osiguramo  slobodu od straha od genocida. Za nas nema važnijeg cilja od ovoga; za  nas nema važnijeg posla od ovoga; za nas nema važnije funkcije od ove;  za nas nema važnijeg izbora od ovog",  kazao je reis Cerić  na kraju   današnje - ramazanske hutbe u Duvnu.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    27.07.2012.

    AMIR HUSARIĆ: PREDLOŽENO RIJEŠENjE POKUŠAJ TERITORIJALIZACIJE NACIJA

    Husarić: Predloženo rješenje pokušaj teritorijalizacije nacija

    imageLDS BiH

    SARAJEVO - Rješenje za implementaciju presude "Sejdić-Finci" koje je predložila grupa stranaka sa Socijaldemokratskom partijom BiH (SDP) na čelu je pokušaj teritorijalizacije nacija, kazao je danas na konferenciji za novinare predsjednik Liberalno demokratske stranke (LDS) Amir Husarić.

    Husarić je pojasnio da ovakvo rješenje osuđuje na propast ideju i nastojanja da "BiH bude država svih građana, a ne prosti zbir tri naroda".

    - Malo prekrajanje Ustava BiH zbog presude napravilo je u BiH pravu političku moru koja je, uz postojeću krizu, dovela državu u situaciju da je nesposobna da uradi glavni posao - obezbijedi kandidatski status, kazao je Husarić.

    LDS stoga traži od domaćih zvaničnika da kreiraju miran politički ambijent u kojem se može posvetiti puna pažnja ispunjavanju uvjeta EU. Ukoliko to ne uspiju, u LDS-u smatraju da je jedino rješenje u vanrednim izborima.

    - Tražimo od međunarodne zajednice da raspišu vanredne izbore, jer za to još  ima vremena, a koji bi bili održani u isto vrijeme kada i lokalni, zaključio je Husarić.

    Prisutnim novinarima Husarić je rekao da je LDS za predstojeće lokalne izbore kandidirao više od 400 svojih članova u 28 općina.

    - Posebno smo ponosni na činjenicu da smo kandidirali naše članove i u osam općina u RS-u te da imamo četiri kandidata za načelnika općina i to u Goraždu, Ilijašu, Starom Gradu Sarajevo i Živinicama, potvrdio je Husarić.

    (Vijesti.ba/Fena)

    LDS: Budimir ni u jednom dijelu nije prekršio ustavna načela FBiH

    image

    SARAJEVO - Liberalno demokratska stranka (LDS) neće podržati inicijativu za smjenu predsjednika FBiH Živka Budimira, stav je ove stranke koji je danas na konferenciji za novinare LDS-a iznijela potpredsjednica stranke i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Daliborka Milović.

    Pojasnila je da se ova odluka dijelom bazira i na činjenici da je BiH 18 mjeseci bila bez državne vlasti te da se nakon njenog konačnog formiranja, desila kriza na federalnom nivou.

    - LDS smatra da Budimir ni u jednom dijelu nije prekršio ustavna načela FBiH i želja nove parlamentarne većine da Budimir bude smijenjen je bez osnova i razloga, pojasnila je Milović.

    Stoga je, dodala je, bila protiv zahtjeva za smjenu, "uprkos pritiscima i ucjenama".

    - Bila sam pod pritiscima i ucjenama drugih političkih stranaka, kazala je Milović.

    (Vijesti.ba/fena)

     

     

    27.07.2012.

    TITO JE OTROVAO STALjINA NA SLIČAN NAČIN NA KOJI SE ON RIJEŠIO LENjINA?!

    Tito je otrovao Staljina na sličan način na koji se on
    riješio Lenjina?!


    Slovenski
    historičar Jože Pirjevec iznio je ove tvrdnje u svojoj knjizi "Tito in
    tovariši"


    27.07.2012.


    Staljin i Tito

    Staljin i Tito

    ............................

    U svojoj knjizi 'Tito in tovariši' (Tito i drugovi) slovenski historičar
    specijaliziran za diplomatiju zapadnog Balkana Jože Pirjevec iznio je tvrdnju da
    je Tito dao otrovati Staljina i to na sličan način na koji je, vjeruje se,
    Staljin dao otrovati Lenjina, prenosi "Jutarnji list".

    Iako ova tvrdnja
    zvuči kao zaplet kakvog špijunskog filma, činjenica je da se Tito i Staljin nisu
    podnosili još od kraja Drugog svjetskog rata i da je Staljin bezuspješno pokušao
    ubiti Tita čak 22 puta. Jedan od kreativnijih pokušaja bio je nervnim plinom iz
    poklonjene kutijice za nakit.

    Staljin je Lenjina navodno dao otrovati
    kalijevim cijanidom. Lenjin je umro od posljedica moždanog udara, a liječnici
    smatraju da je do njega moglo dovesti upravo trovanje cijanidom. Pirjevec
    sugerira da je upravo na taj način i Tito dao ubiti Staljina.

    28.
    februara 1953. Staljin se nakon radnog dana povukao u svoju daču u blizini
    Moskve. Tamo je sazvao sastanak najbližih suradnika, na kojem je bio i Nikita
    Hruščov. Historičari su utvrdili da je taj sastanak trajao do 4 sata ujutro,
    nakon čega se Staljin povukao na spavanje. Nitko od prisutnih nije primijetio da
    se Staljin eventualno loše osjeća. Iako je obično ustajao u 6:30 i tog se jutra
    nije pojavio u uobičajeno vrijeme, nitko nije ulazio u njegovu sobu sve do oko
    10 sati, jer je prije spavanja Staljin naredio da ga se ne budi dok sam ne
    ustane.

    Kad su ga našli, ležao je na podu nepokretan i bez moći govora,
    no još je uvijek bio živ. Smatra se da su njegovi suradnici namjerno
    odugovlačili s pozivanjem liječnika, pod izgovorom da za to nemaju ovlasti.
    Liječnik je pozvan tek nakon što su prethodno nazvani ministar državne sigunosti
    i šef tajne policije. Staljin je na koncu umro 5. marta, od gušenja i nakon
    višednevne agonije, a medicinski nalazi potvrdili su da je 28. februara preživio
    teški moždani udar.

    Na dan Staljinove smrti u njegovom kabinetu je
    pronađeno Titovo pismo upozorenja, što Pirjavec uzima kao jedan od dokaza da je
    upravo Tito izdao kobno naređenje. U tom je pismu Tito upozorio Staljina da mu
    prestane slati ubice, jer su ih već ulovili pet i da će njemu biti dovoljno da
    Staljinu pošalje samo jednog.

    Tokom svog posjeta Beogradu 1955. Hruščov
    se čak ispričao Titu zbog svih Staljinovih pokušaja ubojstva te mu odao
    svojevrsno priznanje na činjenici da je uspio osujetiti sve Staljinove
    pokušaje.

    Pirjevčeva teorija o Titovoj odgovornosti za Staljinovu smrt
    uvrštena je i u Wikipedijin unos u bivšem sovjetskom vođi.


    27.07.2012.

    NAVIJAČI LEVSKOG "OPKOLILI" STADION: SVE IGRAČE ŽELE LINČOVATI, TAMNOPUTE VRIJEĐAJU NAJVIŠE

    Navijači Levskog "opkolili" stadion: Sve igrače žele
    linčovati, tamnopute vrijeđaju najviše (FOTO)


    Od jutros
    su oko stadiona raspoređene jake policijske snage



     27.07.2012.

     

    Navijači Levskog "opkolili" stadion: Sve igrače žele linčovati, tamnopute vrijeđaju najviše (FOTO)

    Navijači Levskog koji su sinoć prisustvovali utakmici na Olimpijskom stadionu
    "Asim Ferhatović Hase", nisu se razišli kućama već su otišli direktno pred
    stadion u Sofiji gdje, kako pišu bugarski mediji, "žele da linčuju svoje
    igrače".


    Oni tvrde da neće otići dok sa svakim pojedinačno ne razgovaraju i utvrde da
    li je tu zbog kluba ili "rehabilitacije".



    "Ultrasi se osjećaju uvrijeđenima nakon što je njihov klub
    eliminisan od Fudbalskog kluba Sarajeva u drugom pretkolu Lige Evrope", piše
    portal "sportal.bg".


    Od jutros su oko stadiona raspoređene jake policijske snage koje pokušavaju
    zaštiti igrače od bijesnih fanova. Navijači su u jednom trenutku krenuli i prema
    svlačionicama, ali ih je policija spriječila u tome.



    Sa najvećim uvredama suočeni su tamnoputi fudbaleri,
    prenose bugarski mediji.

    27.07.2012.

    ŠTA SVE TREBA ZNATI O OLIMPIJSKIM IGRAMA U LONDONU

    Šta sve trebate znati o OI u Londonu?! (FOTO)


    Dvanaest
    hiljada kulturnih događaja


    27.07.2012.

     

    Datoteka:Olympic flame at opening ceremony.jpg

     

    Bezbjednost - Za vrijeme Igara Velika Britanija provest će
    najveću sigurnosnu operaciju u uvjetima mira. Za sigurnost će se brinuti 13.500
    vojnika, 12.000 policajaca i prave male armije privatnih zaštitara. Akcija ide
    toliko daleko da su oko Olimpijskog parka postavljeni čak i projektili
    zemlja-zrak.

    Doping - Centar za borbu protiv dopinga
    izvršit će više testova nego na ranijim manifestacijama. Tim će raditi non-stop,
    a činit će ga 150 stručnjaka i više od 1.000 olimpijskih zvaničnika.


    Festival - Ako niste ljubitelj sporta, nema problema!
    Uz Igre će biti vezano čak 12.000 kulturnih događaja širom Velike Britanije,
    kojima će se slaviti dolazak manifestacije u
    London.

    Grinvič - Locirana na poluotoku Grinvič na obali
    rijeke Temze u istočnom Londonu, Arena Sjevernog Grinviča ugostit će takmičare u
    umjetničkoj gimnastici i trampolini, kao i finale košarkaškog turnira. Obližnji
    Grinvič park domaćin je konjičkih sportova i modernog petoboja.




    Hajd
    park
    - Kako je teško doći do ulaznica za događaje, očekuje se da će se
    mnogo ljubitelja sporta okupljati u Hajd parku kako bi pratilo takmičenje u
    triatlonu, koje se sastoji od plivanja na 1.500 metara, vožnje biciklom u dužini
    od 40 kilometara i trčanja na 10 kilometara.

    Inovacije
    - Borilištima, poput spektakularnog centra za vodene sportove, London
    namjerava predstaviti najbolje od britanskih inovacija i dizajna. Ka Olimpijskom
    parku u Stratfordu vodit će tunel valovitog krova, u koji je utrošeno 3.000 tona
    čelika.

    Kraljica - Čast da otvori Igre imat će
    86-godišnja britanska vladarka, kraljica Elizabeta II, koja je ove godine
    proslavila 60. godišnjicu na tronu monarhije. Zanimljivo je će ona na taj način
    nastaviti porodičnu tradiciju, jer je njen otac Džordž VI otvorio Igre 1948., a
    prapradjed Edvard VII Igre 1908. godine.

    London -
    Britanska prijestonica ulazi u olimpijsku historiju kao prvi grad koji je u
    moderno doba tri puta organizirao Igre.

    "McDonald's" -
    U olimpijskom selu bit će smješten najveći "McDonald'sov" restoran na svijetu,
    sa čak 1.500 mjesta za sjedenje i 500 zaposlenika. Oni će tokom 17-dnevnog
    nadmetanja pripremiti skoro 50.000 "big mekova".




    Otvorenje
    - Olimpijski stadion dobit će obrise ruralne britanske idile. Reditelj predstave
    je Deni Bojl (Danny Boyle), čiji je film "Slumdog Millionaire" osvojio osam
    Oskara. Spektakl na stadionu koštat će 27 miliona funti (33 miliona
    eura).

    Plivanje - Američki plivač Majkl Felps (Michael
    Phelps), koji je u Pekingu pokupio rekordnih osam zlatnih medalja, mogao bi
    postati najveći olimpijac u modernoj historiji. Sa 16 medalja (od čega 14
    zlatnih), "metak iz Baltimora" nije daleko od rekorderke, ruske gimnastičarke
    Larise Latinine, koja je svojevremeno osvojila 18 odličja (ali "samo" 9
    najsjajnijih).

    Streličarstvo - Takmičenje će se održati
    na čuvenom igralištu za kriket "Lord's", a među favoritima za zlatne medalje su
    takmičari iz Južne i Sjeverne Koreje. Najveće šanse daju se dvostrukom
    olimpijskom prvaku, Južnokorejcu Imu Dong-hjunu, koji je na papiru, praktično,
    slijep!

    Transport - U poboljšanja na londonskoj
    transportnoj mreži uloženo je skoro 6,5 miliona funti (8 miliona eura), ali je
    pitanje kako će se sistem nositi s dodatnim pritiskom u vidu dodatna tri miliona
    putnika, koji će radnim danima opteretiti sredstva javnog prijevoza.




    Usein
    - Očekuje se da nastup najbržeg čovjeka na svijetu Useina Bolta (Usain)
    u utrci na 100 metara gledaju milioni ljudi širom svijeta. Jamajčanin je na
    Igrama u Pekingu režirao spektakularne utrke, ali je nedavno pretrpio dva poraza
    od zemljaka Johana Blejka (Yonam Blake), što obećava sjajne borbe u
    Londonu.

    Volonteri - Skoro 70.000 volontera pomagat će
    organizaciju Igara.

    Venlok - Maskota Igara nazvana je
    po engleskom selu koje je 1850. godine organiziralo Olimpijske igre Venloka.
    Ipak, jednooka kreatura nije naišla na veliko odobravanje u
    Britaniji.

    Zara - Kraljicina unuka Zara Filips
    (Phillips) nastojat će porodicu učiniti ponosnom ukoliko postigne dobar rezultat
    u jahanju. Na protekla dva takmičenja nije nastupila zbog povrede svog bivšeg
    konja, ali je njena životinja sada u mnogo boljem stanju.

    Žene
    - Ženski boks je prvi put u olimpijskom programu, više od 100 godina
    nakon prve demonstracije na Igrama 1902. godine. Ženski boks dugo je bio
    zabranjen u mnogim zemljama.


    27.07.2012.

    BAN KI-MOON U BiH: MORAMO NAUČITI LEKCIJU SREBRENICE

    Ban Ki-moon u BiH: Moramo naučiti lekciju Srebrenice

     

    Ban Ki-moon i Bakir Izetbegović u Srebrenici 

    ...........................................................................

     

    Sadik  Salimović, Marija  Arnautović

    Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Ban Ki Moon okončao je u četvrtak šestodnevnu posjetu regionu. Poslednjeg dana Ban je posjetio Memorijalni centar u Potočarima i poklonio se žrtvama Srebrenice. Na završnoj konferenciji za novinare na sarajevskom Međunarodnom aerodromu, Ban je  još jednom ponovio da je impresioniran onim što je vidio „dinamičnosti i predanosti u regionu“.

    „Regija je puno napredovala u poslednjih dvadeset godina. Sada gledamo u zajedničku budućnost, koja treba biti okarakterisana saradnjom. Svi ljudi u regiji mogu biti ponosni na ono što su postigli. Naravno i dalje su prisutni veliki politički, ekonomski i društveni izazovi. Ali, svi ljudi sa kojima sam razgovarao tokom ove posjete žele iste stvari. Žele bolje mogućnosti, posao, bolji život“, rekao je Ban.

    Dodao je da je u regionu prepoznao viziju koja gleda u bolju budućnost.

    „Viziju koja je usmjerena na unaprjeđenje i jačanje euroatlanskih veza“, pojasnio je Generalni sekretar UN-a.

    Ponovio je da regija dijeli isti jezički, kulturni i istorijski prostor, što bi trebalo da bude i osnova za osiguranje dijaloga.

    „UN su spremni da i dalje pružaju podršku regiji da nastavi ostvarivati napredak i da prevaziđe sve prepreke sa kojima se susreće“, naglasio je Ban.

    Novinari su pitali generalnog sekretara UN-a da li je nakon posjete zemljama bivše Jugoslavije optimističan.

    Ban Ki-moon na sarajevskom aerodrmomu sa Bakirom Izetbegovićem
    ​​„Optimističan sam. Vidio sam snažnu volju lidera u regionu i u BIH. Teško je da rane zacijele nakon što se prođe kroz jedan takav tragičan konflikt. Dijelite jezik kulturu i istoriju. Postoji veliki broj sličnosti i to je ono što sam vidio tokom posjete regiji. Svjedočio sam živoj atmosferi koja se odražava na licima svih vas i zbog toga imam velike nade za budućnost“, odgovorio je Ban.

    Na pitanje da li su UN spremne da vojno djeluju u Siriji Moon je kazao da je najvažnije da se zaustavi nasilje sa obije strane.

    „Trenutno se ne vode nikakvi razgovori u vezi vojnih intervencija. Stoga mislim da nije odgovarajuće da ja dajem komentare u vezi s tim“, objasnio je Ban.

    Novinare je zanimalo i da li i kada Generalni sekretar vidi i očekuje Kosovo u Ujedinjenim narodima.

    „Status Kosova regulisan je Rezolucijom Vijeća sigurnosti. Kao što znate mnoge zemlje već su priznale Kosovo.  Međutim samo priznanje zavisi i od drugih članica UN-a. Ono što je jednostavan proces da bi zemlja bila priznata je da se na preporuku Vijeća sigurnosti donosi odluka koju usvaja Generalna skupština“, rekao je Ban.

    Ponovio je da je zamolio zvaničnike u Srbiji i Kosovu da usklade i pomire svoje stavove.
    „Znam da Srbija želi da se pridruži Evropskoj Uniji. Takođe sam čuo i od vlasti na Kosovu da imaju iste želje. Upravo zbog toga oni moraju da prođu ovaj proces pomirenja i približavanja stavova te da smanje nivo tenzija“, kazao je Ban.

    Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Iz Sarajeva je otputovao za London gdje će prisustvovati otvaranju Olimpijskih igara.

    „Sada odlazim iz olimpijskog Sarajeva na otvaranje Olimpijskih igara. Duh Sarajeva nosim sa sobom u London“, zaključio je Generalni sekretar UN-a Ban Ki Moon.

    Počast žrtvama genocida u Srebrenici

    Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-moon u pratnji Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg predsjedništva Bosne i Hercegovine, boravio je u četvrtak u Potočarima kod Srebrenice. Na spomen obilježje Memorijalnog centra položio je vijenac i odao počast žrtvama genocida.

    Ban Ki-moon je tokom razgovora sa majkama Srebrenice iskazao žaljenje zbog žrtava u Srebrenici u julu 1995.

    „Vjerovatno na svijetu ne postoji mjesto koje bi za generalnog sekretara Ujedinjenih nacija bilo bolnije i tužnije posjetiti. Srebrenica je zločin, zločin koji se desio u našem dobu. Sad sam se susreo sa ženama čiji su članovi porodica ubijeni. Želim im iskazati duboko poštovanje. Kažem vam svima, žalimo sa vama, cijeli svijet žali sa vama. Ja znam da ništa ne može nadoknaditi takav bol u srcima, tu prazninu u srcima. Niko ne može nadoknaditi očevu ruku, osmijeh djeteta ili zagrljaj djeda. Ja znam da je još mnogo majki koje svoje sinove sahranjuju u svojim srcima.  Još jednom iskazujem svoje duboko poštovanje“, rekao je Ban Ki-moon nakon razgovora sa majkama Srebrenice.
    Ban je ponovio da je Srebrenica sveto tlo za porodice žrtava, ali i za porodice nacija i država.

    „Dok stojim ovdje i gledam ove beskrajne nizove grobova, imena na ovom zidu  - ne mogu ih se sjetiti svih: Hamid, Fikret, Hamdija, to su samo neka od imena. Moramo naučiti lekciju Srebrenice. Ujedinjene nacije rade da spriječimo da se ova Srebrenica ne ponovi bilo kada, bilo kome. Međunarodna zajednica nije uspjela zaštititi one kojima je pomoć u datom trenutku bila potrebna, a koji su potom ubijeni. Svjetske vođe su 2005. iznjedrile princip obaveze da se zaštite civili. Kada smo naučili lekciju Srebrenice, međunarodna zajednica mora učiniti sve što je u njenoj moći da osigura da se prekinu krvoprolića u svijetu. Stojeći ovdje pred svim ovim žrtvama, ja još jednom obećavam  i apeliram na sve vas – odajmo im počast kroz naša sjećanja, a učinimo im pravdu našim djelima. Nikad Srebrenica i nikom više! Moje duboko poštovanje za žrtve i članove njihovih porodica i moje duboko poštovanje ljudima Bosne i Hercegovine“, poručio je generalni sekretar Ujedinjenih nacija.

    Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne I Hercegovine je izjavio da su Ujedinjene nacije napravile dvije greške. Prva je što 1995. nisu zaštitile Bošnjake Srebrenice, a druga je što su u Dejtonu ovaj grad ostavile u okviru Republike Srpske.

    “Da je Srebrenica bila izdvojena kao distrikt, ljudi bi ovdje sada daleko bolje  živjeli”, kazao je Izetbegović.

    Povodom posjete Memorijalnom centru u Potočarima, Društvo za ugrožene narode – Internacional i dva srebrenička udruženja, uputila su otvorena pismo generalnom sekretaru UN-a, u kojem se navodi kako preživjele žrtve zločina i porodice ubijenih Srebreničana zahtijevaju pravdu, te da zločini ne smiju ostati nekažnjeni.

    Ban Ki-moon
    ​​U pismu se navodi i da preživjele žrtve ratnih zločina i genocida strahuju da će zločini genocida i zločini protiv čovječnosti počinjeni u BiH u velikoj mjeri ostati nekažnjeni, da brojni počinioci neće biti sankcionisani, te da će država BiH ostati podijeljena.

    “Kako bi ovi ljudi doživjeli pravdu i kako bi UN-ov Međunarodni sud pravde u Den Haagu mogao utvrditi odgovornost Srbije za počinjene ratne zločine i genocid u BiH, Vi kao Generalni sekretar UN-a od Vlade Srbije morate zatražiti izručenje dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane o učešću Srbije i Crne Gore u ratu u BiH. Nakon sklapanja dogovora Carle del Ponte, bivše glavne tužiteljice Tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Den Haagu, sa Vladom Srbije 2003.godine, ovi dokumenti mogli su biti korišteni samo u postupku protiv Slobodana Miloševića. Preživjeli srodnici najmanje 8.372 ubijenih Srebreničana do danas ne mogu shvatiti kako je na osnovu naloga bivše glavne tužiteljice Tribunala za ratne zločine, Carle del Ponte, 2005/2006.godine u Tribunalu moglo biti uništeno više od 1.000 osobnih predmeta pronađenih u masovnim grobnicama.  Od Vas zahtijevamo da hitno naložite istragu ovog gnusnog čina i ustanovite zašto su uništeni satovi, nakit, osobni dokumenti, fotografije, komadi odjeće i drugi osobni predmeti žrtava koji za njihove preživjele porodice imaju neprocjenjivu vrijednos”, navodi se u pismu upućenom generalnom sekretaru UN-a.

    Društvo za ugrožene narode i dva srebrenuička udruženja traže i pokretanje opsežne istragu o ličnoj odgovornosti vodećih naredbodavaca UN-a i plavih šljemova za predaju Srebrenice u ruke Vojske Republike Srpske i genocid koji je počinjeni u UN-ovoj zaštićenoj enklavi.

    “Apeliramo na Vas da ne ostajete nijemi na negiranja i tabuiziranja genocida u BiH političara i institucija Srbije i Republike Srpske koja se dešavaju svakodnevno i pored brojnih presuda međunarodnih sudova”, kaže se u pismu Društva za ugrožene narode i Udruženja “Srebreničke majke” i “Žene Srebrenice”.

    U toku prve posjete generalnog sekretara Ujedinjenih nacija regiji, Ban Ki-moon je običao Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju, Kosovo, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.
    27.07.2012.

    VRIJEDNOST LONDONSKIH OLIMPIJSKIH MEDALjA U KEŠU

    Vrijednost londonskih olimpijskih medalja u kešu

     

    Medalje za koje se Olimpijci bore u Londonu

    Medalje za koje se Olimpijci bore u Londonu

    ........................................................................

    Piše: Ron Synovitz (priredila: Biljana Jovićević)

    Međunarodni olimpijski komitet nikada nije novcem nagrađivao osvajače medalja, ali većina zemlja sada obećava bonus svojim atletama koji osvoje olimpijske medalje. RSE je provjerio kakvi su novčani iznosi nagrada za sportiste koji na Ljetnjim olimpijskim igrama 2012. u Londonu osvoje medalje.

    Još 1992, kada je napuštena dotadašnja praksa da učesnici Olimpijskih igara budu samo amaterski sportisti, uveden je običaj u mnogim zemljama da osvajači medalja budu novčano nagrađeni od svojih vlada, nacionalnih Olimpijskih komiteta, privatnih fondacija ili sponzora.

    Zahvaljujući toj odluci, gruzijski osvajač zlatne medalje u Londonu može zaraditi 1,2 miliona dolara. Osvajačima zlata pak Tadžikistan je obećao luksuzne automobile. U velikom broju zemlja, osvajači medalja imaju šansu da dobiju ključeve novog stana.

    Bonusi u kešu variraju od zemlje do zemlje, dok neke zemlje jedva da nude nešto više od uniforme i opreme svojim atletama, druge obezbjeđuju novčane svote koje umnogome prelaze njihove prosječne zarade.

    Azerbejdžan nudi 510.000 dolara za svaku osvojenu zlatnu medalju. Kazahstan je obećao 250.000 dolara svakom spotisti koji osvoji zlato.

    Ovakva darežljivost nije samo velika za lokalne standarde, sume su veće čak i od onih u bogatim zemljama zapada, poput SAD, koje za osvojenu zlatnu medalju daju bonus od 25.000 dolara, 15.000 za srebro i 10.000 za bronzu.
    Uniforme gruzijskih olimpijaca: Ukoliko sportista iz Gruzije osvoji zlatnu medalju slijedi mu 1,2 miliona dolara
    ​​
    Ruska vlada osvajačima zlatne medalje daje nagradu od oko 125.000 dolara, ali će regionalni guverner oblasti Čeljabinsk kako je najavio platiti million dolara svakom lokalnom spotisti koji doma donese zlatnu medalju. Vlasti u St.Petersburgu obećale su sportistima iz toga grada oko 33.000 dolara za osvojeno zlato u Londonu.  

    Iranske vlasti su svakom osvajaču zlata obećale zlatnika u vrijednosti od 85.000 dolara. Svakom osvajaču medalje iz Irana, država je obećala i platu koliku imaju i članovi vlade, do kraja života. 

    Neki iranski zvaničnici i organizacije ponudili su još i automobile, stanove, zemlju i dodatne zlatnike za osvajače medalja.

    Čak su i uglavnom siromašne zemlje centralne Azije ponudile nagrade. Predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon kaže da će svakom osvajaču zlata zemlja isplatiti 63.000 dolara. Kao dodatak tome, gradonačelnik Dušanebea nudi i jednosoban stan u gradu svakom osvajaču zlatne medalje uz novčani dodatak za svako srebro ili bronzu.

    Najveća privatna banka u Tadžikistanu, Oriyonbonk, čiji je većinski vlasnik predsjednik Rahmon, obećala je i luksuzni automobil za svakog osvajača zlatne medalje.

    Opoziciona Partija islamskog preporoda Tadžikistana u međuvremenu je takođe za svakog osavajča medalje ponudila jednosoban stan u Dušanbeu, vrijednosti između 30.000 i 80.000 dolara.

    Njihov sjeverni susjed Kirgistan za svakog sportistu koji osvoji zlatnu medalju obećao je 200.000 dolara, a gradske vlasti Biškeka najavile su doživotnu mjesečnu stipendiju od 500 dolara za svakog osvajača medalje za Kirgistan.

    Turkmenistan, jedina je država od nekadašnjih sovjetskih republika koja nije osvojila nijednu olimpijsku medalju od kolapsa Sovjetskog Saveza, jedina nije najavila nagrade za eventualne medalje u Londonu 2012.

    Bjelorusija, čiji predsjednik Aleksandar Lukašenko očekuje oko 25 medalja iz Londona “od čega pet zlatnih” platiće 150.000 dolara svakom sportisti koji se popne na najvišu stepenicu olimpijskog podijuma. Osvajačima zlatnih medalja iz 2008., podijelio je i stanove u Minsku, ali takvo obećanje nije dao 2012.

    Domaćini ovogodišnjih igara pak nijesu ni blizu tako darežljivi. Velika Britanija ne nudi nikakve bonusne nagrade, ali bi neki od osvajača zlatne medalje za Britaniju mogli ako hoće platiti 15.000 dolara Kraljevini u zamjenu da se njihov lik štampa na poštanskim markama.

    Popis nagrada od vlada ili nacionalnih Olimpijskih komiteta

    Zemlja

    Zlato

    Srebro

    Bronza

    Avganistan                      

    $20,000 $15,000 $10,000

    Armenia                       

    $50,000 $36,000 $24,000

    Azerbejdžan                       

    $510,000 $255,000 $128,000

    Bjelorusija                       

    $150,000 $75,000 $50,000

    Bosna i Hercegovina

    $63,000 $47,300 $25,700

    Gruzija                     

    $1,200,000 $30,000 $20,000

    Iran                        

    $85,000 $55,000 $40,000

    Irak                          

    $90,000 $67,000 $44,000

    Kazahstan                       

    $250,000 $150,000 $75,000

    Kirgistan                       

    $200,000 $150,000 $100,000

    Makedonija

    - - -

    Moldavija                     

    $57,000 $40,650 $24,400

    Pakistan                        

    $107,526 $53,763 $32,258

    Rusija                               

    $125,000 $75,000 $50,000

    Srbija                          

    $43,000 $37,000 $30,750

    Tadžikistan                     

    $66,500 $55,000 $44,000

    Turkmenistan  

    $0 $0 $0

    Ukrajina                    

    $100,000 $70,000 $50,000

    Uzbekistan                     

    $100,000 $75,000 $50,000

    SAD                                

    $25,000 $15,000 $10,000

    Kanada                     

    $20,000 $15,000 $10,000

    Kina                

    $54,000 nije još odlučeno nije još odlučeno

    Francuska                            

    $61,500 $24,600 $16,000

    Njemačka                      

    $18,300 $12,300 $9,225

    Italija                          

    $172,200 $92,250 $61,500

    Velika Britanija

    $0 $0 $0

    Nagrade za njemačke sportiste obezbjeđuju privatne fondacije.
    27.07.2012.

    NEZAPOSLENOST U BOSNI I HERCEGOVINI SE OTRGLA KONTROLI

    Nezaposlenost u BiH se otrgla kontroli

     

    FOTO: Midhat Poturović

    ...............................................

    Prema najnovijim procjenama Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, nezaposlenost je najveća u BiH i Makedoniji, a tako će ostati i u naredne tri godine. U BiH je u ovoj godini nezaposlenost 28 posto, a u Makedoniji 31 prema podacima Instituta. Iako su predviđanja za 2013. i 2014. godinu nešto povoljnija nego za tekuću, posrnule privrede, mali izvoz, nedostatak stranih investicija i velika zaduživanja kod međunarodnih finansijskih institucija razlozi su što prognoza ipak ostaje negativna. Iako svaka od zemalja u regiji ima svoje specifičnosti, BiH će najsporije napredovati zbog komplikovanog ustroja, ali i nezainteresovanosti domaćih političara da naprave funkcionalnu državu.

    Davno je rečeno da „tamo gdje prestaje logika počinje Bosna i Hercegovina“. Tako mladi ljudi u BiH što više škole završe, manje imaju šanse za zaposlenje.

    To potvrđuje i primjer Miljane Prodan iz Višegrada, diplomirane profesorice srpskog jezika i književnosti, koja je nedavno iz protesta napravila izložbu svojih odbijenica za posao. Tražila je posao po cijeloj BiH, a odbijenice su stizale iz Višegrada, Rogatice, Banje Luke, Bijeljine, Sarajeva, Pala, Kneževa, Foče, Bratunca i mnogih drugih mjesta. Sa profesorskom diplomom nije mogla raditi ni kao čistačica, a obrazloženja su, kaže, veoma zanimljiva.

    „U obrazloženju ovom stoji da su oni koji su komisiji pokazali bolje rezultate u teorijskom i praktičnom dijelu provjere, na koji mene naravno nisu ni zvali, dobili posao, a ja ga nisam dobila“, kaže Prodan.

    Građani BiH kažu da ima veliki broj ovakvih primjera i da bez stranačke pripadnosti ili nekog rođaka u politici, bez obzira na diplome, teško da možete pronaći posao.

    „Prije godinu dana sam ostao bez posla, niko mi u kući ne radi, troje nas ima. I ja isto ovako konkurišem na razne poslove, ali još nema posla. A završio sam visoku školu u Užicu, na državnoj školi“, „Ako nemate mamu ili tatu na položaju, u stranci, nemojte se ni nadati da ćete se zaposliti“, „Očigledno se vidi da danas bez nekih veza ne možete dobiti posao“, ističu građani.

    Da je politika najunosniji posao u BiH potvrđuje i podatak da se za predstojeće lokalne izbore prijavilo 30.000 kandidata, što članova stranaka, što nezavisnih kandidata koji u izborima vide šansu da obezbijede vlastitu egzistenciju.

    Službena stopa nezaposlenosti u BiH je 28 posto, a sve iznad 10 posto ocjenjuje se kao alarmantan problem. Poređenja radi, u Grčkoj, koja se još bori sa recesijom, zvanična stopa nezaposlenosti je 22 posto.

    Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, do kraja aprila u BiH je registrovano 540.000 nezaposlenih osoba. Agencija čak izlazi s podatkom da je stopa nezaposlenosti 44 posto, uzimajući u obzir činjenicu da je zaposlenih 688.000. Prema procjeni stručnjaka - na korak do gladi je 60 posto bh. stanovnika.

    Zamka srednjeg dohotka

    Zavodi za zapošljavanje uglavnom služe za registraciju nezaposlenih, no ozbiljnijeg programa zapošljavanja nema, kaže ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić, napominjući da BiH ima 12 zavoda za zapošljavanje, a mjesečno se gubi minimum 5.000 radnih mjesta.
    FOTO: Midhat Poturović
    ​​
    „Silna armija koja nema gotovo nikakve svrhe – toliko je zavoda od kantonalnih, federalnih do državnih, a troše sredstva poreznih obveznika. Takvih je situacija na pretek. Znači, dupliranja, tripliranja. Ukoliko bi se zaista pravile uštede, možemo pokriti ove silne deficite u budžetima na svim nivoima od cirka milijardu i 200 miliona na godišnjem nivou i napraviti uštede“, kaže Hasić.

    Malo je onih koji vjeruju da će jednog dana biti pozvani na neko upražnjeno radno mjesto. Istovremeno, među brojnim zaposlenima vlada strah da će u narednom periodu ostati bez posla. Da su njihove strijepnje opravdane, govori i podatak da je u posljednjih šest mjeseci na evidencijama Zavoda za zapošljavanje RS i Federalnog zavoda za zapošljavanje zabilježeno povećanje broja nezaposlenih za oko 2-3 hiljade mjesečno. Da diploma ne znači i zaposlenje potvrđuje i podatak da je na biroima 192 magistra i šest doktora nauka.

    Ekonomski stručnjaci u BiH godinama upozoravaju da država ne može opstati bez oživljavanja privrede, no nova radna mjesta otvaraju se jedino u državnoj administraciji. Oko petine ukupnog stanovništva je na ''državnim jaslama'' . S druge strane, česte političke krize razlog su odustajanja od ulaganja mnogih investitora, kaže ekonomski analitičar Zlatko Hurtić.

    „Politička situacija, nemogućnost funkcioniranja institucija i nemogućnost donošenja adekvatnih odluka je ono što BiH svrstava među zemlje koje imaju najveći rizik za ulaganja, poput nekih zemalja u Aziji i u Latinskoj Americi“, kaže Hurtić.

    Iako političari u BiH, naročito u predizbornim kampanjama, obećavaju veći priliv stranih investicija, službe zadužene za to, poput Agencije za promociju stranih investicija FIPA, nisu privukle nijednog investitora, nego se bilježi pad investicija iz godine u godinu. Bruto domaći proizvod, prema predviđanjima Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, za ovu godinu je u minusu 0,5 posto. Iako je u narednoj godini predviđen rast od 1,5 posto, to se ne može smatrati pozitivnim pomakom, kažu analitičari napominjući da BiH već u budžetima ima deficite koje kani nadoknaditi kroz novi kredit od MMF-a.

    Iako se BiH još uvijek ne smatra prezaduženom, sa vanjskim dugom od šest milijardi maraka, odnosno tri milijade eura, nova zaduženja neće se imati odakle vraćati budući da se svakodnevno gasi desetine firmi u BiH.

    Profesor Nikola Grabovac kaže da je krajnje vrijeme da političari shvate da ni oni neće još dugo biti u povoljnoj poziciji ukoliko ne preduzmu ništa da poprave ekonomiju države.

    „Čini mi se da bi trebalo poduzeti hitne mjere da bi se ovo stanje koliko-toliko spasilo jer bi moglo doći do općeg kolapsa, zastoja u izmirivanju obaveza, plaćanju budžeta itd., što niko od nas građana, koji ipak volimo BiH, ne bi želio“, naglašava Grabovac.

    Profesor Vjekoslav Domljan već godinama upozorava da BiH nema ni ekonomsku strategiju niti političare sa vizijom koji bi doprinijeli da se ekonomija stavi u prvi plan.

    „BiH se zapravo nalazi u zamci srednjeg dohotka, a to znači da ne može više konkurirati niskim nadnicama jer su druge zemlje konkurentnije u toj oblasti, nego mora, ako želi da postane zemlja sa visokim dohotkom, da ulaže u razvoj, u istraživanja, u inovacije, i time, kroz pojačane investicije, u konačnici pojačanu produktivnost i konkrentnost, ostvariti pojačan izvoz i tako bolji standard za svoje građane“, kaže Domljan.

    Sa ovakvom situacijom koja je BiH dovela na regionalnoj ljestvici na samo dno, pravo je čudo kako, protivno svim zakonima logike, ekonomija BiH još uvijek opstaje.
    27.07.2012.

    PREVARENIM ŽIRANTIMA U BiH PREDSTOJI PRAVNA BITKA

    Prevarenim žirantima u BiH predstoji pravna bitka

     

    ..................................................................................................................

    Aida  Đugum

    Nakon tri godine oko 200.000 prevarenih žiranata u BiH trebali bi dobiti pravnu bitku za nepravdu koja im je učinjena. U entitetskim parlamentima usvojeni su nacrti zakona o zaštiti žiranata, a njihova konačna izrada trebala bi biti završena do jeseni. Novim zakonom trebala bi se ukinuti administrativna zabrana za žiranta i staviti na dužnika.

    U nastojanju da očuva dobrosusjedske odnose, Adem Omerkić iz Sarajeva pristao je biti žirant svom komšiji. Taj komšija, koji ima stan u strogom centru Sarajevu, vikendicu i tri trgovačke radnje, ne plaća kredit. To umjesto njega čini Adem, koji ima samo skromnu penziju, te zbog toga smatra da ga banka drži u ropskom odnosu.

    „Ja smatram da iza ovoga stoji nekakav organizirani kriminal na čelu sa bankama, zatim sa pojedincima, kao što su ovi moji bivši prijatlelji, i na kraju država - vlast. Ja ne znam ko ovdje sada treba nešto da poduzme - s obzirom da sam časno i pošteno pokušavao da u životu živim i onako kako je to dolično čovjeku“, rekao je Omerkić.

    Iznos od preko 200 KM 13 mjeseci odbijao se od primanja penzionerke Amre Đinović. Sve zbog toga što je Amra bila žirant osobi kojoj je vjerovala.

    „Ja sam mislila da će ta žena vraćati kredit, međutim, ona me prevarila i ona je dozvolila da ja plaćam kredit. A banka je odmah poslala PIO-u da obustavi, nisam dobila nikakvo ni rješenje, ništa, nego su bez sudske odluke počeli meni odbijati od penzije. Odbijali su mi po 208 maraka mjesečno“, navodi Đinović.

    Ovakvu sudbinu dijeli veliki broj građana Bosne i Hercegovine, zbog čega su mnogima propali brakovi, a neki su izvršili i samoubistvo. Prema pojednim procjenama, u Bosni i Hercegovini ima oko 200.000 prevarenih žiranata.

    Dosadašnja praksa bankarskog sektora nije zabilježena niti u jednoj evropskoj zemlji, a odgovornost snosi i sama država koja je takvu praksu dopustila.

    „Država može kroz svoje agencije za bankarstvo, konkretno kod nas kroz entitetske agencije za bankarstvo, omogućiti takve pravne norme koje će obvezati banke da u slučajevima kada dužnik redovito ne vraća svoje kredite potegne za tim kako dužnika osposobiti da vraća kredite. Imamo slučajeva vrlo prostih - država zna da dužnik ima drugi biznis, da hoda po gradu, šeta se - i njega ne ganja, nego ganja žiranta kojemu je lako poslati u poduzeće gdje radi samo obustavu od osobnog dohotka. To, dakle, nije suštinski korektno od strane banaka“, ocjenjuje ekonomski analitičar Željko Šain.

    Plusevi i šupljine zakona

    Borba za ovaj sve veći problem u BiH tek predstoji. Nedavno je u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije usvojen nacrt zakona o zaštiti žiranata. U naredna dva mjeseca očekuje se  javna rasparava, kaže predlagač ovog zakonskog rješenja, poslanik Aida Čikić.

    „Suština ovog nacrta zakona je u tome da glavni dužnik, čovjek koji koristi kreditna sredstva od banke ili mikro kreditne organizacije, bude taj koji će vraćati kredit. Dakle, onaj ko ih koristi, on će ih i vraćati, a da se prekine sa praksom da je osnovni zadatak banke ili mikro kreditne organizacije da nađu validne žirante i da vrlo brzo idu na naplatu potraživanja duga upravo od žiranata, a ne od glavnog dužnika“, pojašnjava Čikić.

    Sa odobravanjem je većina poslanika dočekala mogućnost da se konačno zakonom zaštite žiranti, jer su i neki od njih i sami bili prevareni.

    „Osobno sam prevarena i plaćam tuđa tri kredita, a taj glavni dužnik se tako sretno šeta - i još me provocira što sam odgovorna građanka. Među nama ovdje, u našem domu, ima dosta naših zastupnika i zastupnica koji su već otplatili dosta kredita. Isto tak sam razočarana jer sam dobila jedan podatak da i među nama sjede ljudi koji i dan-danas ne vrše svoju obavezu da plaćaju svoj kredit, a ne da im plaća kolegica ili kolega zastupnik u Zastupničkom domu“, ističe poslanik SDP-a Željka Bošnjak.

    Iako će se tokom javne rasprave dopuniti i doraditi ovo zakonsko rješenje, u predloženom tekstu, ipak, mnogo toga nedostaje, mišljenje je novinar i analitičara Eldara Dizdarevića.

    „Kao zakon ima puno dobrih stvari, npr. ukidanje solidarnog jemstva, ukidaju se tzv. cijepani ugovori gdje zajmodavac pravi dva ugovora, za povjerioca i za jemca itd. Međutim, taj zakon ima i puno šupljina i nedorečenosti, a jedna od najvećih je po mom mišljenju da se nigdje u čitavom zakonu ne pominje odgovornost glavnog dužnika“, rekao je Dizdarević. 

    U jednom su svi složni: zakon je neophodan jer su prevareni žiranti počeli uzimati stvari u svoje ruke. Sve je više kaznenih prijava koje građani podnose prema bankama, koje će, ukoliko ih ne riješi domaće pravosuđe,  vjerovatno završiti pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu.
    27.07.2012.

    GUTAČI NOVCA U ENTITETU RS-a: KAKO SREZATI TROŠKOVE VLADINIH AGENCIJA

    Gutači novca u RS: Kako srezati troškove vladinih agencija

     

    Ilustracija

    .............................

    Gotovo 50 agencija i komisija u Republici Srpskoj godišnje troše više od 150 miliona maraka iz budžeta. Entitetska vlada mjesecima je najavljivala da će razmotriti njihov rad i srezati troškove. Kada je to došlo na dnevni red, iz vlade su poručili da „nije popularno“ ukidati agencije, smanjivati broj zaposlenih i njihove plate. Tako je cijela priča, barem za sada, ostala na najavama, kao i spinovanju javnosti da je vlast riješena da se obračuna sa glomaznim birokratskim aparatom.

    U 48 entitetskih agencija i komisija radi oko 3.000 ljudi, a od 154 miliona, koliko se iz budžeta godišnje izdvaja za njih, 70 odlazi samo na plate njihovih zaposlenih. Iako se Vlada RS deklarativno izjasnila da su neke agencije nepotrebne, da se neke moraju spojiti sa drugima, a da u nekima radi previše ljudi i troškovi su previsoki - konkretne mjere ušteda po običaju su izostale.

    „Moramo biti iskreni pa reći da ne postoji baš veliko oduševljenje ni među agencijama ni među mnogim ministarstvima da neko predloži zaista ukidanje neke od agencija ili tome slično“, naveo je ministar finansija RS Zoran Tegeltija.

    Jasno je takođe da ne postoji ni oduševljenje da se u agencijama smanji broj zaposlenih - ministar Tegeltija odbacio je takvu mogućnost. Ekonomiski analitičari, međutim, smatraju da postoji način da se na agencijama uštedi.

    „S obzirom kakva je situacija u RS i BiH, moralo bi se uraditi po modelu koji je primijenjen u Bugarskoj, gdje je nova vlada skresala plate administraciji i javnom sektoru za 25 posto. Ovako ovo će ostati samo mrtvo slovo na papiru i nikakvi ozbiljni efekti se na ovaj način ne mogu napraviti“, ističe ekonomista Damir Miljević.

    Put do glasača

    Ministar Tegeltija ističe da su plate u agencijama usklađene s onima u javnom sektoru i da se one neće mijenjati. Opozicija u RS nije iznenađena i cijelu priču naziva još jednom režimskom farsom.
    Dragan Čavić
    ​​
    Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić ističe da na taj način Vlada RS vodi predizbornu kampanju za potrebe Saveza nezavisnih socijaldemokrata. U agencijama su zaposleni njihovi ljudi, kaže Čavić, koje sigurno neće otpuštati uoči lokalnih izbora.

    „U isto vrijeme dok govore o tome da treba vršiti uštede, da se primijeni stend baj aranžman, pouzdano znam da u funkciji izborne kampanje oni primaju ljude na određeno, zapošljavaju, obećavaju zapošljavanje. To je osnovni njihov način da - kod ljudi koji žive u nadi, žive u bijedi, žive u iščekivanju kako da riješe posao - dođu do glasača i da obezbijede pouzdano biračko tijelo koje će glasati na temelju obećanja. Prođu izbori, rok na određeno istekne, svi napolje, izbori su donijeli rezultat koji njima koristi. I to se ciklusno ponavlja svake dvije godine, bilo da su u pitanju lokalni ili opšti izbori“, kaže Čavić.

    Kako ubijediti javno mnijenje da vlast vodi računa o novcu iako RS grca u dugovima, a istovremeno sačuvati biračko tijelo uhljebljeno po entitetskim institucijama i javnim preduzećima - recept je koji je vladajući SNSD u prethodnim godinama uspješno savladao.

    Dva mjeseca uoči lokalnih izbora Vlada RS najavila je konkretne poteze prema agencijama, istovremeno ističući da se zapravo u njima ništa neće promijeniti. Javnosti tek ostaje da se zapita do kada će režim potcjenjivati pamćenje i zdrav razum birača.
    27.07.2012.

    SARAJEVSKA NOĆ U BORDO BOJI: HUSEJINOVIĆ OBEĆAO GRUPNU FAZA EVROPA LIGE (FOTO)

    Sarajevska noć u bordo boji: Husejinović obećao grupnu fazu
    Evropa lige (FOTO)


    Prvo ime
    meča sigurno je Sajid Huseinović koji je sa dva pogotka potopio bugarski tim



     26.07.2012.

    Fantastičnu utakmicu odigrali su nogometaši FK Sarajeva na stadionu "Asim
    Ferhatović Hase" savladavši Levski rezuktatom 3:1.


    Prvo ime meča sigurno je Sajid Husejinović koji je sa dva pogotka potopio
    bugarski tim i Sarajevo odvelo na megdan crnogorskoj Zeti.


    - Jako je teško biti razuman i hladne glave razmišljati u ovom trenutku.
    Mislim da smo bili bolja ekipa u obje utakmice. Levski nam za 180 minuta nije
    uputio više od tri kvalitetna udarca u okvir gola. Našim je momcima naraslo
    samopouzdanje nakon prve utakmice, koju smo odigrali odlično, ali nismo imali ni
    sreće. Na startu uzvrata smo odmah došli do željenog rezultata. Istina, malo nas
    je presjekao gol iz penala, ali nismo pali. Podigli smo se do kraja poluvremena,
    i takvi smo ušli u drugo poluvrijeme, poluvrijeme odluke. Mislim da je pristup
    igri mojih igrača odlučio pobjednika. Hvala ovim sjajnim navijačima. Odužit ćemo
    im se ako uspijemo proći u plej-of - izustio je u jednom dahu nakon utakmice
    protiv Levskog strateg Sarajeva Dragan Jović.


    Na pitanje je li ovo bila jedna od najboljih utakmica Sarajeva u posljednjih
    15 godina Jović je kazao:


    - Teško da ja mogu odgovoriti na to pitanje. Nisam bio svih 15 godina ovdje,
    a i subjektivan sam iz ove pozicije. Ali, svakako da je bila dobra
    utakmica.


    Zeta je naredni perotivnik Sarajeva...


    - Uloga favorita je na nama. Potrudit ćemo se da tu ulogu opravdamo. Imali
    smo svog skauta na utakmici između Zete i finskog JJK-a, tako da ćemo imati
    dosta informacija o njima. Imamo pravo da vjerujemo da možemo proći dalje.


    Sarajevo je popravilo mnoge stvari u svojoj igri nakon 1. pretkola i duela na
    Malti.


    - Iskreno, nakon utakmice na Malti rekao sam da je dobro to što nam se desilo
    tamo. Otklonili smo sve što nije štimalo u toj utakmici. To pokazuje i igra
    protiv Levskog u oba meča.


    U prvoj utakmici Sarajevo će protiv Zete biti domaćin.


    - Domaćini protiv Zete. Mislim da je prednost što prvu igramo kući, najviše
    da ne putujemo odmah, da se možemo malo odmoriti - kazao je Jović, koji je sa
    presice ispraćen aplauzom od strane "sedme sile".


    VEZAN TEKST Sarajevo
    "nokautiralo" Levskog, u trećem pretkolu Lige Evrope čeka ih Zeta
    (VIDEO)


    Jedan od onih koji su ostavili srce na terenu je i Asmir Suljić. Ovaj mladić
    je bio jedan od najboljih i u prvom meču u Sofiji. U prognozama on ide dalje od
    svog šefa najavivši da će FK Sarajevo ove sezone igrati grupnu fazu ovog
    takmičenja.


    - Pali smo nakon dva postignuta pogotka. Srećom, u svlačionici smo se
    kosnolidovali i zahvaljujući Huseinoviću zabili taj pogodak koji nas je odveo
    dalje. Ovakvom igrom kakvu smo prikazali večeras možemo s pravom očekivati da
    zaigramo u grupnoj fazi.


    Koliko je dobro stajala ekipa Sarajeva na terenu pokazuje i činjenica da su
    igrači Levskog imali samo dva šuta u okvir gola. Cijeli meč kontrolisala je
    ekipa Dragana Jovića koja će se u trećem pretkolu sastati sa ekipom Zete koja je
    večeras sa 1:0 savladala i izbacila finsku Jyvaskylu.

    26.07.2012.

    ŽELjKO KOMŠIĆ, POSLjEDNjI NA LINIJI ODBRANE

    SDP na umoru

    Željko Komšić, posljednji na liniji odbrane

     
    Photo: Stock

    Ustavne promjene što su ih dogovorili Lagumdžija i Čović i zbog kojih Komšić više nije imao niti jedan razuman razloga da se pravi gluh, nijem i slijep, reaktueliziraju, posebno na bošnjačkoj političkoj sceni, priču o državotvornim strankama i onima koje to nisu, cjelovitosti, borbi protiv podjela i za nekakvu građansku državu. Očajan po svom sadržaju, deal SDP i HDZ-a savršeno će poslužiti da se umjesto o ekonomskom kolapsu, govori o patriotizmu generacija, što je, recimo tako, prirodno stanje za Stranku demokratske akcije koja od rata kapitalizira činjenicu da je kao vladajuća s početka devedesetih, jednostavno, morala više od drugih raditi na organizaciji otpora od agresije, koji je, možda, mogao biti i efikasniji, ali ne i profitabilniji za Izetbegovićeve saradnike

    Photo: lična arhiva
    Odlazak Željka Komšića iz Socijaldemokratske partije BiH, nije udarac od kojeg će se SDP teško oporaviti, već udarac od kojeg se posmrtni ostaci te stranke neće oporaviti nikako.

     

    Garant da na narednim izborima neće završiti kao Stranka za BiH na prošlim, SDP-u je bila Komšićeva popularnost, praćena mogućnošću da on konačno zamijeni Zlatka Lagumdžiju na mjestu šefa partije i usput pomete bagru za koju nije sigurno da zna raditi još nešto, osim kunjati u predsjednikovoj guzici i ponekad reći nešto što on, Zlatko, misli, ali mu se mrsko peglati po press konferencijama. Još je u oktobru 2010. godine, one koju možemo smatrati nultom u našoj mirnodopskoj propasti, bilo jasno kako Komšić svoju izbornu pobjedu ne duguje SDP-u, te da SDP svoj rezultat duguje Komšiću - koji je osvojio pedesetak hiljada glasova više od stranke u kojoj je bio kao potpredsjednik, da bi na kraju završio kao i svi nespremni glancati lik dragog vođe.

    Niti na lokalnim koji uskoro slijede, niti na općim izborima 2014, SDP bez Komšića ne može ponuditi jedan jedini suvisli razlog da ih se ne učini minornom opozicionom partijom. Istina, niti da je Komšić zadržao člansku iskaznicu i čudom ostao neko na koga se u uskom stranačkom krugu, u kojem se praktično donose sve odluke – odnosno, verifikuje ono što je Lagumdžija već odlučio, dogovorio, prodao, obećao – ne bi se SDP mogao nadati nekom naročitom uspjehu, ali bi, ako ništa, neuspjeh bio podnošljiv. Ne postoji, naime, ništa što je SDP najavio a da je to i napravio, osim ako se ne misli na imenovanje dugogodišnjeg sportskog neradnika iz Konjica, Nermina Nikšića, za premijera federalne Vlade.

    Jednako, niti sada već jedan i po Komšićev mandata u Predsjedništvu BiH, se ne može smatrati uspješnim, ali on je, ako ništa, ostao dosljedan i nepotkožen kao njegove dojučerašnje kolege iz vrha propale, potrošene, nepotrebne stranke koja, možda, nije imala opasne namjere, ali će iza nje ostati posljedice kao da jeste.

    Postoji, naravno, teorijska šansa da do narednih izbora Socijaldemokratska partija uradi sve suprotno od dosadašnjeg, a nova vlada, odnosno vlade, vrate zemlju sa ruba potpunog raspada, upolove broj nezaposlenih, povećaju mizerne prosječne plate, započnu velike infratsrukturne radove, samo što je sve to skupa, zajedno i odvojeno, manje vjerovatno od toga da će Željo osvojiti Ligu prvaka.

    Poraz ovakvog SDP-a nije samo izvjestan, već i poželjan. Problem je, međutim, što on podrazumijeva ili (i to u boljem slučaju) povratak SDA na vlast ili, što je gore i samim tim izvjesnije, trijumf Fahrudina Radončića, jedinog koji i hoće i može i zna biti gori od Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika zajedno.

    Ustavne promjene što su ih dogovorili Lagumdžija i Čović i zbog kojih Komšić više nije imao niti jedan razuman razloga da se pravi gluh, nijem i slijep, reaktueliziraju, posebno na bošnjačkoj političkoj sceni, priču o državotvornim strankama i onima koje to nisu, cjelovitosti, borbi protiv podjela i za nekakvu građansku državu. Očajan po svom sadržaju, deal SDP i HDZ-a savršeno će poslužiti da se umjesto o ekonomskom kolapsu, govori o patriotizmu generacija, što je, recimo tako, prirodno stanje za Stranku demokratske akcije koja od rata kapitalizira činjenicu da je kao vladajuća s početka devedesetih, jednostavno, morala više od drugih raditi na organizaciji otpora od agresije, koji je, možda, mogao biti i efikasniji, ali ne i profitabilniji za Izetbegovićeve saradnike.

    Sa druge strane, Stranka demokratske akcije pod Sulejmanom Tihićem učinila je više – ne i dovoljno, daleko od toga – na vlastitoj reformi iz pokreta u stranku, nego na promjeni svijesti svojih birača. Kako je usput izgubila i financijska i medijska uporišta pomoću kojih se održavala na vlasti, te džamije koje su - prije nego će Tihić Mustafi Ceriću objasniti da SDA nije političko krilo IZ i ne služio da bi ispunjavalo želje reisu-l-uleme – funkcionirale kao operativne partijske ćelije, te na kraju pristala na koaliciju sa SDP-om, tako je i vlastite šanse umanjila do te mjere da joj za povratak na vlast treba ozbiljan saveznik. Samo što ga nema: partnerstvo sa SDP-om se pokazalo krivim, ono sa Savezom za bolju budućnost ne dolazi u obzir, dok SBiH navodno postoji, a ni to nije sigurno.

    Fotomontaža: E Che
    Rezultat vladavine Zlatka Lagumdžije bit će, na kraju, ostvarenje snova Fahrudina Radončića, budućeg bošnjačkog lidera za kojeg je SDP već obavila najteži dio posla: Stranci demokratske akcije su izbijene poluge moći, neovisni mediji koji su godinama radili ono što je trebala građanska opozicija su skoro pogušeni, dok će ustavne reforme definirati BiH baš po mjeri vlasnika „Avaza“.

     

    Bosanskog zeta i naturaliziranog nacionalnog vođu u perspektivi, nikada i nije zanimalo nešto više od „bošnjačkog entiteta“. Onako kako je, gradeći medijski imperij od laži, ucjena i proizvodnje straha, za target grupu odabrao isključivo Bošnjake – sve je u Dnevnom avazu, od imena, preko uređivačke politike, tema, novinarskog jezika...jasno govorilo kako ta novina ne postoji da bi je, osim ako im posao ne nalaže, čitali Srbi i Hrvati – tako će i daljnji politički uspon temeljiti na glasovima samo jednog, najbrojnijeg, naroda. Srbi i Hrvati, gdje god stanovali i šta god mislili, za njega će biti svedeni na Milorada Dodika i Dragana Čovića, sa kojim će živjeti kao sa dobrim susjedima. Niti će on smetati njima, niti oni njemu, a ono što moraju zajedno, obavljat će preko neke stvari i reda radi.

    Prije nego postane prvi u Bošnjaka, Radončić će, ne treba imati iluzija da možda neće, SDP-u učiniti isto što i Stranci demokratske akcije. Potonji su ga, što ne treba dva puta ponavljati, učinili, kako je sam govorio, bogom u Sarajevu, dok ga SDP pravi važnijim nego što jeste. Na kraju će, bude li bilo potrebe, a hoće, Lagumdžija i socijaldemokrati proći kao i svi koji su svoju ulogu u Fahrinom životu odigrali. Ima ih, to znamo, za telefonski imenik. Drugačije rečeno: za sve loše od 2010. do 2014, „Avaz“ će okriviti SDP, vjerovatno istim riječima kojima sada za protekle dvije decenije optužuje onu stranku bez koje bi i danas bio isto što i ranih devedesetih.

    Sve u svemu, dogovor SDP-a i HDZ-a loš je, već je rečeno i ovdje i drugdje, iz bezbroj razloga, a jedna od njegovih najgorih posljedica lako bi mogla biti smrt svake nade da će na barem jednom dijelu teritorija BiH početi izgradnja pristojnog i podnošljivog društva. Onakvog kakvo Radončića zanima koliko i situacija u Jemenu. Dobro, možda malo manje.

    Tako je, eto, Željko Komšić, ni kriv ni dužan, došao u poziciju da bira: ili će politiku za dvije godine napustiti kao gubitnik ili će - jer on je, ma šta o sebi mislili i Zlatko i Bakir i Fahro, najpopularniji političar među najbrojnijim narodom - makar pokušati spriječiti Fahrudina Radončića da iz buduće bošnjačke izborne jedinice izađe kao apsolutni gospodar života. Naših i očajnih naravno.

    26.07.2012.

    BIJES, VATRA I TE STVARI

    Bijes, vatra i te stvari

    Gutanje govana za otadžbinu

     
    Photo: René Burri

    Tada smo bili mladi i jaki, i tako smo voljeli našu domovinu pa smo za nju rado gutali govna i spavali u sobama koje su ličile na pećine u ponosnom vlasništvu plemena spiljskog medvjeda. Kad sad skontam za sve je kriva krilatica Amor patriae. Na nju ću staviti fokus svog jutarnjeg bijesa koji će kao laser progoriti sva moja poslijeratna loša sjećanja. Kada smo bili senzitivne životinje. Kada smo bili poetske životinje koje su se hranile smećem i moćnim stihovima i rečenicama. Kada smo vjerovali u riječi, u njihovu holističku moć. Kada smo bili čista poezija, nerimovana, slobodna, divlja poezija u ljudskim oblicima. Kada nisu postojale granice u mislima i tijelima. Kada smo bili revolucionari zajebaniji od čete najzajebanijih crvenih kozaka. Zato su mi smiješni današnji “revolucionari” sa tastaturama, lajkovima, i FB grupama za mijenjanje svijeta u malim dozama

    Photo: www.jutarnji.hr
    Tek sam skoro shvatio da je lakše komunicirati sa hiljadu ljudi nego sa jednom osobom. Jedna osoba o vama može misliti šta hoće, ona zapravo i ima stav o vama, mada vas ne poznaje. Hiljade ljudi koje ne vidite, i s kojima komunicirate putem svojih knjiga, filmova ili slika, oni su zahvalna publika koju ne morate nikada upoznati. Jedan čovjek je problem. Jedan čovjek vas možda ovlaš poznaje. Pričali ste s njom/njim nekoliko puta, dvije-tri rečenice, imate nekolicinu zajedničkih prijatelja, i eto osnove da ta osoba ima čvrsto mišljenje o vama. I potrebno je da ga ima, ali u većini slučajeva ono je pogrešno. I treba da je pogrešno, i sve je dobro dok vas to ne nervira. Ne smije vas to nervirati, jer ljudi vole pogrešne slike, lažne imidže i sve što ima obris bilo kakve senzacije, neobičnosti, nakaradnosti, medijskog žutila. Činjenica je da ste svjesno išli na to da od svoje biografije napraviti neku vrstu mita, jer fikcija uvijek više pali maštu, i međunožje nego što to rade realne činjenice. Tako sam ja imao raznoraznih doživljaja koji su se vremenom pretvorili u nešto što nisam imao ni u primisli.

     

    Jednom, na Bjelavama, jedan je granaplija sa balkona svoje kuće prijetio da će me ubiti iz pištolja, jer sam mu pozvonio na vrata tražeći gajbu piva. Što je bila legalna radnja na koju nas je gazda granapa sam navikao. Ali je to veče bio nervozan, možda je imao problema sa erekcijom, uglavnom, sredovječni čovjek u potkušulji tzv. siledžijki je izašao na balkon i prijetio spomenutim pištoljem. Pošto sam i sam imao tada kratak fitilj, rekao sam mu da jedva čekam da ode po pištolj i da puca tačno u prsa. Kada sam vidio da granaplija blefira, što je česta osobina ljudi na ulici u Sarajevu, shvatio sam da je došao moj trenutak “slave”. Kad je on prestao sa pričom, rekao sam mu da ću otići po kanister benzina i da ću zapaliti njegovu kuću, including sve što bude unutra. Vjerovatno sam spominjao i malu djecu, ženu i drugu nejač. Podrazumijeva se da je sve ostalo na jezičkim eksplozijama, ništa se nije desilo. Idiot u siledžijki je otišao u mrak svoje sobe što izlazi na balkon, a ja u neko krilo Studentskog doma na Bjelavama, nezadovoljan jer nam je nestalo goriva kojim smo trebali smiriti demone u sebi. Poslije je bilo raznih verzija ovog “nemilog” događaja. Zadnji koji sam čuo kaže da sam ja došao sa dvije ručne bombe i da sam htio ubiti čovjeka i čitavo njegovo pokoljenje. Sad bih i sam malo dodao da priča bude još luđa i bizarnija. Bombe su bile premazane crvenim lakom za nokte i na svakoj bombi je bijelim slovima pisalo: pojedi me, volim te, lutko.

    Photo: EPA/ ORESTIS PANAGIOTOU
    Ko zna šta se istinski dogodilo te noći. Možda je jedna kuća na Bjelavama izgorila i zajedno sa ukućanima preselila na nebo. Možda nejač i dalje plače za svojim zemaljskim životom. Nedostaju im drveni konjići koje bi gordo jahali, mali olovni vojnici u kojima su utkani genski requestovi za buduće ratnike-ubice. Možda granaplija prodaje odvratno pivo u limenkama i dandanas nebeskim mušterijama, ispod tezge doduše, jer gore se, biva, ne troše opijati. Možda se nisam zaustavio samo na njegovoj kući, šta ako su moji piromanski apetiti sravnili vatrom barem jedno krilo Studentskog doma, što i ne bi bilo loše, s obzirom da je smještaj bio malo bolji od solidnih zemunica u kojima smo tokom rata provodili vrijeme iz ljubavi prema domovini. Zato smo bili nagrađeni domskim smećem. Zamislite kakva je hrana tada mogla biti u tom domu, ako je 1987. kada sam došao u Sarajevo gledati utakmicu Jugoslavija – Sjeverna Irska, i sa rodicom jeo nešto u tadašnjoj menzi, a štimung je bio blagavaonica iz ruskih filmova sa sirotinjskom tematikom.

     

    Sjećam se da sam bio zgađen hranom, još više su me čudili ljudi koji se nisu nimalo bunili protiv pseudo-kulinarskog otpada kojeg su revnosno gutali. Ako je za “vreme mira” bio takav trash, kako je moglo biti 1996. i 1997. kada se i u prodavnicama legalno prodavalo smeće pod živežne namirnice. Ali tada smo bili mladi i jaki, i tako smo voljeli našu domovinu pa smo za nju rado gutali govna i spavali u sobama koje su ličile na pećine u ponosnom vlasništvu plemena spiljskog medvjeda. Kad sad skontam za sve je kriva krilatica Amor patriae. Na nju ću staviti fokus svog jutarnjeg bijesa koji će kao laser progoriti sva moja poslijeratna loša sjećanja. Kada smo bili senzitivne životinje. Kada smo bili poetske životinje koje su se hranile smećem i moćnim stihovima i rečenicama. Kada smo vjerovali u riječi, u njihovu holističku moć. Kada smo bili čista poezija, nerimovana, slobodna, divlja poezija u ljudskim oblicima. Kada nisu postojale granice u mislima i tijelima. Kada smo bili revolucionari zajebaniji od čete najzajebanijih crvenih kozaka. Zato su mi smiješni današnji “revolucionari” sa tastaturama, lajkovima, i FB grupama za mijenjanje svijeta u malim dozama. Nakon dužeg promišljanja shvatam: parkirao sam fotonski top pred kuću idiota u siledžijki i spržio sam mu kuću. Rastavio je na proste čestice. Borges bi rekao: Mislim da se tako sve odigralo.

    26.07.2012.

    PRESUDA DRAŽI MIHAILOVIĆU I SARADNICIMA

    Presuda Dragoljubu Draži Mihailoviću i saradnicima

    Kolji, streljaj, siluj, spali!

     
    Photo: 3.bp.blogspot.com

    Prenosimo odabrane delove presude Draži Mihailoviću koji jasno govore o razlozima zbog kojih je ovaj ratni zločinac i saradnik nacističkog okupatora osuđen. A Komisiji za dražotražiteljstvo želimo puno uspeha u daljem kopačkom radu

    Optuženi Mihailović Dragoljub-Draža i njegovi četnički komandanti po njegovim naređenjima i direktivama izvršili su masovnim zahvatima u tzv. čišćenjima terena, zatim putem letećih brigada i crnih trojki u toku čitavog rata i okupacije bezbrojne ratne zločine nad narodom u svim krajevima Jugoslavije.

    Tako su:

    u novembru 1941. godine četnici su streljali u selu Braićima na mestu zvanom Drenovi Vrh oko 500 zarobljenih partizana i njihovih pristalica;

    optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine tj. iste noći kada se  sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je morao znati da će ih srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima, to je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore;

    početkom novembra 1941. godine Mihailovićev komandant Ajdačić zaklao je trinaest partizanskih simpatizera u blizini Kosjerića na mestu zvanom Ridovi među kojima i učiteljicu Jelenu Subić-Gmizović i Milevu Kosovac, koje su četnici pre nego što su zaklali silovali i unakazili usijanim gvožđem;

    4. novembra 1941. godine četnici su ubili blizu Ravne Gore oko 30 partizana, koje su bili na prevaru zarobili, među kojima je bilo 18 devojaka koje su bile upućene u Užice za bolničarke;

    u decembru 1941. godine Mihailovićevi četnici streljali su zajedno sa Nemcima u Čačku samo u jedan mah 80 pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta;

    u decembru 1941. godine u srezu požeškom mešoviti nemačko-četnički sud u jedan mah osudio je na smrt 12 pristalica partizana;

    u decembru 1941. godine i tokom januara 1942. godine četnici su poklali preko 2.000 muslimana - ljudi, žena i dece iz okoline Foče, Goražda i Čajniča. Klanja su vršili na mostovima na Drini u Foči i Goraždu;

    u toku decembra 1941. godine i tokom cele 1942. Mihailovićevi „legalizovani" četnici pohapsili su i predali Nemcima u raznim krajevima Srbije hiljade pristalica partizana koje su Nemci streljali u logorima na Banjici, Nišu, Užicu, Čačku i drugim mestima, a pored toga sami četnici su poubijali hiljade pristalica partizana, opljačkali mnoga sela, batinali hiljade ljudi, a veliki broj žena i devojaka iz partizanskih porodica silovali;

    prvog aprila 1942. godine četnici Rada Radića pobili su u Jošavki 20 ranjenih partizana, a među njima i teško ranjenog narodnog heroja dr. Mladena Stojanovića;

    Multi-kulti: Nemački general major Friedrich Stahl, ustaški oficir i četnički komandant Rade Radić
    Photo: wordpress.com

    aprila 1942. godine četnici Lazara Tešanovića i Rada Radića (koji su se tada bili stavili pod komandu Mihailovićevog kapetana Račića) ubili su 70 ranjenih partizana;

    krajem aprila 1942. godine Spasoje Dakić, komandant Mihailovićevog bataljona u Čelebiću, ubio je engleskog majora Terensa Atertona i njegovog radio-telegrafistu i jednog engleskog narednika;

    juna 1942. godine Mihailovićevi četnici su u okolini Gacka, u selu Izgorima, zapalili bolnicu sa deset teških partizanskih ranjenika;

    juna 1942. godine Mihailovićev odred pod komandom kapetana Vladimira Đukića izveo je iz zatvora u Nikšiću 25 pristalica narodnooslobodilačkog pokreta i zajedno sa Italijanima streljali;

    avgusta 1942. godine, Mihailovićev komandant Baćović ubio je simpatizere narodnooslobodilačkog pokreta Rada Pravicu, Tomu Galena, Jovu Ljubibratića, Budimira Žiropinu i Tasu Kesarića;

    avgusta 1942. godine Mihailovićevi četnici pod komandom Petra Baćovića prilikom zauzeća Foče zaklali su u Foči i selima koja se skupa nazivaju Bukovica oko 1.000 lica muslimanske veroispovesti, među kojima je bilo oko 300 žena, dece i staraca;

    avgusta 1942. godine na terenu oko Ustikoline i Jahorine (istočna Bosna) Mihailovićevi četnici pod komandom majora Zaharija Ostojića i Petra Baćovića zaklali su oko 2.500 lica muslimanske veroispovesti a sela popalili;

    septembra 1942. godine četnici Petra Baćovića ubili su u Makarskoj oko 900 Hrvata, nekoliko katoličkih sveštenika odrali i 17 sela zapalili;

    oktobra 1942. godine četnici Petra Baćovića ubili su u okolini Prozora zajedno sa Italijanima, kojima je komandovao italijanski poručnik Viđak, oko 2.500 Muslimana i Hrvata, među kojima je bilo žena, dece i staraca, a veliki boj sela popalili;

    Mi smo uvek zajedno: Četnici i nacisti 1944. godine
    Photo: wordpress.com

    u oktobru 1942. godine, četnici Petra Baćovića, ubili su u selu Gatu, Niklice i Čišlu u Dalmaciji, zajedno sa Italijanima, 100 Hrvata kao simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta;

    u jesen 1942. godine u Drežnici (Hercegovina) četnici iz okoline Gacka pri pohodu na Prozor zaklali su oko sto lica muslimanske veroispovesti;

    decembra 1942. godine u selu Brajinci (Mrkajić, istočna Bosna) i okolnim selima, četnici Mihailovićevog komandanta Rajka Čelonje ubili su 160 seljaka i popalili selo Brajnice i još nekoliko sela. Među pobijenim bilo je žena i dece;

    januara 1943. godine zaklao je major Cvetić šesnaest zarobljenih partizana u okolini Užica;

    januara 1943. godine, pod komandom Komarčevića, Mihailovićevi četnici su zaklali 72 simpatizera partizana u srezu posavskom;

    januara 1943. godine četnici Pavla Đurišića ubili su u srezu bjelopoljskom oko 400 muškaraca i oko 1.000 žena i dece muslimanske veroispovesti;

    u februaru 1943. godine četnici pod komandom Zaharija Ostojića, Petra Baćovića, Pavla Đurišića, Voje Lukačevića, Vuka Kalaitovića i drugih, u srezovima pljevaljskom, čajničkom i fočanskom zaklali su 1.200 muškaraca i 8.000 staraca, žena i dece i opljačkali pa potom spalili 2.000 domova;

    polovinom jula 1943. godine u celu Cikoti (istočna Bosna) četnici su otkrili 80 ranjenika prve proleterske divizije, oduzeli im oružje a sutradan doveli Nemce koji su ih poubijali, a zatim spalili;

    juna 1943. godine u toku pete neprijateljske ofanzive četnici su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske, pa su tada zaklali u selu Jelaču i Vrbnici dr Simu Miloševića i hrvatskog pesnika Ivana Gorana Kovačića;

    jula 1943. godine u Bišini (Birač) četnici su otkrili ranjenike prve i druge proleterske brigade i izdali ih Nemcima koji su ih poubijali;

    decembra 1943. godine četnički komandant major Petrićević streljao je u Kolašinu 28 zarobljenih partizana i šest seljaka pristalica partizana;

    decembra 1943. godine četnički komandant Živan Lazović zaklao je u selu Selevcu 15 seljaka pristalica partizana;

    decembra 1943. godine zaklali su četnici u okolini Bosanskog Grahova 137 zarobljenih partizana;

    Za uspomenu i dugo sećanje: Četnici i nacisti
    Photo: wordpress.com

    decembra 1943. godine zaklali su četnici u selu Tičevu kod Drvara 28 zarobljenih partizana;

    decembra 1943. godine zaklali su četnici u Zeti (Crna Gora) osam seljaka delegata na prvoj antifašističkoj skupštini Crne Gore;

    decembra 1943. godine zaklali su četnici Nikole Kalabića u selu Kopljarima kod Aranđelovca 21 seljaka;

    decembra 1943. godine streljali su četnici Vuka Kalaitovića u srezu sjeničkom 18 pristalica partizana;

    decembra 1943. godine četnici pod komandom potpukovnika Miodraga Paloševića i majora Trifkovića Svete zaklali su u selu Vraniću, blizu Beograda, 73 lica među kojima jedno dete od dve godine, drugo od tri meseca. Jednu od žrtava su kastrirali. Pored toga opljačkali su seljačke domove;

    od juna 1942. godine do marta 1943. godine Mihailovićevi četnici pod komandom Pavla Đurišića osudili su na smrt i streljali oko 1.000 crnogorskih partizana i seljaka zbog toga što su učestvovali u oslobodilačkom ustanku u Crnoj Gori;

    29. aprila 1944. godine četnički odred kapetana Živojina Lazovića, majora Svetislava Tripkovića, Nikole Kalabića, Dragutina Bojovića, Svete Bogićevića, Radovana Dokmanovića i Svete Radičevića u selu Drugovcu (okrug beogradski) zaklali su 73 lica među kojima i devet žena. Tom prilikom teško su zlostavljali 37 drugih lica i opljačkali pa potom spalili 220 domova;

    aprila 1944. godine četnici su kod Bajine Bašte zaklali osam simpatizera partizana;

    maja 1944. godine četnici Dragutina Keserovića pronašli su na Jastrepcu partizansku bolnicu pa su streljali 24 ranjenika i 4 bolničarke;

    maja 1944. godine četnici su otkrili u Semberiji partizanske bolnice i ubili oko 300 teških ranjenika;

    u leto 1944. godine četnici su u selu Balinoviću živoga pekli pred 20 ljudi Živana Đurđevića seljaka iz Balinovića, a potom njega i njegovog sina zaklali;

    avgusta 1944. godine Dušan Radović - Kondor, komandant Mihailovićevog zlatiborskog korpusa zaklao je dva američka avijatičara francuskog porekla koji su se bili prinudno spustili padobranima kod reke Lima;

    avgusta 1944. godine četnički odred Bogićevića Svete uhvatio je u selu Sepcima - Srbija, Sremčevića Savu, Vojinović Konstantina, Radojević Iliju i Jovanović Iliju i pošto ih je mučio da bi iznudio priznanje o saradnji sa partizanima svu četvoricu zaklao.

    Crna trojka na delu: Četnici kolju civila
    Photo: wordpress.com

    Pored ovoga desetine hiljada ljudi četnici su zlostavljali i batinali, a u Crnoj Gori su bili uveli specijalni sistem batinjanja pomoću „roglje". Komandanti optuženog Mihailovića ostavljali su spiskove pristalica partizana okupatorima i kvislingovcima na osnovu kojih su ljudi bili hapšeni i streljani. Naročito je Beogradska četnička organizacija tesno sarađivala sa specijalnom policijom na uništavanju pristalica partizana u Beogradu.

    Nabrojani zločini samo su mali deo zločina koje su četnici optuženog Mihailovića sprovodeći njegova naređenja i direktive, izvršili u svim krajevima Jugoslavije.

    26.07.2012.

    MILORAD DODIK GOVORI NAOPAKO - MILORAD DODIK" "REPUBLIKA SRPSKA JE DRŽAVA A BOSNA I HERCEGOVINA JE NjEN OKOV"

    "Republika Srpska je država a BiH je njen okov"

    26.07.2012.

     

    image

    Milorad Dodik sa Tadićem i Kusturicom / Reuters

    ..................................................................................

    BANJALUKA - Predsjednik Republike Srpske (RS)Milorad Dodik izjavio je da je Republika Srpska država i da je BiH okov za Srpsku.

    "Na Balkanu imaju dvije srpske države. Osim Srbije, to sigurno jeste i RS, i po definiciji iz Dejtona i po definiciji iz Montevidea, gdje su utvrđeni međunarodni kriterijumi za formiranje država i gdje je rečeno da tri kriterijuma moraju da postoje - teritorija, narod i funkcionalna vlast", rekao je Dodik za "Euroblic".

    On je dodao da Srpskoj nedostaje međunarodno priznanje, kojeg ima u određenoj mjeri, ali ono nije u kapacitetu međunarodno priznate države, članice u UN.

    Na pitanje koliko ovakva BiH još može da traje, Dodik je odgovorio da može da "traje koliko hoće", ali će na kraju da se završi raspadom.

    "Košta nas stotine miliona, milijarde maraka ta nesposobnost BiH, odnosno nehtijenje da se BiH prihvati onako kako je moguće. Uvažite, gospodo Bošnjaci da postoji RS i uvažite naše nadležnosti", rekao je Dodik.

    Predsjednik Srpske konstatovao je da nisu uspjeli  pokušaji međunarodne zajednice - vojni, politički i finansijski, da stvore BiH i da je održe.

    "Posljednji pokušaj  međunarodne zajednice  bio je  doprinos potpunom debaklu BiH kada su, recimo, ignorisali političku volju u Federaciji BiH i dali podršku platFormi oko Zlatka Lagumdžije (SDP BiH), a za manje od dvije godine imamo potpuno vraćanje na one pozicije od prije intervencionizma međunarodne zajednice", rekao je Dodik.

    On je osudio nedavni potez predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je nakon otvorenih pregovora između RS i Hrvatske o izgradnji hidroelektrane "Dubrovnik dva" rekao da "to ne može"."Ne može BiH uspjeti sa `ne može`. Ovdje ogroman problem predstavljaju hegemonističke namjere Bošnjaka", smatra  Dodik.

    On je ocijenio da odnosi Srbije i Republike Srpske moraju da budu čvršći i dodao da Beograd  mora više  računa da povede o Srbima van Srbije. Dodik je rekao da RS, odnosno BiH, po pitanju priznanja nezavisnosti Kosova i Metohije, neće ići ispred, nego iza Beograda.

    Dodik je rekao da će Srpska sarađivati sa Rusijom  u oblasti  bezbjednosti i ekonomije."Rusiju doživljavamo kao našeg najvažnijeg partnera u ekonomskom pogledu i to ne treba da bude iznenađenje, čak i u političkom smislu", kaže Dodik.

    Govoreći o ekonomskom razvoju RS, Dodik je istakao da su javni radovi uvijek odgovori na velike globalne krize.

    "Autoputevi su samo dio toga, a energetika je dodatni dio. Mislim da ćemo brzo završti razgovore za ponuđače za Buk Bijela. U privredi moramo da uradimo novi proces reindustrijalizacije, koji bi pomogao ili bi uticao na to da svako mjesto u sjedištu lokalne zajednice pokuša rehabilitovati neki privredni, industrijski pogon", kaže Dodik i ističe  da bi naredni segment mogla   biti poljoprivreda.

    (Vijesti.ba/Srna)

     

    Nestašluci bahatog moćnika

    Dodik u raljama kulture

    Više ni Banjaluci nije smiješno: Milorad Dodik
    Više ni Banjaluci nije smiješno: Milorad Dodik
    Photomontage: eChe
    Kroz Dodikovu nekulturu i odsustvo elementarne pristojnosti može se iščitati sav njegov prosti credo, politika, tj. njegove lične nakane, a kroz odnos prema toj nekulturi može se čitati naša javnost. Ako smo se do sada samo smijali, tj. ako smo do sada samo čuli loš smijeh u skupinama po kafićima duž cijele Banjaluke, sada smo, pored tih istih kafića, najzad dobili vidljivi kontrapunkt onih koji smatraju da je taj smijeh neodgovoran, nedopušteno raspusan, nezdrav
    Najdirljiviji momenti u našoj javnosti možda su oni kada predsjednik  Dodik pokušava održati prigodan govor o kulturi, umjetnosti ili  stvaraocima, dakako srpskim i velikim. Oni bude reminiscencije na  pismene sastave iz osnovne škole kada osnovac/osnovka priznaju bitnost  kulturi epitetima i superlativima, kako bi se dodvorili nastavniku koji  vjeruje u moć i didaktičku ulogu umjetnosti. U našem scenariju,  "kulturnim besjedama" predsjednik se želi dodvoriti narodu, naravno  srpskom, tako što ukazuje na perverznu paralelu između sebe i,  primjerice, Andrića, sve preko Kusturice, kroz savremeno dvorsko  neimarstvo.

    Naš predsjednik, još lošijim stilom od osnovaca, drži slovo o  Andriću, Kusturici, a sada i krsti Savu Šumanovića u Savu Šimunovića.  Ah, nije li to baš kao slatka banalnost nestašnog đaka! Samo što u ovom  slučaju nestašni đak obnaša odgovornu javnu funkciju.

    Ali već dugo naš predsjednik kuburi sa kulturom. Njegovi ispadi u  oblasti kulture, bilo kroz prizemne govore, ili neotesano ponašanje,  nisu iznimke koje testiraju prag tolerancije kulturnih snobova spram  tzv. dobričavih, ali naglih ljudi iz naroda, već zaštitni znak, još  tačnije, patentovano sredstvo u ostvarenju jedne primitvne, nekulturne  političke demagogije. Zapravo, cijela Dodikova politička karijera  obilježena je gafovima, uvredama, prijetnjama, psovkama, upornim  nepersiranjem sagovornika, jednom riječju, usrdnim demonstriranjem  vlastite nekulture i odsustvom osnovnih manira. Problem je u tome što  kada Dodik sa jedne simboličke i važne javne pozicije uputi uvrede i/ili  prijetnje dobar dio naše javnost mu je do sada (ne)svjesno skandirao  vlastitim smijehom i nemarnom ćutnjom. Na taj način, ostatak razreda  pružao je gotovo jedinstvenu podršku nestašnom đaku u njegovim  nepočinstvima. Ipak, nijedno poltronstvo nije vječno, barem nas je tome  naučila loša učiteljica života.


    Kada je Dodik otvarao izložbu Šumanovića, iliti Šimunovića, bio je  skrušen, zbunjen, možda i zapanjen, jer odjednom, pored poslušnika  ispred njega i oko njega, iz neugodne blizine, čuje se skandiranje -  Park je naš! Zvuk pišti i glasna buka PROTIV njega. Njegova zapanjenost,  ocrtana u glasu i liku, preduprijedila ga je da bude slobodan u svom  stilu lošeg osnovca, u toj oprobanoj nekulturi odraslog političara.  Uspio je tek da doda otrcanu šalu, koju su kratkim smijehom, po navici,  pozdravili najvjerniji poslušnici, željni mira, stabilnosti i istosti.  Ali nešto se promijenilo. Šala više nije laka i ukusna. Banjaluka se  više ne smije dugo i glasno nestašnom Dodiku. Banjaluka svako veče  prošeta gradom, hukom onih kojima nije do kvarnog smijeha, lošeg humora i  dosadne ćutnje.

    Kroz Dodikovu nekulturu i odsustvo elementarne pristojnosti može se  iščitati sav njegov prosti credo, politika, tj. njegove lične nakane, a  kroz odnos prema toj nekulturi može se čitati naša javnost. Ako smo se  do sada samo smijali, tj. ako smo do sada samo čuli loš smijeh u  skupinama po kafićima duž cijele Banjaluke, sada smo, pored tih istih  kafića, najzad dobili vidljivi kontrapunkt onih koji smatraju da je taj  smijeh neodgovoran, nedopušteno raspusan, nezdrav.

    Nije smiješno kada javni dužnosnik istjera novinarku iz javne  ustanove kao da je njegov privatni posjed? To je opasno, jezivo i  nedopustivo.

    Nije smiješno kada predsjednik jednog entiteta naziva Bošnjake  Turcima, šta god on navodno dobro intimno mislio o Bošnjacima/Turcima,  kako kažu oni što ga brane? To je takođe opasno. Veoma opasno.

    Nije smiješno kada predsjednik pjeva pod šatorima. To je samo neukusno.

    Na sve to odgovoriti smijehom izraz je infantilnosti, političkog  idiotizma, političke neobrazovanosti i, prevashodno, ne-odgovornosti jer  Dodikove prijetnje i uvrede nisu šale, koliko god ste se vi kukavički i  glupavo ubijedili da one to jesu. Nije šala sve na šta se smijete. Nije  čak dovoljno samo priznati si da humordžija nije duhovit, već je  potrebno zaviriti iza nečije maske neozbiljnosti da bi se shvatilo ono  što su sada prvi shvatili banjalučki šetači, kojima je uništeni park  razbio sve iluzije koje je neko možda imao o aktuelnoj vlasti.

    Iza paravana gafova, nekulture, Dodikovih šatora i Šimunovića,  Kusturičinog kamenja, krije se teška istina kojoj ćemo morati pogledati u  oči i kojoj se u oči može pogledati samo ako odbijemo dati aplauz kada  se zavjese spuste. Sa paravana treba čitati istinu koja se krije.

    Šimunović nije samo neznanje predsjednika. On govori mnogo više o tom neznanju.

    Kusturica nije samo umjetnik u krizi, kako reče plaho i blago kao u  anahronoj pripovijetci episkop Grigorije. On je propagandista vlasti  kojoj treba propaganda kulturnjaka.

    Andrić nije samo zlorabljeni pisac. On je simptom i simbol dvorske kulture.
    Istjerana i izvrijeđana novinarka nije samo žrtva gafa. To je  ilustracija osione vlasti i njenog odnosa prema svim običnim ljudima.

    Shodno tome, jasno je da Picin park nije samo park.
    On je, možda najprije, prilika da se sve navedeno i još štošta shvati.

     

    26.07.2012.

    MALI SLOBA NOVI PREMIJER SRBIJE

    Mali Sloba novi premijer Srbije

    imageIvica Dačić

    BEOGRAD - Ivica Dačić, ratni portparol bivšeg predsjednika SRJ i Srbije Slobodana Miloševića, danas će zvanično postati novi srpski premijer, piše u četvrtak agencija AP.

    To, kako navodi AP, u dijelu srpske javnosti izaziva nezadovoljstvo i strah da bi moglo da dođe do povratka nacionalističke politike iz devedesetih. Dodaje i da je Dačić, koji je u prošlosti stekao nadimak "mali Sloba" zbog divljenja prema bivšem predsjedniku, obećao je da neće oživjeti politiku iz Miloševićeve ere, već da će pojačano raditi na integraciji Srbije u EU.

    AP navodi da, uprkos Dačićevim obećanjima, u srpskoj javnosti postoje bojazni da će njegov izbor za premijera potkopati proces pomirenja na Balkanu i zemlju okrenuti ka Rusiji.

    Dačić i njegovi koalicioni partneri, kako dodaje agencija, imaju snažne veze s Moskvom i u prošlosti su najavljivali da će odustati od puta Srbije u EU ukoliko to bude podrazumjevalo odustajanje od Kosova, koje je proglasilo nezavisnost 2008. godine.  

    AP ističe da će izbor nove Dačićeve vlade, koja treba u četvrtak do kraja dana da položi zakletvu na posebnoj sjednici parlamenta, označiti puni povratak na vlast nekadašnjih Miloševićevih saveznika, prvi put od njegovog svrgavanja 2000. godine.  

    Agencija navodi da će, pored Dačića, u novoj vladi biti i druge značajne ličnosti iz Miloševićeve ere, među kojima je i Aleksandar Vučić, u novom kabinetu zadužen za odbranu, bezbjednost i borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

    Vučić je u vrijeme Miloševića bio ministar informisanja, koji je upamćen po svojim ekstremnim stavovima tokom rata na Kosovu 1998-99, dodaje AP.

    S druge strane, političari iz postmiloševićevske ere uspjeli su da ponovo uspostave veze Srbije sa svijetom i podstaknu pomirenje u regionu.

    Oni su, kako ukazuje agencija, uhapsili ratne zločince i uspjeli Srbiju da dovedu do statusa kandidata za ulazak u EU, pridobivši podršku SAD-a i evropskih zemalja.

    Agencija podsjeća da je Dačić ušao u koaliciju s prozapadnjački orijentisanim demokratama u odlazećoj vladi, ali im je okrenuo leđa pošto je njihov lider Boris Tadić izgubio na predsjedničkim izborima od donedavnog lidera Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića.

    Tada se Dačić okrenuo SNS-u i Nikoliću, za šta je, navodi AP, "kako se priča, imao podršku Rusije", prenosi B92. 

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    26.07.2012.

    ANA MARIJA JURIŠIĆ, PREDSTAVNICA BiH NA MISS INTERNATIONAL: RAMAZAN JE DIO NAŠE TRADICIJE

    Ana Marija Jurišić, predstavnica BiH na Miss International:
    Ramazan je dio naše tradicije


    Nadam se
    da će ramazan donijeti radost i sreću svim ljudima u BiH, poručila je
    manekenka


    Autor  
    26.07.2012.

     

    Ana Marija Jurišić, predstavnica BiH na Miss International: Ramazan je dio naše tradicije

    Ana Marija Jurišić, lijepa 20-godišnjakinja iz Kiseljaka, doslovno
    proživljava američki san. Nakon što je potpisala ugovor s modnom agencijom
    "Click" živjet će, raditi i nastaviti školovanje u Sjedinjenim Američkim
    Državama. U septembru, neposredno prije svjetskog izbora u Japanu, gdje će
    predstavljati našu zemlju (oktobar op.a), Ana Marija će nositi kreacije
    prestižnih modnih kuća, koje će se predstaviti na New York Fashion Weeku.




    Kao
    članica organizacije Miss International, uključila se u niz humanitarnih akcija
    kojima je cilj prikupiti pomoć za žrtve i područja pogođena cunamijem i
    zemljotresom u Japanu. Dobila je i status ambasador Japana za ljepotu i
    prijateljstvo. U ovim obavezama uživa, baš kao i vremenu koje provodi na
    relaciji New York-Miami-Los Angeles. U posljednjem provodi najviše vremena, a iz
    njega je uputila čestitku čitateljkama magazin "Azra" povodom dolaska ramazana.
    Napisala je sljedeće:

    - Prije svega, htjela bih pozdraviti sve svoje
    prijatelje, čitatelje "Azre" i dobre ljude islamske vjere i čestitati im
    ramazan. Nadam se da će ramazan donijeti radost i sreću svim ljudima u Bosni i
    Hercegovini koji ga slave i ljudima iz njihove okoline, jer je to dio naše
    tradicije. Lijepo je slaviti sve važne praznike dragih ljudi iz okoline, bilo da
    je to Bajram, Božić ili bilo koji važan blagdan i događaj.




    Sada
    to još bolje vidim, otkako boravim u Americi, koliko je zajedništvo važno i
    koliko ga je potrebno njegovati. Nedavno sam bila u japanskom budističkom hramu,
    moleći za to, samo na malo drugačiji način nego što to oni čine.
    Imam i
    lijepu fotografiju povodom ramazana, koja pokazuje moju želju da čestitam dobrim
    ljudima, a koju je napravila velika srbijanska fotografkinja Aleksandra
    Bogičević. Mislim da je lijepo na taj način pokazati koliko smo mi jedni drugima
    važni u Bosni i Hercegovini, zajedno sa svojim sličnostima i
    različitostima.

    A gdje ste Vi trenutno i kojim
    povodom?


    - Sada sam u Los Angelesu. Pozvana sam od
    japansko-američke organizacije "Bridge USA" na njihov festival kulture.
    Kalifornija je mjesto u kojem je smještena najveća populacija Japanaca u
    Americi. Ja predstavljam Miss Bosne i
    Hercegovine za Miss International, koja
    je najstarija organizacija izbora ljepote i to japanska organizacija koja
    djeluje pod pokroviteljstvom japanskog ministarstva vanjskih poslova. Pozvali su
    me da sudjelujem na njihovom festivalu i dok sam tu koristim priliku da se
    sastajem sa različitim predstavnicima firmi za modeling te odlazim na mnoge
    kastinge.

    Kako je živjeti u LA-u? Gdje stanujete, s kim se
    družite, gdje izlazite...?


    - Trenutno sam u Santa Monici,
    vrlo blizu Los Angelesu, Hollywoodu, Beverly Hillsu... Vrijeme provodim
    učestvujući na različitim događajima u vezi s Japanom u okolici Los Angelesa i
    odlazeći na kastinge s različitim agencijama, koje mi dogovaraju moji menadžeri
    Kenny i Kutlu. Tu sam isključivo zbog posla. Vježbam dva puta dnevno da bih
    održala formu i strogo pazim na ishranu. Nisam sklona alkoholu niti noćnom
    životu, više sam dnevni tip koji voli otići na plažu ili prirodu i tamo se
    odmarati kada imam slobodnog vremena.

    Trenutno sam smještena u stanu za
    modele, s još dvije djevojke koje se bave modelingom. Pomaže mi moja skautica i
    menadžerica gospođa Kutlu, koja mi je poput tetke. Dane uglavnom provodim
    posjećujući japanske festivale, poput Ljetnog festivala u Torrancu, japanskog
    Dana mrtvih u njihovom hramu u Santa Monici i Origami festivala u japanskom vrtu
    Long Beach.

    Konkurencija za modele je velika. Kakve kvalitete
    morate imati da biste nešto postigli?


    - Ljepota pomaže,
    ali to nije dovoljno. Potrebno je imati malo sreće i biti na pravom mjestu u
    pravo vrijeme, a prije svega imati i unutarnju ljepotu - biti čovjek. Osobe koje
    su u stručnom žiriju i koje nas ocjenjuju vide unutarnju ljepotu osobe. Potrebno
    je pokazati pravu sebe kako bi uvidjeli da mogu investirati u mene, te
    prepoznati da i ja imam snove, kao i svi drugi, jer su modeling i posjeta Japanu
    dio mojih snova. Očito da me Bog voli i čuje moje
    molitve, jer mi trenutno
    pruža oboje.

    Miss International je drugačiji od drugih izbora, jer, prije
    svega, promovira kulturu kroz ljepotu i prijateljstvo. Zaista sam ponosna što
    imam čast biti dio svega toga i pritom promovirati svoju zemlju i sebe. Smatram
    da sam stvarno na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da sam okružena pravim
    ljudima. Trenutno imam dva menadžera koji se zaista brinu za mene. Sretna sam.


    Mnoge djevojke dolaze ovamo iz cijelog svijeta u potrazi za brzom
    prilikom, nerijetko tražeći bogatog muža i lako rješenje da dospiju negdje i
    postanu neko. Ja ipak imam veće snove i nadanja, nisam ovdje iz tih razloga.
    Želim postati uspješna, a ne poznata osoba. Želim biti model i pravnik, jer
    studiram pravo, te želim da se moja porodica i sugrađani ponose mnome zbog mog
    truda.

    Jeste li tamo u kontaktu s ljudima s Balkana, družite
    li se s njima?


    - Uopće ne susrećem ljude s naših prostora,
    osim što se družim s rođakom Josipom, koji radi i studira u Californiji. Najviše
    vremena provodim s ljudima iz Japana, uživajući u njihovoj kulturi i učeći o
    njoj.

    U čemu se trebamo ugledati na
    Japance?


    - To je narod koji njeguje tradiciju, kulturu,
    poštovanje, iskrenost i trud u radu. Prekrasni su. Žive za svoje vrijednosti i
    dostojanstvo. Divan je osjećaj biti okružen njima. Stvorila sam dojam
    da su
    jako zainteresirani za kulturu i tradiciju drugih naroda.


    Kakve obaveze ste preuzeli nakon potpisivanja ugovora s
    modnom agencijom "Click"?


    - "Click" će me predstavljati i
    bit ću dio njihovog portfolija ženskog dijela modela. Pošto postajem sve
    popularnija među ljudima iz Japana, nadam se da ću uspjeti i na njihovom tržištu
    kao model. To su mi potvrdili i oni, dok sam davala različite intervjue
    japanskim medijima. "Click" ima svoje klijente širom svijeta, ne samo u Americi,
    uključujući i Japan.

    Na kojoj američkoj visokoškolskoj
    ustanovi ćete nastaviti školovanje?


    - Doći ću u Sarajevo
    uskoro da se pripremam za preostale ispite s druge godine fakulteta. S
    prijepisom svojih ocjena bih trebala pohađati UCLA u Santa Monici i stvoriti
    uvjete za nastavak studija prava u Americi, koji se malo razlikuje od studija
    kod nas. Planiram slušati predmete u vezi sa sociologijom i psihologijom, te ići
    na sate glume.

    Jeste li uzbuđeni zbog predstojećeg učešća na
    New York Fashion Weeku?


    - Dakako da jesam. To je san svakog
    modela. Ne znam još koje dizajnere ću nositi, jer ću to saznati u augustu,
    poslije kastinga.

    Kako su Vaši roditelji prihvatili odluku
    da živite i radite na drugom kontinentu?


    - Tužni su zato
    što im nedostajem, ali kako znaju da su mogućnosti za uspjeh u Bosni i
    Hercegovini ograničene, saglasili su se s tim. Nastoje me podržati u slijeđenju
    mojih snova i postizanju zadanih ciljeva.

    Osjećate li se kad
    usamljeno?


    - Trenutno zaista ne. Došla sam ovamo prije
    samo tri sedmice i toliko sam zaposlena posjećujući različite događaje i
    kastinge da nemam kada biti usamljena. Uz sve to, slobodno vrijeme provodim s
    rođakom i novim prijateljicama s kojim stanujem, Natashom iz Rusije i Latifom s
    Barbadosa.

    Ko Vam najviše nedostaje?

    -
    Najviše mi nedostaje moja porodioca, te bliski prijatelji.


    Ko je Vaš dečko?

    - Lijepo je lični
    život ostaviti da upravo to i bude. Mogu reći da moje srce pripada mom princu
    Lovri. Mnogo mi nedostaje i svakoga dana molim da ga vidim ponovno sretnog i
    zdravog.

    Obaveze
    ambasadorice ljepote




    -
    Potrebno je učestvovati na različitim dobrotvornim događajima prije samog finala
    izbora. Japansko-američka organizacija "Bridge" u Kaliforniji me je pozvala da
    učestvujem upravo na takvim događajima, te prikupljam sredstva dobrotvornoj
    organizaciji "Lost and found" s ciljem pomoći ljudima Japana, koji su preživjeli
    cunami. Bila sam im jako zanimljiva u tradicionalnoj bh. nošnji, zato što ne
    poznaju kulturu i običaje naše zemlje.

    26.07.2012.

    USPOSTAVLjANjE KOMISIJE ZA NATO INTEGRACIJSKI PROCES BiH

    Uspostavljanje komisije za NATO integracijski proces BiH

    imageVijeće ministara BiH / Vijesti.ba

    SARAJEVO - Vijeće ministara BiH danas je, na prijedlog Ministarstva inostranih poslova, donio Odluku o uspostavljanju Komisije za NATO integracijski proces BiH, kojom će predsjedavati zamjenik ministra inostranih poslova BiH Ana Trišić – Babić.

    Komisija će, između ostalog, utvrđivati prioritete u realizaciji obaveza BiH koje proizilaze iz učestvovanja BiH u NATO programu "Partnerstvo za mir", kao i u vezi s prijemom u punopravno članstvo NATO, saopšteno je iz Vijeće ministara BiH nakon današnje sjednice.

    Formiranjem ove komisije prestaje sa radom Koordinacijski tim NATO-a Vijeća ministara BiH, koji je formiran 2007. godine.

    Vijeće ministara BiH je prihvatio Inicijativu Ministarstva finansija i trezora i odredio delegaciju za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o finansiranju između BiH i Međunarodne asocijacije za razvoj - Projekat registracije nekretnina, čiji je cilj pružanje podrške razvoju održivog sistema registracije nekretnina sa harmonizovanom evidencijom u zemljišnoj knjizi i katastru u urbanim područjima Federacije BiH i Republike Srpske.

    Riječ je o IDA kreditu vrijednom 30 miliona američkih dolara, sa rokom otplate od 25 godina, uključujući grejs-period od pet godina, dok će alokacija kredita između Federacije i RS-a biti dogovorena tokom pregovora.

    Vijeće ministara BiH usvojio je i Informaciju i prijedlog prioriteta predsjedavanja BiH CEFTA 2006. sporazumom u 2013. godini, a za predsjedavajućeg imenovan je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović.

    Donesena je i odluka o visini osnovice za obračun plate zaposlenima u institucijama BiH za 2013. godinu, koja će iznositi 475,69 KM i ostaje na nivou iz 2012. godine.

    (Vijesti.ba/Srna)

     

    26.07.2012.

    MIRA LjUBIJANKIĆ U DOMU NARODA FBiH: J... JOJ MATER!

    Mira Ljubijankić u Domu naroda FBIH: J... joj mater!

    imageProf. dr. Hanka Vajzović

    .........................................

    SARAJEVO - Neodemokratsko komuniciranje na bosanskoj političkoj sceni ili „Demos“ bez „...kracije“ i „mater“ kao ključna riječ političke doktrine

    Piše: prof. dr. Hanka Vajzović

    Model bosanskohercegovačke demokracije - realno gledajući

    Udžbenički bi se pojednostavljeno kazalo da je Bosna i Hercegovina demokratska država uređena po modelu predstavničke (reprezentativne) demokracije - narod vlada putem legalno izabranih zastupnika / delegata u zakonodavnoj vlasti (skupštine, zastupnički domovi, domovi naroda), a njihovi „izabranici“ u njihovo ime i uz njihovo ukazano biračko povjerenje kasnije postavljaju izvršnu vlast. Istina, dakle, jest da na izborima demokratski, tajno, slobodnom voljom svaki pojedinac s pravom glasa (građanin Bosne i Hercegovine) zaokružuje „svoje“ partije i kandidate, one za koje sam misli da su najbolji, najpošteniji, u borbi za ljudska prava najvatreniji. Takvi kasnije (partije i izabrani kandidati), uz pretpostavku da ih je kao takve prepoznala većina građana, imaju priliku postati parlamentarnom većinom, a to znači i priliku da neposrednije i pouzdanije ispune očekivanja svojih birača.

    I tu sa demokracijom ništa spornoga nema, barem u formalnom pogledu. Suštinski, pak, moglo bi se postaviti niz ozbiljnih pitanja, npr. koji to narod u „našoj“ demokraciji vlada – demos kao građani jedne zemlje ili etnos kao pripadnici etnonacionalnih zajednica; može li se ustvrditi da na izbore izlazi demos, da kasnije vlast konstituira etnos (sve po ključu!), a da suštinski vlada (etno)politička oligarhija; šta je sa „...kratijom“ naroda (ma u kojem od kazanih značenja) nakon demokratskih izbora; gdje se izgubi građanin (prava pojedinca) u slučaju etnokracije (vladavine etničkih kolektiviteta); da li parlamentarnu većinu u pravilu  čine partije i pojedinci sa najviše osvojenih glasova?

    „Demos“ i „kratija“ u poimanju (prosječnog) bosanskohercegovačkog čovjeka

    Uprkos proklamovanom demokratskom uređenju, valja imati na umu da Bosna i Hercegovina, kao svakojako kompleksna državna zajednica, nužno jest i odveć komplicirana zemlja (što objektivno, što zbog subjektivnih slabosti). Odvajkada je takva bila. I, nažalost, izgleda takva ostala. Nije onda čudno da je bosanski demos svašta kroz povijest preko glave „preturio“. Čini se zato ponekad da političke nedaće, pa i osobnu patnju  predobro podnosi – razumijeva to kao usud, gotovo kao genetsku predispoziciju koja se otjelotvoruje i prenosi s generacije na generaciju - katkad istinski (autentično bosanski: takav nam grah pao!), katkad u formi sjećanja (ni dedi mi ni babi nije bilo bolje).  Otuda je, valjda već po inerciji, bosanski čovjek (kao pripadnik demosa, ma koje nacije i vjere) u stalnom iščekivanju boljega sutra (bit će, ako Bog da!) tradicionalno sklon proklinjanju ovoga danas (nikad gore nije bilo!), tješeći se povremeno veličanjem onoga jučer („pusto nekad!“).  Tako se, praktično, počinje miriti sa životom od danas do sutra: kutariše se socijalizma i jednoumlja „poganog“ komunizma, obraduje se višestranačju, potom počne žaliti za Titinim vremenima pa s pravom povjeruje u socijaldemokraciju kao jedinu, kolokvijalno kazano, „vadionu“ za državu, narod i čovjeka, i taman kad pomisli da će novi dan donijeti novu nafaku, smrkne mu se. I tako ukrug, kao mjesečeve mijene. Danas već, čini se, počinje gubiti nadu da će ikad postati JA (individua osobnoga identiteta, ravnopravan građanin imenom i prezimenom) umjesto bezimene brojke u diferencijaciji MI i ONI (u kolektivnim identitetima: nacionalnim, vjerskim, političkim, statističkim). Današnjica bosanskome čovjeku tako dugo dobra nije, a  on i dalje neumorno očekuje bolje sutra makar da u njega više i ne vjeruje. Kivan je na politiku i političare, ljut na sebe što je po ko zna koji put na izborima loše „tipovao“. I traži danas istovremeno čovjeka u politici i sebe u obećanome čovjeku, pa kad ne nađe ni jedno ni drugo, počne žaliti što se nije (s)našao u dojučerašnjem (svome) etnosu na koji je jednako bio ljut, znajući pritom da bi i opet ljut bio kad bi se danas vratilo nekakvo ili ikakvo jučer.


    Politika i čovjek

    Ima li, zbilja, čovjeka u politici? Šta se to (sve glasnije se danas narod pita) desi sa ljudima koje građanin, brižljivo promišljajući, zaokružuje na izbornim listama? Kažu neki da narod zna, a kako sam se nekad i sama to pitala, danas se usuđujem iskustveno ustvrditi da narod ne zna. Ne znaš ukoliko (ili sve dok) i sam ne budeš u prilici zaviriti u politiku „iznutra“. No taman kad se u poštenoj nakani odlučiš iskreno boriti za boljitak (bez ikakvog ličnog interesa, čak i bez plaćenog stvarnog rada, jer ima nas i takvih u politici unatoč svim stereotipima o političarima i unosnim političkim poslovima) - zorno se susretneš sa sintagmama: partijska disciplina, stranačka odgovornost, partijska privrženost,  stranačka lojalnost ili poslušnost i tome slično. Pod pritiskom takvih sadržaja (naročito u slučaju „pozicije“; mnogo je lagodnije opoziciji) i političar prestaje biti čovjek (individua) – on postaje dio tima. I to je (pod uvjetom da ne prestane biti i insan) normalno, očekivano je, društveno prihvatljivo. Naravno, sve dok su svi članovi tima podjednako informirani, ravnopravno u igru uključeni, ljudski respektirani, s pravom i obavezom da misle svojom glavom i tako doprinesu timskim rezultatima, a neko im pritom „odozgo“ daje samo smjernice, nudi taktiku i obrazlaže svoje zamisli kako bi opravdao cilj (ne isključujući ni vještinu uvjeravanja ako je cilj interesno odveć ličan). Tako bi, čini se, trebalo da jest. A nije, ni izbliza.

    Problem, dakako, nastaje kad trebate šutnuti loptu na vlastiti gol (ići protiv sebe), a neće vam niko od politički nadređenih čak ni nagovijestiti zašto je to navodna kolektivna korist, opće dobro. Pa i kad vlastitim očima vidite da je pogrešna taktika ili da je, ne daj Bože, utakmica prodata – ne smijete se (za svoje ili to tobožnje kolektivno dobro) usprotiviti, otkazati partijsku poslušnost, glasati po svojoj savjesti. Štaviše, nije uputno ni puno pitati, ne samo zato što ionako (pravog) odgovora neće biti, već i zato što u timu uvijek ima onih egzistencijalno za politiku zainteresiranih i u svrhu prikupljanja poena spremnih „neposlušne“ špijunirati, svakojako diskvalificirati, graknuti na njih, tračati, nisko podmetati, kaznu im osmišljavati.

    Hoću reći, ne znam da za „partijski neposluh“ tipa neslaganja sa nepojašnjenim ili neprihvatljivim stavovima i nejasnim političkim nalozima postoje unaprijed utvrđene, propisane, javno obznanjene sankcije. Da ima, bilo bi možda i izbora – ovo prihvatam kao opravdan nalog iz nekog „vrha“, ovo ne mogu pa šta košta da košta.


    Interno političko komuniciranje

    Danas je ukratko opisani način unutarstranačke komunikacije u bosanskoj politici gotovo znakovito uobičajen, zasigurno manje vidljiv ili manje izražen u opoziciji. Zato malo ko u Bosni vjeruje u značenje demokracije, još i manje u sadržinu pojma socijaldemokracija – slobode, ljudska prava, socijalna pravda. Potrošile se u nas te riječi, semantički devalvirale, terminološki izlizale. Reklo bi se: neusaglašenost teorije i prakse.  Zato „demos“, čim se nakon izbora konstituira nova vlast, s debelim razlogom svaki put iznova posumnja u „...kratiju“. Kod većine građana već od tog trenutka započinje višestruka zbunjenost: i raznim koaliranjima (neprirodnim, matematičkim, kvaziprogramskim, neželjenim, neočekivanim), i parlamentarnim većinama i manjinama, i naknadnim prestrojavanjima, i iznevjerenim predizbornim obećanjima i, vjerovatno ponajviše, ponašanjem svojih, na izborima zaokruženih predstavnika posredstvom kojih je narod trebao vladati, a oni (nerijetko i sami zbunjeni), umjesto zalaganja za interese građana, svojih birača, u pravilu pristaju krčiti put stavovima partijskih šefova (od onog glavnog do općinskih odbora) čuvajući im pred javnošću leđa i po cijenu vlastitog obraza.

    A onda, jasna stvar, narod protrlja oči (doduše, post factum, nakon izbora), pa prvobitna zbunjenost bude zamijenjena razočaranjem i iznevjerenim očekivanjima: obećane im promjene i boljitak, a umjesto lošeg dobili gore. Shvativši da je vladavinu demosa zamijenila liderokracija nekakvih četvorki, petorki, šestorki (kako kad) koji politiku (=upravljanje državom) vode na raznim političkim sjedeljkama, iz institucija vlasti izmještenim i tek teritorijalno ravnomjerno raspoređenim (Sarajevo, Mostar, Banja Luka) - mnogi građani zapadaju u apatiju, u beznađe, nerijetko kriveći sami sebe (tradicionalno smo valjda takvi) uz spremnost na obećanje (opet sami sebi) da nikad više neće glasati za one iste ili da više uopće na izbore izaći neće.

    Greška, dabome, i šteta – za društvo (prepušta se osobnim interesima političara), politiku (dovodi se u pitanje izgradnja države) i pojedinca (umanjuju se šanse za pozitivne promjene i nada u bolje sutra). I zna to narod, ali ne zna građanin pokorni šta mu je činiti. Ne zna jer ne razumije da suština problema leži u nedostatku pluralizma mišljenja, u zaboravljenom zdravom sučeljavanju stavova, u stvarnom pravu na proklamovana demokratska i ljudska prava i slobode (pravo na informiranje, recimo, ili sloboda govora). Praktično, malo ko razumije i malo ko je spreman dignuti glas protiv, uvjetno kazano, novokomponovanog demokratskog ili parlamentarnog komuniciranja, očito brižljivo osmišljavanog, razrađivanog i izgrađivanog.


    Neodemokratsko komuniciranje – šuti i povlađuj!

    Razumljiva je, naravno, ljutnja javnosti, pa i glasačka apstinencija, jer narod ne shvata suštinu uvriježene bh. političke prakse (značaj i značenje partijske discipline), a još manje originalne modele političke komunikacije:

    1)    one eksterne: ništa nije onako kako izgleda ili kako se javnosti predoči niti smije izgledati onako kako jest – zato se može sazvati sjednica po jednome dnevnom redu, pa silom nategnute većine sve iz temelja na licu mjesta mijenjati; i zato se može oficijelno izjaviti kako se nema vremena za zakonske procedure; i zato svaki u naša tri jezika može značiti bilo koji, pa proberi; i zato vlast može bez obrazloženja i argumenata smjenjivati njihove da bi postavljala svoje (kadrovska politika: samo nek je NAŠ, ko još pita za kompetencije) i

    2)    one interne: sloboda mišljenja znači „neka misli ko šta hoće“ (ko mu mater!), ali se slobodno govoriti može samo ono što ti je unaprijed odobreno; ako šta ne razumiješ ili nemaš informaciju - obavijesti se, brate: imaš portale, televiziju, novine. Samo pazi koje – zna se koji su naši, njihovima ne vjeruj! I ne daj ti Bože da ugroziš potrebnu većinu. Ima da se pojaviš na glasanju, boli me ... (prostački će, pritisnut problemom tijesne većine, izreći kakav partijski šef) što neko ima upalu pluća, donesite ga ako treba na nosilima.  To se zove  partijska disciplina.

    Ili: „Šef Kluba ima da zna kad ko u toalet ide!“, reče jednom jedna „visokopozicionirana zvaničnica“, što bi se trebalo smatrati pitanjem partijske odgovornosti. Ne znam je li se i zato politika imenuje najstarijim zanatom, ali znam: bude li ikome „ono što se zove“ partijska disciplina zvučalo danas bezazleno (štaviše, afirmativno jer asocira na odgovornost), mora znati da to s time nema praktično nikakve veze. Zapravo, dalo bi se zaključiti da su upravo na temelju te, semantički devijantne kolokacije zvane „partijska disciplina“, izrasli i sljedeći, u praksi detektovani principi političke komunikacije.


    Riječ „mater“ kao ključna vrijednost političke doktrine

    Ova općeupotrebna riječ (mater) može biti, vjerovali ili ne, iskorištena kao ključna, gotovo terminološka vrijednost u iskazivanju nekoliko uhodanih političkih stavova – moguće aktuelnih i u drugim političkim strankama, mada o tome ovdje mogu svjedočiti samo na primjeru socijaldemokratskih manira. Riječ je, dakle, o internoj komunikaciji u kojoj se razaznaju tri međusobno povezana principa u funkciji (samo)potvrđivanja političke (nad)moći, koja su eksplicite sadržana (uz razumljivo izostavljanje ključnog glagola) u iskazima:

    1)    Ko im mater! – rezervisano za bodrenje unutar tima (= Ne brinite, ne mogu nam ništa!), pri čemu nije nužna niti se očekuje ikakva argumentacija.

    2)    Treba im mater! – usmjereno na poticaj za akciju (= Ne treba imati milosti, trenutak je da se obračunamo, neće oni s nama tako!), pri čemu se sve samo po sebi razumije i nema potrebe išta objašnjavati.

    3)    Ćemo im mater! – upotrebljivo za (konačni) obračun (=Krenulo je – samo podržite! Mi smo jači i nema čekanja.), pri čemu je samo važno „podijeliti oružje“ hrabrima i ambicioznima.

    Navedena tri stava namijenjena su uglavnom političkim protivnicima, ali ima i vrlo konkretan četvrti stav namijenjen  unutrašnjim neistomišljenicima i glasi, vrlo lično, u prezentu: Ti mater!

    Svjedočim, dakle, za ovu priliku kao neko kome je u svome isprobanom kočijaško-damskom maniru psovku odaslala, na javnome mjestu (doduše polujavno – koliko da su mnogi  lijepo mogli čuti) predsjednica Kluba Srba u Domu naroda F BiH. Ništa neobično, reći će neki, no ja sam ga iz ličnih razloga ovaj put prisiljena opisati kao studiju slučaja što je iskusih na vlastitoj koži.


    Slijed događaja

    Hitno zakazana vanredna sjednica Doma naroda. Bošnjaci negoduju: zašto ne ranije, bilo je vremena, prvi je dan Ramazana. Dolazim, naravno, bez pogovora (lojalnost) spremna da u ime partijske discipline podržim partijski nalog da se  što prije izglasa zahtjev za smjenu predsjednika Federacije (iako, priznajem, ni sada ne razumijem zašto smo koliko jučer imali dijametralno drukčiji stav kad je euforično trebalo organizirati njegovo imenovanje). No, ne razmišljajući o „krupnim političkim odlukama“, potpisala sam peticiju i bila spremna glasati ZA smjenu. Međutim, nakon što sjednica puna tri sata protiče u pauzama, kaže mi na jednoj od pauza šefica partijskog kluba da podržim ono što će ona predložiti. I onda klasika: odvažim se upitati „a šta to?“, na šta dobijem odgovor: „Čut ćeš!“.

    I sjednica napokon krene. Nakon bezuspješnih pokušaja da se utvrdi dnevni red, ista osoba (samo ovaj put u ulozi Predsjednice Kluba srpskog naroda) traži da se sjednica odgodi jer treba imati razumijevanja prema Bošnjacima koji poste. Idu nakon toga, naravno, reakcije i pitanja: zašto se o tome nije ranije mislilo, šta je sa ljudima koji su došli iz svih kantona, koliko to košta poreske obveznike itd. Zaključujem (u sebi) kako su primjedbe i pitanja zbilja na mjestu, te na temelju iznošenih argumenata, odlučim u glasanju biti suzdržana.

    E tada slijedi energična politička reakcija i psovka: „... joj mater! Ova je luda!“ Čujem u bližem okruženju komešanje i ne vjerujem, ali mi drugi do u detalje kasnije potvrdiše:  psovka je upućena meni - adresat sam bila Ja (zamjenica predsjednika u Klubu Bošnjaka); adresant predsjednica Kluba srpskog naroda. Naglašavam pripadnost klubovima isključivo zbog prostora u kojem se sve dešava – Dom naroda (sic!). Drugo je pitanje zašto? Zbog „uzdržanog“ glasa u izjašnjavanju o njezinom prijedlogu da se sjednica prekine, prijedloga koji je ionako prošao (i znala sam da hoće).

    Činjenicu da se sve dešavalo na prvi dan Ramazana smatram posebno važnom radi moje majke koja je, isključivo zbog svoje nacionalno-vjerske pripadnosti, u 63. svojoj godini, zajedno sa svojom majkom (staricom od 92 godine) prije ravno 20 godina ubijena, a prije 5 pronađena u sekundarnoj masovnoj grobnici  u Brčkom. No, dok me tegoba od tog petka (20. juli 2012.) još uvijek žestoko držala, već u ponedjeljak stiže obavijest: u utorak je ponovo hitna, vanredna sjednica. Kažu nastavak, no onu prvu (prije samo 4 dana) prekinusmo radi  ramazanskog posta i razumijevanja prema Klubu Bošnjaka, kojima tako jednako prođe i prvi i peti dan Ramazana.

    I šta poslije ovoga još reći o demokraciji na bosanski način, o partijskoj disciplini i demokratskom komuniciranju, o političkim principima i bosanskim političkim (ne)prilikama, pa i o ličnoj dubokoj povrijeđenosti?

    Ništa, osim da parafraziram konstataciju iz jednoga prijeratnog (socijalističkog) udžbenika historije u kojem je, u lekciji o nekadašnjoj bivšoj Jugoslaviji (onoj prije II svjetskog rata), otprilike pisalo: 

    Za vrijeme stare Jugoslavije dovedeni smo na rub provalije; nakon toga smo, zahvaljujući novoj vlasti , krenuli krupnim koracima naprijed.

    Učini li se nekome da ovo posljednje nema puno veze sa onim o čemu sam prethodno govorila, neka razmisli – možda baš ima. Jer, mogla sam ovo i drukčije parafrazirati, preinačeno, savremenom trenutku primjerenije ili bliže, možda razumljivije. I moglo se o savremenim bosanskohercegovačkim demokratskim vrijednostima još mnogo šta reći, no meni je to što opisah ionako (bilo) pogubno i nesnošljivo dovoljno.


    Autorica teksta, prof. dr. Hanka Vajzović, u politici je angažirana na neprofesionalnoj osnovi. Zastupnica je u Skupštini Kantona Sarajevo i delegatkinja u Domu naroda F BiH, a zaposlena je kao redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

     

    26.07.2012.

    VLADA ENTITETA RS-a ODLUČILA UDARITI NA ONE OD KOJIH OČEKUJE NAJMANjE OTPORA

    Vlada RS-a odlučila udariti na one od kojih očekuje najmanje problema

    imageInstitucije Vlade RS / vijesti.ba

    Generalni sekretar Partije demokratskog progresa (PDP) Igor Crnadak osudio je danas odluku Vlade RS-a da najveće uštede da bi se ispunili uvjeti za novi kredit kod MMF-a, budu na najosjetljivijim kategorijama stanovništva u RS-u, dok istovremeno vlast nije štedjela na zapošljavanju stranačkih kadrova i nije provela borbu protiv korupcije.

    - Najveća stavka, od 25 miliona koliko je smanjenje na koje se  obavezala Vlada RS-a, jeste šest miliona na socijalnim davanjima. Vlada  RS-a se očigledno odlučila da udari na one od kojih očekuje najmanje  problema, za koje smatra da nemaju snage da reagiraju i da im prave  probleme, naveo je Crnadak na pres-konferenciji u Banjoj Luci.

    Crnadak dodaje da će uštede na koje se Vlada RS-a obavezala da bi  došlo do novog aranžmana BiH s MMF-om, pogoditi i samu vlast zbog  zamrzavanja zapošljavanja u javnom sektoru.

    - Aktuelnoj vlasti će najteže pasti to što su morali da se obavežu na  zamrzavanje zapošljavanja u javnom sektoru u ovoj godini, jer je upravo  stranačko zapošljavanje bio glavni adut vladajućih stranaka na  prethodnim izborima. Samo u 2010., pred izbore je, kako su pokazale  analize, u Željeznicama RS-a zaposleno isključivo po stranačkoj liniji  oko 1.000 ljudi, bez reda i bez kontrole, tvrdi on.

    PDP ističe da sve ove uštede i smanjenja davanja pojedinim  kategorijama stanovništva ne bi bile neophodne da aktuelna vlast "nije  godinama neplanski i stranački zapošljavala svoje aktiviste i napravila  jedan glomazan i skup administrativni aparat".

    Također, smanjenja davanja ne bi bilo, dodao je Crnadak, da je vlast ušla u borbu protiv korupcije.

    - Da se vlast izborila s korumpiranim i nesposobnim u svojim  redovima, mnogo bi novca ostalo u budžetu i danas ne bismo imali potrebu  za ovim smanjenima davanja socijalnim kategorijama, kazao je generalni  sekretar PDP-a i podsjetio da Vlada nije ispunila obećanja da će se  preispitati  "invalidske" penzije, putem revizije koja nije dala  rezultate.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    26.07.2012.

    ZA VRIJEME BORAVKA BAN KI MUNA U SREBRENICI PRONAĐENA NOVA MASOVNA GROBNICA U POTOČARIMA

    Pronađena nova masovna grobnica u Potočarima

    imageAmor Mašović / AA

    SREBRENICA - Tokom posjete generalnog sekretara Ujedinjenih naroda (UN) Ban Ki-Muna Srebrenici, članovi Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine pronašli su danas još jednu masovnu grobnicu žrtava srebreničkog genocida iz jula 1995. godine, saznaje agencija Anadolija (AA).

    Kako je za AA potvrdio direktor Instituta Amor Mašović, grobnica je otkrivena samo stotinjak metara od Tvornice akumulatora u Potočarima, mjesta gdje se dopremaju tabuti srebreničkih žrtavauoči dženaze svakog 11. jula, na godišnjicu genocida.

    U Tvornici akumulatora tokom agresije na BiH nalazila se baza Holandskog bataljona iz sastava snaga UN-a. Pronalazak masovne grobnice u njenoj blizini, dodatno potvrđuje da su Srebreničani ubijani pred očima međunarodnih mirovnih snaga koje su ih trebale zaštititi.

    "Riječ je o masovnoj grobnici za kojom tragamo dugi niz godina na temelju informacija koje su stigle u BiH od holandskih vojnika, kasnije od Ministarstva odbrane, odnosno Ministarstva vanjskih poslova Holandije. Ne možemo u ovom trenutku reći je li u pitanju veća masovna grobnica ili se radi o manjem broju žrtava. Uglavnom vjerujemo da bi najmanje tri žrtve trebale biti otkrivene u ovoj grobnici koja je ostala nakon odlaska holandskih vojnika", tvrdi Mašović.

    Grobnicu je, kao istakao je, bilo teško pronaći. Istražiteljski timovi su u čak pet navrata prekopavali široko područje na mjestu gdje je grobnica danas pronađena. Čak i ako je ova grobnica prethodno bila obilježena, oznake nisu zatekli članovi istražiteljskih timova iz Tuzle, koji su prvi, u ljeto 1996. godine, ušli u Srebrenicu.

    "Desilo se, eto, da baš na danšanji dan, u trenutku dok je Ban Ki-moon bio u Memorijalnom centru Potočari, konačno pronađemo još jednu masovnu grobnicu srebreničkih žrtava", istakao je Mašović za AA.

    Obzirom da se radilo o probnom kopanju, članovi Instituta morat će sačekati naredbu Suda BiH za dalje radove na ekshumaciji žrtava. Grobnica je u međuvremenu osigurana.

    "Mi imamo informacije da se u grobnici nalaze posmrtni ostatci jedne djevojke, koja se prije smrti nalazila u bolnici u Bratuncu. Tu bi trebala biti i jedna beba koja je rođena u kampu u Potočarima, te jedna starija žena. Obdukcija treba pokazati koji je uzrok smrti stradalih osoba. Sve su žrtve bošnjačke nacionalnosti iz jula 1995. godine. Nikada ne zna da li bi, pored tri navedene, u grobnici moglo biti još žrtava.

    Jer, više od 90 posto grobnica u Srebrenici su bile dislocirane na sekundarne ili tercijarne lokacije. Mi vjerujemo da se u ovom slučaju, ipak, radi o primarnoj masovnoj grobnici. A da li je ona uznemirena, to ćemo znati za nekoliko dana", izjavio je Mašović.

    (Vijesti.ba/AA)

     

    26.07.2012.

    NAPAD NA ŠTEFICU GALIĆ JE NAPAD NA SLOBODU GOVORA, MISLI I IZRAŽAVANjA

    Napad na Šteficu Galić je napad na slobodu govora, misli i izražavanja

    imageŠtefica Galić

    .................................

    Šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessey posjetila je danas, zajedno s direktoricom NVO Gariwo Svetlanom Broz, Šteficu Galić.

    Povod posjete je fizički napad na Šteficu Galić koji se dogodio u  Ljubuškom, a nakon javnog prikazivanja filma NVO Gariwo "Neđo od  Ljubuškog" koji govori o nevjerovatnoj hrabrosti gospođe Galić i njenog  muža, kojem je posthumno dodijeljena nagrada za civilnu hrabrost "Duško  Kondor".

    Tokom posjete, Hennessey je zahvalila Galić zbog toga što  nastavlja  iskazivati posebnu vrstu hrabrosti, čak i u lice odbijanju i nasilju,  koja dolazi iz dubokog osjećaja za humanost i pravdu.

    - Posvećenost Štefice Galić obilježavanju sjećanja na djela njenog  pokojnog muža, koja su spasila mnoge živote, ali i čast čovječanstva, te  ideali o ljudskom dostojanstvu, jednakosti i miru daju nam svima  inspiraciju i obnavljaju vjeru, rekla je Hennessey.

    Podsjetila je da je rad NVO Gariwo na očuvanju sjećanja na hrabre,  pravedne i ljude koji nisu upali u zamku etničkih podjela i više nego  vrijedan hvale.

    - Vijeće Evrope, a posebno povjerenik za ljudska prava, podržavaju  branioce ljudskih prava. Lično, ne mogu šutjeti dok se sloboda govora  ove osobe brutalno potiskuje, jer napad na Galić nije samo napad na  građanku Ljubuškog nego također i na slobodu govora, misli i izražavanja  svih nas - istakla je Hennessey, saopćeno je iz Vijeća Evrope.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Pogledajte cijeli film Neđo od Ljubuškog


     

    26.07.2012.

    LIDER NAPREDNjAKA I BIVŠI NOVINAR U BiH - ŠEF TAJNIH SLUŽBI U SRBIJI

    Lider naprednjaka i bivši novinar u BiH - šef tajnih službi u Srbiji

    imageAleksandar Vučić / vijesti.ba

    Budući potpredjednik Vlade i ministar odbrane Srbije Aleksandar Vučić za vrijeme rata u BiH, 1992. i 1993. godine, radio je kao novinar na Palama.

    Kako je navedeno u biografiji Aleksandra Vučića, koji je lider Srpske  napredne stranke (SNS), 1992. godine on je postao član Srpske radikalne  stranke, a iste i naredne godine, „radio je kao novinar na Kanalu S na  Palama u Republici Srpskoj pripremajući i vodeći vijesti na engleskom  jeziku, intervjue i reportaže“. Biografiju je novinarima dostavila  stranka čiji je Vučić lider.

    U biografiji Aleksandra Vučića navodi se da je diplomirao na Pravnom  fakultetu Univerziteta u Beogradu, kako se ističe, sa najvišim ocjenama  kao jedan od najboljih studenata u generaciji, da je 1994. izabran za  generalnog sekretara SRS-a, a 1998. obavljao je funkciju ministra za  informisanje u Vladi narodnog jedinstva.

    Vučić je biran za poslanika u Saveznoj skupštini SRJ tri puta: februara 1998, maja 2000. i septembra 2000.

    "Bio je narodni poslanik i zamjenik predsjednika poslaničke grupe  Srpske radikalne stranke u Skupštini Srbije. Jedan je od osnivača Srpske  napredne stranke", navodi se u zvaničnoj biografiji budućeg  poredsjednika Vlade i ministra odbrane Srbije.

    Nakon sukoba sa Vojislavom Šešeljom i izlaska iz SRS-a, 2008. godine,  zajedno sa aktuelnim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem osnovali  su Srpsku napredne stranku i do skora je obavljao funkciju zamjenika  predsjednika te stranke.

    Kako se planira predloženim zakonskim rješenjima, Aleksandar Vučić  će, pored funkcije potpredsjednika  Vlade i ministra odbrane,  koordinirati tajnim službama Srbije.

    Izmjenama Zakona o uređenju službi bezbednosti koje je sinoć usvojio  srbijanski parlament, Vučiću je pravno omogućeno da zna sve tajne u  Srbiji.

    Nadzor tajnih službi do sada je bio u domenu šefa države i pripadao je šefu njegovog kabineta.

    Mediji u Srbiji spekulišu da je novim zakonskim rješenjima o kontroli  tajnih službi izvršeno gomilanje moći jednog partijskog lidera. Ukoliko  lider naprednjaka bude stupio na čelnu fukciju Biroa za koordinaciju,  imaće direktnu kontrolu nad Bezbjednosno-informativnom agencijom (BIA),  Vojno-obavještajnom agencijom (VOA) i Vojno-bezbjednosnom agencijom.

    (Anadolija)

     

    26.07.2012.

    BAN KI MUN ZAVRŠIO POSJETU U SEDAM DRŽAVA REGIONA

    Ban Ki-moon završio posjetu u sedam država regiona

    imageBan Ki-moon / vijesti.ba

    Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Ban Ki-moon otputovao je danas iz Sarajeva čime je završio svoju šestodnevnu posjetu u okviru koje je imao sedam posjeta zemljama regiona, što je bila prva ovakva posjeta generalnog sekretara UN-a regionu i zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

    Na današnjoj pres-konferenciji Ban Ki-moon je kazao da regiju napušta  u uvjerenju da sada bolje razumije ovaj region, njegove izazove i  potencijale, naglašavajući da je impresioniran dinamičnošću i predanošću  regiona ka budućnosti koja će biti okarakterizirana stabilnošću i  saradnjom.

    - Lideri i građani cijelog regiona mogu biti ponosni na ovo do sada  postignuto, ali su i dalje prisutni teški i veliki ekonomski, politički i  duštveni izazovi. No ipak svi ljudi s kojima sam razgovarao tokom ove  posjete žele iste stvari a to su bolje mogućnosti, radna mjesta i bolji  život, kazao je generalni sekretar Ban Ki-moon.

    Dodao je da sada vidi region koji ne gleda u prošlost nego je okrenut  ka boljoj budućnosti, sada je ovo regija usmjerena na unapređenje i  jačanje evroatlantskih veza, a Ban Ki-moon smatra da ova regija dijeleći  isti jezički, kulturni i historijski prostor treba osigurati da on bude  onaj koji će osigurati i dijalog.

    Naglasio je i da su Ujedinjene nacije spremne i dalje pružati pomoć  ovoj regiji da bi ostvarila još veći napredak i prevladala sve izazove s  kojima se susreće.

    Potcrtao je da sada ostavlja olimpijski grad Sarajevo i odlazi na  otvaranje Olimpijskih igara u London te da sa sobom nosi sarajevski  olimipijski duh.

    Na pitanje novinara da li će se UN uključiti u vojnu intervenciju u  Siriji, generalni sekretar je odgovorio da se trenutno ne vode pregovori  o bilo kakvoj vojnoj intervenciji te stoga nije u mogućnosti  komentirati takvo nešto.

    Odgovarajući na pitanje kada se očekuje da UN prizna Kosovo,  generalni sekretar je kazao da je status Kosova jasno reguliran  Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244, ali iako su mnoge zemlje već  priznale Kosovo za članstvo Kosova u UN-u Vijeće sigurnosti treba dati  preporuku koju će kasnije usvajati Generalna skupština UN-a.

    Novinari su tražili komentar i na jučerašnju izjavu predsjednika  Republike Srpske Milorada Dodika koji je kazao da je do tragičnih sukoba  u BiH dovelo prerano priznanje BiH od  Ujedinjenih nacija,  Ban Ki-moon  je odgovorio "da je BiH u posljednjih 20 godina prešla dug put".

    - Uvjeren sam da BiH, bez obzira na izazove, može prevazići izazove  koji su pred njom, a u to su me uvjerili i njeni lideri tokom  jučerašnjih sastanaka, ponovio je Ban Ki-moon.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Ujedinjene nacije su saučesnici bosanskih Srba i JNA

    imagePreživjeli Srebreničani / anadolija

    Predsjedavajući Predsjedništva BiH, koji je u Memorijalni centar Potočari-Srebrenica došao sa generalnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom, obratio se Banu, nakon odavanja počasti žrtvama genocida i sastanka sa preživjelim Srebreničanima, rekavši da je da je njegov dolazak na mjesto genocida hrabar čin.

    „Došli ste da se suočite sa onim što je rezultat grešaka i  kukavičluka vaših prethodnika, jer prema Rezoluciji 1999 UN su priznale  grešku u Srebrenici. Rezolucija UN-a  je pokazala sramni embargo na uvoz  oružja i nepravedno izjednačavanje svih strana u ratu. Rezolucija je  pokazala da su Ujedinjene nacije zatvorile oči pred dimenzijama zla koje  se dešavalo ovdje“, rekao je Izetbegović generalnom sekretaru UN-a.

    Predsjedavajući državnog Predsjedništva ocijenio je da je Srebrenica  1995. izdata dva puta. „Prvi put kad se desio genocid, a drugi put u  Daytonu kad joj nije dat poseban status“.

    Izetbegović se osvrnuo i na sastanak koji su on i generalni sekretar  UN-a imali sa porodicama žrtava. „Majke koje ste zajedno sa mnom  posjetili  i dijelili njihovu bol na pola sata, tu bol sa sobom nose 24  sata. Zbog toga moramo pomoći Srebrenici da žrtva ne bude uzaludna“,  poručio je šef kolektivnog šefa države BiH.

    Srebrenička majka Hatidža Mehmedović, koja je u genocidi izgubila dva  sina i muža izjavila je za agenciju Anadolija da Ban Ki-moonu zamjera  mu što ranije nije došao da se pokloni žrtvama.

    "Tražit ću implementaciju Rezolucije UN-a iz 1993. godine kojom nam  je UN garantovao živote, a poslije nas dao na ubijanje. Prošlost ne  možemo vratiti, ali možemo mladima obezbjediti bolju budućnost“, rekla  je Mehmedović.

    Ova srebrenička majka je poručila Ba Ki-moonu da se UN trebaju  stidjeti Srebrenice.  „Oni su saučesnici toga što nemamo djecu, braću,  muževe i očeve. Ujedinjene nacije su saučesnici bosanskih Srba i JNA.  Oni su krivi što se u naša srca uselila tuga, a radost iselila za sva  vremena“, kazala je Hatidža Mehmedović komentirajući posjetu generalnog  sekretara UN-a Memorijalnom centru u Potočarima.

    (Anadolija)

    Moramo naučiti lekciju iz Srebrenice kako bi spriječili nove pokolje u svijetu

    imageBan Ki-moon u Srebrenici / anadolija

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon izjavio je nakon posjete  Memorijalnom centru Potočari-Srebrenica da su Ujedinjene nacije u julu 1995. propustile da zaštite Srebrenicu.

    „Moramo naučiti lekciju iz Srebrenice kako bi spriječili nove pokolje  u svijetu“, kazao je Ban i dodao da za generalnog sekretara UN-a ne  postoji tužnije mjesto za posjetu od dolaska u Memorijalni centar  žrtvama genocida u Srebrenici.

    „Ovdje stojim u tuzi i žalosti. Mi  dijelimo bol, izražavam duboko poštovanje žrtvama i suosjećamo s  njihovim porodicama. Svima kažem da je cijeli svijet sa njima. Ništa ne  može nadoknaditi takvu bol i prazninu u srcima. Niko ne može nadoknaditi  očevu ruku i osmijeh djeteta. Znam da je mnogo majki ovdje sahranilo  svoje sinove i izražćavam im svoje duboko poštovanje“, kazao je Ban.

    „Dok  stojim i gledam beskrajne nizove grobova, imena Amir, Fikret, Hamdija i  još njih osam hiljada, hoću da kažem da je Srebrenica sveto tlo za  porodice žrtava ali i za porodice nacija“, poručio je generalni sekretar  UN-a.

    Ban se prethodno poklonio žrtvama genocida i položio  vijenac kod spomen obilježja. Obišao je musalu i zid sa imenima svih  8.372 žrtava genocida.

    U pratnji generalnog sekretara UN-a bili su  predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i v.d. načelnika  opštine Srebrenica Ćamil Duraković.

    Izetbegović je posjetu Ban  Ki-moona Memorijalnom centru nazvao hrabrom.  „Došli ste da se suočite  sa onim što je rezultat grešaka i kukavičluka vaših prethodnika, jer  prema Rezoluciji 1999 UN su priznale grešku u Srebrenici“, kazao je  predsjedavajući bh. Predsjedništva.

    Ban Ki-moon se u spomen sobi  Memorijalnog centra sastao sa predstavnicima udruženja žrtava  preživjelih Srebreničana i kazao im da suosjeća s njihovom patnjom.

    Ban  je nakon posjete Memorijalnom centru u Potočarima krenuo za Sarajevo.  Na međunarodnom aerodromu održat će konferenciju za novinare, što će  biti posljednji sadržaj njegove šestodnevne balkanske turneje, nakon  čega se vraća u sjedište UN-a u New Yorku.

    (Anadolija)

    Generalni sekretar UN-a poklonio se žrtvama genocida

    imageŽrtve genocida u Srebrenici / vijesti.ba

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon stigao je u Memorijalni centar Potočari-Srebrenica, javili su novinari agencije Anadolija. Ban je položio vijenac i poklonio se žrtvama genocida.

    U pratnji generalnog sekretara UN-a su predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i v.d. načelnika opštine Srebrenica Ćamil Duraković.

    Generalni sekretar UN-a obišao je musalu i zid sa imenima svih 8.372 žrtava genocida. Izetbegović i Duraković su ga upoznali sa brojem tijela koja su do sada ukopana u mezarju Memorijalnog centra i ostalim podacima u vezi sa genocidom.

    Ban Ki-moon trenutno u spomen sobi Memorijalnog centra razgovara sa predstavnicima udruženja žrtava Srebrenice.

    (Anadolija)

     

     

    26.07.2012.

    BAN KI MUN BH. PARLAMENTARCIMA: SLUŠAJTE GLAS GRAĐANA

    Ban bh. parlamentarcima: Slušajte glas građana

     

    Ban Ki Mun se obraća poslanicima Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, 25. jul 2012.

    Ban Ki Mun se obraća poslanicima Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, 25. jul 2012

    .....................................................................

    Dženana  Karabegović

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun u srijedu je boravio u Sarajevu. U obraćanju bh. parlamentarcima poručio je da moraju voditi više računa o građanima Bosne i Hercegovine koji žele vladavinu prava, nova radna mjesta, a mladi da je ne napuštaju. Istovremeno, kazao je i kako su državi potrebne ustavne reforme, te brže približavanje Evropskoj uniji, na čemu će imati pomoć i UN-a. Najavio je i da će u četvrtak posjetiti Srebrenicu za koju je rekao da UN nisu ispunile svoju odgovornost, a međunarodna zajednica nije spriječila genocid koji se dogodio.

    Ban je u obraćanju bh. parlamentarcima, podsjetio je kako je prije 20 godina Bosna i Hercegovina bila domaćin mirovnim snagama UN-a, a da dvije decenije kasnije njeni pripadnici Oružanih snaga služe u mirovnim misijama UN-a širom svijeta. Mun je rekao i da je u Bosnu i Hercegovinu došao da bi podstakao napredak države, te da različitosti naroda i religija zemlju definišu. Generalni sekretar je kazao i kako su neki htjeli suživot tokom rata pokopati, ali da je ono stvaran i da nudi put ka budućnosti.
    Ban Ki Mun sa članovima Predsjedništva BiH
    ​​
    „U nastojanjima da ostvarite vaše ciljeve, pozivam vas da koristite jednu sposobnost iznad svega: sposobnost slušanja. Pozivam vas da slušate glas vaših građana i angažujete se u istinski dijalog sa svojim susjedima. Građani ove zemlje, posebno mladi u Bosni i Hercegovini, gledaju u vas. Oni žele da imaju efikasan parlament. Oni znaju da su nam zastoj i stagnacija svima neprijatelji. U eri brzog kretanja, stajanje u mjestu znači dalje zaostajanje. Ljudi žele transparentne i odgovorne institucije. Oni znaju da korupcija izjeda sve što dotakne. U politici bilo gdje, isuviše je lako pothranjivati strahove u svrhu uskih interesa i kratkoročnih ciljeva“, poručio je generalni sekretar UN-a.

    Ban Ki Mun je podsjetio kako su evropske integracije najbolji put da se osigura buduća stabilnost i prosperitet države. Prema njegovim riječima, evropski projekat je jedinstvena prilika da se premoste podjele i stvori stabilna i prosperitetna budućnost. Mun je kazao i da su Ujedinjene nacije i dalje partner u procesu reformi za članstvo u Evropskoj uniji. Prioriteti bi, kako je rekao, trebali biti zapošljavanje, osiguranje socijalne zaštite, rješavanju pitanja izbjeglih i povratnika i promovisanje vladavine zakona i ljudskih prava.

    „Pozdravljam aktivni angažman Parlamenta u definiranju opcija ustavne reforme, kojom bi se osnažila prava vaših građana i suzbili svi oblici diskriminacije. Ustavna reforma je krajnje složena. Nema lakog rješenja. Ali, upravo zato što je to dug put, prvi koraci se moraju napraviti brzo“, naglasio je Ban.

    Ne možemo se kriti iza lijepih riječi, a slabih djela

    Generalni sekretar UN-a je ocijenio kako je saradnja u regiji dobra, te da u budućnosti treba pomoći mladim ljudima iz različitih sredina da se susreću i upoznaju. Dijalog i regionalna saradnja, kako je naveo, su od ključne važnosti da bi se riješila teža pitanja kao što su koorodinacija u suđenjima za ratne zločine, te podrška žrtvama i svjedocima.
    Generalni sekretar UN u posjeti Sarajevu, 25. jul 2012.
    ​​
    „Lideri moraju pokazati hrabrost, moraju se pokrenuti dalje od stalnog natjecanja, i dijeliti zajedničko tlo. To je ključno za napredak zemlje. To je ključno za žrtve, jer žrtve zaslužuju i pravdu i istinu o sudbini njihovih bližnjih“, istakao je generalni sekretar UN-a.

    Ban Ki Mun je najavio i kako će u četvrtak posjetiti Srebrenicu, kako bi odao počast žrtvama i njihovim porodicama. Podsjetio je i da u tom gradu UN nisu ispunile svoju odgovornost, a međunarodna zajednica nije spriječila genocid koji se dogodio.

    „Naučili smo lekciju iz tog užasa i još uvijek je učimo. Ogroman broj muškaraca i dječaka izgubio je život u Srebrenici, bespotrebno, divljački. Ali, isto tako, Srebrenica je izrodila novu odlučnost međunarodne zajednice da se dostigne pravda, da se insistira na odgovornosti da se zaštite civili. Zajedno sa našim članicama radimo više da spriječimo zločine. Jednostavno, moramo biti bolji kada treba prepoznati zločine do kojih bi moglo doći i nazvati stvari pravim imenom. Ne možemo se kriti iza lijepih riječi a slabih djela“, podvukao je Ban.

    Mun je kazao i kako želi iz Sarajeva uputiti molbu svijetu da djeluje i zaustavi pokolj u Siriji. Nakon posjete Bosni i Hercegovini, Mun je najavio da odlazi u London na otvaranje Ljetnih olimpijskih igara, što ga je asociralo, kako je rekao, na Zimsku olimpijadu u Sarajevu i sve ono što je taj grad pretrpio tokom troipogodišnje opsade. Zbog toga je na kraju svog izlaganja poručio:

    „Sada je na vama da odredite šta će Sarajevo i Bosna i Hercegovina značiti za buduće generacije. Ja vjerujem u vas. Vjerujem da možete iscijeliti i premostiti razlike. Vjerujem da možete krenuti ka ujedinjenoj zemlji u sve ujedinjenijoj Evropi. Vjerujem i da možete povesti ovu regiju i pokazati svijetu šta zaista znači tolerancija, razumijevanje, i međusobno poštovanje. Ponosan sam što sam ovdje da obećam: Ujedinjene nacije će biti s vama na vašem putu ka ujedinjenoj budućnosti“.
    26.07.2012.

    ŠMINKANjE ZAKONA O SUKOBU INTERESA

    Šminkanje zakona o sukobu interesa

     

    Foto: Midhat Poturović

    .........................................

    Dženana  Halimović

    Godinu dana je interresorna radna grupa, formirana od delegata i poslanika Parlamenta BiH, radila na novom zakonu o sukobu interesa u institucijama BiH. Aktuelni je, kažu, rigidan, krši ljudska prava i šta sve ne. Predloženi, koji je i definitivno prošlost, umjesto da suzbije nepotizam i korupciju, imao je intenciju da je olakša.

    Da je podržan predloženi zakon o izmjenama Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH, ovaj put u Domu naroda državnog Parlamenta bilo bi mnogo lakše potpomoći poslovima srodnike, prijatelje, partijske saradnike i dobročinitelje, pa i kumove.

    „U našim uslovima i u našim okolnostima kad na svakom kantonu imamo vladu, i tako se to množi progresivno, i znamo sve te odnose i prilike i naše specifičnosti i naše izume, eliminisanje bliskih srodnika ja mislim da je vrlo štetno, odnosno sa ove dvije intervencije u pogledu savjetnika i bliskih srodnika, od antikorupcionog zakona ovaj zakon je postao zakon koji će pomoći korupciju“, kaže delegat Halid Genjac.

    Savjetnici, kao kategorija koja nijednim zakonom nije obuhvaćena, mogli bi, prema predloženom rješenju, bez posljedica angažovati bilo koga za poslove sa institucijom u kojoj rade, navodi delegat Mladen Ivanić.

    „Postavite savjetnika koji može dogovoriti sa svojim bratom lijep posao, imati informacije iznutra, iz same institucije - i sve je u redu. Možete imati poslovnog partnera, ili sjede dva člana Predsjedništva jedne partije, jedan ministar, drugi vlasnik preduzeća, i kao niste u sukobu interesa ako njemu date posao. Ja mislim da jeste. Dovoljno je kad ste u sukobu interesa da vas i mediji dobro osude, i u nekoj normalnoj zemlji bi to trebalo značiti ostavku. U razvijenim zemljama ljudi podnose ostavke kad naprave nešto što nije ni krivično djelo, nije ni blizu, nego ako nije prihvatljivo sa stanovišta javnosti moraju se povući. Mi ovdje popuštamo još više“, ocjenjuje Ivanić.   

    I zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Ognjen Tadić također smatra kako su rješenja čisto zamagljivanje očiju javnosti. Od rodbinskih veza, smatra, mnogo su opasnije one prijateljske ili partijske.

    „Ko je kome šta u partiji, je li ga podržava, imaju li zajednički interes? Ovaj zakon nema nikakvo rješenje za ta pitanja. Ja ne znam nikoga od poslanika ili političara koji je sa svojom tetkom, strinom ili rođakom napravio neki posao. A znam sa kumovima masu poslova. Kumova nema u ovom zakonu. Gradimo li mi društvo? I kakvo društvo gradimo?“ upitao je Tadić.

    Tetka, nemoj imati akcije

    Za ovo je rješenje bilo potrebno godinu dana, a sastavljala ga je parlamentarna interresorna radna grupa, koja je na kraju, kako se čini, uradila sve da zakon postane previše popustljiv. Iako nije jasno kako se uopšte može govoriti o kompromisu kada je u pitanju sukob interesa, ovaj je zakon zasnovan upravo na tim principima, što je potvrdio i predsjedavajući Ustavnopravne komisije Krstan Simić koji je u konačnici odbio, ali  prethodno na sjednici Komisije zakon i podržao kako bi mogao u proceduru.
    Krstan Simić
    ​​
    „Predloženi zakon koji je nastao kao kompromis unutar interresorne grupe nije ispunio one zahtjeve i ona očekivanja koja su se od njega očekivala. Imajući u vidu sadržinu zakona i njegovu primjenu, postojala je bojazan da bi upravo taj zakon na izvjestan način olakšao onima koji se bave kriminalom, a ne bi bio branom na sprečavanju“, kaže Simić.

    Ono što BiH treba je set zakona koji bi uredili mnogo šta, pa i sukob interesa, navodi Tadić.

    „I u RS-u i u BiH treba zakon o porijeklu imovine – da on utvrdi ko je kako i šta stekao, da na osnovu tog zakona onaj ko nema dokaze o porijeklu imovine vrati tu imovinu ili da mu bude zaplijenjena. Prvo od političara da se krene. A da li moja tetka, strina ima neku akciju negdje koju je dobila u nekakvoj privatizaciji vaučerskog tipa ili certifikata, kako sad da mislim? Šta ja njoj sad da kažem? Tetka, nemoj imati akcije! Besmisleno. Ako ste za surovu realnost da se u ovom društvu nešto promijeni na planu korupcije, onda nemojte da šminkamo ovaj zakon, pa makar i sa 50 posto više odredbi nego što on ima, nego daj da ga mijenjamo, ljudi, da kažemo šta je suštinski sukob interesa. Rješenje za ove probleme je u Zakonu o javnim nabavkama, i njegovim izmjenama, transparentnosti javnih nabavki, skraćivanju postupaka, onemogućavanju komisija da zloupotrebljavaju to i da niko ne snosi odgovornost, nego se tačno utvrđuje odgovornost - direktor agencije, ministar ministarstva, on odgovara za javnu nabavku. Pa da vidite kako će se smanjiti korupcija“, ističe Tadić.      

    Dobra rješenja u ovom prijedlogu mjere se gramima. Ponajprije je to dio koji govori o nemogućnosti četverogodišnjeg kandidovanja za one za koje se utvrdi da su u sukobu interesa, što je suprotno Konvenciji o ljudskim pravima. Također, po važećem zakonu samo izabrani zvaničnici, u prevodu parlamentarci, mogu biti smijenjeni ako su u sukobu interesa. Ministri kao imenovani zvaničnici su izuzeti od toga pravila. Tako je bivši ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj istovremeno bio i član nadzornog odbora osiguravajuće kuće, što je zakonom zabranjeno pošto je firma sklapala ugovore sa državnim organima u većem iznosu od zakonom dozvoljenih, što je potvrđeno i sudskom odlukom, te mu je izrečena mjera četverogodišnje zabrane kandidovanja. Ipak nije bio smijenjen.

    Propusta je bilo još. Prije dvije godine, unatoč pravosnažnoj odluci Centralne izborne komisije i Suda BiH o četvorogodišnjoj zabrani imenovanja zbog sukoba interesa, na mjesto bh. ambasadora u NATO misiji u Briselu imenovana je Lidija Korać. Kasnije je odustala od pozicija zbog, kako je navela, porodičnih razloga. Ali, ni ona ne bi mogla biti smijenjena da je kojim slučajem prihvatila funkciju. Iako to rješenje ostaje u aktuelnom zakonu, šanse za sve ostale mahinacije su manje. Sve dok se, kako navode bh. političari, stvarno ne poželi spriječiti sukob interesa.
    26.07.2012.

    STARTOVAO BICIKLISTIČKI TANDEM MARATON KRAGUJEVAC - MOSTAR

    Startovao biciklistički tandem maraton Kragujevac - Mostar

     

    Iz Kragujevca je, na put preko Užica, Višegrada i Sarajeva, krenula  jedna posada i četvorica biciklista, od kojih su dvojica iz Paraolimpijskog kluba Junior.

    .................................................

     

    Branko Vučković

    Iz Kragujevca je u sredu startovao tradicionalni tandem - biciklistički maraton do Mostara, ustanovljen 2004. godine, u čast obnavljanja Starog mosta na Neretvi i obnavljanja pobratimstva između ova dva grada.

    Iz Kragujevca je, na put preko Užica, Višegrada i Sarajeva, krenula  jedna posada i četvorica biciklista, od kojih su dvojica iz Paraolimpijskog kluba Junior. 

    Ispraćaju biciklista tandem maratona, pored brojnih građana i predstavnika Grada Kragujevca, prisustvovao je i ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji Boriša Arnaut.

    Kragujevac i Mostar obnovili su pobratimske veze 2004. godine i od tada zajednički rade na obnavljanju sportskih, kulturnih i privrednih veza, pokidanih tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije.

    Jedan od učesnika maratona, Goran Nikolić, iz kragujevačkog Paraolimpijskog kluba Junior, kaže da maraton jača prijateljstvo između ova dva grada, ali i doprinosi razvoju prekogranične saradnje Srbije i Bosne i Hercegovine.
    Boriša Arnaut prisustvovao je ispraćaju biciklista u Kragujevcu
    ​​
    „I da nije tako, da ne osećamo tako, ne bismo ovo ni radili. Puno toga smo lepog čuli u Mostaru o nama, u smislu da ih Kragujevac nije zaboravio. Oni još uvek vidaju rane minulog rata tako da osećamo potrebu da u ovome izgaramo“, kaže Nikolić.

    U projekat koji realizuje Paraolimpijski klub Junior uključeni su biciklisti kragujevačkog Radničkog, a u maratonu i ove godine, po sedmi put zaredom, učestvuje biciklista Miloš Lukić iz Kluba za planinski biciklizam iz Kruševca.

    „Pobratimstvo između Kragujevca i Mostara, doček u gradovima i mestima kroz koje prolazimo i način na koji nas dočekuju ljudi u Višegradu, Sarajevu i Mostaru su impresivni. Uopšte se ne vidi neka netrpeljivost ili neka mržnja prema srpskom narodu, čak šta više svuda nas dobrodušno i širokogrudo prihvataju“, kaže Lukić.   

    Pored velikog broja Kragujevčana i predstavnika grada Kragujevca, maratonce je na put dug 470 kilometara ispratio i Boriša Arnaut, ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji.

    On za Radio Slobodna Evropa kaže da je ova manifestacija podjednako značajna i dobro prihvaćena u obe države, jer širi pozitivnu energiju među ljudima.

    „Mislim da dolazi do relaksacije odnosa, neću reći među narodima već među ljudima. Dobijamo ono što smo i pre imali: druženje, upoznavanje i razumevanje. Nemamo različitosti koliko imamo zajedničkog, da od ranije imamo prijateljstva, kumstva brakove. Sve ono što nas je ranije povezivalo treba da vratimo“, kaže Arnaut.

    Razdaljinu od 470 kilometara, biciklisti će preći u četiri etape, a maratonci bi, za pet dana, trebalo da stignu u Mostar gde će prisustvovati skokovima u Neretvu sa Starog mosta, manifestaciji koja se po 476. put održava u tom gradu.

    Sa Starog mosta skakaće i četvorica članova Kluba ekstremnih sportova iz Kragujevca.
    26.07.2012.

    SRBIJANSKI NEONACISTI: ČETUJTE TAMO ĐE SU VAM ĐEDOVI ČETOVALI

    Srbijanski neonacisti

    Četujte tamo đe su vam đedovi četovali

     
    Spremni da oslobode zapadne srbske zemlje: Srbijanski Sturmabteilung i Momčilo Đujić
    Spremni da oslobode zapadne srbske zemlje: Srbijanski Sturmabteilung i Momčilo Đujić
    Photo: srb-akcija.org

    Srbijanska neonacistička banda pod nazivom Srbska akcija (SA) upriličila je skromnu i nadasve imbecilnu akciju uperenu protiv nemuštih i golorukih bilborda i plakata kojima se reklamira letovanje u Republici Hrvatskoj, a kojom, kako se navodi, "poručuju dušmanima da je dolazeća mlada Srbija spremna da oslobodi zapadne srbske zemlje, i da će u pogodnom istorijskom trenutku učiniti ovo sveto delo i stvoriti otadžbinu pravu kao jedinstvenu srbsku državu, o kojoj sanjamo i za koju se borimo"

    "Povodom ovogodišnjeg talasa provokativnog reklamiranja letovanja u takozvanoj Republici Hrvatskoj, koji poput prethodnih preplavljuje ulice srbskog prestonog grada, Srbska Akcija nastavlja svoju kampanju započetu prošle godine, a čiji je cilj odgovor na pomenuti vid antisrbske propagande", samoobmanjuju se šturmeri iz SA, i uz odgovarajući krešendo nastavljaju u istom ritmu:

    "Provokatorima koji nam već godinama poručuju kako treba da letujemo 'tamo gde su nam roditelji letovali', kao i ovdašnjim vlastodržcima koji dupuštaju ovakvo antisrbsko izrugivanje, ukazujemo – putem lika legendarnog vojvode Momčila Đujića i poruke 'Četujte tamo đe su vam đedovi četovali' – šta mislimo o njihovoj srbofobnoj provokaciji i propagandi. Stavljamo do znanja i hrvatskim provokatorima, kao i ovdašnjim zaslepljenim jugonostalgičarskim mondijalistima, da dolazeće generacije srbskih nacionalista neće i ne mogu zaboraviti vekovna ustaška zlodela, kao ni okupiranu Srbsku Krajinu, koja vapije za oslobođenjem iz ustaških okova".

    "Poručujemo dušmanima da je dolazeća mlada Srbija spremna da oslobodi zapadne srbske zemlje, i da će u pogodnom istorijskom trenutku učiniti ovo sveto delo i stvoriti otadžbinu pravu kao jedinstvenu srbsku državu, o kojoj sanjamo i za koju se borimo", zaključuju na internet fanzinu neonacističke bande Srbska akcija.

    Moj te mota oko plota: Ljubav na neonaci način, plakat SA
    Photo: srb-akcija.org

    Prema ideološkim odrednicama i načinu delovanja, soju ljudi koji regrutuje i metama na koje se ostrvljuje, ova ekstremistička organizacija svakako promoviše kompost-ideologiju sačinjenu od srpskog fašizma Nikolaja Velimirovića i nacističke filozofije Adolfa Hitlera.

    Sa pripadnicima neonacističke organizacije Srbska akcija šira javnost se upoznala nakon vandalskog čina u jednom gradskom parku u Nišu, sredinom avgusta 2011. godine, kada su sa kapuljačama na glavi i hiruškim maskama na licu, navlačili crne kese preko spomenika partizanskim herojima i potom na njih lepili poruke o "komunističkim zločinima". Krajem prošle godine, srpski Sturmabteilung uputio je pretnje aktivistima Društvenog centra iz Novog Sada, dok su se aprilu oglasili povodom rasističkih nereda u beogradskom prigradskom naselju Resnik i tom prilikom pružili podršku rasistima iz podavalskog sela. U međuvremenu neonacisti su u nekoliko navrata promovisali mržnju lepeći nalepnice sa rasističkim sadržajem na javnim mestima, ili, pak, plakate sa svojim četničkim idolima. Poslednji rasistički incident, koji implicira da su pripadnici SA imali udela u njemu, dogodio se pre desetak dana u vojvođanskom selu Jabučki rit, kada je grupa od oko 15 huligana maskiranih sa kapuljačama i štanglama kidisala je na novoformirano romsko naselje u Jabučkom ritu, uzvikujući parole "Srbija Srbima" i "Marš napolje", a na jednom kontejneru nacrtali su i kukasti krst i prepoznatljiv simbol neonacističke Srbske akcije - keltski krst sa unakrsno ispisanim inicijalima SA. Nakon toga, poslednjih meseci, njihova aktivnost svela se na malozapažene akcije lepljenja plakata i nalepnica sa infantilnim sadržajem, svakako, tradicionalno bizarnim.

    Policija i ostali nadležni organi u Srbiji do sada nisu reagovali povodom širenja međunacionalne, verske, rasne, i svake druge mržnje, kao i nasilničkih akata od strane pripadnika neonacističke organizacije Srbska akcija.

    26.07.2012.

    PRAVOSLAVNA INICIJATIVA: NAUČNIKA PROGLASITE ZA SVETCA

    Pravoslavna inicijativa: Naučnika proglasite za sveca

    Sveti Tesla i njegovo stado

     
    Photomontage: Azazel

    Teslina naučna fondacija iz Sjedinjenih Američkih Država zatražila je u junu ove godine da Srpska pravoslavna crkva kanonizje čuvenog pronalazača i naučnika

    Rođen da bude svetac: Tesla Nikola, SPC vernik
    Photo: www.novosti.rs

    “Obožavanje Nikole Tesle je podignuto u nebeske visine i zato njegovi mladi obožavaoci širom sveta predlažu da on, Srbin, bude proglašen za sveca.” Ovako portparolka Tesline naučne fondacije Mirna Momčičević direktno sa nebeskih visina komentariše peticiju kojom “nekoliko stotina teslijanaca” traži od Srpske pravoslavne crkve da među svetitelje uvrsti čoveka koji je, između ostalog, poznat po osmišljavanju sistema naizmenične struje.

    Da nije reč o šali njuznetovske prirode potvrđuje –  pored činjenice da je tekst objavljen u pravovernim Večernjim novostima, na permanentoj misiji širenja srpstva i četništva – i izvesni Nikola Lončar, potpisan kao prvi čovek fondacije smeštene u Filadelfiji. Lončar u nekoliko rečenica otkriva porodičnu anamnezu koja je rezultirala inicijativom, podržanom, kako piše beogradski dnevnik, iz Brazila, Holandije, Australije, Kanade, Novog Zelanda, Austrije, Francuske, SAD i, naravno, Srbije.

    “Tesla je bio sveti duh, čovek koji je rano otkrio Boga, a potom i nebeska prostranstva i kosmičku energiju. Moji preci iz Like su uvek govorili da je Nikola dete crkve i božji sluga. Na njihov nagovor počeo sam pre pet godina da sakupljam potpise i sa njima otišao kod sveštenika”, priča ovaj dijasporac.

    Lokalni pop ga je posavetovao da  predlog uputi Svetom arhijerejskom sinodu SPC, koji odlučuje o kanonoizaciji. Za sada iz Patrijaršije stižu izjave da će teslijanci ostati uskraćeni za novu krsnu slavu, pošto postoje izvesna pravila koja moraju biti ispoštovana pre nego se profana ličnost sa oreolom nad glavom nađe na unutrašnjem zidu kakve verske građevine.

    Pored stradalaštva za veru i narod, potrebno je da u narodu postoji kult hrišćanskog verovanja u predloženu ličnost, ali i da se na njegovom počivalištu ispunjavaju molitve vernika. Nije poznato, čak ni obaveštenim Večernjim novostima, da se verujućim posetiocima u beogradskom Muzeju Nikole Tesle, gde je već više od pet decenija izložena urna naučnika iz Smiljana, ukazao makar generator naizmenične struje.

    Photo: Stock

    Srpska pravoslavna crkva je, podsetimo, u bližoj prošlosti kanonizovala niz kontroverznih ličnosti, od vladike Nikolaja Velimirovića – koji je za života iskazivao javno divljenje prema Adolfu Hitleru i u tekstovima propagirao antisemitizam – do, možda manje poznatih, popova Slobodana Šiljaka i Milorada Vukojčića. Dvojica Pljevljana proglašeni su svecima 2005. godine, uprkos svedočenjima njihovih savremenika, koji tvrde da su Šijak i Vukojčić (zvani Maca, što je deminutiv od “macola”), stavivši se u službu okupatora, tokom Drugog svetskog rata počini brojne zločine. Ovaj potonji je zbog svog zločinačkog pregalaštva poneo nadimak "Pop koljač".

    Nije Tesla, za razlliku od trojice u mantijama, veličao anticivilizacijske vrednosti, kamom ili knjigom svejedno. Umesto klanja i huškanja protiv Jevreja, naučnik se posvetio izučavanju i razumevanju fizike i elektrototehnike. Preblago je to za Sinod SPC, no, očigledno je trustu mozgova iz Teslinog fonda, kako smo videli u citatu s početka teksta, dovoljno i samo jedno distinktivno obeležje - Srbin. U ime Oca i Sina i Svete Srpske Struje - amin!

    26.07.2012.

    MRAČNA STRANA LjUDSKE PRIRODE: HOLMES, BREIVIK I UBOJITA MRŽNjA

    Mračna strana ljudske prirode

    Holmes, Breivik i ubojita mržnja

     
    Photo: www.novosti.rs

    Mržnja je danas globalizovana jednako koliko i tržište, jednako koliko i savremeni mediji koji su je toliko gladni i žedni da su uvek spremni da je sami proizvode ako je ne pronađu već negde na terenu. A mržnja se lako uzgaja i jednostavno neguje. Nije ni skupa. Pitajte političare, oni dosta znaju o tome. Kad dovoljno naraste – medijski je izuzetno spektakularna. Dobro se “slika”, jednako dobro i prodaje. Kad se jednom primi jako ju je teško iskoreniti, ali to je već sasvim druga priča. U svakom slučaju, svi smo neizbežno prožeti njome. Ovo je doba u kom nema nevinih

    Photo: Stock
    Od nje je, znamo to veoma dobro, nemoguće pobeći. Oduvek je bila među nama, a i ostaće tu, po svemu sudeći, sve do samog kraja. Mržnja je integralni deo međuljudske dinamike i kompleksnog tkanja ljudskih odnosa. Važan je sastojak mračne strane ljudske prirode, jedan od glavnih generatora sukoba, te time pokretačka snaga mnogih naših priča otkad je sveta i veka (i klinastog pisma).

     

    Čak i u najstarijem sačuvanom pisanom delu ljudske civilizacije, “Uputstvima Šuruppakovim”, na nekoliko mesta izravno se upozorava na mržnju. Šuruppak je, naime, pretpotopski sumerski kralj koji je vladao punih osamnaest hiljada šest stotina godina, sin i naslednik Ubartutua koji je takođe vladao osamnaest hiljada šest stotina godina. U “Uputstvima Šuruppakovim”, toj malenoj riznici životnih saveta i mudrosti koje je ovaj vladar sačinio za svog potomka Ziusudru, on ga na jednom mestu poučava sledećim rečima: “Srce ispunjeno ljubavlju porodicu čuva, dok je srce ispunjeno mržnjom razara.”

    Dirljive su preko svake mere sve te prastare a opet tako mudre očinske pouke. Evo, recimo ova: “Ne bi trebalo da opštiš s ovcom; inače ćeš dobiti kćerku.”

    Svakako bi i mnogi savremeni otac nešto slično poručio svome sinu, u to nimalo ne sumnjamo. Pa ipak, Šuruppakova riznica raznoraznih mudrosti nije sprečila razjarene bogove da (barem pokušaju da) unište ljudsku vrstu velikim potopom u osvetu zbog svih njenih nesavršenosti, zbog zla i mržnje koji je odlikuju jače od svega ostalog i te strašne buke koju neprestano proizvodi a od koje i sama nebesa nepodnošljivo ječe.

    Ljudska vrsta je, međutim, potop ipak nekako preživela, a s njom ga je preživela i ljudska mržnja. I to sve do danas kada – o paradoksa nad paradoksima! - jedino sumerski bogovi već odavno ne postoje.

    A nije li i buka savremenih medija i sredstava za komunikaciju, koja tako snažno odlikuje naše doba, nije li to, dakle, ista ona večna ljudska buka koja je nekad toliko smetala tim nadasve preosetljivim pretpotopskim bogovima, koja im je, na kraju krajeva, i došla glave?

    U eseju “What makes you so sure you are not the Evil One yourself” (“Zbog čega si tako siguran da baš ti nisi Satana”) američki pisac Jonathan Franzen - koji otvoreno priznaje da mrzi mnogoštošta, od savremenih društvenih mreža na Internetu do čitanja u kadi - objašnjava kako mržnja funkcioniše u savremenoj, medijskoj eri: “Najpre fundamentalista bin Laden podari Georgu Bushu dar mržnje, potom Bush sjedini tu mržnju sa sopstvenim fanatizmom, pa sad pola zemlje veruje da Bush vodi krstaški rat protiv Satane dok druga polovina (i veći deo sveta) veruje da Bush jeste Satana. Više gotovo i da ne postoji niko ko nekoga ne mrzi, i više doslovno ne postoji niko koga neko ne mrzi.”

    Photo: Katerina Velaora
    Mržnja je danas globalizovana jednako koliko i tržište, jednako koliko i savremeni mediji koji su je toliko gladni i žedni da su uvek spremni da je sami proizvode ako je ne pronađu već negde na terenu. A mržnja se lako uzgaja i jednostavno neguje. Nije ni skupa. Pitajte političare, oni dosta znaju o tome. Kad dovoljno naraste – medijski je izuzetno spektakularna. Dobro se “slika”, jednako dobro i prodaje. Kad se jednom primi jako ju je teško iskoreniti, ali to je već sasvim druga priča. U svakom slučaju, svi smo neizbežno prožeti njome. Ovo je doba u kom nema nevinih.

     

    *

    U nedelju, 22.07.2012. navršilo se punih godinu dana otkad je Norvežanin Andres Behring Breivik u dva teroristička napada - u centru Osla i u omladinskom kampu Radničke partije Norveške na ostrvu Uteja (nor. Utøya) - oduzeo sedamdeset sedam uglavnom izuzetno mladih života.

    Njegovo suđenje trajalo je od proleća do pre samo mesec dana a krajem sledećeg meseca biće doneta presuda od koje će zavisiti da li će Breivik ostatak života provesti u mentalnoj ustanovi ili u zatvoru.

    Ja sam”, izjavio je prilikom suđenja, “izvršio najspektakularniji i najsavršeniji napad na Evropu od Drugog svetskog rata. Moja dela zasnovana su na dobroti, a ne na zlu.”

    Naravno. A kako je ta Breivikova “dobrota” očito imala nešto jako važno da dokaže, njen ponositi nosilac, samoproklamovani vitez, slobodno je procenio da to – logično – mora i da košta jako mnogo ljudskih života.

    To što je Breivikova “dobrota” imala da dokaže jeste njegova sirova, zastrašujuća mržnja usmerena prema mnogima a najviše skoncentrisana oko Breivikove vatrene ksenofobije i islamofobije.

    Njegova pisana zaostavština naslovljena 2083 – Evropska deklaracija nezavisnosti brevijar je, manifest, ili kompendijum kako ga sam Breivik naziva, mnogih dobro nam poznatih ultra-desničarskih koncepata vredno kompiliranih i pretvorenih u sopstvenu zamršenu ideologiju. Njegovi dugi pasaži usmereni protiv ideologije multikulturalizma – kulturnog relativizma i političke korektnosti – kao nove inkarnacije marksizma, protiv dominacije žena i novog, diskretnog matrijarhata koji po Breiviku feminizuje zapadni svet, a najviše od svega protiv islamske kolonizacije i islamizacije Zapadne Evrope, sjajan su, iako predugačak (preko 1000 strana) uvid u jedan bolestan um dodatno rasplamsan svim izazovima i zamkama medijske ere.

    Iako mu je prilikom prvog psihijatrijskog pregleda ustanovljena paranoidna šizofrenija, samo nedelju dana pred početak suđenja objavljena je druga stručna evaluacija sa zaključkom da Breivik nije bio psihotičan kako tokom samih napada tako ni tokom evaluacije. Predložena je, naprosto, druga definicija: ekstremna narcisoidnost.

    I zaista - rumen, često nasmešen, budne pažnje i naizgled dobrog raspoloženja, on odaje utisak čoveka s kojim je sve u savršenom redu, kome čak sve u životu ide po planu, onako kako je sam zamislio.

    Photo: Stock
    Za razliku od politički krajnje opsesivnog Breivika, dvadesetčetvorogodišnji postdiplomac iz SAD James Eagan Holmes nam je pre samo nekoliko dana pokazao kako mržnja prema celome svetu može biti oslobođena političkih prerogativa i odvijati se isključivo na simboličkom, pop-kulturnom nivou. Kose ofarbane u crveno, kao reinkarnacija Batmanovog arhineprijatelja Jokera – koncentrovanog Zla, dakle - naoružan do zuba i s gas-maskom na licu, uleteo je na premijernu ponoćnu projekciju najnovijeg filma iz serijala o Batmanu u gradiću Aurora, predgrađu Denvera, u državi Kolorado: Bez jedne jedine izgovorene reči bacio je suzavac i otvorio vatru. Nije se zaustavio sve dok dvanaest ljudi nije ležalo mrtvo, a gotovo šezdeset teže ili lakše ranjeno, nakon čega se na parkingu ispred bioskopa mirno predao policiji.

     

    Ne zna se još uvek, naravno, šta je motivisalo Holmesa, inače po mnogo čemu uzornog mladog čoveka koji je diplomirao neurologiju i godinu dana ranije upisao postdiplomske studije na univerzitetu u Denveru. Kada bi me neko pitao ja bih rekao da čitava planeta pucketa i varniči od mržnje kao od statičkog elektriciteta i da je nekima od nas to zračenje naprosto prejako.

    Samo što sud, naravno, takve argumente ne priznaje...

    Pišući ovaj tekst do kasno u noć umorio sam se i raspoloženje mi je naglo opalo. Osetio sam težak umor kako mi pritiska slepoočnice. Odjednom mi se učinilo da se gusta tama prostire posvuda i da mržnja iz nje žmirka prema meni milionima žutih očiju. Tek sam tada shvatio da žmurim. Odvukao sam se do kreveta, ali kako nisam mogao da zaspim dohvatio sam prvu knjigu s police koja mi je dopala šaka. Bili su to dnevnici Anais Nin. Slegnuo sam ramenima i otvorio je nasumice. Rečenica koju sam ugledao glasila je: “Retko mrzim, premda kada mrzim, mrzim ubistveno... ”

    U trenutku sam, uznemiren, odvratio pogled, ali sam ipak odlučio da nastavim dalje. I dobro je što jesam. Već u nastavku rečenice Anais Nin je izlistala sve što tako strašno, tako ubistveno mrzi. Svoju banku, pre svega. Ali i “holandsko slikarstvo, sisanje penisa, sedeljke, i kišovito, hladno vreme”.

    Pročitao sam još nekoliko redova, odložio knjigu nazad na policu i ugasio svetlo, impresioniran njenom listom stvari koje mrzi.

    Krajnje ubistveno, nema šta, pomislio sam s osmehom, krajnje ubistveno.

    U fragmentarizovanom svetu sačinjenom od čitavog beskraja banalnosti koji nazivamo svakodnevicom, umesto svih tih napornih glomaznih mržnji koje život čine napornim, povremeno i tragičnim, inspirišu veliku književnost ali ujedno i motivišu akcione ludake poput Breivika ili Holmesa, ova “ubistvena” mržnja Anais Nin - taj njen koloplet sitnih, malih, intimnih i svakodnevnih mržnjica - jedina je koju sa zadovoljstvom prihvatamo. Jedina bez koje, iskreno, i ne možemo.

    A kako glasi vaša lista?

    25.07.2012.

    TIHIĆEV ODGOVOR DODIKU: "AGRESIJA JE IZVRŠENA S CILjEM DA SE BiH PRIPOJI VELIKOJ SRBIJI"

    "Agresija je izvršena s ciljem da se BiH pripoji Velikoj Srbiji"

    imageSulejman Tihić

    .........................

    Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić kazao je novinarima u Sarajevu uoči susreta sa generalnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom da će na tom sastanku istaknuti opredijeljenost BiH za poštivanje svih dokumenata UN-a.

    Tihić je kao prioritete BiH istaknuo njen put ka EU i NATO-u,  poštivanje ljudskih prava, opredijeljenost za suživot i toleranciju,  izgradnju multietničkog društva te regionalnu saradnju.

    Na pitanje novinara šta misli o stavu predsjednika RS-a Milorada  Dodika da je uzrok krvavog rata rano priznjanje BiH od strane UN-a,  Tihić je kazao da se ne slaže sa takvom konstatacijom, naglašavajući da  je poznato da je agresija bila uzrok rata u BiH.

    "Agresija je izvršena s ciljem da se BiH pripoji ili ukomponuje u neke projekte kao što je Velika Srbija", kazao je Tihić.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    25.07.2012.

    BAN-KI-MOON RAZGOVARAO S LIDERIMA SEDAM POLITIČKIH STRANAKA U BiH

    Ban Ki-moon razgovarao s liderima sedam političkih stranaka u BiH

    imageLideri političkih stranaka u BiH / vijesti.ba

    Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Ban Ki-moon, koji boravi u dvodnevnoj službenoj posjeti BiH, razgovarao je danas u Sarajevu s liderima sedam političkih stranaka SDPBiH, SDA, SDS, SNSD, SBB HDZBiH i HDZ 1990.

    Nakon razgovora s generalnim sekretarom UN-a predsjednik Stranke  demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić kazao je novinarima da je tokom  susreta ponovio opredjeljenost ove stranke izgradnji multietničkog  društva u BiH gdje bi kulturološke i vjerske razlike trebale biti  prednosti i bogatstvo, a ne razlozi za sukobljavanje.

    "Ponovio sam i opredjeljenost za pomirenje za šta je preduvjet istina  i pravda te podrška sudovima koji rade na utvrđivanju i kažnjavanju  odgovornih za ratne zločine, a sve kako ratni zločinci, bez obzira kojem  narodu pripadali, ne bi bili nacionalni heroji", pojasnio je Tihić.

    Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mladen Bosić kazao je  novinarima da je tokom susreta s Ban Ki-moonom ponovio da postoje  različita mišljenja o situaciji u BiH izražavajući želju da se to riješi  do kraja ove godine.

    Potcrtao je da je zajedno s predsjednikom Saveza nezavisnih  socijaldemokrata (SNSD) Miloradom Dodikom izrazio stav o potrebi  zatvaranja OHR-a, dok drugi misle da se takvo što ne treba desiti.

    Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH  Dragan Čović poslije  susreta s Ban Ki-moonom je kazao da sva podrška koja dolazi iz vana neće  biti dovoljna ukoliko lideri u BiH sami ne odluče kako da urede BiH.

    Iskazao je umjereni optimizam da će se moći ispuniti rokovi iz Mape  puta kada je u pitanju Evropska unija, a i osloboditi se trakavica oko  transformiranja vlasti koja je, prema riječima Čovića, potrebna kao što  je potrebna i implementacija presude Evropskog suda za ljudska prava u  slučaju Sejdić i Finci.

    Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić istaknuo je danas u Sarajevu da je  generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-moonu zahvalio na pomoći koja je  pružena BiH u toku rata, jer se međunarodna zajednica prečesto kritizira  zbog onoga što nije učinjeno, a pri tome se zaboravlja da je ipak mnogo  toga i učinjeno.

    "Bez obzira na put koji je BiH prešla u posljednjih 20 godina BiH  nije samoodrživa država što sam jasno istaknuo na sastanku i to jer ima  strukturalni problem, koji proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, a  budući da je taj sporazum nastao pod okriljem UN-a uz jamstvo velikih  sila smatram da je potreban bazični konsensuz predstavnika tri naroda,  ali isto tako i potrebna je pomoć međunarodne zajednice", istakao je  Ljubić.

    Dodik je i nakon susreta s generalnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom  ponovio novinarima da su Ujedinjene nacije prerano priznale BiH što je  dovelo do tragičnog sukoba.

    "Kazao sam i da je BiH u protektoratu međunarodne zajednice i visokog  predstavnika te da je on u nekoliko navrata kršio Dejtonski mirovni  sporazum proglašavajući zakone izvan mandata koji je imao i izvan  saglasnoti strana potpisnica Aneksa 10 koje su i dovele visokog  predstavnika", pojasnio je Dodik, dodajući da je zahvalio UN-u na  podršci BiH tokom rata.

    Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH Fahrudin Radončić  kazao je novinarima da je za Bošnjake najveće razočarenje bilo kada je  pala zaštičena zona UN-a Srebrenica, a sada se nastoji vratiti  povjerenje u UN te je dolazak generalnog sekretara u tom smislu veliki  događaj.

    Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-moon razgovarao je danas  i sa članovima Predsjedništva BiH, Kolegijem oba doma Parlamentarne  skupštine BiH, predsjedavajućim Vijeća ministara te predstavnicima  međunarodne zajednice u BiH.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Ujedinjeni narodi trebaju BiH, kao što i BiH treba UN

    imageBan Ki-moon / anadolija

    Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda razgovarao je danas u Sarajevu s glavnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom i istako da će Bosna i Hercegovina u predstojećem periodu činiti dodatne napore kako bi saradnju s UN-om podigla na viši nivo.

    Predsjedavajući Bevanda i glavni sekretar UN-a Ki-moon su razmijenili  mišljenja o budućem restruktuisanju Vijeća sigurnosti UN-a.

    Bevanda je ponovio stav Bosne i Hercegovine da BiH naglašava važnost  što šireg konsenzusa u nastavka reformi Vijeća sigurnosti. Podsjetio je  da je Bosna i Hercegovina prošla jedan težak period, od rata sa teškim  posljedicama po ljude i materijalna dobra do zemlje koja danas učestvuje  u međunarodnim misijama održavanja mira širom svijeta. Istakao je da je  podrška UN-a bila važan faktor u saniranju posljedica rata i  stabilizaciji situacije u Bosni i Hercegovini.

    „Za nas je veoma važno bilo članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a zbog  kreiranja pozitivne slike o Bosni i Hercegovini u svijetu“, naglasio  predsjedavajući Bevanda istakavši da BiH čvrsto podržava Ujedinjene  narode u nastojanju da postanu važan mehanizam kolektivne sigurnosti u  svijetu shodno Povelji UN-a i međunarodnom pravu.

    Glavni sekretar UN-a Ki-moon je rekao da Ujedinjeni narodi trebaju  Bosnu i Hercegovinu, kao što i Bosna i Hercegovina treba UN kako bi svi  zajedno išli naprijed. On je pozdravio euroatlantske aspiracije Bosne i  Hercegovine naglasivši da u BiH, kao i cijeloj regiji, to opredjeljenje  daje nadu u pozitivnu budućnost.

    Glavni sekretar UN-a Ki-moon zahvalio je Bosni i Hercegovini na  njenom aktivnom i pozitivnom angažmanu tokom članstva u Vijeću  sigurnosti UN-a.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

     

    25.07.2012.

    SVJEDOČENjA MUSLIMANA IZ MIJANMARA: MALU DJECU BACAJU KAO KAMENjE, ŽENE SILUJU I UBIJAJU

    Svjedočenja muslimana iz Mijanmara: Malu djecu bacaju kao
    kamenje, žene siluju i ubijaju


    Kuće
    muslimana pale Molotovljevim koktelima i uništavaju usjeve


    Autor  
    25.07.2012.
    Foto: Anadolija

    Foto: Anadolija

    Rohingya muslimani koji su iz Mijanmara prešli u Bangladeš, novinarima
    agencije Anadolija ispričali su o strahotama koje su doživjeli u pokrajini
    Arakan u Mijanmaru.

    Zbog nasilja na osnovu vjerske i etničke pripadnosti,
    muslimani iz ove zemlje ostavljaju svu svoju imovinu i masovno bježe u susjedni
    Bangladeš, gdje se uspijevaju smjestiti u izbjegličke kampove. Međutim, policija
    Bangladeša hapsi izbjeglice nastanjene u kampovima ili one tek pristigle u tu
    zemlju pod izgovorom da nisu legitimisani pri prelasku granice i ponovo ih
    deportuje u Mijanmar. Zbog toga se mnoge izbjeglice skrivaju po planinama i
    okolnim selima.

    U pograničnom kampu Leda, koji postoji već četiri godine,
    u trošnim barakama smještaj je našlo oko 10 hiljada muslimana. Međutim, uslovi
    boravka u ovom kampu su veoma loši i izbjeglice ne mogu zadovoljiti osnovne
    životne potrebe.

    Ubistva, mučenja,
    silovanja


    Abede Hatun je žena koja je prije nekoliko dana
    izbjegla iz Mijanmara u Bangladeš. Novinarima agencije Anadolija ispričala je
    mnoge strahote tamošnjeg nasilja nad muslimanima. Hatun je izjavila da su
    nasilnici provalili u njenu kuću i ubili joj brata.

    "Mene su mučili na
    najsvirepiji način, i kad su mislili da sam mrtva, bacili su me na obalu rijeke.
    Kada sam došla k svijesti, skupa sa skupinom svojih sunarodnjaka ukrcala sam se
    na brod i pobjegli smo u Bangladeš. Danima smo plovili i gladni i žedni po kiši
    koja je prijetila da nas potopi. Uspjela sam doći do ovog kampa i sada pokušavam
    preživjeti. Nemam nikog svog, sve moje bližnje su ubili", kaže
    Hatun.

    Objašnjavajući dalje kako su u Arakanu vojnici i budisti pucali na
    muslimane i napadali ih noževima, Hatun je izjavila da se ne zna broj pobijenih
    i da je nasilje koje vrše nad muslimanima toliko svirepo da se ne može opisati
    riječima.


    "Kad ubiju nevine ljude, njihova tijela tovare u kamione i odvoze u
    nepoznatom pravcu. Uskraćuju nam pravo na ukop naših najdražih. Najviše muče
    mlade djevojke. Siluju ih i fizički izmuče, zatim ubiju. Malu djecu bacaju kao
    kamenje. Oni koji uspiju preživjeti, nemaju šta da jedu. Koristili smo
    unutrašnjost stabla banane, ali i te zalihe su brzo nestale", objašnjava
    Hatun.

    Muslimani primorani na gladovanje

    Abdul
    Kelam, izbjeglica koji je iz Mijanmara nedavno pobjegao u Bangladeš, ispričao je
    da muslimani u Arakanu ne mogu nabaviti čak ni hranu. U razgovoru za agenciju
    Anadolija, on je rekao kako sve koji izađu na ulicu tuku teškim
    predmetima.

    "Mene su premlaćivali jer sam radio, nanijeli su mi
    posjekotine na natkoljenici, a zatim su me proglasili kradljivcem i odveli u
    zatvor. Prisilno su mi obrijali bradu koju sam imao odranije. Ranjen sam u
    stopalo metkom iz vatrenog oružja i jedva sam uspio spasiti živu glavu i pobjeći
    ovamo", kazao je Kelam.

    On je naveo kako u Mijanmaru kuće muslimana pale
    Molotovljevim koktelima, uništavaju usjeve kako ne bi uzgojili hranu, te kako se
    muslimanima ne dozvoljava da obavljaju svoje poslove.

    25.07.2012.

    UTIHNUO RAMAZANSKI TOP U JERUSALEMU!

    Utihnuo ramazanski top u Jerusalemu!


    Izraleske
    vlasti zabranile korištenje ramazanskog topa u Jerusalemu


    Autor  
    25.07.2012.

    Utihnuo ramazanski top u Jerusalemu!

    Tradicionalni ramazanski top kojim su se oglašavali svi važniji događaji u
    Jerusalemu postaje dio prošlosti, jer umjesto njega sad se koriste neka druga
    sredstva za oglašavanje.

    Umjesto tradicionalnog ramazanskog topa kojim se
    prije oglašavalo vrijeme sehura, kraj dnevnog posta i dolazak bajramskih
    praznika, sada koriste zvučna bomba i vatromet.

    Nakon što su izraelske
    vlasti donijele odluku o zabrani oglašavanja ramazanskim topom pod navodima da
    predstavlja ozbiljnu opasnost za obližnje groblje Babu's-Sehira, ostavljena je
    mogućnost da se prilikom oglašavanja koriste zvučna bomba i vatromet.

    I
    izjavi novinaru agencije Anadolija, Recai Sanduka, koji je 25 godina nadležan za
    oglašavanje ramazanskog topa, istakao je da je tehniku pucanja tradicionalnim
    ramazanskim topom naučio od članova porodice.

    “Građani Jerusalema, kada
    čuju zvuk zvučne bombe, pomisle da je to ramazanski top. Neki još ne znaju da
    smo počeli koristiti zvučne bombe i vatromet”, rekao je Sanduka. On se požalio
    da izraleske vlasti koriste sva moguća sredstva kako bi stvorile neki problem
    ili kako bi spriječile nešto što je važno i korisno za Palestince.

    “Od
    članova svoje porodce sam naučio posao pucanja ramazankim topom. Ima sam samo 25
    godina kada sam počeo raditi ovaj posao. Sve do prije 10 godina mogli smo
    slobodno da koristimo ramazanski top. Ali, već danas izraleske vlasti nam
    odobravaju da koristimo samo zvučne bombe i vatromet. Bojimo se da je i
    prekidanje kulture oglašavanja tradicionalnim ramazanskim topom, kao dijela
    osmanske ostavštine, dio izraelskog plana da Jerusalem transformiše u izrazito
    jevrejski grad”, istakao je Sanduka.

    Tradicija pucanja topova s gradskih
    zidina, kojima se oglašava vrijeme sehura i iftara, još uvijek je živa u velikom
    broju država i mjesta koje su nekada bile dio Osmanskog carstva.

    25.07.2012.

    BAN KI-MOON U SARAJEVU: UN NISU ISPUNILE SVOJU ODGOVORNOST U SREBRENICI

    Ban Ki-moon u Sarajevu: UN nisu ispunile svoju odgovornost
    u Srebrenici


    On je
    užase Srebrenice povezao sa onim što se danas dešava u Siriji


    Autor
    25.07.2012.
    Foto: Anadolija

     Ban Ki-moon   (Foto: Anadolija)
    ......................................................

    Generalni sekretar Ujedinjenih naroda (UN) Ban Ki-moon u obraćanju na
    zajedničkoj sjednici oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kazao
    je da UN nije ispunio svoju ulogu u Srebrenici i da međunarodna zajednica nije
    spriječila da se desi genocid u tom gradu.

    Istakao je da je međunarodna
    zajednica u Srebrenici naučila lekciju i da ju još uvijek uči. On je podsjetio
    na težak period ratnih razaranja kroz koji je prošao bosanskohercegovački narod
    i poručio da je budućnost Bosne i Hercegovine u evropskim
    integracijama.

    "UN nisu ispunile svoju odgovornost. Međunarodna
    zajednica nije spriječila genocid koji je uslijedio. Ali, naučili smo lekciju iz
    tog užasa, i još učimo. Ogroman broj muškaraca i dječaka izgubio je život u
    Srebrenici, nepotrebno, divljački. Ali, isto tako, Srebrenica je izrodila novu
    odlučnost međunarodne zajednice da se ispuni pravda, da se insistira na
    odgovornosti i da se zaštite civili. Zajedno sa našim članicama radimo više da
    spriječimo zločine", rekao je Ki-moon.

    On je užase Srebrenice povezao sa
    onim što se danas dešava u Siriji.

    "Danas je međunarodna zajednica na
    testu u Siriji. Odjeci su zagušujući. Ubrzano se ide ka građanskom ratu. Sve je
    više sektaških sukoba. Djeca se masakriraju. UN rade sve što mogu, ali konkretno
    djelovanje traži zajedničke napore cijele međunarodne zajednice.  Bez toga biće
    još više krvoprolića. Zato ovdje u srcu BiH, koja se oporavila od rata, upućujem
    molbu svijetu: Nemojte odlagati, udružite se, djelujte sada kako bi se zaustavio
    pokolj u Siriji", istakao je  generalni sekretar UN-a.


    Ki-moon sutra u
    Potočarima


    Ban Ki-moon posjetit će sutra Memorijalni centar u Potočarima.


    Nakon obilaska i polaganja vijenca, predviđene su izjave u Memorijalnom
    centru Potočari, gdje novinari trebaju biti najkasnije do 8.30 sati, saopštila
    je Služba za odnose s javnošću Predsjedništva BiH.


    Završnu konferenciju za novinare generalni sekretar UN Ban Ki-moon održat će
    na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu sutra u 11.30 sati.


    Povodom najave obilaska Memorijalnog centra Potočari saopštenjem su se
    oglasilo Udruženje "Majke enklave Srebrenica i Žepa" koje je ovu odluku
    pozdravilo.


    U opširnom pismu, Udruženje podsjeća Ban Ki-moona na poruku i obećanje koje
    je njegov prethodnik, Kofi Annan, uputio povodom komemoracije u Potočarima, 11.
    jula 2005. godine, 'da će UN, nastaviti borbu, koliko god to bude moralo
    trajati, da osiguraju da pravda bude zadovoljena'.

    Annan se tada složio
    da su Ujedinjene nacije imaju tri dužnosti: da objelodane i suoče se s potpunom
    istinom o tome šta se desilo u Srebrenici; da pomognu da se obnovi povjerenje u
    regionu, nastavljajući insistirati na borbi za pravdu, te, najvažnije, da
    spriječe ponavljanje onog što se desilo, time što će se svijet osposobiti da
    kolektivno djeluje protiv genocida, etničkog čišćenja i zločina protiv
    čovječnosti.

    - Uveliko smo zabrinuti da je napredak u smislu ostvarenja
    ovih ciljeva zaustavljen i parcijalan. Obraćamo vam se da realizirate obećanja
    koja nam je dao Vaš prethodnik i ispunite tri dužnosti koje je prepoznao Annan,
    kaže se, između ostalog, u pismu Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenica i
    Žepa.



    Govor Ban Ki-moona


    Ujedinjeni narodi (UN) su vam i dalje partner, pa tako i u procesu reformi za
    članstvo u Evropskoj uniji (EU), za koji se vaši birači i međunarodni partneri
    nadaju da će se ubrzati, izjavio je danas u Sarajevu Ban Ki-moon, obraćajući se
    zastupnicima Zastupničkog doma i delegatima Doma naroda Parlamenta BiH na Prvoj
    zajedničkoj sjednici oba doma Parlamenta.


    Govor generalnog sekretara UN-a Ban Ki Muna prenosimo u cjelosti:

    U
    proteklilh šest dana ja sam bio na putu kroz ovaj region. Ali, na mnogo načina,
    i sam region je na svojevrsnom putu - putu pravde, mira, pomirenja.


    BiH je u samom središtu. Ove godine navršava se 20 godina vašeg članstva u
    UN-u. Vi ste za kratko vrijeme prešli dug put. Prije dvadeset godina, BiH je
    bila domaćin morovnim snagama UN-a. Danas, vi ste ponosna članica čiji
    pripadnici služe u misijama od Kipra do Južnog Sudana. Prije dvadeset godina,
    vaša zemlja bila je tema na dnevnom redu Vijeća sigurnosti UN-a. Danas, vi
    obavljate svoju dužnost kao uspješna članica tog Vijeća. Prije dvadeset godina,
    vi ste prolazili kroz teškoće i užase rata. Danas, vi dijelite iskustva iz
    mirovnih misija sa svijetom. Prije dvadeset godina, vi ste ovisili od pomoći
    drugih. Danas, vi pružate ruku svijetu krećući se istovremeno prema samoodrživoj
    demokratskoj državi.


    Ja sam došao u BiH da pozdravim vaš napredak i podstaknem vas da idete
    dalje.


    I u najboljim vremenima procesi demokratske tranzicije odvijaju se sa
    poteškoćama. U situaciji nakon rata izazovi rastu eksponencijalno. Ipak, vi se
    možete pozvati na mnogo toga. Vi imate talentovane ljude...nove mlade i
    dinamične lidere...žene i muškarce koji posjeduju vještine i znanje kako ovu
    zemlju pokrenuti naprijed. A, imate još jednu prednost. BiH je zemlja prirodnih
    ljepota i moćnih rijeka. Međutim, to stjecište kultura - tokovi religija i
    naroda koji stoljećima žive zajedno - upravo je ono što vas istovremeno i
    razlikuje i definira. Da, vama nisu strani ni patnja ni bol. Ali, vi sobom
    nosite naslijeđe suživota u zajedničkom domu. Neki su ga htjeli pokopati u
    ruševinama rata - ali ono je stvarno i ono je tu.


    A to naslijeđe nudi put ka budućnosti. Dvadesetprvo stoljeće pripada onima
    koji prelaze linije razdvajanja...onima koji crpe snagu iz različitosti...onima
    koji rade zajedno za zajedničku budućnost...onima koji su učenici historije, a
    ne njeni zarobljenici. Vi to razumijete. Zato ste izabrali pomirenje i napredak.
    Uprkos različitostima i poteškoćama, ja znam da možete uspjeti. U nastojanjima
    da ostvarite vaše ciljeve, ja vas pozivam da koristite jednu sposobnost iznad
    svega - sposobnost slušanja.


    Pozivam vas da slušate glas vaših građana i angažujete se u istinski dijalog
    sa svojim susjedima. To je ono što članovi parlamenta prevashodno i treba da
    rade. Članovi Parlamenta su temelj demokracije. Vi predstavljate nade vaših
    građana...volju naroda. Građani ove zemlje, posebno mladi u BiH, gledaju u vas.
    Oni žele da imaju efikasan Parlament. Oni znaju da su nam zastoj i stagnacija
    svima neprijatelji. U eri brzog kretanja, stajanje u mjestu znači dalje
    zaostajanje. Ljudi žele transparentne i odgovorne institucije. Oni znaju da
    korupcija izjeda sve što dotakne.


    Možda je manje uočljiva ili nasilna nego što je rat, ali ona razjeda vjeru i
    povjerenje koji postoje u društvu. Ljudi žele inkluzivno odlučivanje koje se
    fokusira na stvarnim potrebama i težnjama. U politici bilo gdje isuviše je lako
    pothranjivati strahove u svrhu uskih interesa i kratkoročnih ciljeva. U zemlji
    koja se još uvijek konsoliduje, služiti svima jednako može biti prilično teško.
    Ipak, znamo da želja za boljim školstvom i boljim zdravstvom ne poznaje
    nacionalnost. Potreba za pristojnim poslom ne poznaje religiju. Želja za
    državom, u kojoj mladi vide svoju budućnost kod kuće, a ne u inostranstvu - ta
    nada ne poznaje nacionalnost.


    Postoji konsenzus među političkim liderima u BiH da je evropska integracija
    najbolji put da se osigura buduća stabilnost i prosperitet ove države. UN ne
    zauzimaju stav o pitanju euroatlantskih težnji bilo koje zemlje. Ali, evropski
    projekat je postao jedinstvena prilika da se na ovom kontinentu premoste podjele
    i stvori stabilna i prosperitetna budućnost uprkos stalnim izazovima. UN su vam
    i dalje partner, pa tako i u procesu reformi za članstvo u EU, za koji se vaši
    birači i međunarodni partneri nadaju da će se ubrzati. Mi dajemo našu čvrstu
    podršku ojačanom prisustvu EU u BiH koje je predstavljeno putem Ureda
    specijalnog predstavnika EU.


    U širem kontekstu, porodica UN-a i dalje pruža punu podršku naporima BiH u
    unapređenju razvoja i pomirenja u zemlji. Ta podrška počinje sa pružanjem pomoći
    u stvaranju novih radnih mjesta, posebno za mlade...osiguranju socijalne zaštite
    za najugroženije grupe...okončanju sage dugotrajne raseljenosti...očuvanju
    okoliša...borbi protiv diskriminacije i promoviranju poštivanja ljudskih prava i
    vladavine zakona. Vladavina zakona je osnovni okvir za stabilnost i sigurnost
    koji su temelj tranzicije ka trajnom miru. Vaša Državna strategija tranzicijske
    pravde je važan korak ka daljem pomirenju. Pozdravljam aktivni angažman
    Parlamenta u definiranju opcija ustavne reforme kojom bi se osnažila prava vaših
    građana i suzbili svi oblici diskriminacije.


    Ustavna reforma je krajnje složena. Nema lakog rješenja. Ali, upravo zato što
    je to dug put, prvi koraci se moraju napraviti brzo. To je stalni proces. Čak i
    zemlje sa najrazvijenijim ekonomijama i najjačim demokratijama na svijetu stalno
    razvijaju svoj ustavni okvir kako bi odgovorile na nove zahtjeve i promjene.
    Budući da sam posjetio cijelu bivšu Jugoslaviju, znam da u regiji postoji
    zajedničko opredjeljenje za saradnju i stvarna težnja za dobrosusjedskim
    odnosima. U posljednje dvije decenije postigli ste napredak. Vaši lideri se
    redovno sastaju. Kulturne i ekonomske veze su sve tješnje.


    Više inicijativa na lokalnom nivou mogu pomoći da se ta postignuća
    konsoliduju.


    Posebno treba da pomognemo mladima iz različitih sredina da se susreću i
    upoznaju. I na nastanku sa članovima Predsjedništva BiH obećao sam punu podršku
    UN-a naporima na uspostavi dijaloga i izgradnji povjerenja u BiH.
    Dijalog i
    regionalna saradnja također su od ključne važnosti da bi se riješila teža
    pitanja koja su ostala neriješena, kao što je koordinacija u suđenjima i istrazi
    ratnih zločina, kao i podrška žrtvama i svjedocima. Borba protiv nekažnjivosti
    onih koji su počinili zvjerstva ključna je za pomirenje i za napredak zemlje.
    Žrtve traže i zaslužuju pravdu, istinu o sudbini njihovih bližnjih, i mogućnost
    da zaliječe rane. Sutra ću posjetiti Srebrenicu, ime koje podsjeća na jedno od
    najmračnijih poglavlja u savremenoj historiji.


    Prije svega, želim da odam počast žrtvama i njihovim porodicama. U tragediji
    neslućenih razmjera, bilo je toliko krvi i toliko krivice. UN nisu ispunile
    svoju odgovornost. Međunarodna zajednica nije spriječila genocid koji je
    uslijedio. Ali naučili smo lekciju iz tog užasa, i još uvijek je učimo. Ogroman
    broj muškaraca i dječaka izgubio je život u Srebrenici, bespotrebno, divljački.
    Ali, isto tako, Srebrenica je izrodila novu odlučnost međunarodne zajednice da
    se dostigne pravda, da se insistira na odgovornosti, da se zaštite civili.
    Zajedno sa našim članicama, radimo više da spriječimo zločine. Dovodimo
    počinioce pred lice pravde.


    Brinemo se za žrtve seksualnog nasilja i radimo na tome da pređemo sa riječi
    na djela. Jednostavno, moramo biti bolji kada treba prepoznati zločine do kojih
    bi moglo doći, i nazvati stvari pravim imenom. Ne možemo se kriti iza lijepih
    riječi, a slabih dijela. Moramo raditi na tome da spriječimo i odgovorimo na
    teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Zato smo djelovali u Libiji.
    Djelovali smo u Obali Slonovače.


    Danas je međunarodna zajednica na testu u Siriji. Odjeci su zaglušujući.
    Ubrzano se ide ka građanskom ratu. Sve više je sektaških sukoba. Seljani i djeca
    se masakriraju. UN rade sve što mogu. Ali djelovanje - konkretno djelovanje -
    traži zajedničke napore cijele međunarodne zajednice.


    Bez zajedništva, biće još više krvoprolića. Bez zajedništva, još više nevinih
    ljudi izgubiće živote. I zato, ovdje u srcu BiH, koja se oporavlja od rata,
    upućujem molbu svijetu: "Nemojte odlagati. Udružite se. Djelujte. Djelujte sada
    kako bi se zaustavio pokolj u Siriji".
    Iz BiH idem u London na otvaranje
    Olimpijskih igara. Međunarodna zajednica slaviće okupljanje država i naroda sa
    zajedničkim ciljem i zajedničkom svrhom - baš kao što je to svijet slavio u
    olimpijskom Sarajevu 1984. godine.
    Puno toga se desilo u desetljećima koja su
    uslijedila. Ali, izdržali ste ono najgore.


    Scene rata koji se desio ovdje u Sarajevu urezane su u globalnu svijest -
    ljudi koji obaraju drveće da bi im poslužilo za ogrjev, ljudi koje na putu ka
    pijaci ubijaju snajperi.
    Sumorna, duga opsada bila je test za UN - za našu
    diplomatiju, naše mirotvorne snage, našu humanitarnu pomoć - za sve ono što
    radimo kako bismo pomogli ljudima kada se suoče sa najgorim.
    Vidjeti Sarajevo
    danas, u jeku ljeta, i njegove ljude u kafeima, obnovljene muzeje i ulice pune
    života - to znači vidjeti ljudski duh u punom cvatu.
    Došli ste daleko. A put
    se nastavlja. Sada je na vama da odredite šta će Sarajevo i BiH značiti za
    buduće generacije.


    Ja vjerujem u vas.


    Vjerujem da možete iscijeliti rane i premostiti razlike. Vjerujem da možete
    krenuti ka ujedinjenoj zemlji u sve ujedinjenijoj Evropi. I vjerujem da možete
    povesti ovu regiju i pokazati svijetu šta zaista znači tolerancija,
    razumijevanje i međusobno poštovanje.


    Ponosan sam što sam ovdje da obećam: UN će biti sa vama na vašem putu ka
    ujedinjenoj budućnosti.

    25.07.2012.

    BAN KI-MOON: BiH MOŽE RAČUNATI NA UN KAO PARTNERA

    Ban Ki-moon: Bosna i Hercegovina može računati na UN kao partnera

    25.07.2012.

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon sastao se u Sarajevu sa predsjedavajućim i članovima Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Željkom Košićem i Nebojšom Radmanovićem.

    U izjavi novinarima nakon sastanka Ban Ki-moon je izrazio  zadovoljstvo što se nalazi u Sarajevu u vrijeme kada BiH obilježava 20  godina članstva u UN-u.

    „Ovaj trenutak je od ključne važnosti jer region ide ka Evropskoj  uniji. Zato treba ojačati vladavinu prava i ostale segmente društva. U  regionu koji brzo napreduje niko sebi ne smije priuštiti da zaostaje na  putu ka evroatlanskim integracijama, a za to je potrebno jedinstvo“,  kazao je Ban Ki-moon.

    Ocijenio je da BiH napravila značajne korake jer nakon rata ponovo  izgrađuje multietničko društvo. „Demokratske promjene su teške i  izazovne, ali BiH otvara novo važno poglavlje i zato je potrebno  zadržati usmjerenja ka zajedničkoj budućnosti, jer zajednički prioreti  su euro-atlantske integracije i ekonomski razvoj“, istakao je generalni  sekretar UN-a.

    Poručio je da zemlje u regionu dijele jezički, kulturni i historijski  prostor i da zato moraju djelovati zajednički. Obraćanje novinarima,  Ban Ki-moon je zaključio izjavom da BiH može računati na UN kao  partnera.

    Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kazao je kako je  Ban Ki-moon stigao u pravi čas jer se region  transformira iz objekta  pomoći u subjekat koji pruža pomoć u okviru mirovnih misija UN-a. „Ban  Ki-moon sa svojom energijom koja se odnosi na sprječavanje terorizma,  sukoba i sprječavanje ponavljanja genocida, zajedno sa fokusom na  podršku mladima i ugroženim kategorijama je dobrodošao u našu zemlju“,  kazao je Izetbegović.

    Zahvalio je Ujedinjenim nacijama na pomoći koju je svjetska  organizacija pružila Bosni i Hercegovini,  rekavši da bi bez te pomoći  agonija BiH trajala znatno duže.

    „Ali, u toj pomoći su se desile i greške koje su kulminirale  genocidom u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a. Te greške su priznate i u  izvještaju UN-a iz 1999. Te greške govore o nepravednom embargu na uvoz  oružja i izjednačavanju svih strana u ratu, kao i o lošoj procjeni  pokolja koji se dešavao pred očima međunarodne zajednice“, poručio je  Izetbegović.

    Ban Ki-moon je najavio da će sutra posjetiti Memorijalni centar u Srebrenici kako bi odao počast žrtvama genocida.

    Izetbegović je rekao da će se pridružiti prvom čovjeku UN-a u posjeti  Memorijalnom centru kako bi zajedno uputili poruku da „žrtva tih ljudi  nije uzladuna i da međunarodna zajednica u takvim slučajevima mora  djelovati puno brže“.

    Predsjedavajući državnog Predsjedništva BiH istakao je kako je BiH  mjesto susreta različitih kultura i tri svjetske religije, a da je  Sarajevo evropski Jeruzalem. „Ovdje se odgovara na pitanje je li moguće  ponovo opet uspostaviti multietničko društvo ili će pobijediti oni koji  misle da mogu podijeliti ljude uspostavljanjem granica“, naglasio je  Izetbegović.

    Nakon sastanka sa predsjedavajućim i članovima Predsjedništva BiH,  Ban Ki-moon se obratio zastupnicima i delegatima oba doma Parlamenta  BiH, nakon čega su planirani njegovi odvojeni sastanci sa  predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom, šefom bh.  diplomatije Zlatkom Lagumdžijom i predsjednikom Republike Srpske  Miloradom Dodikom.

    (Anadolija)

     

    25.07.2012.

    BAN KI-MOON U SARAJEVU: UN NISU ISPUNILE SVOJU ODGOVORNOST U SREBRENICI

    Ban Ki-moon u Sarajevu: UN nisu ispunile svoju odgovornost
    u Srebrenici


    On je
    užase Srebrenice povezao sa onim što se danas dešava u Siriji


    Autor 25.07.2012.

     

    Foto: Anadolija

     Ban Ki-moon
     Ban Ki-moon u Sarajevu
    ........................................

    Generalni sekretar Ujedinjenih naroda (UN) Ban Ki-moon u obraćanju na
    zajedničkoj sjednici oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kazao
    je da UN nije ispunio svoju ulogu u Srebrenici i da međunarodna zajednica nije
    spriječila da se desi genocid u tom gradu.

    Istakao je da je međunarodna
    zajednica u Srebrenici naučila lekciju i da ju još uvijek uči. On je podsjetio
    na težak period ratnih razaranja kroz koji je prošao bosanskohercegovački narod
    i poručio da je budućnost Bosne i Hercegovine u evropskim
    integracijama.

    "UN nisu ispunile svoju odgovornost. Međunarodna
    zajednica nije spriječila genocid koji je uslijedio. Ali, naučili smo lekciju iz
    tog užasa, i još učimo. Ogroman broj muškaraca i dječaka izgubio je život u
    Srebrenici, nepotrebno, divljački. Ali, isto tako, Srebrenica je izrodila novu
    odlučnost međunarodne zajednice da se ispuni pravda, da se insistira na
    odgovornosti i da se zaštite civili. Zajedno sa našim članicama radimo više da
    spriječimo zločine", rekao je Ki-moon.

    On je užase Srebrenice povezao sa
    onim što se danas dešava u Siriji.

    "Danas je međunarodna zajednica na
    testu u Siriji. Odjeci su zagušujući. Ubrzano se ide ka građanskom ratu. Sve je
    više sektaških sukoba. Djeca se masakriraju. UN rade sve što mogu, ali konkretno
    djelovanje traži zajedničke napore cijele međunarodne zajednice.  Bez toga biće
    još više krvoprolića. Zato ovdje u srcu BiH, koja se oporavila od rata, upućujem
    molbu svijetu: Nemojte odlagati, udružite se, djelujte sada kako bi se zaustavio
    pokolj u Siriji", istakao je  generalni sekretar UN-a.


    Ki-moon sutra u
    Potočarima


    Ban Ki-moon posjetit će sutra Memorijalni centar u Potočarima.


    Nakon obilaska i polaganja vijenca, predviđene su izjave u Memorijalnom
    centru Potočari, gdje novinari trebaju biti najkasnije do 8.30 sati, saopštila
    je Služba za odnose s javnošću Predsjedništva BiH.


    Završnu konferenciju za novinare generalni sekretar UN Ban Ki-moon održat će
    na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu sutra u 11.30 sati.


    Povodom najave obilaska Memorijalnog centra Potočari saopštenjem su se
    oglasilo Udruženje "Majke enklave Srebrenica i Žepa" koje je ovu odluku
    pozdravilo.


    U opširnom pismu, Udruženje podsjeća Ban Ki-moona na poruku i obećanje koje
    je njegov prethodnik, Kofi Annan, uputio povodom komemoracije u Potočarima, 11.
    jula 2005. godine, 'da će UN, nastaviti borbu, koliko god to bude moralo
    trajati, da osiguraju da pravda bude zadovoljena'.

    Annan se tada složio
    da su Ujedinjene nacije imaju tri dužnosti: da objelodane i suoče se s potpunom
    istinom o tome šta se desilo u Srebrenici; da pomognu da se obnovi povjerenje u
    regionu, nastavljajući insistirati na borbi za pravdu, te, najvažnije, da
    spriječe ponavljanje onog što se desilo, time što će se svijet osposobiti da
    kolektivno djeluje protiv genocida, etničkog čišćenja i zločina protiv
    čovječnosti.

    - Uveliko smo zabrinuti da je napredak u smislu ostvarenja
    ovih ciljeva zaustavljen i parcijalan. Obraćamo vam se da realizirate obećanja
    koja nam je dao Vaš prethodnik i ispunite tri dužnosti koje je prepoznao Annan,
    kaže se, između ostalog, u pismu
    Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenica
    i Žepa.


    25.07.2012.

    GENERALNI SEKRETAR UN-a BAN KI-MOON STIGAO U SLUŽBENU POSJETU BiH

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon stigao u službenu posjetu BiH

    imageBan Ki-moon / AP

    SARAJEVO - Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Ban Ki-moon doputovao je danas u službenu dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini u okviru njegove posjete državama Balkana.

    Prema protokolu posjete planirano je da se Ban Ki-moon odmah po dolasku u Sarajevo susretne s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i članovima Predsjedništva BiH Nebojšom Radmanovićem i Željkom Komšićem.

    Također, planiran je susrest i s članovima kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH, te susreti s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom i njegovim zamjenikom, ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom.

    U Sarajevu će Ban Ki-moon s bh. dužnosnicima razgovarati o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, evropskom putu BiH i saradnji u regionu.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    25.07.2012.

    JOŠ UVIJEK OKO 80.000 RADNIKA RADI NA CRNO

    Još uvijek oko 80.000 radnika radi na crno

    imageRanka Mišić / vijesti.ba

    Jedna polovina poslodavaca u Republici Srpskoj ne isplaćuje redovno plaće i naknade radnicima, što je samo jedno od brojnih kršenja radničkih prava u tom entitetu, upozorila je danas predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mišić.

    - Isplata plaća radnicima je zakonska obaveza, ali je inspekcija  utvrdila neuredne isplate zarada kod 47,5 posto kontroliranih  poslodavaca, istakla je Mišić nakon današnje sjednice  Ekonomsko-socijalnog vijeća RS-a i dodala da su u sličnom procentu i  kršenja prava na godišnji odmor, ali i zaštite na radu.

    Ona je ponovila stav da je stanje alarmatno kada su u pitanju  radnička prava u RS-u, te da je izvještaj Inspektorata RS-a za prvih  šest mjeseci pokazao mnogo više vanrednih kontrola nego u 2011., što  znači da se krše zakoni.

    - To potvrđuje da se nismo pomakli s mrtve tačke i stanja da  institucije koje su nadležne za kontrolu primjene zakona nisu odgovorile  punim kapacitetom. To je suštinski zadatak za Vladu i kontrolne organe,  kazala je Mišić na pres-konferenciji u Banjoj Luci, ističući da se u  RS-u još uvijek procijenjuje da oko 80.000 radnika radi na crno i da  postoji veliki broj poslodavaca za koji ne važe zakoni, pravila i koji  nisu sankcionirani.

    Ističući da ne stoje tvrdnje da je stopa rada na crno oko 12 posto,  Mišić je rekla da bi u tom slučaju RS "bila sretna zemlja", ali i dodala  da je ovaj izvještaj inspektorata pokazao i neke slabosti te  institucije.

    - U kontroli su inspektori primijetili da veliki broj radnika ima  potpisane ugovore o radu dva dana prije dolaska inspekcije koja  kontrolira rad na crno. Ko je s kim u sprezi?, pita se predsjednica  Saveza sindikata RS, uz stav da se iz izvještaja Inspekcije vidi veoma  slab rad inspektora u Banjoj Luci, Prijedoru, Trebinju...

    Glavni republički inspektor rada i zaštite na radu Čedo Risović kazao  je da je u šest mjeseci 2012. Inspekcija rada ukupno evidntirala 530  radnika bez zaključenog ugovora o radu, u izvršenih 1.177 kontrola.

    Najviše je neprijavljenih radnika je u ugostiteljstvu, drvoj industriji i šumarstvu, odnosno sječi drveta.

    Izrečene su svega dvije prijave za pokretanje krivičnog postupka, dok su prekršajni nalozi izrečeni u iznosu od 470.900 KM.

    Najčešće se krše zakonske odredbe o isplatama plaća, kao i otkaza o  radu uz koji se sve češće pokreće disciplinski postupak, kako bi  poslodavci izbjegli otkazni rok i otpremninu za radnika.

    I mobing je, potvrđuje, sve češća pojava.

    - U Zakonu o radu o tome imaju svega tri člana i nijedan ne predviđa  kazne i vrlo je teško dokazati mobing i to ostaje zadatak suda, rekao je  Risović.

    Predsjednik Unije poslodavaca Ranko Milić tvrdi da se poslodavci  zajedno s drugim socijalnim partnerima "konstatno bore" protiv rada na  crno, jer te pojave usložnjavaju poslovanje onima koji rede regularno.

    - Naš je interes da takve pojave ukinemo, jer će se to popraviti  stanje kako za poslodavce tako i za radnike, tvrdi Milić, koji je  predsjedavao današnjom sjednicom Ekonomsko-socijalnog vijeća RS-a.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    25.07.2012.

    NAŠA STRANKA OSUDILA NEUSTAVAN ZAHTJEV ZA SMJENU ŽIVKA BUDIMIRA

    Naša stranka osudila neustavan zahtjev za smjenu Živka Budimira

    imagePredrag Kojović / Vijesti.ba

    SARAJEVO - Naša stranka danas je osudila protivustavno izglasavanje zahtjeva Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za smjenu predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, koji je na jučerašnjoj sjednici izglasao Dom naroda Parlamenta Federacije BiH.

    U današnjem saopćenju su podsjetili da je OHR, kao vrhovni tumač Ustava FBiH, ponudio svoje tumačenje ove situacije prema kojemu je za izglasavanje zahtjeva za smjenu Budimira bila potrebna dvotrećinska većina u oba doma, na što se oglušila nova parlamentarna koalicija i natpolovičnom većinom donijela odluku o podnošenju zahtjeva za smjenu Budimira. 

    Naglasili su da je ovakav zahtjev za smjenu nesukladan i Zakonu o postupku pred Ustavnim sudom FBiH, jer po tom zakonu zahtjev parlamenta za smjenjivanje predsjednika ili potpredsjednika Federacije treba da sadrži činjenični opis i dokaze o kršenju zakletve ili postojanju razloga nedostojnosti vršenja te funkcije, a takav opis predlagač u ovom slučaju nije dostavio, kažu u Našoj stranci. 

    - Nakon sjednice Doma naroda FBiH čini se da SDP ne može, kako je obećao na početku procesa, izvesti zakonitu i brzu zamjenu koalicionih partnera. Dvije godine su potrošene da bi se HDZ izbacio iz vlasti, a sad je velika šansa da će preostale dvije godine biti potrošene da ih se dovede nazad u vlast, kazao je ovo jučer delegat Naše stranke u Domu naroda FBiH Predrag Kojović. 

    Dodao je i da su tako država BiH, njen evropski put, životni standard i problemi građana gurnuti u drugi plan, a svi su tako postali taoci međustranačkog sukoba, odnosno beskrupulozne borbe za fotelje. 

    - Strategija SDA je da proces smjene vlasti blokira ili odugovlači što je moguće duže bez obzira na ogromnu štetu koju nanosi i državi BiH i njenim građanima. Kraj ove političke avanture se još ne nazire, istaknuo je Kojović. 

    Zaključio je da bi pravedno rješenje bili novi opći izbori, izražavajući nadu da bi tada glasači dali vlast onim političkim opcijama koje se dosljedno drže političkih principa koje proklamuju u svojim programskim dokumentima. 

    - Prethodne dvije godine su pokazale da među partijama na vlasti takvih nema. Neposredno rješenje sadašnje krize, koje bismo mi podržali, bilo bi formiranje vlade eksperata, kazao je na kraju delegat NS-a u Domu naroda FBiH Predrag Kojović.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Odluke Doma naroda su neustavne

    imageKarolina Pavlović

    SARAJEVO - Izaslanica u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH, članica Predsjedništva Narodne stranke Radom za boljitak Karolina Pavlović, izrazila je svoje neslaganje sa jučerašnjom odlukom 36 izaslanika Doma naroda o podnošenju zahtjeva Ustavnom sudu FBiH za smjenu predsjednika FBiH Živka Budimira.

    Naime, Pavlovićeva je suglasna sa općom ocjenom javnosti i pravnih eksperata da ovakva odluka protuustavna proceduralno nije valjana, obzirom da je prema članu 122. Poslovnika o radu Doma naroda potrebno dvije trećine glasova izaslanika Doma za podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu FBiH. Podnosioci zahtjeva imali su 36, umjesto 39 glasova, koji su potrebni za donošenje ovakve odluke.

    „Situacija je sporna, utoliko više, što je i tajnik Doma naroda Parlamenta FBiH pojasnio da je za podnošenje zahtjeva za smjenu predsjednika FBiH potrebna dvotrećinska odluka Doma. Međutim, novo rukovodstvo Doma odlučilo je da zanemari pravna tumačenja i po svome nahođenju, pozivajući se na Član 110 Poslovnika, uputi zahtjev Ustavnom sudu, bez dvotrećinske većine, produbljujući pravne nedoumice u novonastaloj političkoj krizi u FBiH. Imam potrebu da izrazim svoje protivljenje takvoj odluci, tim prije što nikada, dok sam obavljala dužnost predsjedateljice Doma Naroda, nisam dozvolila kršenje Ustava, zakona i procedura“, ocijenila je Pavlovićeva. 

    Novo rukovodstvo Doma naroda, dodala je ona, ponaša se neodgovorno prema građanima, trošeći novac poreznih obveznika, zakazujući izvanredne sjednice Doma koje se isti dan otkazuju. 
    „Oni kao da u stvari prave cirkus od Parlamenta FBiH, pokazujući da su im foteljaški interesi zapravo cilj, a ne boljitak građana. Skandalozna je i odluka ovih izaslanika o raspisivanju natječaja za tri člana Upravnog odbora Federalne radiotelevizije, iako Zakon o javnom servisu FBiH jasno precizira da je u jednog kalendarskoj godini, moguće raspisati natječaj za jednog člana UO FRTV“, izjavila je Pavlovićeva.

    (Vijesti.a/Fena)

    Visoko sudsko i tužilačko vijeće dobilo pozitivno mišljenje ureda za reviziju za poslovanje u 2011. godini

    image

    SARAJEVO - Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTVBiH) je od Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine (UZR), nakon izvršene revizije finansijskih izvještaja i usaglašenosti poslovanja za 2011. godinu, dobilo pozitivno mišljenje.

    U Izvještaju UZR-a potvrđuje se da finansijski izvještaji VSTV-a BiH prikazuju fer i istinito, po svim bitnim pitanjima, rezultate poslovanja i izvršenja budžeta kao i stanje imovine i obaveza na dan 31.decembra 2011. te da su finansijske transakcije i informacije prikazane u finansijskim izvještajima bile u svim aspektima usaglašene s odgovarajućim zakonima i propisima, a da su preporuke UZR-a navedene u izvještaju usmjerene samo na unapređenje poslovanja VSTV-a BiH. 

    Predmet revizije su bili i deset projekata koje je VSTVBiH implementirao u 2011. godini. Ukupno izvršenje donacija u 2011. je iznosilo 6.409.038,00 KM, što s izvršenjem budžeta VSTV-a BiH u iznosu od 4.414.526,00 KM čini ukupno izvršenje od 10.823.564,00 KM. 

    U pogledu planiranih i realiziranih programskih zadataka, VSTVBiH je u 2011. svoje aktivnosti usmjerio na izvršenje nadležnosti i mandata institucije, kao i na realizaciju devet ciljeva utvrđenih u Strateškom planu za period 2010.-2013. te svim ostalim strateškim dokumentima relevantnim za sektor pravde (Strategija za reformu sektora pravde u BiH, Strategija za rad na predmetima ratnih zločina, Evropsko partnerstvo s BiH i slično). 

    Kapitalni izdaci su bili usmjereni na potrebe VSTV-a BiH, sudova i tužilaštava, i odnose se na osiguranje odgovarajuće infrastrukture putem nabavke i održavanja opreme i drugih sredstava rada te na rekonstrukciju objekata pravosudnih institucija. 
    U vezi s tim, VSTVBiH je u 2011. proveo  78 postupka (ne računajući direktne sporazume) čija ukupna vrijednost zaključenih ugovora iznosi 4.955.032,00 KM. 

    UZR revizijom testiranih uzoraka nije uočio nepravilnosti u provođenju postupaka javnih nabavki. 

    Ukupno raspoložive donacije VSTV-a BiH su u 2011. iznosile 9.654.800,00 KM, od čega je u 2011.  uplaćeno 2.694.317,00, a razlika u iznosu 6.690.483,00 KM se odnosi na prenesena neutrošena sredstva iz ranijih godina. 

    Ukupno izvršenje donacija u 2011. je iznosilo 6.409.038,00 KM, dok će ostala raspoloživa sredstva biti izvršena u tekućoj i narednim godinama u skladu sa sporazumima s donatorima budući da se radi o višegodišnjim projektima. 

    Ured za reviziju institucija BiH je zaključio da su donatorska sredstva trošena u skladu sa sporazumima s donatorima. 

    Značajni projekti implementirani u 2011. godini su:  Projekt informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) i projekt upravljanja predmetima (CMS), čiji cilj je informatizacija pravosuđa radi usaglašavanja s metodama i postupcima rada po evropskim standardima; Projekt podrške pravosuđu 2008. - 2010., koji je usmjeren za pomoć pravosuđu u BiH radi poboljšanja neovisnosti i učinkovitosti sudova u BiH (IKT/Sistem za upravljanje predmetima/smanjenje broja neriješenih predmeta, obnova sudova, jačanje kapaciteta tužilaštava, angažman međunarodnih stručnjaka za potrebe VSTV-a BiH te pomoć operativnom budžetu VSTV-a BiH); Projekt „Podrška pravosuđu Bosne i Hercegovine - Jačanje tužilačkih kapaciteta u krivičnopravnom sistemu“ – poboljšanje kapaciteta tužilaca i tužilaštava radi prilagođavanja međunarodnim standardima i vođenja krivičnih istraga na efikasniji način, jačanje saradnje i koordinacije između tužilaštava i policije u vođenju istraga, profesionalizacija politike komuniciranja i informiranja tužilaca i poboljšanje percepcije javnosti o ulozi tužilaca, jačanje VSTV-a BiH u mandatu da nadgleda i podržava sistem tužilaštava i olakša relevantne pravne i političke reformske procese. 

    Konačno, analizom tekućih troškova (brutoplaće, naknade troškova zaposlenih, putni troškovi, izdaci telefonskih i poštanskih usluga, izdaci za usluge prijevoza, goriva i tekućeg održavanja te ugovorene usluge), UZR je utvrdio da su finansijske transakcije usaglašene s odgovarajućim zakonima i za odgovarajuće namjene predviđene budžetom. 

    S obzirom na navedeno, kao i preporuke UZR-a, u toku je izrada odgovarajućeg programa realizacije navedenih preporuka da bi se: potvrdila puna opredijeljenost VSTV-a BiH ka dosljednoj implementaciji preporuka UZR-a i unaprijedile interne kontrole, postupci planiranja i izvršenja planiranih aktivnosti/budžeta te procesi rada VSTV-a BiH, saopćeno je iz VSTV BiH.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Informacija o radu Tužilaštva BiH izazvala burnu raspravu

    imageDom naroda PSBiH / Vijesti.ba

    SARAJEVO - Delegati iz Republike Srpske u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH jedinstveni su u stavu da Informacija o radu Tužilaštva BiH nije potpuna te su u toku diskusije zatražili informaciju o učinkovitosti stranih tužitelja u BiH.

    Naime, oni smatraju da su strani tužioci vodili veći dio predmeta koji su završavali oslobađajućim presudama i ogromnim troškovima u smislu isplata nadoknada za sve oslobođene.

    "Kada bismo sabrali sve te pare mislim da bismo mogli opremiti najmanje još četiri suda", kazao je delegat Krstan Simić.

    Na istom fonu bio je i Staša Košarac, koji je dodao da Tužilaštvo BiH treba biti u službi cjelokupnog naroda u ovoj zemlji, ali da jedan dio naroda nije zadovoljan.

    "I taj dio ne želi plaćati to selektivno suđenje", kazao je.

    Dopredsjedavajući Doma naroda Sulejman Tihić predložio je da se od Tužilaštva zatraži cjelokupnija i temeljitija informacija.

    Delegat Mladen Ivanić podsjetio je da već godinu dana traži takvu informaciju te da je još nije dobio. Predsjedavajući Doma Dragan Čović suglasan je s Tihićevim prijedlogom zaključka da se od Tužilaštva zatraži potpunija informacija.

    "Dao Bog da nikada više nemamo strance u sudovima jer bi to značilo da mi nismo sposobni da organiziramo svoj sustav", istakao je Čović.

    Rasprava o ovoj tački dnevnog reda nije zaključena već će do naredne sjednice Doma biti pripremljeni zaključci o kojima će se delegati onda očitovati. Na sljedećoj sjednici bit će odlučeno i o Informaciji o radu Tužilaštva.

    (vijesti.ba/fena)

     

     

    25.07.2012.

    EMIR SULjAGIĆ: REPUBLIKA SRPSKA NAJBLIŽA KANDAHARU

    Suljagić: U smislu vladavine prava i jednakosti svih građana RS najbliže Kandaharu

    imageEmir Suljagić

    SREBRENICA - Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope povukao je svoje posmatrače iz Srebrenice u utorak, a za tu situaciju, koordinator Građanske inicijative "Glasaću za Srebrenicu" Emir Suljagić za Fenu kaže da ponajbolje govori o tome protiv čega se ova inicijativa bori.

    Dodao je da je registracija birača u Srebrenici, koja za sada napreduje veoma dobro, demokratski način da se izbore za prava onih koji su preživjeli genocid i prava onih koji tu golgotu nisu preživjeli, izražavajući nadu da će se u Srebrenici registrirati dovoljan broj birača da bi se osigurala legitimnost izbornog procesa, pozivajući birače iz BiH da se priključe ovom procesu. 

    "Kada je riječ o činu protjerivanja posmatrača Vijeća Evrope iz Srebrenice sada nema sumnje da je u smislu vladavine prava i jednakosti svih građana pred zakonom Republika Srpska najbliže Kandaharu", kazao je Suljagić naglašavajući da milioni KM poreznih obveznika, koje će režim SNSD-a potrošiti, neće promijeniti sliku ovog dijela BiH. 

    Istaknuo je da je nemoguće projeciranje nekog boljeg imidža ovog dijela BiH jer on naprosto ne može izgledati bolje, dodajući da je ovo i dalje 'monstrum' koji je Radovan Karadžić zamislio i napravio u aprilu, maju, junu i julu 1992. godine odnosno u julu 1995. godine. 

    Izrazio je žaljenje što međunarodna zajednica nije učinila ništa da se pobrine za to da državni organ Ministarstvo unutrašnjih poslova radi svoj posao jer su, po mišljenju Suljagića, oni to u mogućnosti uraditi, podsjećajući da je OHR nedavno spriječio Skupštinu Kantona Sarajevo da smijeni Nezavisni policijski odbor. 

    "U Srebrenicu je došla ambasadorica Vijeća Evrope, a čelnici MUP-a Republike Srpske joj nisu dozvolili da uđe, ali ako postoji jedna dobra stvar u svemu tome onda je to da sada znamo da smo sami iako ni do sada nismo živjeli u iluziji da nismo sami. Jedini državni organ koji je uz nas je Vlada Federacije BiH", kazao je Feni Suljagić. 

    Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić posjetio je danas Srebrenicu, a Suljagić je istaknuo da je Nikšić kazao da će podržavati Građansku inicijativu "Glasaću za Srebrenicu" na svakom koraku. 

    Timu posmatrača koje je Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope uputio u Srebrenicu da bi nadgledali registraciju glasača pred lokalne izbore u BiH nije omogućen pristup policijskoj stanici u tom gradu, lokaciji na kojoj se odvija registracija građana - integralni dio procesa pasivne registracije glasača, a budući da se čini da vlasti RS-a neće promijeniti sadašnju poziciju u vezi s ovim pitanjem, Kongres je odlučio povući tim posmatrača iz Srebrenice, na žaljenje predsjednika Kongresa Keitha Whitmora.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    25.07.2012.

    DOLINA NERETVE SE PRETVARA U PUSTINjU

    Dolina Neretve se pretvara u pustinju

    imageBregava / AA

    Upozorenje Svjetske nevladine organizacije za zaštitu prirode - WWF da bi gradnja planiranih hidroelektrana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno HE "Dubrovnik II", HE "Dabar" i HE "Ombla" imala negativne posljedice za sliv i deltu Neretve, te lokalno stanovništvo koje živi uz rijeku, ponovo je aktueliziralo slučaj "Gornji horiznoti" na kojeg stručnjaci za zaštitu okoliša već godinama upozoravaju kao mogući izvor ekološke katastrofe, odnosno pretvaranja istočne Hercegovine u pustinju.

    Iz WWF-a upozoravaju kako je projekt izgradnje spomenutih hidroelektrana potrebno gledati u kontekstu šire regije, to jeste cijele istočne Hercegovine do Malostonskog zaljeva koji, kao veliki zahvat, crpi i koristi vodu iz sliva Neretve i preusmjerava ju u sliv Trebišnjice. Potom se značajni dijelovi voda, koje iz Trebišnjice otječu u pravcima Popovog polja, Omble, Malostonskog zaljeva i delte Neretve, preusmjeravaju na HE "Dubrovnik II".
     
    "Po zadnjim planovima iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice preusmjeravala bi se ogromna količina vode, veća nego što je cijeli protok Neretve u Mostaru, što znači da će predloženi projekti imati drastični utjecaj na hidrologiju i ekologiju područja s pogubnim posljedicama po lokalno stanovništvo, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH", upozorili su iz WWF.
     
    Ana Musa, predsjednica Pokreta prijatelja prirode «Lijepa naša» iz Ploča u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) ističe da će posljedice dovršetka projekta "Gornji horizonti"  biti katastrofalne za Neretvu i Neretvane.
     
    "Jer će Neretvi oduzimati vodu koja joj je pripadala preko rijeke Bunice kod Mostara,  Bregave kod Čapljine i preko Trebišnjice i Popova polja, a čiji dio od 1965. godine odlazi tunelom od Mokrog polja kod Trebinja u HE "Dubrovnik 1". Sva ta voda koja je prevedena će sada završavati dvostrukim tunelom u HE "Plat 2", a potom u moru. Crni je humor da će ušće Neretve od sada biti na Platu, iako Plat nikada nije imao vodu.  Učinci zaslanjenja Neretve, što nam prijeti, bit će ponajprije egzodus lokalnih ljudi koji žive od poljoprivrede, lova i ribolova. Oduzima se životni prostor stanovništvu. Nestat će tradicionalni način života. Totalno se degradira poljoprivreda koja je ovdje glavni izvor prihoda. Zlatna dolina koju su ljudi desetljećima stvarali golim rukama, oduzimajući zemlju močvari, voljom nekih političkih faktora postat će opet, ne močvara, već prava pustinja", upozorava Musa.
     
    No, vlasti već godinama ignoriraju upozorenja stručnjaka. Štaviše, u utrci za profitom vlade Republike Srpske i Hrvatske rade na dovršetku projekta. Tako su 13. jula ove godine predsjednik Vlade Republike Srpske Aleksandar Džombić i prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Radimir Čaćić u Banjoj Luci dogovorili zajednički projekt izgradnje HE "Dubrovnik II". Planirana snaga HE "Dubrovnik II", kako je tada pojasnio Džombić, je 300 megavata (MW), biće locirana na području  Dubrovnika i snabdijevat će se vodom iz akumulacionog jezera HE "Trebišnjica" u BiH.
     
    Ana Musa kaže da je sporazum Čačić-Džombić sramota za Hrvatsku.
     
    "Jedna uređena, ozbiljna i pravna država, što bi Hrvatska trebala biti, ne može sklapati sporazume samo s jednim dijelom BiH, bez Predsjedništva i Parlamenta te države. Želim još dodati da je u Dolini Neretve formirana Građanska inicijativa "Spasimo Dolinu Neretve", i da smo u nedjelju 22. srpnja imali vrlo uspješan prosvjed o kojemu državni mediji šute! Pored ostala tri uvjeta, tražimo na uvid i tekst sporazuma. Ako se Vlada Hrvatske ogluši, idemo dalje u borbu. Koristit ćemo se  svim dopuštenim sredstvima", tvrdi Musa.
     
    Publicista i novinar Enes Ratkušić iz Mostara upozorava da je rijeka Bregava već gotovo presušila i da se uskoro mogu očekivati i potresi.
     
    "To što Bregave nema, međutim, samo je prvi dio problema, koji jeste kolosalan i
    posljedica je klasičnog zločina, ne samo prema prirodi, nego i prema stanovnicima cijele Hercegovine. Ono što sad treba očekivati su zemljotresi. "Gornji horizonti" su klasičan projekt uništavanja prirode zarad džepova nekolicine moćnika. Mi danas živimo u svojevrsnom procjepu u kome su individualni i lobistički interesi važniji od državnih, pa čak i kosmičkih. O tome najbolje svjedoči „hrvatski primjer“, koji je gotovo tragikomičan, morbidan, karpenterovski...", smatra Ratkušić, te ponovo ozbiljno upozorava:
     
    "Realizacija projekta "Gornji horizonti" donijet će Hrvatskoj, na jednoj strani, nešto više električne energije. Istovremeno, na prostoru iste države, u delti Neretve, zbog pada njenog vodostaja, donijet će katastrofu! Nije moguće da se sa ucjenama, čak i kad su moćni lobiji u pitanju, ide toliko daleko", podvukao je on.
     
    U najkraćem, projekt "Gornji horizonti" predstavlja pokušaju provođenja voda iz Nevesinjskog, Dabarskog i Fatničkog polja prema Bilećkom jezeru. Riječ je, objašnjavaju stručnjaci, o pokušaju prevođenja voda iz sliva Neretve u sliv rijeke Trebišnjice preko višekilometarski gigantskih cijevi.
     
    Na akumulacijama ovih voda "Elektroprivreda Republike Srpske" i kompanija EFT iz Londona, vlasništvo srbijanskog biznismena Vuka Hamovića, sina generala Jugoslavenske narodne armije  (JNA) Rade Hamovića, koji se smatra najvećim trgovcem električnom energijom u regionu, žele izgraditi tri nove hidroelektrane  u Republici Srpskoj i to: "Nevesinje", "Dabar" i "Bileća". U cijeli projekt se uključila i Republika Hrvatska i to još u vrijeme mandata premijera Ive Snadera. Ideju je, međutim, preuzela i Vlada Zorana Milanovića.
     
    Mediji su 2008. godine otkrili da su tadašnji pomoćnik ministra gospodarstva za energetiku iz Hrvatske Željko Tomšić i predsjednik Uprave "Hrvatske elektroprivrede" (HEP) Ivan Mravk bili u Banjoj Luci, gdje su se susreli sa tadašnjim premijerom RS-a Miloradom Dodikom.
     
    Kako je nakon sastanka prenijela agencija Srna, a što su hrvatski zvaničnici pokušali demantirati, "obje strane su iskazale spremnost da u narednom periodu pristupe zajedničkim ulaganjima u planirane elektroenergetske objekte u slivu rijeke Trebišnjice, koje bi, vlastitim sredstvima realizirali "Elektroprivreda RS" i HEP.
     
    Također, na tom sastanku je dogovoreno da će "Elektroprivreda Republike Srpske" i HEP pripremiti svu dokumentaciju i nakon pribavljanja mišljenja Vlade RS i Vlade Hrvatske nastaviti planirane aktivnosti na izgradnji kapaciteta u okviru projekta "Gornji horizonti" i Hidroelektrane "Dubrovnik II" u mjestu Palat.
     
    Hrvatska je, po tadašnjem dogovoru, prihvatila izgradnju hidroelektrana u istočnoj Hercegovini, uprkos njihovim ozbiljnim posljedicama i za Hrvatsku, a za, uzvrat, bi
    ETF izgradio HE "Dubrovnik II" u Platu. Osim toga, na ovaj način bi se razriješila  međusobna prijeratna dugovanja oko izgradnje Termoelektrane u Gacku, te dugovi vezani za raspodjelu struje iz postojeće hidroelektrane u Platu. Zbog svega, kompanija ETF je svojevremeno registrirana i u Hrvatskoj.
     
    Inače, projekt "Gornji horizonti" izrađen još 1965. godine i vrijedan je oko tri milijarde KM. Planirano je da se Republika Srpska, zahvaljujući njemu, do 2015. godine pozicionira kao najveći izvoznik struje u regiji.
     
    I dok Republika Srpska i Hrvatska grade, Hercegovina se nalazi pred istinskom ekološkom bombom! Jer, ovaj projekt prijeti najtežim posljedicama po živi svijet u ovom dijelu Bosne i Hercegovine od njenog postanka.
     
    O tome najbolje svjedoči lista posljedica projekta "Gornji horizonti", koju su izradili relevantni stručnjaci. To su: promjena klime, mentalna oboljenja lokalnog stanovništva zbog potpune promjene prirodne slike i druge opasnosti po ljudsko zdravlje, nestanak dijelova ribljeg fonda, ptičijih vrsta, biljnog raslinja, nestanak šumske divljači, uništenje prirodnog lanca ishrane, uništavanje poljoprivrednih dobara i uništavanje turističkih dobara.
     
    Pored činjenice da je rijeka Bregava gotovo presušila, najočitiji primjer posljedica projekta "Gornji horizonti" jeste to da su vode Jadrankog mora već došle do Čapljine u BiH i da Neretva sve više postaje slana, na šta je upozorila i Ana Musa.
     
    WWF je jedna od najvećih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, sa oko pet miliona pristaša. Misija im je zaustaviti propadanje zemljina prirodnog okoliša i očuvanje svjetske biološke raznolikosti te promocija smanjenja zagađenja i rasipne potrošnje.

    (Anadolija)

     

    25.07.2012.

    KO SU HULIGANI "SEKTORA B": NACISTI KOJI MRZE SRBE, A PROMOVIRAJU ARKANA I MLADIĆA (FOTO)

    Ko su huligani "Sektora B": Nacisti koji mrze Srbe, a
    promoviraju Arkana i Mladića (FOTO)


    Mržnja
    proizlazi iz činjenice da su njihovi najveći rivali u bratskom odnosu sa
    "Delijama"


    Autor
    25.07.2012.
    Turska im je neprijatelj broj 1

    Turska im je neprijatelj broj 1
    .....................................................

    Navijači Levskog su u prvom meču drugog pretkola Evropske lige protiv
    Sarajeva još jednom pokazali svoj primitivizam.

    Ultrasi sofijskog kluba,
    među kojima se po divljaštvu najviše ističe grupa "Sektor B", tokom meča sa
    našim predstavnikom na sve moguće načine vrijeđali su igrače, ali i navijače
    bordo kluba.


    Klasični primjer idiotizma: Mrze Srbe, a veličaju ih
    ............................
    Ipak,
    uspjeli su otići i niže od običnih uvreda dižući transparent na kojem je pisalo
    "Ratko Mladić i Arkan su vas j....., sada je red na nas".

    Dotični
    transparent je, na intervenciju bugarske policije, uklonjen u roku od nekoliko
    minuta, no i to je bilo dovoljno vremena da se sav normalan svijet zapita imaju
    li dotični "navijači" imalo mozga u glavi.


    Nacistička obilježja su neizostavan dio koreografije
    .......................................................
    Da stvar
    bude gora, navijačke grupe Levskog, koju osim najozloglašenijeg "Sektora B" čine
    "Sofija-Zapad", "Južna divizija" i "HD Boys" - mrze Srbe.

    Ta mržnja
    proizlazi iz činjenice da su njihovi najveći rivali, ultrasi sofijskog CSKA, u
    bratskom odnosu sa navijačima Crvene zvezde, "Delijama".


    Primitivizam na djelu
    .........................................
    No, ipak ultrasi Levskog imaju jednu
    dodirnu tačku sa Mladićem - fašizam. Članovi "Sektora B" otvoreno promoviraju
    (neo)nacizam, žestoki su protivnici komunizma, mrze Turke više od ičega (s
    obzirom da su im Osmanlije ubile Vasila Levskog, čovjeka po kojem je klub i
    dobio ime)...

    Ultrasi nisu slika
    Bugara


    Treba posebno istaknuti da ova skupina od nekoliko
    stotina huligana ne oslikava stav Bugarske spram Bosne i
    Hercegovine.

    Podsjetimo, upravo je Bugarska bila prva zemlja koja je
    priznala nezavisnost naše zemlje 1992. godine, te su i do dan-danas ostali pravi
    prijatelj našeg naroda.

    "Sektor B" samo dokazuje da u svakom žitu ima
    kukolja.

    25.07.2012.

    REAKCIJE: KOMŠIĆEVA OSTAVKA OGOLjAVA KARAKTER SDP-a

    Reakcije: Komšićeva ostavka ogoljava karakter SDP-a

     

    Željko Komšić i Zlatko Lagumdžija u martu 2012.

    Željko Komšić i Zlatko Lagumdžija u martu 2012.

    ...............................................................................

    Predsjedništvo Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine prihvatilo je ostavku Željka Komšića na mjesto potpredsjednika stranke. Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, u obrazloženju odluke, rekao je kako se radi o ličnom činu Komšića, te da njegovu ostavku tako treba i posmatrati.

    “To je lični čin i odluka Željka Komšića na koje nismo mogli uticati. Strašno mi je žao što je to napravio. Ja ga politički i partijski razumijem, ali ne opravdavam. Za 2.500 kandidata koji imaju kampanju, koji hoće da uđu u općinska vijeća, da budu tamo jači, da dobijemo neke nove načelnike pored onih koje imamo, ovo je veliki udarac. Ko je odgovoran za to? Za lični čin je odgovoran onaj ko je donio lični čin. Jasno je da SDA pokušava da rovari u SDP-u. Rade sve kako bi zaustavili procese koje je SDP započeo, a to je da SDA i slične strukture za početak pošaljemo u opoziciju”, rekao je Lagumdžija.

    U SDP-u su potvrdili kako Komšićevo napuštanje SDP-a neće imati nikave refleksije na Predsjedništvo BiH, čiji je član.

    Željko Komšić ostavku je podnio u ponedjeljak, nakon što je tri dana ranije napustio sjednicu Predsjedništva stranke na kojoj se raspravljalo o provedbi presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci. Komšić je, naime, izrazio neslaganje sa stranačkim šefom Lagumdžijom koji je postigao dogovor sa dva HDZ-a i Radončićevim Savezom za bolju budućnost prema kojem bi Federacija BiH, dva člana bh. Predsjedništva, birala iz dvije izborne jedinice-hrvatske i bošnjačke.

    „Kad vam tri čovjeka kažu da ste lud, onda budite ludi. Ja sam ovaj put izabrao da budem lud. Kako god da završi rasprava na Predsjedništvu SDP-a, ja se nadam i želim da ovo ne bude rješenje za buduće ustavne promjene u BiH - jer cijela jedna grupa ljudi, kojih će biti sigurno sve više i više, ljudi koji se osjećaju prije svega Bosancima i Hercegovcima, bi po ovom papiru bila van sistema, van Ustava, odnosno bila bi uskraćena u svojim pravima“, rekao je Željko Komšić nakon napuštanja sjednice.

    Komšićeva ostavka, kako navode nekadašnji prvi ljudi SDP-a, nije neočekivana.

    „Mislim da SDP doživljava jednu unutrašnju transformaciju političke prirode koja je bila neminovna, a to je politika koja je bila usmjerena ka tome da se SDP i socijaldemokratski principi instrumentaliziraju na način da samo pojedinci imaju koristi od socijaldemokratije na način da se pokrivaju socijaldemokratskim plaštom, a faktički iza scene ostvaruju samo svoje lične interese“, ocjenjuje bivši SDP-vac, a današnji potpredsjednik SDU Miro Lazović.

    Osim Lazovića, na vanrednom kongresu SDP-a 2002. Socijaldemokratsku partiju napustili su gotovo svi čelni ljudi - Nijaz Duraković, Ivo Komšić, Nijaz Skenderagić, Sead Avdić, Sejfudin Tokić i Nermin Pećanac. Tom prilikom Nijaz Duraković je poručio:

    „Dajem neopozivu ostavku na članstvo u SDP-u, na članstvo u Predsjedništvu - i neka vam je sa srećom. Izaberite, kako ste i režirali, Lagumdžiju i time ćete sahraniti SDP na ovim prostorima.“ 

    Nacionalistička paradigma

    Deset godina kasnije, SDP je iz vlasti izbacila SDA, a za nove partnere odabrala dva HDZ-a i Savez za bolju budućnost. Inače, SDP je 2010., nakon osam godina provedenih u opoziciji, pobijedio na opštim izborima na području Federacije BiH. No, vrlo brzo nakon toga, slogan kojim su se služili tokom kampanje „Država za čovjeka“ je bio samo mrtvo slovo na papiru.
    Ibrahim Prohić
    ​​
    Njen lider, Zlatko Lagumdžija, počeo je kalkulisati sa ministarskim pozicijama, a mnogi su mu zamjerili i što je samo sebi odane iz stranke imenovao za ministre. Zbog toga, kako navodi analitičar Ibrahim Prohić, Komšićeva ostavka je „kap u moru“ nezadovoljstva koje vlada u SDP-u.

    „Ovaj rasplet događaja ogoljava karakter SDP-a i ogoljava staljinističke metode koje se tamo dešavaju“, ističe Prohić.

    Komšićeva ostavka nije prva ove godine. Krajem marta je napravio isti potez. Kako je tada naveo, razlog je bio to što je nezadovoljan opštim stanjem u BiH i potrebom za unutrašnjim reformama u samom SDP-u.

    „Ja sad idem do kraja. Ići ću do kraja -  i idem dotle da ću biti kandidat za predsjednika SDP-a na sljedećem kongresu“, rekao je.

    Upravo ova rečenica, kako kaže Nermin Pećanac, bivši visoki funkcioner SDP-a, a danas predsjednik SDU, bila je ključna.

    „To sam i ranije izjavio. Kad je rekao na onoj press konferenciji prije par mjeseci da je on kandidat i da će se boriti za predsjednika SDP-a tad sam javno rekao da je to njemu izlazna karta iz SDP-a, jer to reći se ne smije, to je zabranjeno i pomisliti“, ističe Pećanac.

    Nakon što je Željko Komšić isključen iz SDP-a na sopstveni zahtjev, nameće se pitanje - kuda ide socijaldemokratija u Bosni i Hercegovini i ima li je uopšte, s obzirom na jasnu opredijeljenost Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata kako štiti interes Republike Srpske i srpskog naroda i Lagumždijine politike u kojoj od nekadašnje građanske opcije kojoj je težio SDP pravi stranku koja potiče nacionalnu podjelu. O tome fra Ivan Šarčević kaže:

    „Velika je kritika lideru SDP-a što u određenome smislu multietnički koncept, kao najvažniji koncept, razvodnjava zbog nekakve političke vlasti, tako da se primiče onome što je sigurno najopasnije: isključivo rješavanju problema ove zemlje na tzv. nacionalnoj, da ne kažem - nacionalističkoj paradigmi.“
    25.07.2012.

    ŽESTOKI SUKOBI U ALEPU I DAMASKU

    Žestoki sukobi u Alepu i Damasku

    Damask

    Damask

    ...............................

    Sukobi u Siriji nastavljaju se nesmanjenom žestinom naročito u Damasku, Alepu i Homsu.U međuvremenu Sirijska oslobodilačka armija tvrdi da snage režima razmiještaju hemijsko oružje duž granice i na aerodomima.

    Najžešći sukobi za kontrolu teritorija vode se u Damasku i drugom važnom gradu Alepu gdje su u poslednja 24 sata poginule 33 osobe. U Alepu i Homsu zatvorenici su pokušali da pobjegnu iz zatvora. Devet zatvorenika je poginulo prilikom pokušaja bijega, navode aktivisti.

    Kod pobunjenika poseban strah izazivaju informacije da se snage odane režimu Bašara al Asada pripremaju da unište zatvor u Homsu.

    U Alepu  i Homsu su u zatvorima tokom noći sirijske snage koristile suzavac. Opservatorija za ljudska prava strahuje od mogućih masovnih  egzekucija  na šta je upozorio i prvi čovjek te organizacije Rami Abdel Rahman.

    Grupa sudija je nešto ranije iz Damaska poslata u zatvor u Homsu da se istraži ubistvo dva zatvorenika tokom vikenda te vidi ko stoji iza ustanka u zavoru.

    U Homsu je prema navodima civilnih aktivista došlo do masovnog dezerterstva upravo među režimskim snagama koje su obezbjeđivale zatvor, što su sirijske snage bezbjednosti demantovale

    Druga aktivistička grupa, Lokalni korodinacioni komitet navela je da je “humanitarna situacija katastrofalna” u zatvoru u Homsu. Oni su pozvali međunarodnu zajednicu da  interveniše da bi se spriječila  “masovna ubistva”. 

    Strani novinari koji rade u Siriji, nalaze se pod snažnim restriktivnim mjerama rada tako da je, navode obje strane, veoma teško provjeriti, navodi BBC.

    U međuvremenu je sirijska državna televizija objavila da vladine trupe polagano vraćaju kontrolu nad djelovima Damaska, odakle, kako navode, istjeruju pobunjenike, koje zovu “teroristima”.

    Na snimcima  državne televizije prikazana su tijela koja leže po gradskim ulicama za koja se navodi da su “teroristi  pobijeni u borbi”. Takođe se vidi kako sirijske snage ulaze po kućama od vrata do vrata u potrazi za “teroristima”.

    Uništen tenk u predgrađu Damaska
    ​​Dok traju borbe na terenu međunarodna je zajednica od juče dodatno zabrinuta  zbog  pominjanja upotrebe hemijskog oružja. Sirijsko ministarstvo vanjskih poslova je u ponedjeljak navelo da neće koristi hemijsko ili bilo koje nekonvencionalno oružje protiv sirijskog naroda u bilo kojim okolnostima, “osim u slučaju strane intervencije”, kako je rekao predstavnik ministarstva Džihad Makdisi.

    No, današnje informacije iz izvora opzicije, odnosno Sirijske oslobodilačke armije,  govore da  Asadov režim prebacuje hemijsko oružje ka aerodromima i duž granice, ali nije precizirano u kojem dijelu granice.

    "Mi u združenoj komandi Sirijske oslobodilačke armije vrlo dobro znamo lokacije i pozicije tog oružja.Mi, takođe, objavljujemo da je Asad premjestio dio tog oružja i opreme za miješanje hemijskih komponenti na aerodrome na granici", navela je u saopštenju Sirijska oslobodilačka armija.

    Abdel Baset Sajda, predsjednik Sirijskog nacionalnog savjeta  ocijenio je da je režim, koji masakrira djecu i vrši nasilje nad žema, spreman i da upotrijebi hemijsko oružje.

    Francuski šef diplomatije, Loren Fabijus, izjavio je da je neprihvatljivo da sirijska vlada upotrijebi hemijsko oružje, prenosi Rojters.

    "Upotreba hemijskog oružja je neprihvatljiva. Ova vrsta oružja je pod strogim nadzorom međunarodne zajednice", izjavio je Fabijus za francuske medije i dodao da su i američki predsjednik Barak Obama i mnogi drugi političari iznijeli sličan stav.

    Obama je u ponedjeljak uveče  poručio da će sirijski predsjednik Bašar al Asad odgovarati ako počini "tragičnu grešku" i upotrijebi hemijsko oružje iz svog arsenala.

    “Danas mi takođe radimo na tome da bi sirijski narod ima bolju budućnost, oslobođen od Asadovog režima. Kada je riječ o zalihama hemijskog oružja, nastavićemo upozorovati Asada i one oko njega da ih svijet promatra i da će odgovarati međunarodnoj zajednici i SAD ukoliko počini tragičnu grešku i upotrijebi to oružje”, naglasio je Obama

    A turski premijer Redžep Tajip Erdogan izjavio danas  kako je ustanak protiv Asada bliži pobjedi nego ikada do sada, te je još jednom upozorio da će Ankara odgovoriti čvrsto na bilo kakvu provokaciju iz Sirije.

    „Ananov plan, koji je međunarodna zajednica, uključujući Tursku podržala, napravljen je u najboljoj namjeri da se prevlada kriza, no plan je postao oružje za manipulaciju  u Asadovim rukama“, upozorio  je Erdogan.
    25.07.2012.

    HRVATSKI SUSJEDI: SVI GRANIČNI NESPORAZUMI

    Hrvatska i susjedi: Svi granični nesporazumi

     

    FOTO: Jure Divić/tportal.hr

    FOTO: Jure Divić/tportal.hr

    ................................................

    Hrvatska sa svim susjednim državama, nastalim nakon raspada Jugoslavije, ima neriješena granična pitanja i s tim opterećenjem ulazi u Europsku Uniju. Sporne točke  sa Slovenijom i Crnom Gorom trenutno se rješavaju međunarodnom arbitažom, a analitičari vjeruju da će se na taj način morati rješavati i otvorena pitanja sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, koja je u ponedjeljak u sklopu razgovora o prometnim koridorima kroz Neum, ponovo aktualizirala neriješene granične sporove.

    Bez dogovora o granicama i poštivanja međunarodne konvencije o pravu BiH na pristup otvorenom moru možete zaboraviti početak gradnje i Pelješkog mosta i prometnog koridora kroz područje Neuma, tako je u ponedjeljak, otprilike, službenom Zagrebu poručio bh. ministar komunikacija i prometa Damir Hadžić.

    „Kad riješimo ta dva pitanja mi uopće ne dvojimo da je hrvatski interes da sutra možda krene u gradnju Pelješkog mosta. Ali mislim da nije pametno da jedna ozbiljna vlada, poput vlade premijera Milanovića, treći put polaže kamen temeljac za Peljški most“, rekao je on.

    Komentar hrvatskog analitičara Igora Tabaka:

    „Gradnja našeg mosta s našeg teritorija na naš teritorij je prilično, naša stvar! Dakle, u  onom momentu kad taj most bude zadovoljavao većinu uvjeta, to je nešto što će nam  biti jako teško spriječiti. Ali", nastavlja Tabak, "s druge strane, imati susjede koji nas  ne vole nije dobro i to je nešto što si Hrvatska ne bi trebala priuštiti.“

    Akademik, bivši diplomat i ekspert za međunarodno pravo Davorin Rudolf, vjeruje da  bi se granični spor Hrvatske i BiH na području Neuma ipak mogao bezbolno riješiti.

    „Dakle, uz poluotok Klek imate dva mala otočića, jedan se zove Veliki, a drugi Mali školj i imate kraj, 'rep' Kleka. Po hrvatskom stajalištu, ta dva otočića i taj 'rep', za vrijeme bivše Jugoslavije, pripadali su Hrvatskoj. Međutim, po ugovoru iz 1999. godine, koji su potpisali Zagreb i Sarajevo ta dva otoćića i taj 'rep' Kleka su u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini smatraju da je to njezin teritorij i tu je spor. Međutim ugovor je potpisan i mislim da bi se tu na političkoj razini moglo naći rješenje, i po meni, uz stručnjake međunarodnog prava, taj bi se spor mogao lako riješiti“, kaže Rudolf.

    Sporni otočići u blizini Stona, nisu neka velika ekonomska vrijednost, ističe neovisni  analitičar i dobar poznavalac odnosa u regiji dr Mate Granić, ali oni vuku za sobom i dio mora i stvar se mora prinicipijelno i pravedno riješiti i zbog toga Hrvatski Sabor nije ni ratificirao sporazum iz 1999.

    „Taj bi se problem, jednom ad hoc arbitražom, mogao riješiti već za nekoliko mjeseci i mislim da je pogreška što se ne ide u tom pravcu“, smatra dr. Granić.

    Osnovno je načelo, pojašnjava akademik Rudolf, da se priznaju bivše republičke granice.

    „Ako su doista ti otočići u bivšoj državi pripadali Hrvatskoj, a sad idu u BiH, onda se narušava to načelo priznavanja postojećih granica, a time se onda otvara Pandorina kutija, onda će Slovenci reći zašto Bosancima, zašto ne nama, a tu su i pregovori sa Srbijom...“ navodi on.

    Opterećenje za odnose

    Drugo veliko otvoreno pitanje je granica na Dunavu sa Srbijom, da li sredinom Dunava, kako želi Srbija ili plovnim tokom Dunava.

    „Hrvatska Vlada treba konačno kazati koja je njezina platforma u pregovorima sa Srbijom. Tu platformu," kaže Dr Mate Granić,"nismo još čuli, ali  je Hrvatska mora obznaniti i mora se znati da li je to sredina Dunava ili plovni put Dunava, i druga stvar, kako riješti problem zemlje, jer Hrvatska ima puno više zemlje na drugoj strani  Dunava, nego što ima Srbija na hrvatskoj strani.“
    Tonino Picula
    ​​
    SDP-ovac i saborski zastupnik vladajuće koalicije Tonino Picula, procjenjuje da će se Hrvatskoj, unatoč arbitražne komisije najteže biti razgraničiti sa Slovenijom, a najlakše  s Crnom Gorom, kod Prevlake, a ne isključuje arbitražu ni oko graničnih problema sa Srbijom. Podsjeća da je međudržavno povjerenstvo Hrvatske i Srbije za utvrđivanje granice, osnovano još početkom 2000-te, ali je u 10 godina imalo tek 1 ili 2 sastanka i trenutno je opet zamrlo.

    „Zbog trenutne nestabilnosti srbijanske političke scene i dolaskom Nikolića za predsjednika države ovo i nije najsretnije rješenje da se potegne pitanje rješavanja državne granice", smatra nekadašnji ministar, danas član saborskog Odbora za vanjsku politiku. Tu, kaže Picula, Beograd i Zagreb imaju oprečna stajališta:

    „Beograd bi, koliko se sjećam tražio granicu na sredini sadašnjeg plovnog toka Dunava što, naravno Zagreb ne prihvaća jer ima s lijeve strane Dunava oko 10 000 hekatara  zemljišta koje je u vlasništvu hrvatskih građana, dok je na hrvatskoj strani, u vlasništvu Srbije oko 1000 hektara. Prema tome, ima prostora za dogovaranje, ali, kažem, ovog trenutka, kontekst za rješavanje te problematike možda i nije najsretniji“.

    "Moglo bi se zaključiti", naglašava Picula, "da je Hrvatska, kao zemlja sljednica jedne federacije, koja se nasilno raspala u ratu, ozbiljno opterćena graničnom problematikom. Najozbiljnije probleme vidim sa Slovenijom, iako ovog trenutka, s obzirom na arbitražni sporazum to pitanje ne opterećuje direktno hrvatsku poziciju u međunarodnim odnosima. Međutim, dokle god se taj problem ne riješi i dok jedna i druga strana ne prihvate rješenje arbitara taj spor je potencijalna opasnost po bilatelarne odnose Hrvatske s drugom članicom EU. Granični nesporazum sa Slovenijom još uvijek je", kaže Picula, "politički 'sezmički aktivan' i ne bih potcijenio njegov utjecaj na druge probleme koje Hrvatska ima sa Ljubljanom".

    Sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom Hrvatska ima različite razine odnosa s obzirom na otvorena granična pitanja.

    „Čini mi se da su ovog trenutka najosjetljiviji odnosi sa Sarajevom, odnosno Banja Lukom, s obzirom na dužinu morske i kopnene granice od preko 1000 km koja nije do kraja definirana kvalitetnim međudržavnim sporazumom. Svako malo, u okviru ove opće političke dinamike, tu može iskrsnuti, recimo, pitanje nekakvih otočića koje, naravno, jedna i druga strana može osporavati, a s obzirom na političku nestabilnost BiH, nije isključeno da će, uskoro, možda baš neriješena granična problematika potencirati slabosti u odnosima jedne i druge države."
    25.07.2012.

    NEGATIVNE OCJENE REVIZORA OSTAJU BEZ POSLjEDICA

    Negativne ocjene revizora ostaju bez posljedica

     

    lustracija

    ......................................

    Mirna  Sadiković

    Ured za reviziju institucija nedavno je predstavio izvještaj za prošlu godinu u kojem, kao i prethodnih 11 godina koliko se radi izvještaj, stoji da se dobar dio sredstava poreznih obveznika iz proračuna nesavjesno troši na reprezentaciju, zakupnine prostora, telefone, automobile i putovanja, zbog čega su tri državna ministarstva dobila negativno mišljenje, a šest institucija je na putu da bude negativno ocijenjeno. No, ni na ovaj kao ni na prethodne izvještaje ni političari, ni sudstvo, ni građani nisu reagovali. Dva dana se prepričavalo koliko se novaca troši na gorivo, koliko na telefone, koliko na zakup stanova i poslovnih prostora, a pitanje odgovornosti niko od nadležnih, kažu političari, neće pokrenuti još godinama.

    Institucije BiH godišnje troše gotovo milijardu KM. Od toga oko 60 posto ide na plaće i naknade zaposlenim. Godišnje se za putne troškove izdvaja 16 miliona, devet miliona za fiksne telefone, četiri miliona za mobilne, za unajmljivanje imovine oko 30 miliona KM. Iako svaka vlast najavljuje smanjenje troškova glomazne administracije, iz godine u godinu oni se povećavaju. Tri ministarstva: Ministarstvo odbrane, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice već godinama dobijaju negativno mišljenje revizora, no niko ne pokreće pitanje odgovornosti.

    Glavni revizor Ureda za reviziju BiH Milenko Šego navodi primjer zbog čega su Ministarstvo odbrane i Ministarstvo vanjskih poslova dobili negativno mišljenje.

    „Ugovori o djelu su zaključivani za obavljanje poslova koji su u popisu isti ili slični poslovima definiranim pravilnikom o sistematizaciji, popis sredstava, obaveza i potraživanja izvršeni su suprotno važećim propisima, nisu osigurana blagovremena provođenja procedura javnih nabavki za pojedine realizirane tekuće izdatke, pojedini izdaci na temelju putnih troškova, upotrebe službenih vozila i usluga reprezentacije nisu potkrijepljeni odgovarajućom evidencijom i dokumentacijom na temelju koje se može potvrditi namjensko trošenje sredstava. I upravo iz tih razloga je izraženo negativno mišljenje“, objašnjava Šego.  

    Šego kaže da su na potezu Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH koji bi trebali pokrenuti pitanje odgovornosti za navedene propuste u radu određenih institucija. No, ni prethodnih godina to pitanje u Parlamentu nije pokrenuto.

    To pitanje će biti teško pokrenuti i u narednim godinama, kaže Mladen Ivanić, delegat u Parlamentu BiH, jer je krajnje ispolitizirano.

    „Oni koji su na čelu institucija će to proglašavati napadom na svoj narod i onda će partije iz reda tog naroda dovoditi maltene u situaciju da glasanje ze elementarnu stvar, kao što je odgovornost za negativan izvještaj, bude tumačeno kao borba protiv naroda iz koga ta osoba dolazi. A dodatno tome će se to pretvoriti u partijske bitke, pa će onda partija jedna na drugu to raditi, što u suštini pokazuje da je sve ispolitizovano, tako da ovakvom ambijentu kakav sad postoji ja uopšte nisam optimističan i ne mislim da će se išta posebno na tom polju raditi. Lično mislim da je tragično i da zbog toga i imamo ovako često ponavljanje negativnih izvještaja ili izvještaja sa rezervom“, kaže Ivanić.  

    Izvještaji pokazuju kriminal

    Delegat Mehmed Bradarić kaže kako je parlamentarna Komisija za finansije i budžet ranije odredila čak i sankcije za nesavjesno trošenje novca, no taj prijedlog nije zaživio.
    Mehmed Bradarić
    ​​
    „Mi smo čak predlagali da oni ljudi koji u kontinuitetu proizvode negativna revizorska mišljenja maknu s tih položaja. Međutim, u ovoj konstelaciji, u ustavnoj konstelaciji to će biti vrlo teško, jer uvijek jedan je protiv dva, tako da ko je osoba koja će te stvari pokrenuti. Naravno, trebalo bi to Vijeće ministara, ali nisam siguran, pored svih silnih problema, da će i to doći na dnevni red“, kaže Bradarić.  

    Još pesimističniji je delegat Hasan Bećirević, koji kaže da su korupcija i kriminal postali način funkcionisanja BiH.

    „Revizorski izvještaji su javni dokument, oni se objavljuju, i jako me brine što tužilaštva ne reaguju na te izvještaje po službenoj dužnosti. Tu ima i elemenata krivičnih djela, ali mi dosad nismo zabilježili nijedan slučaj reakcije po službenoj dužnosti po tim izvještajima“, rekao je Bećirović. 

    Ivanić navodi da je svojevremeno, kada je bio ministar vanjskih poslova BiH, predlagao i rješenje, no kolege iz drugih političkih stranaka ga nisu podržale.

    „Da bi za finansije i opštu organizaciju trebali biti odgovorni sekretari ministarstava kao najveći državni činovnici - to znači da se ministri razvlaste od novca i od organizacije zapošljavanja ljudi i svega ostalog, nego da se isključivo bave politikom, da ministri budu za politiku i da nose onda i odgovornost – i ako nešto bude loše, to automatski po zakonu podrazumijeva smjenu. Ili imate ovu drugu opciju, ali ova opcija podrazumijeva glasanje za razrješenje, i onda je problem, pa ljudi vide da to nema posljedica i onda mogu rade kako hoće.“

    Zamjenik ministra finansija BiH Fuad Kasumović kaže da je jedino rješenje približiti se EU, pa onda, kao u susjednoj Hrvatskoj, početi razračun sa onima koji su novcem poreskih obveznika priskrbili sebi i drugima materijalnu korist.

    „Samo ću jedan primjer uzeti: 32 miliona na godišnjem nivou za zakupe trošimo. Za jednu godinu za toliko para bismo mogli izgraditi sve objekte koji trebaju državi. Ti revizorski izvještaji pokazuju kriminal, i kriminal je jasan. Nema, znači, niti javnog mnijenja, niti je pravosuđe BiH izraslo da može procesuirati te stvari. Ja se iskreno nadam na našem putu ka EU, kao što se to u Hrvatskoj desilo, da će se to procesuirati. Do tada građani moraju trpjeti, kao i ja“, kazao je Kasumović.
    25.07.2012.

    JEDINO RJEŠENjE ZA IZLAZAK IZ KRIZE JE "VLADA NARODNOG JEDINSTVA"

    Predsjedništvo Boljitka za formiranje Vlade narodnog jedinstva

    image

    Jedino rješenje za izlaz iz političke i ekonomske krize u koju je zapala Federacija BiH i njeni građani, a koja se svakim danom sve više produbljuje, jeste Vlada narodnog jednistva, čije je formiranje predložila Narodna stranka Radom za boljitak.

    Predsjedništvo Boljitka, na danas održanoj redovnoj sjednici u Tuzli, donijelo je zaključak o pokretanju razgovora sa svim parlamentarnim strankama u FBiH s fokusom na konkretne mjere koje podrazumijevaju rad Vlade narodnog jednistva.

    Predsjednik FBiH, Živko Budimir u osnovi je također saglasan sa ovim našim prijedlogom, tako da čelnici Narodne stranke Radom za boljitak u periodu koji slijedi, neće koristiti godišnje odmore, već će u cilju boljitka građana i što bržeg izlaska iz krize u kojoj se nalaze, vršiti konsultacije sa parlmanetarnim strankama kako bi već u devetom mjesecu imali formiranu Vladu narodnog jedinstva kao jedini spas za građane BiH.

    ”Donijeli smo odluku da izvršimo konsultacije sa svim parlamentarnim strankama u FBiH, kako bi vidjeli da li postoji raspoloženje kod istih za formiranje Vlade narodnog jedinstva, kao projekta sa pet veoma bitnih ekonomskih ciljeva za izlaz iz krize u kojoj se nalaze naši građani. Tih pet programa podrazumjevaju fiskalnu devalvaciju, javno-privatno partnerstvo, masovno poduzetništvo, dokapitalizaciju Razvojne banke i regionalno klasterizentništvo. Svrha ovakvog programa kojem bi se vodila Vlada narodnog jedinstva jeste da anti-kriznim programom uspostavimo snažan i konkurentan sektor malih i srednjih preduzeća koji će osigurati povećanje izvoza i vanjskotrgovinsko uravnotežavanje, fiskalnu konsolidaciju i što je najbitnije, ovakvim programom bi za dvije godine obezbjedili otvaranje 100.000 novih radnih mjesta, posebno za mlade. Ukoliko unutar stranaka koje čine parlamentarnu većinu u FBiH ne bude raspoloženja za prihvatanje ovakvog ekonomskog projekta, čelnici Boljitka će razgovarati i sa novom parlamentarnom većinom, i utvrditi da li je ista spremna prihvatiti naše ekonomske mjere, te ćemo tražiti i adekvatna jamstva da se te mjere provedu, kako bi u naredne dvije godine imali efekte napretka provođenjem istih”, izjavio je na press konferenciji poslije održane sjednice Predsjedništva stranke, Jerko Ivanković Lijanović, dopredsjednik Boljitka iz reda hrvatskog naroda i dopremijer i ministar poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva FBiH.



    Prisutnima se na press konferenciji obratio i dopredsjednik iz reda bošnjačkog naroda, Mersed Šerifović koji je naglasio da su dopredsjednik Boljitka iz reda hrvatskog naroda, Jerko Ivanković Lijanović i on, od strane Predsjedništva stranke jednoglasno delegirani da u narednom periodu obave konsultacije sa parlamentarnim strankama u FBiH.

    ”Mi kao istinska višenacionalna stranka sa jasnim ekonomskim programom kojim se vodimo tokom našeg desetogodišnjeg djelovanja u toku aktuelne političke situacije u FBiH u kojoj se vodi borba samo za foteljaške interese, jedini smo predložili rješenje za spas naših građana, a to je Vlada narodnog jedinstva i u toj borbi ćemo istrajati do kraja”, zaključio je Mersed Šerifović.

    (Vijesti.ba)

     

    24.07.2012.

    KAKO PISATI O SREBRENICI

    O poeziji i hangaru

    Kako pisati o Srebrenici

     
    Photo: BETA

    Teško je pisati o Srebrenici čak i kada dođeš u nju. Pričali smo viceve i smijali se za vrijeme puta do Potočara. Hangar nas je otrijeznio. Hladnoća u njemu koja nema nikakve veze sa temperaturom od tridesetpet stepeni napolju. Sa šumama i brežuljcima koji se bave svojim nijemim životom. Teško je pronaći stihove za Srebrenicu a da se izbjegne patetika, mržnja ili neuvjerljivost. Nigdje kao na ovom mjestu čovjek se uvjerava u beznadežnost riječi

    Nemam neki poseban način na koji pišem poeziju. Ne zazivam anđele niti se oslanjam na nadahnuće, a ne koristim ni matematičke formule kako bih napisao pjesmu. Pročitao sam mnogo knjiga eseja značajnih pjesnika koji su u njima objašnjavali svoju tehniku, tehnologiju stvaranja poezije. Kada napišem tehnika i tehnologija ispada kao da je poezija neka grana metalurške industrije ili metod kojim se od stakla dobijaju predmeti željenih oblika. To su samo riječi koje žele demistifikovati romantičarski oreol koji je poezija ponijela od 19. vijeka pa sve do naših dana.

    Poezija je više i od kapitalističkog jezika proizvodnje i od romantičarskih snovitih zabluda. Prije svega, ona je za mene, bavljenje stvarnošću, bez obzira da li se radi o materijalnoj stvarnosti, snovima, mašti, i drugim prostorima koje duh stvara. Poezija je forma ili oblik u koji se moja misao o nekoj sitnici, detalju, događaju uobličava. Ne pravim preveliku razliku između pisanja poezije i proze, zato što jedno sadržava drugo i obratno. Dovoljan mi je jedan stih (on može biti prvi stih buduće pjesme, ili poenta pjesme) pa da počnem pisati pjesmu. Bez tog prvog inicijalnog poticaja nema pjesme. Može se naširoko razmatrati šta je taj prvi impuls, prvi stih? Da li je on posljedica nadahnuća i odakle on dolazi? Ali mene to posebno ne zanima, više me zanima nešto što zovem “koncentracija”. Upravo je ona za mene izvor svakog nadahnuća, i predstavlja moje cjelokupno napregnuće kako bi se jedna opsesija (nisam još uvijek našao bolju riječ) i jedan fokus na jednu stvar doveli do krajnjih granica izričaja, nastanka prvog stiha ili rečenice. Postoje prilike kada sam tokom šetnje ili sjedenja u parku mogao u mislima napisati čitavu pjesmu, ali to su uvijek bili rijetki slučajevi. Nekad sam pisao knjige poezije sa velikom lakoćom, ustrajnim i strpljivim radom, i dugogodišnjom koncentracijom. Svaka moja knjiga poezije je u prosjeku nastajala tokom tri ili više godina pisanja, življenja sa pisanjem, i istraživanja poezije drugih pjesnika.

    Photo: Stock

    Posljedica toga, ali i još nekih razloga, jeste to da zadnjih godina ne pišem knjige poezije jer mi se misao želi uobličiti u formi proznih rečenica što obiluju poetskim iskazom. Tako zadovoljavam svoju glad za poezijom, jer je sada nalazim u rečenici.

    Nikad nisam mogao shvatiti, a i neću moći, kako ljudi mogu svake godine pisati jednu ili dvije knjige pjesama. Ustvari, mogu to shvatiti samo kao hiperprodukciju, kao potcjenjivanje vrijednosti i snage same poezije ili je to pisanje knjiga u laboratoriji daleko od svijeta i njegove buke. Ovo moje svjesno pretjerivanje ima za cilj da pokaže moj odnos prema pjesmi i knjizi poezije. To je moje mjerilo, a mjerila postoji koliko ima i pjesnika. I sva su validna. Baš zbog toga poeziju mogu svi pisati, ali ne sa istim uspjehom.

    Ako ću biti iskren: poeziju ne pišem zato što me beskrajno iscrpljuje i zahtijeva određen način života na koji više nisam spreman. Pisanje poezije za mene je posebna vrsta asketizma, strogosti u pisanju, također i jedno ogromno odricanje. Ono se odvija u ekstremnom vidu samoće. U samurajskoj tišini.

    Bio sam u Srebrenici šestog i sedmog jula ove godine. Učestvovao na okruglom stolu o mogućnosti pisanja nakon Srebrenice, što je parafraza poznate rečenice Theodora Adorna: “Je li moguće pisati poeziju nakon Auschwitza?” Pričali smo u hangaru gdje je bio smješten holandski bataljon. Na sredini hangara pod jakim reflektorima. Priča je bila dinamična, žustra, na momente je prijetila opasnost da se počnemo hvatati za vratove. Toliki je pritisak bio u hangaru. Vani je bilo sunčano i sparno. Unutra kao da je radio nevidljivi erkondišn. Bili smo tijela pod pritiskom, kao u eksperimentu iz fizike. Tema jedne rasprave je bila koliko odlazak na lice mjesta može uticati na stvaranje umjetničkog djela. Sam naš boravak u hangaru Dutch Bata je bio i više nego dovoljan pokazatelj da je boravak na licu mjesta itekako značajan za nastanak umjetničkog djela koje treba da se bavi događajem na tom mjestu. Teško je zamisliti grafite holandskih vojnika na zidovima hangara, koji je toliki da je sasvim moguće izgubiti se u njemu. Teško ih je izmaštati. Crteže golih žena koji su u potpunom sudaru sa emocijom koje ovo mjesto proizvodi kada postaneš svjestan gdje se zapravo nalaziš. Nije nam odmah bilo jasno gdje se nalazimo, ili smo odbijali prihvatiti tu spoznaju. To je štit kojim se braniš od spoznaje da si na mjestu gdje se dešavao nezamisliv užas. Ili zidni meni sa kojeg sam zapamtio samo riječ: stejk.

    Photo: EPA/FEHIM DEMIR

    Teško je pisati o Srebrenici čak i kada dođeš u nju. Pričali smo viceve i smijali se za vrijeme puta do Potočara. Hangar nas je otrijeznio. Hladnoća u njemu koja nema nikakve veze sa temperaturom od tridesetpet stepeni napolju. Sa šumama i brežuljcima koji se bave svojim nijemim životom. Teško je pronaći stihove za Srebrenicu a da se izbjegne patetika, mržnja ili neuvjerljivost. Nigdje kao na ovom mjestu čovjek se uvjerava u beznadežnost riječi. To je moj osjećaj. A ujedno me ne napušta osjećaj da su ovdašnji ljudi prepušteni sebi, potpuno sami u borbi za Srebrenicu. Trebalo bi pronaći te stihove i rečenice za Srebrenicu, jer riječi će kad-tad imati veliku vrijednost za one koji još nisu rođeni. Treba izgraditi taj hangar gdje će riječi biti pohranjene. Blistave, neuništive riječi.

    24.07.2012.

    SVJEDOCI ZLOČINA NAPUŠTENI I ISKORIŠTENI

    Nebriga pravosuđa BiH

    Svjedoci zločina napušteni i iskorišteni

     
    PHOTO: www.mojevijesti.ba

    Iako Državna strategija za procesuiranje ratnih zločina predviđa da se svjedocima pruži odgovarajuća pomoć tokom svjedočenja i poslije, ipak u praksi, kažu, nije tako, te nakon što završe sa svjedočenjem, najčešće se osjećaju iskorištenima i napuštenima

    Svjedoci tvrde da kada okončaju svjedočenje, o njima niko ne brine, ni predstavnici pravosudnih institucija niti nevladinih organizacija, iako je poznato da se osobe koje svjedoče na sudu suočavaju sa osjećajem straha, uznemirenosti i nepovjerenja.

    "Davao sam izjavu o istom događaju 17 puta. Noću su dolazili po mene da me vode na ispitivanje. Nakon što sam svjedočio pred Sudom BiH, nikada me niko nije nazvao da me pita kako sam", ističe jedan od svjedoka.

    Nasuprot ovim tvrdnjama, u Odjelu za podršku svjedocima Suda BiH kažu da svjedoke kontaktiraju nakon potvrđivanja optužnice te prije i nakon svjedočenja. Razlozi kontaktiranja su procjena psihičkog i zdravstvenog stanja, organizacija dolaska i boravka na Sudu BiH, te u vezi s drugim informacijama shodno individualnim potrebama svjedoka.

    U "Medici", nevladinoj organizaciji koja pruža podršku žrtvama/svjedocima u predmetima ratnih zločina na području Zeničko-dobojskog i drugih kantona, naglašavaju da se svjedoci, nakon što završe sa davanjem iskaza, osjećaju prazno, napušteno, potišteno, a često i iskorišteno.

    "Radimo sa žrtvama/svjedocima i pružamo im emotivnu i psihološku podršku. Poslije svjedočenja radimo sa svjedocima, ali i sa članovima njihovih porodica. Podršku pružamo u okviru razvijenih servisa psihološkog savjetovanja, ali i u kućnim posjetama", kaže Sabiha Husić, direktorica "Medice".

    Vrlo često svjedoci tvrde da ne znaju ni kojoj od nevladinih organizacija da se obrate za pomoć, a zbog dosadašnje nebrige poručuju da neće svjedočiti u drugim predmetima ratnih zločina, ističući da nikome ne mogu vjerovati.

    Photo: 1x.com

    Podrška u nekim fazama

    Prema Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina koja je usvojena u decembru 2008. godine, predviđeno je uspostavljanje saradnje između tužilaštava, sudova i nevladinih organizacija kako bi se osigurala odgovarajuća pomoć svjedocima prije, tokom i nakon suđenja optuženima u predmetima ratnih zločina. U izvještaju Misije OSCE-a "Zaštita i podrška svjedoka u predmetima ratnih zločina u BiH"iz januara 2010. godine navodi se da u BiH postoji svega nekoliko organizacija koje pružaju pomoć svjedocima u predmetima ratnih zločina, ali da sve ne pružaju pomoć u svakoj fazi sudskog postupka, niti sarađuju s tužilaštvima.

    Osim Odjela za podršku svjedocima Suda BiH, postoje odjeli i pri sudovima u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu i Sarajevu, ali također ni oni ne pružaju podršku svjedocima nakon što završe sa svjedočenjem. Nevladina organizacija "Medica" iz Zenice je u decembru prošle godine potpisala protokol kojim je predviđena međusobna saradnja pravosudnih institucija i nevladinih organizacija kako bi se svjedocima u slučajevima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela pružila adekvatna pomoć i podrška.

    Husić kaže da je Mreža za podršku žrtvama/svjedocima u predmetima ratnih zločina uspostavljena na području Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), ali da ova organizacija također pruža pomoć i svjedocima iz drugih kantona.

    "'Medica' provodi uspostavljanje Mreže na području Srednjobosanskog kantona (SBK). Također pružamo podršku žrtvama/svjedocima ukoliko su iz drugih kantona, i to na prijedlog žrtve/svjedoka koji kaže da mu je potrebna naša podrška, ili mi napravimo procjenu, a može nas pozvati i tužilaštvo ili sud", navodi Husić.

    Teufika Ibrahimefendić, psihologinja u nevladinoj organizaciji "Vive žene" iz Tuzle, koja također pruža pomoć svjedocima u saradnji s Kantonalnim tužilaštvom, ističe da žrtve koje svjedoče imaju potrebu govoriti o onome što se desilo na suđenju i dobiti povratnu informaciju.

    "Nakon svjedočenja, svjedok ima potrebu za povratnom informacijom, šta se desilo i kako je izgledalo. Također ima potrebu da prepriča svjedočenje, a naročito ako je došlo do reaktivacije traumatskog iskustva. Svjedok ima potrebu da priča o tom za njega stresnom događaju", objašnjava Ibrahimefendić.

    U Sudu BiH kažu kako je procedura njihovog Odjela za podršku svjedocima da kontaktira sve svjedoke kojima se pruža podrška prije i poslije svjedočenja.

    Photo: antikorupcija-savet.gov.rs

    Važnost svjedočenja

    Međutim, zaštićena svjedokinja koja je iskaz dala na Sudu BiH kaže kako je niko iz ove institucije nije kontaktirao nakon što je završila sa svjedočenjem.

    "Ni dnevnicu mi nikada niko nije dao za to što sam otišla na Sud. Odeš sam, vratiš se sam. To nikoga nije briga. Nikada me niko nije nazvao", naglašava svjedokinja.

    Još jedan svjedok koji se pojavio pred ovim sudom kaže da ga nakon svjedočenja nikada niko iz ove institucije nije kontaktirao.

    "Za dan svjedočenja dobio sam 20 konvertibilnih maraka, i to je sve što sam dobio od ove države. Tražio sam zaštitu tokom svjedočenja, da moj iskaz ne bude u javnosti, a bio je. Ovo je iscrpilo i mene i moju porodicu", kaže zaštićeni svjedok.

    Svjedoci ističu da im nisu dostavljene ni presude iz predmeta u kojima su svjedočili iako su davno izrečene i pravosnažne. I u izvještaju OSCE-a se navodi da Odjeljenje za podršku svjedocima Suda BiH ne pruža intenzivniju ili dugoročniju podršku svjedocima, te su suočeni sa određenim ograničenjima u vezi sa opsegom usluga koje sada mogu pružiti. Svjedoci tvrde da nemaju puno koristi ni od nevladinog sektora ili im uopće nije ni poznato koje bi im organizacije mogle pružiti pomoć.

    "Prije dvije godine sam dobio lijekove od jednog udruženja logoraša, i to je sve što sam dobio od nevladinih organizacija", priča svjedok.

    Photo: Stock

    Zaštićena svjedokinja ističe kako bi tražila pomoć od neke organizacije, ali joj nije poznato kome i gdje se može obratiti: "Da znam adresu i broj, vjerovatno bih se obratila za pomoć. Mislim da bi bio red da mi se neka podrška dâ, jer u svoje bivše mjesto prebivališta više se ne smijem vratiti. čini mi se da gore pretrpi žrtva nego zločinac."

    Zbog iskustava koja su doživjeli na sudu, svjedoci kažu kako više ne žele svjedočiti.

    Svjedok koji je pred Sudom BiH dao iskaz na jednom suđenju za zločine počinjene u Vogošći, ne želi svjedočiti na drugim suđenjima za zločine u istoj općini.

    "Apsolutno ne vidim nikoga u ovoj državi kome bih mogao vjerovati", kaže svjedok.

    U nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć svjedocima naglašavaju da je, osim podrške prije i nakon svjedočenja, potrebno provesti neophodne aktivnosti u zajednici kako bi se naglasila važnost svjedočenja.

    "Važno je voditi aktivnosti u zajednici u cilju podizanja svjesnosti o važnosti svjedočenja, te na taj način smanjiti stres od svjedočenja. Nekada je neophodan rad s porodicom da bi se osiguralo da porodica ili zajednica ne odbaci žrtvu i da se ne stidi zbog toga što je viktimizirana. U tim slučajevima posebno je bitna podrška silovanim ženama", kaže Ibrahimefendić.

    24.07.2012.

    U SUDARU KOD DERVENTE POVRIJEĐENO VIŠE POLICAJACA KOJI SU PRATILI NAVIJAČE MARIBORA IZ SARAJEVA

    U sudaru kod Dervente povrijeđeno više policajca koji su
    pratili navijače Maribora iz Sarajeva


    Nezvanično se saznaje da se sudarili i policijsko vozilo
    i kombi


    24.07.2012.

     

    U sudaru kod Dervente povrijeđeno više policajca koji su pratili navijače Maribora iz Sarajeva

    Više policajaca, koji su bili u pratnji navijača Maribora nakon današnjih
    nemira u Sarajevu, povijeđeno je na području Dervente u saobraćajnoj nezgodi
    koja se dogodila oko 19,20 sati, javljaju “Nezavisne novine” iz policijskih
    izvora.

    Izvor “Nezavisnih” iz CJB Doboj ispričao je da je povrijeđeno pet
    do šest pripadnika policije, a koji su Slovence pratili nakon njihovog sukoba sa
    navijačima “Željezničara”.

    Iz policije večeras nisu željeli da daju
    detalje o ovoj nezgodi, navodeći da će pojedinosti biti poznate
    sutra.

    Portparol MUP-a Sarajevskog kantona Irfan Nefić je, podsjetimo,
    danas potvrdio da je grupa navijača Maribora, koja je učestvovala u neredima,
    ispraćena pod policijskom pratnjom prema Sloveniji.


    VEZANI TEKSTOVI Neredi
    u centru Sarajeva: Masovna tuča navijača Željezničara i Maribora
    (FOTO/VIDEO)


                             Navijači
    Maribora koji su učestvovali u neredima vraćeni u Sloveniju


    "Grupa koja je učestvovala u neredima ispraćena je prema Sloveniji. Ostali
    navijači koji budu dolazili iz Slovenije bit će dočekani na ulazu u Kanton
    Sarajevo", rekao je Nefić.

    Inače, masovna tuča navijača u centru Sarajeva
    ispred katedrale, u kojoj je povrijeđeno više osoba, bila je ružna uvertira
    današnje revanš utakmice drugog pretkola Lige šampiona na stadionu "Koševo"
    između Željezničara i Maribora.

    "Nezavisne" nezvanično saznaju da su se
    sudarili policijsko vozilo i kombi, koji je išao iz suprotnog
    pravca.

    "Jedan od policajaca, koji je povrijeđen, u vrlo teškom je
    stanju", rekao je sagovornik pomenutih novina.

    Takođe, saznajemo da su
    slovenački navijači, nakon sudara, istrčali iz autobusa te su pomogli
    povrijeđenim policajcima.

    24.07.2012.

    PREDSJEDNIŠTVO SDP-A BiH: ŽELjKO KOMŠIĆ VIŠE NIJE ČLAN STRANKE!

    Željko Komšić više nije član stranke!

    imageSa pressa SDP-a / Vijesti.ba

    SARAJEVO - Predsjedništvo Socijaldemokratske partije (SDP) BiH prihvatilo je na današnjoj sjednici zahtjev Željka Komšića da bude brisan iz članstva ove stranke.

    Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija kazao je na konferenciji za novinare u Sarajevu da se "radi o ličnoj Komšićevoj odluci na koju niko nije mogao utjecati".

    "Meni je strašno žao što je to Komšić uradio, ali ja ga politički i partijski mogu razumjeti, ali ne i opravdati", rekao je Lagumdžija.

    Komšić je bio potpredsjednik SDP BiH i član je Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

    (Vijesti.ba/Onasa)

    Bez novih radnih mjesta politika gubi smisao

    image"Komšić se trebao boriti za svoje stavove u predsjedništvu SDP-a"

    SARAJEVO - Federalni premijer Nermin Nikšić izrazio je danas žaljenje zbog odluke člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da podnese zahtjev za iščlanjenje iz Socijaldemokratske partije BiH, ali je naglasio da je potrebno više energije usmjeriti na stvaranje novih radnih mjesta i boljih uvjeta za život građana.

    Federalni premijer Nermin Nikšić izrazio je danas žaljenje zbog odluke člana Predsjedništva BiH  Željka Komšića da podnese zahtjev za iščlanjenje iz Socijaldemokratske partije BiH, ali je naglasio da je potrebno više energije usmjeriti na stvaranje novih radnih mjesta i boljih uvjeta za život građana.

    - Željko Komšić je moj drug. Žao mi je što se odlučio na ovakav potez. Smatram da se trebao boriti za svoje stavove, kako u stranci tako i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, kazao je premijer Nikšić za Fenu.

    Naveo je da smo u BiH uvijek suočeni s izborom između idealnog i mogućeg.

    Rješenje koje, po njegovom mišljenju, otvara vrata Evropske unije u ovom trenutku je bolje od statusa quo koji garantira postojeće rješenje.

    - Nažalost, nemam dileme da provedba presude "Sejdić-Finci" na kakav god način da se provede, građanima neće donijeti nova radna mjesta, veće plaće, bolje školstvo i zdravstvo. Zato cijenim da smo svi, puno više energije i vremena trebali, i još trebamo, posvetiti ovim pitanjima, kaže Nikšić.

    Kao premijer, naglašava da ima obavezu da se bavi rješavanjem ovih problema, ali se nada da će ta pitanja što prije dobiti primat u svim političkim strankama i među svim političkim liderima.

    - Bez novih radnih mjesta i stvaranja boljih uvjeta za život naših građana sva politika gubi smisao, istakao je u izjavi za Fenu federalni premijer Nermin Nikšić.

    (Vijesti.ba)

    Krišto: Postoje snage koje priželjkuju krizu

    imageBorjana Krišto

    SARAJEVO - Visoki funkcioner HDZ-a BiH i šef Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta BiH Borjana Krišto izjavila je da zbog produbljenja političke krize u FBiH neće biti ispoštovani rokovi za realizaciju dogovora stranačkih lidera postignutog na sastanku sa zvaničnicima EU u Briselu.

    - Smatram da rokovi neće biti ispoštovani. Dobar dio političkih lidera je svjestan te situacije i nadam se da će učiniti sve da se u ovoj zemlji konačno dogovori poštuju. Ustav BiH treba da obezbijedi ravnopravnost sva tri njena naroda i ostalih građana. Tu je rješenje za sve druge probleme i odnose u BiH. Žao mi je što neki u tome vide buduće nacionalne podjele i udar na građansko društvo. Nadam se da će i oni dostaviti konstruktivne prijedloge i da neće svaki prijedlog koji se pojavi samo kritikovati, ne nudeći ništa. Stiče se utisak da postoje snage kojima je u interesu da se ne postigne bilo kakav dogovor - kazala je Krišto za "Glas Srpske".

    Ona je istakla da se dio bošnjačkih stranaka protivi asimetričnom načinu izbora članova Predsjedništva BiH, iako je faktički takvo rješenje već na snazi.

    - Možda bih takve izgovore i pozdravila da već nemamo asimetrija i da BiH sama nije asimetrična. I danas je izbor članova Predsjedništva BiH na određen način asimetričan. I sada i prošli mandat smo imali članove Predsjedništva BiH koji imaju direktni legitimitet, a drugi posredni. I to su asimetrična rješenja. Imamo u jednom entitetu posredan izbor predsjednika, a u drugom neposredan. Sada kada kroz primjenu presude u "slučaju Sejdić-Finci" ispravljamo nepravdu, nailazimo na opstrukcije - istakla je Krišto.

    Ona je ocijenila da SDA blokadom smjene svojih ministara samo oteže proceduru i kupuje vrijeme.

    - Sa stanovišta Ustava BiH smjene ministara ne predstavljaju povredu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. No oni su iskoristili to pravo i ondje gdje nisu imali osnova tokom rasprave o dnevnom redu. Umjesto da se bavimo procesima koji će BiH povući naprijed, mi se bavimo time da li će se u ministarskim foteljama naći ovi ili oni Bošnjaci - rekla je Krišto.

    Komentarišući poziv SDA predsjedavajućem Savjeta ministara BiH Vjekoslavu Bevandi da podnese ostavku, Krišto je istakla da svako na svoj način spekuliše i pokušava da navede vodu na svoj mlin.

    - Mislim da ostavka Bevande nije dobra ni za Savjet ministara, ni za cjelokupne odnose u ovoj zemlji. Mislim da u ovakvom trenutku nije normalno razgovarati o tim potezima i razmišljati. Taj potez bi odnose, koji su ionako složeni, učinio još složenijim i dodatno bi doveo do zastoja u reformskim procesima. Ostavka Bevande ne bi bila ni praktično ni pragmatično dobar potez da bi zadovoljili interese politike SDA - kazala je Krišto, piše Glas Srpske.

    (Vijesti.ba)

     

     

    24.07.2012.

    ZAHTJEV USTAVNOG SUDA FBiH ZA SMJENU BUDIMIRA

    Zahtjev Ustavnom sudu FBiH za smjenu Budimira

    imageDom naroda Parlamenta FBiH / Vijesti.ba

    SARAJEVO - Dom naroda Parlamenta FBiH na današnjoj vanrednoj sjednici donio je odluku o podnošenju zahtjeva Ustavnom sudu Federacije BiH, radi donošenja odluke o smjenjivanju predsjednika Federacije BiH Živka Budimira "zbog nedostojnosti vršenja dužnosti predsjednika FBiH".

    Za ovu odluku je glasalo 36 delegata, sedam je bilo protiv a tri suzdržana.

    Međutim, pojedini delegati nakon glasanja zatražili su tumačenje Poslovnika Doma naroda jer su ocijenili da ta odluka nije dobila potrebnu većinu.

    Predsjedavajući Doma Radoje Vidović je konstatovao da je odluka donesena, te da će se o mogućim nedoumicama izjasniti Zakonodavno-pravna komisija i Ustavni sud Federacije.

    Delegat u Domu iz srpskog Kluba Predrag Kojović tokom rasprave kazao je da je za smjenu Budimira, ali da je način na koji se to pokušava u Domu naroda neustavan.

    "Ono što mi branimo ovdje jeste poštivanje Ustava FBiH koji jasno propisuje proceduru i razloge zbog kojih se predsjednik FBiH može smjeniti", istako je Kojović, dodajući da je to drugo zasjedanje povodom tog pitanja.

    Kojović je dodao da je potpisao peticiju za smjenu predsjednika FBiH jer je peticija poziv na moralno.

    "Od Budimira se očekivala moralna akcija da, kao u svakoj demokratskoj zemlji na poziv većine, stavi svoj mandat na raspolaganje. On to očigledno nije učinio. Za upućivanje apelacije Ustavnom sudu moraće se prikupiti novih 39 glasova. Moj potpis je bio na peticiji a ne na apelaciji", pojasnio je Kojović.

    Danas je usvojen i zaključak kojim je Vlada Federacije BiH zadužena da hitno u narednom periodu razmotri mogućnost nabavke kanadera za gašenje požara, te da u granicama mogućnosti finsansijski pomogne CZ i vatrogasne brigade na područjima ugroženim požarom.

    Također, usvojen je i Prijedlog odluke o raspisivanju javnog konkursa za imenovanje tri člana Upravnog odbora RTV Federacije BiH.

    (Vijesti.ba/Fena)

    Ustavni sud FBiH 29. augusta o predmetu Budimir-Nikšić

    imageŽivko Budimir

    SARAJEVO - Ustavni sud Federacije BiH (FBiH) odlučio je da 29. augusta bude oržana sjednica ovog suda sa javnom raspravom na kojoj će se odlučivati o zahtjevu koji je podnio predsjednik ovog entiteta Živko Budimir u vezi sa rješavanjem spora između njega i predsjednika Vlade Nermina Nikšića o poštivanju odluke o prihvatanju ostavke ministra prostornog uređenja Desnice Radivojevića.

    Ustavni sud je donio rješenje o spajanju ovog predmeta sa predmetom za rješavanje spora između predsjednika Vlade i predsjednika FBiH u vezi sa donošenjem odluke predsjednika FBiH o prihvatanju ostavke federalnog ministra za prostorno uređenje.

    Ustavni sud je odlučio da u ova dva predmeta nije moguće donijeti privremenu mjeru jer postoje sporna pitanja koja se jedino mogu riješiti zakazivanjem javne rasprave.

    Federalni Ustavni sud je donio i odluku da 28. augusta bude održana sjednica sa javnom raspravom o predmetu koji se odnosi na rješavanje spora između Denisa Zvizdića i Stanka Primorca sa Predstavničkom domom Parlamenta FBiH, a u vezi sa njihovim smjenama, kao i ostalih odluka donesnih na 16 sjednici ovog doma.

    Ustavni sud FBiH je donio ovu odluku s obzirom na brojna sporna pitanja na koja nije dobio odgovor, a koja se ne mogu riješiti bez aktivnog učešća svih stranaka u postupku.

    U saopštenju iz ove pravosudne institucije navodi se da je Ustavni sud stanovišta da vođenje odgovorne politike od strane zakonodavne i izvršen vlasti u FBiH pretpostavlja uzdržanost u donošenju značajnih odluka u narednom periodu do rješavanja pokrenutih sporova pred ovom institucijom.

    (Vijesti.ba/Srna)

     

     

    24.07.2012.

    VJEKOSLAV BEVANDA SA EKSPERTOM SVJETSKE BANKE

    Bevanda razgovarao s ekspertom Svjetske banke o DPL programu za BiH

    imageVjekoslav Bevanda

    SARAJEVO - Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda i vodeći ekonomist Svjetske banke Abebe Adugna razgovarali su danas u Sarajevu o programima zajma za politiku razvoja DPL 1 i DPL2.  Riječ je o programskoj seriji od tri DPL-a gdje svaki prethodni postavlja uvjete koji moraju biti ispunjeni za dobivanje naredne serije.

    Predsjedatelj Bevanda je upoznao Adugnu o trenutnoj ekonomskoj i političkoj situaciji u BiH i o završenim pregovorima o novom stand- by aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom. On je istaknuo da je ovim aranžmanom predviđeno da ukupne makroekonomske politike BiH budu usklađene sa smjernicama MMF-a, što su u isto vrijeme i uvjeti Svjetske banke za odobravanje DPL 2 i DPL 3. 

    Smjernice se odnose na fiskalnu konsolidaciju i ograničenje rasta plaća, očuvanje trajne stabilnosti valutnog odbora i napredovanje u strukturalnim reformama, uvođenje restriktivnih mjera radi ograničavanja fiskalnog deficita, jačanje finansijskog sistema i usvajanje legislative radi povećanja akciza i usklađivanje sa stopama u Evropskoj uniji. 

    Abebe Adugna je rekao da će misija Svjetske banke raditi na projektu budžetske podrške za Bosnu i Hercegovinu i naglasio da Svjetska banka želi pružiti punu podršku Bosni i Hercegovini u provođenju reformi. Čestitao je predsjedatelju Bevandi na dogovorenom aranžmanu s MMF-om. 

    Svjetska banka je već 2010. odobrila prvi DPL u iznosu od 100 milijuna dolara, a preostala dva programa DPL 2 i DPL3 su predviđeni za 2012., odnosno 2013.godinu. 

    Predsjedatelj Bevanda je izrazio nadu da će aranžman biti i zvanično potvrđen u septembru i rekao da će aranžman s MMF-om, usklađen s DPL 2 i deblokada sredstava Europske komisije doprinijeti ukupnoj financijskoj stabilizaciji Bosne i Hercegovine, saopćeno je iz Vijeća ministara.

    (Vijesti.ba/fena)

     

    24.07.2012.

    PRIJEDOR: OBILjEŽENA 20. GODIŠNjICA STRADANjA ZATOČENIKA LOGORA "KERATEM"

    Prijedor: Obilježena 20. godišnjica stradanja zatočenika logora "Keraterm"

    B.A 24.07.2012.
     
    imagePrijedor

    ........................

    (24SI) - U krugu nekadašnje fabrike "Keraterm", u kojoj je u ratu bio logor, danas je obilježena 20. godišnjica stradanja Bošnjaka i drugog nesrpskog stanovnišva prijedorske regije. Prije 20 godina iz logora "Keraterm" u Prijedoru je izvedeno 200 do 250 ljudi, od kojih je većina ubijena samo u noći na 25. juli.

     

    [24 sata info]

    I ove godine porodice stradalih, koji su prošli kroz ovaj logor, položili su na spomen-ploču ispred "Keraterma" cijeće i ponovo prozvali neke od odgovornih za zločine i držanje nesrba u logoru, a koji nisu odgovarali za zločine. 
     
    Prema podacima Udruženja Prijedorčanki "Izvor" kroz "Keraterm" je prošlo oko 3.000 osoba, a oko 300 je ubijeno, a za tijelima većeg broja stradalih još se traga. 
     
    Do danas je pred pravosudnim institucijama pravosnažno osuđeno pet osoba, odgovornih za zločine počinjene u ovom logoru.
     
    Prema relevantnim podacima, od kraja maja do kraja augusta 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena, odnosno 3.173 civila, te registrirano oko 31.000 zatočenika u logorima i oko 53.000 žrtava progona i deportacija. 
     
    Dosad je 28 pravomoćno osuđenih za ratne zločine počinjene u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata, kako je to okarakterizirano u dokumentima Haškog tribunala.

    (Fena)

    24.07.2012.

    SVJETSKA BANKA: VLASTI U BiH MORAJU PROVODITI REFORME

    Svjetska banka: Vlasti u BiH trebaju biti odlučnije u provođenju neophodnih reformi

    image

    SARAJEVO - Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar finansija i trezora Nikola Špirić primio je danas delegaciju Svjetske banke koju je predvodio glavni ekonomista Svjetske banke za Evropu i centralnu Aziju Abebe Adugna.

    Sagovornici su se osvrnuli na prethodne projekte Svjetske banke koji su implementirani u BiH, a posebna pažnja posvećena je provođenju reformi koje su uslov za finansijsku podršku Svjetske banke. 

    Na sastanku je konstatirano da vlasti u BiH trebaju biti odlučnije u provođenju neophodnih reformi, a stav Svjetske banke je da se najviše treba uraditi u socijalnom sektoru, penzijskom osiguranju, te smanjenju javne potrošnje u vladinim institucijama. 

    Špirić je obavijestio predstavnike Svjetske banke o razgovorima u vezi sa novim aranžmanom BiH s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i uslovima iz Pisma namjere koje bi vlasti u BiH trebale da ispune. 

    Ministar finansija i trezora BiH upoznao je sagovornike i sa mjerama koje su preduzete na nivou BiH, od ušteda u ovogodišnjem budžetu na osnovu smanjenja plata i drugih naknada, do zakonskih izmjena koje omogućavaju fiskalnu stabilnost zemlje. 

    Ministar Špirić podsjetio je da je Fiskalno vijeće BiH usvojilo i Globalni fiskalni okvir za period 2013-2015. godina, što će omogućiti i blagovremeno usvajanje budžeta institucija BiH za 2013. godinu. 

    Predstavnici Svjetske banke naglasili su potrebu provođenja reformi u BiH, u čemu podsticaj može biti i aranžman s MMF-om, uz napomenu da se time otvaraju vrata i za podršku Svjetske banke od 100 miliona dolara, saopćilo je Ministarstvo finansija i trezora BiH.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    24.07.2012.

    BRČKO: VLADA BRČKO DISTRIKTA USVOJILA PRIJEDLOG REBALANSA PRORAČUNA

    Vlada Brčko distrikta usvojila prijedlog rebalansa proračuna

    imageBrčko

    BRČKO - Vlada Brčko Distrikta BiH usvojila je, na današnjoj sjednici, prijedlog odluke o usvajanju amandmana na Proračun Brčko Distrikta BiH za 2012. godinu.  Predloženi ukupni rebalasirani proračun Brčko Distrikta BiH za 2012. godinu iznosi 236.169.931,49 KM.

    Gradonačelnik Brčko Distrikta BiH Miroslav Gavrić istakao je na konferenciji za novinare da rebalans proračuna ne sadrži nove kapitalne projekte, izuzev nastavka projekta vodoopskrbe kroz izgradnju magistralnog voda od Plazulja do Potočara, za koji već postoji projektna dokumentacija. Gavrić je dodao da je izdvojeno 1 milijun maraka za radnike koji su ostali bez posla 1992. godine i radnike tvrtki u stečaju.

    "Za subvencije gospodarstvenicima izdvojeno je 1,5 milijuna KM i očekujemo da će ova sredstva pomoći razvoj gospodarstva u Brčko Distriktu BiH, a kao što je planirano, za angažiranje vježbenika, pored jednog milijuna KM, koliko je izdvojeno proračunom za ovu godinu, rebalansom je osigurano dodatnih milijun konvertibilnih maraka", istakao je Gavrić. 

    Kazao je  da je za štete u poljoprivredi, koje su procijenjene na 8 milijuna KM,rebalansom izdvojeno, sukladno mogućnostima, 2 milijuna KM, što će biti dovoljno za isplatu šteta u visini od 25 posto..

    "Za nadoknadu troškova smještaja onima koji su ostali bez stanarskog prava tijekom rata osigurano je 1,3 milijuna KM koje ćemo implementirati u tijeku ove godine. Izdvojena su sredstva i za rješavanje nekoliko žurnih pitanja kao što je sanacija objekta Poljoprivredno-medicinske škole, isplata dosuđene sudske presude protiv Distrikta u iznosu od 800 000 KM, kao i za rješavanje problema nedostatka liječnika specijalista u zdravstvu novim radnim mjestima za mlade liječnike medicine koji će imati priliku za specijalizaciju", zaključio je brčanski gradonačelnik Gavrić.

    Ravnatelj Direkcije za financije Brčko Distrikta BiH Mato Lučić istaknuo je da je prvobitni proračun za 2012. godinu uvećan za 13 931 804,49 te da se rebalans financira iz viška prihoda nad rashodima za prošlu fiskalnu godinu.

    Vlada Brčko Distrikta BiH usvojila je Prijedlog odluke o izdvajanju novčanih sredstava pričuve proračuna Brčko Distrikta BiH za 2012. godinu za pomoć obiteljima poginulih uslijed poplava u Samsunu u Turskoj, gradu sa kojim se Distrikt nedavno pobratimio, u iznosu od 20 000 KM.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    24.07.2012.

    BAN KI-MOON U ČETVRTAK U SREBRENICI

    Ban Ki-moon u četvrtak u Srebrenici

    imageBan Ki-moon / vijesti.ba

    Generalni sekretar UN-a Ban Ki - moon će sutra u popodnevnim satima doputovati u Sarajevo. Odmah po dolasku na Međunarodni aerodorm u Sarajevu, Ban Ki-moon će se uputiti u zgradu Predsjedništva BiH gdje će imati sastanak s predsjedavajućim Bakirom Izetbegovićem i članovima Predsjedništva BiH Željkom Komšićem i Nebojšom Radmanovićem.

    Potom će generalni sekretar UN-a u zgradi Parlamentarne skupštine BiH  imati sastanak s članovima kolegija oba doma, a nakona toga će se  obratiti zastupnicima i delegatima Parlamentarne skupštine BiH.

    Programom prvog dana posjete Ban Ki-moona predviđeni su sutra  odvojeni sastanci s predsjedavajućim Vijeća ministara  BiH Vjekoslavom  Bevandom te njegovim zamjenikom, ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom  Lagumdžijom.

    Drugog dana posjete, u četvrtak generalni sekretar UN-a  će zajedno s  predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem posjetiti  Memorijalni centar u Potočarima.

    U Sarajevu će Ban Ki-moon s bh. dužnosnicima razgovarati o aktuelnoj  političkoj situaciji u BiH, evropskom putu BiH i saradnji u regionu,  saznaje FENA u UN-ovoj misiji u BiH.

    Jedno od pitanja  o kojem će govoriti Ban Ki-moon je i 20-godišnji  angažman UN-a u Bosni i Hercegovini ali i angažman Bosne i Hercegovine u  Vijeću sigurnosti UN-a, kao i u mirovnim i policijskim misijama UN-a  širom svijeta.

    Generalni sekretar UN-a dolazi u BiH na kraju posjete državama  nastalim raspadom bivše Jugoslavije, i ovo je njegova prva posjeta BiH.

    Nakon Slovenije, Hrvatske, Kosova, Srbije, Crne Gore i Makedonije, on  će sutra boraviti u Sarajevu, a 26. jula bit će u posjeti Srebrenici,  Memorijalnom centru u Potočarima.

    U UN-u kažu da nije slučajno da je Bosna i Hercegovina odabrana kao završnica balkanske turneje generalnog sekretara UN-a.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    24.07.2012.

    POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV NEDELjKA MILIDRAGOVIĆA I ALEKSE GOLIJANINA ZA GENOCID U SREBRENICI 1995. GODINE

    Potvrđena optužnica protiv Milidragovića i Golijanina za genocid

    imageSud BiH

    SARAJEVO - Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Nedeljka Milidragovića i Alekse Golijanina koja ih tereti da su počinili genocid u Srebrenici u julu 1995. godine. Prema optužnici, Milidragović, kao komandir voda Centra za obuku na Jahorini pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske (RS), i Golijanin, kao zamjenik komandira voda u Centru su, u periodu od 10. do 19. jula 1995., učestvovali u genocidu.

    Milidragović je, kako je ranije saopćeno iz Tužilaštva, 12. jula, za vrijeme pretresa na širem području Potočara, ubio muškarca bošnjačke nacionalnosti koji je bio invalid, a potom iz "bijele kuće" izdvojio grupu od 15 do 20 muškaraca i ubio ih na obližnjoj poljani.

    Njemu je na teret stavljeno i da je naredio strijeljanje oko 100 zarobljenika u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici.

    Golijanin je, prema optužnici, učestvovao u zarobljavanju više hiljada Bošnjaka. Tužilaštvo BiH smatra da je on naredio pripadnicima Centra, te lično učestvovao u pogubljenju 15 do 20 zarobljenika na livadi pored putne komunikacije Konjević Polje – Bratunac.

    Oba optužena su nedostupna. Prema podacima Tužilaštva BiH, Milidragović živi u Beogradu i ima državljanstvo Srbije, kao i Golijanin, koji ima prebivalište u Sremskoj Kamenici, javio je BIRN -Justice Report.

    (Vijesti.ba/Fena)

     

    24.07.2012.

    NAJBOLjI NOGOMETAŠ SVIJETA "LIONEL MESSI" IZ DUBROVNIKA STIGAO U MEĐUGORJE

    Lionel Messi sinoć iz Dubrovnika stigao u Međugorje

    imageLionel Messi / vijesti.ba

    Fudbaler Barcelone Lionel Messi doputovao je sinoć u Međugorje u Hercegovini, Argentinac je privatnim avionom stigao u Dubrovnik, a onda automobilom došao do Međugorja.

    U martu je Međugorje posjetio trener Manchester Cityja Roberto Mancini, a 3. jula ove godine i golman Italije i Juventusa Gianluigi Buffon. Međugorje je postalo poznato rimokatoličko svetište nakon izjava pojedinih lokalnih stanovnika da im se prikazala Devica Marija, prenosi "Beta".

    Prvo takvo svedočenje o ukazanju bilo je 1981. godine, a od tada je u tom hercegovačkom gradu počeo da se razvija vjerski turizam.

    (vijesti.ba)

    Međugorje na karti BiH
    Međugorje
    Međugorje
    Međugorje na zemljovidu Bosne i Hercegovine

    24.07.2012.

    BOŽO LjUBIĆ: ZAŠTO SU TRI ENTITETA PROBLEMI?

    Zašto su tri entiteta problem?

    imageBožo Ljubić / vijesti.ba

    Glavni problem je u tome zašto netko sumnja da bi Hrvati blokirali Bosnu i Hercegovinu ako bi imali federalnu jedinicu s hrvatskom većinom!

    • Gospodine Ljubiću, Predsjedništvo SDP-a BiH je sporazum, najavljivan kao prijedlog načina provođenja presude Sejdić - Finci, vratio na nivo platforme za razgovore, najviše zbog izričitog protivljenja hrvatskog člana Predsjedništva BiH, gospodina Željka Komšića. Šta sada?

    - Taj sporazum je sporazum četiri stranke – HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, SDP-a BiH i SBB-a. On nije do kraja definiran, ali jeste dogovoren. I on nudi jedno rješenje za provedbu presude Sejdić - Finci, prijeko potrebno Bosni i Hercegovini s obzirom na preuzete obaveze prema Evropskoj uniji. Mi ne možemo ulaziti u različita mišljenja unutar jedne od četiri stranke iz sporazuma. Ono što želimo jeste nastavak tih razgovora, da se sporazum konačno definira, da s njim izađemo pred stranke iz Republike Srpske, a onda i pred Parlament BiH, da ispoštujemo rokove prema EU. Od odgovornih političara očekujemo odgovoran pristup, što znači – ako neko ima neko rješenje, neka ga i ponudi.

    • Kako gledate na odbijanje SDA? Tvrdi se kako bi ponuđenim prijedlogom Bošnjaci bili svedeni na tzv. findžan-državu, a da bi Hrvati iz zapadne Hercegovine mogli blokirati rad institucija FBiH i BiH, ali i da bi usvajanje ponuđenoga prijedloga bio prvi korak ka formiranju novih federalnih jedinica u BiH.

    - SDA je otpočetka podržavala principe na kojima je formiran dogovor stranaka iz Federacije o implementaciji presude Europskog suda u Strasbourgu. To što su sada protiv takvih rješenja ja mogu shvatiti kao politički oportunizam u njihovom sučeljavanju s dojučerašnjim partnerom iz tzv. platforme. Rekoh, mogu shvatiti, ali ne mogu prihvatiti da se na tako važnim pitanjima za zemlju grade politički poeni. Nije ni to, međutim, glavni problem ove zemlje. Glavni problem je u tome zašto netko sumnja da bi Hrvati blokirali Bosnu i Hercegovinu ako bi imali federalnu jedincu s hrvatskom većinom! Zašto je i sama pomisao da Hrvati imaju entitet s hrvatskom većinom opasna za BiH, a normalno da Srbi i Bošnjaci imaju po jedan entitet sa svojom većinom, a vlast jednako dijele u distriktu Brčko, gdje Hrvati ponovno nisu ravnopravni.

    Zašto netko plaši narod federalizacijom kao uvodom u raspad? Zašto netko smatra da BiH može opstati samo s nemogućnošću otcjepljenja većinskih entiteta jednog od njena dva konstitutivna naroda? Zar BiH ne može opstati kao najbolja opcija, kao interes ili želja njena sva tri konstitutivna naroda? Vi ste u Vašem pitanju, možda i nehotice, dotakli glavni problem BiH. Ispravan odgovor na pitanja postavljena u mom odgovoru će tek riješiti desetljećima neriješenu jednadžbu BiH koja je, gle paradoksa, jednadžba s tri poznate. Nerješavanje ove jednadžbe sigurno vodi ka raspadu.

    • BiH je u kontinuiranoj političkoj krizi još od izbora iz 2010. godine. Što je uzrok toj krizi i vidite li način izlaska iz nje?

    - Nije BiH u krizi od zadnjih izbora, već je politička kriza u Bosni i Hercegovini permanentno stanje od Daytona do danas. Novum nakon zadnjih izbora je kriza uspostave vlasti. O uzrocima ove nove eskalacije krize sam već dosta rekao u zadnjih godinu i pol i sada nemam ništa dodati. Rješenje je ustavna reforma koja će državu strukturirati na drugačiji način nego je to učinjeno u Daytonu. Rješenje je ustavna reforma koja će prava njena tri konstitutivna naroda riješiti na simetričan način i u teritorijalnom i institucionalnom pogledu. Ustavna reforma koja će otkloniti mogućnost majorizacije i strah od marginalizacije. Rješenja sam implicirao i kroz retorička pitanja u odgovoru na prethodno pitanje.

    • Hoće li biti moguće provesti rekonstrukciju vlasti na svim razinama u BiH prije jeseni, odnosno prije lokalnih izbora?

    - Bilo bi dobro da što prije dobijemo funkcionalne vlade na svim razinama koje će funkcionirati po principu sinergije, a ne po principu zbira suprotstavljenih interesa. Ne mogu jamčiti da će se to i desiti prije jeseni.

    • Kakvi su danas odnosi dva HDZ-a, budući su ponovno aktualizirane priče o ujedinjenju dviju stranaka, a iz HDZ-a RH poručuju kako bi najviše voljeli da u BiH postoji samo jedan HDZ?

    - U definiranju i zastupanju strateških hrvatskih interesa na razini države surađujemo dobro. Idući prema županijama i općinama, problemi su veći jer su grupni pa i osobni interesi mnogo izraženiji. Odgovornosti ima, naravno, na obje strane, ali je sigurno znatno veća na strani HDZ-a BiH, jer su zbog njihove jače pozicije u županijama i općinama veće i mogućnosti kako da primijene, tako i da izigraju sporazume. O ujedinjenju niti ne razgovaramo.

    • Kad smo već kod HDZ-a RH, često se dovodite u kontekst dobivanja novca iz crnih fondova hrvatskoga HDZ-a. Jeste li dobijali novac iz tih fondova i je li i u jednom trenutki i na kakav način HDZRH sudjelovao u financiranju HDZ-a 1990?

    - Ne, HDZRH nikada nije sudjelovao u financiranju HDZ-a 1990, pa prema tome, nikada nismo niti primili novac iz navodnih crnih fondova HDZ-a RH. Ne samo da nas nije financirao HDZRH već nitko iz inozemstva, za razliku od nekih drugih stranaka u BiH, koje su bile izvana izdašno financijski podupirane od različitih stranačkih i parastranačkih fondacija iz inozemstva, kao i putem afiliranih nevladinih organizacija.

    (oslobođenje)

     

    24.07.2012.

    OTVORENE PRIJETNjE NAŠIM AKTIVISTIMA

    Otvorene prijetnje našim aktivistima – odgovorićemo još masovnijom registracijom

    imageIzbori 2012 / vijesti.ba

    Građanske inicijativa  „Glasaću za Srebrenicu“ osuđuje prijetnje upućene našim aktivistima. Ibrahim Pašalić i Džemo Beganović, aktivisti inicijative su jučer 23.jula 2012. godine, nakon izuzetno huškačkog teksta protiv kampanje objavljenog u listu Večenje Novosti dobili poruke prijetećeg sadržaja.

    Javna mjesta na kojima se naši aktivistu okupljaju su u huškačkom  tekstu Večernjih novosti opisana kao „rezervni položaj za prihvat i  edukaciju“ Bošnjaka, što su lokalni ekstremisti shvatili kao zeleno  svjetlo za početak otvorenih prijetnji.

    Aktivista Inicijative Džemo Beganović, dobio je poruku sadržaja:  „Balijo jebem ti mamu smrdljivu balisku, izgorećeš ti i tvoja glupa  kafana ovde ste došli da se kotite“ sa broja 065/805-948, nakon čega je  sa istog broja uslijedila i druga poruka sa sadržajem „svi smo mi  Mladići slijedi vam opet klanje Turci“. Aktivista inicijative je nakon  tih poruka slučaj prijavio službenicima Policijske stanice Srebrenica i  podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

    Prijeteće poruke sa istim sadržajem i sa istog broja telefona dobio  je i naš aktivista Ibrahim Pašalić. Poruke sadržaja: „Nož, žica  Srebrenica, balije“ i „Idete u zrak“ su stigle u isto vrijeme kada i  prethodne nakon ćega je broj telefona sa kojeg su poslane ostao  nedostupan. Također, naš aktivista je i ovaj slučaj prijavio nadležnim  organima.

    Pasivni odnos međunarodne zajednice, prije svega OHR-a i EUSR-a na  području entiteta Republike Srpske i nedostatak provedbe zakona od  strane MUP-a RS kada je u pitanju zaštita povratnika svakodnevno dovodi  do ugrožavanja sigurnosti kojem su svjedočili i naši aktivisti. Ovim  putem, pozivamo MUP RS-a na provedbu zakona i zaštitu građana nesrpske  nacionalnosti na području Srebrenice i Bratunca ali i međunarodnu  zajednicu, koja kao UN 1995. godine mirno posmatra kršenje građanskih i  ljudskih prava ali i fizičke sigurnosti naših aktivista i građana  Srebrenice nesrpske nacionalnosti da što prije poduzme potrebne mjere.  Nakon što su službenici MUP RS objelodanili lične podatke građana  Srebrenice, ovo je sljedeći logičan korak i posljedica aktivne politike  progona naših aktivista i građana Srebrenice nesrpske nacionalnosti koja  se vodi uz blagoslov entitetsko ministra Stanislava Čađe i entitetskog  rukovodstva.

    Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu, pozivamo, da pitanje  sigurnosti aktivista naše kampanje i nesrpskog stanovništva opštine  Srebrenica i Bratunac, kao i drugih opština u RS-u stavi na dnevni red  razgovora sa svojim koalicionim partnerima iz Banje Luke.

    Građane Bosne i Hercegovine, pogotovo one koji su rođeni i živjeli u  Srebrenici, rat i genocid preživjeli u Srebrenici pozivamo da na ovakve  provokacije i sijanje nesigurnosti među povratnike u Republiku Srpsku  odgovore još većom i masovnijom prijavom prebivališta u Srebrenici. One  koji počivaju u Potočarima i one koji su iza njih ostali i danas žive u  Srebrenici,  možemo zaštiti jedino našim glasovima na narednim lokalnim  izborima.

    (Vijesti.ba)

     

    24.07.2012.

    PRESUDA U SLUČAJU "DR. ILIJAZ PILAV" OTEŽAĆE PREGOVORE OKO USTAVNIH PROMJENA

    Presuda u slučaju Pilav otežaće pregovore oko ustavnih promjena

     

    Sud za ljudska prava u Strazburu

    .......................................................

    Tina  Jelin - Dizdar

    Dr. Ilijaz Pilav još 2007. godine tužio je BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu jer mu nije dopušteno da se kao Bošnjak kandidira za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Ranijom presudom ovog suda u predmetu „Sejdić-Finci“ bh. vlastima je praktički naređeno da izmijene Ustav BiH kako bi bila otklonjena diskriminacija “ostalih” jer im je onemogućeno da se kandidiraju za najviše državne funkcije. Slučajem Pilav, u kojem se uskoro očekuje presuda Evropskog suda u Strazburu, izmjene Ustava bi se odnosile na sve građane na području cijele BiH, što bi političke pregovore oko ustavnih promjena, slažu se i političari i analitičari, moglo dodatno usložniti.

    Dr. Ilijaza Pilava, hirurga iz Srebrenice, Stranka za BiH kandidirala je na općim izborima 2006. godine za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Međutim, Centralna izborna komsija odbila je njegovu kandidaturu s obrazloženjem da se iz Republike Srpske samo osoba srpske nacionalnosti može kandidirati za navedenu funkciju.

    Nakon što je odluku Izborne komisije potvrdio Sud BiH, a potom i Ustavni sud, koji je odgovorio da je takva diskriminacija nužna, razumna i opravdana, Pilav je podnio tužbu protiv BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. U očekivanju presude, Pilav za RSE kaže kako u pozitivno rješenje ne sumnja s obzirom da je slučaj naveden i u preambuli presude u predmetu „Sejdić-Finci“.

    „Sud u Strazburu navodi slučaj dr. Ilijaza Pilava. Uopšte se ne postavlja pitanje hoće li biti pozitivno ili ne - Sud je otprilike, koliko su meni dostupne informacije, zadnjih mjeseci namjerno odugovlačio sa donošenjem presude u moju korist da bi se dala šansa državi BiH da implementira presudu Sejdić-Finci“, kaže Pilav.

    Da se može uskoro očekivati presuda u slučaju Pilav potvrdio je nedavno i Saša Magazinović, zastupnik SDP-a, kazavši da će ona zasigurno otežati pregovore oko implementacije presude „Sejdić-Finci“. Podsjetimo da je navednom presudom bh. vlastima praktički naređeno da izmijene Ustav kako bi bila otklonjena diskriminacija ostalih kako bi se mogli kandidirati za najviše državne funkcije.

    U slučaju Pilav, kako pojašnjava pravni ekspert Ćazim Sadiković, izmjene Ustava bi se odnosile na sve građane na području cijele BiH.
    Ćazim Sadiković
    ​​
    „Daleko bi važnije bilo riješiti ovaj slučaj jer bi ovaj slučaj Pilav postavio pitanje entitetskih granica i svega drugog“, ističe Sadiković.

    U Zajedničkoj komisiji oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zadužene za provođenje presude u predmetu „Sejdić-Finci“ razgovaralo se i o predmetu Pilav. Amandman kojim se pokušalo odgovoriti na diskriminaciju ne samo ostalih stigao je od stranaka Alijanse.

    „Predložen je amandman da recimo Doma naroda PS BiH broji 24, da se dvije trećine biraju iz Federacije, jedna trećina iz RS, ali da se u Federaciji pored Bošnjaka i Hrvata biraju i Srbi i pripadnici ostalih, ali i u RS da se osim Srba biraju Bošnjak, Hrvat i građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, dakle kako ih Ustav naziva. Kad je u pitanju Predsjedništvo, sve ove stvari mogu se rješavati tzv. posebnim izborom članova Predsjedništva u PS BiH“, navodi Šefik Džaferović, predsjedavajući Komisije.

    Političke elite same sebi svrha

    Treba napomenuti da je iz RS u nekoliko navrata poručeno da je njihova konačna odluka, kada je u pitanju izbor za članove Predsjedništva, da se on vrši i dalje neposredno u RS-u i da mogu pristati jedino da se iz ustavnih odredbi riječ “Srbin” zamijeni odrednicom “jedan”.

    Dok Džaferović priznaje kako je bez političkog dogovora nemoguće doći do kompromisnog rješenja, stvari su se u međuvremenu dodatno zakomplicirale. Raspala se grupacija stranaka Alijanse koja je ponudila zajedničke amandmane, nova vladajuća većina u Federciji, na čelu sa SDP-om i HDZ-om, izašla je sa novim sporazumom, koji na Komisiju još uvijek nije stigao.

    Prema sporazumu, Predsjedništvo BiH i dalje bi sastojalo od tri člana i biralo posredno u Domu naroda, dok bi njihove ovlasti bile gotovo beznačajne. Sporazum uvodi potrebu obaveznog izjašnjavanja o etnicitetu na popisu, dok bi se “vrijednost glasa” računala na temelju brojnosti konstitutivnog naroda u kantonima, što je civilni sektor u BiH nazvao diskriminacijom.

    Sporazumu se javno usprotivio i potpredsjednik SDP-a BiH i aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić rekavši kako nije ispoštovana suština presude „Sejdić-Finci“.
    Srđan Dizdarević
    ​​
    „Jer bi cijela jedna grupa ljudi, kojih će biti sigurno sve više i više, ljudi koji se osjećaju prije svega Bosancima i Hercegovcima, po ovom papiru bila van sistema, van Ustava“, naglasio je Komšić.

    Da je BiH primarno ispunila svoju obavezu, a to je usklađivanje svih odredbi Ustava s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, danas ne bismo imali ni slučaj „Sejdić-Finci“, ali ni budući slučaj Pilav, napominje Srđan Dizdarević iz Kuće ljudskih prava u Sarajevu.

    „Nema političke volje da se prihvati duh Evropske konvencije o ljudskim pravima, nema spremnosti da se pomakne od koncepta, odnosno od vizije BiH koja je vladala ’92“, kaže Dizdarević.

    Implementacija presude u predmetu „Sejdić-Finci“ ključni je uslov za aplikaciju BiH za članstvo u EU. Presuda u predmetu Pilav tražiće još više kompromisa i odricanja, na koje politički lideri nisu spremni pristati jer, kako podvlači dr. Ilijaz Pilav, u fokusu političkih elita u BiH odavno nije običan čovjek.

    „U tim političkim mešetarenjima u ovoj zemlji nema čovjeka ni blizu. U fokusu su odavno već političke elite koje su postale same sebi svrha“, ocjenjuje Pilav.
    24.07.2012.

    ŽELjKO KOMŠIĆ NAPUSTIO SDP BiH: PARTIJA I LIČNI INTERES NISU BITNIJI OD DRŽAVE

    Komšić napustio SDP BiH: Partija i lični interes nisu bitniji od države

     

    Željko Komšić

    .......................................................................

    Dženana  Halimović, Dženana  Karabegović

    Željko Komšić napustio je u ponedjeljak Socijaldemokratsku partiju BiH čiji je bio potpredsjednik, potvrdio je za BHT 1 Damir Bećirović, savjetnik za odnose s javnošću hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

    Odluka je, ovaj put definitivna potvrđeno je iz Komšićevog kabineta. Komšić je razloge obrazložio u pisanoj izjavi datoj FTV u kojoj stoji:

    „Nadam se da će ovaj moj potez pomoći da vrh SDP-a odustane od rješenja koja diskriminiraju ogroman broj Bosanaca i Hercegovaca i da će se vratiti favoriziranju rješenja koja garantuju ista prava svim građanima naše zemlje. Vrijeme je da se SDP vrati na ono što je obećavao građanima 2010. godine. Svi moraju znati da ne može postojati partija i lični interes koji su bitniji od države. Ukoliko ne dođe do promjene, onda je vrijeme za neke nove političke procese i političke činjenice u BiH."

    Komšić je u ponedjeljak pismeno zatražio od predsjednika Opštinske organizacije SDP-a Novo Sarajevo da bude brisan iz evidencije članstva u SDP-u, čime kako je, naveo, prestaje i formalno biti član SDP-a BiH, naveo je Bećirović. U Opštinskoj organizaciji SDP-a Novo Sarajevo su za BHT 1 potvrdili da su primili kovertu, ali da im je sadržaj nepoznat, te da su kovertu proslijedili Glavnom odboru SDP-a.

    SDP BiH iznenađen je informacijom da je Komšić zatražio da bude brisan iz evidencije članstva, rekao je portparol ove stranke Damir Mašić. Mašić je agenciji Anadolija rekao da u SDP-u BiH nisu očekivali ovakav Komšićev potez, te da će o ovom slučaju Predsjedništvo stranke raspravljati na sjednici zakazanoj za utorak.

    Istovremeno, Socijaldemokratska partija BiH u ponedjeljak je izdala saopštenje za javnost u kojem podsjećaju da je prioritet SDP-a ispunjavanje uslova za kredibilnu aplikaciju za članstvo BiH u EU. Ta politička stranka, kako se navodi, pozvala je Željka Komšića da “aktuelizira dio prijedloga Ustava BiH koji je usvojio Glavni odbor SDP-a još 2007. o izboru jednog predsjednika BiH i četiri jednakopravna kluba u Domu naroda”.

    SDP smatra da uloga Predsjedništva BiH u cijelom procesu treba biti ojačana, jer je to institucija koja je ovlašteni predlagač ustavnih reformi koje se, između ostalog, tiču i njih samih.

    "Zaključak Predsjedništva SDP-a od 20. jula podrazumijeva da potpredsjednik stranke i član Predsjedništva BiH o tome razgovara s druga dva člana Predsjedništva BiH koji su ujedno predstavnici dvije političke stranke čija saglasnost je važna u procesu implementacije presude Sejdić-Finci. BiH ne smije sebi dopustiti gubitak perspektive za članstvo u EU", stoji u saopštenju.

    Komšićevo “napuštanje” stranke i SDP-ovo saopštenje za javnost, podsjetimo, događa se nakon što je Željko Komšić napustio sjednicu Predsjedništva SDP-a u petak. Razlog je što se nije složio sa prijedlogom provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci, koji nudi Socijaldemokratska partija BiH zajedno sa HDZ-om, SBB-om i HDZ-om 1990.

    Ove četiri političke partije dogovorile su da izbor za člana Predsjedništva BiH, prema kojem bi Federacija BiH imala dvije izborne jedinice - hrvatsku i bošnjačku, i na taj način izabrala člana kolektivnog šefa države.

    "Ne priznajem zaključke koji se odnose na mene i na Predsjedništvo BiH i preporučujem onome ko je vodio sjednicu Predsjedništva SDP-a kao i njegovim pravim ekspertima da napokon počnu čitati Ustav BiH, zakone i poslovnike, u ovom slučaju koji se odnose na Predsjedništvo BiH. Znate kako kažu: kad tri čovjeka kažu da si lud, onda budi lud. Ja sam ovaj put izabrao da budem lud", rekao je u petak član Predsjedništva BiH nakon napuštanja sjednice.

    Neslaganja sa Lagumdžijom

    Dodatno je, kako se smatra, situaciju podgrijao potpredsjednik SDP BiH i ministar prometa i komunikacija BiH Damir Hadžić koji je, tokom sjednice, rekao kako bi između interesa partije i države izabrao partijski.

    Podsjetimo, Komšić je sredinom marta ove godine predsjedniku SDP BiH Zlatku Lagumdžiji, predsjedniku Glavnog odbora ove stranke Svetozaru Pudariću i generalnom sekretaru Nerminu Nikšiću uputio pismenu ostravku. Kako je tada za RSE potvrđeno glavni je razlog bilo neslaganje sa prvim čovjekom stranke Lagumdžijom, i to prvenstveno oko načina vođenja stranke, te činjenicom da je kao jedan od vodećih ljudi zapostavljen u vođenju politike stranke.

    Dan kasnije ostavku je povukao rekavši kako je odlučio da se bori i da ne želi da se povlači i bježi, već da se suoči s problemima. Upravo je tada najavio i svoju kandidaturu za predsjednika stranke na narednom Kongresu – odnosno proglasio se direktnim suparnikom na ovoj poziciji dosadašnjem predsjedniku Zlatku Lagumdžiji. Za dobre poznavaoce prilika u SDP BiH sama Komšićeva najava da će se kandidovati bila je dovoljna da sebi napiše izlaznu kartu iz stranke.

    U jednom od intervjua Komšić je nakon povlačenja prve ostavke kazao kako njegovo članstvo u stranci nije i nikada neće biti upitno, već da je podnio ostavku samo na funkciju koju obavlja u stranci. Ovaj je put otišao korak dalje, te poput Nijaza Durakovića koji je to učinio 2002. godine, trajno zatražio brisanje iz članstva. I u Durakovićevom je slučaju presudilo vođstvo Lagumdžije na čelu stranke, te neslaganja s njim. Iste godine SDP BiH napustilo je i nekoliko članova koji su se nezadovoljni Lagumdžijinim čelništvom u stranci kandidovali na njegovu poziciju i izgubili.

    S druge strane za Komšića se smatra kako je zapravo on taj zbog kojeg je stranka, između ostalog, i ostvarila takve rezultate. Bez obzira na osporavanja njegovog legitimiteta kao predstavnika Hrvata, koji ne dolazi iz stranke koja nosi takav predznak,  Komšić je na posljednjim izborima ostvario preko 330 hiljada glasova i oko 70 hiljada više nego SDP BiH.

    Bez obzira na stranku, Komšić u svom drugom mandatu ostaje u Predsjedništvu BiH.

    Još je ranije kazao kako ga je na tu funkciju izabrao narod, a ne stranka.

    Jedna od teza koja se provlači nakon Komšićeve ostavke jeste vezana i za funkciju u Predsjedništvu, a koja navodi kako je zapravo namjera da se u Predsjedništvo BiH na narednim izborima, a po principu koji se zagovara u SDP, na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništva nađe Fahrudin Radončić, predsjednik SBB BiH, a hrvatskog Dragan Čović predsjednik HDZ BiH. Lagumdžiji bi, prema navodnom dogovoru ove dvije stranke pripalo mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
    24.07.2012.

    STEFAN FUELE: NEMAM RAZLOGA DA NE VJERUJEM TOMISLAVU NIKOLIĆU

    Fuele: Nemam razloga da ne vjerujem Nikoliću

     

    Stefan Fuele

    ........................................

    23.07.2012               

    Rikard Jozwiak

    Komesar Evropske unije za proširenje Stefan Fuele u razgovoru za Radio Slobodna Evropa govori šta očekuje od nove vlasti u Srbiji, da li se plaši da će predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u Briselu govoriti jedno, a u Beogradu raditi drugo, šta misli o procjeni Međunarodne krizne grupe da bi se BiH mogla raspasti te kako teče dijalog Grčke i Makedonije u vezi imena te bivše jugoslovenske republike. 

    RSE: Da li ste zabrinuti zbog nove srbijanske vlade? Da li smatrate da je to vlada koja može približiti Srbiju Evropskoj uniji, uzimajući u obzir da su i premijer i predsjednik dosta blisko povezani sa Slobodanom Miloševićem i možda nisu najbolji predstavnici zemlje koja teži ka EU?

    Fuele: Zašto bih ja bio zabrinut za vladu koja je rezultat slobodnih i fer izbora u kandidatskoj zemlji? Zašto bih bio zabrinut zbog vlade koja je sasvim jasno dala do znanja, i prema onome što sam čuo od njih i što sam vidio u programskom dokumentu, koji ima jasno postavljen evropski put, koji ne samo da nastavlja reformu, već također i podstiče na najjasniji mogući način da je njihov cilj učiniti Srbiju dijelom Evropske unije.
    RSE: Ali, opet, plašite li se da će gospodin Tomislav Nikolić kada razgovara sa vama reći jednu stvar, i onda se vratiti u Beograd i reći nešto sasvim suprotno? Mislim, imali ste i ranije takvih iskustava, ne sa Srbijom, ali sa drugim zemljama s kojima ste surađivali.

    Fuele: U redu, moja prva opaska je veoma blaga, zašto bih ja bio zabrinut zbog jednog jedinog političara i zašto ne bih brinuo zbog određenog broja drugih političara, i znam da to, nažalost, nije problem koji je ograničen samo na taj dio Evrope, već je proširen svuda. Ne, dopustite mi da do preformulišem. Jedan od problema s kojima se Evropljani suočavaju jeste da smo mi uspostavili neku dvostruku komunikaciju; jednu u Briselu, gdje iza zatvorenih vrata govorimo jedno i pokušavamo pogurati evropsku agendu, a onda se vraćamo među svoje glasače i donekle mijenjamo svoje poruke, koje nekada nisu u potpunosti kompatibilne sa pozicijama koje branimo u Briselu.

    Kada gledamo sa tog stanovišta, zapadnobalkanski lideri nisu iznimka. Međutim, ja apsolutno, i to je nešto konkrentije, apsolutno nemam razloga za sumnju, i već sam nekoliko puta razgovarao sa njim, trenutnim predsjednikom Nikolićem, i nemam razloga da vjerujem da će on biti jedan od političara koji će promovisati takav tip dvostruke komunikacije. Znam da namjerava, ne samo riječima podržati proces integracije Srbije, već i djelima. I imat će našu punu podršku u ostvarenju tih konkretnih djela.

    RSE: Da pređemo na dijalog između Prištine i Beograda. Ostvareni su neki rezultati, ali je implementacija i dalje neostvarena. Kako EU može osigurati implementaciju postignutih sporazuma? Također, šta zaista Kosovo ima od svega toga, zašto bi nastavili ovaj dijalog?

    Fuele: Kao prvo, zato što mogu samo profitirati od tog dijaloga koji se odnosi ne samo na slobodu kretanja ljudi i robe preko granice, već postoji i nekoliko drugih stvari. Kosovo ima istu evropsku perspektivu kao i drugi u regiji Zapadnog Balkana, tako da od njih imamo ista očekivanja, uključujući dobre komšijske odnose. Ja ne vidim niti jedan razlog zašto bi samo Beograd, a ne i Priština, bio zainteresovan za dobre komšijske odnose i dobru regionalnu saradnju.

    To je prva stvar. Drugo, što se tiče implementacije postignutog dogovora, znate, mnogo toga je postignuto u posljednjih nekoliko mjeseci, ali istovremeno, pojavili su se neki elementi koji su uzrokovali zabrinutost. Često smo sklapali dogovore u posljednjoj minuti jer nismo bili u mogućnosti da uvjerimo Beograd da bi transparentnija i predvidljivija politika bila od pomoći.

    Drugi element jeste da čak i uz postizanje dogovora u posljednoj minuti, nismo uvijek imali ovako dobre i pozitivne rezultate implementiranja tih dogovora. Nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora, to je bila jedna od najbitnijih poruka koje sam prenio tokom svoje posjete Beogradu i sasvim sam jasno kazao da očekujemo drugačije ponašanje nove vlade, jer mi poštujemo one partnere koji djeluju transparentno i na predvidljiv način.

    Također poštujemo one koji žele reći 'da' nekom dogovoru i naredni dan odmah početi na ispunjavanju svojih obaveza. Bio sam zadovoljan kada sam čuo da političari u Beogradu naglašavaju da je to njihova namjera. Bio sam zadovoljan kada sam vidio da zaista ispunjavaju svoju stranu dogovora. Postizanje dogovora između Beograda i Prištine će biti jedan od prioriteta regionalne saradnje i odnosa sa Kosovom, i to je nešto što sigurno možemo samo pohvaliti.

    RSE: Da li biste podržali veći broj visokopozicioniranih zvaničnika u pregovorima u sklopu ovog dijaloga? Ako bi taj proces prešao na viši nivo, naprimjer na nivo ministara?

    Fuele: Mislim da smo pokušali nekoliko tipova pregovora. Imali smo uspjeha i neuspjeha o kojima smo upravo razgovarali. Mislim da je došlo vrijeme da procijenimo da li je korisno nastaviti sa istom formom ili da uzimajući u obzir promjene na drugim jestima osmislimo novu formu koja bi mogla biti produktivnija i koja bi riješila, ne samo tehnička pitanja, već i politička pitanja vezana za ta tehnička.

    Jedna od elemenata i u nekoj mjeri ograničenja u toku prethodne runde jeste činjenica da su u fokusu bili tehnički problemi, međutim, za sudionike su ti tehnički problemi imali značajne političke implikacije. Znači, postoji politička strana svega, koju bi trebali rješavati političari, tako da je na sudionicima, kao i na visokoj predstavnici koja bi mogla donijeti odluku da se odnos prenese na politički nivo. Tada bi ona imala moju punu i trajnu podršku u svom radu.

    Veći angažman u BiH

    RSE: Međunarodna krizna grupa je nedavno navela u svom posljednjem izvještaju da bi se BiH mogla raspasti i navela da EU mora ojačati svoju ulogu u Bosni. Šta mislite o ovoj procjeni? Da li je moguće za EU da ojača svoju ulogu u Bosni?

    Fuele: Pa, to ne samo da je moguće, već to i radimo. Mnogo toga smo već uradili u Bosni i Hercegovini i izazov više nije tako velik. Izazov nije manji od udaljavanja od filozofije Daytona kada je mir bio dogovoren i nametnut i dolaska do evropskih politika u EU. Znam da ste u periodu od posljednjih nekoliko mjeseci mogli primijetiti veću prisutnost Evropske unije. Sada imamo Specijalnog predstavnika koji je istovremeno i šef naše delegacije, a korišteno je i nekoliko instrumenata, kao što je ovaj strukturirani dijalog o reformi sudstva koji je čak uspio ojačati EU instrumente u Bosni i Hercegovini. Počeli smo graditi neku vrstu Evropske unije unutar Bosne i Hercegovine.

    Ohrabren sam, veoma ohrabren prvom rundom dijaloga vođenog na visokom nivou glede pristupnog procesa. Održali smo ga u junu ovdje u Briselu.  Relevantni predstavnici državnih institucija i političari su sudjelovali u dijalogu, koji je fokusiran na koordinaciju i odnose važne za EU. Naravno, potrebno je da izgradimo što više EU unutar Bosne i Hercegovine, da se fokusiramo na evropske aspiracije Bosne i Hercegovine i da Bosna i Hercegovina, naravno, implementira reforme vezane za evropske aspiracije, kao i da govori jednim glasom. Ta formula jednog glasa je preplašila određeni broj političara u Bosni i Hercegovini jer su pomislili da želimo oduzeti neke nadležnosti entiteta na račun državnog entiteta,.

    Sasvim smo jasno rekli da to nije slučaj. Definirali smo ovu mogućnost govorenja jednim glasom kao funkciju koordinacionog tijela koje može raditi bez zadiranja u nadležnosti entiteta kroz konsultacije, dijalog i kompromise za Bosnu i Hercegovinu koja će onda moći govoriti jednim glasom. Tu je još jedan, čak i značajniji element, koji smo po prvi put uspjeli predstaviti. U pitanju je jedna vrsta mape puta i ono što mi nazivamo predstavljanjem kredibilne aplikacije za priključenje Evropskoj uniji.

    O tome govorimo još od marta prošle godine, kada su države članice po prvi put usvojile ovu pro-evropsku politiku za Bosnu i Hercegovinu, koja je bazirana na više Evropske unije unutar same zemlje. To je predstavljeno kao rezultat dijaloga i bio sam veoma zadovoljan kada sam vidio da se političari počinju slagati sa nama i sa mapom puta, koja bi kao jedan konkretan politički kalendar definirala put ka implementaciji 'Sejdić-Finci' presude Evropskog suda za ljudska prava.

    Dovođenje Bosne i Hercegovine u situaciju da može predati kredibilnu aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji koju bi države članice smatrale takvom, bi omogućilo pripremu mišljenja koje bi dovelo Bosnu i Hercegovinu na viši nivo pristupnog procesa. Ukratko, tačno je da je EU postala više uključena u Bosni i Hercegovini i da je tek prošla prva runda dijaloga o pristupu na visokom nivou. Mnogo toga je još pred nama i posvećeni smo političarima Bosne i Hercegovine i namjeravamo se više uključiti u dijalog koji će, prije ili kasnije, dovesti do novog pristupnog procesa na Zapadnom Balkanu, pristupnog procesa Bosne i Hercegovine.

    RSE: Gospodin Nikola Gruevski, premijer Makeodnije, je nedavno rekao da je spreman pregovarati o problemu naziva u Atini, Briselu ili Njujorku. Znam da UN vodi ove pregovore, ali da li EU planira raditi na tome, posebno sada kada je Grčka u tolikim ekonomskim problemima? Da li postoji način započinjanja pregovora sa njima?

    Fuele: Uvijek ima načina ako ima i volje, a sada postoji volja na obje strane, jer smatram da sada postoji razumjevanje da je ovo proces u kojem zemlja mora da ispuni neke uslove definirane  za nju da bi započela pristupne pregovore koje je predložila Evropska komisija. Istovremeno, nepostojanje koncenzusa među državama članicama ne može vječno trajati.

    Skoplje je već godinama zemlja kandidat i primili su naše preporuke za početak pristupnih pregovora. Proširenje je proces, teško da možete reći zemlji kandidatu da mora čekati još godinu dana kada je proces već započeo. To bi imalo posljedice po proces reformi unutar zemlje, kao i posljedice po kompletnu regiju.

    Tako da se nadam da su političari iz Skoplja i Atine svjesni toga i nadam se da će biti spremni uraditi pravu stvar – postići dogovor i ne dozvoliti da se ova neobična situcija nastavi još jedan period. To ne znači da mi sjedimo skrštenih ruku i držimo palčeve političarima da budu hrabri i posvećeni postizanju kompromisa i rješenja. Ove godine smo lansirali pristupni dijalog na visokom nivou i mogu reći da sam impresioniran vlastima i ličnoj posvećenosti premijera Gruevskoga koji želi implementirati ključne reforme.

    Nadam se da će ovaj dijalog na visokom nivou, a već smo obavili dvije runde, a u septembru odlazim ponovo za Skoplje gdje ću voditi treću. Znate, primjećujem promjene u nekim segmentima. Primjećujem da je  nacionalistička retorika sada zamijenjena proevropskom i to je dobro. Ponovo vidim neki obnovljeni elan Makedonaca da se približe Evropskoj uniji i započnu pristupne pregovore. Nadam se da će to imati pozitivan uticaj unutar  Makedonije.

    Znate, postoje sve te reforme koje potiče dijalog na visokom nivou, i nadam se da će to biti primijećeno u Atini i Grčkoj i među Grcima, da će prihvatiti napore unutar Makedonije i početi raditi isto u procesu traženja rješenja za ovaj problem. Također se nadam da će do rješenja doći u ovoj godini, jer smatram da bi šefovi zemalja članica Evropske unije pozitivno reagovali na rezultate dijaloga na visokom nivou ako bi postojala pozitivna odluka da se započne pristupni process unutar zemlje. Onda bi i sama zemlja shvatila da je to proces pun reformi koje ne koriste samo Briselu, već i samim građanima, kao i da se od nje očekuje napredak u uspostavljanju i održavanju dobrih komšijskih odnosa.

    * Prevela F.D.
    23.07.2012.

    USTAV SRBIJE, KONAČNO IZDANjE (2)

    Ustav Srbije, konačno izdanje (2)

    Svako ima pravo da ubija i da bude ubijen

     
    Photo: www.freedomsphoenix.com

    Raskol između zvaničnih propisa, nametnutih nam uglavnom od mrske Evropske unije, i naše autohtone stvarnosti (koja je čist produkt domaće pameti) počela je da poprima razmere provalije. Zjapeća raselina teorije i prakse najteže je pogodila najviši pravni akt, Ustav je postao gola fikcija koja nema nikakvih dodirnih tačaka sa realnošću, što nikako ne priliči jednom ustavotvornom narodu. Zato je politička kasta (što na vlasti, što u opoziciji) upregnula tim vodećih stručnjaka za paragrafologiju koji je preko noći na svetlo dana doneo predlog za novi Ustav Srbije, sa ciljem da se jednom za svagda uskladi pravno i faktičko stanje i zbivanje

    Photo: Milica Jovanović

    USTAV REPUBLIKE SRBIJE

    Ljudska i manjinska prava i slobode

    1. Osnovna načela

    Neposredna primena zajemčenih prava

    Član 18.

    Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom primenjuju se neposredno, mahom u institucijama zatvorenog tipa.

    Ustavom se jemče isključivo ona ljudska i manjinska prava koja su po (samo)volji vlastele.

    Ustavom se ne jemče ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, jer to nije u duhu srpske tradicije.

    Svrha ustavnih jemstava

    Član 19.

    Jemstva ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe razaranju ljudskog dostojanstva, ostvarenju pune neslobode i stavljanju svakog pojedinca tamo gde mu je mesto u nepravednom, zatvorenom i partokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava jačeg.

    Ograničenja ljudskih i manjinskih prava

    Član 20.

    Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu biti dodatno ograničena, ako bilo koji član Kartela oseti potrebu za tim, u obimu koji je omeđen samo maštom vlastelina.

    Dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava uvek se može smanjivati, jer podanike treba držati u ropskoj pokornosti.

    Dozvola diskriminacije

    Član 21.

    Pred Ustavom i zakonom su svi jednaki, ukoliko Ustavom i zakonom nije predviđeno drugačije.

    Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu do smrtne presude.

    Dozvoljena je svaka diskriminacija po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

    Photo: craftycurate.blogs.com

    Pripadnici bilo koje manjine, kao i članovi siromašnijih slojeva društva, ukoliko nemaju zaštitu bogatih i moćnih, imaju pravo da ostave svaku nadu pred vratima suda.

    Zaštita ljudskih i manjinskih prava i sloboda

    Član 22.

    Svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom. To obuhvata:

    (a)  pravo da se čovek smatra nevinim dok nadležni sud po kratkom postupku ne utvrdi njegovu krivicu;

    (b)  pravo na odbranu, što uključuje i pravo na posedovanje bazuke, tenka, prelamače i sablje dimiskije;

    (c)   pravo da se brani sa slobode dok mu ne ponestane municije.

    Građani nemaju pravo da se obrate međunarodnim institucijama radi zaštite svojih sloboda i prava, jer se to smatra izdajom zemlje.

    2. Ljudska prava i slobode

    Dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti

    Član 23.

    Svako ima pravo na poštovanje svog ljudskog dostojanstva za vreme obaveznog boravka u kazamatu. Zabranjen je svaki oblik zlostavljanja i mučenja koji Vlada nije odobrila.

    Svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ukoliko Kartel ima neke koristi od toga. Slobodan razvoj ličnosti ne podrazumeva razvoj kritičkog mišljenja, samostalnog zaključivanja, niti bilo kog oblika lične inicijative, jer se to nikome ne isplati, ponajmanje samom razvijaču. Ličnost ima apsolutnu slobodu da razvija osobine koje su u skladu sa slovom i duhom Ustava i srpske tradicije: poslušnost, podaništvo, prilagodljivost svakoj podlozi, sluganstvo, vazalstvo & vazelinstvo, strašljivost prema jačima, surovost prema slabijima, lojalnost plemenu, laktanje, klimoglav, kukavičluk i murdarluk.

    Pravo na život

    Član 24.

    Ljudski život ne vredi ni pišljivog boba, eventualno može da posluži kao moneta za potkusurivanje u robno-novčanoj razmeni članova Kartela.

    Svako ima pravo na poštovanje smrti i metafizičku nesigurnost. Ovo pravo se nikome ne sme niti dodati, niti oduzeti.

    Photo: Stock

    Svako ima pravo da ubija i da bude ubijen osim onoga ko je već ubijen. On ima pravo da bude mrtav dok sud ne odluči drugačije.

    Svaki pripadnik vlastele ima pravo da na svojoj duši nosi onoliko ljudi koliko može da uprti a da ne dobije kilu.

    Povredivost fizičkog i psihičkog integriteta

    Član 25.

    Fizički i psihički integritet je povrediv, pogotovo ako se građanin nađe na putu nekom pripadniku vlastele. Nijedan rob nije nezamenljiv, a jedini integritet koji nešto vredi je teritorijalni. Zemlja je sveta, čovek nije.

    Svako može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili podvrgnut medicinskim i naučnim ogledima, bilo zarad koristi ili zarad zabave dokone vlastele.

    Ropstvo, položaj sličan ropstvu i prinudni rad

    Član 26.

    Svako ima pravo da bude držan u ropstvu ili u položaju sličnom ropstvu. Pravo se stiče rođenjem i traje do prirodne ili nasilne smrti. Zbog ostataka zaklanog samopoštovanja i buntovništva u pojedincu, ovaj položaj se zvanično ne naziva ropskim, ali ako građanin radi za stan i hranu (srećnija varijanta), ili mu plata ne dostaje za potrošačku korpu (češća varijanta), svejedno je kako je njegov položaj zvanično imenovan.

    Trgovina ljudima je dozvoljena, jer je reč o robi široke potrošnje koja ima raznolike namene: topovsko meso, robovska radna snaga, izvođači radova na gubilištima, seksualni objekt, otirač za cipele, dobrovoljni davalac krvi za otadžbinu i ratne profitere.

    Prinudni rad je dozvoljen i poželjan, jer nikakav drugi rad nije ni predviđen Ustavom.

    Pravo na slobodu i bezbednost

    Član 27.

    Svako ima pravo na slobodu da brine za sopstvenu bezbednost. Lišavanje slobode je arbitrarno i zavisi od vlastelinskog kaprica, čime se izjednačava pravno i faktičko stanje.

    Lice koje je lišeno slobode od strane državnog organa ne obaveštava se o razlozima lišenja slobode, jer taj razlog najčešće ne postoji.

    Kaznu koja obuhvata lišavanje slobode može izreći samo sud po naredbi bilo kog pripadnika Kartela.

    Postupanje s licem lišenim slobode

    Član 28.

    Prema licu lišenom slobode mora se postupati nečovečno, uz obavezno narušavanje onoga što je ostalo od njegovog fizičkog i psihičkog integriteta, ili pretvaranje lica u krvavu amorfnu masu.

    Sve vrste nasilja su poželjne, jer je lice lišeno slobode izbrisano sa spiska ljudskih i poluljudskih bića koja životare sa druge strane rešetaka.

    Iznuđivanje iskaza je obavezno. Zabranjeno je dobrovoljno priznanje, jer se time ukida mogućnost zabave islednicima.

    Dopunska prava u slučaju lišenja slobode bez odluke suda

    Član 29.

    Lice lišeno slobode bez odluke suda stiče pravo da posluži kao zamorče u ispitivanju granica ljudske bestijalnosti.

    Photo: Stock

    Pritvor

    Član 30.

    Lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo najčešće nije u pritvoru, jer pripada povlašćenoj kasti političkih i ekonomskih razbojnika za koje zakoni ne važe.

    Pritvoreno lice mora biti odmah saslušano. Prilikom saslušanja službeni organ je dužan da napravi tonski zapis krika, jauka, leleka, vrištanja, zapomaganja i molbi za milost, od kojih se iskaz pritvorenika najčešće sastoji.

    Trajanje pritvora

    Član 31.

    Trajanje pritvora je stvar slobodnog sudijskog uverenja. Lica se zatvaraju i puštaju na mig zainteresovanog člana Kartela, sudija je samo provodnik vlastelinske volje.

    23.07.2012.

    ČEKA SE OLIMPIJADA