Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

29.01.2012.

DA LI JOS ZIVI POLITIKA PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE

Da li je još živa politika podele BiH

 

Ilustracija

 

29.01.2012
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosu Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Žarko Korać, profesor Filozofskog fakuleta u Beogradu i poslanik u Skupštini Srbije, i Ivo Banac, istoričar iz Zagreba i dugogodišnji profesor američkog Jejl univerziteta.

Bilo je reči o tome koliko Beograd i Zagreb svojim potezima doprinose krizi u Bosni i Hercegovini, da li su Srbija i Hrvatska u potpunosti napustile politiku podele Bosne i Hercegovine, koliko je u Srbiji jaka teza da Republika Srpska treba da bude nadoknada za gubitak Kosova, u kojoj meri Zagreb podržava zahteve čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata da se uspostavi treći, hrvatski entitet, zašto srpski mediji slave Dodika, zašto se o Bosni i Hercegovini govori kao o veštačkoj državi koja bi se raspala kada bi se iz nje povukla međunarodna zajednica, zašto se Sarajevo plaši preterane bliskosti Beograda i Zagreba, daje li Dejtonski sporazum pravo Beogradu i Zagrebu da se mešaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, kao i o tome šta bi bio normalan odnos Srbije i Hrvatske prema njihovim sunarodnicima u Bosni i Hrecegovini.

Omer Karabeg:  Kakav je danas odnos Beograda prema Bosni i Hercegovini?

Rekao bih da Beograd vodi istu politiku kao i 90-ih, ali u novom ključu. S jedne strane, stalno se govori da je BiH međunarodno priznata država. A s druge strane, u medijima i u izjavama većine političara insistira se na tome da je BiH neodrživa tvorevina.
Žarko Korać: Rekao bih da Beograd vodi istu politiku kao i 90-ih, ali u novom ključu. S jedne strane, stalno se govori da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država i da Srbija, u skladu s Dejtonskim sporazumom, podržava njen međunarodni status - predsednik Boris Tadić se u to gotovo ritualno zaklinje - a s druge strane, u medijima i u izjavama većine političara insistira se na tome da je Bosna i Hercegovina neodrživa tvorevina. Kada se to ne može otvoreno reći, onda se ekstenzivno citira Dodik koji više i nema nikakvu drugu poruku osim da Bosna i Hercegovina ide ka svojoj propasti i ka raspadu, a srpski narod ka svojoj slobodi. U suštini te politike je ideja o podeli Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Kakav je odnos Zagreba prema Bosni i Hercegovini?

Ivo Banac: U razdoblju nakon Tuđmana, od početka prošlog desetljeća, Zagreb je bio na distanci prema Bosni i Hercegovini. Za vrijeme Račana i Sanadera najvažnije je bilo - ni na kakav način ne dati povoda za bilo kakvu
Bojim se da hrvatska politika u ovom trenutku surađuje sa projektom koji je izuzetno opasan. To je upravo suprotno od onoga što Zapad očekuje od Hrvatske.

priču o miješanju Zagreba. Istovremeno podržavale su se sve one separatne ustanove koje su HVO i Tuđmanova politika stvorili u Bosni i Hercegovini, ali dalje od toga se nije išlo. U zadnjem razdoblju dolazi do preokreta. Potaknuti Dodikovom politikom vrlo aktivnog podrivanja Bosne i Hercegovine, dva bosanskohercegovačka HDZ-a prave zajedno sa Dodikom frontu protiv bosanskohercegovačkog jedinstva. Ti njihovi izazovi dobijaju, ne na najotvoreniji način, potporu službene Hrvatske. Formulacije koje koriste predsjednik Hrvatske, bivša predsjednica vlade i sadašnja ministrica vanjskih poslova govore o strukturalnoj neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Kaže se da se to mora promijeniti, što znači da se ide na sukobe unutar Federacije Bosne i Hercegovine, jer se apsolutno ništa ne poduzima što bi osporilo legitimitet Dodikove Republike Srpske. Bojim se da hrvatska politika u ovom trenutku surađuje sa projektom koji je izuzetno opasan. To je upravo suprotno od onoga što Zapad očekuje od Hrvatske. Američka politika računa na suradnju Zagreba u stabiliziranju Bosne i Hercegovine. Bojim se da se to na ovaj način ne događa.

Omer Karabeg:  Koliko je u Srbiji jaka teza da Republika Srpska treba da bude nadoknada za gubitak Kosova?

Ako se Bosna i Hercegovina podeli, onda će srpska politika, koja je vođena devedestih godina, retroaktivno dobiti svoje puno opravdanje.
Žarko Korać: To se ređe može pročitati ili čuti, ali, kada se napravi dublja analiza odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini, onda se vidi da je ta teza itetako prisutna. Tu je bitno sledeće. Ako se Bosna i Hercegovina podeli, onda će srpska politika, koja je vođena devedestih godina, retroaktivno dobiti svoje puno opravdanje. U tom slučaju bi srpska nacionalistička inteligencija izašla kao pobednik, a ne kao poražena strana, što ona objektivno jeste. Onda bi došlo do nekakvog, kako oni misle, kopernikanskog obrata u kome bi se pokazalo da je sve ono što se pisalo 80-ih godina, kada se pripremao rat, bilo ispravno.

Žarko Korać
​​Nije, dakle, reč samo o kompenzaciji za Kosovo, nego i o naknadnoj istorijskoj potvrdi teze da raspad Jugoslavije nije proizveo srpski narod, već da su srpskom narodu navodno uskraćena ona prava, koja su imali drugi narodi u bivšoj Jugoslaviji, a to je da formira državu u onim granicama koje on smatra pravednim, a koje nikada nisu bile specifikovane, sem u Šešeljovim govorima. Otuda  potpuno nekritička podrška Dodiku u medijama. Dok se u zvaničnim medijima u Srbiji, da i ne govorimo o tabloidima koje kontrolišu tajkuni režima, o Crnoj Gori Mila Djukanovića govorio kao kriminalnoj državi, ne postoji doslovno niti jedan jedini ozbiljan tekst u kome se na sličan način govori o Republici Srpskoj, pa se stiče utisak da je to prosperitetna, ekonomski uspešna država i da je Dodik mudar i sposoban lider.

Omer Karabeg: U kojoj meri Zagreb podržava zahteve lidera bosanskohercegovačkih Hrvata da se u Bosni i Hercegovini uspostavi treći, hrvatski entitet?

Tu je došlo do stanovite evolucije. U vrijeme Stjepana Mesića zagovaranje trećeg entiteta bilo je doslovno nemoguće.
Ivo Banac: Tu je došlo do stanovite evolucije. U vrijeme Stjepana Mesića zagovaranje trećeg entiteta bilo je doslovno nemoguće. Ne tvrdim da je Stjepan Mesić vodio neku izričito pozitivnu politiku prema Bosni i Hercegovini - ona je bila više verbalno nego suštinski različita, ali ipak tako nešto u tom trenutku nije bilo moguće.  U međuvremenu došlo je do promjene, pa je počelo da se govori i o trećem entitetu. To nije samo nešto što zagovaraju dva HDZ-a u Bosni i Hercegovini, nego nešto na što i oficijelna hrvatska politika aludira. Ne govori se, doduše, najizravnije o mogućnosti potpore trećem, hrvatskom, entitetu, ali se kaže da je to jedno od rješenja koja treba uzeti u obzir, da je to nešto što se ne smije a priori odbaciti, nešto što, to je formula Vesne Pusić, može biti ugrađeno u širu reformu Bosne i Hercegovine u smislu - možda bi moglo biti i pet entiteta, ali bi jedan od njih bio hrvatski. Pitanje trećeg entiteta je u ovom trenutku opasno na vidiku, to nije više anatema, kao što je to bilo početkom prošlog desetljeća.

Zatvaranje očiju pred bh. problemima

Omer Karabeg: Koliko su Beograd i Zagreb svojim potezima doprineli sadašnjoj dubokoj krizi u Bosni i Hercegovini?

Žarko Korać: Beograd je svakako tome mnogo doprineo. Malopre sam izneo jednu vrlo tešku tvrdnju da se smisao politike prema Bosni i Hercegovini nije
Cilj projekta destabilizacije Bosne i Hercegovine je da se svet i Evropa ubede da je to nemoguća država.

promenio od devedestih godina do danas. Istina, rata nema, nema oružja, zločina i masovnih stradanja, ali ni na koji način nije dovedena u pitanje teza da je Bosna i Hercegovina nemoguća država koju, kako se ovde često ističe, njeni građani ne žele, pre svega građani srpske nacionalnosti. To je jako opasno. To je jedna od najvećih grešaka Beograda u poslednjih 10 godina otkako je Milošević izgubio vlast. Srbija aktivno radi na destabilizaciji svoga suseda. To je politika koja je meni potpuno neobjašnjiva. Otvarajući pitanje drugih država u susedstvu, činite nešto što u ovom trenutku ne radi nijedna evropska država. Cilj projekta destabilizacije Bosne i Hercegovine je da se svet i Evropa ubede da je to nemoguća država, da srpski narod mora imati svoj deo, a hrvatski svoj, a Evropa neka izdržava treći bosanskohercegovački entitet, bošnjački, ionako je bogata. To je jedna monstruozna ideja, ali to je, na žalost, realnost.

Ivo Banac: Zagreb u ovom trenutku ne čini ništa da stabilizira situaciju u Bosni i Hercegovini, a to je paradoksalno vezano sa otvaranjem prema Beogradu. Naravno da moramo mnogo učiniti da zaliječimo rane u srpskohrvatskim odnosima, koji su tokom 20. stoljeća poremećeni u više navrata, a navlastito devedesetih godina. Ali, to se ne može raditi na račun trećega. Ta opasnost postoji i u ovom trenutku se može nazrijeti da u tom ključu ide čitav niz dobrih stvari koje, inače, treba poticati. Prije izvjesnog vremena episkop Srpske pravoslavne crkve Grigorije došao je u Dubrovnik i na jednom ekumenskom skupu u dubrovačkoj katedrali govorio o važnosti oprosta gdje je bio prisutan i dubrovački biskup. Ništa problematično - izvrsno. Ali to je u ključu strategije predsjednika Josipovića, koji je tamo
Imamo čitav niz kamičaka koji upućuju na ideju savezništva Hrvatske i Srbije protiv trećega.

poslao jednu od svojih savjetnica. To je strategija otvaranja Hrvatske prema južnom dijelu Republike Srpske - trebinjskom kraju, što je dio šire ideje stvaranja savezništva sa Dodikom. Upotrebio sam vrlo teške riječi u karakterizaciji nečega što na prvi pogled izgleda posve nedužno. Ali, takve situacije se događaju danomice tako da imamo čitav niz kamičaka koji upućuju na ideju savezništva Hrvatske i Srbije protiv trećega. To je suština. Nije onda čudno što razni politički činioci u Sarajevu reagiraju. Osjećaju se ugroženima, traže zaštitu, prosvjeduju, na razne načine pokazuju do koje mjere ih takvo ponašanje uznemirava. Moramo imati u vidu da ono, što na oko može izgledati vrlo dobro, može imati drugu pozadinu, koja onda stvara nove probleme.

Omer Karabeg: Gospodine Korać, da li jačanje savezništva između Zagreba i Beograda može da ide na uštrb Bosne i Hercegovine?

S obzirom da Srbija ima ogromnu odgovornost za ono što se desilo u BiH, čovek bi očekivao da postoji osećaj srama, krivice i odgovornosti za ono što se dešavalo na svega 100 km od Beograda i da upravo zbog toga Srbija treba da vodi drugačiju politiku prema bošnjačkom narodu.
Žarko Korać:  Kao i kolega Banac, podržavam regulisanje odnosa između Beograda i Zagreba, ali treba biti vrlo obazriv i voditi računa da ono ne ide na račun nekoga trećeg. Primećujem izvesne promene u načinu kako neki od demokratski izabranih predstavnika u Hrvatskoj govore o Bosni i Hercegovini. Moram reći da je Mesić mnogo direktnije govorio o pokušajima podele Bosne i Hercegovine, dok sada imamo situaciju, to je samo moj utisak, da se politika Banjaluke prihvata kao realnost. Ja ne bih išao tako daleko da kažem da Zagreb baš podržava Dodika, ali svakako je jako suzdržan u kritikama na njegov račun. Čini mi se da ima nekih malih naznaka da Zagreb u ovom trenutku želi da pokaže razumevanje za probleme Srbije. Ja to mogu shvatiti i to je dobro, kao što je dobro kada Beograd ima razumevanja za probleme Hrvatske, ali tu ipak treba napraviti neki balans. Za neke probleme treba imati razumevanja, a za neke ne - posebno za one koji štete stabilnosti regiona. Rekao bih još nešto. S obzirom da Srbija ima ogromnu odgovornost za ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, čovek bi očekivao da postoji osećaj srama, krivice i odgovornosti za ono što se dešavalo na svega 100 km od Beograda i da upravo zbog toga Srbija treba da vodi drugačiju politiku prema bošnjačkom narodu. To se ne vidi. Umesto toga, imamo mnoštvo formalnih gestova. Tadić je dva puta bio u Srebrenici, zaklinje se u integritet Bosne i Hercegovine, a u isto vreme Banjaluka uživa privilegovan položaj uz svesno ignorisanje Sarajeva i podcenjivački odnos prema Sarajevu i Federaciji Bosne i Hercegovine. Za mene je nemoguće imati demokratsku Srbiju koja neprekidno smatra da je njen sused, Bosna i Hercegovina, veštačka tvorevina koju treba podeliti. Danas u Evropi nemate nijedan takav primer - da jedna država priželjkuje raspad susedne zemlje.

Omer Karabeg: Izgleda da su priče o raspadu Bosne i Hercegovine dosta prisutne u poslednje vreme. Kao da su na neki način dobile legitimitet. Ovih dana sam pročitao da je jedan profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta rekao da bi se Bosna i Hercegovina sigurno raspala čim bi se iz nje povukla međunarodna zajednica. Mislite li da bi odlazak stranaca značio raspad Bosne i Hercegovine?

Ivo Banac: Izjava gospodina Raspudića, dakako, mnogo više govori o njegovim intencijama i ne bih je posebno analizirao, ali mislim da se stvara
Jedan od ključnih problema politike SAD i EU na Balkanu i u BiH je što vjeruju da je sve u redu dok puške ne rade.

atmosfera gdje bi ovo što on predviđa moglo postati realnost. U tome je problem. Naime, ne može se političku situaciju u Bosni i Hercegovini neprestano dovoditi do same ivice provalije, a da ne postoji neki plan šta učiniti ako zemlja padne u tu provaliju. Bojim se da stvari idu u tom pravcu, mada će mnogi reći da je to posve nemoguće. Jedan od ključnih problema politike Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije na Balkanu i u Bosni i Hercegovini je što vjeruju da je sve u redu dok puške ne rade. Istovremeno, oni koji žele spriječiti stabilizaciju takođe znaju da je rad vatre i pušaka ono što može dovesti do stanovitih promjena i mislim da je to ono što oni i priželjkuju. Tu i tamo mogu se čuti izjave da se ono što je strukturalno loše u dejtonskoj arhitekturi Bosne i Hercegovine može promijeniti samo u uvjetima neke druge krize. Krize koja nije samo politička, nego možda i vojna, vojni sukob. Mislim da takvi scenariji potiču ljude poput Dodika i onih na hrvatskoj strani koji misle poput Dodika, a biće vjerujem i onih među Bošnjacima, kojima to ne bi bilo posve nepoželjno.

S obzirom na ogromne žrtve koje je imao bošnjački narod i na njegovu masovnu frustraciju zbog ciničnog izrugivanja masakrima i genocidu u Srebrenici, plašim se da bi se u jednom trenutku ta frustracija mogla preliti u mnogo opipljivije nezadovoljstvo.
Žarko Korać: Ne mislim da bi odlazak stranaca značio raspad Bosne i Hercegovine, ali mislim da bi još više otežao njeno unutrašnje funkcionisanje. Lično sam pesimista i moj pesimizam proističe iz dve stvari. Prvo, bez revizije Dejtonskog sporazuma teško da će Bosna i Hercegovina moći da ide dalje. Veliko je pitanje, međutim, ko je spreman za tu reviziju i kako bi se ona mogla izvesti, kako bi to izgledalo, da li bi to išlo kroz Savet bezbednosti, da li bi velike sile, pre svega Rusija, na to pristale. Siguran sam da bi se Srbija očajnički okrenula Rusiji, a Rusija bi jedva dočekala da pored Kosova ima još jedno mesto na Balkanu na kojem može da igra kakvu takvu ulogu. Drugo, čini mi se da ova situacija pogoduje mogućem konfliktu i, po nekom mom initimnom ubeđenju, taj konflikt bi ovaj put pre svega mogao doći sa bošnjačke strane. Da budem sasvim otvoren. S obzirom na ogromne žrtve koje je imao bošnjački narod i na njegovu masovnu frustraciju zbog ciničnog izrugivanja masakrima i genocidu u Srebrenici, plašim se da bi se u jednom trenutku ta frustracija mogla preliti u mnogo opipljivije nezadovoljstvo. Mislim da se Bosna i Hercegovina nalazi pred velikim iskušenjima, ali je nemoguće smiriti situaciju, ako Beograd i Zagreb, ja sad govorim o Beogradu, ne vode politiku stabilizacije Bosne i Hercegovine.
Ivo Banac
​​
Ivo Banac:  Mislim da bi razvoj događaja u Bosni i Hercegovini, koji bi išao u pravcu sukoba, stvorio niz problema u cijeloj regiji i to bi neminovno zapljusnulo i Hrvatsku. Na žalost, u Zagrebu postoji tendencija da se zatvaraju oči pred problemima u Bosni i Hercegovini.

Kad god da pokrenete ta pitanja dobijete odgovor - pa nemojte sada s tim, zašto sad ponovno, kao da je sve riješeno i kao da se tu više ništa ne može napraviti. To je vrlo loše.

Jedino SAD imaju stvarnu moć da nešto urade

Omer Karabeg: Imaju li Srbija i Hrvatska, kao potpisnice Dejtonskog sporazuma, pravo da se mešaju u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Daje li im Dejtonski sporazum na to pravo?

Ivo Banac: Formalno govoreći ne, ali u jednom dijelu i srpske i hrvatske politike postoji uvjerenje da to nije nešto što bi samo po sebi bilo zazorno.

Paradoks je u tome što Dejtonski sporazum od Beograda i Zagreba traži da se mešaju, ali potpuno suprotno od onoga kako to oni sada čine.
Žarko Korać: Ja bih rekao i da i ne, ali im svakako ne daje pravo da se mešaju onako kako se mešaju. Ako ste garant nekog sporazuma onda morate pogledati suštinu tog sporazuma, a to je u slučaju Dejtonskog sporazuma stabilizacija Bosne i Hercegovine nakon rata, pokolja i zločina. Kao garant Dejtonskog sporazuma u tom pravcu treba da intervenišete. Paradoks je u tome što Dejtonski sporazum od Beograda i Zagreba traži da se mešaju, ali potpuno suprotno od onoga kako to oni sada čine. U slučaju Srbije to bi značilo da Beograd, u duhu Dejtonskog sporazuma, treba da utiče na Dodika i da mu uputi javni prekor zbog njegovih izjava i ponašanja koji ruše Bosnu i Hercegovinu. A oni koriste Dejtonski sporazum da bi i dalje razarali tu zemlju. Ja bih voleo kada bi Beograd i Zagreb, kada bitno poboljšaju svoje odnose i dignu ih na viši nivo, seli da porazgovaraju o tome kako stabilizovati Bosnu i Hercegovinu. To je jedan mali san, ali mislim da u nekom budućem vremenu nije nerealan. A što se tiče sadašnje situacije, u Srbiji će za nekoliko meseci biti izbori. Nije sasvim sigurno kakav će biti njihov ishod. Može se dogoditi da kao i u Hrvatskoj pobedi opozicija, ali, za razliku od Hrvatske, koalicija, koja bi zamenila ovu sadašnju, bila bi mnogo više nacionalna i mnogo više desno okrenuta nego sadašnja. Moglo bi se desiti da na vlast dođu ljudi koji još gore misle o Bosni i Hercegovini. Srbija bi tada otišla u još veću izolaciju od one u kojoj se nalazi sada, a bojim se da bi bosanskohercegovački problem postao još teži.

Omer Karabeg: U Bosni i Hercegovini živi veliki broj Srba i Hrvata. Normalno je da su i Zagreb i Beograd zainteresovani za svoje sunarodnike. Šta bi po vama bio normalan odnos Beograda i Zagreba prema njima?

Ulazak Hrvatske u EU otvara stanovite mogućnosti za pozitivniji razvoj. Prema tomu, europski put, odnosno rast europskih stranaka u cijeloj regiji - u Hrvatskoj, Srbiji i  BiH - jest jedna nada.
Ivo Banac: Imate, zapravo, dvije mogućnosti. Jedna je mogućnost korišćenje nacionalne skupine za destabilizaciju države u kojoj ona živi. Recimo, ono što je Hitler radio u Čehoslovačkoj preko Konrada Henlajna, vođe sudetskih Njemaca, što je na kraju dovelo do raspada Čehoslovačke. Druga mogućnost je politika koju je provodila i provodi Austrija prema svojoj manjini u Italiji. Znate da su 50-ih godina postojale stanovite terorističke skupine, koje su se borile za otcjepljenje dijelova Italije i ujedinjenje sa Austrijom. Danas je to posve nezamislivo iz dva razloga. Prvo, zbog toga što Austrija vodi sasvim drugačiju politiku, i drugo, zbog toga što su i Italija i Austrija dio Europske unije gdje takvi problemi ne mogu biti rješavani kako se to dešava ovdje. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju otvara stanovite mogućnosti za pozitivniji razvoj. Prema tomu, europski put, odnosno rast europskih stranaka u cijeloj regiji - u Hrvatskoj, Srbiji i  Bosni i Hercegovini - jest jedna nada. Dakako, uz potporu međunarodne zajednice.

Žarko Korać: Normalan odnos bi bio da Beograd i Zagreb vode računa da njihovi sunarodnici imaju prava i slobodu koju imaju svi građani Bosne i Hercegovine. Znači, da se politički organizuju i da brane svoje interese onako kako ih oni vide. Vrlo je opasno kada takozvana matična država nameće sebe kao lidera pripadnicima svoje nacionalne zajednice koji žive u drugoj zemlji. Time se šalje poruka svima drugima, koji žive u toj državi, da je to neka vrsta pete kolone, koja radi protiv interesa sopstvene države.

Omer Karabeg: Mislite li da bi Brisel mogao da utiče na Beograd i Zagreb da oni stvarno postanu garanti očuvanja Bosne i Hercegovine i njenog teritorijalnog integriteta?

Kada je riječ o odnosu prema Dodiku, vidimo da se održava nešto što nije dobro. Jedan drugačiji stav, koji bi išao na lomljenje strukture koja danas predstavlja oštricu noža uperenu prema jedinstvu BiH, može iznjedriti jedino američka politika.
Ivo Banac: Meni bi to bilo jako drago, ali bojim se da to ne možemo očekivati kada imamo u vidu kako se Europska unija postavila po ovom pitanju. Prije će biti da će američka politika tu morati biti mnogo aktivnija. Kada je riječ o odnosu prema Dodiku, vidimo da se održava nešto što nije dobro. Jedan drugačiji stav, koji bi išao na lomljenje strukture koja danas predstavlja oštricu noža uperenu prema jedinstvu Bosne i Hercegovine, može iznjedriti jedino američka politika. U ovom trentuku ni to nije do kraja realno zbog položaja američke politike u Europi i u svijetu, ali možda ćemo u nekom drugom trenutku, u nešto gorim uvjetima, vidjeti inicijativu sa te strane.

Žarko Korać: Tačno je da jedino Sjedinjene Američke Države imaju stvarnu moć da nešto urade. Konačno, Amerika je bila ta koja je predstavnike zaraćenih strana dovela u vojnu bazu u Dejtonu. To je tada bilo teško zamislivo, ali Amerika to može. Na žalost, Barak Obama i američka administracija u ovom trenutku imaju apsolutno druge prioritete. Ne samo da ne pominju Balkan, nego ne pominje mnogo ni Evropu, tako da je u ovom trenutku teško govoriti o nekom većem angažovanju Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. Ali, hajte da se nadamo da će se nešto promeniti.
29.01.2012.

POVODOM UN-OVE IZLOZBE POSVECENE HOLOKAUSTU: KO BI ORGANIZIRAO PODSJECANJE NA SREBRENICU?!

Povodom UN-ove izložbe posvećene holokaustu: Ko bi organizirao podsjećanje na Srebrenicu?!

Pedeset eksponata je postavljeno zahvaljujući direktnom angažmanu njemačke vlade

Autor | 29.01.2012.

Povodom UN-ove izložbe posvećene holokaustu: Ko bi organizirao podsjećanje na Srebrenicu?!

Od stalnog dopisnika “Dnevnog avaza" iz New Yorka) 

Izložba koja je u zgradi Ujedinjenih naroda (UN) u Njujorku otvorena ovog vikenda pod nazivom “Lica iz geta” (Faces of the Ghetto), a povodom Dana obilježavanja sječanja na žrtve holokausta bit će otvorena sve do 12.marta.

Pedeset eksponata je postavljeno zahvaljujući direktnom angažmanu njemačke vlade, čiji je predstavnik u UN-u rekao, da zbog svega ooga što su nacističke vlasti uradile prije više desetljeća – njegova zemlja osjeća posebnu odgovornost i danas.  Izložba je otvorila i to pitanje ko bi sve u UN-u mogao organizirati adekvatne manifestacije komemorativnih obilježavanja drugih pogroma od Ruande do Srebrenice.

Njemačka Misija u UN-u organizator

Šef Misije Njemačke u UN-u, ambasador Piter Viting (Peter Witting), tim povodom je rekao kako se svugdje u svijetu podsjećaju na strahote koncentracionih logora poput Aushwitza, Dahau, ili Mathauzena, ali da ipak, njegova zemlja ima posebnu odgovornost da o svemu govori na ovakvim manifestacijama – upravo zbog znanih historijskih činjenica, na koje je potom taksativno podsjetio. Njegov, kao ii svojevremeno primjer njemačkog kancelara Vilija Branta (Willy Brandt), koji je kleknuo pred spomenikom onih koji su stradali od njemačkih snaga u Drugom svjetskom ratu mogao bi mnogima poslužiti za primjer.

Pozdravljajući prisutne uključujući i nekoliko preživjelih bivših logoraša, među kojima je bio i predsjednik udruge (The Jewish Foundation for Righteous) preživjelih, 92.godišnji Roman Kent, ambasador Viting je na otvaranju izložbe je rekao kako Njemačka tu odgovornost, skoro 70 godina kasnije itekao osjeća.

Ovaj njemački amabasador govorio je o tome kako su nacisti u ime rasne ideje čiste njemačke nacije, u poljskom gradu Lodz, koga su okupirali 1940, formirali jedan od najstrašnijij getoa u okupiranoj Evropi.

 Važnost čuvanja dokumenata stradanja

U getou Litzmannstadt, na našto više od 4 kvadratna kilometra, bilo je zatvoreno oko 160.000 Jevreja, a nešto kasnije i oko 5.000 Roma. Zbog nezamislivo loših uvjeta u getou je tokom ratnih godina pomrlo oko 43.000 ljudi. No, upravo iz tog ambijenta sumorne svakodnevnice, gotovo nevjerovatno - sačuvano je oko 12.000 fotografija, crteža ili portreta lica koja su pripadala mučenicima tog produženog inferna. Sve je potrajalo do 1942, kada je najveći dio stanovnika getoa u Lodzu, deportiran u logor smrti Kulmhof. Prije zatvaranja getoa u augustu 1944., ostatak njegovih stanovnika  prebačen je u zloglasni Aushwitz odakle se malo ko vratio.

“Jedna slika vrijedi hiljadu riječi, to znamo svi”, rekao je Roman Kent, koji se takodjer obratio prisutnima na otvaranju izložbe u UN-u. Prema instrukcijama tada uspostavljenog “jevrejskog vijeća” u getou je od 1940. do kraja 1944. – svim fotografima, umjetnicima, slikarima, muzičarima i onim koji su pisali data je instrukcija da naprave što više autentičnih dokumenata.

Nemoguće je opisati stradanje žrtve

 “U finalnoj analizi, ne postoje riječi, nema tih priča i nema slika, koje mogu dočarati brutalnost, teror i bestijalnost koje su se događale na dnevnoj bazi u ovim mjestima horora. Zar slike mogu dočarati miris mrtvih tjela koje su prolazila mimo nas svih 24 sata dnevno dok su ih polako na kolicima gurali ljudi poput kostura. A ne konji”, rekao je Roman Kent.

 Na izložbi u UN-u, koju je inače otvorio podsekretar Svjetske organizacije Kijo (Kiyo) Akasaka, a koju je sponzorisala Misija Njemačke u UN-u, ambasador ove zemlje izrekao je čini se antologijsku rečenicu: “Svi mi trebamo produžiti sa prenošenjem sjećanja na žrtve holokausta zbog budućih generacija. A Njemačka ima posebnu odgovornost u tome”, rekao je Piter Viting.

Lekcija za Beograd, Jeremića i ostale

 Riječi njemačkog ambasadora u UN-u, iznova su podsjetile i na to pitanje posebne odgovornosti, na koje često podsjećaju analitičari. Radi se o odgovornosti onih koji su na bilo koji način sponzorisali zločine, ili onih u čije je nacionalno ime počinjen zločin.

Iako je možda daleko dan kada će ambasador Srbije, otvoriti, sponzorirati ili u ime vlade u Beogradu organizirati izložbu ili sličnu manifestaciju u UN-u, povodom obilježavanja genocida u Srebrenici, kako su to već presudili najvažniji UN sudovi - Haški tribunal za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) – vrijeme je o tome razmišljati. Vrijeme je i za ponovno uvjetovatovanje nekih međunarodnih aspiracija Beograda s takvom političkim akcijama.

O tome bi, shodno svemu izrečenom od strane njemačkog ambasadora u UN-u, trebao razmišljati možda i ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić, kojeg je Srbija kandidiraala za predsjednika 67. Zasjedanja Generalne skupštine UN-a. Upravo Jeremić bi već ovog 11. jula, kada se u Njujorku obilježava obljetnica stradanja žrtava genocida u Srebrenici, morao naći svoje ponizno mjesto na toj komemoraciji. Ostaje da se vidi i hoće li.

29.01.2012.

VIDEO: ODLICNI REZULTATI KOMSIJA, BRCKO POD POLICIJSKOM OPSADOM

VIDEO: Odlični rezultati komšija, Brčko pod policijskom opsadom


(24SI) - Odlični rezultati naših komšija su razlog velikog broja pripadnika Policije Brčko distritka BiH na ulicama Distritka te centar Brčkog je bukvalno izgledao kao pod opsadom.

 

 [24 sata info] 

Nakon završetka rukometne utakmice, prolaznci na brčanskom Trgu mladih su bili svjedoci grupice od 20-tak navijača naših komšija koji su u finalu poraženi od Danske te slušati skandiranje "Živjela kraljevina Srbija, Kosovo.. ", a iza njih su bili pripadnici Policije Brčko distrikta BiH, prenosi Infobrcko.
 
Ovaj put, navijači su mogli da nose zastavu naše komšijske države a prolaznici su mogli da slušaju skandiranje "Živjela kraljevina Srbija, Kosovo ...itd", dok navijači reprezentacije BiH prije nekoliko mjeseci nisu čak ni dobili priliku da nose zastavu svoje države u svojoj državi.
 
SRBIJA- Novak Đoković osvojio Australian Open, vaterpolisti osvojili zlato na Evropskom prvenstvu, rukometaši osvojili srebro na Evropskom prvenstvu;
CRNA GORA-vaterpolisti osvojili srebro na Evropskom prvenstvu;
HRVATSKA-rukometaši osvojili bronzu na Evropskom prvenstvu

Čestitke komšijama, a nama ostaje da se nadamo da će i sportisti naše BiH u skorije vrijeme osvojiti neku medalju da bi i nasi mogli da nose zastavu BiH.

 

(24sata.info)


 

29.01.2012.

POZADINA POLITICKIH NAPADA NA SUD I TUZILASTVO BiH

Pozadina političkih napada na Sud i Tužilaštvo BiH

 

Tabla na ulazu u Sud i Tužilaštvo BiH

 

29.01.2012
Politički napadi na Sud i Tužilštavo BiH započeli su i prije suđenja za ratne zločine, prije nego što se znalo za broj i vrstu krivičnih djela, odnosno, kako podvlači predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso, prije nego što se znala nacionalnost osumnjičenih.

Mnogo prije predmeta Dobrovoljčka započela je kampanja kojom se pokušava narušiti ova institucija, dodaje Kreso:

„U zadnje vrijeme imam osjećaj da naši političari koriste Sud BiH kao svojevrsni ritual, kao džoker koga izvlače kad im zapne negdje u rješavanju političkih pitanja. Dobrovoljačka uopće nije ni došla do suda. Taj predmet je obustavljen u fazi istrage. Ukidanje suda traže čak i oni političari
"Ukidanje suda traže čak i oni političari koji su u ovome sudu oslobođeni. To je apsurd", kaže predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso.
koji su u ovome sudu oslobođeni. To je apsurd. Ovi napadi su veoma kontraproduktivni kako za cijelu državu tako i za one koji su nosioci takvih ideja. BiH je na putu u EU. Proces pridruživanja EU ne trpi takve napade na pravosudne institucije.“

Za međunarodnu zajednicu Sud i Tužilaštvo BiH ključne su državne institucije za osiguranje vladavine prava u cjeloj Bosni i Hercegovini.

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko upozorava kako nema nema nikakve dileme u pogledu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, koja je u dva navrata potvrđena i odlukama Ustavnog suda BiH.

„Ustavni sud se izrekao po tom pitanju 2001. godine i 2008. godine i potvrdio je ustavnu kategoriju Suda i Tužilaštva BiH“, podsjeća Inzko.

Valentin Inzko
​​Inzko nije želio komentirati najave iz Republike Srpske da će u Parlamentu BiH tražiti ukidanje Suda i Tužilaštva, ali je rekao da sve institucije i građani trebaju podržati rad ovih pravosudnih institucija.

„Moraju državne institucije kao što je Tužilaštvo BiH, kao što je Sud BiH, imati finansijsku podršku da mogu izvršavati svoje nadležnosti“, kaže Inzko.

Zahtjevi iz RS za ukidanjem Suda i Tužilastva BiH zbog obustavljanja istrage protiv većeg broja osumnjičenih u slučaju Dobrovoljačka, kako ocjenjuju analitičari, predstavljaju politički pritisak i manipuliranje narodom.

Potreban Vrhovni sud

U BiH, kaže Sevima Terzić iz Fonda za Javno pravo, postalo je normalno da se sud o radu pravosuđa donosi na ulici bez bilo kakvog stvarnog uvida u predmete kojima se najviše pravosudne instance bave.

„To je banalizacija veoma važnih, državnih, ustavnih i pravnih pitanja koja sigurno ne doprinosi ni unapređenju njihovog rada, niti strukturalnom dijalogu koji ima za cilj da poboljša stanje u pravosuđu. Ja ne želim reći da je tu sve idealno, ali komentirati odluke neprofesionalno je i od onih pravnika kojio to rade, zato što mi nemamo ni uvida u taj spis. Ono što se
Sevima Tertić ocjenjuje kako iza svega stoji namjera da se skrene pažnja građana sa mnogo važnijih pitanja, kao što su svakodnevna egzistenacija,haos u formiranju vlasti, socijalni kolaps.
želi postići ovim je da se skrene pažnja građana sa mnogo važnijih pitanja, kao što su svakodnevna egzistenacija, jedan haos u formiranju vlasti, potpuna neodgovornost političara i političkih stranaka prema građanima kad je to u pitanju, socijalni kolaps itd. To su sve pitanja o kojima bi se trebalo govoriti, a umjesto toga servira se na ovakav način pitanje navodnog ukidanja Suda i Tužilaštva. I sve da bi se podizale nacionalne tenzije, da bismo se što više udaljavali jedni od drugih i da bi se, na kraju-krajeva, podivala država“, navodi Terzićeva.

Komentirajući zahtijev za ukidanjem Suda i Tužilštava Nurko Pobrić, sudac  Kantonalnog suda u Mostaru, dodaje kako se radi o razlogu više za uspostavu vrhovnog suda BiH.

„Kada bi postojao vrhovni sud BiH, onda bismo mogli govoriti da imamo i tu treću državnu vlast, tj. sudsku vlast, i u tom slučaju mogao bi postojati i Sud BiH kao specijalni sud, recimo, samo za krivičnu oblast", ocjenjuje Nurko Pobrić.

Pobrić naglašava kako se zbog svakodnevnih pritisaka kojima su izložni i suci i tužitelji dovodi u pitanje nezavisnost presuda i općenito rad pravosuđa.

"Ne mora biti pritisak u smislu da vam neko naredi kako ćete suditi, ali je pritisak na sud ako se javno, u novinama, kritikuje neka sudska ili tužilačka odlčuka koja, zapravo, nije još pravomoćna ili koja podliježe određenom preispitivanju. I sama po sebi ta činjenica utiče na jedan normalan rad suda“, naglašava Pobrić.

Tanja Topić
​​Analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić kaže kako unatoč nastojanjima pojednih politicara ukidanje Suda i Tužilaštva ne može biti referendumsko pitanje.

Ona podsjeća da je zahtjev postojao i ranije, te da je zbog toga došlo do započinjanja  takozvanog strukturalnog dijaloga o pravosuđu.

„A da bi ponovo postalo referendumsko pitanje, mislim da bi onda ugrozilo taj veliki projekat iza kojeg se vlast u RS stavila - tzv. strukturalni dijalog. I mislim da su čak i predlagači i incijatori cjelokupne ove incijative zapravo svjesni da se u parlamentarnoj proceduri ništa ne može promijeniti“, smatra Topić.

Kada će rad izvršne, zakonodavne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini biti odvojen, Topić zaključuje kako je neophodno promijeniti političku filozofiju promišljanja postojećih elita i cjelokupni politički ambijent, što se ipak neće tako skoro desiti:  

„Dok se takvi uslovi i preduslovi ne stvore, svaka presuda, svaka odluka biće jedno sredstvo povišenih emocija, povišenog političkog krvnog pritiska. Mislim da osnovni problem leži u suštinskom problemu da u BiH ne postoji konsenzus ni o minimalnoj istini, uslovno rečeno, pa čak ni o činjenicama koje su se dešavale u proteklom ratu - a vidimo da su iza nas već dvije decenije.“ 

*****

Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Pozadina političkih napada na Sud i Tužilaštvo BiH
Ženski sud kao alternativni pristup pravdi
Žrtve silovanja bez zakonske zaštite i pomoći države
Suđenje Gotovini i Markaču: Obrana traži uvođenje novih dokaza
29.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Umro profesor Nijaz Duraković!
 
U Sarajevu je danas preminuo nekadašnji član Predsjedništva RBiH i predsjednik SDP- BiH Nijaz Duraković. Duraković je preminuo svom stanu na Marin Dvoru, a po nepotvrđenim informacijama uzrok smrti je infarkt. Nijaz Duraković je rođen 1. januara 1949. godine u Stocu gdje je stekao osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Studij sociologije završio je 1971. godine, magistrirao je 1975. i doktorirao 1979. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
. Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi
 
"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi posle Drugog svjetskog rata", kaže Jovanović, ..
. General Jovo Kapičić: U Srbiji sam crna ovca, ali neću da bježim
 
Iako je govorio da će se iz Beograda preseliti u Crnu Goru, zemlju odakle potiče, od toga je odustao. Ne želi da, kako kaže, bude izbjeglica i ostavlja brojnu familiju i prijatelje ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

29.01. 2012.

Svetozar Jovićević

Video Medalje za Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Đokoviću titula

Sportisti iz regiona dominirali su u nedelju na velikim takmičenjima pobedama u tenisu i na EP u vaterpolu i rukometu Dalje

Most RSE: Da li je još živa politika podele BiH

Žarko Korać i Ivo Banac razgovarali su o odnosu Srbije i Hrvatske prema svom susedu Bosni i Hercegovini Dalje

Jovićević: Urušava se Lukšićeva pozicija

Politički analitičar Svetozar Jovićević za RSE govori o brojnim skandalima i aferama koje potresaju Crnu Goru Dalje

29.01.2012.

ZAKON U PARLAMENTARNOJ PROCEDURI: TEHERAN CE ZABRANITI UVOZ SVIH PROIZVODA IZ EVROPE

Zakon u parlamentarnoj proceduri: Teheran će zabraniti uvoz svih proizvoda iz Evrope

image Mahmoud Ahmedinejad / 24sata.info

 

(24SI) - Iranska vlada mogla bi da zabrani uvoz svih proizvoda iz Evrope kao odgovor EU, koja je zabranila uvoz iranske nafte, javila je iranska televizija "Pres TV".

 

 [24 sata info] 

Pozivajući se na zamjenika predsjedavajućeg parlamentarne komisije za energetiku Nasera Sudanija televijski kanal je javio da jedan od stavki prijedloga zakona, o kome raspravlja parlament, predviđa prekid izvoza nafte prije nego što na snagu stupi zabrana EU.

"Druga stavka obavezuje vladu da zabrani uvoz svih vrsta robe iz država koje su nama uvele sankcije", rekao je Sudani.

EU izglasala je u ponedjeljak zabranu uvoza nafte iz Irana, javlja Srna.

Potez je uslijedio nakon što je Iran najavio početkom mjeseca da je pokrenuo program obogaćivanja uranijuma na dobro čuvanoj podzemnoj lokaciji u blizini svetog šiitskog grada Koma.

Zapadne zemlje vjeruju da Iran, koji je već izložen velikom broju sankcija, radi na tajnom programu nuklearnog naoružanja, ali Teheran insistira da je to isključivo u civilne svrhe.

Iran je zaprijetio da će blokirati Ormuski moreuz, glavnu izvoznu rutu sa Bliskog istoka.

 

(24sata.info)



29.01.2012.

ZRIJEB U BEOGRADU: RUKOMETNA REPREZENTACIJA BiH U BARAZU SA NJEMCIMA

Žrijeb u Beogradu: Rukometna reprezentacija BiH u baražu sa Nijemcima

image Rukometna reprezentacija BiH / Ilustracija / 24sata.info

 

(24SI) - Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u dodatnim kvalifikacijama (baražu) za nastup na svjetskom prvenstvu 2013. u Španiji igrat će protiv selekcije Njemačke, određeno je danas žrijebom koji je obavila Evropska rukometna federacija (EHF) u Beogradu.

 

 [24 sata info] 

Prva utakmica baraža igrat će se 9. ili 10. juna u Njemačkoj, a revanš sedam dana kasnije u BiH.

Parovi baraža za SP u Španiji (od 13. do 27. januara 2013.):
  
Njemačka - Bosna i Hercegovina
Litvanija - Poljska
Rusija - Češka
Slovenija - Portugal
Slovačka - Bjelorusija
Makedonija - Austrija
Mađarska - Norveška
Island - Holandija
Švedska - Crna Gora
 
Direktan plasman na SP osigurat će tri najbolje plasirane reprezentacije sa EP-a -  Srbija i Danska, te pobjednik današnjeg susreta za treće mjesto Hrvatska - Španija. Aktuelni prvak svijeta - Francuska i domaćin Španija, direktno su se plasirali na SP.

(fena)


29.01.2012.

TALENTI SEMIR MUSIC I ERVIN JUSUFOVIC: TRENINZI S DZEKOM, BALOTELIJEM, KOLAROVOM...(FOTO)

Talenti Semir Musić i Ervin Jusufović: Treninzi s Džekom, Balotelijem, Kolarovom... (FOTO)

Svi su nas u Manchester Cityju primili srdačno i s toliko profesionalizma da je to nestvarno

Autor |  29.01.2012.

Ervin Jusufović, Edin Džeko i Semir Musić u prostorijama Mančester sitija

Ervin Jusufović, Edin Džeko i Semir Musić u prostorijama Mančester sitija

.........................................................................................................................................

Zamijeniti treninge na travnjaku bilo kojeg nogometnog stadiona u Bosni i Hercegovini onima na mančesterskom Etihadu, na kojem utakmice engleske Premijer lige igraju Džeko, Nasri, Aguero, Kolarov, Baloteli (Balotelli), Silva... san je svakog dječaka u BiH. Da ne kažemo i svakog ovdašnjeg fudbalera.

Da snovi mogu postati i java, nedavno su se uvjerila dvojica kadeta tuzlanske Slobode, šesnaestogodišnjaci Semir Musić i Ervin Jusufović. Na poziv prvog menadžera lidera engleskog prvenstva Roberta Mančinija (Mancini), dvojica kadetskih reprezentativaca BiH boravila su deset dana u Mančesteru, trenirajući s najskupljom svjetskom nogometnom ekipom.

Menadžeri zadovoljni

- Kada sam čuo za interes Sitija, nisam mogao vjerovati. Danima sam mislio da sanjam. Tek kada smo došli u Mančester, uvjerio sam se da je priča istinita. Apsolutno su nas svi u klubu toplo primili i pokazali takav nivo profesionalizma i poštovanja da se to ne može riječima opisati. Svakog jutra na doručku u klupskim prostorijama prilazili su nam Nasri, Kolarov, Aguero, Baloteli i pozdravljali nas - kazao nam je Semir Musić, kapiten kadetske reprezentacije BiH.

Uz neosporni talent i prilično fudbalsko znanje, dvojica igrača Slobodine škole fudbala za odlazak u Mančester mogu zahvaliti i Enesu Mešanoviću, bivšem nogometašu tuzlanske Slobode i zagrebačkog Dinama.

- Enes Demirović, bivši reprezentativac i ja, radimo skauting nogometaša mlađih kategorija. Jedna italijanska agencija tražila nam je dvojicu talentiranih igrača i odmah smo predložili Musića i Jusufovića, jer zaista posjeduju kvalitet. Posebno me raduje činjenica da su momci zadovoljili menadžere u engleskom klubu. Već postoji realna šansa za njihov odlazak u Mančester u ljeto. Tamo bi trebali potpisati ugovor i boriti se za mjesto u timu - kazao nam je Mešanović.

Kompletne troškove boravka u kampu Mančester sitija platio je lider engleskog prvenstva. Da bi im se to u budućnosti moglo i isplatiti, Musić i Jusufović pokazali su još na prvom treningu.

- Podijelili smo se u dva tima i igrali jednu utakmicu. Igrati u ekipi s Balotelijem bilo je skoro nestvarno. Musić i ja bili smo na tom treningu u istoj ekipi, a posrećilo nam se još na prvom treningu. On je asistirao, a ja sam pogodio mrežu, nakon čega su uslijedile čestitke svih igrača - kazao nam je Ervin Jusufović.

Ljudska veličina

Mladim Tuzlacima tokom boravka u kampu Sitija domaćin je bio bh. dijamant Edin Džeko. Uzor svih dječaka u BiH gostoprimstvom prema Musiću, Jusufoviću i ostaloj ekipi po ko zna koji put pokazao je i svoju ljudsku veličinu.

- Džeko je fenomenalna ličnost. Toliko ga poštuju svi u klubu, počevši od menadžera Mančinija pa do igrača kluba, da mu se doslovno divimo. I pored svih svojih profesionalnih obaveza, stalno nam je bio na usluzi, izlazio je s nama u Mančesteru i bio naša spona s trenerima, menadžerima i igračima. Mnogo nam znači podrška Edina Džeke - kazao je Musić.

Potpuno svjesni svega što im se pružilo, Jusufović i Musić vratili su se hladne glave svojim obavezama i treninzima u Slobodi. Uz naporan rad kao i do sada, sa pravom se mogu nadati da će uskoro Slobodin crveno-crni dres zamijeniti sličnim - ali onim kluba s Etihada.

Od Džeke svi traže autogram

U Džekinu popularnost Musić i Jusufović uvjerili su se nekoliko puta za vrijeme boravka u Engleskoj.

- Džeko nas je odveo na večeru u jedan elitni italijanski restoran. Odmah po ulasku prišao mu je konobar i, sav ozaren, zamolio ga za autogram. Sve vrijeme te večere Englezi su prilazili za naš stol kako bi se barem rukovali s našim dijamantom - govori nam Jusufović.

 Balotelijeve igrarije

Igrarije i skandali Marija Balotelija u fudbalskom svijetu više nisu vijest. Jednoj njegovoj šali za vrijeme doručka u klupskim prostorijama prisustvovali su i Slobodini fudbaleri s Enesom Mešanovićem.

- Baloteli je ulazio u restoran i, prolazeći pored Atilija Lombarda, pomoćnog trenera Roberta Mančinija, iz čista mira udario ga po glavi. Potpuno hladan, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je hodati, prišao za naš stol, pružio ruku Džeki i na bosanskom mu rekao: "Zdravo, Džeko." Svi su igrači prasnuli u smijeh, pa čak i sam Lombardo - kaže Mešanović.

29.01.2012.

TAKO JE GOVORIO NIJAZ DURAKOVIC

Tako je govorio naš Nijaz

Njegov posljednji veliki tekst o Bošnjacima u rodnoj mu Hercegovini, te agresiji Hrvatske na BiH u tri nastavka je objavio "Dnevni avaz"

 29.01.2012.

Tako je govorio naš Nijaz

Nijaz Duraković

........................................

Prof. dr. Nijaz Duraković svoje posljednje intervjue uoči današnje iznenadne smrti dao je glavnom i odgovornom uredniku "Dnevog avaza" Faruku Veli, te novinaru Amilu Dučiću.

Njegov posljednji veliki tekst o Bošnjacima u rodnoj mu Hercegovini, te agresiji Hrvatske na BiH, taođer, je u tri nastavka objavio "Dnevni avaz". Nakon toga je žestoko napadnut iz krugova HDZ-a u Mostaru, pa čak i optužen za "radikalizam"!?

Iz posljednjih intervjua pročitajte kako je razmišljao naš čestiti Niđo, kako su mu tepali u Hercegovini.

Donosimo vam intervju pod naslovom "Nijaz Duraković: Bošnjaci u Hercegovini građani su drugog reda!" od 17. decembra 2011. godine, "Alija se debelo pokajao zbog dolaska mudžahedina" objavljen 1. novembra 2011. godine, kao i tekst "Ko je krov za egzodus Hrvata" s kraja decembra prošle godine.

Pročitajte...

U jednom članku posprdno se govori o "ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini po Miloševićevom receptu". U drugom se kaže: "U Mostaru glas Bošnjaka vrijedi tri puta više nego Hrvata", "Apartheid je na bošnjačkim područjima", itd.

Pa da podastremo činjenice:

Krenimo od mog rodnog Stoca. Prema popisu stanovništva 1991. godine, Bošnjaka je bilo 45 posto, Hrvata 32 posto, Srba 21 posto, a Jugoslovena i ostalih dva posto. Ovo su egzaktni podaci koji se odnose na općinu Stolac. U samom gradu Stocu bilo je svega 12 hrvatskih porodica. I to je bilo dovoljno da Franjo Tuđman proglasi Stolac "hrvatskim stolnim gradom".

Stolni grad

Što se tiče Mostara, prema Čoviću novoproglašenog hrvatskog stolnog grada, neumoljivi statistički podaci kažu sljedeće: u Mostaru je uoči rata, prema meritornom popisu stanovništva, bilo Muslimana-Bošnjaka 35 posto, Hrvata 34 posto, Srba 19 posto te Jugoslovena i ostalih 12 posto. Da uzmemo za primjer zapadnu Hercegovinu: u Livnu je bilo Muslimana 15 posto, Srba 10 posto, ostalih tri posto, u Ljubuškom je bilo šest posto Muslimana, u Čapljini 28 posto, u Prozoru 37 posto, u Neumu pet posto, itd.

Ako se govori o "apartheidu" u srednjoj Bosni, opet treba podastrijeti činjenice: u Bugojnu je, prema popisu, bilo 42 posto Muslimana-Bošnjaka (naspram 34 posto Hrvata i 19 posto Srba), u Gornjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka (u Vakufu, koji je bio napadnut zajedničkim snagama HVO-a i regularne hrvatske vojske i koji je u nasilju podijeljen na dva dijela: Uskoplje i Gornji Vakuf), u Fojnici je bilo Muslimana 49 posto, u Busovači 48 posto, u Travniku 45 posto (naspram 37 posto Hrvata, 11 posto
Srba i sedam posto ostalih), u Donjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka, u Zenici također 55 posto, itd.

U spomenutim saopćenjima se kaže: "I Duraković i Cerić jako dobro znaju kojih su razmjera bili procesi etničkog čišćenja na područjima pod kontrolom Armije RBiH te koliki je bio mizeran stupanj povratka Hrvata i Srba na ta područja."

Ja barem dobro znam kako je teklo "etničko čišćenje" u Hercegovini i kako je bio mukotrpan put povratka Bošnjaka na svoja stoljetna ognjišta.

Najbolji odgovor bilo bi pitanje: Zašto se gospoda iz Dnevnik.ba i njihovi naredbodavci ne zapitaju ko je kriv za egzodus Hrvata, ne iz zapadne Hercegovine nego iz cijele BiH, posebice Posavine i centralne Bosne?

Da ih podsjetim, krivi su, prije svega, Franjo Tuđman i hercegovački emigrant Gojko Šušak, koji su svojim podanicima (Bobanu, Rajiću, Prliću, itd.) jednostavno naredili da se Hrvati sele iz bogate, rajske Posavine, da idu u Liku, Baniju i Kordun, da naseljavaju Hercegovinu (posebno oko Mostara, Čapljine, Stoca, itd.), da bi poboljšali demografsku sliku tog dijela Hercegovine i otvarali satelitska naselja koja i danas nose nazive: "Šuškovo", "Bobanovo", itd., i da tako na izborima dobiju statističku većinu!?

Zašto se danas Bošnjaci iz Stoca, Mostara, Prozora, Čapljine, Livna... boje tog novog popisa stanovništva? Jednostavan je razlog: tamo i na širim prostorima BiH izvršeno je "etničko čišćenje". Iz okolnih komuna, npr. u Mostaru, "šljegli" su Hrvati, kupili ili uzurpirali srpske i bošnjačke kuće, i prekonoćno postali tzv. većina. Zato danas politička elita u vidu dva HDZ-a, kao i Dodik, insistira na popisu stanovništva. Da bi se, valjda, legalizirala otimačina i rezultati etničkog čišćenja.

Dotični ideološki štabovi uopće ne razumijevaju da je insistiranje na tom popisu (koji sinhrono i svim sredstvima zagovaraju iz RS) najviše protiv interesa hrvatskog naroda, čija je brojnost, prema svim relevantnim statističkim pokazateljima, u cijeloj BiH, u najmanju ruku, prepolovljena!?

Tjerani u egzodus

Zašto dotična gospoda konačno ne shvati da položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje zapadne Hercegovine i Mostara nego je to pitanje cijele BiH: centralne i istočne Bosne, Sarajeva, posebice Posavine i Krajine? Zašto se ne zapitaju šta je s Hrvatima iz Banje Luke, Dervente, Plehana, Bosanskog Šamca, Modriče, Bosanskog Broda i cijele Posavine?! Ko je njih raselio i ko ih je natjerao u egzodus?! Ko je Hrvate iz srca katoličanstva Jajca, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša... natjerao da dođu u jebeni krš oko
Hodova, Bune, Domanovića, Crnića, itd?!

To je valjda tzv. "humano preseljenje". I to se, naravno, nazove "apartheidom".

Štaviše, "pod jednim krovom dvije škole", kao eminentno nacifašistička i rasistička politika, kojom se osnovci trebaju naučiti da ne mogu živjeti i učiti zajedno, da ne mogu Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali zajedno učiti školu, i kojom se čak i zemljopis, pa i egzaktne nauke matematika, fizika, hemija, biologija, nastoje prezentirati s nacionalnim predznakom, dakle taj nonsens nezabilježen u Evropi, pa čak i u Africi, Aziji, nastoje opravdati tzv. bošnjačkim unitarizmom, iliti željom da Bošnjaci Hrvatima i ostalima nemeću svoj sistem obrazovanja, svoj jezik, kulturu, itd.

Na sve ove neistine, podvale i jeftine insinuacije mogao bih odgovarati u vidu jednog obimnog romana. O tome će, nadam se, govoriti, prije svega, naučni radnici i stručnjaci iz inozemstva. Na kraju krajeva, o svemu ovome postoji golema dokumentacija, prije svega u Međunarodnom sudu u Hagu, a već su objavljene desetine ozbiljnih studija o svemu onome što se dešavalo u toku agresije na RBiH.

Isto tako, za sve imputirane zle nakane "tandema Duraković - Cerić" postoji činjenično potkrijepljena dokumentacija i gola istina.

Ko je istinski branio BiH?

Uz sve silne bedastoće i insinuacije koje se spočitavaju "tandemu Duraković - Cerić", kaže se i sljedeće: "Svatko tko imalo prati migracije stanovništva od rata naovamo, svi u BiH, osim možda OHR-a, znaju da se radi o jednom od etnički najhomogenijih dijelova BiH, a dokaz tome je podatak da bošnjačke političke elite odbijaju etnički popis stanovništva kako se ne bi srušio mit o multietničkom djelovanju Armije BiH i njenoj zaštitničkoj borbi za živote svih naroda u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost."

Ovo je tačno o multietničkom karakteru Armije Republike BiH. Za jedan primjer je dovoljno da kažem kako se ponašala 108. slavna brčanska hrvatska brigada, kako su se ponašale postrojbe HVO-a u Sarajevu, u Tuzli, Usori, Bihaću, itd. Sve ostalo zapravo su podvale i zamjena plana: ko je istinski branio BiH od agresije, i to od poznatih agresora? Je li to Armija BiH ili je možda HVO?!

O položaju Bošnjaka u Hercegovini Duraković je za "Dnevni avaz" kazao misli koje vrijedi zapamtiti:

Šta rade i zašto sramno šute bošnjački politički predstavnici, pa i svi oni politički faktori koji se revnosno predstavljau da su za suverenu i međunarodno priznatu, "multi multi multi" BiH, upitao je u razgovoru za "Dnevni avaz" ugledni univerzitetski profesor Nijaz Duraković komentirajući alarmantno pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Ponižena manjina

Duraković je konstatirao da su Bošnjaci na području Stoca, preko Višića, Ljubuškog, Mostara, Prozora, pa sve do Duvna i Livna apsolutno obespravljena i ponižena manjina.

- U drugoj deceniji 21. stoljeća na tom području se favoriziraju "pod jednim krovom dvije škole", što je još prije više decenija, kao naročito fašistički i rasistički koncept, napušteno čak i u Južnoj Africi. U skoro svim od spomenutih gradova Bošnjaci su građani drugog reda. Apsolutno su degradirani u zapošljavanju, nema ih u javnim i državnim službama, u zdravstvu, obrazovanju, kulturi - kazao je Duraković.

On ističe da je 16 godina poslije Dejtona ukupna društveno-politička situacija gora nego 1996. Tvrdi da nisu reinkarnirane samo ideje nego i praksa "Herceg-Bosne", takozvane hrvatske samouprave, novog hrvatskog sabora, odnosno "trećeg entiteta".

- Proradila je nacionalističko-politička osovina na relaciji SNSD - SDS - HDZ BiH - HDZ 1990 s osnovnim ciljem destruiranja BiH, njene disolucije i rasturanja. Postavljene su paralelne institucije u svim bitnim segmentima društveno-ekonomskog života, u ekonomiji, elektroprivredi, saobraćaju, obrazovanju, nauci, zdravstvu i sudstvu - rekao je Duraković.

Napraviti inventuru

On je predložio da se napravi svojevrsna inventura pa će se vidjeti da na svim spomenutim područjima u Hercegovini "Bošnjaka nema ni za lijeka, a sve pod krizmom i godinama ofanzivno plasiranom tezom o ugroženosti hrvatskog naroda, o neravnopravnosti i nejednakosti.

- Takozvana međunarodna zajednica s visokim predstavnikom na čelu na sve to šuti i čak blagonaklono gleda. Radi li se o zavjeri koja ima i međunarodnu podršku ili o nesposobnosti i beskrupuloznosti domaćih političkih faktora? Kako će uopće BiH ići u EU, kada hrvatska politička elita ne dozvoljava da hrvatska, bošnjačka, srpska i ostala djeca idu u isti razred, u istu školu, da se liječe u zajedničkoj bolnici, da pohađaju zajednički univerzitet ili sveučilište - rekao je naš sagovornik.

Zašto šute platformaši?

- Zašto šute takozvani platformaši u FBiH? Koketiraju li možda čak, prećutno, s otvoreno secesionističkim i nacionalističkim snagama i njihovim političkim rukovodstvima? Pismo muftije Smajkića nije došlo minut do 12, već u 12 i pet - naglasio je Duraković.

U intervjuu datom odmah nakon terorističkog napada Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, profesor Duraković je ukazao na potrebu da se Bošnjaci obračunaju s opasnim radikalizmima koji im se, kao dio specijanog rata protiv njih, imputiraju preko njihovih neprijatelja. Profesor Duraković je naprosto insistirao da se "stvari jednom raščiste".

Ratni član Predsjedništva Republike BiH i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Nijaz Duraković tvrdi u intervjuu za "Dnevni avaz" da smo se "komotno odnosili prema importiranju vehabizma na naše prostore" te da, posebno nakon napada državljanina Srbije Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu, taj problem treba shvatiti krajnje ozbiljno.

Diletantski čin

- Odveć se nonšalantno prelazilo preko toga - kazao je profesor Duraković.

Kolika je šteta nanesena državi BiH posljednjim terorističkim napadom?

- Šteta je već nanesena. Čak nesrazmjerna samom činu. Očito je da se u ovom slučaju radi o poremećenoj osobi i šizofreniku. On je izveo diletantski čin koji se proglašava terorističkim. Prema nekim indicijama, momak je htio da uđe u eter. Vjerovatno je poželio da pogine! To i nije klasični terorizam. Pravi terorista ne bi tako radio, i to na mjestu gdje je bio izložen. Nema tu ni neke organizacije, žestokog eksploziva... dakle, ništa od onoga što je karakteristika jednog organiziranog terorizma. Ako iza njega neko stoji, on je sigurno zloupotrijebljen. Ne znam je li psihički obolio.

Nastranu sve, ipak je nanesena golema šteta. Svi neprijatelji BiH i samih Bošnjaka danas su došli na svoje. Svi oni koji su jučer govorili da iz Bosne prijeti takozvana bijela El-Kaida, dakle terorizam. Štaviše, izvještač HRT-a iz Sarajeva cijelu je priču okrenuo na "bijelu El-Kaidu". Sa svih strana to ide. Počevši od onih koji BiH hoće da predstave kao leglo terorizma, islamskog fanatizma, panislamizma i vehabizma i koji su jedva dočekali da se ovo dogodi.

Da, ali šteta je, kako sami kažete, već napravljena. Mislite li da je vrijeme da se društvo ozbiljnije pozabavi problemom ekstremnih grupacija kako se slično ne bi ponovilo?*

- Trebalo bi sve to raskrinkati. Neko plaća te vehabije... Zašto se to tolerira? Treba se pogledati šta se dešava u sarajevskoj Fahdovoj džamiji i na drugim punktovima. Jer, 99 posto vjernika danas osuđuje te pojave. Na kraju krajeva, to je suprotno duhu islama, što će reći i samom Časnom Kur'anu. Ja sam u tom smislu unekoliko razočaran zašto se to ne raskrinka i pojasni samim vjernicima. Nanesena je velika šteta. Većini neprijatelja i BiH i posebice Bošnjaka ovo je došlo kao kec na desetku da bi dokazali svoje unaprijed sročene teorije.

Kada je u pitanju rukovodstvo Islamske zajednice (IZ) u BiH, s reisom Cerićem na čelu, on je u jednoj bajramskoj hutbi lijepo objasnio cijeli taj fenomen. Samo ne vidim da se nešto konkretno učinilo na suzbijanju te pošasti. Mi, naime, dobro znamo da su bosanski muslimani suniti hanefijskog mezheba. Takav islam pokazao se kao najvitalniji i, rekao bih, najviše demokratski u svjetskim relacijama. Na kraju krajeva, takav je islam u srcu kršćanske Evrope opstao skoro 600 godina, ali uz razvijanje tolerancije, približavanja, solidarnosti i svega što je karakteriziralo bosanske muslimane, odnosno promoviralo ih kulturno i civilizacijski. Dakle, to je islam koji nikoga ne mrzi, koji traži toleranciju. Sve ono što nas je karakteriziralo imamo i danas.

Nakon ovakvih događaja, međutim, svim Bošnjacima nameće se stigma terorizma...

- Najmanje je Bošnjacima do nekog terorizma s obzirom na ono što smo preživjeli u krvavoj agresiji i patnji koja je trajala pune četiri godine. Mi smo svjetski fenomen, jer nije bilo masovne odmazde, osvete, terorističkih napada. Istina, tu je nešto bilo importirano od ostataka mudžahedina i onih koji su regrutirani između domaćih ljudi. Vidim, ponovo se u javnosti spominje Bugojno. To su bile sporadične akcije. Ti ljudi su uhapšeni i očito je da nisu bili psihički čisti.

Kako riješiti problem ekstremističkih pokreta u BiH? Koji bi, prema Vama, bio najbolji model?

- Naravno, potrebno je da policija odgovorno radi svoj posao, suzbija i unaprijed predviđa određene stvari. Mislim da ovdje ne treba nikakva represija. Treba samo malo više propagandnog djelovanja u pozitivnom smislu, to jest objašnjavanja vjernicima o čemu se radi. Treba više edukacije od same uleme. Ne vidim da bi ikakva represija, zatvaranje ili progon mogli donijeti ikakve rezultate. Naprotiv, možda bi to samo rasplamsalo tu klicu fanatizma kojeg ima kod pojedinih grupacija u BiH. Ipak, ne vidim da je to masovna pojava koja bi izazivala planetarnu pažnju. Ako pogledate svjetske medije, vidite da oni sve ovo prate u kontekstu u kojem sam i sam govorio.

Kako su opasne ideologije uvezene na naše prostore? Koliko je upravo to danas ključ rješavanja problema s kojima se država suočava?

- U to su bili upleteni prsti mnogih obavještajnih službi. To je sigurno! Na kraju krajeva, mudžahedini koji su došli, došli su s britanskim i francuskim pasošima. Štošta bi se tu dalo izvući. Uostalom, nije baš slučajno da se u danu kada u BiH dolazi izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman, pa i palestinski ministar vanjskih poslova Rijad el-Malki, regrutira neki fanatik koji je, očito, samo demonstrirao, odnosno želio skrenuti pažnju na sebe i ukazati da on "ne mrzi muslimane, već Amerikance". Ta sama rečenica dosta govori o motivima i o povodima. Vjerovatno su u sve to umiješani prsti raznih obavještajnih službi, što je stvar naših službi bezbjednosti da to preduprijede i raskrinkaju svu tu
veliku igranku.

Zemlja u haosu

Jeste li ikada predsjednika Predsjedništva BiH rahmetli Aliju Izetbegovića pitali zašto su tolerirane pojave mudžahedina, odnosno pojava vehabijskog pravca kod nas?

- Ja sam postavljao pitanja. S tom tezom, iako njih (mudžahedina) nikada nije bilo više od 500 do 600, da su nam oni više zla nanijeli nego mnoge četničke ili druge formacije. Kada je u našoj zemlji bila takva situacija, vjerovatno su to mnogi iskoristili, pa i naši prijatelji iz pojedinih islamskih zemalja. Teško je reći, ja znam da se sam Izetbegović pokajao, i to mi je rekao, što je uopće do toga došlo. Ali, mi nismo ni mogli suzbiti taj ulaz i izlaz. Nije bila naša vlast moćna da se suprotstavi raznim kanalima i ulascima. Na kraju krajeva, nismo ni kontrolirali granice. Znate i sami u kakvom smo haosu bili. Znam sigurno da se Alija debelo pokajao što je do toga došlo.

Ogorčen sam na medije

- Ogorčen sam na naše medije, jer se napadu koji je izveo Jašarević posvećuje velika pažnja. Svi naši mediji zagrizli su na tu udicu. Slično se u svijetu dešava na milion mjesta. Ne samo u Palestini, Iraku, Afganistanu... Cijelom događaju, prema meni, data je veća dimenzija nego što je trebalo.

Afirmirati bosanski islam

- Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.

U tekstu koji je bio reakcija na dramatičan apel mostarskog muftije Seida ef. Smajkića

Šta rade i zašto sramno šute bošnjački politički predstavnici, pa i svi oni politički faktori koji se revnosno predstavljau da su za suverenu i međunarodno priznatu, "multi multi multi" BiH, upitao je u razgovoru za "Dnevni avaz" ugledni univerzitetski profesor Nijaz Duraković komentirajući alarmantno pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Ponižena manjina

Duraković je konstatirao da su Bošnjaci na području Stoca, preko Višića, Ljubuškog, Mostara, Prozora, pa sve do Duvna i Livna apsolutno obespravljena i ponižena manjina.

- U drugoj deceniji 21. stoljeća na tom području se favoriziraju "pod jednim krovom dvije škole", što je još prije više decenija, kao naročito fašistički i rasistički koncept, napušteno čak i u Južnoj Africi. U skoro svim od spomenutih gradova Bošnjaci su građani drugog reda. Apsolutno su degradirani u zapošljavanju, nema ih u javnim i državnim službama, u zdravstvu, obrazovanju, kulturi - kazao je Duraković.

On ističe da je 16 godina poslije Dejtona ukupna društveno-politička situacija gora nego 1996. Tvrdi da nisu reinkarnirane samo ideje nego i praksa "Herceg-Bosne", takozvane hrvatske samouprave, novog hrvatskog sabora, odnosno "trećeg entiteta".

- Proradila je nacionalističko-politička osovina na relaciji SNSD - SDS - HDZ BiH - HDZ 1990 s osnovnim ciljem destruiranja BiH, njene disolucije i rasturanja. Postavljene su paralelne institucije u svim bitnim segmentima društveno-ekonomskog života, u ekonomiji, elektroprivredi, saobraćaju, obrazovanju, nauci, zdravstvu i sudstvu - rekao je Duraković.

Napraviti inventuru

On je predložio da se napravi svojevrsna inventura pa će se vidjeti da na svim spomenutim područjima u Hercegovini "Bošnjaka nema ni za lijeka, a sve pod krizmom i godinama ofanzivno plasiranom tezom o ugroženosti hrvatskog naroda, o neravnopravnosti i nejednakosti.

- Takozvana međunarodna zajednica s visokim predstavnikom na čelu na sve to šuti i čak blagonaklono gleda. Radi li se o zavjeri koja ima i međunarodnu podršku ili o nesposobnosti i beskrupuloznosti domaćih političkih faktora? Kako će uopće BiH ići u EU, kada hrvatska politička elita ne dozvoljava da hrvatska, bošnjačka, srpska i ostala djeca idu u isti razred, u istu školu, da se liječe u zajedničkoj bolnici, da pohađaju zajednički univerzitet ili sveučilište - rekao je naš sagovornik.

Zašto šute platformaši?

- Zašto šute takozvani platformaši u FBiH? Koketiraju li možda čak, prećutno, s otvoreno secesionističkim i nacionalističkim snagama i njihovim političkim rukovodstvima? Pismo muftije Smajkića nije došlo minut do 12, već u 12 i pet - naglasio je Duraković.

29.01.2012.

CEDOMIR JOVANOVIC: REPUBLIKA SRPSKA HE NASTALA NA GENOCIDU I ETNICKOM CISCENJU NEZABILJEZENIM U EVROPI

Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi

On je na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora stranke za Ivicu Dačića rekao da "govori gluposti"

29.01.2012.

Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi

Čedomir Jovanović

......................................................

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi posle Drugog svjetskog rata", kaže Jovanović, a prenosi beogradski list "Kurir".

On je na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora stranke za ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića rekao je da "govori gluposti".

Jovanović je rekao da je omražen u Srbiji, ali i da su u LDP svi mazohisti.

- Tačno je da 70 odsto Srbije mene mrzi više nego Italija onog kapetana kukavicu. I zbog toga ja nisam sretan. I to je sudbina i LDP - iskreno će on.

29.01.2012.

NAKON STO JE U HRVATSKOJ NARADJENO TITLOVANJE SRBIJANSKIH FILMOVA: OVAKO SE STVARAJU BARIJERE

Nakon što je u Hrvatskoj naređeno titlovanje srbijanskih filmova: Ovako se stvaraju barijere

Nedavno skeč "Nadrealista" pod nazivom "Jezici" postao realnost

Autor |  29.01.2012.

Nakon što je u Hrvatskoj naređeno titlovanje srbijanskih filmova: Ovako se stvaraju barijere

Od raspada Jugoslavije, preko uspostavljanja tročlanog Predsjedništva BiH, do izraženog nacionalizma... dosezala su vidovnjaštva kultnih "Nadrealista", a nedavno je i njihov skeč "Jezici", u kojem profesori Nenad Zamjenica i Stjepan Zarez dolaze do epohalnog otkrića o šest različitih jezika: srpski, hrvatski, crnski, gorski, bosanski i hercegovački, postao realnost.

Nacionalne politike

Vijeće za elektronske medije Hrvatske TV, naime, poslalo je stanicama u susjednoj zemlji naređenje da TV stanice moraju titlovati srbijanske filmove. Ova suluda odluka izazvala je u dijelu regionalne javnosti nevjericu i podsmijeh, pa tako internetom već kruže dijelovi kultnih filmova "Balkanski špijun" i "Maratonci trče počasni krug" titlovani na hrvatski jezik. 

Malo ko je ovaj potez podržao, pa je tako hrvatska televizija RTL, revoltirana opomenom iz Vijeća za elektronske medije, koje je tražilo prevođenje "Žikine dinastije", posebnu pažnju posvetila titlovanju te je prevela i izjavu Krasimira Balakova, bugarskog trenera koji vodi splitski Hajduk.
 
- Mi smo to predvidjeli 1999. godine, kada je nastao skeč. Bili smo u pravu, jer 22 godine kasnije ljudi to i shvataju. To je komično, samo po sebi je smiješno. To je odraz nacionalnih politika, koje pokušavaju kroz svoje nacionalno biće i uskonacionalne interese organizirati svoje jezike. Tako se nasilu stvaraju barijere i jezici, a u suštini, mi svi govorimo srpsko-hrvatsko-bosanski jezik i odlično se razumijemo - kazao nam je jučer Zenit Zena Đozić, jedan od članova "Nadrealista".

Mrtvi jezik

Bh. glumac Branko Đurić Đuro i član "Nadrealista" na naše pitanje o titlovanju rekao nam je da nije prava adresa za to.

- Ja još govorim mrtvi jezik kao što je latinski. Još govorim srpsko-hrvatski jezik. Dok su od 1992. godine ljudi koji žive na različitim prostorima promijenili jezike i o tome ne treba diskutovati, jer su to sada različite države i svako ima pravo da ima i govori svoj jezik, ja živim u takvoj sredini i družim se s ljudima koji su otišli iz svojih zemalja i mi najčešće između sebe govorimo tim mrtvim jezikom, tj. srpsko-hrvatskim - kaže Đurić. 

Vrijeme će pokazati hoće li Vijeće za elektronske medije Hrvatske uskoro tražiti od TV stanica u susjednoj zemlji i da titluju bh. filmove.

Pašović: To će smetati gledaocima

Istaknuti bh. reditelj Haris Pašović cjelokupnu situaciju je ocijenio apsurdnom.

- Mislim da je to potpuni promašaj, finansijski, politički i kulturološki. Znamo da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik gramatički, a leksički i politički različiti. Međutim, očigledno je, svi znamo da dobro razumijemo te jezike i to insistiranje na prevođenju je trošenje novaca. To će smetati gledaocima, jer bi u tom slučaju slušali i gledali isto - kaže Pašović.

29.01.2012.

U SARAJEVU PREMINUO PROFESOR NIJAZ DURAKOVIC

U Sarajevu preminuo profesor Nijaz Duraković

Prema nepotvrđenim informacijama uzrok smrti Nijaza Durakovića je infarkt

 29.01.2012.

U Sarajevu preminuo profesor Nijaz Duraković

Nijaz Duraković

.........................................

U Sarajevu je danas preminuo nekadašnji član Predsjedništva RBiH i predsjednik SDP- BiH Nijaz Duraković.

Duraković je preminuo svom stanu na Marin Dvoru, a po nepotvrđenim informacijama uzrok smrti je infarkt.

Biografija

Nijaz Duraković je  rođen 1. januara 1949. godine u Stocu gdje je stekao osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Studij sociologije završio je 1971. godine, magistrirao je 1975. i doktorirao 1979. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Na istom fakultetu je bio asistent od 1976. do 1979. godine kada je izabran u zvanje docenta. Vanredni profesor je postao 1984. godine, a od 1986. godine je redovni profesor na predmetima "Uporedni politički sistemi" i "Međunarodni odnosi."

Objavio je 16 knjiga i preko 200 studija i istraživačkih radova.

Savezu komunista Jugoslavije pristupio je 1967. godine. Od 1988. do 1991. godine bio je član predsjedništva Centalnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

Duraković je bio predsjednik Saveza komunista Bosne i Hercegovine (BiH) – Stranke demokratskih promjena od 1987. do 1992. godine. Na ratnom kongresu, 27. decembra 1992. godine Duraković je formirao novu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratska partija (SDP).

Od 1992. do 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike BiH. Tokom 1994. godine je bio predsjednik Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu Republičkog MUP-a.

Predsjednik SDP-a je bio do 1997. godine kada tu funkciju preuzima Zlatko Lagumdžija. Od tada do 2002. godine je bio član Glavnog odbora i Predsjedništva Stranke.

Na Općim izborima 1998. godine, kao kandidat SDP-a bio je izabran na mjesto zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije (FBiH).

Na Općim izborima 2000. godine nije se kandidovao, ali je dvije godine kasnije bio nosilac združene liste Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tada je još zvanično bio član SDP-a, a izabran je sa 15.176 glasova.

Odmah nakon izbora, u oktobru 2002. godine, Duraković na kongresu SDP-a daje ostavku na rukovodstvo i članstvo u ovoj stranci. Do 2006. godine bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

U 2006. godini pristupio je Socijaldemokratskoj uniji (SDU), a na općim izborima te godine bio je nosilac liste koalicije Patriotski blok BOSS – SDU za Predstavnički dom Parlamenta FBiH.

U decembru 2007. godine izabran je za člana Predsjedništva SDU-a.

29.01.2012.

ZIMA U OPKOLJENOM SARAJEVU BILA JE SAVEZNIK AGRESORSKIH SNAGA

Ginuli su u potrazi za drvima: Zima u opkoljenom Sarajevu bila je saveznik agresorskih snaga

28.01.2012.
...........................
Portal Sarajevo-x.com donosi vam seriju rijetko viđenih fotografija opkoljenog Sarajeva. Ovog puta pogledajte kako je glavni grad BiH izgledao i kako su Sarajlije preživljavale tokom zime 1992, 1993. i 1994. godine.
Piše: J. H.


x x x x x x x x x x x x

Zima u opkoljenom Sarajevu bila je saveznik agresorskih snaga

Zima u opkoljenom Sarajevu bio je poseban težak period za građane grada na Miljacki. Osim što su se morali kriti od agresora sa okolnih brda, Sarajlije su morale brinuti i o nedostatku hrane, drva, pitke vode... Kanistere vode i drva za ogrjev su vozili na sankama ili na nekim drugim ručno izrađenim prevoznim sredstvima.

Kako je 6. januara 1993. godine napisao novinar The Associated Pressa, zima je postala još jedan od ubica Sarajlija.

"Nekoliko stotina metara od borbenih linija, Sarajlije sijeku drva kako bi se ogrijali. U proteklih nekoliko dana, više od dvadeset ljudi je umrlo od zime. Reporteri koji su posjetili jednu kuću u sarajevskom naselju Nedžarići, vidjeli su deset tijela umotanih u deke. Neki su sjedili, naslonjeni na zid i gledali ispred sebe. Nije bilo tragova nasilja niti rana od metaka. Umrli su od zime", piše novinar AP u svom izvještaju.

Ostali izvještaji navode kako je tog februara 1993. godine, niska temperatura bila je jedan od saveznika agresorskih snaga. Mnoge Sarajlije su izgubile svoje živote u potrazi za drvima.
29.01.2012.

SONJA BISERKO: BORIS TADIC JE MARIONETA SRPSKIH NACIONALISTA

Sonja Biserko : Boris Tadić je marioneta srpskih nacionalista

28.01.2012.
• Nažalost, u Srbiji još uvek niko nema snage da se obračuna sa ratnom prošlošću, ratnim nasleđem, projektom koji je stvoren i koji je doveo do raspada SFRJ..

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, u intervjuu za Dane objašnjava zašto je sa mjesta direktora Narodne biblioteke policajac Ivica Dačić po hitnom postupku smijenio pisca Sretena Ugrečića,

da li se Srbija ubrzano vraća u devedesete i kolika je stvarna moć srpskog predsjednika Borisa Tadića.Zamjeniku premijera i ministru policije Srbije, Ivici Dačiću, prošle nedjelje, istina, nije pošlo za rukom da uhapsi pisca Sretena Ugričića, ali jeste da ga smijeni sa mjesta upravnika Narodne biblioteke. Ugričićev potpis na apelu Foruma pisaca kojim se traži momentalni prekid medijskog linča crnogorskog književnika, Andreja Nikolaidisa, poslužio je uvijek budnom “Tadićevom Karađozu” – kako je ministra Dačića nazvao Enver Kazaz – da direktora Narodne biblioteke najprije proglasi “podržavaocem terorizama”, a onda, po hitnom postupku, na “telefonskoj sjednici vlade”, da isposluje njegovu smjenu.

Pred Dačićevom budnošću i efikasnošću zastidio bi se, sigurna sam, i veliki Lavrentij Berija. O Leki Rankoviću i Krcunu Peneziću da i ne govorimo.

Šta se to događa sa Srbijom? Da li je zaista moguće napraviti takvu istorijsku inverziju i nekadašnjeg važnog šrafa Miloševićeve “terorističke organizacije” najprije postaviti za ministra policije, a onda mu i dozvoliti da, bez ikakvog zazora ili stida, Čedomira Jovanovića, Filipa Davida, Nenada Prokića i Sretena Ugričića optuži da “podržavaju ubice i atentatore”?! Je li moguće da osoba koja je ne tako davno bila zadužena da teorijski obrazlaže najmonstruoznije zločine počinjene i u Srbiji i van nje, danas vitla pendrekom i čestitim građanima ove zemlje prijeti zatvorom? Kako je srpsko društvo došlo do toga da mu moralne pridike drži pripadnik stranke čiji je kompletan politički vrh završio u Haagu? Partijske kolege tog istog ministra, “užasnute” apelom beogradskih intelektualaca da se prestane sa progonom jednog pisca, danas bez problema posjećuju Arkanovu udovicu – pravosnažno osuđenu za pljačku – solidarišući se sa njenim pravednim “stradanjem i patnjom”. Da li je Sretena Ugričića, postavljenog na mjesto direktora Narodne biblioteke u doba Zorana Đinđića, očistila ona čuvena nacionalna metla koja je samo željela da pokaže kako srpska elita, umjesto sa Miloševićevim, želi konačni i definitivni raskid sa naslijeđem prvog demokratski izabranog predsjednika srpske vlade, ubijenog u državnom atentatu, 12. marta 2003? Najzad, je li ovdje riječ o konačnom trijumfu čuvene Deklaracije o pomirenju Demokratske stranke sa Socijalističkom partijom Srbije kojom je, tako nesrećno i nepromišljeno (?!), predsjednik Tadić pokušao da opere biografije nekadašnjim glasnogovornicima i sljedbenicima Miloševićevog zločinačkog poduhvata i na taj način izjednači dželata i žrtvu? Ili nije? Može li još?

“Smena Sretena Ugričića, čoveka koji je od Narodne biblioteke napravio renomiranu nacionalnu instituciju svetskog ranga, sramna je demonstracija sile i povratka u devedesete”, kaže Sonja Biserko. “Reagujući na ocene o Albancima kao ’talogu Balkana’, svojevremeno su JUKOM i Helsinški odbor podneli krivičnu prijavu protiv Dobrice Ćosića; braneći navodnu slobodu govora, svi su stali u njegovu odbranu. Ne ulazeći ovom prilikom u analizu Nikolaidisovog teksta, danas se cela stvar okreće: Forum pisaca se proglašava terorističkom grupom, smenjuje se Ugričić, a u planu su, koliko čujem, smene i ostalih potpisnika apela zaposlenih u državnoj službi.”

DANI: Kakvo je društvo u kome se pisci proglašava terorističkom grupom?

BISERKO:
Srpsko društvo je nestabilno i nedemokratsko. Činjenica da piscima etikete terorista i atentatora lepi pripadnik onog režima kome se danas sudi u Haagu ukazuje na haos u kome se ovo društvo nalazi. Cela ujdurma sa Forumom pisaca je, verujem, u funkciji predstojeće predizborne kampanje. Hajka, javni govor prepun mržnje ukazuju na paniku i strah koji vladaju u redovima koalicije na vlasti. Budući da građanima nemaju šta da ponude, da je ekonomska i socijalna situacija katastrofalna, vlast ponovo manipuliše nacionalnim osećanjima i proizvodi neprijatelje. U opticaju su teze o ugroženosti srpstva i države i eskalaciju te retorike ćemo, bojim se, tek videti u narednim danima.

DANI: Ali, u tome učestvuje i predsjednik Tadić, njegovi glasnogovornici, savjetnici, mediji pod njegovom kontrolom...

BISERKO:
Nažalost, u Srbiji je izvršena lustracija, ali u suprotnom smeru: lustrirani su oni koji su bili protiv ratnog raspada Jugoslavije. Svi – od Dačića, Kusturice, Beka, Miškovića i Tijanića – svi su danas ugledni članovi ovog društva. Doduše, osim nas antiratnih boraca, lustriran je i Ljubiša Ristić. Samo je njemu zabranjen rad. Zašto? Možda zbog toga što bi Ristić, kao pravi, istinski dar i jedan od najboljih pozorišnih reditelja bivše Jugoslavije, sve te “pravoverne”, u umetničkom smislu, danas mogao da ugrozi. Ali, to je druga tema. Htela sam da kažem da me ne iznenađuje to što radi Demokratska stranka i predsednik Tadić. Jer, izvinite, ako pogledate nacionalni program srbijanskih političkih partija, videćete da među njima nema značajnije razlike.

DANI: U kom smislu?

BISERKO:
U smislu da su taj nacionalni program jedni sprovodili, drugi koncipirali, treći podržavali. Gotovo niko od njih nije bio protiv rata, protiv agresije; razlikovali su se u metodi, u načinu na koji bi se moglo doći do istog cilja, a to je velika ili proširena Srbija. Nažalost, naša država i njene institucije ne počivaju na moralnim vrednostima, pa je onda moguće da Dačić smeni Ugričića i da Tadić ni prstom ne mrdne.

DANI: Da li je uopšte realno tražiti zaštitu od predsjednika Tadića? Kolika je njegova moć?

BISERKO:
Ovde su mnogo jači neformalni centri; oni donose strateške odluke i, u tom smislu, Tadić je neka vrsta marionete. Doduše, upravo je Tadić Ivici Dačiću dao da odigra tu prljavu ulogu za koju su kasnije složno glasali njegovi ministri…

DANI: Eto, vidite kako funkcioniše Deklaracija o pomirenju?

BISERKO:
Za to složno funkcionisanje Deklaracija nije ni bila potrebna. Kao što sam rekla, među njima nikada nije bilo neke velike razlike…

DANI: Ivan Stambolić mi je jednom rekao kako te razlike ne može ni biti, budući da je “rodno mesto svih srpskih partija – rat, a ne demokratija”.

BISERKO:
O tome i govorim. Nažalost, u Srbiji još uvek niko nema snage da se obračuna sa ratnom prošlošću, ratnim nasleđem, projektom koji je stvoren i koji je doveo do krvavog raspada SFRJ. Dvadeset godina od početka poslednjih ratova, Srbija nije prihvatila ni svoje, ali ni granice sebi susednih država. Sa tim se još nije pomirila. To svakodnevno demonstrira svojim delovanjem u regionu, pre svega u odnosu na BiH, Crnu Goru i Kosovo. U suštini, srpska politika – pa i ova Tadićeva i Dačićeva – smatra da su granice srpske države privremene i da će doći trenutak u kome će neke međunarodne okolnosti dovesti do toga da se Srbija proširi i uzme teritorije za koje vekovima misli da joj pripadaju. Uostalom, da nije tako, zar bi Tadić od Dodika primio lentu koju su pre njega dobili ljudi optuženi za ratne zločine: od Biljane Plavšić, preko Ratka Mladića i Radovana Karadžića...

DANI: Kada govorite o “međunarodnim okolnostima”, na šta mislite? Da li je moguće da Srbija dobije priliku da ponovo mijenja granice?

BISERKO:
Mislim da ne. U pitanju je, rekla bih, iluzija zbog koje Srbija gubi i svoje istorijsko vreme i mogućnost da se demokratski razvije. Razvijena i demokratska Srbija bila bi, sigurna sam, poželjan partner celom regionu. Uostalom, kao u slučaju Nemačke i Japana, prihvatanje i priznanje istorijskog i ratnog poraza može da bude produktivno: iz toga se rađa nova energija pomoću koje se prevazilaze traume ratne prošlosti i traže drugi pravci razvoja. Umesto toga, Srbija se i dalje ne miri sa porazom; ne prihvata ga i zbog toga nastavlja s politikom koja je stavlja u situaciju u kojoj je ceo region gleda sa nepoverenjem. Naravno, u tome su evropske integracije veoma važan element; one su faktor emancipacije i demokratizacije Srbije, ali i celog regiona

DANI: U Crnoj Gori tvrde da kriminalizacija Mila Đukanovića koja dolazi iz Srbije zapravo ima za cilj kriminalizaciju referenduma o nezavisnosti iz 2006. Šta Vi mislite?

BISERKO
: Srbija se nikada nije i neće pomiriti sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država. Smatraju svojom, srpskom državom; “srpskom Spartom”, čuli ste to hiljadu puta. Srećom, Crna Gora je već daleko odmakla: na pragu je pregovora sa EU, na pragu ulaska u NATO, tako da su svi pokušaji vraćanja Crne Gore pod okrilje velike, proširene Srbije – uzaludni. Kada govorimo o projektu koji je još uvek živ, uzmite, na primer, vladinu Strategiju o Srbima u dijaspori, gde Srbija, pomoću srpske manjine u susednim zemljama ili srpskih izbegličkih udruženja pokušava da destabilizuje region.

DANI: Kako?

BISERKO:
Tim stalnim podgrejavanjem neprijateljstva, srpske manjine ili izbeglička udruženja otvaraju pitanja u Hrvatskoj i BiH; oni smatrajući da je Republika Srpska najveći domet ili vrh onoga što bi svi Srbi u susednim državama trebalo da imaju. Na konferenciji u Beogradu, nedavno održanoj povodom obeležavanja petnaet godina Dejtonskog sporazuma, rečeno kako bi čalnstvo Srbije u EU samo ometalo državni i nacionalni plan prisajedinjenja Republike Srpske Srbiji...

DANI: Da, o RS-u se govori kao o kompenzaciji za izgubljeno Kosovo...

BISERKO:
Tako nešto nije moguće. Nažalost, nevolja je u tome što niko još uvek ne izlazi na predlozima po kojima bi BiH bila organizovana na građanskim, a ne na nacionalnim, etničkim principima. Važno je postići konsenzus po tom pitanju i to, pre svega, zbog toga što srpska strana smatra da je, u ovakvim okolnostima, ipak moguća realizacija plana samostalne RS i njenog priključivanja Srbiji. Najveći problem Balkana je to što Srbija nije poražena...

DANI: Šta to znači?

BISERKO:
To znači da Beograd, kada je reč o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, i dalje zastupa tezu kako je u BiH vođen oslobodilački rat Srba. Vidite i sami koliko je prisustvo Srbije u BiH, ali i u Crnoj Gori, na Kosovu... Nije problem to što Srbija u tim državama štiti svoju manjinu; problem je kako je štiti i šta se iza toga krije. Kao što sam rekla, Srbija je svoje manjine instrumentalizovala i one uglavnom služe za destabilizaciju političkih prilika u tim zemljama... Kada kažem da Srbija nije poražena, tu mislim i na odgovornost međunarodne zajednice. Posle Dejtonskog sporazuma i nekoliko godina povratka izbeglica, međunarodna zajednica, nažalost, nije čvrsto stala iza aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, što znači da nije realizovana ideja povratka ljudi na prebivališta sa kojih su proterani...

DANI: Nego je, hoćete da kažete, pobijedila ideja Dobrice Ćosića o “humanom preseljenju”?

BISERKO:
Tačno. Osim toga, agresija koju je Srbija izvršila na neke od susednih zemalja nikada nije jasno definisana. Još uvek se ne priznaje da nisu BiH i Hrvatska napale Srbiju, nego je bilo obrnuto. Doduše, kada se analiziraju pojedine presude Haškog tribunala, jasno je da je bila reč o agresiji. I o genocidu. I to ne samo u Srebrenici, nego i u drugim mestima u BiH. Uskoro ćemo, nadam se, imati presude Karadžiću i Mladiću koje će o tome govoriti.

DANI: Zbog čega, usprkos presudama za genocid, ovdje malo ko priznaje šta se dogodilo?

BISERKO:
Nijedna od tih presuda nije prihvaćena kroz razne institucije, obrazovni sistem... Nema nikakvog uticaja na stav društva. To, pre svega, sprečava elita...

DANI: Zašto? Zato što je i sama u tome učestvovala?

BISERKO:
Tako je; to je presuda i njoj, eliti. U Srbiji nema za društvo relevantnih ljudi koji se stide onoga što je učinjeno u BiH, na Kosovu, u Hrvatskoj... Ne postoji ni osećanje moralne odgovornosti, što je još jedan dokaz da taj projekat, ta ideologija nisu poraženi. Tu ideologiju nije izmislio Dobrica Ćosić; ona je mnogo starija. Ćosić je bio njen simbol, promoter, važan akter u smislu mobilisanja Srba u BiH, Hrvatskoj, na Kosovu... Taj projekat je užasno mnogo koštao ceo region, ali i samu Srbiju i ona sada pokušava da na sve načine opravda promašaj koji nije ni imao šansu na uspeh. Poseban problem leži u tome što, zahvaljujući ovakvom obrazovnom sistemu i neodgovornosti elite, cele generacije mladih ljudi ostaju otrovane iluzijama i mitovima o nekakvoj pravednoj borbi srpskog naroda protiv ostatka sveta. Nažalost, mladi ljudi su puni predrasuda, besa i netrpeljivosti prema svima koji su drugačiji.

DANI: I, šta je izlaz?

BISERKO:
Kada je reč o suočavanju sa onim šta se dogodilo, često se prave poređenja sa Nemačkom i Nemcima. Ali, Nemačkoj su nametnute određene stvari koje su od države i državnih institucija morale biti prihvaćene. Ovde to nije bio slučaj. Dakle, da zaključim: kada govorim o tome da Srbija nije poražena, pre svega mislim na to da joj, kao Nemcima, nije nametnuto da prihvati činjenice koje se odnose na karakter rata koji je vodila, odgovornost za počinjene zločine i razaranja. Dokle se tako nešto ne dogodi, ovde ćete imati reletivizovanje i reviziju prošlosti, priču o tome kako smo svi jednako odgovorni, o građanskom ratu, ne o agresija i o tome da smo ne mi, nego međunarodna zajednica najodgovornija za raspad bivše Jugoslavije. Ma koliko to bilo štetno po ostale zemlje regiona, dugoročno, takav pristup će najviše koštati Srbiju i njene građane. A za to će odgovornost snositi njena elita.
Tamara Nikčević (Dani)


29.01.2012.

ALEKSANDAR KOLAROV: "EDIN DZEKO JE MOJ BRAT!"

Aleksandar Kolarov: "Edin Džeko je moj brat!"

image Aleksandar Kolarov / 24sata.info

 

(24SI) - Edin Džeko mi je brat. Odlični smo prijatelji i veoma mi je drago što smo zajedno u velikom klubu, istakao je Aleksandar Kolarov, igrač Manchester Cityja i zvanično najbolji fudbaler Srbije u 2011. godini.

 

 [24 sata info] 

"Uopće ne pričamo o politici i prošlosti. Okrenuti smo sadašnjosti i sretnijoj budućnosti za sve na našim prostorima. Mislim da bi tako trebali živjeti i družiti se svi ljudi od Vardara pa do Triglava“, rekao je za "Sport Centar"Kolarov, i naglasio:

„Otkako je došao Stefan Savić, reprezentativac Crne Gore, imamo još veće društvance. Onako, malo ali odabrano. U likovima Edina i Stefana dobio sam istinske prijatelje za cijeli život“.

City je i dalje prvi na tabeli, a Kolarov u zadnje vrijeme igra manje nego ranije, jer menadžer Roberto Mancini više vjeruje Francuzu Geal Clichyju na poziciji lijevog bočnog igrača.

„Nije mi drago što nisam uvijek u prvom planu. Međutim, ne odlučujem o tome, kao ni Džeko, pa kada dobijemo priliku igrati dajemo sve od sebe na terenu.

Neka drugi procijene trebamo li više igrati... Što se tiče titule prvaka, nadam se da je nećemo ispustiti te da ćemo uzeti naslov, što bi bila velika stvar“, smatra Kolarov, koji je nedavno imao ponudu slavne Barcelone:
„Ne bih rekao da je to bila konkretna ponuda. Izrazili su interesovanje za moje usluge, i to je velika stvar. Ko zna šta život nosi i gdje će ko nastaviti karijeru od ljeta ove godine“, kaže Kolarov.

Kolarov je mišljenja i kako su njegova, ali i naša reprezentacija kvalitetom zaslužili da igraju na EURU 2012.

„Nažalost, ni BiH ni Srbija neće igrati na šampionatu u Ukrajini i Poljskoj. Bili ste bliže od nas i zaista mi je žao što niste iskoristili dvije meč lopte, ponajviše onu u Parizu, gdje su vas minute dijelile od pobjede. Imate strašan državni tim predvođen Džekom. Vjerujem da ćemo i mi posložiti kockice te da će i BiH i Srbija igrati na Mundijalu 2014. u Brazilu“, kazao je Kolarov.

(24sata.info)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89220040

Powered by Blogger.ba