Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.01.2012.

DA LI SE U SRBIJI UBIJA SLOBODA GOVORA

Da li se u Srbiji ubija sloboda govora

 

Debata “Šta je ostalo od slobode?", Beograd, 24. januar 2012.

 

24.01.2012
Forum pisaca zatražio je od Vlade Srbije da ukine odluku o smeni Sretena Ugričića sa funkcije direktora Narodne biblioteke Srbije. Nezavisni intelektualci i književnici upozoravaju da medijski i politički progon ovog čoveka opasno podseća na Srbiju iz mračnih devedesetih.   

U znak podrške Sretnu Ugričiću, koji je smenjen sa mesta upravnika Narodne biblioteke Srbije nakon što je potpisao “Proglas javnosti” kojim se kritikuje kampanja protiv mladog crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, Forum pisaca organizovao je debatu pod nazivom “Šta je ostalo od slobode?”

Odgovor je ništa, ili gotovo ništa, kažu u toj nezavisnoj organizaciji književnika, jer vlast je delovanjem u “Slučaju Ugričić” koji je sama izrežirala pokušala da ubije slobodu javne reči, pribegla širenju straha i autocenzure.

Sve to, i mlak odgovor javnosti, kaže pisac Vladimir Arsenijević, pokazalo je da Srbija u 21. veku nije odmakla od one sa kraja prošlog stoleća.

„Dvehiljadite godine su za srpsko društvo daleko gori poraz od devedesetih godina dvadesetog veka. Devedesetih smo bili nemoćni da zaustavimo ratnu mašineriju, ali smo pokazivali različite oblike otpora. Uspeli smo da okupimo stotine hiljada ljudi koji su se pridruživali u otporu Slobodanu Miloševiću. Sve se to okrenulo i pljunulo nam direktno u lice kroz iskustvo koje smo imali od 2000. godine do danas. Mislim da smo još uvek u inerciji potonuća i dno je i dalje nešto prema čemu se krećemo“ , ocenjuje Arsenijević.

Strog i paničan poziv ministra policije Ivice Dačića da se kazni upravnik biblioteke koji je pored ostalih nezavisnih književnika i intelektualaca stavio potpis na proglas kojim se osuđuje medijska hajka na pisca Andreja Nikolaidisa, orkestrirana akcija prorežimskih medija, i u istoriji srpskih novih tehnologija najbrža telefonska sednica vlade na kojoj je smenjen, kratka je istorija ovog slučaja.

Bez sluha vlasti ostala su iznijansirana objašnjenja okrivljenog bez razloga, jednog od do juče retkih državnih službenika imenovanih za vreme administracije Zorana Đinđića.

Ugušeno polje kulture i umetnosti

Sreten Ugričić, za one koji žele da čuju, ponavlja da je svojim potpisom podržao pravo da ljudi čitaju slobodno, pa ovog puta svoje mišljenje o smeni iznosi u tekstu pod naslovom „O čitanju“.
Sreten Ugričić na debati “Šta je ostalo od slobode?"
​​
„Podržao sam pravo svakoga od vas da misli svojom glavom. U tome se sastoji moj terorizam. Jer to je zaista smrtna opasnost po poredak koji je za ovih desetak godina promenio dlaku, ali karakter nije. Alternativa je u ovom slučaju bila – đak generacije u klasi profesora Slobodana Miloševića ili urednik sabranih dela Zorana Đinđića. Poredak je bez imalo dvoumljenja, u ekspresnom roku od 24 sata, izabrao. A šta birate vi?“

Odlukama države u ovoj priči, upozoravaju nezavisni intelektualci čiji glas se može čuti samo u malom broju medija, društvo se opet uvodi u pogubnu podelu na patriote i izdajnike, i vraća u opasan sistem kriterijuma podobnosti.

Pisac Filip David kaže da je šokantno šta je sve u ovom slučaju isplivalo na površinu.

„Ako bi koristio terminologiju iz vremena nacističke Nemačke to bi bilo gleichschaltung. Znači, svi oni koji nisu odani i koji ne misle kao vođa, partija i država, njima nije mesto u državnoj i javnoj službi. I to počinje tako što se izbacuju ljudi koji politički ne misle isto, pa onda ne odgovaraju ideološki, pa zatim religiozno, i onda se to na kraju svede na čisti rasizam”, navodi David.
Sreten Ugričić, smenjeni upravnik Narodne biblioteke: Onaj ko nasrće pendrekom na pisce unapred je poražen i biće omrznut. A onaj ko čita pobeđuje.

Branko Dimitrijević, istoričar umetnosti, smatra da su posledice odnosa države kroz partijske kriterijume sve ozbiljnije.

„Ono što se ovde dešava je da je ugušeno polje kulture i umetnosti, u kom se u svakom normalnom društvu eksperimentiše sa slobodom. Tu je sada primenjena autocenzura, dok su tabloidna štampa i polje političkog govora prepuni najvulgarnijih oblika izražavanja mržnje“, navodi on.

Sreten Ugričić poručio je vlasti da uprkos svemu misleći ljudi neće odustati od toga da misle i na tribini u Beogradu uputio, kako je ironično rekao, „upozorenje policiji od teroriste iz biblioteke“.

„U sali Kulturnog centra Beograda podmetnuta je borba, ne bomba nego borba. Ta bomba, pardon borba, smo svi mi ovde prisutni. U toj borbi mi ćemo pobediti. Jer znate, onaj ko nasrće pendrekom na pisce unapred je poražen i biće omrznut. A onaj ko čita pobeđuje.“

O smeni Sretena Ugričića nije se oglasio srpski PEN centar, kao ni Srpsko književno društvo, a na tribinu „Šta je ostalo od slobode?“ nije došao niko od pozvanih iz državnih institucija.
24.01.2012.

ROMAN "KRHOTINE" TUZLAKA ISMETA PRCIC "NEW YORK TIMES" UVRSTIO MEDJU 100 NAJBOLJIH

Roman "Krhotine" Tuzlaka Ismeta Prcića "New York Times" uvrstio među 100 najboljih

U romanu su obuhvaćeni datumi važni za Tuzlu, 15. maj dan odbrane i 25. maj dan masakra

  |  24.01.2012.

Roman "Krhotine" Tuzlaka Ismeta Prcića "New York Times" uvrstio među 100 najboljih

Američki pisac bosanskog porijekla Ismet Prcić svojim prvim romanom ''Shards'' postigao je velik uspjeh u Americi. New York Times uvrstio je 'Shards' među stotinu najboljih knjiga godine pa smo Prcića u razgovoru za tportal pitali o tome, ali i o ratnom iskustvu, specifičnom bosanskom smislu za humor te postoje li planovi za prevođenje njegova romana na neki od regionalnih jezika, piše hrvatski "tportal.hr".

Ismet Prcić rođen je u Tuzli 1976, u kojoj je i proveo mladost. U SAD je emigrirao 1996, magistrirao na Kalifornijskom univerzitetu (University of California) te se počeo baviti pisanjem. Rezultat toga je njegov romaneskni prvijenac 'Shards' (u slobodnom prijevodu Krhotine), koji je u Americi dobio odlične kritike. U romanu Prcić tematizira rat u Bosni i Hercegovini, postmodernistički fragmentarno, pa se tako i jedan od likova zove – Ismet Prcić. Bosansko-američki pisac danas sa suprugom živi u gradu Portlandu te se trenutno nalazi na turneji na kojoj predstavlja svoje knjige.

Neočekivan uspjeh

Ipak, Ismet Prcić je našao vremena odgovoriti na nekoliko pitanja za "tportal", kojima smo pokrili teme poput neočekivanog uspjeha njegova romana koji je New York Times opisao kao ''uznemirujuće djelo koje zaokuplja pažnju'', specifičnosti rata u Tuzli te hoćemo li 'Shards' uskoro moći čitati na hrvatskom, odnosno bosanskom ili srpskom jeziku.

Jeste li iznenađeni uspjehom koji je doživio vaš prvi roman 'Shards'? Kakav je bio put tog romana od njegova pisanja, preko pronalaženja izdavača, pa do dobrih kritika?

Svakako jesam. Ja sam se uvijek na prvom mjestu smatrao teatarskim umjetnikom. Pisanju sam se okrenuo tek kad sam shvatio da ću, unatoč svim vježbama glasa i dikcije, uvijek imati akcent kada govorim engleski i da će mi to stvarati probleme u glumačkom radu. Mog'o bi igrat' ruskog mafijaša ili kakvog terorista, i to je to. Tada sam počeo pisati drame u kojima bosanski likovi (uglavnom prognanici u Americi) pričaju engleski. Te sam drame na koledžu i režirao da bih ostao na daskama koje život znače, da ne zagorim. Iz tih mojih prvobitnih pisanija polako je nastao ovaj roman. Pisao sam ga sedam godina dok sam studirao i radio kao mesar, dadilja te pokusni kunić za farmaceutsku industriju. Prepravljao sam ga još dvije. U jeku američke financijske recesije našao sam agenta koji je prodao knjigu u Italiji i Njemačkoj, pa tek onda u Americi. Evo skoro smo potpisali i s francuskim i turskim izdavačima. A što se kritika tiče, ne znam. Moje je da pišem kako najbolje znam. Do drugih je da to čitaju, daju kritike.

Roman je uvršten na listu sto najboljih knjiga 2011. godine, koju je objavio The New York Times. Kako to komentirate, što to znači u američkom literarnom kontekstu?

Pa NYT svake godine napravi izbor najboljih knjiga, pedeset iz književnosti i poezije, a drugih pedeset iz, kako to oni zovu, nonfictiona. Ja nisam znao što da radim od sebe kad sam tog jutra uključio kompjutor i vidio osamnaest poruka izdavača. Lijep je to osjećaj, iako čovjeka ošamuti pa ne zna ustvari što da osjeća, jer ne zna što to uvrštavanje zaista znači. U vidu promocije knjige to sigurno pomaže. Nemam dokaza o tome jer se pisci ovdje plaćaju svakih pola godine, tako da pojma nemam koliko je knjiga dosad prodano. U neku ruku, može se reći da te kritičari vole, što ne mora značiti da će te voljeti i čitatelji.

'Shards' se bave, ponajviše, ratom u Bosni i Hercegovini. S obzirom da ste baš zbog rata emigrirali u Ameriku, to se čini kao neizbježna tema. Jeste li imali sumnji oko pisanja o tome? Je li vas brinulo to da bi 'Shards' mogao biti nezanimljiv publici koja je možda potpuno zaboravila na taj rat?

Kod mene je pisanje uvijek bilo neka vrsta terapije, jedan od načina da se ukroti ta neka razbijenost uma poslije traumatičnih događaja. U ovoj knjizi pokušao sam 'uhvatiti' tu razbijenost, a da ne se pretvaram da mogu od kaosa napraviti red. Nijedna tema nije nezanimljiva ako se dobro obradi. Eto, David Foster Wallace u posthumnoj knjizi piše o američkoj poreznoj upravi, a knjiga je ipak zanimljiva. Rat je svakako jedna od tema mog romana. Istovremeno je samo pozadina jedne obične ljudske priče, kao sveprisutna okolnost koja boji dozom neuroze i psihoze čitav život protagonista. On se, čak i kad je na sigurnom u Kaliforniji, ne može otresti traume rata, koji, iako završen, uopće ne jenjava u njegovoj psihi. Mnogi ljudi misle da se od traume može pobjeći, ono geografski. I velik je jarak između onih koji su otišli i onih koji su ostali. Sticajem okolnosti, ja sam bio na obje strane jarka, tako da sam u 'Shardsu' probao ispričati jednu priču iz dvije tačke gledišta.

Propitivanje identiteta

No osim o ratu, vaš roman se bavi i propitivanjem identiteta, što je vječno aktualna tema, naročito na Balkanu. Ko je Ismet Prcić iz romana u odnosu na Ismeta Prcića koji je taj roman napisao? Što se krije iza te igre s identitetima?

Već sam negdje izjavio da je to namjerno napravljeno. U Americi je lakše izdati memoare nego fikciju, jer memoari čine čitatelja sigurnim. Oni znaju da će glavni lik memoara preživjeti. Ameri ne žele puno da se sekiraju, naročito o izmišljenim likovima. To je jedini razlog zašto sam protagonista nazvao po sebi (i što sam djetinjstvo i mladost fiktivnog Ismeta Prcića bazirao na vlastitim, dosta izmijenjenim i dramatiziranim iskustvima), da bih čitatelje naveo da misle da su sigurni, da je Ismet Prcić iz knjige ustvari pisac te knjige. I onda kad su već 'upecani', da imam mogućnost iznenaditi ih, dodirnuti ih na neki dublji način, da ono što se desi protagonistu osjete u svojoj utrobi, a ne samo sagledaju s nekog čisto intelektualnog nivoa.

Kritičari primjećuju smisao za humor i ironiju u vašoj prozi. Uspijeva li 'prevođenje' bosanskog humora kada se piše na engleskom? Koliko je pisanje na jeziku koji vam nije materinji predstavljalo izazov?

Kao dijete bio sam član Lige mladih lingvista i pisanje pismenih radova mi je dobro išlo. Kad sam postao tinejdžer, bilo je tu gnusnih pokušaja pisanja poezije, proze, drame... Međutim, ništa što sam počeo na maternjem jeziku nisam završio. Sjedio bih i zurio u prvu rečenicu i pokušavao je napraviti savršenom. To bi trajalo toliko dugo da bih poslije određenog vremena totalno zaboravio što me je na prvom mjestu potaklo uzeti olovku u ruku. Pisanje na stranom jeziku otvori čovjeka. Taj neki kritičar - koji sjedi u glavi pisca i ne da mu napisati drugu rečenicu jer prva nije savršena - nestane, jer kad pišem na engleskom, meni je prvi zadatak uspješno komunicirati ono što želim reći, a tek na drugom mjestu kako će to izgledati. Poslije se čovjek, što bi Bosanci rekli, 'uhaviza'.

Inače ste porijeklom iz Tuzle, koja nije imala uobičajeno ratno iskustvo u BiH. Kako gledate na tuzlanski suživot tokom rata, i koliko je on rezultat činjenice da su ključni ljudi grada bili iz lijevih, a ne nacionalističkih stranaka?

Meni je bilo petnaest kad je počeo rat u Bosni i moj se čitav život tih tri i pol - četiri godine vrtio u krugu stan (gdje sam živio), gimnazija (iz koje sam bježao da ne idem na latinski), Dom mladih (gdje sam imao probe), Stelekt (gdje sam izlazio i bio ignoriran od alternativki) i Banja (brdo gdje su se skupljali pankeri i duvali razrjeđivač). Grupa s kojom sam se družio bila je multinacionalna, multikulturna i multivitaminska, tj. bosanska. Bili smo operirani od politike. Ne znam koliko je na naš suživot uticala bosanska ljevica, a koliko opsada i mi-protiv-njih način razmišljanja, na koji čovjeka takva vrsta okruženja natjera. Mislim da je tu pomogla i činjenica da je Tuzla bila najveća slobodna zona u BiH. U svakom slučaju, drago mi je i ponosan sam što sam iz Tuzle.

Mogu li se u 'Shardsu' naći mitski datumi rata u Tuzli, 15. maja 1992, kada je pucanje započelo, i 25. maja 1995, kada je granatom ubijeno sedamdesetak ljudi, većinom mladih?

Mogu. Protagonist gleda događaje 15. maja 1992. godine na televiziji, u izbjeglištvu u Đakovu, plašeći se za život svoga oca. Kamioni gore na Brčanskoj Malti, u njegovom kvartu, a on sjedi na sigurnom u Hrvatskoj i - iako to što vidi izgleda strašno - želi, žudi da je tamo, žali što ne može biti. Dan masakra na Kapiji također je u knjizi. Protagonist, igrom slučaja, ne izađe van tu večer nego ode kod druga. On čuje da je pala kobna granata, ali ne zna da je kobna dok ne dođe kući i, po drugi put, vidi nasilje nad svojim gradom preko televizije.

U romanu se bavite i grižnjom savjesti koju osjećaju oni koji su pobjegli od rata. Je li to tzv. survivor guilt? Što znači za jednog muškarca pobjeći od rata u mačističkom balkanskom kontekstu?

Znači da sam imao kamo pobjeći. Šalim se. Ja sam otišao, pobjegao, izbjegao iz Bosne u augustu 1995, s osamnaest godina. Tada sam se više osjećao kao da su me roditelji 'poslali' van, a ne da sam ja tu im'o nekog glasa, mada, kako sam bio punoljetan, mogao sam sigurno, da sam htio, ostati i boriti se ('Preko mene mrtve!', rekla bi moja mati). Međutim, ta je odluka mojih roditelja došla tako brzo da, kad sam se poslije pet dana u kršu od autobusa probudio u Škotskoj i malo razgledao bijeli svijet, shvatio sam da su roditelji bili u pravu. Imao sam mogućnost da s osamnaest radim teatar na svjetski poznatom festivalu u Edinburghu i da poslije toga odem u Ameriku, da se školujem, radim ono što volim. I da nije bilo rata, mislim da bih isto odabrao. Grižnja savjesti svakako postoji i dan-danas, ali riječi 'grižnja savjesti' nisu baš ispravne u ovom kontekstu. Ne kajem se što sam pobjegao. Opet bih to učinio. I moja je savjest čista jer nikoga, hvala Bogu, nisam ni ubio ni ranio, nikome kuću zapalio, nikoga u logor zatvorio. Fraza survivor guilt je bliža ovom osjećanju koje pokušavam opisati, jer u svojoj definiciji ima i pozitivno (preživjeli) i negativno (krivica). Nije niko kriv što je preživio, ali je osjećaj tu, jede čovjeka iznutra. Čovjek zna, intelektualno, da ne može sebe kriviti za to što ga je život bacio tim putem, ali džaba je, krivica sjedi negdje u njemu.

Specifični bosanski jezik

Postoje li planovi za prevođenje romana 'Shards' na bosanski, odnosno hrvatski ili srpski jezik? Koliko vas uopće zanimaju reakcije na roman s ovih područja i je li ih već bilo?

Pisali su mi iz jedne izdavačke tvrtke da su zainteresirani objaviti 'Shards' u Hrvatskoj. Nisam to htio uraditi iz prostog razloga što sam čitao neke nove prijevode moderne američke književnosti na 'naše' jezike i nekako su me razočarali. Moj omiljeni pisac, Beckett, gotovo je sve svoje tekstove sam prevodio s engleskog na francuski i obratno, tako da su engleska i francuska verzija 'Čekajući Godota' dosta različite; neki kažu da je francuska smješnija. Najviše bih volio sam prevesti 'Shards' jer znam oba jezika, i to ne da 'prevedem', nego da roman ponovo napišem, samo ovaj put na jeziku kojim se pričalo u Tuzli devedesetih. Mislim da bi protagonistov glas trebao zvučati tako. I baš kao što Irvine Welsh piše na škotskom dijalektu, a William Faulkner na južnjačkom, a mogu ih čitati svi koji govore engleski, tako isto mislim da bi i 'Shards' trebao biti na tom specifičnom bosanskom koji bi čitatelji iz sve tri države mogli razumjeti. Sad, hoće li se to desiti i kada, ja stvarno ne znam.

24.01.2012.

MEDIN KAPLAN O ZLOCINIMA U "DRETELJU": RAGUZ MI JE REKAO "NISAM JA ZA TEBE KOMSIJA, VEC USTASA"

Medin Kaplan o zločinima u "Dretelju": Raguž mi je rekao "nisam ja za tebe komšija, već ustaša"

Medin Kaplan je pitao Veselka Raguža "Komšija zašto me biješ?"

  | 24.01.2012.

Medin Kaplan o zločinima u "Dretelju": Raguž mi je rekao "nisam ja za tebe komšija, već ustaša"

Svjedok Tužilaštva na suđenju za zločine počinjene 1993. u Stocu Medin Kaplan kazao je Sudu BiH da je pretučen i maltretiran u logoru Dretelj tokom ispitivanja koje su vršili optuženi Veselko i Ivo Raguž,  prenosi BIRN - Justice Report.

Medin Kaplan, bivši pripadnik Četvrte bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ispričao je da je tokom zarobljeništva u Dretelju u augustu 1993. godine pozvan na ispitivanje, ističući kako su mu optuženi naizmjenično postavljali pitanja, nakon čega su ga ostali prisutni vojnici tukli i zlostavljali.

Svjedok je rekao da ga je Veselko Raguž, njegov dotadašnji zapovjednik i komšija, ispitivao da li je učestvovao u paljenju kuća i crkvi, te da bi ga svaki put nakon postavljenog pitanja nagovarao da prizna.

Kaplan je kazao da nije htio priznati djela u kojima nije učestvovao, ali da bi nakon toga "dobijao degenek".

"Rekao sam mu: 'Komšija zašto me biješ?', da bi on odgovorio: 'Nisam ja za tebe komšija, već ustaša'. Veselko i Ivo me nisu lično udarali, ali da nije bilo njih, ne bih doživio takve udarce", kazao je svjedok.

Kaplan je dodao da su ga u garaži tokom ispitivanja pripadnici HVO-a mučili strujom, prikačivši mu kablove za uši, zbog čega, kako je kazao, i danas osjeća posljedice.

Veselko Raguž, nekadašnji zapovjednik Četvrte bojne brigade "Knez Domagoj" HVO-a, i Ivo Raguž, pripadnik ove brigade, optuženi su da su u julu i avgustu 1993. godine, za vrijeme oružanog sukoba Armije BiH (ABiH) i HVO-a, učestvovali u zločinu nad zatvorenim civilima u Stocu i Čapljini.

Kako smatra Tužilaštvo BiH, Veselko Raguž je naređivao, pomagao ili neposredno učestvovao u nezakonitom hapšenju i zatvaranju civila, te preseljenju bošnjačkih žena i djece, kao i u fizičkom zlostavljanju i mučenju zatvorenih civila u tim gradovima.

Ivo Raguž je optužen da je učestvovao u fizičkom zlostavljanju zatvorenih civila.

Medin Kaplan i Samir Kaplan, drugi svjedok Državnog tužilaštva na ovom suđenju, ispričali su da su ih pripadnici Četvrte bojne HVO-a uhapsili 14. jula 1993. u mjestu Plješevca (općina Stolac), nakon čega su odvedeni u zarobljeništvo u Koštanu bolnicu, zatim u logor Dretelj, pa u Gabelu.

Samir Kaplan je ispričao da se sjeća kako su njegovi rođaci Medin i Selvedin Kaplan odvedeni u garažu u Dretelju, nakon čega su se vratili "modri i isprebijani".

"U tamnicu, gdje smo bili smješteni, vraćeni su nakon dva ili tri dana. Rekli su da su ih Veselko i Ivo ispitivali, te da su naređivali drugima da ih tuku", kazao je ovaj svjedok.

Svjedoci su tokom unakrsnog ispitivanja potvrdili kako prilikom hapšenja i odvođenja u logore nisu vidjeli optužene.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar.

24.01.2012.

POTPISAN UGOVOR UZ SUSICEVU DOZVOLU: "ZMAJEVI" PROTIV MEKSIKA 31. MAJA U CIKAGU

Potpisan ugovor uz Sušićevu dozvolu: "Zmajevi" protiv Meksika 31. maja u Čikagu

Bh. ekspedicija će u Čikago putovati 27. maja, a u SAD će ostati od 4 do 5 dana

  |  24.01.2012.

Potpisan ugovor uz Sušićevu dozvolu: "Zmajevi" protiv Meksika 31. maja u Čikagu

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine 31. maja će definitivno igrati protiv selekcije Meksika, nakon što su predstavnici naše kuće fudbala uz dozvolu selektora Safeta Sušića danas parafirali ugovor o odigravanju utakmice.

Organizator susreta je xafsinška agencija iz Londona koja je ugovorila i prošlu utakmicu selekcija BiH i Meksika, 10. februara prošle godine, u kojoj smo poraženi s 0:2.

S obzirom na to da naš tim ima ugovorenu utakmicu s Irskom 26. maja u Dablinu, bh. ekspedicija će u Čikago putovati 27. maja, a u SAD će ostati 4-5 dana.

24.01.2012.

DRZAVE REGIJE NEDOVOLJNO ULAZU U SPORT

Države regije nedovoljno ulažu u sport

 

Fudbalski reprezentativci BiH - ilustracija

 

24.01.2012
Sarajevo je, barem kad je sport u pitanju, nakratko postalo centar regiona. Ličnosti koje su zajedno "teške" sedamdesetak evropskih, svjetskih i olimpijskih medalja i trofeja, kao što su Ivica Osim, Faruk Hadžibegić, Mirko Novosel, Aleksandar Petrović, Duško Vujošević, okupili su se u glavnom gradu BiH. Razlog je učešće na 1. Međunarodnom simpoziju sporta u BiH "Simposar 2012", čija je tema "Sportski uspjesi u funkciji promocije države".

Sportskim uspjesima najbrže se i najbolje promoviše država. Primjera za to je na stotine. Prisjetićemo se, naprimjer, utakmice bh. fudbalske reprezentacije sa selekcijom Francuske, na kraju koje je bio neriješen rezultat. Nakon što moćni Francuzi nisu pobijedili, mnogi svjetski mediji počeli su pisati o bh. fudbalerima.

Fudbal, kao najpopularniji sport u svijetu, najbrže promoviše državu - smatra nekadašnji bh. reprezentativac, danas trener u Francuskoj, Faruk Hadžibegić.
Duško Vujošević
​​
„Preko sporta možemo napraviti puno stvari. Sve zemlje svijeta ulažu puno u sport. Vidjeli smo s našim sportskim rezultatima naše reprezentacije koja je armija navijača prisutna i kakvo je zadovoljstvo bilo svih tih ljudi u ovom teškom stanju“, istakao je Hadžibegić.

Mnogi sportski klubovi iz zemalja bivše Jugoslavije dostigli su svjetsku i evropsku slavu tokom prošlog stoljeća. Kraj devedesetih, rat, ali i vrijeme tranzicije najjače se odrazilo na sport.

Jedan od primjera je i zagrebački košarkaški klub Cibona, koji je nakon evropskog zlata postao brend Hrvatske. Danas je doveden u nezavidan položaj, jedva opstaje. Mnogo toga se od tada promjenilo ističe nekadašnji trener Cibone, Aleksandar Petrović.
Duško Vujošević: Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne.

„Kad sam ja došao za trenera, '91. godine, meni je rečeno: moraš biti među osam najboljih u Evropi. Niko mi nije rekao ako doživim pet poraza – doživjet ću smjenu. Onog trenutka ja nisam više u situaciji da promoviram mlade igrače – s mladim igračima ću doživjeti poraz – jednostavno sam morao tražiti tko će mi tog trenutka osigurati kvalitetu. To je bitna razlika funkcioniranja klubova prije i sada“, naveo je Petrović.

Danas države ne ulažu u sport ili ulažu jako malo, što nije dovoljno za postizanje vrhunskih rezultata. Jugoslavija je imala sistem finansiranja sporta i zbog toga su tadašnji sportisti bili uspješni, smatraju naši sagovornici.

Nekadašnji trener beogradskog Partizana, Duško Vujošević, aktuelnu situaciju u košarci na prostoru bivše države naziva kriznom. Kao osnovne razloge izdvaja nedostatak finansija.

„Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu niti ikoga pojedinačno unesrećila. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države i u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne“, kazao je on.

Problem finansiranja vrhunskih sportista

Da je bivša država stajala iza sportista potvrđuje i nekada najbolji rukometni golman svijeta, igrač banjalučkog Borca Abaz Arslanagić. Kaže kako se kao selektor rukometne reprezentacije BiH susreo sa problemima, koji su za svakog sportistu poražavajući.

„Ja kao selektor reprezentacije morao sam da hodam po Sarajevu i po državi Bosni i Hercegovini, da skupljam novac za osnovnu djelatnost, a to je takmičenje i putovanje. Gledajte, igrate kvalifikacije za neko takmičenje – to su avionske karte koje nisu nimalo jeftine. Samo na tim banalnim stvarima, elementarnim stvarima, novac za takmičenje nije bio obezbjeđen“, kazao je Arslanagić.
Amel Mekić, foto: Erduan Katana
​​
Najveći problem bh. sporta jeste nepostojanje sistema finansiranja vrhunskih sportista. Kolektivni sport je u ćorsokaku jer se svakom klubu novac daje na kašičicu, nikome dovoljno za podvig, ali taman da opstaje.

Individualni sportisti donekle se i bore, pa uz pomoć sponzora i ličnih kontakata uspiju ostvariti rezultate, kao na primjer džudista Amel Mekić koji je prošle godine osvojio Evropsko zlato.

Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, prof.dr. Izet Rađo smatra kako su uspjesi poput Mekićevog ravni ekscesu.

„Amel Mekić je eksces. Edin Džeko je eksces. To su božji darovi koji su isplivali, ali – realno – u velikim i moćnim državama postoje moćni sportski sistemi u kojima se zna da je legislativa tačno definirana – ko radi, šta radi, na koji način radi. Tačno su određeni novci koji se znaju kuda idu, kako se troše, kako se pravdaju i šta je funkcija tih novaca“, kaže Rađo.

Bitnu ulogu u vrednovanju sportskih uspijeha imaju i mediji. Naime, nakon raspada Jugoslavije, mediji u novonastalim državama devedesetih godina nisu davali mnogo značaja uspjesima sportista iz susjednih zemalja. Direktor Al-Jazeere Balkans, Goran Milić mišljenja je da se to danas u mnogome promjenilo.

„Devedeset četvrte, pete – da je Đoković igrao finale Wimbledona, 80 posto Hrvata bi navijalo za Nadala. Danas sigurno 80 posto više voli da pobijedi Đoković. Dakle, stvari su se promijenile“, ocjenjuje on.

Za kraj - poruka Faruka Hadžibegića, koji - iako svjestan stanja u kakvom se već 20 godina nalazi bh. društvo - kaže da ipak samo nedostaje malo dobre volje i razumijevanja.

„Nemojmo stalno praviti konstatacije: 'Teško je', 'Ne možemo', 'Ne funkcioniše'. To su konstatacije. A koje je rješenje? Rješenje je da napravimo projekat, da svi idemo u istom pravcu“, naglasio je Hadžibegić.
24.01.2012.

HITNA SJEDNICA: PREDSJEDNISTVO BiH UTVRDILO BUDZET ZA 2011. GODINU

Hitna sjednica: Predsjedništvo BiH utvrdilo budžet za 2011. godinu

Predsjednistvo BiH
.........................................
 
image Nebojša Radmanović / 24sata.info

 

(24SI) - Predsjedništvo BiH utvrdilo je danas na hitnoj sjednici Prijedlog zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2011. godinu na nivou ostvarenja u 2011.

 

 [24 sata info] 

Uz Prijedlog, Predsjedništvo je usvojilo i zaključak, sukladno zaključcima Predstavničkog doma PSBiH od 30. decembra 2011. i Doma naroda PSBiH od 31. decembra 2011., kojim se zadužuje Ministarstvo finansija i trezora BiH da bez odgađanja formalno sačini akt te ga dostavi Kolegiju Predstavničkog doma PSBiH radi upućivanja na objavu u Službenom listu BiH.

Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović izjavio je nakon sjednice da bi sada konačno svi problemi trebali biti riješeni.

Na pitanje da li će neko odgovarati zbog odugovlačenja servisiranja vanjskog duga BiH, a što ugrožava kreditni rejting BiH, Radmanović je izjavio da Predsjedništvo danas nije razgovaralo o tome.

"Nadam se da više nikada nećemo doći u ovakvu situaciju", rekao je Radmanović.

 

(Fena)

24.01.2012.

MEDJUNARODNO PRIZNANJE: REISU-L-ULEMA MUSTAFA CERIC LAUREAT NAGRADE ZA MIR ZA 2012. FONDACIJE "DUCCI"

Međunarodno priznanje: Reisu-l-ulema laureat nagrade za mir za 2012. fondacije "Ducci"

image Reisu-l-ulema Mustafa Cerić / 24sata.info

 

(24SI) - Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić postao je laureat još jednog međunarodnog priznanja. Italijanska „Fondacija Ducci“ je obavijestila reisu-l-ulemu Mustafu Cerića da je donijela odluku kojom će nagradu za mir za 2012. godinu dodijeliti reisu-l-ulemi.

 

 [24 sata info] 

U pismu se kaže: „Uzimajući u obzir Vaše relevantno i razumno zalaganje na promoviranju dijaloga među religijama i kulturama, Naučni komitet Fondacije Ducci je donio odluku da Vam dodijeli Nagradu za mir Fondacije Ducci za 2012. godine.“

Dalje se navodi da će ceremonija dodjele ovog priznanja  biti u Campidogliou u Rimu, 20. marta, a tom prilikom priznanje će dobiti i Marco Impaglizzo, predsjednik kršćanske zajednice Sant’Egidio” i prof. André Azoulay, predsjednik Fondacije Anna Lindth.

Fondacija Ducci bavi se promoviranjem međukulturnog dijaloga. Nagrada za mir Fondacije Ducci ustanovljena je 2006. godine i sastoji se od bronzane skulpture koja predstavlja toranj Fondacije, a dodjeljuje se ličnostima koje svojim aktivnostima daju relevantan doprinos na smirivanju tenzija i razumijevanju među ljudima i kulturama.

Ranije nagrade za mir ove fondacije su dodjeljivane istaknutim ličnostima kao što su glavni rimski rabin prof. Riccardo Di Segni, generalni sekretar Italijanskog islamskog kulturnog centra prof. Abdellah Redouane, pisci Tahar Ben Jelloun i David Grossman, predsjednik Vatikanskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi, libanski intelektualac Mohammed Al-Sammak, bivši izraelski ministar vanjskih poslova prof. Shlomo Ben Ami, bivši predsjednik Vatikanskog vijeća za pravdu i mir kardinal Roger Etchegaray, osnivač Tuniškog univerziteta prof. Mohamed Talbi.

Reisu-l-ulema  je laureat najviših međunarodnih nagrada i priznanja za mir i doprinos međuvjerskom dijalogu, od kojih je, svakako, najznačajnija iz 2003. UNESCO-ova nagrada za mir Felix Houphouet Boigny za poseban doprinos međureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu.

Godine 2004. postao je dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana i Jevreja za doprinos međuvjerskom razumijevanju. Također reisu-l-ulemi je dodijeljena nagrada Theodor Heuss za 2007. godinu za predanost u posredništvu u krizi između Istoka i Zapada i u odnosima između religija koji su se naglo pogoršali nakon terorističkih napada u New Yorku, Washingtonu, Madridu i Londonu, te kao pouzdani branitelj slobode i demokracije koje su bile dovedene u pitanje tim razvojem u Evropi i širom svijeta. Isto tako, treba istaknuti i nagradu „Eugen Biser“ za 2008. dodijeljenu u Minhenu za projekt Zajednička riječ, saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prenosi MINA.

 

(24sata.info)

24.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Novi slučaj diskriminacije : Bošnjačka djeca iz Srebrenice prestaju ići u školu?
 
Nakon bezbroj upozorenja i višegodišnje borbe protiv diskriminacije u obrazovanju roditelji bošnjačke djece koja pohađaju nastavu u Osnovnoj školi "Petar Petrović Njegoš" u Srebrenici najavljuju da će svoju djecu prestati slati na nastavu sve dok ona ne budu ravnopravna s učenicima ostalih nacionalnosti. ..
. Čović kod Dodika u Laktašima : Bosna i Hercegovina nije pravna država
 
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je da je sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom na večerašnjem sastanku dogovorio i dalju saradnju ove dvije stranke ...
. Libijska drama ser nastavlja : Gaddafijevi lojalisti zauzeli Bani Walid
 
Stanovnici grada, koji se nalazi 200 kilometara jugoistočno od prijestonice Tripolija, kazali su kako su se grupe sukobile u ponedjeljak i koristile teško naoružanje, ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

24.01.2012.

Protesti Turaka zbog usvajanja zakona, Pariz, 23. siječnja 2012.

Nerazjašnjena ratna prošlost generala Dikovića

Fond za humanitarno pravo pozvao nadležne da predoče činjenice o postupanju novog načelnika Generalštaba VS tokom rata na Kosovu Dalje

Oštra reakcija Ankare na francuski zakon o genocidu

Francuski Senat usvojio je zakon kojim je negiranje genocida, uključujući i armenski, krivično djelo kažnjivo zatvorom Dalje

Video Fiktivni neprijatelji Srbije: Haranga protiv Anđeline Džoli

U Srbiji se protiv uspešne holivudske glumice zbog njenog rediteljskog prvenca “U zemlji krvi i meda” vodi svojevrsna medijska hajka Dalje

24.01.2012.

NENAD CANAK O SRBIJI KAO RUSKOJ PROVINCIJI: DOK POPOVI POPUJU, A BATINASI BATINAJU - UZESE TELEKOM I EPS

Čanak o Srbiji kao ruskoj provinciji: Dok popovi popuju, a batinaši batinaju - uzeše Telekom i EPS

Sve počinje da liči na ona zla vremena s početka 90-tih, napisao je Čanak na "Twitteru"

  |  24.01.2012.

Nenad Čanak

Nenad Čanak

.....................................

Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak ocijenio je da u Srbiji sve počinje da liči na "zla vremena" i period devedesetih godina prošlog vijeka.

"Sve počinje da liči na ona zla vremena. Glumci i pisci se prozivaju, čvrstorukaški popovi drže pomene nevinim žrtvama okruženi ikonografijom 'osrbljivanja i pravovjerja', batinaše niko ne uspijeva da identifikuje", naveo je Čanak.

Čanak je, u tekstu na "Twitteru"  rekao da će Rusija, pošto njenoj aktuelnoj administraciji "jako treba da zacementira pozicije u Srbiji, to jest da joj se pokloni EPS i Telekom, gaziti svim silama po tvrdoj nacionalističko - mitomanskoj liniji uz pomoć pravoslavne crkve i u Rusiji i u Srbiji".

Prema njegovim riječima, u sljedećih nekoliko mjeseci radiće se na tome da se kombinuje socijalno nezadovoljstvo u Srbiji sa nacionalnom frustracijom i proizvodiće se događaji koji će izazivati opšte zgražanje javnosti i satjerivanje cijele zemlje na "patriotski kurs".

Vjerovatno će se, naveo je Čanak, obnoviti i priče o zločinima u Klečki i otkrivenom krematorijumu za Srbe koji je tamo pronađen 1998. godine.

Propagandne laži su, naveo je Čanak, nanijele ogromnu štetu u sagledavanju pravih razmjera katastrofe 90-ih i njihov pogubni efekat se vidi i danas, prije svega u činjenici da se "na osnovu njih relativizuju i nipodaštavaju i one istinske strahote kroz koje su prolazili ljudi srpske nacionalnosti na ratom zahvaćenim prostorima".

"Koga Srbija i kako da ubijedi da se promijenila kada, osim nekoliko haških žrtvenih jaganjaca, suočavanja sa stvarnošću nije bilo", dodaje se u tekstu. Čanak je podvukao i da lustracija nije poziv na osvetu nego "elementarno razborit način da se raskine sa zlom prošlosti jer će ono, u protivnom, nastaviti da priprema sljedeću katastrofu".

"Zato se ne smije dozvoliti da nas naša malodušnost učini saučesnicima nestajanja jedine zemlje koju imamo i njenog pretvaranja u rusku provinciju", zaključio je Čanak.

24.01.2012.

NAKON STO IZADJE IZ SAMICE: RADOVAN STANKOVIC PREMJESTEN U KPZ ZENICA MOGU TRAZITI SAMO UPRAVNIK ILI COLAK!

Nakon što izađe iz samice: Stankovićev premještaj u KPZ Zenica mogu tražiti samo upravnik ili Čolak!

Stanković neće moći više računati na pogodnosti poput posjeta, izlazaka, uvjetnog otpusta...

  | 24.01.2012.

Stanković: Izgubio mogućnost ranijeg puštanja na slobodu

Radovan Stanković: Izgubio mogućnost ranijeg puštanja na slobodu

...............................................................................................................................................................

Preživjele žrtve monstruoznih zločina kojima je u Foči dirigirao Radovan Stanković zahtijevaju da ovaj zločinac pod hitno bude premješten iz Kaznenopopravnog zavoda u Foči, iz kojeg je skoro prije pet godina, faktički, pušten da pobjegne.

Nema zahtjeva

No, Ministarstvo pravde BiH još nije dobilo nikakav zahtjev za eventualno premještanje Stankovića u zatvor u Zenici, rečeno je "Dnevnom avazu". Kako saznajemo, ako upravnik fočanskog zavoda uskoro ne uputi takav prijedlog, odluku o Stankovićevom premještanju može donijeti samo ministar pravde BiH Bariša Čolak. U međuvremenu, ako bude poštovan zakon, Stanković bi u svakom slučaju trebao snositi posljedice višegodišnjeg skrivanja od pravde.

- Za početak, trebao bi provesti deset dana u samici. Mora snositi i posljedice u tretmanu uz izolaciju u trajanju od najmanje pola godine, a sve to trebalo bi se odvijati u posebnom dijelu KPZ-a Foča, poznatijem kao Alkatraz - kaže "Avazov" izvor u Ministarstvu pravde, koji je želio ostati anoniman do dobivanja zvaničnog zahtjeva iz KPZ-a Foča o eventualnom Stankovićevom premještanju.

Bilo da ostane u Foči ili bude prebačen u zatvor u Zenici, zločinac Stanković neće moći računati ni na pogodnosti koje su mu bile zagarantirane prije bijega.

- To se odnosi na posjete, izlaske iz zatvora, uvjetni otpust, a i sam tretman u svakodnevnim aktivnostima trebao bi biti pooštren - pojašnjava naš izvor.

Ukidanje pogodnosti

S obzirom na to da u BiH nema mogućnosti pomilovanja ratnih zločinaca, a Stanković je bijegom sam eliminirao raniju mogućnost uvjetnog puštanja na slobodu, jedina i, ma koliko mala bila, satisfakcija žrtvama jeste ona da će Stanković, naravno ako opet ne pobjegne, u zatvoru provesti punih 20 godina, za razliku od mnogih zločinaca koji kaznu služe u evropskim zatvorima i nakon izdržane dvije trećine kazne budu pušteni na slobodu.

Stanković je uhapšen u subotu, 21. januara, u svom stanu u neposrednoj blizini fočanskog zatvora, gdje je, prije nego što je pobjegao iz njega 25. maja 2007. godine, služio 20-godišnju kaznu za ratne zločine.

Iz MUP-a RS odbacuju optužbe

Ministar unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo odbacio je jučer u Banjoj Luci ranije optužbe da je MUP RS prikrivao Stankovića.

- Nismo o njemu znali ništa do trenutka hapšenja - rekao je Čađo.

Hapšenje Stankovića jučer je bilo i tema sastanka načelnika općine Foča Zdravka Krsmanovića i načelnika Stanice javne bezbjednosti Foča Velimira Kostovića. Oni su ukazali na činjenicu da je zločinac uhapšen u samostalnoj akciji Stanice policije iz Foče sa Jedinicom za podršku, bez pomoći drugih policijskih agencija.  (B. S. - Al. B.)

24.01.2012.

ALARMANTNA PORUKA IZ STRAZBURA: CLANSTVO BiH U VIJECU EVROPE BIT CE DOVEDENO U PITANJE!

Alarmantna poruka iz Strazbura: Članstvo BiH u Vijeću Evrope bit će dovedeno u pitanje!

Parlamentarna skupština Vijeća Evrope traži hitno sprovođenje presude ''Sejdić-Finci''

  |  24.01.2012.

Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope

Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope

..................................................................................................................................

Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (PACE) usvojila je danas u Strazburu Rezoluciju o funkcioniranju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini kojom se Parlamentarna skupština BiH poziva da usvoji ustavne amandmane vezane uz presudu u slučaju ''Sejdić-Finci'' bez daljnjeg odlaganja.

Izvjestitelji o ovoj temi bili su Karin S. Woldseth iz Norveške i Žan-Klod Minjon (Jean-Claude Mignon) iz Francuske.

Rezolucıjom se upozorava da ukoliko se neophodni amandmani ne usvoje u vremenu prije sljedećih izbora 2014., članstvo BiH u Vijeću Evrope može biti dovedeno u pitanje.

Rezolucıjom se takođe naglašava važnost pune saradnje BiH sa Vijećem Evrope i aktivno učešće njenih predstavnika u različitim tijelima Vijeća Evope.

U ovom kontekstu, Predsjedništvo BiH se poziva da preduzme potrebne mjere da nominira kandidate za ključne pozicije u Venecijanskoj komisiji, Evropskom komitetu za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja (CPT), Evropskoj komisiji protiv rasizma i netolerancije (ECRI), tijelima Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i drugim tijelima.

Do 10. februara ove godine Predsjedništvo BiH također treba da pošalje listu kandidata za mjesto sudije u Evropskom sudu za ljudska prava.

Parlamentarna skupština BiH poziva se da razmotri, ukoliko ne bude napretka oko pitanja koja su spomenuta u nacrtu rezolucije do 15. marta ove godine, potrebne korake koji će se poduzeti tokom sesije u aprilu ove godine, a koja će obilježiti 10. godišnjicu članstva BiH u Vijeću Evrope.

U ovom dokumentu se ističe poziv na implementaciju presude u slučaju "Sejdić-Finci" kao prvog koraka u sveobuhvatnoj reformi Ustava kojom bi se, kako piše, skinula "luđačka košulja" napravljena u Dejtonu.

Tokom rasprave mnogı parlamentarcı su istakli da građanı BıH ne zaslužuju da budu taoci određenih političkih snaga koje nisu u stanju da zemlju povedu ka članstvu u euroatlantske integracije.

Navedeni su mnogi problemi u funkcıonisanju institucija u BiH, te ıstaknuta potreba za mijenjanjem postojećeg stanja kako bi se uspostavila vladavina prava, demokratsko društvo i funkcionalna država.

Napomenuto je da je BiH evropska država za koju trebaju evropska rıješenja, a neki parlamentarci su istakli i to da je BiH u srcu Evrope, te da treba imati u vidu činjenıcu da je Strazburu naprimjer Sarajevo blizu kao i Varšava.

Dobrim potezom ocijenjeno je ukidanje viznog režima za građane BıH, što će pomoći pogotovo mladim ljudima da putuju Evropom i stiču neophodna iskustva.

Za Rezolucıju je glasalo 111 zastupnıka, troje je bilo protıv, dok je šest zastupnıka bilo uzdržano

24.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Dragan Lukač : Pojedinci se boje istrage koju vodimo
 
Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač bi je gost Dnevnika TV1 u 19.30. Govorio je o Prednacrtu zakona o unuitrašnjim poslovima Federacije BiH, smjeni Dragana Vikića, te istragama koje provodi FUP a koje mnogima ne odgovoraju i zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće traži njegova smjena .Govoreći o Prednacrtu zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, Lukač kaže ...
. Libijska drama ser nastavlja : Gaddafijevi lojalisti zauzeli Bani Walid
 
Stanovnici grada, koji se nalazi 200 kilometara jugoistočno od prijestonice Tripolija, kazali su kako su se grupe sukobile u ponedjeljak i koristile teško naoružanje, ..
. Mjere 'bez presedana': EU uvela potpuni embargo na iransku naftu!
 
Europska unija donijela jednu od najvažnijih odluka u povijesti - 27 članica jednoglasno je uvelo potpuni embargo na uvoz iranske nafte i svih naftnih derivata!,..

24.01.2012.

DRAGAN LUKAC: POJEDINCI SE BOJE ISTRAGE KOJU VODIMO (VIDEO)

Dragan Lukač : Pojedinci se boje istrage koju vodimo 

 23.01.2012.
 Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač bi je gost Dnevnika TV1 u 19.30. Govorio je o Prednacrtu zakona o unuitrašnjim poslovima Federacije BiH, smjeni Dragana Vikića, te istragama koje provodi FUP a koje mnogima ne odgovoraju i zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće traži njegova smjena .Govoreći o Prednacrtu zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, Lukač kaže ...

Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač bi je gost Dnevnika TV1 u 19.30. Govorio je o Prednacrtu zakona o unuitrašnjim poslovima Federacije BiH, smjeni Dragana Vikića, te istragama koje provodi FUP a koje mnogima ne odgovoraju i zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće traži njegova smjena .Govoreći o Prednacrtu zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, Lukač kaže da ga još nije vidio, odnosno da ga nije dobio zvanično od ministra unutrašnjih poslova FBiH (Predrag Kurteš) na uvid. Međutim, Lukač ima neka saznanja i  tvrdi da se određena riješenja u Prednacrtu mogu tretirati kao uspostava političke kontrole nad radom policije.Dragan Vikić je razriješen dužnosti u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima, kaže Lukač.

“FUP je Federalni organ Uprave i u okviru zakona o policijskim službenicima FUP dva puta u toku godine vrši sagledavanje ispunjavanja uvjeta za prstanak radnog odnosa skladno odredbama Zakona. To je urađeno i u prošloj godini gdje smo donijeli Riješenje o prestanku radnog odnosa za 11 uposlenika FUP-a,i to je brojka od 53 djelatnika FUP-a kojima je prestao radni odnos od 2005. godine do 2011. Među njima se nalazi i gospodin Vikić i kompletna procedura u okviru donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa za njega, za koga sa 31.12.2011. prestaje radni odnos, i još tri policijska službenika urađena je u skladu sa zakonom i tu nema ništa sporno“, riječi su Dragana Lukača.Upitan da prokomentira Prijavu koju je Dragan Vikić podnio protiv njega Tužiteljstvu KS, Lukač odgovara: „Gospodin Vikić je podnio prijavu, na što ima legitimno pravo, Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo za navodno počinjeno kazneno dijelo s moje strane i nesavjesnog rada u Službi. Mislim da je to potpuno apsurdno. Ovdje se radi o radno-pravnom sporu koji se vodi, opet po tužbi gospodina Vikića, pred Općinskim sudom u Sarajevu i jedino je taj Sud nadležan za riješavanje tog radno-pravnog spora.

Ukoliko Sud utvrdi da smo mi napravili eventualno neki propoust ili da u donošenju tog Riješenja nisu ispoštovani svi zakonski uvjeti Sud će donijeti presudu u kojoj će se poništiti naše Riješenje i gospodin Vikiće če biti vraćen na posao“, kaže Lukač.Što se tiče podnošenja prijave Tužilaštvu KS, Lukač smatra da je vrlo upitna te da tu ima nekih zakulisnih radnji.Lukač smatra da se napadi na njega od strane pojednih medija i političkih elita mogu tretirati kao uporno zahtijevanje njegove smjene.“Ima raznih snaga koje bi bile sretne da ja nisam na ovoj poziciji, možda iz razloga jer se boje nekih istraga koje mi vodimo ili istraga koje će u narednom periodu uslijediti u relaciji sa poslom kojeg radi FUP i državno Tužiteljstvo BiH“, kaže Lukač i dodaje da je FUP  policijski servis Tužiteljstva i u ovom slučaju postupa po nalogu Tužiteljstva BiH.Upitan da odgovri o kakvim je istragama riječ, Lukač je odgovrio:  “Radi se o dosta ozbiljnim kaznenim djelima koja su predmet ove istrage koja se provodi. Kada će to biti okončano i u kojoj je fazi, kada će to ići u javnost ja ne mogu o tome odlučivati jer istragu vodi državno Tužiteljstvo i ono je jedino mjerodavno da daje određene informacije za javnost.Lukač navodi da su imena nekih ljudi koje obuhvata istraga poznata, dok neka pak nisu.“Ne mislim da će biti puno iznenađena, ima tu imena koja su poznata javnosti od ranije, uglavnom po kriminalu“, rekao je Lukač u Dnevniku TV1. (Kliker.info-Vijesti)


24.01.2012.

MILORAD DODIK I DRAGAN COVIC U LAKTASIMA: DOGOVOREN NASTAVAK SARADNJE

Dodik i Čović u Laktašima: Dogovoren nastavak saradnje i usuglašeno da BiH "nije pravna država"

Sastanku je prisustvovao i predsjednik Vlade Republike Srpske Aleksandar Džombić

  | 23.01.2012.

Foto: Arhiv

Foto: Arhiv: Milorad Dodik i Dragan Čović

.................................................................................................................

Lideri SNSD-a Milorad Dodik i HDZ-a BiH Dragan Čović razgovarali su večeras u Laktašima o formiranju Vijeća ministara i drugim aktuelnim temama u BiH.

"Razgovarali smo o svemu što je u vezi sa formiranjem Vijeća ministara BiH, programima i projektima koji će biti realizovani, budžetu, popisu stanovništva i svemu što je u BiH trenutno na dnevnom redu", izjavio je Dodik Srni nakon sastanka.

Dodik je naglasio da će o ovim temama sutra razgovarati i sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je da je sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom na večerašnjem sastanku dogovorio i dalju saradnju ove dvije stranke čija je saradnja i komunikacija dobra.

"Već duže vrijeme osmišljavamo način i koordinaciju našeg rada i vjerujem da smo danas u poziciji da ono što smo prepoznali kao zajednički projekat nastupanja kada je riječ o svim institucijama BiH,  nastavimo dalje", rekao je Čović.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, koji je prisustvovao večerašnjem sastanku, rekao je da od sutrašnjeg susreta sa predsjednikom SNSD-a očekuje završetak konsultacija o formiranju Savjeta ministara BiH.

"Očekujem podršku koncepta koji promovišu i Dodik i Čović, da se da šansa Savjetu ministara, da se realizuje dogovoreno i da svojim prisustvom relaksiramo odnose i pokažemo i drugim nivoima vlasti kako se to radi", rekao je Bevanda.

On je dodao da je predsjednik SDS-a Mladen Bosić danas tokom razgovora razdvojio "slučaj Dobrovoljačka" od formiranja Savjeta ministara, te da očekuje da ni od strane SNSD-a neće biti opstrukcija.

Sastanku je prisustvovao i predsjednik Vlade Republike Srpske Aleksandar Džombić.

Čović: BiH nije pravna država

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je da se današnja BiH ne može i ne smije nazvati pravnom državom.

"To bi, jednostavno,  značilo da  mi moramo sve učiniti da BiH funkcioniše na način da svi budu jednaki pred zakonom. Niko nije ispod ni iznad tog zakonskog okvira", rekao je Čović u Banjoj Luci govoreći o radu Suda i Tužilaštva BiH.

Čović je dodao da BiH mora da funkcioniše kao pravna država, ako se želi  da bude normalna evropska država.

"U tom kontekstu je i naš odnos prema Sudu i Tužilaštvu BiH, ali i prema ostalim intitucijama pravosuđa u BiH", istakao je Čović.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89220291

Powered by Blogger.ba