SRDJA POPOVIC: HAPSENJE RATKA MLADICA DOVELO BI U PITANJE OPSTANAK REPUBLIKE SRPSKE

Srđa Popović: Hapšenje Mladića dovelo bi u pitanje opstanak Republike Srpske

27/10/2010.
• – Iskreno da vam kažem, mislim da ga nikada neće predati! To je moje mišljenje. Ulazak u EU mogao bi biti taj neki trenutak za njegovu predaju, ali pitanje je u tih deset godina hoće li Mladić uopšte preživjeti? Njima bi najlakše bilo da on nestane, da umre. Oni se tome nadaju. Mislim da su oni u toj situaciji da samo to čekaju. Ja mislim da je to pitanje suviše politički neprijatno i da je za njih neprihvatljivo ..

Briljantni srbijanski intelektualac i jedan od najboljih advokata s prostora bivše Jugoslavije Srđa Popoviæ u intervjuu za „Dnevni avaz“ kaže kako odluka šefova diplomatija Evropske unije (EU) da Evropskoj komisiji proslijede zahtjev Srbije za članstvo u Uniji „nije nešto tako veliko“.Popoviæ za naš list govori o posljedicama ovakve odluke i mogućim utjecajima na srbijansku politiku.

– Svi pitaju jesu li ovo odlučujući trenuci ili zaokret u politici Srbije. Ja to ne vidim tako. To je dugačak proces. I ovi optimisti govore da će Srbiji za ulazak u EU trebati deset godina. Ovaj Mladić i dalje visi tu nad glavom i neæe oni od toga odustati. Pustili su Srbiji da prijeđ ovu prepreku, ali i poručili: „Ne pomišljajte da možete proæi bez tog hapšenja.“ Ja čak mislim da su oni osjetili da je ovoj Vladi Srbije, koja prolazi kroz te „evropske muke“, potrebno malo podrške, neki uspjeh i, eto, to su im tako dali… Tako ja to razumijem, jednostavno. S tim da ne vjerujem da će to proizvesti promjene na unutrašnjem planu.

Mislite li da bi odluka šefova diplomatija EU mogla sputati negativni utjecaj Beograda na Milorada Dodika i njegovu  politiku?

– Ja sam potpuno siguran da Tadić dobiva takve primjedbe od EU. I do sada je dobivao takve primjedbe. To je upadljivo. Dodik tu vodi jednu vrlo destruktivnu politiku. A ovi odavde, naročito Tadić, daju mu neku podršku, onako načelno. Naravno, što smo bliže Evropi, Tadić dobiva na značaju. Nažalost, ovdje je i dalje veliko oklijevanje da se suprotstavi toj nacionalističkoj ideologiji i nacionalističkoj politici, jer se misli, a to je tačno, da to još donosi glasove!

Tadić je dolazio isključivo na Dodikove predizborne skupove i poručivao da njega podržava.

– Tadić misli da je dovoljno ako on to objasni tako da kaže da je normalno da održava te odnose, da je to naš etnički živalj u Bosni, da se ne miješa u unutrašnje stvari, ali to nije tačno. Na kraju, ako je to i simbolična podrška, to je, ipak, podrška.Ako podržavate Dodika, podržavate i tu njegovu politiku, jasno. To je ono u čemu je Tadić već davno zaglavljen. On, ako napravi jedan korak na jednu stranu, odmah žuri da ga napravi i na drugu. Da ga ne bi koštalo gubitka glasova.

Sudeći prema Vašim opservacijama, stiče se utisak da koncept velikosrpske politike po viđenju Dobrice Ćosića i Tadićevog oca Ljubomira još ima utjecaj na srbijansku politiku.

– Naravno. Pazite, oni su ti koji prave raspoloženje u biračkom tijelu da još ništa nije gotovo… Da mi nismo odustali, da mi trenutno nismo u stanju ostvariti te ciljeve, ali mi od tih ciljeva nismo odustali… 

Mladić je, kako ste primijetili, ponovo kamen koji visi o vratu Srbije. Postoji li stvarno ikakva spremnost Srbije da se riješi tog zločinca?

– Iskreno da vam kažem, mislim da ga nikada neće predati! To je moje mišljenje. Ulazak u EU mogao bi biti taj neki trenutak za njegovu predaju, ali pitanje je u tih deset godina hoće li Mladić uopšte preživjeti? Njima bi najlakše bilo da on nestane, da umre. Oni se tome nadaju. Mislim da su oni u toj situaciji da samo to čekaju. Ja mislim da je to pitanje suviše politièki neprijatno i da je za njih neprihvatljivo da se sada vodi nekakav proces za genocid sa svim tim svjedocima i detaljima. Mislim da bi se onda postavilo i pitanje opstanka Republike Srpske. To je cijena koju nijedna vlast u Srbiji neće biti u stanju da plati. Neće se usuditi.

Deklaracija o osudi zločina nad Srbima je budalaština!

Šta mislite o usvajanju deklaracije o osudi zločina nad Srbima?

– Pogledajte, na tome se dugo insistira, ali to je jedna budalaština u samoj osnovi. Naravno da će svako svoje žrtve požaliti i truditi se da im da neki omaž. Ali, naravno, tu nema ni nekog simboličnog konteksta. To je nešto najnormalnije. Pa, naravno je da žalimo srpske žrtve, ali to je jasno. Svakome su njegove žrtve najveće. Ne vidim razloga da se donosi neka deklaracija o tome. To je nekakav pokušaj da se napravi ravnoteža naspram Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, koja je, kakva-takva, ipak donesena u Skupštini Srbije. Ali, nije to isto, nije to uopšte na istoj ravni. To se ne može balansirati na takav naèin. Faruk Vele (Dnevni avaz)

 

Komentariši