ZANIMLJIVE VIJESTI
|
ZANIMLJIVE VIJESTI
27.01.2012.
Dobrodošli na moj blog
|
ZANIMLJIVE VIJESTI
27.01.2012.
Detalji istrage mjesta masovnih pogubljenja i grobnica
Razgovor šefa KOS-a i člana Predsjedništva SFRJ: Zašto Beograd krije dokaze o Dobrovoljačkoj
Razgovor datira iz maja 1992. a vodili su ga Nedjeljko Bošković i Branko Kostić
Da li je odluka o obustavljanju istrage protiv pomagača Radovana Karadžića kompenzacija kojom se "smiruju strasti" Milorada Dodika zbog oslobađajuće presude u slučaju Dobrovoljačka? Dok špekulacije oko ovih presuda traju, Slobodna Bosna objavljuje dokaze koji potvrđuju da je prošlonedjeljna odluka Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka nepobitno opravdana.
Presretnuti razgovor između Nedeljka Neđe Boškovića, tadašnjeg načelnika KOS-a koji je u maju 1992. godine stigao u Sarajevu kako bi sa predstavnicima vlasti BiH pregovarao o iseljavanju kasarni JNA, i Branka Kostića, predsjednika “krnjeg” Predsjedništva SFRJ, nedvosmisleno govore da je tadašnje rukovodstvo sa Pala, na čelu sa Radovanom Karadžićem, pravilo opstrukcije prilikom iseljavanja pitomaca, vojnika i oružja iz sarajevskih kasarni, piše "Slobodna Bosna".
Pored toga što je Bošković postigao čvrst dogovor sa Komisijom za pregovore koju je delegirao Alija Izetbegović, u kojoj su bili Fikret Abdić, Stjepan Kljuić, Jerko Doko i Jusuf Pušina, o raspodjeli oružja i izvlačenju pitomaca iz tri sarajevske kasarne, Momčilo Krajišnik i Ratko Mladić su nastojali da taj sporazum “miniraju”, a sve u cilju izazivanja incidentata u Sarajevu. General Bošković tokom razgovora tvrdi da je čak Ratko Mladić namjeravao da ga uhapsi jer je dogovorio izvlačenje vojnika na taj način i raspodjelu oružja po principu da jedna trećina pripadne Srbima, a dvije trećine Bošnjacima i Hrvatima.
Mladić nije želio da vrati oružje niti se pojavio u dogovoreno vrijeme na primopredaji kako je unaprijed dogovoreno, zbog čega je Bošković pozvao Branka Kostića kojeg je prilikom razgovora oslovljavao sa komandante. Bošković tokom razgovora ističe da je o ovom incidentu obavijestio i Panića (vjerovatno je riječ o tadašnjem načelniku Generalštaba JNA Životi Paniću). Razgovor Neđe Boškovića sa njegovim pretpostavljenim u Beogradu "Slobodna Bosna" integralno objavljuje.
General Bošković: Halo.
Trandafilović: Zdravo, đenerale.
General Bošković: E di si?
Trandafilović: Kako je?
General Bošković: E ne pitaj, loša situacija.
Trandafilović: E nije valjda.
General Bošković: Pa jest, srpska Vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi. Ja sam sinoć potpiso ugovor i to na naše zadovoljstvo i kako sam ja nametnuo uslove tako ga je Vlada u Bosni i Hercegovini i parlament potpiso. I ja tamo išo, sjedio tu Krajišnik i ova njegova armada i oni neće tako, oni neće da daju oružje da se da za pitomce a oružje to što je uzeto, ono, ovaj, TO ...što su uzeli, oni tamo odneli i tako iako sam ja obezbijedio da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine vrate Muslimani i Hrvati, i pored toga oni neće. Trebali su jutros do 8,00 sati da doćeraju to oružje, jutros ja treba da počnem sa razmjenom pitomaca i vojnika, međutim nema oružja, razmjena stoji, sad poče da se puca ponovo. Ovaj, mene htjeli juče da uhapse.
Trandafilović: Ko bre?
General Bošković: Srpska Vlada i ovi ovde
Trandafilović: Nemoj zajebavati.
General Bošković: Ovi Mladićevi, jeste. Pripremili hapšenje zbog toga što sam potpisao ugovor za oslobađanje pitomaca i vojnika na taj način i tako.
Trandafilović: Evo komandant bi hteo s tobom da se čuje.
General Bošković: Ko, slušaj, aha, tu je.
Trandafilović: Tu je. Ovo nije zaštićeno znaš.
Trandafilović: Znam ja, evo ti pa se čuj sa komandantom.
Komandant: Da.
General Bošković: E, Neđo.
Komandant: E, kaži.
General Bošković: Zdravo.
Komandant: Mi ovaj, ovo ne možemo nikako.
General Bošković: Što?
Komandant: Pa loše.
General Bošković: Pa onda... pa dobro ja danas nisam ništa ni radio, nisu, srpska Vlada nije ništa radila, nije dala oružje nije, nije ništa radila, znaš. Jer ja sam juče bio na sjednici, ovo znaju svi, juče sam ja bio na sjednici Bosne i Hercegovine i sklopio ugovor da nam daju izvlačenje kompletno i teško naoružanje i opreme i pitomaca i vojnika da im vratimo i to samo dvije trećine oružja onog
pešadijskog što su oni uzeli gore Srbi sve oružje odozgo, i to i iz kasarne. Ja sam uspio i stvarno ovaj Fikret Abdić bio izuzetno korektan i ovaj Pušina i Jerko, i na kraju popustili svi i prihvatili da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine da vrate njima ovde. I dogovorili jutros do 8,00 sati da to predamo UNPROFOR-u da tu stoji oružje sve dok ne izvučemo tri kasarne danas, i kad se izvuku te tri kasarne, onda sutra da doćeramo drugu količinu jer sam ja išo na to da budu dva dijela, ide sutra druga količina i da dovučemo drugu i treću.
Komandant: Da, da.
General Bošković: Nisi ti bio tu sinoć, Krajišnik i ovi i oni su dali otpor, na kraju se složili na jedvite jade sa mnom da to prihvate i dogovoreno da jutros do 8,00 sati da bude ovde oružje, da ja mogu da počnem sa izvlačenjem pitomaca, evo oružja nema, njih nema, tako da nisam... Međutim, ja, sutra bi’ te molio, ti si dobio onaj papir, jesi li dobio?
Komandant: Ma sve.
General Bošković: E ja bi’ te molio to da mi sutra bude ovde obavezno i jedno i drugo.
Komandant: Pa znam, ali šta mogu, vreme je u pitanju.
General Bošković: E to. Inače, ovi su mene htjeli da uhapse, pripremili tajno hapšenje, ovde ova srpska Vlada sa ovim Mladićevim zbog ugovora koji sam potpisao i tako.
Komandant: Pusti to.
General Bošković: Ma nije, to je bila istina, ja sam njima reko i sinoć, ja sam dobio podatak tačan, tako da znaš.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, i pucali su na mene sinoć...
Komandant: Ko?!
General Bošković: Da, i to iz kasarne "Maršal Tito" kad smo se vraćali iz Predsjedništva Čađo i ja. Otvorena žestoka vatra, kola su izrešetana, srećom što su blindirana bila, ali to je strašno bilo, izbušili gume i sve nam izbušili, tako dasmo morali stati tu i ovaj, toliko se radi sklonište, neki zaklon od kuće i druga kola da nas odvezu do UNPROFOR-a i onda ovamo.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, tako da, međutim ja sam danas razgovarao sa Panićem (Životom, načelnikom Generalštaba JNA), op. M.D.) isto, ja ću reći kad se vrati to je neverovatno, neviđeno.
Komandant: Da, da. Slušaj, najgore je što je loše vreme, tako da računaš na to da može da...
General Bošković: Čekaj, ovde se evo stabilizovalo vidim i (oblaci?) se povukli potpuno, vidljivost… kilometara.
Komandant: Ne možete proći do tamo. Evo Bane je pokušo pa nije mogao uopšte.
General Bošković: Aha, e pa molim te, ovaj, ja ovo što sam ti poslo, daj vidi od Saše sutra da mi to stigne i ovaj ...
Komandant: Sve će to biti ako bude vreme, ali ako ne bude, odnosno da računaš na to.
General Bošković: Jer ja bez toga ne smijem ići.
Komandant: Pa znam, pa zato ti kažem.
General Bošković: U redu, u redu, važi. Samo kažem ti, ovo je stvarno ja ne mogu da shvatim ove ljude ovde, ovi su bili korektni dole Izetbegović i svi, eto što sam ja stvarno nametnuo i...
Komandant: Da, da...
General Bošković: Prihvatili su na kraju sve i do kraja i ja sam rekao da znaš, ja sam reko Predsjedništvu sinoć Bosne i Hercegovine, ako budete izigrali me i ne budete garantovali potpunu bezbednost mojim ljudima kad budem izvlačio, ako mi iko strada, avijacija dejstvuje po svim vašim vitalnim ciljevima. Reko sam ponovo to i reko sam gospodinu Predsjedniku: ja nisam Kukanjac i budite sigurni da ću to uraditi, to da imate na umu, to sam zvanično reko i stojim iza toga. To sam reko da znate. On kaže garantujem bezbednost, on je reko, idem ja s tobom na čelu zavisi gde god hoćeš kolona kad bude.
Komandant: Tako je, tako je.
General Bošković: Ja sam reko svakako uzeću vaše ministre i sve, idemo mi zajedno.
Komandant: Idemo zajedno i gotovo.
General Bošković: E dobro.
Komandant: Dobro.
"Politika minimiziranja uloge Bošnjaka": OHR kreator neravnopravnosti u Mostaru
Jovo Kapičić, penzionisani general JNA i narodni heroj: Srbija će uvijek imati apetite prema Bosni!
Zašto da Srbija osvoji Bosnu, pa Bosna je postojala prije nje
Jovo Kapičić: Bosna je žrtva, mučenik i heroj
..........................................................................................................................
Penzionisani general JNA i narodni heroj NOB-a, 92-godišnji Jovo Kapičić, koji je prošlog mjeseca brutalno pretučen na ulici u Beogradu, odustao je od ranije odluke da napusti Srbiju i nastavi živjeti u rodnoj Crnoj Gori.
Stvaranje mržnje
Kaže da postoje stotine razloga da ne ide i jedan da ode iz grada u kojem živi već 75 godina, a to je da mu je i dalje ugrožena sigurnost. No, neće otići.
- Prijatelji su mi rekli: "Nemoj ići, nemoj da budeš bjegunac, nije vrijeme da se seliš." Tražili su da izdržim život u sredini koja me progoni. Osim toga, i porodica mi je rekla: "Kuda ćeš sada tako star i sam, gdje ćeš da ideš sa sto godina, ko će da te pazi, čuva i obilazi!" Ja sam bio borac, imao sam sva priznanja dok nisam dočekao da me neko mlatne na ulici. Mene ovdje niko ne brani, iako ovdje neke činovnike čuva i deset policajaca. Ja živim svoje. A znaju da me pljuju kad hoće - kaže Kapičić za "Avaz".
Nekadašnji šef zloglasne Udbe, čovjek koji je učestvovao u hapšenju Draže Mihailovića i upravljao Golim otokom, ali, istovremeno, uvijek snažno suprotstavljao srpskom nacionalizmu, otvoreno za "Dnevni avaz" govori o Srbiji danas, njenom vodstvu, novim-starim aspiracijama prema Bosni, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), ali i o Golom otoku, čija je, kako je mnogo puta kazao, on osobno najveća žrtva.
Kakva je Srbija danas? Dok se izjednačavaju četnici i partizani, veličaju zločinci poput Draže Mihailovića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, napada se sve što ima veze s antifašizmom, pa i Vi? Rađa li se u Srbiji novi fašizam?
- Ja sam spadao u one ljude koji su iznosili neke stvari koje ne odgovaraju srpskim vlastima. Nikako im to ne odgovara. To je, recimo, pitanje Draže Mihailovića, pitanje Crne Gore, pitanje Golog otoka, pa i Bosne. Ja imam druga mišljenja i budući da sam to javno iznosio, stvorio sam mržnju protiv sebe. Ta mržnja ispoljava se i na javnim mjestima. Čak su i u Skupštini Srbije pitali dokle će Jova Kapičić biti na slobodi. Neka je spikerica i na televiziji pitala kada će se naše vlasti obračunati s Kapičićem. Vlasti se nisu obračunale, ali jeste neko ko me napao, pa zamalo nisam ustao s asfalta. Ja sam to doživio kao nečiji revolt. No, ja sam samo govorio ono što je historijska istina. A oni ovdje imaju svoju historijsku istinu.
Potvrđuje li takva atmosfera činjenicu da se Srbija nije promijenila i da su i dalje živi opasni velikosrpski projekti? Ovdje je nedavno crne slutnje podstakao svesrpski sastanak na godišnjici Karadžićeve Republike Srpske.
- Srbija će uvijek imati velike apetite na teritorije! Imala je i imat će. To da znate. Imali su ih i 100 godina ranije, pa su htjeli da progutaju Bosnu. Ali, to ne znači da će srpski narod ponovo prihvatiti da gine za neku fantaziju. Jer, to su fantazije. Mi smo imali Jugoslaviju. Zajedno smo ginuli, a sad zajedno rušimo ono što smo stvorili. Zajedno smo umirali, a sad zajedno mrzimo jedan drugoga.
Njima ne odgovara ni Crna Gora, ni Bosna, ne odgovara im srpstvo prosuto po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. To su, vidite, fikcije pojedinih ljudi ili grupa ljudi koji misle da ostanu slavni u historiji. Znate koliko to interesuje srbijanskog čovjeka, običnog čovjeka, koji živi na selu ili radi u fabrici? Isto kao da mu daš pet para, pa ih on baci. Toliko za njega znači ideja o nekoj veličini. Zašto da Srbija osvoji Bosnu?! Pa Bosna je postojala prije Srbije!
Ali, imaju li ljudi pravo kada ih brine to što u Srbiji i RS, čak i mladi ljudi, i dalje veličaju zločince poput Mihailovića, Karadžića ili Mladića? Nije li to stvaranje terena za neko novo zlo?
- To su ti ljudi koje su oni stvorili. Nije Karadžić sam došao iz Crne Gore i stvorio sam sebe. Imao je bazu koja ga je pomogla. Oni su išli na to da će biti veliki vladari "velike Srbije" koja se treba prostirati odakle dokle. To su glupe stvari. Mislili su da su vladari balkanskog svijeta. A nisu, niti mogu biti, niti će ikada biti. Svako ima svoje historijsko mjesto. Bosna ima svoje historijsko mjesto.
Bosna je bila srce Jugoslavije i bit će opet, makar u mislima ljudi. Bosna je žrtva, mučenik i heroj. To vam ja kažem. Taj ko bi sada cijepao Bosnu, ponovo će napraviti zločin. Ali, opet će i platiti za taj zločin. Svako u Bosni mora imati svoje pravo. I Srbi, i Hrvati, i muslimani Bošnjaci, pa da žive bratski kako su živjeli od kralja Tvrtka. Gledajte, postoji deset ljudi koji komanduju Srbijom, a ostali slušaju. Šta će obični ljudi s ulice, oni nemaju pojma šta se radi i kakvi se prave planovi. Ali, još ima veoma mnogo srpskog nacionalizma.
Heroj vremena
Šta mislite o izjednačavanju četnika i partizana u Srbiji?
- To je zločin, historijska neistina... Ako to nekoga zabavlja, čovjek može skinuti i gaće pa pokazivati onu stvar svijetu. Ali, ako hoće da bude ozbiljan, on to nikad neće uraditi. Tako je i s time. Ne može se četnik koji je služio okupatoru, koji je klao svoj narod, srpski, muslimanski... ne može on sebe prikazati kao dobrotvora i činioca jedne plemenite ideje. To je zločinac! Ne treba tu mnogo filozofije. Neka pročitaju knjige iz Doma armije i biblioteka, pa će vidjeti šta je ko bio i radio. A mi znamo šta je bilo, recimo, u Bosni, u Drvaru, slavnoj Krajini, pa u Livnu, u Prozoru, koji je bio pokriven leševima, pa na Neretvi i Igmanu... Opet kažem, Bosna je uvijek bila žrtva i heroj vremena. Sve što odudara od toga ja mrzim i prezirem.
Vi se u Srbiji stalno problematizirate zbog Golog otoka, spominju se Vaši grijesi s tim u vezi. Mislite li da će Vas uhapsiti?
- Kakvi moji grijesi? To je revolucija... U pitanju je bila zadnja kolona koja ide sleđa. Čekali smo Ruse da dođu i da nas tuku, a ovi da pomognu Rusima. To je Goli otok! Goli otok nije zatvor, presuda ili zločin. Goli otok je izolacija štetnog dijela koji je svojoj zemlji radio o glavi. Znam kako su prošli Mađari, Poljaci, Česi... kako su oni prošli pod Staljinovom Rusijom. Volio bih nekad da su i ovi naši to prošli, pa da manje pričaju o Golom otoku.
Danas se u BiH mogu čuti priželjkivanja osiromašenih ljudi da ponovo postoji Goli otok, u kojem bi završili silni lopovi koji su se nezakonito obogatili na pljačkaškim privatizacijama i otimačinama, lopovi koji i dalje zavađaju narode...
- I treba postojati! No, ne može, jer su sada druga pravila igre. Ako neko pravi diverzije, ako pravi nešto što je štetno društvu, treba ga udaljiti. Zašto jednog ludaka ljudi vode u ludnicu? Zato što on ne umije reći: "Vodite me u ludnicu." Oni ga nasilu vode. Treba i ove danas. Nekoga manje, nekoga više. Da se nauče pameti. Ljudi moraju poštovati zakone.
SPC je uvijek radila za velikosrpsku ideju
- Prvo što je novi patrijarh Irinej rekao bilo je da ne postoje Crnogorci te da su to Srbi. Ja kažem: Nisu to Srbi, već Crnogorci. Dakle, Srpska pravoslavna crkva nikada nije radila ništa što nije bilo velikosrpsko. Postoji, dakle, srpsko, a imate velikosrpsko. To su dvije ideje. Jedno je stabilna srpska zemlja, časna i poštena, i velikosrpsko, osvajačko. Koga da osvajaš? I zašto? Šta ti treba Bosna, šta ti treba Crna Gora?
Bosna veže Balkan
- Bosna kao cjelina veže Balkan sa stotine niti oko sebe. Ona je u centru svega. Ona će na kraju krajeva opstati, čak i ako danas ima iskušenja. Neće moći pojedini glavari vezivati narode za sebe. Oni moraju služiti narodu, a ne narod njima. Bosnu sam prošao. Da nije Bosne, ne bih bio narodni heroj. Bosna mi je to dala! A ja sam Bosni dao svoju krv i sve što sam imao.
Čanak objavio fotografiju: Obezbjeđenje SPC-a nosi mantiju i maskirne pantalone
Tužilaštvo BiH: Podignuta optužnica protiv Gorana Sarića zbog zločina protiv čovječnosti
Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH: Nećemo pristati na ucjene i prijetnje!
27/01/2012.
• Cijela međunarodna zajednica podržava rad Suda i Tužilaštva BiH, kao i svi oni koji shvataju da bez vladavine prava nema ni pravne države, nema države uopće. Ovdje je jasno da pojedine strukture u BiH i ne žele ovu državu, pa im samim tim i vladavina prava predstavlja kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova. No, moraju znati da postojimo i mi koji istinski volimo ovu zemlju i koji nećemo pristati na njihove ucjene i prijetnje...
Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso u intervjuu za "Dnevni avaz" najavila je odlučnu borbu za opstanak najviših pravosudnih institucija države koje su posljednjih dana meta sve otvorenijih napada i zahtjeva iz Republike Srpske da one budu ukinute. Kreso smatra da iza takvih napada stoje oni koji u konačnici žele dokinuti i samu državu BiH, pa su pravosudne institucije samo "kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova".
Šta stoji iza prijedloga vodećih partija iz RS, koje imaju značajan udio i u vlasti države, za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH zbog obustave istrage u slučaju "Dorbrovoljačka" - obično politikantstvo, potvrda kontinuiteta jedne političke matrice ili nešto treće?
- Moj stav u vezi s ovim pitanjem ostaje nepromijenjen - ako baš, kako Vi kažete, imate na jednoj strani potvrdu kontinuiteta jedne političke matrice, a ovdje je ta matrica rušenje Suda BiH, ja sa svoje strane snažnije nego ikada potvrđujem kontinuitet borbe za opstanak tog istog suda. Koliko god njihovi pokušaji bili jaki, kontinuirani i organizirani, intenzitet našeg odgovora neće biti ništa slabiji.
No, iskrena da budem, pomalo sam umorna od ovih prijetnji koje uvijek dolaze kada se nekome ne sviđa pojedina odluka Suda ili Tužilaštva. Naš posao nije da se njima sviđamo ili ne sviđamo, naš posao je da radimo nezavisno, nepristrasno i odgovorno, odnosno onako kako nam naša profesija i savjest nalažu. Ako neko s tim ima problem, treba se duboko zamisliti.
Mogu li Sud i Tužilaštvo, zaista, biti ukinuti? Šta ako Dodik raspiše referendum kojim prijeti?
- To nije ni prvi, a vjerovatno ni posljednji put da se prijeti referendumom i mislim da ta cijela priča postaje prilično neozbiljna. Ako neko smatra da ima osnova za takvu avanturu, neka to potkrijepi valjanim argumentima, činjenicama, dokazima (za koje smo do sada bili uskraćeni) i neka preuzme potpunu odgovornost za sve posljedice takve odluke. No, iskreno mislim da su i oni vrlo svjesni da je mnogo lakše prijetiti nego nešto takvo učiniti.
Vi iz međunarodne zajednice kontinuirano dobivate punu podršku, ali kako vrijeme odmiče, pritisci su sve veći, a politici Milorada Dodika, realno, niko se i ne pokušava suprotstaviti.
- Pa naravno, cijela međunarodna zajednica podržava rad Suda i Tužilaštva BiH, kao i svi oni koji shvataju da bez vladavine prava nema ni pravne države, nema države uopće. Ovdje je jasno da pojedine strukture u BiH i ne žele ovu državu, pa im samim tim i vladavina prava predstavlja kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova.
No, moraju znati da postojimo i mi koji istinski volimo ovu zemlju i koji nećemo pristati na njihove ucjene i prijetnje. Međunarodna zajednica je prijatelj ove zemlje i ja nemam dilemu kada je riječ o njihovim dobrim namjerama. Ono što zabrinjava jeste pasivnost najviših odgovornih institucija koje nas iz hladovine posmatraju ostavljajući dojam da ih se to uopće ne tiče i čekajući ishod, nakon čega će se opredijeliti koju stranu zauzeti. To se može shvatiti, ali nikako opravdati.
Postoji li mogućnost da čelne državne pravosudne institucije odumru same kroz blokadu sredstava za njihovo funkcioniranje, što su iz Republike Srpske, također, najavljivali?
- To je već hipotetičko pitanje i ne bih nagađala. Iskreno, ne vjerujem da bi se neko usudio povući jedan tako radikalan potez, jer to više ne bi bile prijetnje, nego konkretni koraci koje bi morali napraviti pojedinci - osobe s imenom i prezimenom. Tu više ne bi bilo prostora za skrivanje iza naroda ili političke stranke. To bi značilo staviti svoj potpis na rušenje jednog od tri stuba vlasti koji čine državu, to bi značilo nedvosmisleno rušenje države, što povlači krivičnu odgovornost. Ipak, toliko naivni nisu.
Da, ali prošli put kada je Dodik prijetio referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH, dobio je svojevrsni legitimitet iz Evropske unije i započeo je "strukturalni dijalog o pravosuđu". No, to, očito, nije pomoglo, pa Dodik ponovo prijeti referendumom.
- Svi se sjećamo da su posljednje prijetnje referendumom, koje su dolazile iz RS, zamijenjene strukturalnim dijalogom, koji smo svi prihvatili. Nikada nisam tvrdila da je rad Suda BiH idealan, bez grešaka i stoga sam itekako bila spremna razgovarati o svim segmentima koji bi mogli pomoći da poboljšamo naš rad i učinimo ga što efikasnijim. Još smatram da je jedino rješenje razgovor i spremna sam ponovo sjesti za stol i dati puni doprinos u rješavanju problema koje imamo. No, to nikako ne znači da ću pristati na bilo kakve ucjene i prijetnje ukidanjem institucije na čijem sam čelu. To je, na kraju krajeva, bila i poruka međunarodne zajednice - opstojnost Suda i Tužilaštva je neupitna, razgovori su poželjni i više nego dobrodošli.
Vi ste, mora se priznati, bili metom hajke zbog slučaja "Dobrovoljačka". Možete li prokomentirati odluku o obustavljanju istrage u ovom predmetu, što je izazvalo lavinu nevjerovatnih akcija protiv državnih institucija?
- Meni, zaista, nije jasno zašto se predmet "Dobrovoljačka" dovodi u vezu sa Sudom BiH. Riječ je o istrazi koju je vodilo Tužilaštvo BiH i mi niti smo imali niti smo trebali imati bilo kakav uvid u taj predmet. Istrage su isključivo u nadležnost Tužilaštva BiH i mi s tim nemamo ništa. Da je, kojim slučajem, Tužilaštvo podiglo optužnicu, naš posao bio bi da je potvrdimo ili odbacimo kao neosnovanu. No, do toga nije ni došlo, predmet nikada nije ni došao na Sud, s obzirom na to da je donesena tužilačka odluka o obustavljanju istrage protiv određenih osoba. Istina, ta istraga bila je u žiži interesiranja javnosti, dugo je trajala i ja sam iz tog razloga više puta naglašavala da na tu istragu treba biti stavljena tačka na način da će biti zatvorena ili da rezultira podizanjem optužnice. Zašto je odluka takva kakva jeste, znaju samo oni koji su imali kompletan uvid u ovaj predmet.
Zanimljivo je da ste Vi lično označeni kao vođa cijelog jednog fronta koji, prema mišljenju medija iz RS, pa i nekih hrvatskih, želi spriječiti procesuiranje slučajeva "Dobrovoljačka, "Tuzlanska kolona", generala Atifa Dudakovića. Možete li to prokomentirati?
- Komentirati ovakvo nešto zaista bi bilo ispod svakog nivoa. Mogu samo reći da se divim ljudskoj mašti, jer kad god pomislim da me više ničim ne mogu iznenaditi, oni prevaziđu sami sebe. Pa, nedavno je objavljeno da imam podzemne hodnike koji me povezuju sa Specijalnom jedinicom i da u Sudu BiH držim arsenal oružja!!!
Vi ste, kao stručnjak, upozoravali da BiH ne treba potpisivati protokol o saradnji državnih tužilaštava BiH i Srbije u procesuiranju ratnih zločina, jer time, praktično, ne bi ništa bilo riješeno. Mislite li da posljednji događaji dodatno potvrđuju Vaš stav da sporazuma na takvim osnovama ne bi trebalo biti sa Srbijom?
- Mislim da sam već dovoljno govorila o tom protokolu i još stojim čvrsto iza svega što sam rekla. Naknadno sam saopćenjem za javnost dala određena pojašnjenja i odgovorila na kritike izrečene na moj račun. Na sve što sam rekla, nemam više ništa dodati ni oduzeti.
Na takve Vaše stavove, međutim, oštro su reagirali iz Tužilaštva BiH, uplelo se i Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Postoji li, zapravo, sukob između Vas i Državnog tužilaštva?
- Nikakav sukob ne postoji. Ja sam iznijela svoje pravno mišljenje, jer sam smatrala da je riječ o vrlo značajnoj temi koja se tiče svih građana ove zemlje. Nažalost, kolege iz Tužilaštva to su shvatile kao kritiku i uvrijeđeno se obratile VSTV-u, koji je zauzeo stav s tim u vezi. Saopćenje za javnost koji je izdao VSTV, nažalost, nije odražavalo suštinu postignutog dogovora članova Vijeća, pa je naknadno ispravljano, prepravljano, dorađivano i ponovno objavljeno s pogrešnim zaključcima, jer se uporno nastojalo osuditi moj javni nastup, a da za takvo nešto nije postojala saglasnost svih članova Vijeća. Zašto su to radili, zaključite sami.
Šta je istina o problemima u provedbi Strategije za procesuiranja ratnih zločina? Vi ste se obraćali međunarodnim institucijama, ali i tu je VSTV reagirao tvrdeći da niste imali pravo i da, zapravo, trebate, opet, bolje sarađivati s Državnim tužilaštvom?
- Javno sam odgovorila i na ove neargumentirane optužbe. Pisala jesam i pisat ću uvijek kada to bude u interesu Suda BiH, a Nadzorni odbor VSTV-a nema mandat da se miješa u moje odluke niti da diktira nivo, kako oni kažu, "saradnje Suda i Tužilaštva BiH". Tužilaštvo BiH samo je jedna strana u postupku i naš odnos jasno je definiran zakonom na čiju nas primjenu niko ne mora podsjećati.
Sud BiH nije odgovoran za zastoj u implementaciji Državne strategije te stoga niti želimo niti možemo prihvatiti kritike na naš račun kada je riječ o ovoj temi. Na kraju krajeva, i sam predsjednik VSTV-a (Milorad Novković, op. a.) javno je prozvao odgovorne za zastoj i ne znam zašto bismo mi sada trebali preuzeti bilo čiju odgovornost. Osim toga, jasno sam rekla da se dolaskom vršitelja dužnosti glavnog tužioca (Jadranka Lokmić-Misirača, op. a.) situacija promijenila, da su nam dostavljeni podaci koji su bili neophodni za rad i da sada očekujem nesmetanu implementaciju Državne strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina.
Ima li osnova zahtjev Tužilaštva BiH za hitne izmjene Zakona o krivičnom postupku i uvođenje žalbe na sudsku odluku o odbijanju prijedloga Tužilaštva da pojedini predmeti budu prebačeni na okružne, kantonalne i entitetske sudove, što trenutnim zakonskim rješenjem nije dopušteno?
- I ovdje se radi o sličnoj, apsurdnoj situaciji. Tužilaštvo BiH, kao jedna stranka u postupku, traži da se izmijeni Zakon jer "nisu zadovoljni" odlukama Suda BiH. Smatram da bi bilo pogrešno dopustiti pravo na ulaganje žalbe na odluku Suda samo jednoj stranci u postupku. Inicijative za prijenos predmeta na entitetske sudove sve su intenzivnije, a da se ni u jednom momentu nije sagledalo pravo stanje stvari. Došli smo u situaciju da se Sud BiH skoro pa pravda zato što postupa po Zakonu i ne prebacuje stihijski predmete na nivo entiteta.
Suđenja u predmetima ratnog zločina, prema Zakonu, u nadležnosti su našeg suda, a on, izuzetno, može proslijediti predmet drugom sudu u skladu s kriterijima utvrđenim zakonom. Ova mogućnost ostavljena je da se Sud rastereti i da se riješi što veći broj predmeta ratnog zločina. Tražiti od Suda da neselektivno prosljeđuje predmete u momentu kada sam nema zaostataka u rješavanju ovih predmeta, a pri tome se stotine predmeta već nalaze pred entitetskim tužilaštvima i sudovima, potpuno je neracionalno.
Da je Stanković ostao na slobodi, naš trud bio bi uzaludan
Kako komentirate hapšenje ratnog zločinca Radovana Stankovića nakon skoro četiri godine bijega? Hoćete li Vi tražiti njegovo premještanje u, recimo, Zenicu, jer je iz fočanskog zatvora već jednom bježao?
- Sud BiH pravosnažno je osudio Radovana Stankovića i samim tim završio s tim predmetom. Naš posao više nije bio ni da ga čuvamo kada je upućen na izdržavanje kazne, niti da ga tražimo kada je pobjegao, iako su se mediji i nakon bijega i nakon hapšenja obraćali nama. Naravno da pozdravljam njegovo hapšenje, jer da je ostao na slobodi, sav naš trud i rad bili bi uzaludni. No, kao što sam rekla, on više nije u našoj nadležnosti, ali se nadam da će odgovorne institucije naći mehanizme da na nivou obave svoj dio posla.
Žrtve su nezadovoljne odlukom da na slobodu bude pušten Zoran Tomić, osumnjičen za genocid u Srebrenici. Može li praksa Apelacionog odjela Suda u sličnim slučajevima, koji su izazivali negodovanje javnosti i žrtava, nanijeti štetu pravdi u BiH?
- Ja razumijem žrtve i poštujem njihove osjećaje, ali mi moramo raditi svoj posao. Poslije svake presude neko ostane nezadovoljan, ali mora se shvatiti da niko ne može biti osuđen ako krivica nije dokazana van svake razumne sumnje. Ja nemam uvid u predmete, niti ga trebam imati, ali nemam nikakvu sumnju u odluku Apelacionog vijeća. Odluka je, zasigurno, donesena u skladu sa zakonom i kao takva mora biti prihvaćena i implementirana. Faruk Vele (Dnevni avaz)
Godišnjica ubistva Srđana Aleksića: Umro vršeći svoju ljudsku dužnost (Video)
27.01.2012.
• Aleksić je u januaru 1993. uspio da odbrani Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformisanih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića..
Danas se navršava 19 godina od ubistva Trebinjca Srđana Aleksića koga su na smrt pretukli pripadnici Vojske Republike Srpske dok je od batinjanja branio svog sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.Aleksić je u januaru 1993. uspio da odbrani Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformisanih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića i počeli da ga tuku kundacima.On je krenuo za njima i povikao da puste Alena, nakon čega su se ubice usmjerile ka njemu i kundacima ga pretukli. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.Od zadobijenih povreda pao je u komu, a zatim, šest dana kasnije, 27. januara 1993. godine podlegao povredama.Srđanov otac, Rade Aleksić, u čitulji je napisao: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".
Jedan od četvorice napadača poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.Alen Glavović je preživio rat i danas živi u Švedskoj, sa suprugom i dvoje djece. Glavović svake godine obilazi grob Srđana Aleksića u Trebinju i u kontaktu je sa Srđanovim ocem, Radetom Aleksićem.Srđan Aleksić rođen je u Trebinju. Majka Mira, rođena Prijedorčanka, rano je umrla, a brat mu je poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, u skladu sa porodičnom tradicijom, da "u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju."
Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno:Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla.Prolaz koji spaja Zmaj Jovinu i Ulicu Ilije Ognjanovića u Novom Sadu je nazvan po Srđanu Aleksiću, a na ulazu u pasaž je otkrivena spomen ploča u njegovu čast. u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića. U Trebinju ne postoji nikakvo obilježje sa njegovim imenom.
Film i predstava u Srđinu čast
Maljević: "Srpskim glumcima prijete zbog Angeline!"
VIDEO: "Ja biram goste" sa Eminom Ganić: Kako spasiti državu od njenih političara
Institut za nestale osobe: Identificirano sedam civilnih bošnjačkih žrtava
Neodgovorni i zlonamjerni savjeti: Arie Livne gura Dodika i srpski narod u živi pijesak iz kojeg se teško izlazi
VIDEO / "Dobrovoljačka": "Srpska vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi..."
....................
Pogledajte video
VIDEO-Dobrovoljacka-Srpska-vlada-pravi-opstrukcije-nece-nisu-prihvatljivi.html#ixzz1kbnvaIeF
A.B / 26.01.2012.
................................
Slobodna Bosna otkriva: Nepobitni dokazi da je odluka Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka bila opravdana