Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

08.01.2012.

VIJECE MINISTARA UKINULO ZABRANU: POMAGACI ZLOCINACA SLOBODNO SETAJU PO BOSNI I HERCEGOVINI

Vijeće ministara ukinulo zabranu: Pomagači zločinaca slobodno šetaju po BiH

Na listi su porodice Ratka Mladića i Gorana Hadžića, potom Mirko Šarović, Momčilo Mandić, Milovan Bjelica, Milorad Ulemek Legija i drugi

 | 08.01.2012.

Bosiljka, Darko i Biljana Mladić: Bili pod restrikcijom

Bosiljka, Darko i Biljana Mladić: Bili pod restrikcijom

.............................................................................................................

Vijeće ministara oslobodilo je 34 osobe zabrane ulaska i kretanja teritorijom naše zemlje, pod uvjetom da nisu državljani BiH, a ova odluka stupila je na snagu objavljivanjem u "Službenom glasniku". 

Rad suda 

Riječ je o porodicama ratnih zločinaca i o osobama za koje se smatra da su pomagale haškim optuženicima. Rješenje o zabrani njihovog kretanja bilo je doneseno na osnovu odluke Vijeća Evropske unije.

Na listi su, između ostalih, supruga, sin i snaha krvoloka Ratka Mladića, Bosiljka, Darko i Biljana, koji trenutno žive u Beogradu.

Zabrana kretanja ukinuta je i članovima porodice haškog optuženika Gorana Hadžića, koji je uhapšen u Srbiji u julu ove godine. To su njegova sestra Goranka, kćerka Ivana, sin Srećko i supruga Živka. Oni su nastanjeni u Novom Sadu. 

Sloboda kretanja omogućena je bivšem članu Predsjedništva BiH Mirku Šaroviću, kao i ratnom ministru pravde RS Momčilu Mandiću. Mandić se trenutno nalazi u zatvoru zbog zloupotrebe položaja. 

Među imenima na listi je i ono Velibora Ostojića, bivšeg potpredsjednika Vlade Republike Srpske. Punu slobodu od sada će imati i Milovan Cicko Bjelica, ozloglašeni biznismen sa Sokoca, koji je u ratnom periodu bio šef Kabineta zločinca Radovana Karadžića. 

On je 2003. godine, odlukom visokog predstavnika Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown), smijenjen s mjesta predsjednika Gradske skupštine Istočno Sarajevo zbog toga što je putem svojih firmi učestvovao u finansiranju Karadžićevog skrivanja.

Zatvorska kazna

Na listi je i Ljuban Ećim, bivši član Državne bezbjednosti Republike Srpske, koji je lani osuđen na dvije godine i četiri mjeseca zatvora u Beogradu zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i falsificiranja dokumenata.

Među njima je i Milorad Ulemek Luković, poznatiji kao Legija, koji je bio jedan od komandanata Arkanovih "Tigrova" i koji izdržava zatvorsku kaznu za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. 

 

08.01.2012.

KOSOVSKA VLADA CE ZABRANITI BORISU TADICU ULAZAK NA KOSOVO

Kosovska vlada će zabraniti Tadiću ulazak na Kosovo

08.01.2012.
........................
Kosovska vlada ubuduće neće dozvoljavati ulazak predsjednika Srbije Borisa Tadića na Kosovo zbog davanja političkih izjava za Božić u manastiru Visoki Dečani, rekao je zamjenik kosovskog premijera i ministar pravde Hajredin Kući, prenosi Tanjug.
Boris Tadić
Boris Tadić
..........................
Kući je prištinskoj televiziji Klan Kosova kazao da je Tadić zloupotrijebio posjetu manastiru Visoki Dečani za Božić i dao političke izjave, rekavši da je Kosovo srpska zemlja, te da Srbija nikada neće priznati neovisnost Kosova i nema namjeru povući paralelne strukture sa sjevera.

Tadić je u izjavi novinarima tokom boravka u Visokim Dečanima kazao kako za Božić iz tog manastira jedino ima smisla uputiti poruku mira i Srbima i Albancima i međunarodnoj zajednici.

"Ovdje u Visokim Dečanima mislim da se ništa drugo i ne može reći i zbog toga ovaj manastir i jest sveto mjesto ne samo za naš narod, već za sve ljude koji posjećuju naše Kosovo i Metohiju, našu zemlju. Ovo je naš zajednički europski prostor", kazao je Tadić.

Na novinarsko pitanje o tome hoće li ikada priznati neovisnost Kosova rekao da je njegov odgovor poznat i kratak - nikada.
08.01.2012.

OSTAVLJENI ZIRANTI

Ostavljeni žiranti

 

 

Predstavnike vlasti, koji u siromašnoj BiH žive njemačkim standardom, nije briga za lihvarska pravila

Desetine hiljada prevarenih građana BiH najradije bi izbrisale iz sjećanja pomalo bizarni vic koji je prije nekoliko godina prepričavan s uvijek prisutnim cinizmom o tome da su četiri najtraženije osobe u BiH Karadžić, Mladić i dva žiranta.

Priča je izvedena iz istinitih događaja iz naroda koji jedini izlaz iz siromaštva vidi u finansijskom zaduživanju kod banaka. A banke su davno uspostavile vlastita pravila: žiratni jamče za kredite i oni su najbolja garancija njihovog vraćanja.

Rezultati takve politike su porazni. 

Danas je u BiH 200.000 prevarenih žiranata, koji su otplaćivali ili još otplaćuju tuđe kredite. Mnogima su uništeni životi i razoreni brakovi, a pojedinici ne vide izlaz i odlučuju se na samoubistva.

Sve su ovo, naime, posljedice stanja u društvu poremećenog sistema vrijednosti. Država i oni koji je vode sudbine vlastitih građana prepustili su na nemilost bankama u čijem svijetu kapitala nema milosti prema slabima. 

Predstavnike vlasti, koji u siromašnoj BiH žive njemačkim standardom, nije briga za lihvarska pravila u bankarskom sistemu koja su, da bi apsurd bio potpun, ovdje surovija nego u bilo kojem razvijenijem kutku Evrope!

Umjesto države, za vlastite građane nešto pokušava učiniti Udruženje za zaštitu žiranata. Iako se ova priča tiče svakoga od nas, bojimo se da će njihova inicijativa za izmjene zakona o bankama zbog moćnih lobija ostati samo pokušaj.

08.01.2012.

RADNICI "ELEKTROMETALA" PLATU NISU DOBILI OD AUGUSTA: VEC DRUGI DAN BLOKIRAN CENTAR CAZINA

Radnici "Elektrometala" platu nisu dobili od augusta: Već drugi dan blokiran centar Cazina

image Već drugi dan blokiran centar Cazina / 24sata.info

 

(24SI) - Radnici Građevinskog poduzeća "Elektrometal" iz Cazina, već drugi dan, mašinama i vozilima, blokira novoizgrađeni trg "Alije Izetbegovića" u ovoj općini, zbog neizmirenja dugovanja prema njihovoj firmi.

 

 [24 sata info] 

Platu, kako tvrde, nisu dobili od augusta.

Direktor "Elektrometala" Ismet Hrle kazao je novinarima da investitor, općinski Komunalno-stambeni fond, ne izvršava obaveze prema njima kao izvođaču radova od augusta prošle godine.

Prema njegovim riječima, 70 posto radova je završeno i dugovanja su dostigla milion maraka. Inače, ukupna vrijednost projekta je oko 1,6 miliona maraka, a do sada je Fond uplatio 800.000, dodao je Hrle.

Pored radničkih potraživanja, dospjele su i obaveze "Elektrometala" prema drugim dobavljačima i banci, tako da su bili prinuđeni na ovakav korak, kazao je Hrle.

S druge strane direktor Komunalno-stambenog fonda Ibrahim Tatarević sve to opovrgava. Kako tvrdi, Fond je izmirio sve svoje obaveze i ovo je primjer samovolje "Elektrometala".

- Do sada je uplaćeno preko 800.000 KM i ukoliko smatraju da su oštećeni, zašto nisu svoja prava potražili na sudu, istakao je Tatarević najavljujući za sutra raskid ugovora sa ovom firmom.

Načelnik Općine Cazin, Nermin Ogrešević kazao je novinarima da se ovdje radi o zloupotrebi radnika od strane vlasnika i onih koji upravljaju firmom, te iznošenju neistina i dezinformiranju javnosti.

- Sve dosadašnje obaveze su izmirene, a ukoliko bude novih i one će biti plaćene, ustvrdio je Ogrešević naglašavajući da je izvođač probio rok za 50 dana, za šta će plaćati penale. Uz to, kako je dodao, neki radovi su urađeni nekvalitetno što je konstatirao nadzorni organ i to neće biti plaćeno.

Smatra da se radi o režiranoj političkoj igri, jer se bliže lokalni izbori. Nezadovoljan je što policija nije učinila ništa da spriječi ovu blokadu, jer je saobraćaj bio protočan i za vrijeme izvođenja radova.

Policija već drugi dan nije reagirala u ovom slučaju, niti su se očitovali po pitanju blokade trga u centru Cazina.

(fena)

08.01.2012.

KVALIFIKACIJSKI ODBOJKASKI TURNIR U BRCKOM: DOMACIN NIJE ZNAO OKRENUTI SVOJU DRZAVNU ZASTAVU, A "OFULALI" I OD GOSTIJU

Kvalifikacijski odbojkaški turnir u Brčkom: Domaćin nije znao okrenuti svoju državnu zastavu, a „ofulali“ i od gostiju

image Domaćin nije znao okrenut svoju državnu zastavu / Infobrcko

 

(24SI) - Brčko je protekla tri dana bio domaćim reprezentacijama Engleske, Švedske, Litvanije i BiH. Riječ je o odbojkaškim juniorskim reprezerentacijma koji su se takmičili na kvalifikacjskom turniru za Evropsko prvenstvo.

 

 [24 sata info] 

Osim odlične odbojke, velikog broja ljubitelja odbojke, organizacija je ipak zakazala ili pak potrudila se da nas obruka.

Međutim, ponovo „bruka" će otići iz Brčkog a za što se kvalitetno potrudio organizator.
 
Nakon prvog dana i postavljenih državnih zastava, već treći dan zastave Litvanije i BiH su „okrenute". Očigledno dobri domaćin nije znao kako treba okrenut zastavu gostiju iz Litvanije pa su ofulali i „svoju" državnu zastavu, zastavu BiH, prenosi Infobrcko.
 
I ovaj slučaj, igranja sa državnom zastavom će vjerovatno proći nekažnjenjo ali svakako je doprinio da nam se svijet smije kako ne znamo okrenut svoju zastavu.

(24sata.info)

 

08.01.2012.

POTVRDA CVRSTIH VEZA MOSKVE I DAMASKA: FLOTA RUSKIH RATNIH BRODOVA UPLOVILA U SIRIJU

Potvrda čvrstih veza Moskve i Damaska: Flota ruskih ratnih brodova uplovila u Siriju

image Flota ruskih ratnih brodova uplovila u Siriju / 24sata.info

 

(24SI) - Flota ruskih ratnih brodova uplovila je u pomorsku bazu Tartus u Siriji, kao potvrda čvrstih veza Moskve i Damaska, javila je u subotu uveče sirijska zvanična agencija Sana.

 

 [24 sata info] 

"Brodovi su pristali u luku u Siriji. Cilj ove posjete jeste približavanje dvije zemlje i jačanje prijateljskih veza Rusije i Sirije", rekao je, prema agenciji, oficir ruske ratne mornarice Vladimir Jakušin.

Agencija dodaje da su kapetani brodova ruske flote koja je stigla u Tartus izrazili svoju punu solidarnost sa sirijskim narodom.

Rusija, koja ima pomorsku bazu kod Tartusa, koju je nedavno proširila, pokazala se kao saveznik vlasti u Damasku od početka marta kada je počela pobuna protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada.

Kako prenosi RSE, Moskva odbacuje svako miješanje u sirijsku krizu i uložila je veto na nacrt rezolucije koju su u Savjetu bezbjednosti UN predložile zapadne zemlje i u kojoj se predviđa embargo na isporuku oružja Siriji.

(24sata.info)



08.01.2012.

HOCE LI BOSNA I HERCEGOVINA U NATO

Hoće li BiH u NATO

 

Sjedište NATO-a tokom "Otvorenih dana bezbjednosti", Sarajevo, maj 2011.

 

08.01.2012
U najnovijem Mostu RSE vođena je polemika o tome da li Bosna i Hercegovina treba da uđe u NATO pakt. Učesnici polemike bili su Denis Hadžović, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva, i Gostimir Popović, vojnopolitički analitičar iz Banjaluke.

Razgovaralo se o tome kakvu kampanju vodi NATO u Bosni i Hercegovini, kakvo je raspoloženje stanovništva prema zapadnom vojnom savezu, zašto je u Federaciji mnogo veći broj onih koji su za NATO nego u Republici Srpskoj, koliki je uticaj Rusije na rukovodstvo Republike Srpske kad je riječ o NATO paktu, da li bi ulazak u NATO alijansu ukinuo mogućnost rata u Bosni i Hercegovini, da li bi BiH imala ekonomske koristi od pristupanja NATO savezu, kao i o tome da li bi građani na referendumu trebalo da se izjasne o ulasku u NATO pakt i kako bi to izjašnjavanje trebalo organizovati - po entitetima ili na nivou cijele BiH.

Omer Karabeg: Kakva je danas saradnja Bosne i Hercegovine sa NATO paktom?

Denis Hadžović: Saradnja se odvija prema utvrđenom planu. U okviru Partnerstva za mir Bosna i Hercegovina pravi godišnje programe saradnje o kojima se dogovara sa NATO štabom u Briselu.

Gostimir Popović: Sve te priče o saradnji sa NATO štabovima predstavljaju političke pritiske. Lično smatram da NATO savez nije dobronameran. On vodi agresivnu medijsku kampanju na ovom prostoru i pokušava da ubedi ljude u nešto u šta oni mnogo ne veruju. Bilo bi veoma dobro kad bi NATO smanjio svoju medijsku ofanzivu u Bosni i Hercegovini.

Denis Hadžović: Mislim da gospodin Popović nije u pravu. Riječ je o opredjeljenju državnih organa Bosne i Hercegovine koji su usvojili strategiju za priključenje NATO paktu. NATO samo podupire tu strategiju.

Omer Karabeg: Gospodine Popoviću, vidim da vi smatrate da u Bosni i Hercegovini ne postoji baš neko pretjerano raspoloženje za NATO pakt. Na osnovu čega to zaključujete?

U Republici Srpskoj sigurno negde preko 85, čak i 90 procenata stanovništva, nije za ulazak u NATO savez.
Gostimir Popović: Kada govorimo o raspoloženju za ulazak ili uterivanje u NATO savez, moramo odvojeno posmatrati situaciju u Republici Srpskoj i onu u Federaciji. U Republici Srpskoj sigurno negde preko 85, čak i 90 procenata stanovništva, nije za ulazak u NATO savez. U Federaciji Bosne i Hercegovine je preko 50 posto stanovništva za ulazak u tu vojnu organizaciju. To je posledica uticaja Sjedinjenih Američkih država, čiji politički predstavnici uporno tvrde da garant bezbednosti Bosne i Hercegovine mogu biti samo Sjedinjene Američke Države i NATO, što se u Republici Srpskoj ne doživljava na taj način. S obzirom da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva ključna elementa, a to su Republika Srpska i Federacija, veoma je važno da se poštuje raspoloženje građana u oba dela zemlje.

Zvanična istraživanja vladinih i nevladinih institucija pokazuju da je oko 70 posto građana Bosne i Hercegovine za ulazak u NATO.
Denis Hadžović: Ja bih volio znati na čemu gospodin Popović zasniva svoje mišljenje. Zvanična istraživanja vladinih i nevladinih institucija pokazuju da je oko 70 posto građana Bosne i Hercegovine za ulazak u NATO. Naravno da je u Federaciji i distriktu Brčko nešto veći postotak onih koji su za NATO nego u Republici Srpskoj. To je posljedica uticaja najjačih političkih partija u Republici Srpskoj, mada i one participiraju u svim aktivnostima koje se tiču NATO pakta i dale su saglasnost za provođenje NATO kampanje i u Republici Srpskoj. U Republici Srpskoj do sada nismo imali nijednu zvaničnu izjavu ili dokument, u kome se kaže da je Republika Srpska protiv NATO pakta.
Gostimir Popović
​​
Gostimir Popović: I ja bih mogao da postavim pitanje na osnovu kojih istraživanja gospodin Hadžović govori o 70 posto podrške. Ja govorim na osnovu istraživanja u Republici Srpkoj, stavova ovdašnjih političkih partija, odnosa stanovništva Republike Srpske prema NATO savezu i na osnovu ličnog uvida. Inače, kad je reč o istraživanjima javnog mnjenja, moramo biti vrlo oprezni, jer su ona vrlo često naručena i dirigovana. Izvesno je, međutim, da u Republici Srpskoj postoji jedno gledište, a u Federaciji drugo. Uostalom, nigde u regionu nema preterane želje za ulaskom u NATO savez, to varira od zemlje do zemlje, od naroda do naroda, zavisno od toga kako se to prezentuje i kakva su iskustva pojedinih zemalja i naroda sa NATO savezom i Sjedinjenim Američkim Državama.

Denis Hadžović: Ja govorim na osnovu istraživanja našeg Centra za sigurnosne studije i na osnovu istraživanja koje redovno provode državne vlasti i koja su dostupna javnosti. Istraživanja o kojima govori gospodin Popović ja nisam vidio.

Omer Karabeg: Da li se raspoloženje prema NATO paktu u Republici Srpskoj ravna prema raspoloženju u Srbiji, tako da važi pravilo - nećemo u NATO, ako i Srbija ne uđe u NATO?

Gostimir Popović: Odnos prema NATO savezu nije isti u Srbiji i u Republici Srpskoj. Nisu to spojene posude, ma koliko nekima to tako izgledalo. U Srbiji je mnogo veći procenat onih koji bi se priključili NATO savezu, nego u Republici Srpskoj.

Stabilizacija situacije u BiH

Omer Karabeg: Gospodine Popoviću, vi se, koliko znam, zalažete da se u Republici Srpskoj održi referendum o ulasku u NATO pakt.

Ne znam šta misle u Federaciji, ali Republika Srpska, kao jedan od dva entiteta, ima pravo da se na referendumu izjasni o jednoj tako važnoj stvari.
Gostimir Popović: U osnovnim dokumentima o formiranju NATO saveza govori se o tome da svaka država, koja želi da uđe u taj savez, treba da održi referendum da bi se građani izjasnili o tome. Međutim, Rumunija, Bugarska i neke druge države uterane su u NATO bez referenduma. Mislim da se to ne bi smelo desiti u Bosni i Hercegovini. Ne znam šta misle u Federaciji, ali Republika Srpska, kao jedan od dva entiteta, ima pravo da se na referendumu izjasni o jednoj tako važnoj stvari. Bilo kakva priča o NATO savezu bez referenduma je priča bez pokrića i nema legitimitet.

Država je partner u NATO integracijama i jedino refendum na nivou Bosne i Hercegovine reprezentira stav cjelokupne javnosti.
Denis Hadžović: U pravu je gospodin Popović kada kaže da NATO želi da svaka zemlja dobrovoljno stupi u njegove redove. Njima je bitno da u društvu svake države-kandidata postoji spremnost za priključenje toj alijansi. NATO ostavlja svakoj državi, potencijalnoj članici, da sama odluči da li će organizovati referendum ili će pristupiti NATO paktu bez njegovog raspisivanja. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, validan je samo onaj referendum koji bi se organizovao na nivou cijele države. Država je partner u NATO integracijama i jedino refendum na nivou Bosne i Hercegovine reprezentira stav cjelokupne javnosti.

Gostimir Popović: Naravno da cela zemlja treba da se izjasni, ali izjašnjavanje o NATO savezu zahteva vrlo pažljiv pristup. Eventualnu odluku o pristupanju NATO savezu treba da donose i jedni i drugi, niko ne sme da bude prevaren, niti da se oseća prevarenim. Treba naći najbolji modus kako to realizovati.

Omer Karabeg: Kako bi se došlo do konačnog rezultata?

Ne ide se u NATO savez sve dok oba entiteta ne shvate da im to treba. Ne smije biti nikakvog nametanja.
Gostimir Popović: Ne ide se u NATO savez sve dok oba entiteta ne shvate da im to treba. Ne smije biti nikakvog nametanja.

Omer Karabeg: Vi ste, znači, za to da se jedan referendum drži u Federaciji, a drugi u Republici Srpskoj?

Gostimir Popović: To bi bilo idealno. Mnoge zemlje u svetu, koje imaju složenu strukturu kao i Bosna i Hercegovina, poznaju takav način donošenja odluka. Treba utvrditi precizna pravila igre pre, u toku i posle referenduma. Onda neće biti nikakvih problema.

Omer Karabeg: Gospodine Hadžoviću, po vama, kako treba organizovati referendum?

Mislim da je još rano govoriti o referendumu i ne treba ništa da prejudiciramo. Ono što je u ovom trenutku izvjesno - to je opredjeljenje svih političkih partija, bar deklarativno, za pristupanje EU i NATO paktu.
Denis Hadžović: Nema potrebe da se organizuje, jer još nismo toliko daleko odmakli na putu ka NATO paktu da nam treba referendum. Sada je aktuelno ispunjavanje uslova za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO paktu, to je naša naredna stepenica. Ako uzmemo u obzir da je Hrvatska 2002. ušla u Akcioni plan, a tek 2009. godine postala punopravna članica, onda vidimo koliko je to dug put. Zato mislim da je još rano govoriti o referendumu i ne treba ništa da prejudiciramo. Ono što je u ovom trenutku izvjesno - to je opredjeljenje svih političkih partija, bar deklarativno, za pristupanje Evropskoj uniji i NATO paktu.

Omer Karabeg: Ali ako Republika Srpska bude insistirala na referendumu, a po onome što je nedavno rekao premijer tog entiteta Aleksandar Džombić - najvjerovatnije će tako i biti, kako bi onda trebalo organizovati referendum?

Denis Hadžović
​​Denis Hadžović: Referendum se raspisuje na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Referendumsko pitanje je lako definisati - da li ste za pristupanje NATO paktu ili ne. Biće onako kako se izjasni većina. Ali mislim da nije sada vrijeme da o tome pričamo. Još uvijek imamo prečih stvari da rješavamo.

Omer Karabeg: Da li bi ulazak u NATO pakt doprinio stabilizaciji prilika u BiH?

Nigde na ovoj planeti tamo gde se NATO pojavio nije došlo do stabilnosti i bezbednosti. To se ne može očekivati ni u BiH.
Gostimir Popović: Nigde na ovoj planeti tamo gde se NATO pojavio nije došlo do stabilnosti i bezbednosti. To se ne može očekivati ni u Bosni i Hercegovini, niti u celom regionu jugoistočne Evrope. Zbog toga ja mislim da treba odvojiti ulazak u Evropsku uniju od priključenja NATO savezu. Evropska unija je nešto sasvim drugo od te alijanse. I bilo bi dobro kada bi se u budućnosti uspostavio evropski sistem bezbednosti, jer, ponavljam, NATO savez nigde na ovoj planeti, pa ni na ovom prostoru, nije doneo dugoročnu bezbednost.

Ne mogu se složiti sa gospodinom Popovićem da NATO nikome nije donio stabilnost i bezbijednost. Donio je mir Bosni i Hercegovini, donio ga je i Kosovu.
Denis Hadžović:  Ne mogu se složiti sa gospodinom Popovićem da NATO nikome nije donio stabilnost i bezbijednost. Donio je mir Bosni i Hercegovini, donio ga je i Kosovu. Vi i ja danas ne bismo mogli voditi ovakav dijalog da nije bilo intervencije NATO snaga u Bosni i Hercegovini. NATO je bio garant sigurnosti Evrope, što joj je omogućilo pedesetogodišnji prosperitet. Pošto su bile pod NATO kišobranom evropske zemlje su mogle da se posvete izgradnji Evropske unije i ekonomskom razvoju. Ako ništa drugo - nisu ratovale međusobno. A što se tiče toga da li je moguće odvojiti evrointegracije od NATO integracija - naravno da su to dva kolosjeka. Ali kriterijumi za pristup NATO paktu su sadržani u kriterijumima za pristup Evropskoj uniji. Kada postanete član NATO pakta, ispunili ste veliki dio onoga što je bitno za Evropsku uniju.  

Omer Karabeg: Gospodine Popoviću, vi kažete da ulazak u NATO ne bi stabilizovao situaciju u Bosni i Hercegovini. Međutim, zar ne bi članstvo u NATO paktu ukinulo svaku mogućnost rata u Bosni i Hercegovini?

Nikakvo prisustvo NATO saveza, niti bilo koga, ne ukida potpuno mogućnost oružanih sukoba.
Gostimir Popović: Nikakvo prisustvo NATO saveza, niti bilo koga, ne ukida potpuno mogućnost oružanih sukoba. Tu mogućnost ukida samo eliminisanje uzroka koji dovode do sukoba. Ne vidim da NATO išta čini na eliminisanju tih uzroka. Kad je reč o Bosni i Hercegovini najbolji način da se izbegnu sukobi je da se zadovolje interesi svih naroda koji ovde žive. Samo tako se mogu obezbediti mir i stabilnost. Nikakav NATO ne može obezbediti stabilnost ako ljudi ne prihvate da žive u miru.

Ulazak BiH u NATO pakt eliminisao bi 99 posto potencijalnih oružanih sukoba.
Denis Hadžović: Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO pakt eliminisao bi 99 posto potencijalnih oružanih sukoba. Ako ste član NATO pakta, obavezni ste da učestvujete u akcijama promovisanja mira i sigurnosti u svijetu. U NATO savezu se gradi i učvršćuje povjerenje između zemalja članica. Dobijate informacije koje su bitne za vašu sigirnost i zajedno sa drugim zemljama donosite odluke koje se tiču aktivnosti NATO pakta. Dogovor između Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije o učešću njihove zajedničke jedinice u nekoj od mirovnih misija Ujedinjenih nacija ili NATO pakta svakako doprinosi regionalnoj saradnji, kao i nedavna inicijativa da te tri zemlje uz pomoć NATO alijanse organizuju zajedničku zaštitu svog vazdušnog prostora.

Ekonomski boljitak

Omer Karabeg: Rukovodstvo Republike Srpske ima vrlo bliske odnose sa Rusijom, a Rusija je protiv širenja NATO pakta. Koliko taj stav Rusije utiče na rezervisanost prema NATO paktu koja se ispoljava u Republici Srpskoj?

Gostimir Popović: Kad je reč o pitanjima odbrane i bezbednosti, Rusija nema nikavog uticaja na Republiku Srpsku. To je isključivo lokalna stvar. Odnos prema NATO paktu je isključivo unutrašnja stvar Republike Srpske,

Denis Hadžović: Rusija ima određenog uticaja, ali sve se to svodi na prikupljanje političkih poena.

Omer Karabeg: Da li bi Bosna i Hercegovina imala i ekonomske koristi od članstva u NATO paktu?

Nesporno je da bi ulaskom u NATO alijansu BiH podigla svoj kreditni rejting, a to znači jeftinije zaduživanje na svjetskom finansijskom tržištu.
Denis Hadžović: Naravno da bi imala, kao i sve zemlje koje su se priključile NATO paktu. Nesporno je da bi ulaskom u NATO alijansu Bosna i Hercegovina podigla svoj kreditni rejting, a to znači jeftinije zaduživanje na svjetskom finansijskom tržištu. Pored toga zemlje NATO pakta su atraktivnije za strane investicije, jer je NATO garant stabilnosti u tim zemljama. Ne treba zaboraviti ni to da bi Bosna i Hercegovina, kao članica NATO, dobijala sredstva i iz fondova te organizacije.

Ulazak u NATO ne donosi ni ekonomski, ni politički, a ni bezbednosni boljitak. To samo može da bude zamajavanje javnosti.
Gostimir Popović: Ne verujem da bi Bosna i Hercegovina imala ekonomske koristi od ulaska u NATO savez. Kada je ovde pravljena reforma odbrane svi su na sva usta govorili kako ćemo dobiti sistem, koji će biti jeftiniji i racionalniji. Na kraju je to ispalo mnogo skuplje od onoga što smo imali pre reforme. Pogledajte koliko NATO savezu daju nove članice Bugarska i Rumunija, a koliko su dobile. Nisu dobile ništa. Članstvo u NATO savezu je veoma skupa zabava. Plaća se na ovaj ili onaj način. Ulazak u NATO ne donosi ni ekonomski, ni politički, a ni bezbednosni boljitak. To samo može da bude zamajavanje javnosti.

Denis Hadžović: Ako nećemo NATO šta nam je onda alternativa?

Gostimir Popović: Naravno da ima alternative. Evropski koncept bezbednosti i evroazijske integracije može biti garant stabilnosti i mira u 21. veku. Jer, Evropa se naslanja na azijski kontinent, ona je njegov nastavak.

Denis Hadžović: Samo što je u međuvremenu Evropska unija razvila svoje odbrambene snage. Unija sada ima 20 mirovnih misija u svijetu, a jedna od njih je i kod nas. Brisel je shvatio da ne može biti samo posmatrač, nego da se mora aktivnije uključiti u rješavanje konflikata u svijetu. A za to su potrebni novac i vojnici. Stoga vam neće dopustiti da budete samo konzument njenih resursa, nego će tražiti da i vi doprinesete izgradnji evropskih odbrambenih snaga i vojnoj industriji Evropske unije.
Mislim da NATO savez, ovakav kakav je danas, uopšte ne treba da postoji na ovoj planeti, a kamoli da BiH ulazi u takvu jednu organizaciju.


Omer Karabeg: I na kraju u zaključku - treba li Bosna i Hercegovina da uđe u NATO pakt?

Gostimir Popović: Ne treba. Mislim da NATO savez, ovakav kakav je danas, uopšte ne treba da postoji na ovoj planeti, a kamoli da Bosna i Hercegovina ulazi u takvu jednu organizaciju.

U ovom trenutku nema bolje alternative. Članstvo u EU i u NATO paktu su naši vanjskopolitički ciljevi.

Denis Hadžović: Mislim da u ovom trenutku nema bolje alternative. Članstvo u Evropskoj uniji i u NATO paktu su naši vanjskopolitički ciljevi. O tome su se složili predstavnici sva tri naroda u Bosni i Hercegovini.
08.01.2012.

POLITICARI U BOSNI I HERCEGOVINI NE ZELE POZITIVNE PROMJENE

Političari u BiH ne žele pozitivne promjene

 

Vera Jovanović, foto: radiosarajevo.ba

 

08.01.2012
Umjesto unapređivanja, u  BiH je i tokom 2011. godine bilo evidentno grubo kršenje ljudskih prava . Funkcionisanje sudske i izvršne vlasti pokazuje da je diskriminacija prisutna i u ovim oblastima.U  BiH postoje četiri pravna sistema, isto toliko krivičnih zakona kao i zakona o krivičnom postupku.

Država BiH se oglušila i na presude Evropskog suda za ljudska prava, odnosno nije uskladila Ustav, niti promijenila Izborni zakon kako bi njeni građani bili ravnopravni na cijelom prostoru države, kaže između ostalog za RSE predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH Vera Jovanović.

RSE: Kada je u pitanju oblast ljudskih prava, teško je odlučiti odakle krenuti jer je u BiH i dalje na djelu brojno kršenje osnovnih prava i sloboda čovjeka. Predlažem ipak da na prvo komentarišete činjenicu  kako je BiH vjerovatno jedina zemlja na svijetu koja nema vrhovni sud. Vi podržavate uspostavu tog suda, možete li navesti argumente?

Jovanović: Ja mislim da je neophodan iz činjenice da mi imamo u BiH četiri pravna sistema, da ne postoji uvezanost među tim sistemima, da je svaki od tih sistema potpuno samostalan, dakle da ne postoji neki sud na vrhu BiH koji ima svaka država u svijetu i koji bi jednostavno iz praktičnih razloga mogo da ujednači sudsku praksu. Činjenica da je na kraju 2010. godine ostalo neizvršeno 90 hiljada presuda, sigurna sam da ovakva situacija, sa ovolikim brojem neizvršenih presuda, ne bi postojala. Takav jedan sud koji će voditi jednu cjelokupnu politiku i taj sudski sistem učiniti čvršćim. Konačno, ja mislim da mi sa ovakvim sudskim sistemom, ukoliko se i naprave neki koraci u približavanju EU, ne možemo biti član Evropske unije. Sa ovakvim pravnim sistemom ni jedna evropska zemlja nas ne bi primila.

RSE:Neodgovoran odnos države BiH prema ljudskim pravima ali i prema obavezama preuzetim u procesu evropskih integracija, ilustruje ne provođenje presude “Sejdić – Finci” ali i nekih drugih presuda Suda za ljudska prava u Strazburu.

Jovanović: Tu kad mislim na državu mislim na političare s obzirom na to da između njih ne postoji saglasnost oko i jednog pitanja, a naročito oko tog pitanja,
Nažalost, međunarodna zajednica više nije voljna da zavrće ruke, a konsenzus na kojem ona insistira, između ovakvih političkih stavova, mislim da je nemoguće postići.
jer se ljudska prava apsolutno politiziraju što je nezamislivo u svijetu, jer ljudska prava moraju biti izvan politike. Međutim, kod nas su i ona u sastavnom dijelu politike i zbog toga, između nastojanja da se zahvaljujući ovoj presudi, u Ustav ugrade i druge stvari koje bi otklonile postojeću diskriminaciju i onih ljudi koji to žele samo formalno kao jedna vrsta inžinjeringa da to urade, postoje nepremostive razlike i ja nisam sigurna da se može postići kompromis. Nažalost, međunarodna zajednica više nije voljna da zavrće ruke, a konsenzus na kojem ona insistira, između ovakvih političkih stavova, mislim da je nemoguće postići.

Jednakopravnost im ne odgovara

RSE: BiH na taj način krši privremeni  Sporazum s Evropskom unijom, a još prilkom pristupanja Vijeću Evrope BiH se obavezala da će izmijeniti izborno zakonodavstvo i otkloniti diskriminaciju.

Jovanović: Mislim da ovim sadašnjim političarima ili ne svim, ali većini njih ili jednom dijelu apsolutno ne odgovara da svi građani na cijeloj teritoriji
U govoru ni jednog političara, niti u parlamentu niti putem medija, ni jedan od njih ne promoviše jednakopravnost.
Bosne i Hercegovine budu jednakopravni i to najbolje proizilazi iz činjenice da vi u govoru ni jednog političara, niti u parlamentu niti putem medija, ni jedan od njih ne promoviše tu jednakopravnost. Svako od njih bi trebao da se bavi tim pitanjem i svako od njih bi trebalo da razgovara i da razmišlja na taj način i da pokaže građanima da se on zalaže za to da svi građani budu jednaki. Činjenica da, kad se to desi, vrlo je moguće da dobar dio bh političara se boji da više ne bi bilo mjesta za njih i jednostavno oni ne žele nikakve pozitivne promjene koje su neophodne svakom građaninu BiH i u oblasti političkih prava i u oblasti socijalnih prava i u oblasti ekonomskih prava. Dakle, u svim segmentima života njima je potrebno da budu potpuno jednaki da bi bili zadovoljni.

RSE: BiH ima Zakon o zabrani diskriminacije još od  2009. godine, ali diskriminacija je i dalje na djelu.

Jovanović: Zaštita protiv diskriminacije se može tražiti i sudskim putem, neke naše analize pokazale su da građani vrlo malo znaju o tome, da u sudovima skoro da i nema tih postupaka i ono malo što ima to su postupci koji se uglavnom odnose na mobing. Međutim, naši predmeti i ljudi koji dolaze nama i koji se nama obraćaju ukazuju da ta diskriminacija postoji i kroz povrat imovine ili kroz zahtjeve da uđu u svoju vlastitu imovinu tako da je to vezano uz sudske postupke koji onda idu protiv povratka, jer nalažu da povratnici plaćaju velike svote novca onima koji su koristili njihovu imovinu i tu imovinu obnavljali bez ikakve potrebe i bez saglasnosti, tako da će jedan dio njih biti prisiljen da tu imovinu proda, a to je situacija vezana za Republiku Srpsku. Mi smo to nazvali praktično jedno ponovno etničko čišćenje.
08.01.2012.

TAJNA CETVEROSTRUKOG UBISTVA U BIHACA: ZBOG PRIJETNJI SMRCU SUDIJA PETKOVIC ODUSTAO OD ISTRAGE

Tajna četverostrukog ubistva u Bihaću: Zbog prijetnji smrću sudija Petković odustao od istrage

Iz dokumentacije su nestale neke od izjava, a na svjedoke zločina vršeni su pritisci...

|  08.01.2012.

Petković: Napustio posao sudije

Petković: Napustio posao sudije

........................................................................

Nakon što smo u prošlom broju objavili tekst o ubistvima na bihaćkoj gradskoj otoci 20. jula 1993. godine i misteriji 18-godišnjeg čekanja državnih organa da pravosudno rasvijetle ovaj slučaj, u gradu na Uni vlada totalna šutnja. Dok se čeka rasvjetljavanje četverostrukog ubistva, u zraku visi pitanje je li se radilo o klasičnom mafijaškom obračunu ili "političkom" ubistvu radi krajiških podjela i ratnoprofiterskih ciljeva.

Metalni sef

Krajiški portali prenijeli su "Avazov" tekst, ali znakovito, na forumima nema komentara!? Čak ni porodice ubijenih ne žele "imati posla" s ovim slučajem! Podsjetimo, ovo ubistvo povezuje se sa sudbonosnim tragičnim događajima krajiške ratne podjele na abdićevce i korpusaše te mnogi smatraju da je upravo taj slučaj ubrzao stvaranje izdajničke paratvorevine Fikreta Abdića.

Poznavaoci tadašnjih događaja u Okrugu Bihać mogućim ocjenjuju i to da bi se rasvjetljavanjem ovog zločina otvorila Pandorina kutija drugih misterioznih smrti, poput pogibija Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova RBiH, i generala Izeta Nanića, komandanta 505. bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH.

U noći između 19. i 20. jula 1993., oko 3.30 sati, ubijeni su Adem Tutić, Rasim Alagić i Arif Begić te Nisveta Abdagić Ceca. Obimni spis o ovom zločinu ima stotine stranica, ali godinama je ležao u metalnom sefu u jednom od hodnika zgrade MUP-a Unsko-sanskog kantona (USK), u koji se odlažu tzv. predmeti u radu, a, ustvari, radi se o "top secret" slučajevima za čije rješavanje ne postoji politička volja.

Naš policijski izvor tvrdi da, iako su uviđaje na mjestu likvidacije radili i policija i pripadnici bezbjednosne službe 5. korpusa Armije RBiH, istraga upravo zbog umiješanosti policije, ali i političke volje SDA tada s Mirsadom Veladžićem na čelu, nije okončana.

Na ovom slučaju, prema zaduženju bivšeg policijskog komesara Huseina Jakupovića,  radio je i sadašnji komandir Policijske stanice (PS) Bihać Amir Džanić, koji je bio načelnik Krim-odjeljenja za opći i organizirani kriminalitet. No, ubrzo je naišao na opstrukcije.

Apsolutna amnezija

Prije Džanića, Uzeir Ibrahimagić, Arman Midžić, Mujo Koričić, Muhamed Krkić i drugi   nisu ništa uradili na ovoj istrazi. Tek u jednom kratkom periodu bivši ministar policije Muhamed Babić htio je rješavati slučaj, ali je došao u sukob sa Halidom Velagićem, tadašnjim prvim čovjekom Sektora krim-policije MUP-a USK i prvim saradnikom Mirsada Veladžića. Babić je, na kraju, završio u zatvoru (odležao četiri godine, op. a.).

U praksi se opstrukcija izvodila na razne načine. Primjerice, kada krim-inspektor napravi plan istrage, taj dokument se mjesecima kiseli kod načelnika Sektora krim-policije MUP-a USK koji je "zaboravljao" dati saglasnost.

Iz dokumentacije su, inače, nestale neke od izjava koje su dodatno osvjetljavale slučaj, a na svjedoke zločina su vršeni pritisci da više ne smiju davati izjave. Tako su dvojica izravnih svjedoka zločina tokom proteklog vremena doživjela "apsolutnu amneziju".

Čak je i nekoliko tužilaca koji su se uključivali u istragu dobivalo prijetnje, kao i istražni sudija Slobodan Petković. Nakon petogodišnjeg rada na ovom slučaju, kako nezvanično saznajemo, Petković je zbog prijetnji smrću prekinuo rad i ubrzo napustio posao sudije.

Šute i Čeliković i Tutić

Adem Tutić, Rasim Alagić i Arif Begić s Nisvetom Abdagić Cecom ubijeni su u ugostiteljskom objektu koji je držao ubijeni Alagić. Svi su te noći pili alkohol osim Begića, koji je spavao na klupi pored šanka. Oko 3.30 sati došli su naoružani Emin Pivić, Fikret Seferagić, Safet Vardić i Muharem Tutić. Nakon kraće prepirke pucali su u Alagića, Begića, Tutića i Abdagić, dok se čuvari Mersad Čeliković i Enes Tutić od sigurne smrti spašavaju skokom u Unu. Pri tome je Enes Tutić ranjen u obje noge. 

Ubice su napustile otoku i kroz gradski park otišle uz Unu put naselja Jezero-Privilica. Vojni policajci Erhad Harbaš, Edin Pečenković, Rasim Kozlica, Muhamed Mešić, Dževad Hodžić i Samir Islamović iz Une su izvadili Čelikovića i Enesa Tutića. Čeliković i Tutić danas, međutim, "ne znaju ništa" o ovom događaju.

Sve tužilačke istrage: 'Ping-pong' predmet

U Bihaću se priča da su se ubice tri dana krile u gradu, a onda vojnim džipom bez problema prošle sve punktove i preko Gate i Cazina stigle na teritorij općine Bužim, gdje su ih kasnije pronašli i uhapsili borci rahmetli generala Izeta Nanića. Okružnom vojnom tužilaštvu 24. jula 1993. podnesena je krivična prijava protiv Emina Pivića, Fikreta Seferagića zvanog Đuka, Muharema Tutića zvanog  Čupi, Safeta Vardića i Edhema Ćehića.

Tužilaštvo USK je nakon rata u periodu između 1997. i 2001. godine čak sedam puta tražilo dopunu istrage od policije. Potom je 6. aprila 2004. objavilo optužnicu protiv Pivića, Tutića i Seferagića (Safet Vardić je u međuvremenu ubijen, navodno, kao svjedok pokajnik), ali je Kantonalni sud odbio optužnicu.

Predmet je početkom februara 2007., na zahtjev Tužilaštva BiH, predat u Sarajevo, ali je, prema riječima portparola Borisa Grubešića, opet 2010. vraćen Kantonalnom tužilaštvu Bihać. U Tužilaštvu USK, međutim, tvrde da je ovaj "ping-pong" predmet od aprila 2011. "negdje u ladicama Tužilaštva BiH". Jedan od osumnjičenih, Muharem Tutić, navodno je već davao izjave u Sarajevu.

Tutić i Fikret Seferagić žive u Bihaću i bave se, koliko je poznato, ugostiteljstvom, dok je Emin Pivić pobjegao iz BiH i za njim je raspisana međunarodna potjernica. Pivić je, navodno, pobjegao u Tursku s lažnim identitetom koji mu je pribavljen na Kosovu.

Pismo oca: Sina su mi ubili oni koji su na vlasti

Ibro Tutić, otac ubijenog Adema, 8. oktobra 2001. pisao je tadašnjem federalnom ministru policije Muhamedu Bešiću.

- Dana 20. 7. 1993. godine ubijen mi je sin, rahmetli Adem Tutić, koji je bio pripadnik CSB-a Bihać. Njega su ubili oni koji i danas siju strah u Bihaću, koji se nalaze u vlasti i koji su najveći ratni profiteri. Vas zamoljavam, Ministre, da ih privedete na sud i da im se sudi za svirepo ubistvo moga sina - stoji u pismu Ibre Tutića.

08.01.2012.

KLJUCNI DOGADJAJI U BH. PRAVOSUDJU U PROSLOJ GODINI: SMJENA BARASINA, OPTUZNICA PROTIV TURKOVICA, DODIKOV "DIJALOG" I HRABROST MEDDZIDE KRESO

Ključni događaji u bh. pravosuđu u prošloj godini: Smjena Barašina, optužnica protiv Turkovića, Dodikov "dijalog" i hrabrost Meddžide Kreso

U bh. pravosuđu ima pojedinaca koji ovu državu mogu izvesti iz nejasnoća i pravnih labirinata

|  07.01.2012.

Sud BiH

Sud BiH

...................

Država Bosna i Hercegovina bez do kraja provedene reforme pravosuđa, i to pod izravnom paskom međunarodne zajednice, više je nego sigurno, neće postati članicom Evropske unije.

Tako nešto kazuju iskustva drugih država koje ozbiljno rade na vlastitoj pripremi za članstvo u EU. Sve zemlje u tranziciji koje su već postale ili će uskoro postati članicom EU najduže i najteže pregovore s Briselom vodile su upravo o pravosuđu.

Epilog suđenja

Je li i šta pravosuđe u BiH u protekloj godini učinilo kako bi se barem djelić primaklo standardima koje Brisel traži od svojih budućih članica? Malo toga.

Ono što je obilježilo prošlu godinu u radu bh. pravosuđa jeste smjena glavnog državnog tužioca Milorada Barašina, kuknjava Milorada Dodika o tome da se treba povesti strukturalni dijalog o bh. pravosuđu, podizanje optužnice protiv Zijada Turkovića i njegove zločinačke organizacije, hrabra borba predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso za unificiranje suđenja ratnim zločincima i jednak tretman države BiH u regionalnoj saradnji u pravnim stvarima.

Šta je to, međutim, što javnost o izdvojenim "slučajevima" koji su obilježili prošlogodišnji rad bh. pravosuđa treba znati.

Barašin je smijenjen zato što je snimljen dok je razgovarao s ljudima koji se povezuju s ilegalnom međunarodnom trgovinom oružja. Dakle, ima slike, nema tona i nikada se nije saznalo šta je to Barašin s tim ljudima pričao, je li nešto dogovorio, radi čega se uopće s njima našao.

Milorad Barašin

Nadalje, Dodik je od svijeta isposlovao strukturalni dijalog o bh. pravosuđu. Pa se dogodio prvi takav sastanak u Banjoj Luci, pa se opet "strukturalno" razgovaralo u Sarajevu potkraj prošle godine. Rezultat: uvidio je Dodik da bi od toga što je isposlovao mogao imati više štete nego koristi. Prema njemu, šteta je da država BiH ima vrhovni sud. Pa je sve pokušao posve relativizirati.

Na koncu, od dijaloga se dobilo to da je "pojeo vuk magarca". Ko je u priči vuk, a ko magarac, najbolje zna Dodik. A analitičari znaju da se od strukturalnog dijaloga nije dobilo ama baš ništa u reformi bh. pravosuđa.

Pravosuđe naše države pokazalo je iznimnu hrabrost u trenutku kada je odlučilo - na temelju prikupljenih dokaza - podići optužnicu protiv Zijada Turkovića i njegovih pomagača u činjenju neviđenih zlodjela po BiH. No, da bi stvar do kraja bila pozitivna u korist bh. pravosuđa, nužno je sačekati epilog suđenja.

U svakom slučaju, hrabrost djelatnika u pravosuđu je nešto što Brisel traži. Ali i, prije svega, nešto što bh. građani žele vidjeti.

Prihvatljivi razlozi

Meddžida Kreso pisala je OHR-u, specijalnom predstavniku EU, OSCE-u i Ambasadi SAD u BiH, upozorivši ih da je potpisivanje protokola o saradnji - na način kako je bio pripremljen za potpisivanje - između Tužilaštva BiH i Tužilaštva Srbije štetno.

Navela je i razloge koji su posve prihvatljivi i zdravom razumu i svakom iole domoljubnom građaninu BiH. I zbog toga biva napadana. "Čelična lejdi" bh. pravosuđa, kako mnogi nazivaju Kreso, ne odustaje ostati vjerna principima prava i principima patriotizma. Brisel zna prepoznati i takve hrabre pojedince čiju će hrabrost pripisati bh. pravosuđu.

Zaključak: Brisel ne može biti oduševljen poslom bh. pravosuđa u prošloj godini. Može, međutim, prepoznati da u bh. pravosuđu ima pojedinaca i koliko-toliko dobre volje pravnih znalaca da ovu državu izvedu iz nejasnoća i zamršenih pravnih labirinata koje Evropa ne želi u svojoj porodici demokratskih država.

'Đuturumi' iz RS

Više niko i ne želi ukazivati na to - jer se do sada ukazivalo stotine puta - da u Ustavnom sudu RS sjede i odlučuju sudije koji teško da se mogu sjetiti "iz prve" kako im se baka zvala. Čak pet sudija toga suda, naime, ima više od 70 godina, što je krajnja životna dob za obavljanje sudijske funkcije. I to znaju i sudije Ustavnog suda RS, ali, eto, ne žele biti penzioneri. Šteta. Kako za njih tako i za bh. pravosuđe.

Ustavni sud FBiH

Bez troje sudija Ustavni sud Federacije BiH funkcionira skoro tri godine. Problem nije riješen ni tokom 2011. godine. Građani, dakako, nisu baš nesretni zbog te činjenice, jer vjerovatno i ne znaju da Ustavni sud FBiH nema troje sudija već tri godine.
 

08.01.2012.

KOME I ZASTO SMETA BANU: NEKO MORA DA OSVIJETLI HISTORIJU I KULTURU BOSNJAKA

Kome i zašto smeta BANU: Neko mora da osvijetli historiju i kulturu Bošnjaka

Autor 08.01.

BANU treba da popuni sada upražnjeni naučni i kulturni prostor

BANU treba da popuni sada upražnjeni naučni i kulturni prostor

.........................................................................................................................................

Osnivanje BANU-a može biti samo pozitivno za ANUBiH, jer će ga konačno trgnuti iz sna

Osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) izazvalo je mnogo negativnih mišljenja. Ona su, očigledno, dobro montirana i koordinirana, a očit je i napor da se i sam akt osnivanja jedne takve institucije obezvrijedi i označi kao velika naučna, kulturna i politička greška.

Sve se to radi bez ikakvog uvida i ozbiljnijeg razmatranja argumenata izloženih u korist njenog osnivanja, bez uvida u njen program rada i eventualne rezultate.

Uskraćena podrška

Kako niko nema pravo da zabranjuje ili na bilo kakav način ometa pravo jedne grupe ljudi da osniva instituciju čije osnivanje nije protivno nijednom pozitivnom zakonu, a pogotovo javnom interesu za razvoj kvalitetnog rada u oblasti nauke i kulture, to je sinhrono i uporno nastojanje da se ta inicijativa i korak obezvrijede i denunciraju na svaki mogući način, odista nešto o čemu treba reći ono što za takve postupke vrijedi i mora biti rečeno.

Običaj bi bio da se pohvali i potpomogne jedan takav pokušaj dvadesetorice ljudi, kojima se ne može odreći kompetencija, a pogotovo pripisati loše namjere, kao što se ne može negirati ni potreba za organiziranjem i promoviranjem rada u oblasti koja je osnivanjem te institucije definirana kao polje njene djelatnosti.

Ko ima i najmanju dozu objektivnosti i značajniji manjak impertinencije i nemorala, ne može reći da ta oblast nije bila apsolutno zapuštena u našem društvu. Radi se o obimnom i kompetentnom istraživanju u oblasti nacionalnog identiteta, kulture i običaja Bošnjaka, čija politička, socijalna i kulturna historija uključuje stoljetnu negaciju od strane njihovih komšija i višestruke pokušaje da se oni, ne samo kulturno, minimiziraju i negiraju kao bilo kakve pažnje vrijedan subjekt naše zajedničke historije, nego i da se fizički istrijebe i rasele po svijetu.

To nije ostvareno samo zahvaljujući njihovoj nadljudskoj sposobnosti da podnesu sve nedaće koje su im stvarali mnogi oko njih pa i njihovi navodni spasioci.

Žalosno je da se nešto što je elementarni sastavni dio našeg morala i običaja, kao što je poželjeti uspjeh komšiji, uskraćuje jednoj grupi ljudi, koji ni od koga ništa ne traže, osim da im se ne prave smetnje u radu za dobro nauke i kulture. Čak ne i samo za dobro njihovog naroda nego svih ljudi koji ovdje žive.

Cjelina historije

U osporavanjima prava na osnivanje BANU-a i minimiziranje vrijednosti i opravdanosti razloga za taj postupak, pored nesuvislih izjava niza ljudi marginalnog značaja i dokazanog manjka morala i znanja, bilo je i pojava negativnog vrednovanja akcije osnivanja BANU-a. Ona su stigla od ljudi apsolutno nekompetentnih da takva vrednovanja vrše, a koji su se kao na traci redali u organiziranoj i uporno vođenoj kampanji u nekim glasilima i na radiju i drugim medijima, pa čak i na Radiju Slobodna Evropa.

Cilj je bio da se ne samo difamira nego i diskvalificira ova institucija, došlo je i do pokušaja da se za stav protiv BANU-a pokušaju dati i neki prividni argumenti da bi stvar izgledala ozbiljna i objektivna.

Kako se, dakle, ne može, osim sa stajališta političke volje, a ta volja je uopće sama sebe diskvalificirala u najvećem broju problema našeg nacionalnog, državnog i društvenog života, osporavati akt osnivanja BANU-a, to su mogući samo argumenti koji bi dokazali da osnivanje BANU-a neće doprinijeti poboljšanju kvaliteta i povećanju broja naučnih istraživanja koja se odnose na probleme nacionalnog identiteta, historije, kulture i prava bošnjačkog naroda. Radi se o njegovim pravima u cjelini, kao i o specifičnim situacijama i okolnostima koje njegov status definiraju u svim zemljama Balkana u kojima pripadnici tog naroda žive kao nacionalne grupe većeg ili manjeg značaja i broja.

Nikakav argument komparacije sa stanjem i načinom organizacije i funkcioniranja naučnih i kulturnih institucija drugih nacija, a posebno onih kod Srba i Hrvata, nije moguć kao argument protiv osnivanja BANU-a. Argument da bi BANU podrivala rad i ugled postojeće državne Akademije nauka i umjetnosti je pseudoargument, jer ta akademija uopće nema nikakav ugled u području rada koji implicira osnivanje BANU-a niti je angažirana, osim pukih provizorija, u istraživanjima koja bi osvjetljavala cijelu našu historiju, a posebno historiju i kulturu Bošnjaka.

Štaviše, u toj akademiji zatrveni su svi programi koji su podrazumijevali takva istraživanja, i to vjerovatno i jedino zbog toga što bi rezultati istinskih naučnih istraživanja omogućili uvid u brojne falsifikate i lažne konstrukcije koje se tiču mnogih problema naše historije, a posebno onih igara koje su se vodile oko priznavanja postojanja, historijskih, političkih i kulturnih prava nacije Bošnjaka.

Uspavani ANUBiH

Osnivanje BANU-a može biti samo pozitivno za ANUBiH, jer će ga konačno trgnuti iz sna koji sanja još od osamdesetih godina, još od vremena onemogućavanja njegovih velikih projekata u oblasti političke, kulturne i historije umjetnosti Bosne i Hercegovine i ponukati da ipak posveti pažnju organiziranju i provođenju ozbiljnih istraživanja na polju ukupne historije Bosne i Hercegovine i njenih naroda.

ANUBiH nije reagirao i konačno se praktično složio i s osnivanjem Srpske akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjoj Luci, kao i adekvatnog znanstvenog društva Hrvata u Mostaru. Ne smetaju mu obimne aktivnosti tih institucija, od kojih neke duboko zadiru u interpretaciju ukupnih odnosa i tokova naše historije, kao što je to, naprimjer, "Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine", za koju je Akademija nauka i umjetnosti BiH pokazala veliki interes i angažman na njenom ostvarenju, a sada bi joj smetao BANU.

To je očit primjer pseudoargumenta iza kojeg se krije još jedna čisto politička floskula, a to je tvrdnja da je osnivanje BANU-a akt koji Bošnjake vodi ka samoizolaciji i palestinizaciji. Izolacija Bošnjaka i njihova palestinizacija je zapadni projekt, koji je ostvaren u velikoj mjeri i uz pristanak našeg političkog establišmenta, i to trostrukim djelovanjem.

Prvo, samo smo mi, Bošnjaci, bili izloženi agresiji jedne strane sile na našu zemlju i genocidu koji nam je uzeo skoro 150.000 pripadnika bošnjačkog naroda da bi, onda, agresija i genocid bili tretirani kao građanski rat i usud historije, a revandikacije žrtava genocida svedene na suđenje pojedinačnim izvršiocima zlodjela, samo egzemplarno, i to u pažljivo doziranoj ravnoteži, kao da su svi oni koji su bili prisiljeni ratovati, bili jednaki i na jednak način vršili eventualne zločine i u kvantitativnoj i u kvalitativnoj projekciji njihove mase i značenja.

Drugo, samo su pripadnici našeg naroda bili masovno i organizirano, uz aktivnu saradnju međunarodne zajednice, planirano iseljeni u tzv. treće zemlje te je tako ukupan broj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini bio dodatno smanjen za novih 400.000 ljudi, žena i djece. Najzad, naša zemlja bila je pod pritiskom dvostruke sile, i one lokalne i one međunarodne, prisiljena da prihvati jedan apsolutno nelegalan, nepravedan i poražavajući sporazum o miru, koji je nas, Bošnjake, doveo u situaciju da se sakupljamo na mali preostali nam slobodni prostor i da se prisilno palestiniziramo na tom prostoru.

Srbi i Hrvati slobodno i uz podršku i stranih i naših političara šire se i uspostavljaju apsolutnu kontrolu nad teritorijama na kojima smo mi, Bošnjaci, donedavno živjeli, na kojima oni sada imaju čistu nacionalnu vlast.

Sada ispada da nije bilo palestinizacije u izvedbi naših genija i međunarodnih konstruktora novog pravednijeg svijeta te da će palestinizaciju izvesti upravo otkrivanje ukupne istine o nama i našem položaju i razvijanje svijesti o zajedničkoj sudbini i položaju svih Bošnjaka koji su naseljeni na teritorijama novonastalih država od vremena Berlinskog kongresa i Balkanskih ratova.


Malo soli, previše šećera

Sjećam se jednog finog hodže iz Banje Luke, mog komšije hadžije i hafiza Omera Đina. Hafiz Omer bio je učen i radoznao čovjek i, kao takav, bio je uljudan i nenametljiv. U to vrijeme svakodnevno su držane konferencije Fronta u našem V kvartu u Banjoj Luci, na koje je on redovno dolazio, a koje su raspravljale o INFORMBIRO-u.

Hafiz Omer dolazio je i šutio, a to je nerviralo predsjednika Narodnog fronta Smaju Biščevića. Jednom je Smajo odlučio da natjera Omera da progovori i upitao ga je zbog čega on dolazi kada nikada ništa ne govori i šta on misli o drugu Staljinu. Na to mu Omer mirno odgovori da misli isto ono što i drug Tito.

Nezadovoljan time, Smajo ga upita: "A šta ti, Omere, misliš o drugu Titu?" "Sve isto kao ti, Smajil-beže!"

Smajo ga ukori da više nema begova, a Omer kaza neka bude kako on želi. Smajo ga, najzad, upita da kaže šta misli šta bi bilo najbolje za nas. Na to Omer odgovori da on misli kako je najbolje da narod bude zdrav i veseo.

To dokrajči Smajino strpljenje i on reče: "Ne dolazi mi više, Omere, na sastanke, dosta si rekao."

Omer i na to odgovori: "Smajo, moram doći, drugi put ću donijeti šaku soli da posolim malo ono slatko koje nam svaku večer serviraš."

Omera sam se sjetio pomislivši koliko su nam šećera usuli u vodu da više ne znamo šta je so, tj. kao da živimo u selametu i svakom dobru, a ne da se zlopatimo uz one koji su nas već otjerali u bosansku Palestinu i bez BANU-a.

Zar Sarajevo nije Gaza, jer u njemu momentalno živi skoro 800.000 ljudi koji su, praktično, istjerani iz svojih kuća i sa svoje zemlje i ovdje grcaju u svakom jadu i tegobama. BANU ih neće spasiti iz te Palestine koju im je stvorila naša politika, ali im može pružiti istinu o njima.

To je osnovni uvjet da se sami oslobode od svakog ponižavajućeg položaja i stanja.

08.01.2012.

EMIR ELFIC, PREDSJEDNIK BDZ-A: ZELIMO BITI PREDSTAVNICI SANDZAKA U BEOGRADU

Emir Elfić, predsjednik BDZ-a: Želimo biti predstavnici Sandžaka u Beogradu

Na sljedećim izborima formirat ćemo vlast u svim sredinama gdje Bošnjaci čine većinu, kaže Elfić

  |  08.01.2012.

Elfić: Politička scena u Srbiji je depresivna

Emir Elfić: Politička scena u Srbiji je depresivna

..................................................................................................................................

Emir Elfić predsjednik je Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ), osnovane prije godinu u Novom Pazaru. Njeno osnivanje, kaže Elfić, prirodna je posljedica novonastalog ambijenta nakon izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV), "kada su Bošnjaci u Srbiji kaznili neodgovornu politiku do tada dominantnih stranaka SDP i SDA i pokazali kojim putem žele da ide bošnjačka politika".

Pred BDZ-om u maju stoji prvi veliki izazov - izbori!

Političko udruživanje

- Mi smo ovu godinu živjeli doslovno na terenu, uspostavljajući neposredan kontakt s narodom, gdje smo prezentirali naše ideje, uspostavljajući i jaku stranačku infrastrukturu. Rezultat svega toga je da prema svim nezavisnim istraživanjima prelazimo 50 posto u Sandžaku, što ukazuje na to da ćemo na sljedećim izborima formirati vlast u svim sredinama gdje Bošnjaci čine većinu - kaže Elfić.

Trenutnu političku scenu u Srbiji opisuje veoma depresivnom, bez jasne orijentacije i nove alternative, jer su se svi važni politički faktori na neki način oprobali u vlasti i pokazali kao loše rješenje.

- To se ne može reći jedino za period Zorana Đinđića, koji je imao jasnu viziju moderne evropske Srbije za sve njene građane, kada je i odnos s Bošnjacima bio izraženo izrelaksiran. Tragičnim okončanjem tog perioda Srbija se na neki način vratila na kolosijek Miloševićeve politike - konstatira naš sagovornik.

Elfić je nedavno, radi političkog udruživanja nacionalnih manjina, učestvovao na forumu političkih partija nacionalnih zajednica. Smatra da zajedno mogu postići mnogo više u rješavanju nagomilanih problema.

- Nacionalne zajednice čine 25 posto populacije u Srbiji, što je ogroman politički resurs. Na tom forumu potpisali smo platformu, koja je osnov zajedničkog djelovanja, te je time otvorena mogućnost formiranja zajedničke liste na sljedećim parlamentarnim izborima - dodaje.

Povijen rep

Kao oponent Ljajićevom SDP-u i Ugljaninovoj SDA, Elfić pojašnjava i u čemu se BDZ razlikuje od njih u odnosu prema režimu u Beogradu te Islamskoj zajednici u Srbiji.

- Upravo tu leži osnovna razlika, ali ne samo u smislu odnosa prema Islamskoj zajednici nego i prema svim bošnjačkim institucijama. Ugljanin je pokušao rušiti IZ zajedno s Koštunicom, a Rasim Ljajić teži ugušiti Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru zajedno s Borisom Tadićem. Mi se zalažemo za očuvanje i afirmaciju svih  bošnjačkih institucija, jer smo svjesni činjenice da se snaga jednog naroda ne mjeri njegovom brojnosti već snagom institucija koje ima. Mi želimo da predstavljamo Bošnjake uzdignutog čela, a oni vode politiku povijenog repa! Mi želimo da budemo predstavnici Sandžaka u Beogradu, a oni su predstavnici Beograda u Sandžaku - tvrdi Elfić.

Komentirajući navode srbijanske štampe, koja mu uopće nije naklonjena te ga, u kontekstu njegovih čestih direktnih kontakata sa političarima u Evropskoj uniji, optužuje da "cinkari" srbijanski režim za nekorektan odnos prema manjinama, Elfić potvrđuje kako je imao niz diplomatskih posjeta EU.

- Učestvovao sam na velikom broju međunarodnih konferencija i imao sam priliku govoriti o položaju Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji, kao i o brutalnom odnosu Beograda prema mom narodu! Iako su srpski mediji htjeli biti cinični korištenjem termina "cinkarenje", oni su samo ovjerili istinitost mojih tvrdnji, jer da bih nekoga cinkario, pretpostavka je da je taj neko nešto ružno uradio i imao namjeru da to sakrije. Stoga, gdje god budem imao priliku, otvoreno ću o svemu govoriti sve dok se situacija ne promijeni - poručuje Elfić.

Svjesna diskriminacija

- Kada novinari u Briselu pitaju Vuka Jeremića za odnos njegove vlade prema Bošnjacima u Sandžku, on tvrdi da se oni samo "obračunavaju s ekstremizmom". Sama njegova konstatacija govori o svjesnoj diskriminaciji režima nad Bošnjacima, pokušavajući da neosnovanim lijepljenjem etikete ekstremizma opravdaju svoje neodgovorno ponašanje. U neku ruku to je zamjena teza. Ako se ko može optužiti za ekstremizam, to je vlast u Beogradu - zaključuje Elfić.

Autonomija ključni mehanizam

- Mi se, prije svega, zalažemo za očuvanje i afirmaciju bošnjačkog identiteta u svjetlu duhovnih, moralnih, tradicionalnih i evropskih vrijednosti. Želimo da Bošnjaci postanu ravnopravni građani zemlje u kojoj živimo, jer na osnovu autohtonosti polažemo pravo na ustavnu konstitutivnost. Zalažemo se za obnavljanje autonomije Sandžaka kao ključnog mehanizma za ostvarivanje svih naših prava - opisao je Elfić ciljeve BDZ-a.

08.01.2012.

KONTRANAPAD BRANILACA BOSNE I HERCEGOVINE U KOJEM NIJE BILO STRADANJA SRPSKIH CIVILA: KRAVICA - ISTINE I LAZI

Kontranapad branilaca BiH u kojem nije bilo stradanja srpskih civila: Kravica - istine i laži

U Hagu je dokazano da je bošnjački protivnapad na Kravicu 7. januara 1993. rezultat srpske blokade humanitarne pomoći

| Objavljeno 07.01.2012.

Naser Orić sa saborcima početkom 1993.

Naser Orić sa saborcima početkom 1993

..............................................................................................................

Navršilo se 19 godina otkako su branioci BiH s područja srebreničke, bratunačke, vlaseničke i zvorničke slobodne teritorije u kontranapadu zauzeli dio područja sela  Kravice kod Bratunca.

U presudi Naseru Oriću, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije utvrdio je da je "u Kravici bila vojna baza iz koje su bosanski Srbi napadali Srebrenicu i okolna bošnjačka naselja".

Stalne podvale

Prema presudi, bošnjački protivnapad na Kravicu 7. januara 1993. rezultat je srpske blokade humanitarne pomoći te stalnih napada na okolna bošnjačka sela, posebno u decembru 1992. Brojne medijske podvale iz Srbije i RS ovaj događaj su načinile kontroverznim. Srpski izvori ga karakteriziraju kao "masakr u Kravici", a pojedini političari  čak ga navode kao "uzrok odmazde i napada Vojske Republike Srpske na Srebrenicu 1995."

- Muslimanski komandant Srebrenice Naser Orić sa svojim ljudima napao je srpska sela i ubio 3.500 Srba. U Kravici, u noći pravoslavnog Božića, ubili su 78 civila. Zbog toga se u julu 1995. dogodila osveta - izjavio je Milorad Dodik, s ciljem da Kravicu predstavi kao razlog za izvršeni genocid nad srebreničkim Bošnjacima.

Da bi detaljnije bila ispričana priča o Kravici, treba podsjetiti na dešavanja najmanje pola godine ranije.

U prvim mjesecima agresije na srednje Podrinje u aprilu, maju, junu i julu 1992. srpske snage, potpomognute dobrovoljcima iz Srbije i regularnim snagama Vojske Jugoslavije, ubile su oko 7.000 Bošnjaka s područja općina Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Popalile su na desetine bošnjačkih sela i protjerale desetine hiljada izbjeglica.

Pošto je Vojska RS bila apsolutno oružano nadmoćna, branioci BiH pokrenuli su gerilski način ratovanja. Jesen i zima prve ratne godine na ovom prostoru uzele su velike žrtve među bošnjačkim stanovništvom. Djeca su počela umirati od gladi. Suočeni s opasnošću umrijeti od gladi ili se boriti s daleko nadmoćnijim neprijateljem, bosanski ratnici su odabrali ovo drugo.

Usporeni genocid

General Ratko Mladić, u svojstvu komandanta Glavnog štaba VRS, 19. novembra 1992. izdao je Direktivu op. br. 4, u kojoj je potvrdio "strateške ciljeve" navedene na 16. sjednici skupštine bosanskih Srba, održanoj 12. maja 1992. Tada je Radovan Karadžić objavio šest "strateških ciljeva" srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Jedan od tih ciljeva, koje je Mladić potvrdio u Direktivi op. br. 4, bio je "uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice između srpskih država".

Radi ostvarivanja spomenutih ciljeva, Mladić u Direktivi posebno navodi zadatke tek formiranom Drinskom korpusu Vojske RS kojim komanduje general Milenko Živanović. Mladić naređuje: "Na širem prostoru Podrinja iznuravati neprijatelja, nanositi mu što veće gubitke i prisiliti ga da s muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birča, Žepe i Goražda".

Danas je apsolutno jasno da je Mladić još Direktivom op. br. 4 jasno definirao namjeru za izvršenje genocida nad Bošnjacima srednjeg Podrinja, koji će svoje finale imati u julu 1995. godine.

Dijego Arija (Diego Arria), ambasador Venecuele pri UN-u od 1991. do 1993., izjavio je da se "još 1992. i 1993. nad Bošnjacima u Srebrenici odvijao usporeni genocid".

Tokom oktobra, novembra i decembra 1992. snage Vojske RS vršile su stalne ofanzive na ovom području, "s ciljem da unište neprijatelja u istočnoj Bosni". U Bratunac 12. decembra 1992. dolaze pripadnici 1. krajiškog korpusa Vojske RS sa zadatkom Generalštaba VRS "radi zauzimanja svih teritorija u Podrinju". Zatim, 26. decembra dolaze pripadnici jedinice milicije iz sastava brigade MUP-a RS, dok 29. decembra 1992. stižu i dijelovi Specijalne brigade "Panteri" iz Bijeljine pod komandom Ljubiše Savića Mauzera, koji će učestvovati u borbenim aktivnostima oko Kravice.

Novopostavljeni komandant odbrane Bratunca Milan Urošević u svom izvještaju od 21. decembra 1992. Drinskom korpusu Vojske RS, između ostalog, piše kako su "taj dan dva aviona djelovala po školi u Sućesci i Srebrenici i da su bolje rezultate imali u Srebrenici".

Polovinom decembra 1992. ofanziva srpskih snaga prema Srebrenici bila je posebno jaka iz pravca Kravice, preko sela Glogova i Ježestica. Iz dokumentacije Bratunačke brigade Vojske RS vidljivo je da su srpski napadi na selo Glogova vođeni 24. decembra 1992., a u izvještaju od 31. decembra 1992. navodi se da se "u toku noći vrši priprema za nastavak borbenih dejstava i da će pet minuta prije Nove godine poslati čestitku u nizu gospodinu Naseru" (čestitka je šifra za granatiranje Srebrenice, op. a.).

Naoružani starci

U izvještaju Bratunačke brigade od 4. januara 1993. stoji da će djelovanja biti nastavljena sve do potpunog zauzimanja putne komunikacije Bratunac - Kravica, jer su pripadnici Armije RBiH presjekli tu putnu komunikaciju u selu Glogova. O dešavanjima 7. januara 1993. u knjizi "Krvavi Božić sela Kravice" potporučnik Lazar Ostojić, koji je komandovao srpskim jedinicama u Kravici, kaže:

- Na raspolaganju sam imao 50 specijalaca iz Bijeljine i interventni vod, kao i 400 boraca. Oko devet časova naredio sam evakuaciju žena i djece prema Drini, uz obezbjeđenje naoružanih staraca. Posljednja grupa vojnika, među kojima sam bio i ja, izašla je iz Kravice oko 16 časova. Tog dana iz magacina su podijeljena 22 sanduka pješadijske municije, preko 400 granata, oko 5.000 metaka za protivavionski top.

Komandir čete u selu Ježestica Dragan Nikolić u ovoj knjizi navodi da su poginula samo dva civila.

- Netačne su priče da su borci slavili Božić, a da su ginuli civili. To potvrđuje da je samo jedan civil poginuo u Ježestici (Milo Jokić) i jedan u Kajićima (Mitar Nikolić). S druge strane, mi smo imali 17 poginulih boraca i to u četiri slučaja po dva brata, zatim u jednom slučaju otac i sin - kaže Nikolić.

Prema relevantnim dokumentima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, na širem području Kravice bilo je oko 1.000 pripadnika Vojske RS. Osim domaćih srpskih vojnika iz Kravice, bili su tu i dobrovoljci iz Srbije, 6. krajiška brigada, MUP Bijeljina, Specijalna brigada "Panteri", te pojačanja iz Bratunačke brigade.

Na suđenju Naseru Oriću u Hagu prikazan je i videosnimak na kojem se jasno vidi kako pripadnici Krajiškog korpusa pale srpske kuće u kravičkim selima Brana Bačići i Popovići. Orićeva odbrana je dokazala da su srpske kuće na području Kravice, uglavnom, zapaljene sredinom marta 1993. tokom velike srpske ofanzive na položaje srebreničkih snaga bosanske države. Na osnovu dokumentacije Bratunačke brigade Vojske RS, u Kravici su 7. januara 1993. poginula 34 vojnika.

Na ovaj spisak nisu uvršteni gostujući srpski vojnici iz Bijeljine i Krajine koji su poginuli tog dana. Iz svjedočenja u knjizi "Krvavi Božić sela Kravica" vidi se da je bilo uobičajeno da starci i starice budu naoružani.

Ratni dnevnik

Advokat Vasvija Vidović o učestalim manipulacijama u vezi s događajima u Kravici kaže:



- Mi smo na suđenju u Hagu uspjeli dokazati da su u Kravici bile prisutne brojne srpske vojne jedinice i više različitih komandi, artiljerijska oružja, tenkovi, skladišta municije... Kravica kao takva je bila vojni cilj, međutim, kako god, tamo nije ubijen nijedan civil. Ono što je bilo veoma jasno jeste da su tamo kuće korištene kao srpski vojni ciljevi, iz njih se pucalo mitraljezima i o kakvom se onda može zločinu raditi.

Naser Orić je oslobođen po svim optužbama. I nije dokazan nijedan vid njegove odgovornosti, niti činjenica da je efektivno kontrolirao te seoske vojske, niti izgladnjelo stanovništvo koje je tada bilo naprosto ludo od gladi.

Kada je Orićev slučaj i uopće slučaj Srebrenice 92.-93. u pitanju, sve je tako jasno, ali čudi da se, zapravo, niko ozbiljno nije pozabavio (organi RS), da zaista utvrde šta se jeste, a šta nije dešavalo.

Uporno pričaju o 3.500 ubijenih Srba, i to uglavnom vežu za kravičko područje. Postoje rijetki dokumenti, a jedan od njih je Orićev ratni dnevnik, koji je došao u ruke Srba padom Srebrenice, iz koga se veoma jasno vidjelo da je ostavljen izlaz civilima. Izašli su svi civili, a ostalo je pet do šest ljudi s mitraljezima koji nisu željeli otići. Među njima i neki stari ljudi, koji su željeli pružiti otpor.

Isto tako, s videosnimaka događaja u mjestu Bjelovac na Drini, gdje su stradali civili, koji su snimljeni iz Srbije, a koji su u našem, kao i u posjedu Tužilaštva, vidljivo je da su u centar upale srebreničke snage i da je onda došlo do strašnog bombardiranja avijacije Srbije usljed čega je poginuo veliki broj civila.

I bivša glavna haška tužiteljica Karla del Ponte (Carla), komentirajući podatke Komisije RS za navodne ratne zločine u Kravici, izjavila je 7. jula 2005. da se "vojnici i policajci koji su stradali u oružanim sukobima ne mogu poistovjetiti sa žrtvama ratnih zločina kao što su, naprimjer, masovne egzekucije".

Lažiranje i veličanje broja žrtava

Vjerovatno najočitija ilustracija lažiranja i uveličavanja broja žrtava na području cijelog Podrinja je Kravica. Na bratunačkom Vojničkom groblju sahranjeni su mnogi srpski vojnici koji su ginuli na ratištima oko Bihaća, Olova, Sarajeva, Goražda, Žepe, Teočaka, Gradačca... Podjednako je važno i to što je u ukupan broj poginulih Srba na teritoriji općine Bratunac uključen i niz dobrovoljaca iz Srbije. Sve njih su vlasti RS potom svrstale u "žrtve muslimanskog terora".

Također, poslije reintegracije ratom okupiranih sarajevskih općina Vogošća, Ilidža, Ilijaš i Hadžići tadašnje političko vodstvo RS pozvalo je lokalno srpsko stanovništvo da u organiziranim evakuacijama napusti Sarajevo. Ova evakuacija se odnosila i na grobove, tako da su sarajevski Srbi koji su se naselili u Bratuncu i okolini svoje poginule vojnike koji su ginuli na opsadnom prstenu Sarajeva i drugim bh. ratištima prenosili i ukopavali na Vojničkom groblju u Bratuncu.

I njihova smrt predstavlja se kao posljedica akcija koje su u srednjem Podrinju, s posebnim akcentom na Kravicu, poduzimale snage Armije RBiH iz Srebrenice.

Djed ubio babu pa sebe

Pred Tribunalom u Hagu, u procesu protiv Orića, pravu istinu o dešavanjima u Kravici možda najbolje odslikava svjedočenje od 14. decembra 2004. Slaviše Erića, medicinskog tehničara iz Kravice.

Erić je tada na pitanje Orićevog advokata Vasvije Vidović na okolnosti pod kojima je u Kravici 7. januara 1993. poginuo njegov 82-godišnji djed Njegoslav Erić Njego, kazao:

- Baba Kristina je izgorjela, a djed je imao jedan metak kroz usta. E, sad najvjerovatnije da je on ubio nju pa sebe. Djed je pucao na muslimanske vojnike.

08.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 

Flash vijesti: Šefkija Džiho potvrdio : Vojska RS je za novac granatirala HVO i branila Mostar !?  -  Samir Šestan : Život nas, usmjeravan politikom, gazi  -  Muke prevarenih žiranata : U Bosni i Hercegovini više od 200.000 osoba vraća tuđe kredite  -  Šefica MMF-a Christine : Hoće li 2012. doći do propasti eura? Moj odgovor je-mislim da neće  -  Ohrabrenje: Stopa nezaposlenosti u SAD-u pala najniže od februara 2009.  -  

Šefkija Džiho potvrdio : Vojska RS je za novac granatirala HVO i branila Mostar !?
 
Da su se srpske snage u jeku sukoba između Armije RBiH i HVO-a, odnosno notorne agresije Hrvatske vojske (HV) na našu zemlju tokom 1993. i početkom 1994. godine, držale po strani, javnosti je manje-više poznato. No, i nakon skoro dvije decenije priča o tadašnjoj tajnoj vojnoj saradnji između Armije RBiH i Vojske RS na Podveležju iznad Mostara, u vrijeme dok je grad na Neretvi bio ogromni logor, ...
. Samir Šestan : Život nas, usmjeravan politikom, gazi
 
Ni jedan zločinac nije moj. I za svakog(!) zahtjevam kaznu. A svaku žrtvu, bez obzira na nacionalnu, vjersku, polnu, teritorijalnu ili bilo kakvu drugu pripadnost, ja osjećam kao svoju..
. Muke prevarenih žiranata : U Bosni i Hercegovini više od 200.000 osoba vraća tuđe kredite
 
U Bosni i Hercegovini ima više od 200.000 prevarenih žiranata, koji su otplatili, otplaćuju ili su dobili sudske odluke za otplaćivanje kredita, kaže predsjednik Udruženja ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

07.01.2012.

Nizozemski ministar za imigracije Gerd Leers, 2011

Proširenje trenutno nije prioritet Evropske unije

Ključne članice, Njemačka i Francuska, sada su više fokusirane na spašavanje EU i eura, ali nisu protiv proširenja, kaže Florijan Biber za RSE Dalje

Svijet podijeljen oko dvojnog državljanstva

Nizozemska je jedna u nizu zemalja koja pokušavaju preokrenuti ranije reforme o dvojnom državljanstvu i zaustaviti proces liberalizacije Dalje

Tadić za Božić u Visokim Dečanima

Iako je predsedniku Srbije odobren boravak verskog karaktera, jasno je da se političke konotacije ne mogu izbeći Dalje

08.01.2012.

CINJENICA JE DA MILORAD DODIK IMA PODRSKU ZVANICNOG BEOGRADA; FLORIJAN BIBER: MOZDA SRBIJA RAZMISLI O TOME

Proširenje trenutno nije prioritet EU

Florijan Biber

 

07.01.2012
Dobar poznavalac balkanskih prilika, profesor Florijan Biber sa Univerziteta u Grazu, analizira odluku Evropskog savjeta o statusu zemalja u regionu koje pretenduju da postanu članice EU, govori o tome koliko proces proširenja opterećuju interni problemi Evropske unije, koliko najavljena ekonomska recesija i previranja u okviru unije mogu uticati na porast euroskeptizicma na Balkanu, te da li EU i na koji način može da djeluje u slučaju poslednjih dešavanja u Mađarskoj.

RSE: Crna Gora je nedavno dobila uslovan datum za početak pregovora. O statusu kandidata za Srbiju ponovo će se raspravljati u martu, a  BiH je u ovom trenutku na regionalnom začelju, ako govorimo o procesu evropskih integracija. Da li su poruke odaslate nakon sastanka Evropskog savjeta realna slika stanja u državama regiona?

Biber: Poruka nije poruka samo o stanju u zemljama regiona već je takođe slika EU unutar nje same i velikog otpora nekih članica prema malo bržem procesu evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana i to je više vezano za ekonomsku krizu unutar Unije. Lideri EU su veoma zabrinuti zbog ekonomske situacije u Grčkoj, Italiji, Španiji. Odluke u vezi sa Crnom Gorom, Srbijom i BiH naravno da su vezane za stanje u regionu, sa nekim krizama i nedovoljno brzim napretkom neke od zemalja ali je nesporna želju EU da se angažuje na planu proširenja.

RSE: Da li su se prioriteti pomjerili, da li su sada u fokusu interne nestabilnosti? Mislite li da će se to možda promijeniti?

Dejvid Kamerun i Angela Merkel
​​Biber: Ako sada gledate na krizu i konflikt - sa jedne strane nalazi se Velika Britanija, a sa druge Njemačka i Francuska – on je pokazao da glavni izvor energije unutar EU jesu upravo Njemačka i  Francuska. Velika Britanija je uvijek bila za proširenje EU ali iz sebičnih motiva, jer nikada nije željela neki visoki stepen integracija i mislila je da je jedini način kojim se to osigurava proširenje Unije. Meni se čini da su te ključne članice, Njemačka i Francuska, sada više fokusirane na spašavanje EU i eura i ali nisam siguran da to znači da su protiv proširenja. To nije prioritet.

RSE: Kada već pominjete Francusku i Njemačku, postoje nezvanične informacije da te države imaju svoje zemlje favorite u regionu. Tako se govorilo da Njemačka lobira za Crnu Goru, Francuska za Srbiju.

Biber: Mislim da se ove dvije zemlje, iako imaju svoje favorite u regionu, sada više fokusiraju na probleme unutar EU. 

RSE: Zemlje u regionu su manje više opterećene političkim problemima. Stanje dodatno komplikuje loša ekonomska situacija. Vidimo sada da i EU ima ekonomske probleme. Koliko će to uticati na proces evropskih integracija zemalja u regionu, eventualno na porast euro skepticizma u ovim državama?

Biber: Euroskepticizam je normalan proces ako se to tumači kao proces da se EU vidi više realno nego kroz neke nade. To je često viđeno u prošlosti, mnogi su na EU gledali kao na san gdje se ekonomska situacija automatski poboljšava preko noći. To je mnogo zdraviji pogled na EU iz zemalja regiona ukoliko ne preraste u nešto što je protiv EU. Moramo da budemo realni i da kažemo da, kao što je situacija u Grčkoj, EU ne može da riješi sve probleme unutar sebe same i članstvo nije nešto što će da riješi sve ekonomske i sve demokratske probleme. Ali najvažnija poruka koja se često zaboravlja jeste da članstvo nije kraj procesa. Članstvo je mnogo manje važno od tog procesa koji će promijeniti i ekonomski i politički sistem u zemljama koje se pridruže. Na primjer, uslovi za članstvo Grčke su bili mnogo manji i zato je taj proces bio mnogo slabiji u Grškoj nego u Bugarskoj i Rumuniji. Grčka je na neki način dokaz da je taj proces veoma važan za transformaciju zemlje i ako se to preskoči direktno članstvo ne mora ništa da znači za dobro stanje te zemlje.

RSE: Poslednji primjer kolapsa vidljiv je i u Mađarskoj, u kojoj je iz novog Ustava izbačena republika, a uveden bog, uz još čitav niz kontroverznih mjera, koje je Evropska komisija kritikovala. Kako komentarišete poslednja dešavanja u toj zemlji? 

Biber: Postoje dva problema sa ustavom Mađarske; prvi da je usvojen sa dvotrećinskom većinom, bez konsenzusa sa opozicijom što je loš znak za demokratiju, a drugi problem je u suštini – taj ustav slabi demokratske institucije, parlament, sistem pravde. To očigledno nije ustav koji je u skladu sa najboljom evropskom praksom.

Ovih dana je EK dala dosta primedbi na ustav, ali tu postoji problem što EK nema široka ovlašćenja da tumači politički sistem u zemljama članicama EU. Ne postoji onaj nadzor koji postoji nad zemljama koje žele da postanu članice EU. Jedan od osnovnih principa jeste da zemlja članica EU mora da bude demokratska, ali sama definicija je mnogo manje konkretna. Postoji institucija u Beču koja se bavi ljudskim pravima i ona tumači da li je svaka zemlja ispunila svoje obaveze u tom smislu. Oni su se aktivirali u slučaju Mađarske zbog ozbiljno problematičnih zakona kao što je novčana i zatvorska kazna za beskućnike i sl.

EU nije spremna da se bavi nedostatkom demokracije u svojim zemljama. Imali smo sličan primjer i u Austriji prije 10 godina kada je na vlast u koaliciji došla stranka Jerga Hajdera. EU jeste uvela sankcije ali je to bila improvizacija jer ona nema mehanizme kako kazniti članicu koja se ponaša nedemokratski i krši osnovna načela EU.

RSE: Da li je zbog  poslednjih dešavanja ugrožen položaj Mađarske u EU?

Biber: Ugrožen je demokratski sistem u Mađarskoj, ako je on ugrožen, ugrožen je i položaj Mađarske u EU. EU je manje više ćutala oko svega ovoga jer se bavila problemom rješavanja ekonosmke krize poslednjih nekoliko mjeseci. Sadašnja mađarska vlada ima dosta propusta i u smislu vladavine finansijskog sistema. Ta kombinacija lošeg upravljanja budžetom plus problem demokratije sigurno će ojačati interes EU za Mađarsku i pojačati pritisak. Ne mogu da predvidim scenario gde bi Mađarska bila izbačena iz EU, to nije realno. Jaka većina građana Mađarske jeste za EU i njeno izbacivanje ni jedna vlada ne bi mogla da preživi.

RSE:  Dan nakon stupanja na snagu Ustava, na ulice je izašlo skoro 100.000 ljudi. Prvi put su protestovali zajedno opozicija i nevladine organizacije. Zašto se toliko čekalo na proteste?

Biber: Jedan problem je to što je opozicija jako slaba. Glavna opoziciona stranka je Socijalistička stranka koja je izgubila legitimitet zbog loše reakcije na krizu i velikog broja slučajeva korupcije. Nema organizacija koje bi mogle da vode proteste protiv Orbanove vlade. S druge strane, ustav je dosta komplikovana stvar u smislu da dosta građana nije u stanju da vidi do kog nivoa on ugrožava vladavinu prava i demokratski sistem. Ljudi očekuju poboljšanje u ekonomskom smislu, i oni su spremni da prihvate neki sistem koji možda na prvi pogled izgleda manje demokratski. To je čest problem u ekonomskoj krizi.

RSE:  Koliko je Orbanova vlada napravila povoljan okvir za jačanje nacionalizma u Mađarskoj?

Biber: U Mađarskoj postoji jak nacionalizam, najprije prema Romima. Orban je došao na vlast zbog nacionalizma i populizma koji koristi i Jobik stranka. Orban pokušava da smanji uticaj Jobika jer želi jedini na desnici. Međutim, u razgovoru sa mojim prijateljima u Mađarskoj koji su liberalne orijentacije, saznao sam da je jedina opozicija trenutno koja zna da formuliše svoje stavove Jobik.

RSE: Da li to znači da desnica u Mađarskoj nema alternativu?


Biber: Da, trenutno desnica u Mađarskoj nema kvalitetnog oponenta. Nije to nešto trajno. Jako je loše za svaku demokratiju ako ne postoji alternativa i ubeđen sam da će se ona razvijati, ali za sada ne postoji neka alternativa iz obične političke stranke, centra, leve opcije koja bi mogla da formira neku opciju i da dobije dovoljno glasova na izborima. To jeste glavni problem. Dok se to ne desi, Orban će biti u situaciji da ima podršku društvu da vodi svoju politiku.


RSE: Da li je to jedan od razloga što desnica sve češće dolazi na vlast u zemljama EU?

Biber: Nisam siguran. Trenutno, svaka vlada koja je na vlasti ima velike šanse da izgubi na izborima zbog ekonomske krize. Ne verujem da veliki broj ljudi glasa za desne političke stranke jer one nude najatraktivniji program, nego zato što su stranke koje su bile u vreme najjače krize na vlasti uglavnom bile socijaldemokratske. Recimo, velika je šansa da će Sarkozi izgubiti na izborima. To je više glasanje protiv vlade jer nije bila uspješna do sada u reagovanjima u ekonomskoj krizi. Ljudi žele intervenciju države ali nisu zadovoljni lošom ekonomskom politikom i to vidim kao evropski trend.

RSE: Da se vratimo na zemlje Zapadnog Balkana. BiH je pred Novu godinu, nakon 15 mjeseci, konačno dobila Vijeće ministara.

Vladajuća šestorka u BiH
​​Biber: Žao mi je što BiH nije osvojila zlatnu medalju za najduže čekanje formiranja vlasti u Evropi. To će ipak biti Belgija. Šalu na stranu, mislim da je to jako skroman rezultat. To nije bio dogovor o programu nego o tome ko će dobiti koje mjesto opet po principu etniciteta. Najvažnije je da taj ministar bude Hrvat, Srbin ili Bošnjak, kvalifikacije nisu važne. To je veliki poraz za predsjednika SDP Zlatka Lagumdžiju, u smislu da nije uspio da promijeni političku dinamiku u BiH i on je sada dio igre. Njegova stranka se ne razlikuje od druge etnonacionalističke stranke u BiH. To slabi njegov legitimitet.

RSE: Hoće li formiranje vlasti ubrzati evrointegracije u BiH?

Biber: Ja se plašim da će BiH stagnirati u evrointegracijama. Plašim se da će BiH biti sporija od ostalih zemalja koje idu ka članstvu u EU.

RSE: Mnogi analitičari za stanje u BiH i izraženu secesionističku retoriku Milorada Dodika, jednim dijelom krive činjenicu da je on ima podršku zvaničnog Beograda. Kakva je uloga Srbije u stanju u BiH?

Biber: To su jako komplikovani odnosi. Srbija može da utiče i pozitivno i negativno pogotovo vezano za podršku Miloradu Dodiku koji četiri godine igra negativnu ulogu u BiH. Postoje mogućnosti da Srbija pokuša da poboljša odnose unutar BiH, a to su mogućnosti koje Srbija do sad nije dovoljno koristila jer je sadašnja vlada davala veliku podršku Dodiku. To nije pozitivna uloga. Na formalnom nivou Srbija ima dobre odnose sa BiH, ali postoje i drugi nivo koji govori da ona ima prilično negativne efekte po odnose unutar BiH. Možda Srbija razmisli da li je to u njenom interesu.

RSE: S druge strane, vlasti u Srbiji zbog situacije na sjeveru Kosova i drugih problema, nisu dobile kandidaturu za članstvo u EU. Kako gledate na koketiranje zvaničnog Beograda sa podrškom barikadama, a zatim uskraćivvanjem te podrške dva dana pred odluku o kandidaturi?

Biber: Meni se čini da politika Srbije nije sasvim jasna što se tiče Kosova i da je naravno sadašnja vlada pod pritiskom druge političke stranke. Opštine koje su se zalagale za referendum su iz opozicije i to koriste da vrše pritisak na vlast u Srbiji.  Vlada Srbije je barikade  podržavala do određene mjere jer je to bio način da se vrši pritisak na Kosovo, ali oni su platili visoku cijenu za podršku. Smanjuje se prostor da Vlada Srbije vodi politiku “i Kosovo i EU”. Dolazi sve brže vreme odluke do koje je mere Srboja ima u interesu da podržava tvrdu struju na Kosovu po svaku cenu iako je ta cena znači nedodirljiv status kandidata i pogoršanje odnosa sa zemljama EU.
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89220659

Powered by Blogger.ba