Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.01.2012.

MILORAD DODIK MILJENIK MEDIJA U SRBIJI

Dodik miljenik medija u Srbiji

 

Predsednik Srbije Boris Tadić i predsednik RS Milorad Dodik, novembar 2010.

 

06.01.2012
Predsednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik pravi je miljenik beogradskih medija. Pritom se retko spominje da je Republika Srpska samo sastavni deo susedne države, dok se veze između Beograda i Banjaluke opisuju kao primer idiličnih odnosa u regionu.

Gotovo da nema dana da prostor u novinama i televizijskim programima ne zauzimaju Dodikove tvrdnje o tome kako je samo pitanje dana kada će se Bosna raspasti, navodnom bošnjačkom unitarizmu, diplomatskim uspesima Banjaluke, ekonomskom procvatu Republike Srpske.

Na kraju je i u listu Danas na naslovnoj strani osvanuo specijalni dodatak povodom
Zoran Panović, foto:Danas
​​20 godina Republike Srpske u kome centralno mesto zauzima intervju sa Dodikom i njegova nova parola: „Srpska hoće u EU“.

Zoran Panović, glavni i odgovorni urednik Danasa kaže da je povod za ovaj temat bio pokušaj aktuelizacije odnosa u BiH.

„I sa te strane smo videli veoma zanimljivu stvar, i Milorad Dodik je dao intervju nama, da vidimo da je to jedna politika koja je i za EU, a sa druge strane, ta politika izaziva dosta kontroverzi i u regonu tako da je to po meni jako dobro pitanje i provokativno za jednu dalju polemiku“, kaže Panović.

List Danas jedan je od retkih liberalnih glasila u Srbiji, pa na pitanje o tome da li bi njegovi čitaoci mogli da budu iznenađeni ovom vrstom pažnje koja se posvećuje Dodiku, Panović kaže da hoće biti iznenađeni jer je to jedna vrsta provokacije.
"Provokacija postoji ali ja uvek očekujem dijalog, varnice, polemiku, jednu vrstu i kosternacije i iznenađenja jer to je po meni cilj posla“, kaže urednik Danasa Zoran Panović.

„U tom dodatku imamo još tekstova osim intervjua sa Dodikom. Izdavač Danasa „Dan graf“ je davno objavio knjigu Ričarda Holbruka „Put u Dejton“. Znači, pored inervjua sa Dodikom je i izvod iz knjige Ričarda Holbruka. Kažem da provokacija postoji ali ja uvek očekujem dijalog, varnice, polemiku, jednu vrstu i kosternacije i iznenađenja jer to je po meni cilj posla“, kaže Panović.

U Danas-ovom dodatku postoje i autorski tekstovi bivšeg zamenika visokog predstavnika u Banjaluci Grejema Deja i univerzitetskog profesora iz Mostara Mila Lasića.

Bez neprijatnih pitanja

No, više je nego upadljivo kako se mediji prema Dodiku i RS ponašaju krajnje nekritički, a vrlo često i upadljivo servilno. Direktor medijske dokumentacije "Ebart" Velimir Ćurguz Kazimir primećuje da mediji samo sprovode politiku i volju koju imaju vodeći ovdašnji političari.

“Vodeći političari u Srbiji se na vrlo direktan način dive Dodiku i sanjaju o tome kako bi bilo fantastično da i oni tu vrstu vlasti, apsolutne vlasti, kao što Dodik ima u RS, imaju i oni u Srbiji”, ocenjuje on.

Boris Tadići Milorad Dodik na otvaranju Osnovne škole "Srbija" na Palama, 2009.
​​Milorad Dodik čest je gost beogradskih medija ali skoro da ga nikada nisu susrela neprijatna pitanja. Dodika niko nikad ne pita o ratnim zločinima, povratku prognanih Bošnjaka i Hrvata, obnovi porušenih džamija, i prihvatanju odgovornosti za sve ono što onemogućava normalno funkcionisanje BiH.

Ljiljana Jokić Kaspar, novosadska spisateljica i kolumnistikinja E – novina primećuje da se ovde u najafirmativnijem smislu izveštava o svemu što se dešava u RS.

„Jasne su te veze između RS i Srbije što naravno ništa nije sporno kad to ne bi bilo upereno protiv nekog trećeg i protiv nečeg trećeg. Srpski mediji uopšte nisu realni, kao što nisu realni ni kada je u pitanju naša politika i događaji kod nas, pa tako naravno da Dodik ispadne najbolji, najpametniji, najvredniji političar koji neprikosnoven i kao takav izvanredan. Naravno za one koji ništa ne znaju šta se tamo događa i o privatizaciji vlasti i svega“, kaže Jokić Kaspar.

U isticanju prisnosti Beograda i Banjaluke lako je uočiti zanemarivanje onoga što je pozicija države BiH i pored zvaničnih poruka o poštovanju Dejtonskog sporazuma i integriteta BiH.
"Srpski mediji uopšte nisu realni, kao što nisu realni ni kada je u pitanju naša politika i događaji kod nas, pa tako naravno da Dodik ispadne najbolji..", ocenjuje Ljiljana Jokić Kaspar.

Niko od čelnih ljudi iz Srbije nikada nije rekao da bosanski Srbi rešenje svojih problema treba da traže u Sarajevu, kao što je to svojevremeno svojim sunarodnicima u BiH jasno poručio nekadašnji predsednik Hrvatske Stjepan Mesić.

Zašto je to tako pitali smo medijskog analitičara Velimira Ćurguza Kazimira.

“Tu se RS posmatra kao država sama po sebi, država koja predstavlja produžetak Srbije dok se BiH doživljava kao nešto privremeno bez obzira na postojanje Dejtonskog ugovora i sve ostalo, ali taj utisak provizorijuma koji vlada nad državom BIH daje nekako prostora takvom razmišljanju i takvom pisanju i izveštavanju medija gde je BIH otprilike neki prirepak, nešto što je privremeno, što će trajati još koju godinu, pa se prosto sladostrasno uživa u tome kako nije funkcionalna. Kad se još pojave neki ekstremisti u obliku vahabija i slično onda je to jedan kompletan ugođaj koji je naravno apsolutno negativan”, ocenjuje Velimir Ćurguz Kazimir.

Skupština Republike Srpske, manji entitet BiH, 9. januara 1992. godine je usvojila Deklaraciju o proglašenju Srpske Republike BiH.
06.01.2012.

BOZICNA CESTITKA

06.01.2012.

SVIM MOJIM CITAOCIMA PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI CESTITAM BOZIC I DA IH JOS MNOGO DOCEKAJU U ZDRAVLJU, VESELJU, SRECI, NAPRETKU I DA IM SE SVE NJIHOVE ZELJE ISPUNE

HALER

06.01.2012.

VIDEO: PATRIJARH SRPSKI IRINEJ: "DUHOVNI MIR JE PRILICNO POMUCEN STRAHOM I BRIGOM ZBAG ZBIVANJA U SVIJETU"

VIDEO / Patrijarh srpski Irinej: "Duhovni mir je prilično pomućen strahom i brigom zbog zbivanja u svijetu"

image Patrijarh srpski Irinej / 24sata.info

 

..................................

(24SI) - Patrijarh Irinej poručio je u božićnoj poslanici da je duhovni mir prilično pomućen strahom i brigom zbog zbivanja u svijetu, a posebno zbog tragičnih zbivanja na Kosovu i Metohiji i preporučio Srbima u toj pokrajini da istraju i ostanu na svojim ognjištima.

 [24 sata info] 

Našim dragim vjernicima, Srbima na Kosovu i Metohiji, preporučujemo da budu istrajni u svom nepravednom stradanju i da ostanu na svojim ognjištima uz svoju crkvu i uz svoje svetinje na zemlji svojih djedova i pradjedova", naveo je patrijarh Irinej u poslanici.

"Crkva kao brižna mati uvijek je sa njima i uvijek će biti sa njima. Bez stradanja nema ni vaskrsenja. Gospod nek nam svima bude mjerilo i u stradanjima", istakao je patrijarh Irinej.

Patrijarh je naveo da je duhovni mir prilično pomućen, te ni radost nije potpuna.

"Ona je osjenčena strahom i brigom zbog svakodnevnih zbivanja u svijetu a posebno zbog tragičnih zbivanja na našem raspetom Kosovu i Metohiji", kazao je patrijarh i dodao da ta zbivanja prijete da mir i strpljenje pretvore u nespokojstvo i netrpeljivost.

(24sata.info)



06.01.2012.

NASLJEDNIK RADOVANA KARADZICA "MILORAD DODIK" SVE VISE PODRZAJE RATNE ZLOCINCE, ZABORAVLJAJUCI NA NIHOVA UBIJANJA, SILOVANJA, PROTJERIVANJA NEVINIH BOSNJAKA I HRVATA.,

PONIJELO GA Dodik: RS je najbolji dar koji je mogao dobiti srpski narod

 06.01.2012.
 
PONIJELO GA  Dodik: RS je najbolji dar koji je mogao dobiti srpski narod
Milorad Dodik, predsjednik RS-a

...................................................................
....

Cetnici pozdravljaju sa tri prsta i drze sliku Draze Mihailovica
..................................................................................................................

 
Arkanovi plaćenici u bijeljinskoj džamiji: Horde po ukusu Pere Simića
Srbijanski Arkanovci u dzamiji u Bijeljini 1992. pozdravljaju sa tri prsta sto su ubili pobozne muslimane koji su klanjali u dzamiji
 
......................................................................................................................
....

Boris Tadic pozdravlja sa tri prsta
......
image
Milorad Dodik pozdravlja sa tri prsta
............................................................................................................. 

............................................................................................................


 

Cetnicki vodja Dragoljub Draza Mihailovic
...................................................................................................
............................................................................................................................................

.Dobrica Cosic i Slobodan Milosevic
....................................................................................................................
24sata.info PHOTO
image Slobodan Milošević i Radovan Karadžić / 24sata.info
...........................................................................................................
Dobrica Ćosić, Zoran Lilić, Momir Bulatović
Dobrica Cosic, Zoran Lilic i Momir Bulatovic su zajedno sa Slobodanom Milosevicem organizatori agresije na Bosnu i Hercegovinu
.........................................................................................................................
....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ I RADOVAN KARADZIC I RATKO MLADIC U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
.................................................................................
..U desnom uglu obiljezeni crvenom linijom su: Ratko Mladic, Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik u lijevom uglu obeljezen crvenom linijom je Vladika Vasilije Kacavenda
.......................................................
Ratko Mladic i Vasilije Kacavenda
.............................................................................
...
Ratko Mladic i Vasilije Kacavenda
...............................................................................
...................................................................
[image]
SRPSKI VLADIKA VASILIJE KACAVENDA U SREBRENICI BLAGOSLOVI SRPSKE VOJNIKE  ZA VRIJEME IZVRSENJA GENOCIDA GDJE JE UBIJENI 8.400 NEVINIH BOSNJAKA
....................................................................................................................................................
Vasilije Kacavenda i Milorad Dodik
..................................................................
......................................................................
Dodik odlikovao Irineja ordenom RS
Vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i Milorad Dodik
..........................................................................................................................................
Predsednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik odlikovao je patrijarha srpskog Irineja ordenom Republike Srpske na lenti, a patrijarh je služio svetu arhijerejsku liturgiju i osveštao novosagrađen hram posvećen Pokrovu presvete Bogorodice u Modriči.
.............................................................................................................................................................
Patrijarh Irinej je 27. 01. 2010. godine kazao: "...mi znamo šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju, onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak ili da se isele, ili da se priđe njima. To je filozofija islama...".

Osv(j)ešćen, poput ratnih srpskih "junaka", zločinaca Škorpiona, Milorad Dodik je ponovio naputak kojeg je svojedobno obznanio njegov duhovni poglavar u Beogradu. Tako je Dodik kazao: "...muslimani na prostoru gdje žive i gdje su manjina treba da budu dobri sa lokalnim okruženjem, a onda kada postanu većina da grade državu sa šerijatskim predznakom i to je nešto što se u BiH apsolutno može da vidi".
.............................................................................................................................................................
..................................................................................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadzic
.......................................................................
Karadzic i Arkan na postrojavanju zlocinackih jedinica
Radovan Karadzic i Zeljko Raznatovic Arkan u postrojavanju Arkanovaca
.............................................................................
Foto: Arhiv
Radovan Karadzic dodjeljuje nagradu Zeljki Raznatovicu Arkanu za mnoga ubijanja i silovanja Bosnjaka
.........................................................................................
................................................................
image
Boris Tadic i Milorad Dodik
............................................................................
 
 
Vuk Jeremic i Milorad Dodik
.........................................................................
...........................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
..................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
....................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
........................................................
........................................................................................................................
image
Milorad Dodik
................................................................................................................................
Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod. Ovako je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu "Glasu Srpske" građanima čestitao 20. rođendan Srpske.

"RS nije nastala iz rata, ona je nastala prije rata u BiH kao istorijski i nacionalni odraz volje srpskog naroda da obrani pravo na postojanje, svoj kolektivitet i identitet. U tom nastojanju apsolutno je jedino ispravno bilo biti na strani onih koji su konstituirali Skupštinu srpskog naroda i Republiku Srpsku", istakao je Dodik.

Skupština srpskog naroda je 9. siječnja 1992. donijela deklaraciju o proglašenju RS, a 28. veljače Ustav RS. Milorad Dodik bio je prisutan na obje sjednice Skupštine. Na pitanje kakva je atmosfera pratila stvaranje RS: strah, sreća, neizvjesnost, Dodik kaže da su svi iščekivali, kako se već dešavao rat u Hrvatskoj, šta bi moglo da nas snađe.

"Već tada bila je formirana i aktivno djelovala muslimanska Patriotska liga koja je radila na ostvarenju prava na secesiju BiH bez volje srpskog naroda. Tako da je 9. siječanj 1992. godine, u stvari, bio samo čin formalnog proglašenja Skupštine srpskog naroda u BiH. Kao poslanik te prve Skupštine imao sam dominantan osjećaj ponosa, bez imalo straha. Došli smo u Sarajevo na sjednicu koja je održana u bijeloj sali velike Skupštine SR BiH i tamo je bilo mnogo medija, atmosfera je bila usmjerena protiv nas, protiv svakoga tko bi ušao u tu salu. Svi su gledali tko će doći, ali nitko od nas nije imao straha, nitko se nije bojao ni da će doći do pucnjave, a moglo je, jer oružja je već bilo koliko hoćete.

Bio je to trenutak ponosa u kome smo htjeli da budemo viđeni i da djelujemo u interesu srpskog naroda. SDS je imala većinu poslanika, i u tom trenutku bilo je važnije osigurati prisustvo na Skupštini nas iz Reformskih snaga i Saveza komunista. I bilo nas je 83 zastupnika, koliko je i ostalo u Ustavu RS do danas. Svi mi bili smo veoma ponosni toga dana i nikome nismo trebali ništa da objašnjavamo, jer je sve bilo savršeno jasno. Oni su pretjerali u nastojanju da Srbima nametnu BiH koju mi nismo htjeli".

"Opasna ideologija Alije Izetbegovića nama je bila jasna kao što je bila jasna svakome tko je čitao Islamsku deklaraciju. Upravo ta Deklaracija, ističe Dodik, i danas je osnova za mnoge političke angažmane u bošnjačkom političkom korpusu.

"Ne treba biti naivan i misliti da je sve prošlo kada imate Bakira Izetbegovića koji otvoreno kaže da nastavlja politiku svog oca. A politika njegovog oca je bila politika Islamske deklaracije. Republika Srpska je na sreću formirana, a pitanje je šta bi bilo sa Srbima u BiH da nije, vjerovatno bi doživjeli sudbinu Kosova i iselili se, ili bi bili očišćeni kao što je danas očišćeno Sarajevo, koje je ostalo u FBiH. RS je stvorena kao potpuno obrambeni akt i bio je to istorijski čin. Od tada do danas dala je sigurnost svima nama koji su ostajali ovdje. Vrijeme je pokazalo koliko je bila ispravna odluka o formiranju Skupštine i proglašenju Republike Srpske. Smatram da danas ipak nedostaje društvene pažnje i zahvalnosti prema akterima tog vremena koji su bili odlučni da se apsolutno stave u funkciju općih interesa, prije svega interesa srpskog naroda", naglašava Dodik.

Na pitanje da li je Reublika Srpska danas onoliko jaka koliko bi on želio kao predsjednik, Dodik ističe da bi želio da je još jača, ali da je dovoljno jaka da je svjesna sebe.

"Najjača je ona zajednica koja ima akumuliranu vjeru ljudi u nju, a Republika Srpska tu vjeru ima. Srećem ljude koji teško žive i kad ih pitam kako im je, oni odgovore: Čuvaj nam Republiku Srpsku. I zaista, kada god sam bio pod pritiscima da donesem neku odluku, mislio sam na te ljude i znao: neću na to pristati, jer to ne bi uradio onaj čovjek koji ima povjerenje u Milorada Dodika. Mene su oni izabrali da se bavim ovim poslom i nemam pravo da iznevjerim povjerenje koje mi je dao narod da ga zastupam i predstavljam".

Dodik ističe da bi danas nesumnjivo ekonomija mogla da bude bolja.

-Privreda je u ratu devastirana, poslije rata uništena privatizacijom, ali ipak pokazuje vitalnost da se zadrži na ovom nivou.

"Volio bih, naravno, da je RS što više samostalnija, da u tom pogledu apsolutno nije sporna ni za okruženje, ni za bilo koga u svijetu. Nama nije sporan teritorijalni integritet BiH, ali želimo da u okviru toga imamo samostalnu RS i da joj BiH ne smeta, nego da joj koristi onoliko koliko treba. To je naš okvir", dodao je Dodik i na kraju čestitao narodu Republike Srpske 20. rođendan.

"Svima želim sve najbolje ne samo u ovoj godini, nego i u svim godinama koje dolaze. Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod. Generacija koja je uložila svoje živote u njeno stvaranje i postojanje bila je najveća žrtva, ali to je učinila sa spoznajom da sve buduće generacije mogu da imaju slobodnu i demokratsku Republiku Srpsku, zasnovanu na vrijednostima srpskog naroda, na osnovnim elementima antifašizma, kao i na civilizacijskim i demokratskim vrijednostima. Takva RS vlasništvo je svih dobrih i dobronamjernih ljudi. I naravno, Republika Srpska ne smije da učini nijedan korak koji bi doveo do njenog urušavanja i zato svijest o nama samima i našim vrijednostima, je ključna za budućnost Republike Srpske".(Glas srpske/R.I. Dnevnik.ba)

06.01.2012.

"DOSTA ISKORISTAVANJA DRZAVE": U HRVATSKOJ SVE VISE RASTE REVOLT ZBOG DVOJNOG PREBIVALISTA GRADJANA BiH!

"Dosta iskorištavanja države": U Hrvatskoj sve više raste revolt zbog dvojnog prebivališta građana BiH!

image Hrvatska / 24sata.info

 

(24SI) - Čini se kako u susjednoj Hrvatskoj sve više raste revolt građana zbog dvojnog prebivališta građana BiH, koje, prema njihovom mišljenju, služi samo za raznorazne malverzacije, a motiv je samo jedan - novac.

 

 [24 sata info] 

Još bivša Vlada Jadranke Kosor uhvatila se u koštac sa ovim problemom, ali zakon o dvojnom prebivalištu i boravištu nikada se nije pojavio u Hrvatskom saboru na drugom čitanju. Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije ponovo se aktuelizirao ovaj problem te se vrlo skoro očekuje sasvim novi zakon koji bi na adekvatan način trebao riješiti ovu kompleksnu problematiku.

Nakon što se nakon izbora makarski SDP obrušio na Iliju Filipovića, zastupnika HDZ-a iz 11. izborne jedinice, jer, prema njihovim navodima, ima fiktivno prebivalište u Makarskoj, svojevrsnu pobunu digli su i građani Županje.

Grupa revoltiranih Županjaca odlučila je objaviti rat “sugrađanima” sa lažnim prebivalištem, za pomoć će se obratiti i premijeru Zoranu Milanoviću, a najavljuju i potpisivanje peticije, kojom će od Vlade tražiti da stane u kraj dugogodišnjem iskorištavanju hrvatske države. Poručuju da briga o Hrvatima u BiH svakako treba biti obveza hrvatske države, ali ne tako da im se dopuštaju manipulacije sa prebivalištima radi zloupotrebe prava, navodi riječki Novi list.

- Glavni motiv je novac i to treba otvoreno reći. Prijavom prebivališta u Županji, stanovnici bosanske Posavine stiču sva prava kao i mi, prije svega socijalna. Na papiru su državljani i stanovnici Hrvatske, nezaposleni, bez imovine i stalnih prihoda, a u BiH žive, rade, imaju kuće, vikendice. Prijavom u Županji stiču zdravstveno osiguranje na teret državnog budžeta, pravo na porodiljsku naknadu, novac za novorođenčad, dječji doplatak, socijalnu pomoć i sve ostalo, za što mi izdvajamo iz svojih plaća. U BiH plaćaju poreze i pune budžet, a kod nas dolaze samo podebljati novčanike, potanko je objasnio sagovornik ovog lista.

O kakvom se problemu zapravo radi, najbolje će se vidjeti iz sljedećeg primjera. Kada su nadležne institucije iz Županje “češljale” adrese koje kriju fiktivno prijavljene stanovnike, u jednoj garsonijeri u centru grada, na primjer, bilo je prijavljeno čak 40 osoba. Nadalje, zabilježen je i slučaj vikendice na županjskim Vjerovima, gdje je u nekoliko kvadrata “živjelo” 19 osoba. Sagovornici Novog lista iz Županje upozoravaju da pojedinci, kako bi prikrili lažna prebivališta, djecu upisuju u županjske škole, gdje ih svakodnevno dovoze ili preko sedmice ostavljaju kod rodbine. Uvjereni su da će im potvrda iz škole poslužiti kao dokaz da žive u Županji i biti adut za zadržavanje prava koja im ne pripadaju.

- Vjerujemo da će nova Vlada riješiti ovaj vrlo ozbiljan problem i spriječiti dalje zloupotrebe socijalnih prava i prije svega zaštiti svoje građane i hrvatske porezne obveznike. Očekujemo reakciju pravne države koja će što prije zaustaviti veliki odljev novca na temelju lažnih prebivališta, poručuju Županjci. Svjesni kako će se uskoro mijenjati zakonska regulativa, brojni građani, većinom iz Posavine, koji imaju dvojno prebivalište počeli su kupovati stanove kako bi potvrdili da žive u Županji.

-Dobrostojeći gospodin iz Orašja kupio je manji stan u mome susjedstvu, gdje dolazi samo jednom mjesečno, kada stigne dječji doplatak. A sa čak 1400 kuna, koliko dobiva za troje djece, otplaćuje kredit i za koju godinu imat će stan koji mu je doslovno poklonila hrvatska država. A ja koji sam se godinama grbio u skladištu imam samo 200 kuna veću penziju. Djeca mi ne rade i željna su vidjeti kunu, a ovakvi dolaze i grabe novac hrvatskih poreznih obveznika, kaže ogorčeni stariji građanin Županje. U svakom slučaju, nova hrvatska vlast morati će u relativno kratkom razdoblju ponuditi svima prihvatljivo rješenje jer u slučaju da bude bilo kakvih nedostataka, žestoke reakcije neće izostati.

(24sata.info)

06.01.2012.

FUAD KASUMOVIC: "BLOKIRAN DRZAVNI TREZOR!"

Kasumović: "Blokiran državni trezor!"

image Fuad Kasumović / 24sata.info

 

(24SI) - Pražnjenje sa jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH obustavljeno je i raspodjela sredstava se ne vrši nikome već dva dana, čime je praktično trezor BiH ostao zaključan.

 

 [24 sata info] 

Tako će, potvrdio je za Oslobođenje Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora BiH, ostati sve dok se u Službenom glasniku BiH i zvanično ne objavi da je budžet institucija i međunarodnih obaveza za 2011. usvojen.

A to što je Savjet ministara BiH posljednjeg dana stare godine, u subotu, 31. decembra 2011, na telefonskoj sjednici donio odluku o privremenom finansiranju za prvi kvartal 2012. (januar - mart) „ne znači ništa", prenose Nezavisne.

- Odluka se ne može primjenjivati jer nema budžeta za 2011. i ne postoji pravni i zakonski osnov na koji bi se ona pozivala. Tako će ostati sve do konačnog usvajanja budžeta za 2011. Do tada će se vršiti samo plaćanje obaveza iz 2011. no, i to se može raditi samo do 15. januara 2012. i uključuje isplatu plaća budžetskim korisnicima za decembar prošle godine. Kontaktirao sam sa UIOBiH i potvrđeno mi je da se pražnjenje sa jedinstvenog računa trezora ne vrši nikome od prvog radnog dana ove godine. Oni to ne smiju ni da rade bez objavljenog budžeta jer bi taj potez bio krivično djelo, tvrdi Kasumović.

(24sata.info)


06.01.2012.

VLASTIMIR MIJOVIC: LEZI HLJEBU DA TE JEDEM

Lezi hljebu da te jedem

  06.01.

 

Bezobrazluku naše lijene i preplaćene birokratije jednom se mora stati ukraj

Osjećaj za realnost našoj birokratiji nikad nije bio jača strana. Navikla je ona da neprestano povećava svoja primanja, bez obzira na to što se svi trendovi u zemlji kreću nizbrdicom.

I sad, kad se najavljuje smanjenje plaća federalnim službenicima i namještenicima, oni još jednom potvrđuju tu svoju ružnu osobinu. Prijete, ni manje ni više - generalnim štrajkom!

Ti ljudi očigledno ne znaju gdje žive. Ne žele da vide neprestano siromašenje, ekonomski nazadak i društveno rasulo. Besparica je došla do zuba, pa stotine hiljada ljudi ima manju zaradu nego što birokratija prima na ime toplog obroka i regresa za godišnji odmor.

Odluku Vlade FBiH da skreše primanja službenicima federalnog aparata treba pozdraviti. Štaviše, treba je potaći i na dodatni potez: na smanjenje broja radnih mjesta ovisnih o entitetskom budžetu.

Premijeru Nikšiću dodatna pojašnjenja za to ne trebaju. Nedavno je upravo on kazao da u samoj Vladi ima previše službenika te da ima utisak kako bi se, kad bi ih bilo manje, čak i bolje radilo!

S utiska, premijer bi odmah trebao preći na djela. Bezobrazluku naše lijene i preplaćene birokratije jednom se mora stati ukraj. Inače će ta vrsta zaposlenja, po sistemu "lezi hljebu da te jedem", i dalje biti san snova naše besposlene omladine - prvo na listi najpoželjnijih zanimanja.

Ovaj nakazni pokazatelj, ustvari, sam po sebi dovoljno govori o nezasluženo visokom statusu koji državna birokratija kod nas ima.

06.01.2012.

FILM ANGELINE JOLIE O RATU U BiH U MUZEJU HOLOKAUSTA - PRICA O IZGUBLJENOJ GENERACIJI MOSTARA - HISTORIJA MUZIKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Umjetnici pružaju satisfakciju žrtvama: Film Angeline Jolie o ratu u BiH u Muzeju holokausta

"U zemlji krvi i meda" će biti prikazan u instituciji koja je apsolutno posvećena borbi protiv zločina

  |  06.01.2012.

Jolie: Događaj od velike važnosti za BiH

Angelina Jolie: Događaj od velike važnosti za BiH

...........................................................................

Rediteljski i scenaristički prvijenac Anđeline Đoli (Angelina Jolie ) "U zemlji krvi i meda" bit će prikazan u utorak, 10. januara, u Memorijalnom muzeju holokausta u Vašingtonu, što je od velike važnosti za Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na to da je riječ o ustanovi koja govori o strahotama holokausta, spomeniku jednom od najmračnijih poglavlja u historiji čovječanstva.    

Svjetski lideri

Ovim činom Anđelina Đoli će ponovo staviti akcent na našu zemlju i sve ono što su građani BiH proživljavali 90-tih godina, s ciljem da se ne zaboravi i da se historija ne ponovi. Kakva je simbolika prikazivanja filma o ratu u BiH u Muzeju holokausta u Vašingtonu, upitali smo Amora Mašovića, Jakoba Fincija i Fadilu Memišević. Svi koji su posjetili ovaj muzej opisali su ga kao najsnažnije emocionalno iskustvo. Od njegovog osnivanja, 1993. godine, Muzej je posjetilo više od 30 miliona ljudi, uključujući oko devet miliona školaraca i stotinjak svjetskih lidera.

- Simbolika postoji još odranije. U tom muzeju je bila i postavka fotografija našeg priznatog fotografa Tarika Samaraha, posvećena upravo zločinu u BiH, odnosno genocidu koji se desio na prostorima Srebrenice. Već na taj način je prvi put povezano ono što se desilo u BiH i ono što se desilo Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata, dakle holokaust. Ovo je sada nastavak u nedostatku drugih vidova satisfakcije koje bi žrtve agresije na BiH imale. Dakle, umjetnicima ostaje da žrtvama pruže tu satisfakciju u trenucima kada to država nije u stanju, prije svega mislim na satisfakciju kroz donošenje državnog zakona o zabrani odnosno kažnjavanjima svih onih koji negiraju i minimiziraju zločin holokausta, zločin genocida itd. - kaže Mašović, član Kolegija direktora Instituta za traženje nestalih BiH.

On ističe da, kad država nije u stanju da se pobrine za žrtve, ostaje da se na ovaj način ukaže na problem s kojim se žrtve i 20 godina od početka rata, a 15 godina od genocida u Srebrenici, i dalje susreću.

- Čak se ne priznaje ni taj status žrtava genocida, nego visokopozicionirani političari u BiH, parlamentarci Parlamenta BiH odbijaju se suočiti s istinom - dodaje Mašović.

U prikazivanju filma Anđeline Đoli 10. januara u Muzeju holokausta u Vašingtonu Mašović vidi i drugu simboliku. Na ovaj događaj bi se, naime, moglo gledati i kao na uvod u obilježavanje godišnjice holokausta u svijetu krajem januara. 

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, naglašava da je dobro za BiH što će prvijenac Anđeline Đoli biti prikazan u Muzeju holokausta, instituciji koja je apsolutno posvećena borbi protiv zločina.    



- U što spada, nažalost, i posljednji rat u Bosni i Hercegovini koji je Anđelina Đoli tako zorno prikazala. Mislim da je to samo nastavak dugogodišnje politike Muzeja holokausta, koji je od otvorenja pratio sve događaje u našem regionu i ima vrlo solidnu dokumentaciju o svemu što se dešavalo na Balkanu. Naravno, dokumentacija je tu da oni koji hoće da je proučavaju imaju ozbiljan pristup i mogućnosti da sve nađu na jednom mjestu, a vjerujem da će i ovaj film jednog dana biti dio dokumentacije o tome šta se dešavalo u BiH - istakao je Finci.

Kultura sjećanja

Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH, bila je u privilegiranoj grupi ljudi koji su u Sarajevu prvi pogledali film i kaže da ga je otplakala.

- Mi upravo s Muzejom holokausta pripremamo projekt o stradanjima u toku Drugog svjetskog rata. Drago nam je da su upravo nas izabrali za taj projekt. Trebamo učiti od Jevreja kako treba i na koji način prezentirati genocid, a to je kroz kulturu sjećanja i kroz edukaciju. Anđelinin film je fantastično suočavanje s prošlošću i, ako nastavimo njenin stopama da pogledamo u ogledalo vlastite prošlosti, tek tada ćemo jedni drugima moći pružiti ruku pomirenja. Beskrajno sam joj zahvalna jer je ušla u našu problematiku bolje nego što bismo to, možda, i mi uradili. Na realan način je prikazala stradanje Sarajeva i ne vrijeđa nikoga svojim filmom. Ne razumijem zašto se u RS bune - kaže Memišević.

Priča Anđeline Đoli o ratu u BiH nakon premijera u Njujorku i Los Anđelesu, a potom i sedmodnevnog prikazivanja u Sarajevu, nikoga nije ostavila ravnodušnim. Holivudska diva i velika humanitarka još jednom je pokazala kako se na pravi način djeluje u cilju pomirenja i bolje budućnosti za sve.



Šokirani eksponatima

Memorijalni muzej holokausta u Vašingtonu zamišljen je kao mjesto gdje će se dublje razmišljati o historiji ljudske prirode. Jedan od njegovih ciljeva je podsjetiti sve da se u holokaustu ne radi o statističkim brojkama, nego o ljudima. Zato se svakoj pojedinoj žrtvi želi vratiti lični identitet. Brojni posjetioci šokirani su eksponatima. No, kustosi ovoga muzeja uvjereni su da je to dobro i nadaju se da će dovesti do želje da se nešto poduzme sa sličnim strahotama koje se danas u svijetu događaju.  

Realan prikaz

- Pogledao sam Anđelinin film i mislim da je to jedan realan prikaz. Naravno, koliko je moguće realno prikazati u nekih dva sata sve ono što se dešavalo konstantno iz dana u dan, gotovo pune četiri godine. Đoli je, najvjerovatnije, uz mnogobrojne savjete naše glumačke ekipe uspjela da u svom filmu, prije svega posvećenom jednom paru i onome što se odigrava između njih, prikaže i konclogore, masovna silovanja, žive štitove, bombardiranje sanitetskih vozila, zloupotrebu novinarskih iskaznica... - kaže Mašović.

Vapaj Elija Vizela za BiH

- Sticajem okolnosti, bila sam na svečanom otvaranju muzeja 1993. godine, na kojem je govor održao i poznati Jevrej, nobelovac Eli Vizel. U jednom trenutku odstupio je od svog govora i okrenuo se Bilu Klintonu (Bill Clinton) kazavši mu: "Gospodine predsjedniče, bio sam u Sarajevu, vidio sam genocid i otad ne mogu spavati. Molim Vas, učinite nešto!" I zbilja jeste. Tada su počele neke promjene međunarodne politike prema Bosni - prisjetila se Memišević. 

06.01.2012.

 

Priča o izgubljenoj generaciji Mostara

 

Zoran Laketa

 

06.01.2012.
Priča o Zoranu Laketi priča je o izgubljenoj generaciji Mostaraca koja nikada nije prihvatila rat, a našla se u ratu, koja nije željela pristati na podjele i pušku, a danas ih najbrutalnije osjećaju. Priča o duhu grada koji je unatoč  svemu, preživio.

„Nalazimo se trenutno na liniji razgraničenja, tzv. Bulevaru jedinstvenog podijeljenog Mostara, ja ga tako zovem.Bio sam učesnik ove seljačke bune, neko ga zove obrambeni neko domovinski neko okupatorski, ali je to bilo to što se mene tiče. Dao sam najbolje godine života i tako'', počinje svoju priču Laketa.

Zoran Laketa imao je 25 godina kada je počeo rat u Mostaru. Živio je normalnim životom svojih vršnjaka u očekivanju posla u mostarskoj vojnoj industriji Soko, kao vazduhoplovni tehničar vjerovao je da će ratni sukobi ovaj grad zaobići, jer kaže, malo ko je poput njega, do tada znao ko je Srbin, ko Bošnjak, a ko Hrvat.

''Uvijek sam tako živio sa svim ovim mojim sugrađanima, jer je Mostar nadaleko poznat po najviše mješanih brakova i nisam do juče ni znao ko je Srbin, ko Hrvat, ko Bošnjak, nego sam se radovao i Bajramu i Božiću. A onda je krenulo, mislio sam da neće biti, tako da smo ostali...  ja sa 25 godina, a moj pokojni brat je imao 23 godine.''

Nakon što je s bratom odbio da se priključi rezervistima JNA, pod pritiskom je mobiliziran njegov otac koji je ubrzo poginuo u vojsci RS. Početak hrvatsko- bošnjačkog sukoba Laketu zatiče u zapadnom dijelu grada, njegov brat i majka ostali su u porodičnoj kući u istočnom dijelu Mostara. Zoran postaje vojnik HVO-a, njegov mlađi brat pripadnik Armije BIH, u kojoj je i poginuo.

Zoran Laketa
​​''Morao si negdje biti jer bi crk'o od gladi ili bi te negdje mobilisali u ovome najprljavijem ratu gdje su živi ljudi bili živi štitovi. Mi iz jedne obične radničke familije smo bili u tri vojske; brat mi je poginuo u Armiji BiH. Faktički ja sam u jednom periodu života pucao na brata i brat na mene. Smiješno je nekome sad u svijetu objasnit brat na brata pucao, al' tako je bilo.''

Laketa je među prvim prešao na „drugu stranu“, mada o stranama ne voli govoriti - za njega je Mostar jedan.

''Možda je i sreća da sam bio u HVO-u, da sam mogao pomoći nekome. Onome kome nisam pomogao nisam ni odmogao i ja sam možda jedan od prvih koji je prešao na 'onu stranu', znači išao sam bez oraha. Bio sam najobičniji vojnik. Ako sam pucao na nekog vojnika onda sam pucao, ali nikad se nisam nekad iživio na onoga i tako da sam i vedra srca i otvorene duše prvi odmah prešao na 'onu stranu'. To je bila baš jedna drama, da nisam bio bratu na sahrani, da nisam majku vidio skoro godinu i po dana. Tamo su me opet ovi ljudi, oni pravi borci uvijek dočekali fair play što bi se reklo.''

Zahvaljujući svojim prijateljima iz cijelog Mostara podigao je spomenik svom bratu i kasnije majci. Od boračkih organizacija nikada ništa nije dobio. Odbio je da postane dijelom „tora“, zbog čega je i danas, godinama nakon rata, bez stalnog posla.

''Tražio sam jedno deset puta u zračnoj luci ili aerodromu da radim, da počnem od običnog portira, pa da idem negdje do ovih mehaničara ili šta ja znam. Mislio sam krenut negdje od najniže stepenice, dobijao sam redovno odbijenice, jer je sad na aerodromu struktura tih, da je to jednostavno jedinstveni  podijeljeni Mostar SDA-HDZ.''

Laketa i danas ima sliku Josipa Broza Tita istetoviranu na ruci.  Dugogodišnji je predsjednik društva kroz koje pokušava približiti mlade generacije, naučiti ih o humanizmu. Nije optimista da će se stvari uskoro promjeniti, ali manipulacijama odbija vjerovati.

''Mogu biti ja pravoslavac ili Hrvat, možeš se ti osjećati, ali ti si Hrvat iz BiH ili Bošnjak, iz Bosne i Hercegovine si. Na početku su govorili biće zlatna neka žlica, ja je još nisam vidio. I da imam zlatnu žlicu nemam šta stavit u nju, a žao mi ovakvih ljudi kao ja koji su danas na marginama, nigdje ih nema, da životare, i da šute.... Žao mi ih, žao mi ih je'', poručuje Laketa

06.01.2012.

 

Historija muzike u Bosni i Hercegovini

 

Ivan Čavlović

 

06.01.2012.
U Sarajevu je u petak promovisana prva cjelovita pisana „Historija muzike u Bosni i Hercegovini“ autora Ivana Čavlovića, muzikologa, profesora i dekana sarajevske Muzičke akademije.

Na preko 350 stranica, sa pregršt slikovnih priloga i opširnom bibliografijom, autor čitaoce vodi kroz faze razvoja muzičke kulture i umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine.

Knjiga je rezultat dugogodišnjeg Čavlovićevog istraživačkog rada na prikupljanju dokumentacije iz Sarajeva, Banje Luke, Zagreba, Beograda, a realizovana je u okviru izdavačke produkcije Instituta za muzikologiju Muzičke akademije.

Autor se isključivo bavi historijom umjetničke muzike u BiH, a ne popularne ili tradicijske - narodne muzike.

„Ovo nije srpska historija muzike, ili hrvatska ili bošnjačka. Ovo je historija muzike u Bosni i Hercegovini. Lako je pisati historiju iz Zapadne i Centralne Evrope jer je tamo prvenstveno problem muzičkog stila. Kad govorimo o 19. stoljeću govorimo o periodu romantizma, ili o 18. stoljeću - dobu klasike. U BiH toga nema. Naš problem je taj što nemamo kontinuirani razvoj historije muzike, već stalno počinjemo ispočetka. To je naš stari balkanski problem. Njemačko, talijansko, francusko, djelimično špansko i mađarsko, društva su koja su imala promjene, ali im se muzika nesmetano razvijala u okvirima dvora, crkve, državica ili kneževina. Muzika je bila potpomognuta od velikih mecena, od crkve, države ili bogatih ljudi. U Bosni i Hercegovini toga nema“, kaže za Radio Slobodna Evropa Ivan Čavlović.

Autor navodi da je ključni zadatak bio postaviti periodizaciju muzike u BiH. Ona je specifična i ide ovim redoslijedom: muzika starog vijeka, srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austrougarskog perioda, između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, te muzika u periodu nakon 1995. godine.

Knjiga "Historija muzike u BiH"
​​„U BiH je jedino postojalo doba renesanse koje je prekinuto 1463. godine. Tu gubimo konekciju sa Zapadnom Evropom, ali uspostavljamo vezu s Orijentom preko Osmanske vlasti. Srednjevjekovni bosanski kraljevi išli su na vojne turnire a sa sobom vodili muzičare, glumce. U Arhivu Male braće u Dubrovniku po datumima stoji kad su naši muzičari gostovali u Dubrovniku, a kada dubravački na bosanskim dvorovima. Taj život je bio prilično intenzivan. Komparativno se može reći da je bio kompatibilan s evropskim muzičkim životom tog doba“, ističe Čavlović.

Knjiga „Historija muzike u Bosni i Hercegovini“ nudi mnogo zanimljivih podataka koji su ranije bile nepoznati, ili bili dostupni uskom krugu ljudi.

„Prvi koncert u Bosni i Hercegovini održan je 15. maja 1881. u Banjoj Luci. U vrijeme reformi u Osmanskom carstvu uvedena je vojna muzika zapadnoevropskog tipa. Tada su fra Grgo Martić i Fuad-aga komponovali prvu himnu u Bosni i Hercegovini - 'Nek se hrušti šaka mala'. U Sarajevu su, za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, od 1892. godine u Društvenom domu, a zatim i u Oficirskom domu, izvođene opere i operete godinu ili dvije nakon praizvedbi u Beču ili Pešti. Dakle, opereta izvedena u Beču - sljedeće godine izvedena u Sarajevu - prije nego u Beogradu, možda i prije nego u Zagrebu! Kulturna politika Austro-Ugarske je bila da ponudi što više zabave bosanskom narodu, ali ne treba im davati ozbiljnu operu već nešto zabavno - operete“, navodi naš sagovornik.

​​Za potrebe studenata sarajevske Muzičke akademije Ivan Čavlović je kreirao skripta koja su vremenom nadopunjavana. Sada će od nove knjige ovog autora najviše koristi imati upravo studenti, kao i oni koje interesuje historijski razvoj umjetničke muzike u BiH, a nezaobilazno je štivo za kulturološke radnike i sociologe.

„Ovo nije konačna historija muzike u BiH već pruža metodološki osnov za budući rad. Ne gajim iluziju da sam rekao sve, jer nisam dobro istražio sve izvore poput Arhiva Federacije BiH, niti arhive u Beču, Istanbulu... Treba ispitati šta je sa ostavštinom bosanske kraljice Katarine Kosače. Možda u tom rodoslovlju ima nacrtan neki instrument. Bila je kćerka Kosača, a ta familija je imala male srebrne orgulje. Katarina je svirala na tim orguljama. Šta je s njima?! Trebalo bi otkriti prvu kompoziciju Franje Bosanca za koju vjerujem da je morala biti napisana u Bosni a ne u Italiji gdje je kasnije pobjegao. Ukoliko postoji, ta kompozicija je negdje u Evropi. Treba otići tamo i vršiti istrživanje. To ne može jedan čovjek već tim istraživača. Vjerujem da će buduća historija muzika Bosne i Hercegovine biti višetomna“, zaključuje Čavlović.
06.01.2012.

SRBIJA: STUDENTI SRBI NAPRED, OSTALI STOJ - BOSNA I HERCEGOVINA: ZA STUDENTE IZ SUSJEDSTVA USLOVI KAO I ZA DOMACE

Studenti Srbi napred, ostali stoj

Zgrada Rektorata u Beogradu

 

06.01.2012
Studenti iz susednih zemalja mogu da se školuju u državnim visokoškolskim ustanovama u Srbiji pod istim uslovima kao i građani Srbije jedino ako su srpske nacionalnosti. Upravo je oblast obrazovanja jedna od onih gde je uočena diskriminacija u ostvarivanju određenih prava, pokazala je analiza o odnosima Srbije i BIH Istraživačkog foruma Evropskog pokreta u Srbiji.

Maja iz Banjaluke, koja je rođena u Federaciji BiH, nedavno je završila informatiku na novosadskom Univerzitetu i sada je na master studijama. Kaže da se upisala na fakultet pod istim uslovima kao i njene kolege Novosađani.

"Upisala sam Univerzitet u Novom Sadu isključivo zato što sam bila sigurna da postoji šansa da upišem kao student na budžetu kao i moje kolege iz Novog Sada. Da nije bilo te mogućnosti ne bih ni došla ovamo da studiram, ostala bih u Banjaluci“, ispričala nam je ona.

Istraživački forum Evropskog pokreta je u analizi odnosa između Srbije i BiH zaključio da je Sporazum o specijalnim odnosima Srbije i RS doprineo da se u Srbiji u brojnim sferama, a u vezi sa ostvarivanjem određenih prava, različito tretiraju građani BiH u zavisnosti od entiteta iz kojeg dolaze.

Tako postoji različit tretman studenata iz Federacije BiH u odnosu na studente iz RS, kaže Dragan Đukanović, autor analize i član Foruma za međunarodne odnose.

„To podrazumeva da se studenti iz RS na državnim univerzitetima mogu upisati pod istim pravilima kao i studenti iz Srbije a to se naravno ne odnosi
Studenti iz RS se na državnim univerzitetima mogu upisati pod istim pravilima kao i studenti iz Srbije, a to se ne odnosi na studente koji dolaze sa teritorije Federacije BiH.

na studente koji dolaze sa teritorije Federacije BiH. I u tom kontekstu postoji jedan odnos koji nije istovetan i mi smo predložili upravo mogućnost da se to prevaziđe, pre svega potpisivanjem istovetnog ili gotovo identičnog sporazuma o specijalnim, paralelnim odnosima između Beograda i Banjaluke, da se takav sporazum sklopi i između Srbije i Federacije BiH“, kaže Đukanović.

Nema diskriminacije

Međutim, u Ministarstvu prosvete kažu da pripadnici srpske nacionalne manjine iz svih susednih zemalja mogu da se školuju u visokoškolskim ustanovama u Srbiji pod istim uslovima kao i građani Srbije, uključujući pravo da se finansiraju iz budžeta.

U uputstvu Ministarstva navodi se da osim nostrifikovanih diploma kandidati svoju nacionalnu pripadnost potvrđuju pisanom izjavom. Pomoćnik ministra za visoko obrazovanje Slobodan Jauković odbacuje navode o diskriminaciji studenata iz susedstva koji nemaju isti takav tretman.
"Ovi drugi isto mogu da se školuju ali pod uslovima studenata iz stranih zemalja", kaže pomoćnik ministra Slobodan Jauković.

„Diskriminacija ne postoji ni u kakvom smislu niti je takva diskriminacija primećena u praksi, zaista ne. Samo je neka razlika, a nipošto diskriminacija, ta razlika bi mogla biti u ovome - da ovi drugi isto mogu da se školuju ali pod uslovima studenata iz stranih zemalja. I školuju se iz Crne Gore, Federacije BiH, Makedonije i tako dalje“, tvrdi Jauković.

Autori analize Evropskog pokreta predlažu izbalansiran odnos umesto asimetričnog
Ilustrativna fotografija
​​kako bi se smanjio nacionalni ekskluzivizam. Interesantno je da su u vreme vlade Zorana Đinđića svi studenti iz susednih zemalja tretirani jednako.

Bez obzira na nacionalnu pripadnost mogli su da se upisuju na državne fakultete pod istim uslovima kao i studenti iz Srbije. Mada je i tada bio zanemarljiv broj studenata koji su dolazili iz Federacije BiH, kažu nam zaposlenici iz tadašnjeg ministarstva prosvete. 

Saša Gajin, iz Centra za unapređivanje pravnih studija kaže da se reperkusije dualizma iz Ustava da je Srbija država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive mogu videti na ovom primeru različitog tretmana studenata iz okruženja koji ne dele isto nacionalno poreklo.

„Zato što se pretostavlja da svaki različit tretman nije dopušten, dakle, pretpostavlja se da predstavlja diskriminaciju. A naravno na onima koji vrše taj različit tretman, u ovom slučaju na državi, trebalo bi da bude obaveza da pokaže da je taj različit tretman dopušten, odnosno da se takvim različitim tretmanom zadovoljavaju opravdani interesi onih koji su privilegovani. E tu se ponovo vraćamo na onaj suštinski problem a to je da li je Srbija država srpskog naroda pre svega ili je svih građana koji u njoj žive“, objašnjava Gajin.

Iako nije neobično da određene zemlje svojim manjinama pod drugačijim uslovima daju školovanje, pa se tako recimo navodi i da Hrvati iz BiH imaju ista prava u Hrvatskoj kao i njihove kolege iz Hrvatske, Saša Gajin ipak kaže da taj argumenet iz uporednog prava nikada nije pravi argument.

„Pravi argument uvek mora polaziti od nekog ozbiljnog sadržinskog opravdanja u ovom slučaju za različit tretman“, zaključuje Gajin.

Za studente iz susjedstva uslovi kao i za domaće

 

Sjedište Rektorata Univerziteta u Sarajevo i Pravnog fakulteta

 

05.01.2012
Odlukom Vlade kantona Sarajevo, studenti iz država bivše Jugoslavije na sarajevskom Univerzitetu imaju jednake uslove studiranja kao bosanskohercegovački državljani.

Đorđe Jovanović je redovan student treće godine grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Đorđe je u Sarajevo na studije došao iz Šapca i danas, iako strani student, ima iste uslove studiranja kao državljani Bosne i Hercegovine.

''Jako sam se iznenadio koliko su u stvari ti uslovi dobri prema stranim državljanima, pošto sam ja iz Srbije, znam da takav slučaj nije u Srbiji sa strancima, da oni mnogo više plaćaju i da je to rigoroznije nego ovde. Jako me je iznenadilo i jako sam se obradovao što ja mogu sebi priuštit da dođem u Sarajevo i da studiram u ovakvoj vrsti ustanove kao što je Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu'', kaže Jovanović.
Đorđe Jovanović iz Šapca kaže kako je zadovoljan što studira u Sarajevu i da se brzo uklopio u svakidašnji život.

Đorđe govori i o svojim prvim ipresijama Akademijom i Sarajevom:

''Ja super živim, super sam se snašao, posebno mogu reći među ljudima sa Akademije sam se snašao, jer smo mi prilično, ne mogu reći umetnici, ali smo drugačiji od drugih, da smo u nekom smislu malo tolerantniji od ostalih ljudi tako da sam se prilično brzo uklopio u svakidašnji život Sarajeva."

Da akademsko obrazovanje stekne u Sarajevu odlučio se i Haris Jusović iz Prijepolja, On je danas postdiplomac takođe na odsjeku za grafički dizajn sarajevske Akademije likovnih umjetnosti.

''Ima ljudi koji su došli iz Šabca, iz Subotice koji studiraju ili su studirali na Akademiji likovnih umjetnosti. Prosto mi je laskalo to što smo imali iste uslove kao što su i državljani BiH i posle sam se bliže raspitao o tome kakvi su ostali uslovi studiranja. Uspjesi Akademije bili su veliki i poznati širom Balkana, tako da sam bio upoznat i sa tim i nisam sumnjao da je to pravo mjesto za mene, da krenem tim putem usavršavanja i da bolje upoznam onu oblast za koju sam se odlučio da ću se baviti njome'', kaže Jusović.

Za strane studente 300 mjesta

Na akademiji likovnih umjetnosti studira 12 studenta iz zemalja bivše Jugoslavije. Studenti iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova i Hrvatske upisuju i ostale fakultete sarajevskog univerziteta.

One redovne kao što je Đorđe finansira Vlada Kantona Sarajevo. To je omogućeno odlukom kojom studenti iz regije imaju iste uslove studiranja kao domaći studenti. Sarajevski univerzitet, kao najveća visokoškolska ustanova, jedini je koji ima ovakve uslove studiranja, kaže sekretar Univerziteta Zoran Selesković.

''Odluka pokriva samo javne univerzitete, a to je Univerzitet u Sarajevu, ne odnosi se na privatne. Ono što je bitno reći je da je tačkom 6 te Odluke
Ilustracija
​​definisano da će studenti sa prostora susjednih država, nastalih raspadom bivše Jugoslavije, pohađati studije pod istim finansijskim uslovima kao i studenti BiH koji studiraju na fakultetima Univerziteta u Sarajevu. Mi svake godine ostavimo, po prijedlozima fakulteta, približno 300 mjesta za strane studente'', navodi Selesković.

Selesković podsjeća da je Odlukom Vlade Kantona predviđeno da ukoliko se upiše 4 posto studenta iz zemalja bivše Jugoslavije na neki od sarajevskih fakulteta, kvota se diže za domaće studente tako da ni oni nisu oštećeni sa brojem predviđenih mjesta.

''U zavisnosti od toga šta je fakultet predvidio od mjesta. Neko predvidi samo redovne koje finansira Kanton Sarajevo, iako je planirano npr. 100 mjesta, a neko je od takvih studenata koji imaju kategoriju stranih studenata upao u tu kvotu, onda on u biti može se upisat i neće plaćat studij. Ako eventualno u kategoriji studenata koji plaćaju studij, pa je studij npr. za društvene nauke u prosjeku 1000 KM po jednoj školskoj godini, onda će on biti upisan i plaćaće isto tako 1000 KM, kao što bi plaćala i djeca koja su državljani BiH'', kaže Selesković.

Ideja da se uslovi studiranja u Sarajevu izjednače potekla je od Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka prije pet godina. Prvobitno se odnosila samo na studente bošnjačke nacionalnosti i kao takva nije prihvaćena u Skupštini Kantona Sarajevo. Profesor Rifet Škrijelj, čija je ovo zamisao bila, kaže kako je onda ideja preformulisana na sve studente iz zemlja regije.

''Činjenica da su u tom periodu studenti hrvatske nacionalnosti u Zagrebu studirali bez ikakvih problema jer oni imaju i državljanstvo Hrvatske. Isti je slučaj i sa studentima srpske nacionalnosti u Beogradu. Imao sam recimo u rukama konkurs sa Stomatološkog fakulteta u Beogradu gdje je pisalo da pripadnici srpske nacionalnosti imaju imaju ista prava kao studenti iz Beograda. Ja sam tom idejom vođen da Bošnjacima treba omogućiti ista prava u BiH u pogledu školovanja. Kada sam modificirao svoju inicijativu i ubacio da nisu samo Bošnjaci u pitanju nego i svi ostali ta inicijativa je dobila ubjedljivu većinu'', navodi Rifet Škrijelj.

U Sarajevu nisu došli da studiraju samo oni kojima je odlukom o izjednačavanju statusa sa domaćim studentima omogućeno da studiraju pod jednakim uslovima. Jedan broj njih odlučio je da postdiplomske studije nastavi upravo u glavnom gradu BiH.

Jedan od njih je i Zlatko Simonovski koji je došao iz Makedonije. Dobio je stipendiju Evropske komisije, a o uslovima školovanja u Sarajevu kaže:

''Upisao sam se u Centar za interdisciplinarne studije u Sarajevu. Mi imamo kompjuterske laboratorije, dostupan je internet, imamo individualne časove sa tutorima koji nam pomažu da uradimo materijal onako kakav treba biti, dostupan je svaki profesor preko elektronske pošte ili preko mobitela, tako da mislim da imamo dobre uvjete.''
06.01.2012.

IRENA LOVRIC IZ FONDA ZA POVRATAK BiH: NOVAC ZA IZBJEGLICE TRASILI SU ZA POKLONE I IZBORNE KAMPANJE!

Irena Lovrić iz Fonda za povratak BiH: Novac za izbjeglice trošili su za poklone i izborne kampanje!

Direktor Fonda Mlađen Božović nezakonito raspolagao desetinama miliona KM

  | Objavljeno 06.01.2012.

Lovrić: Odlučna da ide do kraja

Irena Lovrić: Odlučna da ide do kraja

.....................................................................

Zaposlenica Fonda za povratak BiH Irina Lovrić u svom prvom istupu u javnosti otkrila je za "Dnevni avaz" da je žrtva višegodišnjih tortura i mobinga koju nad njom provodi direktor Mlađen Božović samo zato što je upozoravala na korupciju, kriminal i nezakonito trošenje novca namijenjenog održivom povratku izbjeglica u BiH.

Fond je zaključno sa 2011. godinom na računu imao skoro 100 miliona KM. Veliki dio novca odavno, umjesto za izbjeglice, završava u stranačkim kasama ili za skupocjene poklone, o čemu govori dokumentacija i ispovijest Irine Lovrić.

Održivi povratak

Lovrić, dijete poginulog pripadnika Armije RBiH, trpi zlostavljanje pune četiri godine. Još krajem 2009. podnijela je krivične prijave protiv Božovića. Tada je na svojoj koži osjetila bijes direktora. Zaštitu joj nije pružila nijedna državna institucija.

- Sredstva namijena održivom povratku vrlo često završavaju za kupovinu glasova pojedinih stranaka, što će, postupajući po mojoj krivičnoj prijavi, utvrditi i SIPA. Postupajući po navodima iz prijave, inspektor H. Šabotić sa svojim kolegama otkrio je još mnogo nepravilnosti u poslovanju direktora Fonda, a podneseno je još krivičnih prijava po službenoj dužnosti protiv njegovih saučesnika - kaže Lovrić.

Ona upozorava da su donacije dijeljene osobama koje ne ispunjavaju ni osnovne uvjete za to, a često i bliskim rođacima nekih ministara i stranačkim kolegama u Vijeću ministara (VM) BiH. Upravo zbog toga, ona tvrdi da VM nikada nije reagirao, iako je u skladu sa Zakonom o državnoj službi morao suspendirati Božovića. Umjesto toga, obnavlja mu se mandat na još pet godina.


Faksimil odgovora glavnog tužioca: Postoji sumnja u počinjena krivična djela

- Direktor Božović nikada u javnosti nije poricao da je novac Fonda trošio za kupovanje skupocjenih poklona, markirane robe, luksuznih mobitela, za plaćanje sebi postdiplomskog studija u Srbiji od 2.000 eura. Konstantno je namještao radna mjesta u Fondu te tendere o javnim nabavkama, o čemu svjedoče i službeni akti te revizorski izvještaji - tvrdi Lovrić.

Ona upozorava da je Božović čak i svom bratu, koji nije ispunjavao osnovne zakonske uvjete, dao motokultivator u vrijednosti od oko 7.000 KM.

Faksimil jedne od narudžbenica: Kupovali skupocjene parfeme i ženske torbe

Piše peticiju

S Irinom Lovrić odlučio se obračunati na taj način što je pokušava predstaviti kao nekoga ko ruši državnu instituciju. Protiv nje je i putem svog nezakonito zaposlenog vozača natjerao zaposlenike Fonda da potpišu peticiju.

- Sve ovo strpljivo podnosim skoro četiri godine, zbog čega sam završila na teškoj operaciji, te sam nekoliko puta hospitalizirana. Podršku nadležnih institucija nisam dobila ni kada sam dobivala različite prijetnje, čak i po život - tvrdi Lovrić.

Direktor najavljuje nestanak dokaza

Uprkos svim dokazima, istrage na sudovima misteriozno se okončavaju bez ikakvog logičkog objašnjenja, u, kako kaže Lovrić, neočekivanim trenucima.

- Direktor uveliko najavljuje i okončanje istrage u Tužilaštvu BiH, i to tako što će dokazi o njegovim krivičnim djelima, prikupljeni od SIPA-e, misteriozno nestati. Istovremeno, VM ga odbija suspendirati, iako je odavno donesena naredbe o provođenju istrage za zloupotrebu položaja, korupciju i kriminal - kaže Lovrić.

06.01.2012.

MUFTIJA BANJALUCKI NE ZELI ORDEN OD MILORADA DODIKA DOK NJEGOVE DZEMATLIJE NEMAJU PRAVA KOJA IM PRIPADAJU

Muftija banjalučki ne želi orden od Dodika dok njegove džematlije nemaju prava koja im pripadaju

Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić ima ličnu podršku reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića

  |  06.01.2012.

Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić

Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić

..........................................................................

Povodom obavijesti generalnog sekretara Ureda predsjednika RS-a Siniše Karana da je muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić odlikovan „Ordenom časti sa zlatnim zracima“, Ured muftije banjalučkog izdao je saopćenje za javnost koje  prenosi agencija MINA.

- Ured muftije banjalučkog izražava zadovoljstvo što je Ured predsjednika entiteta Republike Srpske Bosne i Hercegovine g. Milorad Dodik  pozitivnim ocijenio rad i djelovanje muftije banjalučkog Edhema ef. Čamdžića na polju istine, pravde, mira, dijaloga i pomirenja među ljudima i narodima u našoj zajedničkoj nam domovini.

Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić je visoko poštovan i cijenjen među svojim imamima i džematlijama i ima ličnu podršku Reisu-l-uleme da radi i djeluje u duhu suživota i tolerancije, koju propisuje Kur'an-i azimušan i Allahov Poslanik Muhammed, a.s.

Nas muslimane vjera  uči da nagrada dolazi od Uzvišenog Allaha za dobra djela, ali je svakom čovjeku drago da ga i ljudi nagrade na ovom svijetu. Stoga, muftija Čamdžić cijeni i poštuje dobru volju predsjednika Republike Srpske g. Milorada Dodika da mu dodijeli „Orden časti".

Međutim, muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić ne može primiti nikakav orden od predsjednika Republike Srpske dok njegove džematlije, muslimani Bošnjaci, u ovom entitetu nemaju ona prava koja zaslužuju po svim zakonima i propisima, Božjim i ljudskim, a to su jednakopravnost  u raspodjeli radnih mjesta u državnim institucijama, slobodu od straha u kući i džamiji te potrebne uvjete za povratak i ostanak u svojim domovima, na svojim imanjima i svojim školama.

Zbog toga, Ured muftije banjalučkog očekuje od vlasti u Banja Luci da  odbijanje da primimo orden shvate kao znak da muslimani Bošnjaci nisu zadovoljni sa poštivanjem njihovih ljudskih prava  te da na ovaj način  žele skrenuti pažnju domaćoj i međunarodnoj javnosti da hoće da se osjećaju slobodno i sigurno u svojim kućama, na svojim imanjima, u svojim džamijama, u svojim školama i na svakom mjestu u svojoj domovi - kaže se u saopćenju Ureda muftije banjalučkog Edhema ef. Čamdžića.

06.01.2012.

OTKRIVEN IDENTITET COVJEKA KOJI JE PROMIJENIO HISTORIJU SPASIVSI ZIVOT CETVOROGODISNJEM ADOLFU HITLERU

Otkriven identitet čovjeka koji je promijenio historiju spasivši život četverogodišnjem Adolfu Hitleru

U januaru 1894. dijete je spašeno iz ledene vode rijeke Inn u Passau u Njemačkoj

06.01.2012.

Otkriven identitet čovjeka koji je promijenio historiju spasivši život četverogodišnjem Adolfu Hitleru

U vjerovatno najdestruktivnijem djelu u historiji, jedan mladić spasio je četverogodišnjeg dječaka od utapanja. Taj dječak odrastao je u jednog od najvećih zločinaca svih vremena, Adolfa Hitlera. Sada, nakon istraživanja nejmačkih arhiva, Max Tremmel, svećenik, tvrdi da je malog Hitlera spasio njegov prethodnik  Johann Kuehberger, piše Daily Mail.

U januaru 1894. dijete za koje se vjeruje da je mali Hitler, spašeno je iz ledene vode rijeke Inn u Passau u Njemačkoj.

Otac Tremmel je prije svoje smrti 1980. ispričao kako je otac Kuehberger bio istih godina kao i Hitler kada ga je vidio kako se guši u rijeci Inn te zaronio i spasio ga. Tu priču za života Hitler nikada nije potvrdio, ali sada su pronađeni isječci iz lokalnih novina u kojima se opisuje kako je dječak propao kroz led u rijeku u januaru pomenute godine.

U članku se opisuje i kako je "odlučni drug" ušao u ledenu vodu i spasio dijete.



Ta epizoda opisana je u njemačkoj knjizi "Odlazak iz Passaua - Napuštanje grada koji je Hitler zvao domom", koju je napisala  Anna Elisabeth Rosmus.

"Obale rijeke Inn pružaju idiličan prostor za dječiju igru", napisala je u svojoj knjizi, u kojoj piše i o historiji svoje porodice.

"1894. dok se igrao sa drugom djecom, kojih je u Passau bilo mnogo, Adolf je pao u rijeku. Srećom za malog Adolfa, sin vlasnika kuće u kojoj je živio uspio je da ga izvuče iz vode na vrijeme i spasio mu život", piše Rosmus u svojoj knjizi.

Hitler je i kao mladić, a i kasnije, među svojim generalima, pričao priče o tome kako se igrao kauboja i Indijanaca na obalama rijeke Inn, ali nikad nije spomenuo priču o utapanju.

"U Passau, ipak, svi su znali tu priču. Neke od drugih priča o njemu su to da nikad nije naučio plivati i kako su mu trebale naočale".

U lokalnim novinama u kojima je pronađen članak o nesreći ne spominje se ime djeteta koje se zamalo udavilo, ali historičari vjeruju da ipak pruža podršku teoriji oca Tremmela da se radilo o Hitleru.



Jedan bavarski radio krajem mjeseca emitovat će cijelu emisiju o tom incidentu, piše "Daily Mail", pod nazivom "Šta da se Hitler utopio?". U legendi o "fatalnom spašavanju" govorit će mnogi stariji stanovnici Passaua koji potvrđuju da su čuli priču o Hitlerovoj nezgodi dok su odrastali u tom njemačkom gradiću.

06.01.2012.

SAD REZU BUDZET ZA KOPNENE SNAGE I ULAZU U MORNARICU: OBAMA SE OKRECE AZIJI!

SAD režu budžet za kopnene snage i ulažu u mornaricu: Obama se okreće Aziji!

Amerika je usvojila stav da ne može sebi priuštiti da istovremeno vodi više od jednog rata

 |  06.01.2012.

SAD režu budžet za kopnene snage i ulažu u mornaricu: Obama se okreće Aziji!

Administracija američkog predsjednika Baraka Obame (Barack) objavljuje "realističniju" viziju vojske SAD, uz planirano smanjenje kopnenih snaga za nekoliko desetina hiljada vojnika i veća ulaganja u zrakoplovne i pomorske snage u vrijeme provođenja mjera štednje.

Kopnene trupe

Strateška revizija američkih sigurnosnih interesa ukazat će na američko prisustvo u Aziji, a manje pažnje bit će posvećeno Evropi, Africi i Latinskoj Americi, zbog slabijeg rasta budžeta Pentagona.

Detalji o konkretnim rezovima i smanjenju broja vojnika neće biti objavljeni, ali su izvori rekli Reutersu da se oni odnose na deset do 15 posto ukupnog broja vojnika i marinaca u narednih deset godina. Administracija za deceniju planira u segmentu odbrane uštedjeti 450 milijardi dolara.

Najveća promjena jeste usvajanje stava da Amerika, iako ima najveći vojni budžet na svijetu, ne može sebi priuštiti da istovremeno vodi više od jednog rata u kojem angažira kopnene trupe. To je udaljavanje od strategije koja je decenijama dominirala prilikom donošenja odluka o korištenju fondova Pentagona.

Novi plan omogućit će američkim snagama da vode jednu vojnu kampanju, dok blokiraju neki drugi konflikt. To, također, znači da će Bijela kuća ubuduće morati da osigura veću podršku javnosti za izvođenje vojnih operacija i da se više oslanja na rezervni sastav i Nacionalnu gardu, kada to bude bilo potrebno.

- Libija je pokazala da ne morate imati čizmu na terenu sve vrijeme. Mi prilagođavamo svoju strategiju u realističniji oblik - rekao je jedan zvaničnik.

Iran i Kina

U izbornoj godini Obama želi demonstrirati pažljiviji pristup trošenju na odbranu. Prema planu, kako AFP prenosi od visokog dužnosnika, američka vojska morat će ostati spremna da odgovori na bilo kakve pokušaje Irana da ugrozi rute prijevoza nafte u Zaljevu. Također, morat će biti spremna odgovoriti na pokušaj Kine da dominira međunarodnim vodama u Južnokineskom moru.

- Operacije poput onih u Iraku i Afganistanu imat će manji prioritet. Izgleda da je Obamin plan da se fokusira na Iran i Kinu. Zbog toga će u fokusu strategije biti kombinacija razmještanja snaga i prodaje oružja u regionu Perzijskog zaljeva i zapadnom Pacifiku - komentira analitičar Loren Tompson (Thompson) iz Instituta "Lexington".

Stiven Bidle (Stephen Biddle), viši savjetnik u Vijeću za inozemne odnose, navodi da će nauštrb Bliskog istoka SAD dati veći značaj azijsko-pacifičkom regionu.

Ostat ćemo dominantna sila

Obama na konferenciji za novinare u Pentagonu izjavio je, objavljajući novu odbranbenu strategiju za smanjenje obima oružanih snaga u vrijeme smanjenja budžeta za odbranu, da će SAD i dalje ostati dominantna svjetska sila.

- Naša vojska bit će manja, ali svijet mora znati da SAD namjerava održati našu vojnu nadmoć s oružanim snagama koje su agilne - rekao je sinoć Obama

Bez uticaja na BiH

Plan administracije američkog predsjednika Baracka Obame o smanjenju kopnenih snaga SAD-a, uključujući povlačenje određenog broja vojnika iz Evrope, neće imati gotovo nikakav uticaj na sigurnosnu situaciju u BiH i regionu, ocijenio je danas  generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS) Denis Hadžović.

U BiH su vojno prisutni EUFOR i NATO, uz samo simbolično američko vojno prisustvo u okviru NATO štaba, naveo je on.

Hadžović je istaknuo da je američka privreda u krizi, a na Sjedinjene Države otpada čak 43 posto od ukupnih vojnih troškova u svijetu. Zbog toga je u SAD-u postignut dogovor da se u narednih 10 godina vojni troškovi smanje za 500 milijardi dolara, dok su se u Kongresu čuli zahtjevi za smanjenje do 1.000 milijardi dolara u tom periodu, o čemu se još vode polemike.

Novi planovi administracije također znače prebacivanje američkog fokusa na Aziju i Pacifik, odnosno da su razlozi za američku zabrinutost sada druge geostrateške prijetnje, prije svega Iran, a zatim i zabrinutost zbog rasta vojnih kapaciteta Kine, kazao je Feni generalni sekretar CSS-a Denis Hadžović.

06.01.2012.

UMJETNICI PRUZAJU SATISFAKCIJU ZRTVAMA: FILM ANGELINE JOLIE O RATU U BOSNI I HERCEGOVINI U MUZEJU HOLOKAUSTA

Umjetnici pružaju satisfakciju žrtvama: Film Angeline Jolie o ratu u BiH u Muzeju holokausta

"U zemlji krvi i meda" će biti prikazan u instituciji koja je apsolutno posvećena borbi protiv zločina

  |  06.01.2012.

Jolie: Događaj od velike važnosti za BiH

Angelina Jolie: Događaj od velike važnosti za BiH

...........................................................................

Rediteljski i scenaristički prvijenac Anđeline Đoli (Angelina Jolie ) "U zemlji krvi i meda" bit će prikazan u utorak, 10. januara, u Memorijalnom muzeju holokausta u Vašingtonu, što je od velike važnosti za Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na to da je riječ o ustanovi koja govori o strahotama holokausta, spomeniku jednom od najmračnijih poglavlja u historiji čovječanstva.    

Svjetski lideri

Ovim činom Anđelina Đoli će ponovo staviti akcent na našu zemlju i sve ono što su građani BiH proživljavali 90-tih godina, s ciljem da se ne zaboravi i da se historija ne ponovi. Kakva je simbolika prikazivanja filma o ratu u BiH u Muzeju holokausta u Vašingtonu, upitali smo Amora Mašovića, Jakoba Fincija i Fadilu Memišević. Svi koji su posjetili ovaj muzej opisali su ga kao najsnažnije emocionalno iskustvo. Od njegovog osnivanja, 1993. godine, Muzej je posjetilo više od 30 miliona ljudi, uključujući oko devet miliona školaraca i stotinjak svjetskih lidera.

- Simbolika postoji još odranije. U tom muzeju je bila i postavka fotografija našeg priznatog fotografa Tarika Samaraha, posvećena upravo zločinu u BiH, odnosno genocidu koji se desio na prostorima Srebrenice. Već na taj način je prvi put povezano ono što se desilo u BiH i ono što se desilo Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata, dakle holokaust. Ovo je sada nastavak u nedostatku drugih vidova satisfakcije koje bi žrtve agresije na BiH imale. Dakle, umjetnicima ostaje da žrtvama pruže tu satisfakciju u trenucima kada to država nije u stanju, prije svega mislim na satisfakciju kroz donošenje državnog zakona o zabrani odnosno kažnjavanjima svih onih koji negiraju i minimiziraju zločin holokausta, zločin genocida itd. - kaže Mašović, član Kolegija direktora Instituta za traženje nestalih BiH.

On ističe da, kad država nije u stanju da se pobrine za žrtve, ostaje da se na ovaj način ukaže na problem s kojim se žrtve i 20 godina od početka rata, a 15 godina od genocida u Srebrenici, i dalje susreću.

- Čak se ne priznaje ni taj status žrtava genocida, nego visokopozicionirani političari u BiH, parlamentarci Parlamenta BiH odbijaju se suočiti s istinom - dodaje Mašović.

U prikazivanju filma Anđeline Đoli 10. januara u Muzeju holokausta u Vašingtonu Mašović vidi i drugu simboliku. Na ovaj događaj bi se, naime, moglo gledati i kao na uvod u obilježavanje godišnjice holokausta u svijetu krajem januara. 

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, naglašava da je dobro za BiH što će prvijenac Anđeline Đoli biti prikazan u Muzeju holokausta, instituciji koja je apsolutno posvećena borbi protiv zločina.    



- U što spada, nažalost, i posljednji rat u Bosni i Hercegovini koji je Anđelina Đoli tako zorno prikazala. Mislim da je to samo nastavak dugogodišnje politike Muzeja holokausta, koji je od otvorenja pratio sve događaje u našem regionu i ima vrlo solidnu dokumentaciju o svemu što se dešavalo na Balkanu. Naravno, dokumentacija je tu da oni koji hoće da je proučavaju imaju ozbiljan pristup i mogućnosti da sve nađu na jednom mjestu, a vjerujem da će i ovaj film jednog dana biti dio dokumentacije o tome šta se dešavalo u BiH - istakao je Finci.

Kultura sjećanja

Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH, bila je u privilegiranoj grupi ljudi koji su u Sarajevu prvi pogledali film i kaže da ga je otplakala.

- Mi upravo s Muzejom holokausta pripremamo projekt o stradanjima u toku Drugog svjetskog rata. Drago nam je da su upravo nas izabrali za taj projekt. Trebamo učiti od Jevreja kako treba i na koji način prezentirati genocid, a to je kroz kulturu sjećanja i kroz edukaciju. Anđelinin film je fantastično suočavanje s prošlošću i, ako nastavimo njenin stopama da pogledamo u ogledalo vlastite prošlosti, tek tada ćemo jedni drugima moći pružiti ruku pomirenja. Beskrajno sam joj zahvalna jer je ušla u našu problematiku bolje nego što bismo to, možda, i mi uradili. Na realan način je prikazala stradanje Sarajeva i ne vrijeđa nikoga svojim filmom. Ne razumijem zašto se u RS bune - kaže Memišević.

Priča Anđeline Đoli o ratu u BiH nakon premijera u Njujorku i Los Anđelesu, a potom i sedmodnevnog prikazivanja u Sarajevu, nikoga nije ostavila ravnodušnim. Holivudska diva i velika humanitarka još jednom je pokazala kako se na pravi način djeluje u cilju pomirenja i bolje budućnosti za sve.



Šokirani eksponatima

Memorijalni muzej holokausta u Vašingtonu zamišljen je kao mjesto gdje će se dublje razmišljati o historiji ljudske prirode. Jedan od njegovih ciljeva je podsjetiti sve da se u holokaustu ne radi o statističkim brojkama, nego o ljudima. Zato se svakoj pojedinoj žrtvi želi vratiti lični identitet. Brojni posjetioci šokirani su eksponatima. No, kustosi ovoga muzeja uvjereni su da je to dobro i nadaju se da će dovesti do želje da se nešto poduzme sa sličnim strahotama koje se danas u svijetu događaju.  

Realan prikaz

- Pogledao sam Anđelinin film i mislim da je to jedan realan prikaz. Naravno, koliko je moguće realno prikazati u nekih dva sata sve ono što se dešavalo konstantno iz dana u dan, gotovo pune četiri godine. Đoli je, najvjerovatnije, uz mnogobrojne savjete naše glumačke ekipe uspjela da u svom filmu, prije svega posvećenom jednom paru i onome što se odigrava između njih, prikaže i konclogore, masovna silovanja, žive štitove, bombardiranje sanitetskih vozila, zloupotrebu novinarskih iskaznica... - kaže Mašović.

Vapaj Elija Vizela za BiH

- Sticajem okolnosti, bila sam na svečanom otvaranju muzeja 1993. godine, na kojem je govor održao i poznati Jevrej, nobelovac Eli Vizel. U jednom trenutku odstupio je od svog govora i okrenuo se Bilu Klintonu (Bill Clinton) kazavši mu: "Gospodine predsjedniče, bio sam u Sarajevu, vidio sam genocid i otad ne mogu spavati. Molim Vas, učinite nešto!" I zbilja jeste. Tada su počele neke promjene međunarodne politike prema Bosni - prisjetila se Memišević. 

06.01.2012.

PRICA O IZGUBLJENOJ GENERACIJI MOSTARA

Priča o izgubljenoj generaciji Mostara

 

Zoran Laketa

 

06.01.2012.
Priča o Zoranu Laketi priča je o izgubljenoj generaciji Mostaraca koja nikada nije prihvatila rat, a našla se u ratu, koja nije željela pristati na podjele i pušku, a danas ih najbrutalnije osjećaju. Priča o duhu grada koji je unatoč  svemu, preživio.

„Nalazimo se trenutno na liniji razgraničenja, tzv. Bulevaru jedinstvenog podijeljenog Mostara, ja ga tako zovem.Bio sam učesnik ove seljačke bune, neko ga zove obrambeni neko domovinski neko okupatorski, ali je to bilo to što se mene tiče. Dao sam najbolje godine života i tako'', počinje svoju priču Laketa.

Zoran Laketa imao je 25 godina kada je počeo rat u Mostaru. Živio je normalnim životom svojih vršnjaka u očekivanju posla u mostarskoj vojnoj industriji Soko, kao vazduhoplovni tehničar vjerovao je da će ratni sukobi ovaj grad zaobići, jer kaže, malo ko je poput njega, do tada znao ko je Srbin, ko Bošnjak, a ko Hrvat.

''Uvijek sam tako živio sa svim ovim mojim sugrađanima, jer je Mostar nadaleko poznat po najviše mješanih brakova i nisam do juče ni znao ko je Srbin, ko Hrvat, ko Bošnjak, nego sam se radovao i Bajramu i Božiću. A onda je krenulo, mislio sam da neće biti, tako da smo ostali...  ja sa 25 godina, a moj pokojni brat je imao 23 godine.''

Nakon što je s bratom odbio da se priključi rezervistima JNA, pod pritiskom je mobiliziran njegov otac koji je ubrzo poginuo u vojsci RS. Početak hrvatsko- bošnjačkog sukoba Laketu zatiče u zapadnom dijelu grada, njegov brat i majka ostali su u porodičnoj kući u istočnom dijelu Mostara. Zoran postaje vojnik HVO-a, njegov mlađi brat pripadnik Armije BIH, u kojoj je i poginuo.

Zoran Laketa
​​''Morao si negdje biti jer bi crk'o od gladi ili bi te negdje mobilisali u ovome najprljavijem ratu gdje su živi ljudi bili živi štitovi. Mi iz jedne obične radničke familije smo bili u tri vojske; brat mi je poginuo u Armiji BiH. Faktički ja sam u jednom periodu života pucao na brata i brat na mene. Smiješno je nekome sad u svijetu objasnit brat na brata pucao, al' tako je bilo.''

Laketa je među prvim prešao na „drugu stranu“, mada o stranama ne voli govoriti - za njega je Mostar jedan.

''Možda je i sreća da sam bio u HVO-u, da sam mogao pomoći nekome. Onome kome nisam pomogao nisam ni odmogao i ja sam možda jedan od prvih koji je prešao na 'onu stranu', znači išao sam bez oraha. Bio sam najobičniji vojnik. Ako sam pucao na nekog vojnika onda sam pucao, ali nikad se nisam nekad iživio na onoga i tako da sam i vedra srca i otvorene duše prvi odmah prešao na 'onu stranu'. To je bila baš jedna drama, da nisam bio bratu na sahrani, da nisam majku vidio skoro godinu i po dana. Tamo su me opet ovi ljudi, oni pravi borci uvijek dočekali fair play što bi se reklo.''

Zahvaljujući svojim prijateljima iz cijelog Mostara podigao je spomenik svom bratu i kasnije majci. Od boračkih organizacija nikada ništa nije dobio. Odbio je da postane dijelom „tora“, zbog čega je i danas, godinama nakon rata, bez stalnog posla.

''Tražio sam jedno deset puta u zračnoj luci ili aerodromu da radim, da počnem od običnog portira, pa da idem negdje do ovih mehaničara ili šta ja znam. Mislio sam krenut negdje od najniže stepenice, dobijao sam redovno odbijenice, jer je sad na aerodromu struktura tih, da je to jednostavno jedinstveni  podijeljeni Mostar SDA-HDZ.''

Laketa i danas ima sliku Josipa Broza Tita istetoviranu na ruci.  Dugogodišnji je predsjednik društva kroz koje pokušava približiti mlade generacije, naučiti ih o humanizmu. Nije optimista da će se stvari uskoro promjeniti, ali manipulacijama odbija vjerovati.

''Mogu biti ja pravoslavac ili Hrvat, možeš se ti osjećati, ali ti si Hrvat iz BiH ili Bošnjak, iz Bosne i Hercegovine si. Na početku su govorili biće zlatna neka žlica, ja je još nisam vidio. I da imam zlatnu žlicu nemam šta stavit u nju, a žao mi ovakvih ljudi kao ja koji su danas na marginama, nigdje ih nema, da životare, i da šute.... Žao mi ih, žao mi ih je'', poručuje Laketa
06.01.2012.

HISTORIJA MUZIKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Historija muzike u Bosni i Hercegovini

 

Ivan Čavlović

 

06.01.2012.
U Sarajevu je u petak promovisana prva cjelovita pisana „Historija muzike u Bosni i Hercegovini“ autora Ivana Čavlovića, muzikologa, profesora i dekana sarajevske Muzičke akademije.

Na preko 350 stranica, sa pregršt slikovnih priloga i opširnom bibliografijom, autor čitaoce vodi kroz faze razvoja muzičke kulture i umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine.

Knjiga je rezultat dugogodišnjeg Čavlovićevog istraživačkog rada na prikupljanju dokumentacije iz Sarajeva, Banje Luke, Zagreba, Beograda, a realizovana je u okviru izdavačke produkcije Instituta za muzikologiju Muzičke akademije.

Autor se isključivo bavi historijom umjetničke muzike u BiH, a ne popularne ili tradicijske - narodne muzike.

„Ovo nije srpska historija muzike, ili hrvatska ili bošnjačka. Ovo je historija muzike u Bosni i Hercegovini. Lako je pisati historiju iz Zapadne i Centralne Evrope jer je tamo prvenstveno problem muzičkog stila. Kad govorimo o 19. stoljeću govorimo o periodu romantizma, ili o 18. stoljeću - dobu klasike. U BiH toga nema. Naš problem je taj što nemamo kontinuirani razvoj historije muzike, već stalno počinjemo ispočetka. To je naš stari balkanski problem. Njemačko, talijansko, francusko, djelimično špansko i mađarsko, društva su koja su imala promjene, ali im se muzika nesmetano razvijala u okvirima dvora, crkve, državica ili kneževina. Muzika je bila potpomognuta od velikih mecena, od crkve, države ili bogatih ljudi. U Bosni i Hercegovini toga nema“, kaže za Radio Slobodna Evropa Ivan Čavlović.

Autor navodi da je ključni zadatak bio postaviti periodizaciju muzike u BiH. Ona je specifična i ide ovim redoslijedom: muzika starog vijeka, srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austrougarskog perioda, između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, te muzika u periodu nakon 1995. godine.

Knjiga "Historija muzike u BiH"
​​„U BiH je jedino postojalo doba renesanse koje je prekinuto 1463. godine. Tu gubimo konekciju sa Zapadnom Evropom, ali uspostavljamo vezu s Orijentom preko Osmanske vlasti. Srednjevjekovni bosanski kraljevi išli su na vojne turnire a sa sobom vodili muzičare, glumce. U Arhivu Male braće u Dubrovniku po datumima stoji kad su naši muzičari gostovali u Dubrovniku, a kada dubravački na bosanskim dvorovima. Taj život je bio prilično intenzivan. Komparativno se može reći da je bio kompatibilan s evropskim muzičkim životom tog doba“, ističe Čavlović.

Knjiga „Historija muzike u Bosni i Hercegovini“ nudi mnogo zanimljivih podataka koji su ranije bile nepoznati, ili bili dostupni uskom krugu ljudi.

„Prvi koncert u Bosni i Hercegovini održan je 15. maja 1881. u Banjoj Luci. U vrijeme reformi u Osmanskom carstvu uvedena je vojna muzika zapadnoevropskog tipa. Tada su fra Grgo Martić i Fuad-aga komponovali prvu himnu u Bosni i Hercegovini - 'Nek se hrušti šaka mala'. U Sarajevu su, za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, od 1892. godine u Društvenom domu, a zatim i u Oficirskom domu, izvođene opere i operete godinu ili dvije nakon praizvedbi u Beču ili Pešti. Dakle, opereta izvedena u Beču - sljedeće godine izvedena u Sarajevu - prije nego u Beogradu, možda i prije nego u Zagrebu! Kulturna politika Austro-Ugarske je bila da ponudi što više zabave bosanskom narodu, ali ne treba im davati ozbiljnu operu već nešto zabavno - operete“, navodi naš sagovornik.

​​Za potrebe studenata sarajevske Muzičke akademije Ivan Čavlović je kreirao skripta koja su vremenom nadopunjavana. Sada će od nove knjige ovog autora najviše koristi imati upravo studenti, kao i oni koje interesuje historijski razvoj umjetničke muzike u BiH, a nezaobilazno je štivo za kulturološke radnike i sociologe.

„Ovo nije konačna historija muzike u BiH već pruža metodološki osnov za budući rad. Ne gajim iluziju da sam rekao sve, jer nisam dobro istražio sve izvore poput Arhiva Federacije BiH, niti arhive u Beču, Istanbulu... Treba ispitati šta je sa ostavštinom bosanske kraljice Katarine Kosače. Možda u tom rodoslovlju ima nacrtan neki instrument. Bila je kćerka Kosača, a ta familija je imala male srebrne orgulje. Katarina je svirala na tim orguljama. Šta je s njima?! Trebalo bi otkriti prvu kompoziciju Franje Bosanca za koju vjerujem da je morala biti napisana u Bosni a ne u Italiji gdje je kasnije pobjegao. Ukoliko postoji, ta kompozicija je negdje u Evropi. Treba otići tamo i vršiti istrživanje. To ne može jedan čovjek već tim istraživača. Vjerujem da će buduća historija muzika Bosne i Hercegovine biti višetomna“, zaključuje Čavlović.
06.01.2012.

VIDEO: SAFET SUSIC: "U OVO VRIJEME SLJEDECE GODINE BICEMO KVALIFIKOVANI ZA SVJETSKO PRVENSTVO U BRAZILU"

VIDEO / Sušić: "U ovo vrijeme sljedeće godine bićemo kvalifikovani za SP u Brazilu"

Više pogledajte u priloženom videu.

VIDEO-Susic-ovo-vrijeme-sljedece-godine-bicemo-kvalifikovani-Brazilu.html#ixzz1idpcuvNb

image

Safet Sušić

..........................

(24SI) - Fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine će i u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine predvoditi Safet Sušić.

 [24 sata info] 

Nakon odličnih partija i plasmana u baraž prošle godine, Komitet za normalizaciju unutar N/FS BiH na čelu sa Ivicom Osimom dao je u četvrtak podršku Sušiću.

"Nisam niti u jednom trenutku razmišljao da ću napustiti reprezentaciju BiH", kazao je između ostalog selektor Sušić.

 

(24sata.info)



06.01.2012.

VIDEO: "NIKO NIJE NEDODIRLJIV": MINISTAR EMIR SULJAGIC CE BITI "KAZNJEN PO ZAKONU"

VIDEO / "Niko nije nedodirljiv": Ministar Suljagić će biti "kažnjen po zakonu"

Više pogledajte u priloženom videu.

VIDEO-Niko-nije-nedodirljiv-Ministar-Suljagic-biti-kaznjen-zakonu.html#ixzz1idVEEdZC

image

Emir Suljagic

.........................................................

(24SI) - Direktorica agencije za ravnopravnost spolova Samra Filipović-Hadžiabdić smatra da je vijest kako je ministar Suljagić pretukao suprugu skandalozna za bh. politiku i da je to veliki šamar.

 [24 sata info] 

"Naročito ako se uzme u obzir da je Emir Suljagić ministar obrazovanja i nauke, a intencije da se u nastavni plan i program koji su pod ingerencijom ministra Suljagića obrađuju upravo teme porodičnog nasilja i borbe protiv nasilja", dodala je Filipović-Hadžiabdić.


(24sata.info)
06.01.2012.

NEBRIGA SVIH NIVOA VLASTI PREMA KULTURI: ZBOG DUGA ZA STRUJU ZATVARA SE NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BiH

Nebriga svih nivoa vlasti prema kulturi: Zbog duga za struju zatvara se Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

image NUB BiH / 24sata.info

 

(24SI) - Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH (NUB BiH) uskoro će zatvoriti vrata za posjetioce, jer će im zbog duga od 80.000 KM biti isključena električna enrgija, a time i onemogućen rad.

 

 [24 sata info] 

Bedita Islamović, zamjenica direktora NUB BiH, kaže da uposlenici u toj obrazovno-kulturnoj instituciji nemaju osnovne uvjete za rad, te da već mjesecima nisu platili ni električnu energiju, tako da očekuju da će u narednom periodu i ovaj energent biti isključen.

"To će ovu ustanovu dovesti do potpunog umiranja, jer će kompjuterski sistem pasti i nećemo moći uspostaviti vezu s COBIS-om, što će onemogućiti naučni rad akademskoj zajednici i njenim članovima", kaže Islamovićeva.

Dodaje da su u NUB BiH potpuno svjesni činjenice da će doći do isključenja struje, jer na računima nemaju nijednu konvertibilnu marku.
Bez struje i grijanja neće moći raditi, jer 200 korisnika, koji dnevno dođu, neće moći koristiti ni biblioteku ni čitaonice.

"Plaće nismo dobili već nekoliko mjeseci, a one su ionako niske i iznose 720 KM za zaposlenike s visokom stručnom spremom. Imamo 60 zaposlenih, a to je, u odnosu na Narodnu biblioteku Republike Srbije i Sveučilišnu biblioteku Republike Hrvatske, kao da smo jedna općinska organizacija. Sramota je na koji način se država odnosi prema ovoj ustanovi", rekla je Islamovićeva.

 Ministarstva civilnih poslova BiH od 410.000 KM ih je spasavao od zatvaranja, ali ove godine ga nije bilo
Ističe da su se nekoliko puta obraćali svim nivoima vlasti u BiH, ali da im niko do sada nije pomogao.
"Sedam kulturnih institucija od značaja za državu, među kojima smo i mi, ovisi o grantu Ministarstva civilnih poslova BiH, kojeg u 2011. godini nije bilo, jer nije bio usvojen budžet. Mi tim grantom dobijemo 410.000 KM i to nas spasi od zatvaranja svaki put. Smatram da je ova nezavidna pozicija u koju su stavljene ove kulturne institucije put ka ukidanju identiteta BiH", rekla je Islamovićeva.

Kaže da nikada nije čula za Interresornu grupu koju je oformila Vlada FBiH, te da bi svaka privremena odluka o finansiranju kulturnih institucija pomogla da opstanu dok se ne pronađe neko trajnije rješenje.
Pokušali smo saznati šta je do sada uradila Interresorna grupa na koju nas je uputio Salmir Kaplan, ministar kulture i sporta u Vladi FBiH, ali nam niko nije znao reći ko je u toj grupi i da li su napravili bilo kakav plan o spasavanju kulturnih institucija.

Iz Vlade FBiH su za Nezavisne kratko odgovorili da su već pomagali Zemaljski i Historijski muzej, te da će učiniti sve kako bi pomogli da se ove institucije ne ugase.

NUB BiH je četvrta kulturna institucija sa sjedištem u Sarajevu koja će zbog dugova zatvoriti vrata.

(24sata.info)


06.01.2012.

"DAN REPUBLIKE SRPSKE": 9. JANUAR PROGLASITI DANOM GENOCIDA U BiH - SERIF ISOVIC BLOKIRAO STAMPANJE POSTANSKE MARKE SA SIMBOLOM RS

"Dan Republike Srpske": 9. januar proglasiti danom genocida u BiH

image Obilježavanje Dana Republike Srpske / politika

 

(24SI) - Povodom obilježavanja Dana Republike Srpske koji pada 9. januara, saopštenjem za javnost oglasilo se Udruženje građana "Mladi Muslimani" u kojem traže da se taj dan, 9. januar, proglasi danom genocida u Bosni i Hercegovini.

 

 [24 sata info] 

U saopštenju se navodi:

"I ovog 9. januara u manjem entitetu će se obilježiti Dan Republike Srpske i Krsna slave Republike Srpske. Na taj dan, 9. januara 1992. godine je Skupština srpskog naroda u BiH usvojila je Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike BiH. Naziv tzv. Srpske Republike BiH u Republika Srpska zvanično je promijenjen 12. avgusta 1992. godine.

U obilježavanja Dana Republike Srpske i njene krsne slave sv. arhiđakona Stefana uključite će se i Vlada RS, škole, općine. Služit će se parastosi i održavati slični crkveni obredi.

Osim što će tog dana, 9. januara, da se ponovo nerviraju, jer obilježavanje Dana Republike Srpske doživljava kao otvaranje žive rane, Bošnjaci bi konačno trebali da učine i nešto više.

S obzirom da je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sa sjedištem u Haagu presudom u „slučaju Krstić" i presudom u predmetu: „Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore" od 26. februara 2007. utvrdio da je na području Bosne i Hercegovine počinjen zločin genocida, te da su zločin genocida počinile institucije Republike Srpske, Udruženje ''Mladi muslimani'' je na sjednici Glavnog odbora, održanoj u Sarajevu, 06. decembra, odlučilo da podrži i prihvati inicijativu da se svake godine 9. januara u cijeloj BiH, u svim gradovima i mjestima, organizuju promocije knjiga, izložbe, okrugli stolovi, tribine i predavanja na kojima bi se govorilo o genocidu.

S tim u vezi pozivamo sva bošnjačka i bosanska udruženja, sve organizacije, institucije, ustanove, sve probosanske političke stranke da se uključe u ove aktivnosti. Istina je naše najjače oružje, a istina je da je nad Bošnjacima počinjen genocid, da su ga počinile institucije Republike Srpske, koja je osnovana 9. januara i koja 9. januar i zvanično obilježava kao svoj dan. Upravo zbog toga ćemo i mi 9. januara da govorimo o genocidu. Očekujemo da se uključi i sva naša akademska zajednica. Ako su oni mogli da počine genocid pa još i da slave one koji su genocid počinili, mi možemo i moramo da glasno govorimo istinu da je Republika Srpska genocidna tvorevina.

Zbog svega toga, 9. januar bi trebalo proglasiti Danom istine o genocidu nad Bošnjacima na području BiH jer se priča o genocidu ne smije svesti samo na 11. juli i samo na stradanje Bošnjaka u regionu Srebrenice. U tu zamku se ne smije upasti. 11. juli jeste Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, ali se, nimalo ne umanjujući ovaj datum, o genocidu treba pričati i 9. januara i o genocidu na području cijele BiH. Jer, i masakr na Markalama, na Kapiji, Omarska, Keraterm i sva silovanja, sve te silne masovne grobnice jesu dokaz o počinjenom genocidu", kaže se u saopštenju Udruženja građana "Mladi Muslimani".

(24sata.info)
...............................................................................................................................

Vrijeđaju Bošnjake: Isović blokirao štampanje poštanske marke sa simbolima RS

 
image Poštanska marka sa simbolima RS / RTRS

 

(24SI) - Agencija za poštanski saobraćaj BiH nije dozvolila štampanje poštanske marke sa simbolima RS, povodom 20 godina njenog postojanja.

 

 [24 sata info] 

Ovome se usprotivio bošnjački član Agencije, koji je u svom mišljenju naveo, da ove markice vrijeđaju Bošnjake.
Dan Republike i 20-godišnjicu njenog postojanja, Pošte Srpske namjeravale su, da obilježe štampanjem 2 poštanske markice.

Dozvolu su tražili od Agencije za poštanski saobraćaj BiH-umjesto odobrenja dobili su odgovor bošnjačkog člana, da su ove markice uvredljive.

Iako se na ovim markicama nalaze simboli RS, Šerifu Isoviću zasmetalo je, što se na njima nalazi 1992. kao godina od koje postoji RS.

Kako javlja RTRS, sporno je tvrdi i to, što se teritorija RS na markici prikazuje kao izdvojena iz BiH, čime je kaže narušen njen suverenitet.

(24sata.info)


Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89220581

Powered by Blogger.ba