Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.01.2012.

MIRSAD AVDIC, DIREKTOR JU MUZEJ SARAJEVA: GRANICE REPUBLIKE SRPSKE NASTALE SU NA MJESTIMA MASOVNIH GROBNICA

Mirsad Avdić, direktor JU Muzej Sarajeva: Granice RS nastale su na mjestima masovnih grobnica

Na izložbi se može vidjeti i 70 fotografija na kojima je zabilježeno stradanje nevinih žrtava

Autor |  31.01.2012.

Na mapi se nalazi 440 grobnica

Na mapi se nalazi 440 grobnica

....................................................................................

Mapa masovnih grobnica u BiH u kojima su kao žrtve pronađeni ubijeni Bošnjaci, dokaz je da su granice Republike Srpske napravljene sistematskim provođenjem genocida. Kaže to za "Avaz" Mirsad Avdić, direktor JU Muzej Sarajeva i jedan od autora ove mape na kojoj je ucrtano 440 masovnih grobnica.

- Kad se gleda ta mapa jasno je da ta velikosrpska politika nije prestala od svog začetka 1844. sa poznatim projektom "Načetanije" kojim je definisan način ostvarivanja jedinstva svih Srba, proširenje teritorije i da da 100 kilometara od Drine nema drugog stanov ništva osim Srba. Taj projekat kasnije je nadograđivan kroz razne ideologije ali nikada nije stao. Mapa je dokaz da je RS nastala pravljenjem masovnih grobnica, odnosno ubijanjem i protjerivanjem nesrpskog stanovništva - pojašnjava Avdić.

Dodaje da im je baza podataka Instituta za nestale BiH bila veoma važan izvor informacija za prikupljanje građe i izradu mape.

- Bez nekog tendencioznog istraživanja u tom smislu mi smo prenošenjem tih lokaliteta masovnih stradanja na mapu BiH praktično dobili RS, odnosno dobili smo dokaz da se zločini nisu dešavali spontano ni slučajno. Naprotiv kada se gleda mapa vidi se sistematsko provođenje genocida - naglašava Avdić.

Mapa je dio izložbe na kojoj se može vidjeti i 70 fotografija na kojima su žrtve genocida, a koja je prvi put prikazana 2009. godine u sarajevskoj Vijećnici. Uprava Muzeja ove godine planira je dopuniti novim prikupljenim podacima. Također će nastojati prikazati je u što više bh. gradova

U međuvremenu je, kaže, pronađeno desetak novih masovnih grobnica pa će uraditi novu mapu.

- Izložba je na poziv crnogorske vlade bila na gostovanju u Podgorici, potom u Njujorku a nedavno i u Švedskoj. Vrlo lako se može montirati i postaviti u raznim prostorima tako da ćemo ove godine intezivirati njeno putovanje kroz BiH. Paralelno sa tim planiramo ići u Austriju i Njemačku - najavljuje Avdić.

On podvlači da se o izložbi ne moraa puno pričati, jer kada se vidi potpuno je jasna situacija šta se dešavalo u BiH.

31.01.2012.

RAZGOVOR S HADZIJOM KOJI U MEKU IDE PJESKE: NEMAM VECE RADOSTI OD PODRSKE PRIJATELJA

"Avazov" reporter s hadžijom koji u Meku ide pješke: Nemam veće radosti od podrške prijatelja

Kada je ugledao poznata lica, Hadžić je kleknuo na koljena izražavajući zahvalnost Bogu "što ga je ovim susretom obradovao"

Hadžić: Sve sam uvjereniji da ću ispuniti svoj nijet / Foto: Avaz

Senad Hadžić: Sve sam uvjereniji da ću ispuniti svoj nijet

...........................................................................................................................................................

(Od specijalnog izvještača "Dnevnog avaza" iz Bugarske)

Bosanski hadžija koji u Saudijsku Arabiju putuje pješke Senad Hadžić zanoćio je jučer u gradu Harmanliju, 45 kilometara prije bugarske granice i prelaska na teritorij Turske, treće države koju na svom putu prema Meki ima namjeru prepješačiti.

Zahvalnost Bogu

Dvadesetak kilometara prije dolaska u ovaj bugarski gradić, na otvorenoj cesti, samog i prilično promrzlog, sustigla je ekipa "Dnevnog avaza" u društvu njegovih prijatelja iz Tuzle. Kada je ugledao poznata lica, Hadžić je kleknuo na koljena izražavajući zahvalnost Bogu "što ga je ovim susretom obradovao".
 
- Nema veće nagrade od one kojom Bog nagrađuje, ali ni veće radosti od one kad osjetite podršku prijatelja. Prešao sam više od 1.500 kilometara po najgorem mrazu i snježnoj mećavi, ali kako se približavam turskoj granici, sve sam uvjereniji da ću svoj nijet da dođem pješke na Poslanikov mezar ispuniti - kazao nam je Hadžić, ne skrivajući emocije.

Popio kafu

Naš susret na otvorenoj cesti protekao je uz kafu koju su mu prijatelji donijeli iz Tuzle, nakon čega je Senad nastavio svoju, za taj dan, zacrtanu dionicu puta.

Nakon sinoćnjeg odmora Senad je jutros rano nastavio put prema Svilengradu, a potom prema gradu Edirne u Turskoj, gdje se planira odmoriti.

Brojne novinarske ekipe

Inače, mnogobrojne novinarske ekipe iz Turske i Bugarske najavile su svoj dolazak u Edirne kako bi zabilježile trenutak kada Hadžić stigne u taj grad.

Hadžić s našom novinarkom: Topli napitak za promrzlog putnika pravo je okrepljenje

31.01.2012.

DA LI JE REPUBLIKA SRPSKA GENOCIDNA TVOREVINA: MILORAD DODIK I CEDOMIR JOVANOVIC UZIVO NA TV1

Da li je RS genocidna tvorevina: Dodik vs. Jovanović uživo na TV1

image Milorad Dodik i Čedomir Jovanović / 24sata.info

(24SI) - TV1 uživo će sutra od 12 sati prenositi TV duel Milorada Dodika i Čedomira Jovanovića o temi "Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?"Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u srijedu će u Beogradu učestvovati u duelu sa liderom Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomirom Jovanovićem ...

 [24 sata info] 

... o temi "Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?"

Duel između Dodika i Jovanovića, koji organizuje Tanjug, počet će u 12.00 sati u prostorijama Press-kluba Tanjuga na Obilićevom vencu, gledatelji u BiH imati će priliku ovaj duel pratiti uživo na TV1.

Podsjetimo, tema je pokrenuta izjavom Čedomira Jovanovića na Glavnom odboru LDP-a, izazvala je lavinu reagovanja u RS, najavljene su tužbe i traži se izvinjenje pred srpskim parlamentom.

"Akteri ovog najnovijeg političkog sukoba u sat vremena imaju priliku da objasne svoje stavove, da ih sučele, a predstavnici medija moći će da procene čiji su argumenti ubedljiviji", navodi se u saopštenju.

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je na sjednici Glavnog odbora svoje stranke, u subotu, da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

Na ovu izjavu reagovao je kabinet predsjednika RS Milorada Dodika odakle je poručeno da lider LDP "smišljenom laži da je Republika Srpska nastala na genocidu pokušava da pripiše kolektivnu odgovornost cijelom narodu, koji je samo branio pravo na život“.

U Dodikovom kabinetu naveli su da je "ružno što, putem neistina o Republici Srpskoj i njenom nastanku, Jovanović pokušava pridobiti ili svoje birače ili mentore".

(24sata.info)


 

 

31.01.2012.

OTKRIVENA TAJNA STARA 70 GODINA: SAZNAJTE GDJE JE NESTALO ZLATO KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Otkrivena tajna stara 70 godina: Saznajte gdje je nestalo zlato Kraljevine Jugoslavije

31.01.2012.
.........................
Iako se ranije smatralo za bivšu Kraljevinu Jugoslaviju da je bila slabo razvijena i siromašna, tajna koja je otkrivena govori suprotno. Beogradski mediji navode da je Narodna banka nešto prije početka Drugog svjetskog rata raspolagala sa 84.574 kg zlata.
Izvor ovih informacija su zapisi jugoslovenskog pomoćnika ministra finansija Dušana Jakovljevića.
........................................................................................................................
Zlato Kraljevine Jugoslavije je uoči početka Drugog svjetskog rata podijeljeno na nekoliko strana. Manji dio nikada nije pronađen, a nešto od toga je sa sobom odnijela kraljevska svita, piše Jutarnji.hr.

Unatoč ratu trag zlata je ipak upraćen. Knez Pavle, koji je bio kraljev namjesnik i brat kralja Aleksandra, a kojeg su ustaše ubile u atentatu 9. oktobra 1934. godine, dao je nalog da se veći dio zlata transportuje u Englesku. U to vrijeme su nacisti u Evropi najavljivali početak rata. U trezorima banaka u Engleskoj je smješteno 225 zlatnih poluga.

Iz Engleske zlato prebačeno u New York

Razarač kraljevske mornarice je u tajnosti isplovio i zlato transportovao u Englesku. Do početka rata je u ovoj zemlji i Švicarskoj bila polovina od ukupne količine zlata, tačnije 44.886 kg. No, bio je to rizičan potez. Rat je počeo 1. septembra 1939. godine. Engleska je zbog napada na Poljsku objavila rat Njemačkoj. U Beogradu na to nisu računali, pogotovo ne na brz vojni odgovor Njemačke. Nakon toga je 33,6 tona zlata iz Engleske prebačeno brodom u New York, ali je 11.203 kg zlata ostalo u podzemnim sefovoma Londona.

Kada je vlada Cvetković - Maček martu 1941. godine pristupala Trojnom paktu, vlastodršci su neposredno prije potpisivanja ugovora s Njemačkom 18. marta 1941. godine prodali 20 tona zlata, a dobivenih 11.225.000 američkih dolara je deponovano u Brazil.

U Beogradu je ostalo 19 tona zlata, a naknadno je preko Atene u SAD prebačeno 10 tona. Tada je izvan države bilo 53 tone zlata, a prije samog sloma u zemlji u aprilu 1941. godine je ostalo 10.703,41 kg zlata.

Od gotovo 85 tona zlata, koje je u zemlji bilo 1939. godine, ostalo je samo 10,7 tona. Od toga je 9.611 kg bilo spremljeno u betonske podzemne trezore kod Užica, a ostalih 1.089 kg je deponovano u trezore Narodne banke u Sarajevu.

Ministar finansija Juraj Šutej je 7. aprila 1941. godine naredio da se zlato iz Užica prebavi u Mostar. kada je 10. aprila u zagrebu proglašena NDH zlato je prebačeno u Nikšić u pećinu Tebjesa, piše B92. No, ni tu se nije dugo zadržano, jer je 15. aprila prebačeno na aerodrom Krapino polje radi prebacivanja u inostranstvo. Zlato koje je ostalo u banci u Sarajevo su zaplijenile ustaše.

Kada su se pučisti odlučili pobjeći iz zemlje, odlazak mladog kralja Petra II je blagoslovio patrijarh Gavrilo. Civili pučisti su evakuisani 15. aprila 1941, a 16. aprila 1941. godine su zemlju napustili i oficiri pučisti. Poslije polijetanja posljednjeg aviona za Grčku, u kojem se nalazio organizator puča i bjekstva iz zemlje, general Borivoje Mirković, na aerodromu je ostalo 190 kg državnog zlata.Pučistička vlada je sa sobom odnijela osam sanduka, odnosno 385 kg zlata, a generalitet šest sanduka, odnosno 289 kg zlata. najviše zlata je bilo u Mirkovićevom avionu. Generalov avion je pogođen blizu grčke luke Preveza. Prilikom prinudnog slijetanja je uništen, a Mirkoviću su obje noge bile slomljene. Na grču teritoriju je prebačeno 216 političara, pučista, ne računajući njihove porodice.

U Crnoj Gori je ukradeno 100 kg zlata

Zlato koje je deponovano u Englesku je moralo biti smješteno u Engleskoj banci. To je vrijedilo 4.000.000 dolara. Po jednima je ta količina zlata iznosila 385, a po drugima 245 kg čistog zlata. Od toga su isplaćene plate pučistima i službenicima u njihovim vladama u Londonu, te mjesečne prinadležnosti kraljici mariji, kralju petru II i njegovoj braći Tomislavu i Andreji.

Pučističke vlade generala Simovića, Slobodana Jovanovića (dvije), Miloša Trifunovića, Božidara Purića i Ivana Šubašića su na raspolaganju imale depozit Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u banci Federalnih rezervi u New Yorku u iznosu od 24.587.814,08 dolara. Na tom je računu poslije rata ostalo samo 662.757,96 dolara. Depozit u Brazilskoj banci od 11.225.000 dolara za prodanih 20 tona zlata se nigdje ne spominje.

Pučisti su najvjerovatne u emigraciji potrošili 27.925.056,95 dolara. Pest sanduka koje je uzeo generalitet su bili predmet spora među pučistima. Tada su padale teške optužbe za vrijeme Kairske afere.

Što se tiče zlata koje je ostalo u Nikšiću, talijani su uzeli 176 sanduka ili 8.393,22 kg čistog zlata. Njemci su u manastiru Ostrog uzeli četiri sanduka ili 188,45 kg. četnici su uzeli jedan sanduk, a Ozna je pronašla pet sanduka zlata i predala ih Josipu Brozu Titu.

Nakon dugotrajnih istraživanja Reparacione komisije poslije Drugog svjetskog rata i restitucija, utvrđeno je da je ostalo 49.033 kg zlaza u vlasništvu FNRJ. Nigdje se ne može naći da je od Hrvata traženo da vrate tonu zlata koju su ustaše uzele iz trezora Narodne banke u Sarajevu. U Crnoj Gori je ukradeno 100 kg zlata nakonbjekstva pučista iz Nikšića.

Od pretratnih 84.574 kg zlata je poslije rata ostalo 49.033 kg. Postavlja se pitanje šta je bilo sa 35.541 kg zlata. Najviše su uzeli Amerikanci.

Poslije rata su SAD procijenile da je konfiskovana imovina njihovih građana u Jugoslaviji vrijedna 17.000.000 dolara. Gledajući realno, to je bila suma od tri do pet miliona dolara. Amerikanci su zahtjevali da Jugoslavija dug isplati iz zlatnih rezervi čuvanih u Federalnim rezervama. Pr. dr. Milan Bartoš je napravio prigovor da je riječ o depozitu u nuždi, ali je njegov prigovor odbijen. Amerikanci su tako iz jugoslovenskog depozita od 47.851,67 kg uzeli 15.649,22 kg zlata.

Tako su Amerikanci naplatili konfiskovanu imovinu svojih državljana i pomoć koju su isporučili Brozovim partizanima i Mihailovićevim četnicima.

Osim toga, poslije Prvog svjetskog rata su Francuzi i Englezi zahtjevali da im se sva pomoć isplati, pa čak i pertle koje su isporučili vojsci pred proboj Solunskog fronta.
31.01.2012.

"GOVOR NADE ZA BOSNU I HERCEGOVINU" CEDOMIRA JOVANOVICA (VIDEO) - DODIK - JOVANOVIC: DA LI JE REPUBLIKA SRPSKA GENOCIDNA TVOREVINA

"Govor nade za BiH" Čedomira Jovanovića

31.01.2012.
...........................
Govor lidera Liberalno-demokratske partije Srbije Čedomira Jovanovića na sjednici Glavnog odbora te stranke uzburkao je javnost u Srbiji. U videoprilogu vam donosimo snimak Jovanovićevog govora o BiH, čiji smo dio objavili u nedjelju.
Čedomir Jovanović
Čedomir Jovanović
.................................
Jovanović je upro tamo gdje srbijanskim nacionalistima nikako ne odgovara, priznavši da je Republika Srpska genocidna tvorevina, da je nastala na genocidu. "Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi poslije Drugog svetskog rata", rekao je Jovanović, nakon čega je uslijedio aplauz prisutnih.

"Srbija je uvijek stradala jer nije bila sposobna razumjeti Bosnu i doprinijeti onoj vrsti razvoja Bosne neophodnom kako problemi te Bosne ne bi uništili samu Srbiju". U govoru koji su neki nazvali govorom nade za BiH, Jovanović je istakao da Srbija mora promijeniti politiku prema RS i BiH, naglašavajući da sadašnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika danas svi doživljavaju kao nekog ko je stao uz rame ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, iako je sam Dodik bio protiv onih koji su odgovorni za genocid u Srebrenici. Jovanović je kazao da je to tako upravo zbog politike Beograda prema RS-u.
 

 

"Nema sreće za RS dok Bosna nije država. Problem je u tom bosanskom paklu, Bosna ne može biti država dok je to RS umjesto nje, a ako Bosna nije država, onda Bošnjaci nisu narod. A ako, sa druge strane, stvaramo bosansku državu, onda demontiramo RS pa onda Srbi misle da oni neće biti narod. Šta to jedino može na kraju proizvesti - neki novi sukob - i cijeli život nam je protekao u tome".

Nakon ovog govora uslijedila je lavina reakcija, kako u Srbiji, tako i u RS. Jovanović je po hitnom postupku okarakterisan kao neozbiljan pa čak i ratnohuškački političar, što su samo neki od primjera brojnih pokušaja kojima su se politički predstavnici i javni radnici u Srbiji i RS obrušili na njega s ciljem da ga hitno diskredituju. A, onda je i Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske najavila da će nadležnom sudu u Beogradu podnijeti tužbu protiv lidera LDP-a jer je "tvrdnjom da je RS genocidna tvorevina uvrijedio sve srpske žrtve iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata".

Predsjednik Organizacije Nedeljko Mitrović je pozvao Narodnu skupštinu Srbije da se javno ogradi i osudi ovu Jovanovićevu izjavu koja vrijeđa srpski narod na prostoru Republike Srpske, budući da je LDP parlamentarna stranka u Srbiji.

Dodik vs. Jovanović o tome da li je RS genocidna tvorevina

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u srijedu će u Beogradu učestvovati u duelu sa liderom Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomirom Jovanovićem o temi "Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?"
Duel između Dodika i Jovanovića, koji organizuje Tanjug, počet će u 12.00 sati u prostorijama Press-kluba Tanjuga na Obilićevom vencu.
..........................................................................................................................
Tema, pokrenuta izjavom Čedomira Jovanovića na Glavnom odboru LDP-a, izazvala je lavinu reagovanja u RS, najavljene su tužbe i traži se izvinjenje pred srpskim parlamentom.

"Akteri ovog najnovijeg političkog sukoba u sat vremena imaju priliku da objasne svoje stavove, da ih sučele, a predstavnici medija moći će da procene čiji su argumenti ubedljiviji", navodi se u saopštenju.

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je na sjednici Glavnog odbora svoje stranke, u subotu, da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

Na ovu izjavu reagovao je kabinet predsjednika RS Milorada Dodika odakle je poručeno da lider LDP "smišljenom laži da je Republika Srpska nastala na genocidu pokušava da pripiše kolektivnu odgovornost cijelom narodu, koji je samo branio pravo na život“.

U Dodikovom kabinetu naveli su da je "ružno što, putem neistina o Republici Srpskoj i njenom nastanku, Jovanović pokušava pridobiti ili svoje birače ili mentore".
31.01.2012.

"ZENA-ZRTVA RATA": TRAZIMO ISTINU OD TUZILASTVA BOSNE I HERCEGOVINE O ZLOCINIMA U VLASENICI

"Žena-žrtva rata": Tražimo istinu od Tužilaštva BiH o zločinima u Vlasenici

image Arhiv / 24sata.info

....................................................................

(24SI) - Udruženje "Žena-žrtva rata" je od osnivanja Udruženja, putem protokola Tužilaštva BiH, dostavilo sve prikupljene izjave žrtava i svjedoka u vezi s ratnim zločinima na području općine Vlasenica. U izjavama, između ostalih, spominju se i Radenko Stanić, Miroslav Kraljević, Ljuban Stanišić i Milenko Stanić, danas na...

 [24 sata info] 

...  funkcijama u državnim i entitetskim institucijama, saopćeno je iz ovog udruženja.

Iz Udruženja navode da ratni komandir vlaseničke policije Radenko Stanić danas obavlja funkciju pomoćnika ministra sigurnosti BiH, ratni komandant interventog voda specijalaca Miroslav Kraljević, zvani Mićo Kralj, aktuelni je zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a kao član SNSD-a, ratni šef Kriznog štaba Vlasenice Milenko Stanić danas je profesor na Pravnom fakultetu Banja Luka i prijeratni i ratni inspektor vlaseničke policije Ljuboje Stanišić Ljuban, živi u Vlasenici.

Udruženje "Žena-žrtva rata" je danas dostavilo Tužilaštvu BiH još neke izjave, kao i dopis s upitom u kojoj se fazi nalazi istraga protiv spomenutih osoba.

(Fena)


31.01.2012.

BALKANSKI SERVIS: PROFESIONALIZAM I LJUDSKOST KAO VODILJE

Balkanski servis: Profesionalizam i ljudskost kao vodilje

Sabina Čabaravdić, urednica Regionalnog programa, tokom emitovanja prve emisije RSE 31. januara 1994. iz sjedišta RFE/RL u Minhenu.

.....................................................................................................................

31.01.2012
Radio Slobodna Evropa danas je punoljetna. Punih 18 godina, bez prekida, Balkanski servis, uz Regionalni, emituje i programe za BiH, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Srbiju.

Bilo nas je šestero tog 31. januara 1994. godine. U jednom trenutku porasli smo na skoro 30 ljudi u Pragu i preko 200 na Balkanu.

Povezivao nas je koristan, dobar i pošten posao, a mnoge od nas i ljudsko i profesionalno razumijevanje.

Bio je rat, danas je mir. Bili smo potomci tek raspolućene Jugoslavije, danas su države Balkana na vratima EU.

Minhen: Tim Radija Slobodna Evropa nakon prvog emitiranja emisije na južnoslavenskim jezicima, 31. januar 1994.
​​
Šta je isto, a šta različito, objašnjava
Nenad Pejić, utemeljitelj ideje regionalnog programa i prvi direktor Balkanskog servisa, koji je sada regionalni direktor RSE:

"Bojim se da je problem u tome što su razlozi gotovo identični. Ajde da kažemo gdje je bolje. Bolje je u Hrvatskoj iako i tamo na portalima i na televiziji ima dosta tekstova koji se postavljaju pod znakom pitanja, ali je situacija neuporedivo bolja. Gdje je gore? U Bosni i Hercegovini. Imate utisak da je tamo gore nego prije rata. Nema dana da neka izjava iz Republike Srpske, pogotovo Dodikova ne odapinje neke strijele mržnje prema Federaciji, a opet u Federaciji imate toliko primjera u medijima koji etiketiraju lidere iz Republike Srpske mimo svake profesije da je to prosto tužno gledati."

"Gdje je isto? Pa možda u Srbiji. Pogledajte ovu hajku protiv Nikolaidisa, hajku protiv Angeline Jolie i sada hajku protiv Nataše Kandić. Odjednom nekih pedeset mladića obuče nekakve maske i odluči da napadne i uništi automobile navijača koji su došli iz Hrvatske. Nisu oni to uradili zati što im je to neko naredio. Oni su to uradili zato što im je obrazovanje u školama takvo da oni misle da je normalno. Dakle, generalno govoreći, mislim da je situacija više-manje ista, izuzev Hrvatske naravno, i da su razlozi za postojanje Radija Slobodna Evropa  gotovo identični kao i prije osamnaest godina," kazao je Pejić.

Povjerenje

Odluku da osnuje servis za bivšu Jugoslaviju Kongres SAD donio je, prije svega zbog krvavog rata u BiH.

Što je Bosni samoj značila i znači Slobodna Evropa, govori
Milenko Voćkić, šef sarajevskog biroa:
Milenko Voćkić, šef sarajevskog biroa
​​
"Program Slobodne Evrope pratio je različite društvene faze u BiH, period rata, sudske i ljudske priče o posljedicama, period obnove, razvoja novih društvenih vrijednosti, razvoja ljudskih prava i sloboda, tranzicijski proces u najširem smislu riječi. Ono što je u profesionalnim smislu priznanje našem programu je da smo prema svim istraživanjima, program prepoznatljiv po tačnosti i program kome se vjeruje. Osamnaest godina za ovakav model programa koji prate krizna područja nije mali. Promijenile su se generacije slušalaca, tehnologije i vrste medijskog izraza, nažalost društvene okolnosti veoma malo."

"Zanimljivo je da i danas postoji veliki interes za preuzimanjem našeg programa, tako da se broj radio i TV stanica koje preuzimaju radijski i TV program,TV Liberty, popeo na preko šezdeset. Brojni web portali svakodnevno preuzimaju naše sadržaje. S profesionalne strane, možemo reći da se ponosimo povjerenjem koje imamo kod naših slušalaca, s druge strane zabrinjavajuče je što je bh. javnost i dalje izložena podjelama, medijskom ratu i odsustvu ili iskrivljavanju evropskih i univerzalnih vrijednosti savremenog društva," dodao je Voćkić.

Za svjetliju budućnost regiona

Kad je Radio počinjao, Crna Gora je, od svoje nezavisnosti tada, 1994. godine imala Cetinje, Liberale i grupu intelektualaca koji nisu htjeli učestvovati u „ratu za mir“.
Slavica Brajović, šefica podgoričkog dopisništva
​​
Paralelu je povukla
Slavica Brajović, šefica podgoričkog dopisništva našeg Radija.

"Prije 18 godina u vrijeme medijskog mraka i propagande, pokušavali smo da budemo glas razuma i pomirenja i, prije svega da prenesemo istinite informacije. Danas pokušavamo da ukažemo na sve one pojave i deformacije sa kojima ovaj region teško da može u svjetliju budućnost i neke evropske integracije. To su pojave kao što su kriminal i korupcija, pokušaji dezintegracija, pokušaji prepravljanja istorije, negiranje zločina, nacionalizma. Objektivno, region za ovih 18 godina nije dostigao zavidan nivo stabilnosti i opšteg napretka", kazala je Brajović.

Srbija se u vrijeme početaka Balkanskog servisa zvala SR Jugoslavija. Ali kako god joj ime bilo, ostala je najveće iskušenje za naš Radio. I tu se, kaže šef beogradskog biroa
Slobodan Kostić, ništa nije promijenilo.
​​
Slobodan Kostić, šef beogradskog biroa
​​"Srbija je jedno od najvećih iskušenja za naš radio, i tu se ništa nije promenilo od početka emitovanja programa na južnoslovenskim jezicima. Tajkuni vladaju iz senke, korupcija ima razmere epidemije, a Srbija je jedina evropska zemlja kojoj ulazak u EU nije primarni cilj. Državni mediji su i dalje samo režimski, mehanizmi vladavine isti kao devedesetih, samo što su na čelu zemlje ipak malo drugačiji ljudi, koji nisu spremni da vode agresorski rat protiv suseda nakon što je čitav državni, vojni i policijski vrh završio u Hagu," kaže Kostić.

"To ne znači da se odustalo od teritorijalnih pretenzija prema Bosni ili Kosovu, promenile su se samo metode. Nacionalni fanatizam koji je ranih devedesetih, poput talasa zahvatio ljude, a kasnije ih tresnuo o zemlju ošamućene, zamenio je umeveni, građanski nacionalizam. Tako nam ni ministri više ne prete da će naš rad biti tretiran kao izdaja, i da se zna kako se postupa s izdajnicima. To umesto njih sada rade desničarske grupe. Samo što sa nekim ko je dočekao punoletstvo u takvom okruženju, nije lako izaći na kraj."

Prošlo je 18 godina, i niko ne zna koliko ćemo još trajati. Ono što možemo obećati jeste da ćemo nastaviti dale nadajući se da će prevladati profesija i ljudskost.
31.01.2012.

BiH: I DALJE ISTI STAVOVI OKO EVROPSKE PRESUDE

I dalje isti stavovi oko evropske presude

Zgrada Suda za ljudska prava u Strazburu

..........................................................................

31.01.2012
Privremena parlamentarna komisija za provođenje presude u slučaju Sejdić - Finci ni na sjednici u utorak nije donijela nijedan bitan zaključak. Još jednom su predstavnici političkih partija ponovili odranije poznate stavove, a naredna sjednica biće održana 13. februara. 

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je presudu u slučaju Sejdić - Finci protiv BiH prije više od dvije godine. Ovom presudom naložene su izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda državnog Parlamenta i Predsjedništvo BiH. Osim što su formirale dvije komisije za primjenu ove odluke, vlasti BiH nisu uradile ništa na primjeni presude.

Parlamentarna komisija za provođenje odluke u slučaju Sejdić - Finci radi četiri mjeseca. Nakon sjednice ponovo nema vidljivih rezultata i približenih stavova političkih opcija o tome na koji način primijeniti odluku Suda u Strazburu.

Jedini bitniji kompromis postignut je oko toga da se obim ustavnih promjena u BiH u ovom trenutku svodi na primjenu presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Skoro da je izvjesno da će i o ovom, baš kao i u slučaju formiranja vlasti u BiH ili državnog budžeta, kompromis i odluku donositi šest stranačkih lidera.

„Suština današnjih zaključaka je da se vidi da li je do 13. februara moguće postići političku saglasnost na nivou komisije. Ukoliko to ne bude moguće, zatražićemo pomoć predsjednika šest političkih stranaka da vidimo da li je moguće da oni postignu političku saglasnost oko pitanja koja se tiču amandmana na Ustav koji bi značili implementaciju prseude u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH“, kazao je predsjedavajući komisije Šefik Džaferović.

Beriz Belkić, iz Stranke za BiH, ne vjeruje da će komisija postići dogovor oko izmjena bh. Ustava u segmentu provođenja presude iz Strazbura:
Jakob Finci i Dervo Sejdić
​​
„Iz dana u dan se potvrđuje sve više da ćemo morati sačekati da gospodari života i smrti u BiH, dakle ovih šest ljudi, odluči na koje način će implementirati ovu presudu“, kazao je Belkić.

Članovi komisije iz RS-a čekaju stav Narodne skupštine RS-a, koja bi ovo pitanje trebala razmatrati na sjednici zakazanoj za 7. februar.

„Mislim da izabrani predstavnici treba da rješavaju ta pitanja, političke partije u svom krugu treba da te političke stavove utvrđuju, a onda u domovima, u predstavničkim tijelima to treba da bude provođeno. Očigledno je da je u BiH uvedena praksa da političke partije, ovih šest političkih partija koje imaju najviše izabranih predstavnika, usaglašavaju te prijedloge. Ako budu efikasnije, nije to loše rješenje. Ako tih šest lidera uspostave funkcionalnije odnose u BiH, ja to pozdravljam“, kazao je poslanik SDS-a u državnom Parlamentu Borislav Bojić.

Šehić: Pravna nesigurnost i neprincipijelnost

Na pitanje da li će i ovo pitanje morati da rješavaju predsjednici šest vladajućih političkih partija u BiH, Borjana Krišto, iz HDZ-a BiH, odgovara:

„Posao koji treba uraditi - to je Parlamentarna skupština, znači jedan i drugi dom. To podrazumijeva i ustavnu i poslovničku proceduru, a naravno ovo pitanje je prije svega političko pitanje, pa onda i pravno, tako da i rad kroz jedan i drugi dom, znači kroz parlamentarnu proceduru je politički rad.“

Rad parlamentarne komisije još jednom je pokazao da u BiH ne postoji politička volja da se svi građani dovedu u ravnopravan položaj, kaže Vehid Šehić koji u komisiji zastupa Vijeće nacionalnih manjina.

„Imamo jednu pravnu nesigurnost, imamo jednu pravnu neprincipijelnost i sigurno da mnogi kalkulišu u ovoj državi. Tamo gdje mu odgovara princip jedan čovjek – jedan glas, on će to prihvatiti, tamo gdje mu ne odgovara, on je protiv toga. I to hrani sukobljene političke stavove u BiH. Rezultat je veliki stepen nepovjerenja. Dok se ne utvrde principi na koji način po vertikali, kada gledamo arhitektruru ove države, trebamo riješiti probleme, ova država niti će biti funkcionalna, niti će biti efikasna“, rekao je Šehić.  

Komisija ima rok da do 12. marta Parlamentarnoj skupštini BiH dostavi prijedloge za usklađivanje Ustava BiH i Izbornog zakona sa presudom Evropskog suda za ljudska prava. Rok za završetak posla oko provođenja presude u slučaju Sejdić - Finci u poslednjoj rezoluciji postavila je i Parlamentarna Skupština Vijeća Evrope.

BiH bi ovaj posao morala okončati do 15. aprila ukoliko ne želi da njeni predstavnici budu suspendovani iz rada institucija Vijeća Evrope. Članovima parlamentarne komisije u utorak je, kaže predsjedavajući Šefik Džaferović, podijeljena i ova rezolucija.

„Ja apelujem na sve političke subjekte u BiH da vrlo ozbiljno shvate ovu situaciju kako bi BiH ispunila svoje obaveze“, pozvao je Džaferović.

Podsjećamo, presudom u slučaju Sejdić - Finci naložene su izmjene Ustava BiH. 
Dervo Sejdić i Jakob Finci žalili su se da im je usljed odredbi Ustava i Izbornog zakona BiH onemogućeno da se kandiduju za pozicije delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i na izborima za člana Predsjedništva BiH zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Vlasti BiH nisu uradile ništa na primjeni ove presude iako je komisija Vijaća ministara radila na tome skoro godinu dana.

Zbog činjenice da nije urađeno ništa, Dervo Sejdić podnio je novu apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu protiv BiH, od koje traži odštetni zahtjev u iznosu od 250.000 KM.
31.01.2012.

INFORMATICKI MRAK: OD 23 PREDVIDJENE E-USLUGE U BOSNI I HERCEGOVINI DOSTUPNA SAMO JEDNA

Informatički mrak: Od 23 predviđene e-usluge u BiH dostupna samo jedna

image Internet / 24sata.info

(24SI) - Osim političkog, Bosna i Hercegovina se nalazi i u informatičkom mraku. Prema podatcima iz izvještajima o provedbi e-SEE Agende+ za razvoj informacijskog društva u regiji jugoistočne Evrope, BiH je uvjerljivo na začelju u ovoj regiji po korištenju interneta u administraciji.

 [24 sata info] 

U čak šest usluga e-vlade nisu poduzete nikakve mjere na uspostavi. Od 23 predviđene e-usluge u BiH je dostupna samo jedna, i to ona koja se odnosi na carinske deklaracije. Osam elektronskih usluga je tek u fazi planiranja, dok su ostale uglavnom u početnoj fazi provedbe. To što su u informatizaciji daleko ispred BiH jedna članica Evropske unije, kao što je Rumunija ili Hrvatska, nije neko iznenađenje.

Međutim, nekoliko koraka ispred BiH su i Albanija, Moldova, Makedonija i Crna Gora. Zapravo je samo Kosovo iza BiH, ali iako bi se moglo dogoditi da i najmlađa evropska država uskoro prestigne BiH u procesu informatizacije i uvođenja e-vlade, piše Večernji list. Zanimljivo je pogledati i podatke o dostupnosti širokopojasnog interneta u BiH. Stopa širenja interneta, odnosno postotak stanovništva starijeg od 16 godina koji su koristili internet barem jednom u posljednja tri mjeseca, iznosi 31,2 posto. Nivo proboja širokopojasnih usluga je tek 10,2 posto. U BiH ne postoje državni centri za razmjenu internet-prometa. Nema ni uporedne analize u dostupnosti usluga e-vlade, upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u kućanstvima i poduzećima. Možda i najbolja ilustracija informatičke zaostalosti BiH je podatak o svega 12.159 naziva domena registrovanih u zemlji.

Za razliku od većine drugih zemalja u BiH ne postoji strategija za e-poslovanje, a nisu poduzete niti bilo kakve mjere kako bi se potaklo uklanjanje prepreka za direktno domaće i strano investiranje s ciljem stimuliranja razvoja informatičkog tržišta.

Tajništvo e-SEE inicijative je na upit koliko građani koriste usluge e-vlade u BiH odgovorilo da je uglavnom prisutna jednosmjerna komunikacija prema građanima.

(24sata.info)


31.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Face to face : Dodik protiv Jovanovića o tome da li je REpublika Srpska genocidna tvorevina
 
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u srijedu će u Beogradu učestvovati u duelu sa liderom Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomirom Jovanovićem o temi "Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?"Duel između Dodika i Jovanovića, koji organizuje Tanjug, počet će u 12.00 sati u prostorijama Press-kluba Tanjuga na Obilićevom vencu.Tema, pokrenuta izjavom Čedomira Jovanovića ...
. Tako je govorio Nijaz Duraković: Čelični vragovi sravnjuju sa zemljom Vukovar, a mi se samo nadamo da će nas vatra zaobići... (VIDEO)
 
"Pa dokle, drugarice i drugovi moji, sestre i braćo, držati okove na očnim kapcima? ..
. Teodor Meron, predsjednik Haškog suda: Tribunal u Hagu je ipak opravdao svoje postojanje
 
Tribunal je osnovan kao simbol riješenosti međunarodne zajednice da osigura da zvjerstva počinjena tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji ne prođu nekažnjeno...

31.01.2012.

NIJAZ DURAKOVIC SAHRANJEN UZ NAJVISE POCASTI

Nijaz Duraković sahranjen uz najviše počasti

31.01.2012.
...........................
Uz počasnu salvu u haremu Alipašine džamije u Sarajevu sahranjen je profesor doktor Nijaz Duraković. Dženazi i ukopu prisustvovalo je više hiljada građana.
Piše: A. Panjeta


x x x x x x x x x x x x x x x

Nijaz Duraković sahranjen uz najviše počasti

Dženazu namaz klanjao je reis ul ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef Cerić nakon čega je mejt pokriven zastavom BiH na hiljadama ruku prenesen do Durakovićevog posljednjeg počinka, uz mezar heroja Žepe Avde Palića.

"Nijaz je bio pošten čovjek, ljudina! Bio je na straži svoje domovine. Uvjeren sam da je Nijaz ostavio iza sebe one koji ga neće izdati i koji neće izdati ono za šta se on borio", kazao je reis Cerić.

Nijaz Duraković je rođen u Stocu 1949. godine. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao je u Stocu. Studij sociologije završio je 1971., magistrirao je 1975., a doktorirao 1979. godine. Objavio je 16 knjiga i više od 200 studija i istraživačkih radova.

Bio je predsjednik Saveza komunista BiH, predsjednik SDP-a BiH, član ratnog Predsjedništva Republike BiH te član Predsjedništva SDU BiH. Duraković je bio redovni profesor na Fakultetu političkih nauka na predmetima "Uporedni politički sistemi" i "Međunarodni odnosi".
31.01.2012.

ENTITET RS-A: IZMJENE IZBORNOG ZAKONA DOBILE "ZELENO SVJETLO" NA USTAVNOM SUDU

RS: Izmjene Izbornog zakona dobile "zeleno svjetlo" na Ustavnom sudu

image Ustavni sud RS / 24sata.info

(24SI) - Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske utvrdilo je da Zakonom o izmjenama i dopunama Izbornog zakona RS-a nije povrijeđen vitalni interes konstitutivnog bošnjačkog naroda.

 [24 sata info] 



Predmet razmatranja Vijeća bilo je meritorno odlučivanje o zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a, koji smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen vitalni interes tog naroda da učestvuje u organizaciji organa javne vlasti.

Povredu ovog vitalnog interesa Klub bošnjačkog naroda vidi, između ostalog, u tome što je osporeni Zakon usvojen bez javne rasprave i pribavljenog mišljenja kompetentnih institucija, posebno Centralne izborne komisije BiH.

Također, povreda se, prema stavu ovoga kluba, očituje i tome što su pojedine odredbe osporenog Zakona, navodno, neusaglašene s nekim odredbama Izbornog zakona BiH.

Odlučujući o zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naroda, Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS-a je utvrdilo da osporenim zakonom nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda koji se odnosi na organizaciju organa javne vlasti, s obzirom na činjenicu da to pitanje nije predmet reguliranja osporenog Zakona.

Vijeće smatra, nadalje, da su prigovori podnosioca zahtjeva u pogledu procedure donošenja zakona pitanja koja su regulirana Poslovnikom Narodne skupštine i, kao takva, ne spadaju u pitanja vitalih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda definiranih u Amandmanu LXXVII na Ustav Republike Srpske.

Osim toga, Vijeće je ocijenilo i da je osporeni zakon općeg karaktera koji se jednako odnosi na sve građane Republike Srpske, te da nijedan konstitutivni narod ovakvim propisivanjem nije doveden u neravnopravni položaj.

Podsjećanja radi, još prilikom usvajanja izmjena i dopuna Izbornog zakona RS-a, 29.novembra u Narodnoj skupštini RS-a, opozicija je zamjerila vladajućem SNSD-u što je praktično na “mala vrata”, intervenirao u fazi prijedloga, a ne nacrta, te što je uskratio mogućnost opozicionim stankama da podrobnije sagledaju sve aspekte predloženih promjena koje se odnose ne samo na broj mandata u lokalnim parlamentima nego i na prekrajanje izbornih jedinica.

Izmjenama Izbornog zakona umjesto šest, u RS-u će biti devet izbornih jedinica.

Prekrajanjem izbornih jednica, što je predviđeno izmjenama ovog zakona, u određenim područjima RS-a, naglasili su Bošnjaci, ne bi više bilo bošnjačkih predstavnika, prije svega u Posavini i Podrinju, kao i u prijedorskoj regiji.

(Fena)

31.01.2012.

"GOVOR NADE ZA BOSNU I HERCEGOVINU" CEDOMIRA JOVANOVICA VIDEO

"Govor nade za BiH" Čedomira Jovanovića

31.01.2012.
...........................
Govor lidera Liberalno-demokratske partije Srbije Čedomira Jovanovića na sjednici Glavnog odbora te stranke uzburkao je javnost u Srbiji. U videoprilogu vam donosimo snimak Jovanovićevog govora o BiH, čiji smo dio objavili u nedjelju.
Čedomir Jovanović
Čedomir Jovanović
.................................
Jovanović je upro tamo gdje srbijanskim nacionalistima nikako ne odgovara, priznavši da je Republika Srpska genocidna tvorevina, da je nastala na genocidu. "Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi poslije Drugog svetskog rata", rekao je Jovanović, nakon čega je uslijedio aplauz prisutnih.

"Srbija je uvijek stradala jer nije bila sposobna razumjeti Bosnu i doprinijeti onoj vrsti razvoja Bosne neophodnom kako problemi te Bosne ne bi uništili samu Srbiju". U govoru koji su neki nazvali govorom nade za BiH, Jovanović je istakao da Srbija mora promijeniti politiku prema RS i BiH, naglašavajući da sadašnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika danas svi doživljavaju kao nekog ko je stao uz rame ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, iako je sam Dodik bio protiv onih koji su odgovorni za genocid u Srebrenici. Jovanović je kazao da je to tako upravo zbog politike Beograda prema RS-u.
 

 

"Nema sreće za RS dok Bosna nije država. Problem je u tom bosanskom paklu, Bosna ne može biti država dok je to RS umjesto nje, a ako Bosna nije država, onda Bošnjaci nisu narod. A ako, sa druge strane, stvaramo bosansku državu, onda demontiramo RS pa onda Srbi misle da oni neće biti narod. Šta to jedino može na kraju proizvesti - neki novi sukob - i cijeli život nam je protekao u tome".

Nakon ovog govora uslijedila je lavina reakcija, kako u Srbiji, tako i u RS. Jovanović je po hitnom postupku okarakterisan kao neozbiljan pa čak i ratnohuškački političar, što su samo neki od primjera brojnih pokušaja kojima su se politički predstavnici i javni radnici u Srbiji i RS obrušili na njega s ciljem da ga hitno diskredituju. A, onda je i Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske najavila da će nadležnom sudu u Beogradu podnijeti tužbu protiv lidera LDP-a jer je "tvrdnjom da je RS genocidna tvorevina uvrijedio sve srpske žrtve iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata".

Predsjednik Organizacije Nedeljko Mitrović je pozvao Narodnu skupštinu Srbije da se javno ogradi i osudi ovu Jovanovićevu izjavu koja vrijeđa srpski narod na prostoru Republike Srpske, budući da je LDP parlamentarna stranka u Srbiji.

Dodik vs. Jovanović o tome da li je RS genocidna tvorevina

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u srijedu će u Beogradu učestvovati u duelu sa liderom Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomirom Jovanovićem o temi "Da li je Republika Srpska genocidna tvorevina ili izraz volje naroda?"
Duel između Dodika i Jovanovića, koji organizuje Tanjug, počet će u 12.00 sati u prostorijama Press-kluba Tanjuga na Obilićevom vencu.
..........................................................................................................................
Tema, pokrenuta izjavom Čedomira Jovanovića na Glavnom odboru LDP-a, izazvala je lavinu reagovanja u RS, najavljene su tužbe i traži se izvinjenje pred srpskim parlamentom.

"Akteri ovog najnovijeg političkog sukoba u sat vremena imaju priliku da objasne svoje stavove, da ih sučele, a predstavnici medija moći će da procene čiji su argumenti ubedljiviji", navodi se u saopštenju.

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je na sjednici Glavnog odbora svoje stranke, u subotu, da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

Na ovu izjavu reagovao je kabinet predsjednika RS Milorada Dodika odakle je poručeno da lider LDP "smišljenom laži da je Republika Srpska nastala na genocidu pokušava da pripiše kolektivnu odgovornost cijelom narodu, koji je samo branio pravo na život“.

U Dodikovom kabinetu naveli su da je "ružno što, putem neistina o Republici Srpskoj i njenom nastanku, Jovanović pokušava pridobiti ili svoje birače ili mentore".
31.01.2012.

IN MEMORIAM NIJAZ DURAKOVIC: CELNI VRAGOVI SRAVNJUJU SA ZEMLJOM VUKOVAR, A MI SE SAMO NADAMO DA CE NAS VATRA ZAOBICI

IN MEMORIAM Nijaz Duraković: Čelični vragovi sravnjuju sa zemljom Vukovar, a mi se samo nadamo da će nas vatra zaobići...

Nemojte se Radovane identificirati s cijelim narodom. Ne mislim da ste vi srpski narod...

 31.01.2012.

Video: "Federalna.ba"

Nijaz Durakovic i Radovan Karadzic

..................................................................

"Pa dokle, drugarice i drugovi moji, sestre i braćo, držati okove na očnim kapcima? Čelični vragovi sravnjuju sa zemljom Vukovar i pola Hrvatske a mi se samo nadamo da će nas njihova vatra zaobići i nestati? Miris tamjana se širi Bosnom i Hercegovinom i prijeti da upali mnoge opasne vatre za koje i ne slutite da su nam tako blizu"..., Nijaz Duraković, zasjedanje Skupštine Bosne i Hercegovine, januar 1992...

Govoreći o turobnim vremenima s početka 90-tih te ulozi profesora Nijaza Durakovića, akademik Muhamed Filipović je kazao:

"On je doživio da ga historija i njegova osobna sudbina postave pred veoma teške odluke i ponude mu zadatke od kojih je ovisila budućnost svih nas. Kao najviši funkcioner komunističkog režima u uvjetima raspada bivše države i nužnosti osamostaljenja naše domovine Bosne i Hercegovine, on se našao pred dilemom.

Morao je da odluči da li da podrži zahtjeve za dubokim demokratskim promjenama u cijelom društvenom sistemu ili da brani posebne interese i poziciju stranke koja je bila na vlasti i koja je rizikovala da, odlukom za demokratizaciju, izgubi sve privilegije koje joj je donosila njena neprikosnovena vladajuća pozicija. Svjedoci smo koliko se ljudi ogorčeno bore upravo za takve pozicije.

Nijaz Duraković je u veoma teškoj i složenoj situaciji, koja je nastala nakon sloma XIV Kongresa SKJ i početka raspada komunističke partije i države Jugoslavije, koji je iz toga  nužno uslijedio, uspio da vodi našu zemlju i njenu politiku i mudro i odlučno i čvrsto. Nije se kolebao nijednog momenta u pitanjima nužnosti radikalnih političkih promjena, stvarajući takve uvjete političkog i državnog djelovanja koji su osigurali svim demokratski formiranim i izraženim političkim snagama da slobodno i sigurno vode kampanju protiv režima kojem je on nominalno stajao na čelu", kazao je Filipović.

Portal "Federalna.ba" pustio je i dio video-zapisa iz tog vremena.

"Bilo kakve jugoslovenske zajednice nema ukoliko BiH ne bude ravnopravna i suverena ovakva kakva je. To je pretpostavka za jugoslovensku zajednicu", govorio je Duraković za skupštinskom govornicom 1992. godine.

Ratni zločinac Radovan Karadžić pokušao mu je parirati.

"'Odgovorno' tvrdim u ime SDS-a, koja zastupa više od 90 posto srpskog naroda u BiH da Srbi nisu za građanski rat niti bilo kakav drugi rat. Srbi u svojoj istoriji nikad nisu započinjali ratove iako su ih vrlo često završavali", zborio je bolesni doktor s Durmitora.

Duraković, koji je oduvijek slovio za beskompromisnog i čvrstog političara, ovo, naravno, nije mogao prešutiti.

"Vratio sam se da kažem jednu rečenicu. Ja bih Radovana zamolio da meni ne stavlja usta ono što nisam kazao. Ja nisam kazao da srpski narod hoće rat. I nemojte se podvalama služiti, pogledajte prvo vaš stenogram, tražit ću da se umnoži, pa ćete vidjeti da su u vašem izlaganju s prethodne skupštine bile izrečene ratne prijetnje. Ja nisam optuživao ni jedan narod niti to želim. Nemojte se identificirati s cijelim narodom. Ako polemišem s vama se polemišem s cijelim narodom, niti mislim da ste vi srpski narod", poručio je tada Duraković.

Komemoracija Nijazu Durakoviću: Iza njega će ostati praznina koju će biti teško popuniti (FOTO)

Današnju komemoraciju profesoru Durakoviću organizovali su Parlament FBiH i SDP BiH

  |  31.01.2012.

Odlaskom Nijaza Durakovića BiH je izgubila izuzetnog čovjeka, naučnika, političara i patriotu koji se borio za jedinstvenu i suverenu BiH i sve njene građane.

Ovim riječima od Durakovića se danas oprostila član Predsjedništva Republike BiH, profesorica Tatjana Ljujić-Mijatović na komemoraciji koju su organizirali SDPBiH i Parlament FBiH.

Ljujić-Mijatović je izrazila saučešće porodici Duraković uz konstataciju da je njihov gubitak nemjerljiv.

Od Durakovića su se oprostili i profesor Mirko Pejanović, Ivan Brigić i premijer FBiH Nermin Nikšić.

Pejanović je podsjetio na bogatu naučnu i političku karijeru prof.dr. Nijaza Durakovića kao i na njegovu važnu ulogu u očuvanju BiH.

"Duraković je svojim znanjem, političkim iskustvom i nesebičnim angažmanom podario zemlju bosanskohercegovačku i njene ljude najboljim idejama za život u miru i zajedništvu i evropskom prosperitetu", kazao je Pejanović.

Emotivan govor održao je i Durakovićev dugogodišnji prijatelj Ivan Brigić koji je kazao da je Duraković u svim javnim ili privatnim nastupima isticao da je socijaldemokrata te da će to ostati bez obzira na sve što se oko njega događa.

"Duraković je napisao program za SDPBiH, zajedno s Esadom Zgodićem, i to će ostati činjenica bez obzira na to ko šta sada mislio i govorio", rekao je Brigić.

Premijer FBiH Nermin Nikšić istakao je da je Duraković iznad svega volio život i druženje.

"Bio je jedan od najupečatljivijih političara na našim prostorima. Iza njega će ostati praznina koju će biti teško popuniti. Generacije koje dolaze na njegovom primjeru mogu naučiti kako se voli BiH. Njega više nema, ali ostat će u srcima i mislima njegovih esdepeovaca", kazao je Nikšić.

Sala za sjednice Parlamenta FBiH bila je prepuna onih koji su dijelili radni, životni i društveni prostor s Nijazom Durakovićem.

Komemoraciji su prisustvovali i predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, gradonačelnik Grada Sarajeva Alija Behmen, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Denis Bećirović, član Predsjedništva SDP-a Damir Hadžić, predsjednik SBBBiH Fahrudin Radončić i mnogi drugi.

Nijaz Duraković bit će ukopan danas u 15 sati u haremu Ali-pašine džamije.

31.01.2012.

"ANGELINA, HVALA TI": HTJELA JE ISTINU VIDJETI SVOJIM OCIMA, CUTI SVOJIM USIMA I PRIKAZATI JE SVOJIM RUKAMA...

"Angelina, hvala ti ": Htjela je istinu vidjeti svojim očima, čuti svojim ušima i prikazati je svojim rukama...

image Angelina Jolie / 24sata.info

........................................

(24SI) - Skoro će mjesec dana kako sam gledao film Angeline Jolie - „U zemlji krvi i meda". Čitavo sam to vrijeme, skoro svaki dan, mislio o filmu; „padao" mi je kao žerava sjećanja, kao nešto s čime se moram/o suočiti, kao vrelo olovo u hladnu vodu.

 [24 sata info] 

Cvrčalo je i kuhalo u meni prethodnog mjeseca, kao u loncu, i film, i krv, i med, i rediteljka, i glumci, i svekolika događanja oko filma, i tema filma, i istina, i rat, i Genocid, i silovanja, i negiranja, i  ne/mogući su/život...

No, film me je itekako dojmio! Gotovo da nemam riječi - prestrašno, predobro, preautentično... Sve riječi pohvale za tu izvanrednu ženu, koja se rukovodila principom istine, što je isto tako bitno - senzibilitetom žene i vlastitom frustracijom zbog tog svekolikog nasilja nad ženama, kako kaže, pa je autentično prikazala stradanja Bošnjakinja/Bosanki, muslimanki, u protekloj agresiji. Odvajanja i razdvajanja ljudi, brutalna ubijanja i strijeljanja muškaraca, selekcija viđenijih i uglednijih žena za konstantna silovanja i prisilan rad, korištenje žena u živom štitu, ubijanje civila, starica, beba od nekoliko mjeseci (bezočno ubijanje beba bacanjem s balkona), konstantna priča o srpskoj ugroženosti i njihova povampirenost - samo su neke scene i dijelovi filma koje je Angelina vjerno prikazala. („Ja sam doktor" - javlja se i odgovara lijepa muslimanska gospođa, neposredno pred silovanje, četničkom vojniku, primitivcu i divljaku, na njegovo pitanje da li neka od njih zna kuhati. Ove riječi, same po sebi, izazivaju grč u stomaku, slika će grč dodatno pojačati, slika koju je Angelina majstorski iznijela; između ostalog i zbog toga što se radi o istinitoj sceni koja se u prethodnoj agresiji nebrojeno puta dogodila.) Sve to i pregršt drugih „detalja", s jedne strane, ali, s druge strane, upravo zbog tog grča ljubavna priča između muslimanke Ajle, lijepe slikarke, i srpskog kapetana Danijela, zaljubljenog vojnika, ljubavna priča koja je na kraju, ipak, neslavno završila, jer krv nije voda - doima se kao nerealna. Jer, u ovom povijesnom trenutku teško je vjerovati da se tako nešto „nadrealno" moglo dogoditi. Ali, Srbe, zapravo, četnike, srpske zločince, njihovu zaluđenost „liturgijskom mitomanijom" i njihovu povampirenost, doista, ne znam da je iko sa strane bolje od nje prikazao i pokazao! Scene u kojima srpski vojnici pucaju po civilima, po ljudima, to „vjekovno bjesnilo", to „ikonografsko crvenilo" u očima - sve je to izrazito jasno prikazano i tako lucidno podsjeća na mržnju, kolektivnu ludost, zaluđenost, iracionalnost... Mada, ruku na srce, takvi se (četnici u najširem smislu) sami od sebe najbolje pokažu. Mi to znamo najbolje. Ipak, hvala Angelini za njen doprinos na polju sveopćeg shvatanja i prikazivanja naše tragedije i nesreće. Istina i podrška istoj - biće joj dovoljna satisfakcija.

Ona to zna.

Ali, isto tako, i mi smo nepopravljivi. Film se još nije počeo ni prikazivati kako treba, a odjednom smo osuli paljbu, sami po sebi, kako smo bili nepravedni prema Angelini Jolie i kako smo nepotrebno reagirali?! Nije mi krivo niti žao što smo reagirali, jer to je dobro da smo napokon postali preosjetljivi kada su u pitanju te naše odsudne, krvave, bolne i svete teme.

I dobro je da reagiramo po automatizmu i instinktivno, jer nema više nikome bjanko niti može biti po tom pitanju ikakvih kalkulacija. Angelina to, kao izvanredna žena, shvata i ne zamjera, a to što su naši pametnjakovići odmah potrčali s osudama samih sebe i kako smo ovakvi i onakvi - to je priča sama za sebe. O tom "prokletstvu" drugi put.

S obzirom na informaciju koju smo imali, da je film ljubavna priča između četnika i silovane Bošnjakinje, nismo ni mogli drukčije reagirati - kaže jedan prijatelj u svom komentaru na mom profilu na Facebooku. Meni je drago da nije tako bilo! A i sama je Angelina priznala da je mijenjala scenarij tokom snimanja filma. Ko zna šta bi bilo da nije bilo reakcije?! Ne bi bilo prvi put da nas stranci izigraju! Jer, kog su zmije ujedale i guštera se čuva, kaže etnopedagogija. No, ovaj put nije tako bilo, nismo izigrani i nismo prevareni.

Na koncu, sve se završilo kako je i trebalo da se završi?! Isto tako, treba kazati da je film urađen u rangu vrhunske holivudske produkcije, da su glumci (uglavnom se radilo o našim glumcima) bili više nego fenomenalni, osobito Zana Marjanović, žena s neodoljivim osmijehom, koja je maestralno iznijela glavnu rolu, lik Ajle, lijepe slikarke. Naravno, sve je to bilo pod supervizijom mega zvijezde i filmske dive Angeline Jolie.

Angelina može čekati i očekivati nagrade za svoje umjetničko djelo (mada je to za nju bilo više od posla i umjetničkog djela, to je za nju, kao normalnu i savjesnu osobu, bila jedna vrsta duga), isto tako može očekivati i mora biti spremna na osude i pljuvanje (bukvalno pljuvanje) od strane onih koji su filmom prozvani i proskribirani; a mi... mi ćemo biti zadovoljni s istinom, koja je prikazana i pravdom koja još nije dočekana. A koju čekamo!

Ovaj projekt, također, ukazuje i njedri jednu notornu istinu, jer govori o konstantnoj borbi koja se vodi između istine i laži. Svjedoci smo da ovaj put, s ovim filmom, istina dolazi izvana, iz daleka, mada nas (ovdje, ali i tamo) stalno zasipaju neistinama i lažima. To prije svih rade glavni protagonisti naše ovdašnje zbilje, i političari, poput Milorada Dodika, i umjetnici, poput Nemanje Kusturice, i patrijarsi, poput patrijarha Irineja, i kardinali, poput kardinala Vinka Puljića... Ovi gdje god da odu, uglavnom vani kad idu, blizu il' daleko, šire laži i neistine o nama i našoj tragediji koju smo preživjeli. Može kardinal Puljić otići ne samo u Ameriku i u Australiju već i na Mars se popeti i pričati šta već priča, to više ne pije vode. Mogu oni svi zajedno pričati i raditi šta hoće, istina, opet, nađe svoj put. Ona je kao voda, ne može je se zaustaviti.

Tako se ni Angelina nije dala prevariti! Htjela je istinu vidjeti svojim očima, čuti svojim ušima i prikazati je svojim rukama (i novcima)!

Zato, Angelina, hvala ti još jednom.

P.S. U filmu postoji veliki broj eksplicitnih scena seksa i silovanja, pa
se, u najmanju ruku, preporučuje "roditeljska pažnja"!

Muhamed Velić



30.01.2012.

BOSNA I HERCEGOVINA BI MOGLA DOBITI BUDZET ZA 2011. DO PETKA

BiH bi mogla dobiti budžet za 2011. do petka

Ilustracija

.......................................

30.01.2012
Zajednički Kolegij oba doma Parlamenta Bosne i Hercegovine zatražio je od Predsjedništva BiH da najkasnije do kraja ove sedmice, dostavi Prijedlog budžeta za 2011.

„Ukoliko se to ne dogodi, Kolegij će prihvatiti Prijedlog Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine i objaviti ga u Službenom glasniku BiH. Ali, će biti korigovan po usvajanju izvršenja o budžetu za 2011.“, kazao je Milorad Živković, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH.

Živković je kazao i da je Kolegij oba doma bh. Parlamenta zaključio da će se
početkom februara održati sjednice Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta
Bosne i Hercegovine. Predviđeno je da, osim dnevnog reda koji je prethodno
utvrđen, oba doma potvrde kandidate za ministre u Vijeću ministara BiH.

U ponedjeljak ističe rok koji je Evropska komisija dala bh. vlastima da nađu model po kojem će vraćati međunarodne dugove.

Institucije Bosne i Hercegovine već 11 mjeseci nemaju budžeta za 2011., a od 1. januara ni odluke o privremenom finansiranju koja je funkcionisala cijelu prošlu godinu. Iako su u posljednji tren, krajem decembra, oba doma državnog Parlamenta usvojila budžet na osnovu dogovora šest političkih lidera, sve se zakomplikovalo početkom 2012.

„Izvršenje ovaj put je bilo više nego što su očekivali predstavnici iz RS-a, i tu je nastao problem. Oni su očekivali manji proračun i sad kad su dobili veći proračun, sad bi trebalo nešto raditi da se to vrati na taj dio. To samo govori da se ne želi povećati okvir države iz kojeg se može financirati država“, obrazložio je Dragan Vrankić, ministar finansija i trezora BiH.

Uprkos tome što je ustavom procedura usvajanja budžeta jednostavna, bosanskohercegovački političari i to su uspjeli dovesti do apsurda. Iako budžet Parlamentu predlaže Predsjedništvo BiH, to je krajem prošle godine učinio samo predsjedavajući kolektivnog šefa države.

Nakon što je Parlament budžet usvojio, tražio je od bh. Predsjedništva da ga i službeno dostavi. A, onda je Predsjedništvo BiH od Ministarstva finansija tražilo da isti taj budžet dostavi Parlamentu. Dragan Vrankić nastalu situaciju ocjenjuje apsurdnom.

„Ja vas sad pitam ovdje - Parlament je nešto potvrdio, a kaže Predsjedništvu dostavite mi. Predsjedništvo potvrdilo, a onda kaže ministarstvu sačinite to. Šta su ovi usvojili, a šta su ovi potvrdili?“ kaže Vrankić.

Loša slika BiH

Nakon što su cijelu prošlu godinu međunarodne institucije od domaćih političara tražile da se ponašaju ozbiljno i budžet usvoje, sve je bilo na čekanju dok politička šestorka nije postigla dogovor o formiranju Vijeća ministara, a dio pregovora odnosio se i na prijedlog budžeta.
Zgrada OHR, foto: Midhat Poturović
...................................................................​​
Kada je konačno i to bilo završeno, Evropska komisija i OHR su pozdravili postignuta rješenja. Mjesec dana kasnije, ove dvije institucije i dalje od bh zvaničnika traže da budžet bude i operativan.

„Vlasti BiH su upoznate sa procedurama za otplatu duga EK, od njih se očekuje da i djeluju u skladu sa tim procedurama. I zaista je od hitne važnosti da se državni budžeti za 2011. i za 2012. odobre u skladu sa postojećim zakonodavstvom za usvajanje budžeta kako bi se omogućilo kontinurano finansiranje institucija na državnom nivou, što bi omogućilo da se isplati i vanjski dug“, kazala je portparolka Evropske komisije u BiH Zora Stanić.

Iako se u 2011. od visokog predstavnika očekivalo da nametne odluku o budžetu bh. institucija, to se nije desilo s obzirom da u posljednje vrijeme međunarodna zajednica insistira na dogovoru političkih lidera u BiH. Ipak, sudeći prema izjavi Ljiljane Radetić, portparolke OHR-a, čini se da će, ukoliko budžeta uskoro ne bude, visoki predstavnik reagovati.

„OHR očekuje da budžeti za 2011. i 2012. budu usvojeni bez daljeg odlaganja i u skladu sa ustavom i zakonom, tako da bude osigurano potpuno funkcionisanje institucija BiH, te da se na vrijeme isplati inostrani dug. Visoki predstavnik je u bliskim konsultacijama sa Upravnim odborom u vezi sa ovom sitaucijom“, poručila je Radetić.

Analitičar Zekerijah Smajić kaže kako ima neslužbene informacije da je sredinom prošle sedmice u Briselu održan sastanak na kojem je dogovoreno da se bosanskohercegovačkim zvaničnicima pošalje neka vrsta saopštenja u kojem će Evropska komisija podsjetiti koliki je značaj donošenja budžeta za državu. Na naše pitanje koliki je BiH izgubila kredibilitet na putu prema Evropskoj uniji s obzirom da nema ni budžet, Smajić odgovara:

„Ako neka država, zemlja ne može da usvoji budžet i da taj budžet bude blagovremeno u primjeni u svim svojim linijama budžetskim, kako ta država može izvršavati druge međunarodne obaveze, ne samo prema kreditorima nego i prema onima koji su uključeni u proces i evropskih i atlantskih integracija? Znači još jedna vrlo loša slika, koju bi trebalo - ako je ikako moguće - što prije obojiti malo ljepšim bojama.“
30.01.2012.

SUDJENJE RADOVANU KARADZICU: ZATOCAVANJE U SKOLAMA PRIJE SMAKNUCA

Zatočavanje u školama prije smaknuća

Snimak pronađenih čahura na mjestu egzekucije prikazan u Hagu, 30. siječanj 2012.

30.01.2012
Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je višednevnim svjedočenjem Jean Rene Rueza, vođe istražiteljskog tima haškog tužiteljstva u vezi masovnih grobnica i mjesta pogubljenja muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti nakon što je Vojska Republike Srpske ušla u zaštićenu zonu Srebrenica 11.srpnja 1995. godine.

Na stotinama fotografija koje prikazuju mjesta pogubljenja te naknadnu istragu istražitelja, prikazane su i brojne škole gdje su zatočenici prethodno držani i zlostavljani, a negdje i ubijani. Škole u Ročevićima, Orahovcu, Petkovcu, Kuli.....samo su neke od spomenutih lokacija napravljenih za edukaciju mladih naraštaja, a koje su iskorištene u procesu najvećeg masovnog ubijanja na području Europe nakon Drugog svjetskog rata.
Snimak škole u Petkovcu
​​....................................................................
Istražitelj Ruez povezivao je prikazana mjesta zatočenja te zatim mjesta masovnih pogubljenja, poput farme Branjevo – sa svjedočenjem preživjelih ili svjedoka insajdera iz Vojske Republike Srpske koji su priznali zločin.

„Počeli smo od izjave Dražena Erdemovića, nakon što je prebačen u Den Haag iz Srbije. On nam je opisao tu farmu, na kojoj su on i još neki drugi vršili egzekuciju zarobljenika od 10 ujutro do 3 popodne 16.srpnja 1995.godine“, prisjetio se svjedok.

(Istraga ubijanja na farmi Branjevo)


Opisujući načine otkrivanja mjesta egzekucija, potkrijepljujući to, osim fotografijama i video snimcima, svjedok Ruez je, pronađene brojne čahure te dijelove ljudskih tijela – povezivao s opisima ubijanja od strane preživjelih koji su također dali iskaz haškim istražiteljima, a kasnije i sudu.

„Ovo su sve dijelovi ljudskih lubanja. A to je bilo vrlo interesantno budući da je jedan od svjedoka čuo kako jedan od ubojica kaže drugom da prestane pucati ljudima u glavu – zato što se mozak raspe i onda to poslije izvjesnog vremena počinje smrdjeti. A ovo su kosti pronađene na površini platoa“, povezao je jedan od nalaza sa svjedočenjem Ruez.
Jean Rene Ruez, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću, 30. siječanj 2012.
................................................................​​
Nakon što tužiteljstvu opiše rekonstrukciju događaja nakon ulaska Vojske Republike Srpske u Srebrenicu, Rueza će u utorak naknadno ispitati optuženi Karadžić koji se tereti za genocid i ostale zločine po zapovjednoj odgovornosti.

Ovaj tjedan se očekuje i svjedočenje insajdera Dragana Todorovića, bivšeg logističara 10. diverzantskog odreda VRS-a čiji su pripadnici sudjelovali u egzekuciji zarobljenika na spomenutoj farmi Branjevo.

Potkraj radnog dana u ponedjeljak suđenje se nastavilo iskazom Vilijama Haglanda (William Haglund), američkog antropologa koji je od 1996. do 1998. godine vodio tim forenzičara uključenih u srebreničku istragu.
30.01.2012.

SLUCAJ ANGELINE JOLIE: PRETNJE GLUMCIMA IZ SRBIJE

Slučaj Jolie: Pretnje glumcima iz Srbije

Angelina Jolie

30.01.2012
Slučaj Anđeline Džoli poprima u Srbiji sve šire razmere. Nakon što su se hajci, kojom je film i pre nego što ga je iko pogledao proglašen antisrpskim, priključile i pojedine javne ličnosti, glumci i reditelji, Džoli je medijima uputila pismo, demantujući sve optužbe i klevete koje joj se proteklih nedelja pripisuju.

U takvoj atmosferi protiču poslednje pripreme za beogradsku premijeru, koja je planirana za kraj februara.
 
Kada se slučaj Nikolaidis istrošio, moralo se u Srbiji sa nečim nastaviti da bi građani imali kakvu razonodu koja će im, uoči sve bližih izbora, skrenuti pažnju sa istinskih problema za koje je odgovorna njihova vlast. Tako su mediji pod palicom režima u ‘odbrani srpstva’ udarili na Holivud, čisto preventivno.

Rediteljski prvenac Anđeline Džoli “U zemlji krvi i meda” proglašen je antisrpskim projektom, a holivudska glumica srbomrscem koji svakako nije dobrodošao. U takvoj atmosferi, priprema se premijera u Beogradu. Ne čudi stoga što nam Ivona Lušić, PR distibutera za Srbiju, Hrvatsku i BiH, nije mogla otkriti puno detalja.
 
“Promotivne aktivnosti u Srbiji su još uvijek u planiranju, i znamo samo da bi redovna kino distribucija trebala početi 23. veljače,” kaže Ivona Lušić.

I tada će, ako sve bude teklo po planu, publika u Srbiji po prvi put dobiti priliku da pogleda film na koji je toliko teških reči već palo. Budući da se mediji, u ‘ekskluzivnim saznanjima’, ne zaustavljaju već nedeljama, bila je prinuđena da reaguje i sama rediteljka. Anđelina Džoli je u pismu medijima demantovala brojne optužbe vezane za njen projekat.
 
Neki srpski i drugi mediji su ovih dana napali naš film U zemlji krvi i meda, i ja želim da ispravim pogrešne informacije koje sadrže ti izveštaji. S obzirom na osetljivost teme, opasno je i neodgovorno objavljivati i ponavljati te netačnosti. Netačno je da se u filmu tvrdi da je 300.000 ljudi poginulo u sukobu. Ni ta, ni bilo koja druga cifra u vezi sa brojem žrtava u konfliktu se ne pojavljuje u bilo kom trenutku filma. Nikad nisam pozivala na ukidanje Republike Srpske i ništa slično nije bilo predmet razgovora na skorašnjem sastanku sa predsednikom Obamom", navodi se u pismu.

(VIDEO: Trejler za film "U zemlji krvi i meda")


I ma koliko neverovatno zvučalo, nisu se mediji samo na ovome zaustavili. Razlog zbog kojeg holivudska glumica u filmu, kako su preneli, “Srbe predstavlja kao koljače i silovatelje“, zapravo leži u tome što je pre mnogo godina bila u vezi sa momkom iz Beograda koji ju je ostavio u suzama. I taman kada pomislite da gluposti nema kraja, dolaze do neverovatnog podatka kako je njen otac holivudski glumac Džon Vojt, navodno pohađao srednju školu u Njujorku koja nosi ime po Stepincu. Ne treba ni spominjati da je „film svakako katastrofalno prošao u Americi“.

I uzalud sada protagonisti filma, poput glumca Radeta Šerbedžije, pokušavaju javnost u Srbiji da prizovu pameti.

„Taj film je dobio nominaciju za Golden Globe između pet najboljih stranih filmova na svijetu, a to ne ide preko veze vjerujte mi, ja tamo živim dugo godina. Što se političkih stvari tiče, nema ni govora da bi ona zauzimala bilo kakav stav za bilo koju stranu na ovim našim prostorima“, podvukao je Šerbedžija.

Opasne retrogradne tendencije

Mediji će ipak pozvati Miloševićevog veterana, glumca Batu Živojinovića da u svom maniru poruči kako Džoli „ne bi pustio da dođe u Srbiju“, a reditelj Emir Kusturica je, na pitanje da li bi holivudsku zvezdu pozvao u svoj Drvengrad odgovorio:

"Ona spada u ove glumce koje se bave propagandom, a ne glumom. Nama u Drvengradu su bliži oni koji se bave svojim poslom", rekao je Kusturica.

Cela priča prestaje da bude samo tragikomična, kada se krug napada proširi i na one koji nisu u dalekom Holivudu.

Scena iz filma Iz zemlje krvi i meda
........................................................................
​​Srpskim glumcima koji su učestvovali u filmu prišivena je etiketa izdajnika. Iako, razumljivo, ne žele da se svojim izjavama upliću u vrzino kolo opšteg ludila, , i neki od njih su nam potvrdili da su primili pretnje.

Sve to govori o opasnim retrogradnim tendencijama u našem društvu, i to kada krene, jako ga je teško zaustaviti. I to je signal, ili da su se izbori, pošto je kod nas nažalost sve vezano za izbore, opasno približili, ili da se zaista vraća jedno neverovatno vreme za koje smo mislili da je nepovratno nestalo za nama. Znamo kako je danas mali korak između lakog izricanja osude, do linča, prebijanja ili napada na porodice. I mi bismo zaista morali da budemo zabrinuti “, ocenjuje za RSE režiser Janko Baljak.

Podseća to umnogome na ono čemu su pojedini ljudi u Srbiji bili izloženi tokom devedesetih, ali i u bližoj prošlosti. Na glumicu Mirjanu Karanović sručila se lavina napada i pretnji zbog uloga u "Grbavici" ili filmu “Miruš”, gde igra majku mladog Albanca. I beogradski reditelj Stevan Filipović je zbog filma “Šišanje”, u kojem govori o sprezi desničarskih organizacija i vlasti u Srbiji, bio na žestokom udaru.

Glumac Dragan Mićanović nedavno je u intervjuu za britanski "Telegraf", govoreći o iskustvu tokom snimanja Fajnsovog filma "Koriolan", samo spomenuo podatak da se u Beogradu i danas mogu videti ljudi koji šetaju u majcama sa likom Mladića i Karadžića. Odmah su ga razapeli na ultradesničarskim i profašističkim sajtovima.

“Znate, nije prijatno. Mislite da je nešto za vama, prošlo je evo već toliko godina, i jednostavno mislite da je život krenuo dalje. Ali ne, na svakom koraku vas upozoravaju da neće to ići baš tako lako i bezbolno”, kaže Mićanović. 

Može li se već iz reakcija Srbije na trailer filma „U zemlji krvi i meda“, naslutiti da, baš kao i ‘Grbavica’, priča jednu bolnu stvarnost i istinu sa kojom Srbija odbija da se suoči. Ali, da se ne priključujemo ocenama pre nego što smo ga i videli. Sva ova buka koja se oko njega podigla, kako to u tekstu na našim stanicama primećuje Kemal Kurspahić, govori da ga svakako treba pogledati.
30.01.2012.

GALERIJA FOTOGRAFIJA IZ 1993.: BIO JE RAT, VLADAO JE STRAH, ALI LJUDI SU TADA BILI SLOZNIJI

Galerija fotografija iz 1993.: Bio je rat, vladao je strah, ali ljudi su tada bili složniji

30.01.2012.
.....................
Ratna 1993. godina je bila možda i jedna od najtežih u gradu na Miljacki. Te godine uknjižen je neslavni rekord od 3.777 ispaljenih granata, mnoge ulice nazvane su "snajperskim stazama", srušeno je 35.000 zgrada, a zima je donijela još veće nedaće.


x x x x x x x x x x x x x x x x

Bio je rat, vladao je strah, ali ljudi su tada bili složniji

Oni koji su tokom rata boravili u opkoljenom Sarajevu često kažu kako su tada ljudi bili složniji, a to se može primijetiti i na fotografijama stranih fotoreportera koji su 1993. godine boravili u glavnom gradu BiH.

Građani Sarajeva dijelili su međusobno i posljednju koru hljeba, zajedno su se radovali i zajedno tugovali.

Bio je rat, ali rat nije mogao uništiti ljubav. Djevojke su ispraćale i dočekivale mladiće koji su odlazili na ratišta, majke su sa strepnjom čekale da se na kućnom pragu pojave sinovi...

Na granate i snajpere Sarajlije su se već bile "navikle". Znalo se koje su ulice "snajperske staze", ali su oni najhrabriji ipak pretrčavali preko tih ulica prkoseći zlu s vjerom da će mir uskoro doći.

Tih ratnih dana strpljivo se čekalo u redu za vodu ili humanitarnu pomoć. Bilo je straha, ali bilo je i smijeha tokom višesatnog čekanja na kanister vode. Prepričavane su se anegdote, lijepe vijesti, vještine izbjegavanja zločinačkog metka...

Vezani članci

30.01.2012.

PODRIVANJE BOSNE I HERCEGOVINE DIO SPOLJNE POLITIKE SRBIJE

Podrivanje BiH deo spoljne politike Srbije

Osnovna škola "Srbija" na Palama

30.01.2012.
Pošto su joj ambicije vraćanja Kosova ili pak njegove podele propale, Srbija je na tom polju reterirala i sve snage uprla ka Republici Srpskoj. Iako se zvaničnici deklarativno zalažu za suverenitet susedne države i poštovanje Dejtonskog sporazuma, u praksi se ponašaju potpuno suprotno.

U Banjaluci su nedavno proslavili 20. rođendan, kako su je tamo mnogi nazivali, “najmlađe srpske države”, a kada je jedan crnogorski pisac
podsetio na poreklo ovog entiteta i aspiracije Beograda, Srbija je udarila i na drugog komšiju. 

Od momenta kada je postalo jasno da je nezavnisnost Kosova nepovratna, Beograd je intenzivirao saradnju sa partnerom u Banjaluci i krenuo u novu bitku, ne prihvatajući poraz svoje nacionalne politike ni 20 godina nakon rata. Da je podrivanje BiH među prioritetima vlade u Srbiji i vrapcima je postalo jasno nakon nedavane proslave godišnjice osnivanja Republike Srpske na kojoj se okupilo najviše rukovodstvo iz Beograda.

Slobodan Homen
​​Obustavljanje istrage Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka došlo je kao šlag na tortu. Tako portparol Vlade Slobodan Homen na pitanje našeg radija – pokušava li Srbija preko Republike Srpske da destabilizuje BiH, odgovara kontraoptužbama.

“Podsetiću, nikako ne može doći do pravog i istinskog pomirenja ako svi oni koji su kršili zakone i počinili ratne zločine ne budu odgovarali. Mislim da to treba da prihvate svi iz regiona pa tako naravno i Bosna i Hercegovina”, rekao je Homen.

Odluku da se slučaj Dobrovoljačka stavi ad acta, Beograd je tako  iskoristio kao povod za novi napad na Bosnu i Hecegovinu i pravosudne organe te zemlje. Neprikosnoveni lider srpskog entiteta i najmiliji političar Srbije Milorad Dodik uspeo je iz Banjaluke da dezavuiše pokušaje međunarodne zajednice da stabilizuje vlast u Sarajevu i otvorio put Srbiji za, ovoga puta, udare na Tužilaštvo te zemlje, starim i oprobanim optužbama o antisrpstvu.

“Mislim da je to jedna veoma cinična i amoralna tvrdnja zato što je očigledno da su Srbi u tom ratu počinili najviše zločina i da nikako ne može biti isti broj optuženika na svim stranama. Rat u Bosni se ovde kvalifikuje kao oslobodilački rat Srba i na delu imamo jedan veoma širok pokret poricanja zločina”, kaže za RSE predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko.

Dokazao je to državni vrh Srbije proslavljajući u Banjaluci dan kada je 1992. godine Skupština srpskog naroda u BiH, odnosno čelni ljudi SDS-a sa Radovanom Karadžićem na čelu, usvojila Deklaraciju o proglašenju srpske republike BiH. Nisu se obazirali na lidere Federacije, koji su podsetili da je Ustavni sud BiH poništio 9. januar kao Dan osnivanja Republike Srpske. Sa Miloradom Dodikom beogradski su zvaničnici razmenili poruke zahvalnosti za jačanje veza tako da ni odlikovanja nisu izostala. Predsednik Srbije Boris Tadić primio je u Banjaluci orden na lenti.

„I ovo odlikovanje jeste obaveza za mene da posebne odnose Republike Srbije i Republike Srpske učinimo takvim da iza nas ostaju novi mostovi, univerziteti, naučna saradnja novi putevi, novi energetski objekti“, poručio je Tadić.

A izgrađeno ih je poslednjih godina i više nego dovoljno. Od škole pod imenom "Srbija" na Palama odakle su upravo srpski topovi gađali Sarajevo, preko zajedničkog otvaranja autoputeva, mostova, a sve pod parolom što čvršćih i bližih veza.

Dok Sarajevo udruženim snagama zaobilaze, lideri Srbije česti su gosti Banjaluke. Još većom merom uzvraća im Dodik koji ne bira prigodu za odlazak u Beograd, bilo da je reč o fudbalskim utakmicama, kulturnim dešavanjima ili pak medijskim gostovanjima. Kada se druže u Republici Srpskoj osećaju se baš kao da su u Srbiji. Već po pravilu nekome se, slučajno ili ne, omakne da o bh. entitetu prozbori kao o državi. Taj su zadatak na poslednjem susretu u Banjaluci na sebe preuzeli predstavnici SPC, poglavar Irinej i episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda.

„Neka je blagoslovena srpska država Republika Srpska“.

„Danas, hvala Bogu, živimo u slobodnoj srpskoj državi, pravoj srpskoj državi“.

Milorad Dodik i Boris Tadić
​​Retki su u Srbiji oni koji će se drznuti da ukažu na opasnost ovakvih poruka, koje su uz to upućene na proslavi dana kada su Republiku Srpsku osnovali današnji haški zatvorenici, optuženi ili osuđeni zbog ratnih zločina i genocida.

Učinio je to crnogorski pisac Andrej Nikolaidis nakon čega se, istina zbog sporne rečenice da bi civilizacijski iskorak bio da je u danu proslave aktiviran eksploziv, protiv njega podigla čitava medijska scena u Srbiji i izdejstvovala i zvanični demarš Beograda Podgorici. Oni malobrojni koji su stali u Nikolaidisovu odbranu zbog ironičnog komentara na navodnu pripremu atenata u Banjaluci, mogli bi i u zatvoru da završe. Najavio je to ni manje ni više nego Miloševićeva perjanica, današnji ministar policije Ivica Dačić, optužujući upravnika Narodne biblioteke Sretena Ugričića da je, podrškom Nikolaidisu, podržao terorizam.

“I ja ću tražiti da on bude razrešen! Može to da podržava, ali iz zatvora, a ne sa mesta upravnika biblioteke,” odsečan je Dačić.

U međuvremenu, oni koji su Nikolaidisov tekst pročitali u celosti i potpisali proglas u kojem traže zaštitu pisca od medijske hajke složiće se sa onim što je izrekao u podsećanju na stvaranje Republike Srpske.

​​“Ja smatram Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom i mislim da će srpska politička elita, pošto je izgubila na Kosovu, svoj nišan okrenuti tamo, kao što je već i uradila jer se ceo srpski vrh pre neki dan okupio u Banjaluci”, kaže dramaturg i funkcioner opozicione Liberalno demokratske partije Nenad Prokić.

Sonja Biserko
​​​​Okupili su se u Banjaluci ne bi li u delo sproveli plan koji Nikolaidis podvodi pod rečenicu “da bi Srbi ovoga puta u miru mogli dobiti ono što su u ratu izgubili”. Od toga svakako neće odustati, ocenjuje Sonja Biserko.

“Osnovna poruka jeste da Beograd nije prihvatio poraz svoje nacionalne politike i da na svaki način pokušava da završi taj projekat. Elita i institucije u Srbiji se do sada ni u jednom momentu nisu pokazale dovoljno zrelim da iskorači iz te matrice. Posebno nije zrela da se u svom delovanju osloni na neke moralne vrednosti i to pokazuje da ni u narednom periodu neće odustati od tih svojih zacrtanih ciljeva, a to je izuzimanje Republike Srpske iz BiH”, navodi Biserko. 

Vredi li onda uopšte i govoriti o moralnoj dimenziji poruka i poteza Beograda? Tadić je iz Banjaluke doneo orden Republike Srpske, svi su ćutali, a jedino je podmladak opozicione Socijaldemokratske unije podsetio na činjenicu da ga je pre predsednika Srbije primilo i nekoliko haških optuženika, te da predstavlja uvredu za sve žrtve rata u BiH.

Ovim i mnogim drugim koracima obesmišeljno je i Tadićevo prisustvo na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici, ali i sve druge aktivnosti u cilju uspostavljanja novog poverenja u regionu, kaže Aida Ćorović iz novopazarske nevladine organizacije Urban In.

“Svedoci smo da je poslednja dekada potrošena u zamajavanju građana kako je Kosovo i dalje srpsko, a to će se isto dešavati sada i sa Republikom Srpskom, bez obzira na to što ne verujem da će tu doći do priče o granicama. Prosto u javnom vokabularu nešto mora da se obećava građanima kako bi se oni i dalje držali u nekoj vrsti nacionalnog zanosa. Problem je nažalost što ni građani Srbije nisu spremni da se suoče sa realnošću, a stranke vrlo populistički idu na podilaženje nacionalističkom zanosu i nikako da se probudimo iz tog pakla”, navodi Aida Ćorović.

U održavanju javnosti budnom i pripravnom pomažu im mediji u kojima nema dana da se bar neko ne pozabavi mogućnošću raspada BiH i veličanjem Republike Srpske. U misiji patriotske odbrane, stigli su i do Holivuda. Tako pod naslovom „Anđo, marš!“, tabloidi objavljuju senzacionalno otkriće da glumica Anđelina Žoli planira da zatraži ukidanje „genocidne tvorevine Republike Srpske“.

„Izborili smo se sa mnogima, pa ćemo i s takvom trebom“, odmah je šeretski uzvradio lider iz Banjaluke, a iz Beograda joj poručuju „Anđo, sestro, preigrala si se!“.

Ako je i planirala da poseti Srbiju, glumica bi trebalo dva puta da razmisli - možda i u zatvoru završi.
30.01.2012.

SVJEDOK: "KAZAO JE DA SE ZOVE BATKO I DA UBIJA MUSLIMANE I VOLI DA SILUJE BALIJKE"

Svjedok: "Kazao je da se zove Batko i da ubija muslimane i voli da siluje balijke"

image Veselin Vlahović Batko / 24sata.info

(24SI) - U nastavku suđenja za zločine počinjene na Grbavici, Vracama i Kovačićima, svjedok Tužilaštva tvrdi da mu je optuženi došao na vrata i rekao da “ubija muslimane i voli da siluje balijke”. Dževad Hamzić, svjedok Tužilaštva BiH, koji je živio sam u stanu na Grbavici, krajem juna 1992. godine susreo se s optuženim Vlahovićem, ...

 [24 sata info] 

... koji je došao na njegova vrata u “mantilu bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA)” sa automatskom puškom.

“Kazao je da se zove Batko i da ubija muslimane i voli da siluje balijke”, tvrdi svjedok i dodaje da je optuženi bio iznenađen otkud 30-godišnji mladić u stanu, te ga je pitao šta je razlog tome.

Dok ga je Vlahović ispitivao, kako je kazao Hamzić, sve vrijeme se igrao okidačem na pušci koja je bila uperena u njega, te je nekoliko puta “škljocnula”.

Najvjerovatnije, kako je rekao svjedok, puška nije opalila jer je bila zablokirana.

Hamzić navodi da ga je Vlahović maltretirao, tako što ga je udario pesnicom i stavio mu pušku između nogu, te rekao: “Neću te ubiti, ali ćeš me zapamtiti za cijeli život”.

Vlahović mu je, kako je opisao svjedok, uzeo zlatni lančić s vrata, te kazao da pođe s njim kod nekih prijatelja da se i oni “zabave”.

Međutim, poslije izlaska u haustor, optuženi je, kako je kazao svjedok, prošao pored njega i rekao da će doći drugi put, ali se više nije pojavio.

Tužilaštvo BiH tereti Vlahovića da je 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više osoba, kao i da je učestvovao u zlostavljanju civila Bošnjaka i Hrvata, kojima je oduzimao novac i druge vrijednosti.

Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom se tereti za ubistva i nestanke 14 osoba, kao i silovanje i zlostavljanje civila. S43, drugi svjedok Tužilaštva, tokom 1992. živio je na Grbavici sa ocem.

U junu te godine na njegova vrata je došao optuženi Vlahović sa još jednim čovjekom i, kako je rekao svjedok, obojica su bila naoružana.

“Po ulasku u stan, Batko me počeo tući. Dobio sam udarce u glavu i kada sam pao, počeli su udarci nogama”, kazao je svjedok, dodavši da je u međuvremenu došao i otac u stan, te su i njega tukli, a nakon toga uzeli novac i zlato, pa otišli.

Svjedok tvrdi da su se vratili dan ili dva poslije, te ga automobilom odvezli u zgradu “Digitron Buje”, gdje su ga drugi ljudi udarali.

Tokom svjedočenja, S43 je rekao da je iz njegove zgrade isti dan odveden i jedan komšija, kojeg je sreo u “Digitronu”, odakle mu se gubi svaki trag.

Behaija Krnjić je ukazao na promjene u odnosu na iskaz dat Tužilaštvu BiH u kojem je svjedok naveo da je zajedno sa njim automobilom odvezen i komšija, što na ovom suđenju nije spomenuo.

Svjedok je pojasnio da je komšiju zatekao u “Digitronu”, te da je moguće da su i njega doveli taj isti dan, prenosi BIRN -
Justice Report.

Naredno suđenje je 1. februara 2012. godine.

30.01.2012.

UBICA IZ SREBRENICE MENDELJEV DJURIC MANE: JA I MOJI "INDIJANCI" CUVAT CEMO CIVILE

Ubica iz Srebrenice Mendeljev Đurić Mane: Ja i moji "Indijanci" čuvat ćemo civile

Đuriću se stavlja na teret da je učestvovao u ubistvu oko 1.000 Bošnjaka

  |  30.01.2012.

Ubica iz Srebrenice Mendeljev Đurić Mane: Ja i moji "Indijanci" čuvat ćemo civile

Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, svjedokinja odbrane je izjavila da je drugooptuženi Mendeljev Đurić Mane dolazio u Bijeljinu nakon 12. jula 1995. godine, javio je danas BIRN-Justice Report.

“Znam da je bilo poslije Petrovdana, jer moj muž tada nije mogao da ode kod tetke na slavu. Mane je došao u radionicu da opere auto... Razgovarali smo i o Srebrenici. On je rekao: Super, ja i moji ‘Indijanci’ dobili smo zadatak da čuvamo UNPROFOR i civile”, navela je Smilja Popović-Vidović.

Ona je dodala da je Đurić kazao da je došao u Bijeljinu da se obrije i istušira i da planira sutradan ponovo da se vrati u Srebrenicu.

“Rekao je da moraju obezbijediti vozila i da ljude prebace u Federaciju BiH”, ispričala je Popović-Vidović i dodala da se taj susret dogodio drugog, trećeg ili četvrtog dana nakon Petrovdana, koji je 12. jula.

Đuriću se optužnicom stavlja na teret da je, zajedno s Duškom Jevićem, Goranom Markovićem i Neđom Ikonićem, 13. i 14. jula 1995. godine učestvovao u ubistvu oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Kravici, kao i u prisilnom preseljenju stanovništva s područja Srebrenice.

Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.

Svjedokinja Popović-Vidović je objasnila da su se ona i njen suprug družili sa Đurićima, te da su se slučajno upoznali 1992. godine kada je jednom majstoru iz njihove radionice, koji je bošnjačke nacionalnosti, policija oduzela vozilo.

“Moj suprug je otišao u policiju u Janju i vratio se sa stojadinom našeg majstora. Rekao je da je imao sreće da je naletio na nekog dobrog čovu koji mu je pomogao da vrati auto. To je bio Mane”, kazala je Popović-Vidović.

Ona je navela da se s Đurićem ne bi družili da je bio šovinista ili nacionalista.

Suđenje će biti nastavljeno 2. februara.

30.01.2012.

REAGOVANJE SBiH: IZJAVA MILORADA DODIKA U SUPROTNOSTI SA USTAVOM BiH

Reagovanje SBiH: Izjava Dodika u suprotnosti sa Ustavom BiH

image SBiH / 24sata.info

 

(24SI) - Stranka za Bosnu i Hercegovinu smatra da je izjava Milorada Dodika data makedonskom listu „Dnevnik“ "da Republika Srpska nije priznata od UN-a, ali da ima međunarodni subjektivitet koji proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma“ u suprotnosti sa Ustavom BiH i zvaničnim tumačenjem OHR-a.

 [24 sata info] 

Stranka z BiH smatra da ono što zabrinjava i što je opasno po državu Bosnu i Hercegovinu jeste prihvatanje zakonskih rješenja koja direktno krše Ustav BiH i Sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji.

Radi se o Zakonu o sistemu državne pomoći i Zakonu o popisu stanovništva koji su sada pred Parlamentom BiH, posredno ili neposredno jačaju poziciju entiteta, a slabe državu.

Tako se npr. u Zakonu o sistemu državne pomoći inagurira paradržavno tijelo koje državu svodi na nivo poštara između dva entiteta, što je u potpunom neskladu sa ustavnim nadležnostima države i Sporazumom o pridruživanju Evropskoj uniji, stoji u saopćenju SBiH.

Stranka za BiH očekuje prije svega od Predstavničkog doma Parlamenta BiH da zaustavi donošenje zakona štetnih po državu Bosnu i Hercegovinu, kao i aktivan odnos OHR-a i međunarodne zajednice.

(Fena)


30.01.2012.

JUDE ROMANO: MUP REPUBLIKE SRPSKE NEMA PRAVO PRIGOVORA NA ODLUKU U SLUCAJU DOBROVOLJACKA

Romano: MUP RS nema pravo prigovora na odluku u slučaju Dobrovoljačka

image Tužilaštvo BiH / 24sata.info

(24SI) - Međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Jude Romano obavijestio je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS) da nema pravo prigovora na odluku Tužilaštva o obustavljanju istrage u "predmetu Dobrovoljačka ulica".

 [24 sata info] 

Kako se navodi u dopisu, Romano se poziva na član 224. Zakona o krivičnom postupku BiH (ZKP) po kojem samo oštećena strana ima pravo podnijeti pritužbu protiv naredbe o obustavljanju istrage.

Na internet stranici banjalučka Alterativna televizija je danas objavila dopis Romana CJB Istočno Sarajevo, uz dodatak da i na tu odluku MUPRS-a „sprema adekvatan odgovor“.

Podsjećanja radi, 17. januara Tužiteljstvo BiH donijelo je naredbu o obustavi istrage protiv Ejupa Ganića, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jovana Divjaka, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića, jer je utvrđeno da u radnjama osumnjičenih nisu sadržana obilježja krivičnog djela.

Nakon opsežne istrage, naredba o obustavi istrage protiv spomenutih osumnjičenih osoba donesena je na temelju 352 izjave svjedoka, te 412 materijalnih dokaza koji uključuju dokumente, videozapise, presretnute razgovore i druge dokazne materijale.

Nakon toga iz MUPRS-a su najavljivali prigovor na ovu odluku.

 

(Fena)

30.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Fahrudin Radončić : . Mi se ne bojimo pobune naroda. Naprotiv, mi ju s radošću očekujemo
 
Građani svake države koji čuvaju i štite tu državu imaju pravo i da ju mijenjaju. Nitko nema pravo plašiti ih kaosom. BiH je, zahvaljujući dvadesetogodišnjoj vladavini SDA, prva u Europi po nezaposlenosti, korupciji, državnoj mafiji, kriminalu. Građanima to prekipi i iziđu na ulicu. Zašto bi se mi plašili što..
. Wall Street Journal : SAD se naoružavaju za borbu protiv Irana
 
Pentagon je investirao 330 miliona dolara u gradnju sprecijalnih bombi za uništavanje betonskih bunkera kako bi bio u stanju da napadne iranska podzemna nuklearna postrojenja..
. Dodikov kabinet kritikuje Jovanovića : Nije istina da je Republika Srpska nastala na genocidu
 
Kabinet predsednika Republike Srpske kritikovao je predsednika Liberalno-demokratske partije Čedomira Jovanovića zbog njegove izjave o tom entitetu...

30.01.2012.

"ANGELINA, HVALA TI": HTJELA JE ISTINU VIDJETI SVOJIM OCIMA, CUTI SVOJIM USIMA I PRIKAZATI JE SVOJIM RUKAMA...

"Angelina, hvala ti ": Htjela je istinu vidjeti svojim očima, čuti svojim ušima i prikazati je svojim rukama...

image Angelina Jolie / 24sata.info

 

(24SI) - Skoro će mjesec dana kako sam gledao film Angeline Jolie - „U zemlji krvi i meda". Čitavo sam to vrijeme, skoro svaki dan, mislio o filmu; „padao" mi je kao žerava sjećanja, kao nešto s čime se moram/o suočiti, kao vrelo olovo u hladnu vodu.

 

 [24 sata info] 

Cvrčalo je i kuhalo u meni prethodnog mjeseca, kao u loncu, i film, i krv, i med, i rediteljka, i glumci, i svekolika događanja oko filma, i tema filma, i istina, i rat, i Genocid, i silovanja, i negiranja, i  ne/mogući su/život...

No, film me je itekako dojmio! Gotovo da nemam riječi - prestrašno, predobro, preautentično... Sve riječi pohvale za tu izvanrednu ženu, koja se rukovodila principom istine, što je isto tako bitno - senzibilitetom žene i vlastitom frustracijom zbog tog svekolikog nasilja nad ženama, kako kaže, pa je autentično prikazala stradanja Bošnjakinja/Bosanki, muslimanki, u protekloj agresiji. Odvajanja i razdvajanja ljudi, brutalna ubijanja i strijeljanja muškaraca, selekcija viđenijih i uglednijih žena za konstantna silovanja i prisilan rad, korištenje žena u živom štitu, ubijanje civila, starica, beba od nekoliko mjeseci (bezočno ubijanje beba bacanjem s balkona), konstantna priča o srpskoj ugroženosti i njihova povampirenost - samo su neke scene i dijelovi filma koje je Angelina vjerno prikazala. („Ja sam doktor" - javlja se i odgovara lijepa muslimanska gospođa, neposredno pred silovanje, četničkom vojniku, primitivcu i divljaku, na njegovo pitanje da li neka od njih zna kuhati. Ove riječi, same po sebi, izazivaju grč u stomaku, slika će grč dodatno pojačati, slika koju je Angelina majstorski iznijela; između ostalog i zbog toga što se radi o istinitoj sceni koja se u prethodnoj agresiji nebrojeno puta dogodila.) Sve to i pregršt drugih „detalja", s jedne strane, ali, s druge strane, upravo zbog tog grča ljubavna priča između muslimanke Ajle, lijepe slikarke, i srpskog kapetana Danijela, zaljubljenog vojnika, ljubavna priča koja je na kraju, ipak, neslavno završila, jer krv nije voda - doima se kao nerealna. Jer, u ovom povijesnom trenutku teško je vjerovati da se tako nešto „nadrealno" moglo dogoditi. Ali, Srbe, zapravo, četnike, srpske zločince, njihovu zaluđenost „liturgijskom mitomanijom" i njihovu povampirenost, doista, ne znam da je iko sa strane bolje od nje prikazao i pokazao! Scene u kojima srpski vojnici pucaju po civilima, po ljudima, to „vjekovno bjesnilo", to „ikonografsko crvenilo" u očima - sve je to izrazito jasno prikazano i tako lucidno podsjeća na mržnju, kolektivnu ludost, zaluđenost, iracionalnost... Mada, ruku na srce, takvi se (četnici u najširem smislu) sami od sebe najbolje pokažu. Mi to znamo najbolje. Ipak, hvala Angelini za njen doprinos na polju sveopćeg shvatanja i prikazivanja naše tragedije i nesreće. Istina i podrška istoj - biće joj dovoljna satisfakcija.

Ona to zna.

Ali, isto tako, i mi smo nepopravljivi. Film se još nije počeo ni prikazivati kako treba, a odjednom smo osuli paljbu, sami po sebi, kako smo bili nepravedni prema Angelini Jolie i kako smo nepotrebno reagirali?! Nije mi krivo niti žao što smo reagirali, jer to je dobro da smo napokon postali preosjetljivi kada su u pitanju te naše odsudne, krvave, bolne i svete teme.

I dobro je da reagiramo po automatizmu i instinktivno, jer nema više nikome bjanko niti može biti po tom pitanju ikakvih kalkulacija. Angelina to, kao izvanredna žena, shvata i ne zamjera, a to što su naši pametnjakovići odmah potrčali s osudama samih sebe i kako smo ovakvi i onakvi - to je priča sama za sebe. O tom "prokletstvu" drugi put.

S obzirom na informaciju koju smo imali, da je film ljubavna priča između četnika i silovane Bošnjakinje, nismo ni mogli drukčije reagirati - kaže jedan prijatelj u svom komentaru na mom profilu na Facebooku. Meni je drago da nije tako bilo! A i sama je Angelina priznala da je mijenjala scenarij tokom snimanja filma. Ko zna šta bi bilo da nije bilo reakcije?! Ne bi bilo prvi put da nas stranci izigraju! Jer, kog su zmije ujedale i guštera se čuva, kaže etnopedagogija. No, ovaj put nije tako bilo, nismo izigrani i nismo prevareni.

Na koncu, sve se završilo kako je i trebalo da se završi?! Isto tako, treba kazati da je film urađen u rangu vrhunske holivudske produkcije, da su glumci (uglavnom se radilo o našim glumcima) bili više nego fenomenalni, osobito Zana Marjanović, žena s neodoljivim osmijehom, koja je maestralno iznijela glavnu rolu, lik Ajle, lijepe slikarke. Naravno, sve je to bilo pod supervizijom mega zvijezde i filmske dive Angeline Jolie.

Angelina može čekati i očekivati nagrade za svoje umjetničko djelo (mada je to za nju bilo više od posla i umjetničkog djela, to je za nju, kao normalnu i savjesnu osobu, bila jedna vrsta duga), isto tako može očekivati i mora biti spremna na osude i pljuvanje (bukvalno pljuvanje) od strane onih koji su filmom prozvani i proskribirani; a mi... mi ćemo biti zadovoljni s istinom, koja je prikazana i pravdom koja još nije dočekana. A koju čekamo!

Ovaj projekt, također, ukazuje i njedri jednu notornu istinu, jer govori o konstantnoj borbi koja se vodi između istine i laži. Svjedoci smo da ovaj put, s ovim filmom, istina dolazi izvana, iz daleka, mada nas (ovdje, ali i tamo) stalno zasipaju neistinama i lažima. To prije svih rade glavni protagonisti naše ovdašnje zbilje, i političari, poput Milorada Dodika, i umjetnici, poput Nemanje Kusturice, i patrijarsi, poput patrijarha Irineja, i kardinali, poput kardinala Vinka Puljića... Ovi gdje god da odu, uglavnom vani kad idu, blizu il' daleko, šire laži i neistine o nama i našoj tragediji koju smo preživjeli. Može kardinal Puljić otići ne samo u Ameriku i u Australiju već i na Mars se popeti i pričati šta već priča, to više ne pije vode. Mogu oni svi zajedno pričati i raditi šta hoće, istina, opet, nađe svoj put. Ona je kao voda, ne može je se zaustaviti.

Tako se ni Angelina nije dala prevariti! Htjela je istinu vidjeti svojim očima, čuti svojim ušima i prikazati je svojim rukama (i novcima)!

Zato, Angelina, hvala ti još jednom.

P.S. U filmu postoji veliki broj eksplicitnih scena seksa i silovanja, pa
se, u najmanju ruku, preporučuje "roditeljska pažnja"!

Muhamed Velić


30.01.2012.

NATASA KANDIC: KOD NAS GENERALI NE ODGOVARAJU

Kandić: Kod nas generali ne odgovaraju

 

Nataša Kandić

30.01.2012
Dosije Fonda za humanitarno pravo koji ukazuje na to da novopostavljeni načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković nije sprečavao ratne zločine na Kosovu uzdrmao je ove nedelje srpski establišment. U međuvremenu su navode fonda demantovali iz vrha Ministarstva odbrane i Tužilaštva za ratne zločine.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Nataša Kandić, izvršna direktorka Fonda, najpre reaguje na navode ministra odbrane Dragana Šutanovca koji je njen dokument nazvao lažnim i mestimično mostruoznim.

Kandić: Mislim da je to bilo brzopleto i veoma nepromišljeno od strane ministra Šutanovca. Ni za jedno naše saopštenje, nijedan izveštaj, nikada niko nije rekao, ni u Miloševićevo vreme, da je lažni dokument, tako da prvi put za ovih dvadeset godina čujem da neko za izveštaj Fonda za humanitarno pravo kaže da je lažan. Šutanovčeva reakcija je dezorijentisana zato što iza svakog navoda mi dajemo izvor podatka; i zato što navodimo samo ono što je utvrđeno i rečeno pred sudskim organima ili što svedoci kažu - oni kojima smo mi dali poverenje ili oni koji su svedočili pred Haškim tribunalom.

Nema, dakle, nijedne naše konstatacije, osim što uz taj dosije, ide naše saopštenje koje jednim vrlo pristojnim jezikom kaže da novopostavljeni načelnik Generalštaba nema čistu prošlost. Pa, da li se bilo kome može činiti da je to ličnost besprekorne prošlosti ako se njegove jedinice nalaze na području, u selima, na lokacijama
Da li je taj koji vodi te jedinice, koji je bio komandant, trebalo da spreči te zločine?
u delu Kosova gde su počinjeni strašni zločini? Da li je onda sve u redu? Da li je taj koji vodi te jedinice, koji je bio komandant, trebalo da spreči te zločine? Posebno, ako su se oni ponavljali, da li je trebalo protiv nekoga da pokrene ne samo disciplinski već krivični postupak? Da li je, konačno, posle oktobra 2000. godine morao izaći u javnost i reći šta se u njegovo vreme u njegovoj zoni odgovornosti na Kosovu događalo, kakvi su zločini počinjeni i koliko je civila ubijeno?

I na kraju, kada ministar Šutanovac onako podsmešljivo kaže: „Pa nećemo valjda mi generala Dikovića optuživati za krađu stoke?” Pa molim vas, naša vojska i policija se proslavila na Kosovu najpre najbrutalnijim zločinima, a onda i bezobzirnom pljačkom, i to pljačkom u kojoj su svi učestvovali. Odvlačilo se kamionskim konvojima. Prema tome, nema u tome ničeg podsmešljivog zato što je to bila jedna od osnovnih karakteristika rata u svim područjima bivše Jugoslavije, koja je na Kosovu je poprimila bezobzirne razmere.

RSE: Kako reagujete na Šutanovčevu tvrdnju da se laičkim uvidom u Dikovićev dosje može utvrditi da on nije bio na pozicijama i lokacijama za koje ga Fond za humanitarno pravo optužuje?

Kandić: To je brzopleta reakcija. Nasuprot svemu tome što on kaže i kako demantuje, postoje reči samog Dikovića, svedoka odbrane, koji u saslušanju pred Haškim tribunalom govori kada njegova brigada 1999. dolazi u Drenicu, kada biva u potpunosti popunjena, ko čini brigadu, koja je njena zona odgovornosti – nabraja čak i sela. Prema tome, tu nije ništa sporno. Ne znam da li ministar Šutanovac misli da u Srbiji treba da se osnuju organi koji će posebno da proveravaju i sudski utvrđene činjenice.

Kada je reč o 37. motorizovanoj brigadi, mi smo veoma pažljivo pratili njeno kretanje na osnovu brojnih svedoka koji su o tome govorili, pre svega u
Ljubiša Diković
​​Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. A i svedočenje samog Dikovića, kao svedoka odbrane u Haškom tribunalu, prilično je jasno. Iako u početku tvrdi da je njegova brigada bila u reonu Izbice, nakon predočavanja pojedinačnih dokaza, on priznaje da su njegove jedinice ušle u selo Izbicu. Takođe govori o tome da su imale kontakta sa civilima i da su tada prekidali dejstva i izvodili civile. Kako ispitivanje teče, u jednom trenutku na pitanja Tužilaštva svedok Diković vrlo nervozno postavlja pitanje tužiocu: „Da li vi mene optužujete za ratne zločine?”

Na osnovu činjenica koje je utvrdio Haški tribunal u presudi Milutinoviću, Šainoviću i drugima, kao i na osnovu izjava svedoka i dokumenata dostupnih u haškoj bazi podataka, mi smo pokušali samo da pozovemo na preko potrebno ozbiljno razmatranje postupaka koji se ovde preuzimaju, a koji mogu zbilja da nanesu velike štete Srbiji. Nama je stalo do toga da svima, svakom građaninu, a ne samo političaru, bude važno da počne taj proces vraćanja poverenja u institucije. Vojska je vrlo važna institucija i od izuzetnog je značaja da je vode oni koji nemaju veze sa povredama međunarodnog humanitarnog prava; koji se nisu nalazili na mestu gde su činjeni zločini; za koje nema nikakvih indicija ni dokaza da se mogu povezati sa počinjenim zločinima, čak ni u tom smislu da su bili na komandnim pozicijama a da nisu ništa preduzeli ni da spreče, ni da povedu postupke protiv onih koji su učestvovali u ratnim zločinima.

RSE: Možete li nam opisati te najveće zločine koji su počinjeni u zoni Dikovićeve odgovornosti u području Drenice?

Kandić: Strašan je zločin u Izbici. Preme evidenciji Haškog tribunala više od 100, a prema našoj, najmanje 119 ljudi je ubijeno.. Tu su među posmrtnim ostacima nađena samo dva tela za koja se može reći da su u uniformama Oslobodilačke vojske Kosova, iako to nije dokaz da su stvarno i bili pripadnici OVK jer tada na tom mestu, na livadama sela Izbice, nije bilo nikakvih borbi; bilo je samo odvajanja muškaraca iz ogromne kolone okupljenih ljudi, podele u grupe i ubijanja.

RSE: Šta se događalo u blizini Glogovca?

Kandić: Postoji podatak da je u blizini Glogovca, u tim takozvanim iskopinama, jamama, izvršeno najbrutalnije streljanje seljaka, koji su dovođeni u grupama i streljani. Onda taj Ćirez, ta džamija koja se pominje kao mesto gde su neki očevi poslednji put videli svoje maloletne sinove - nestalo je 25 maloletnika čija tela još uvek nisu nađena. Zatim izvođenje i silovanje albanskih žena. Mi u tom izveštaju ne navodimo imena preživelih žena o kojima imamo podatke da su bile silovane, navodimo imena i identitet samo onih koje su posle silovanja i teškog seksualnog zlostavljanja ubijene.

RSE: Tu je, dakle, delovala 37. motorizovana brigada kojom je komandovao Ljubiša Diković? On nije sprečio te zločine, a kažete uz to, da je i sam učestvovao u bezobzirnoj pljački albanske imovine.

Kandić: To se smatralo dopuštenim ratnim plenom. Mi smo godinama primali podatke o tome da se automobili i kamioni nalaze u posedu oficira, bilo vojske, bilo policije. Nikada niko posle 2000. godine nije ozbiljno pokrenuo to pitanje. Što se Dikovića tiče, i njegovo ime se vezuje za tu otimačinu imovine, ima svedočenja da je ona prelazila i u njegove, kao i u ruke Pavkovića i drugih koji su posle rata
Što se Dikovića tiče, i njegovo ime se vezuje za tu otimačinu imovine, ima svedočenja da je ona prelazila i u njegove, kao i u ruke Pavkovića i drugih koji su posle rata unapredjeni u generale.
unapredjeni u generale. Bila je normalna praksa da komandanti dele taj ratni plen, a vojnicima je je bilo dopušteno da otmu i nose šta god hoće. Otvoreni su, doduše, posle rata neki minorni postupci za pljačku albanske imovine, pa su neki pripadnici policije i rezervisti bili optuženi za oružje koje su preneli sa Kosova. Međutim, ti procesi su preduzimani protiv onih rezervista i pripadnika policije koji su, pod teretom onoga što su videli, nameravali, a neki i počeli, da progovore o počinjenim ratnim zločinima. Oni su, dakle, platili cenu, ali sijasetu onih koji su učestvovali u pljačkanju i odnošenju albanske imovine - njima se nikada ništa nije dogodilo i to je činjenica koja je opštepoznata. A toliko ih je u tome učestvovalo da niko od onih koji su bili na višem rangu zapovedne  dgovornosti nema hrabrosti da to pokrene.

Da se vratim na Dikovića. Mi smo, oslanjajući se na podatke zaštićenih svedoka, objavili podatak da su u njegove ruke tada na Kosovu prešli i neki mercedes i landrover.. Međutim, taj podatak već sutra ne može da bude nedokaziv prosto zato što je lako ukloniti tragove, naročito kada oni mogu postati povod za preispitivanje.

RSE: Postavlja se pitanje zašto se Haški tribunal nije bavio i nije procesirao Dikovića? Na tome i Tužilaštvo zasniva tvrdnju da je Diković nevin. Pretpostavljam da ćete reći da je odgovor da su oni procesirali najviši državni i policijsko-vojni komandni lanac, ali zašto se u Srbiji tužilaštvo nije bavilo Dikovićem? Ono je imalo istu bazu podataka Haškog tribunala, javne dokumente dostupne svima, a mogli su i od vas tražiti iskaze koje su vama svedoci davali. Je li tako?

Kandić: Tako je. Haški tribunal je u predmetu „Tužilac protiv Miloševića“, u predmetu „Tužilac protiv Šainovića, Milutinovića i ostalih“, čak i u predmetu protiv Vlastimira Đorđevića, pozivao bezbroj generala da svedoče. Sve su to bili svedoci odbrane optuženih. Toliko je činjenica utvrđeno za svaku instituciju koja je time htela da se bavi - naravno, pre svega mislim na Tužilaštvo. Međutim, reč je o generalima, a pokrenuti danas postupak protiv generala, protiv onih koji godinama zauzimaju visoke pozicije, bilo u državnim institucijama, bilo u političkim partijama - to se ovde ne događa.

Mi smo, primera radi, podneli krivičnu prijavu protiv generala Božidara Delića. Povodom te krivične prijave, iako je veoma dokumentovana, iako sadrži čak i utvrđene činjenice u suđenjima pred Haškim tribunalom, među kojima imamo, recimo i vojnika, pripadnika 549. motorizovane brigade, koji je svedočio o tome šta su pripadnici jedinice te brigade počinili u selu Trnje, pri čemu je to opštepoznato svedočenje -  nikada se ništa nije preduzelo. Ne, kod nas generali ne odgovaraju. To se može potvrditi i u predmetu „37. odred“, kada smo podneli krivičnu prijavu protiv Radoslava Mitrovića. Istraga je započeta, ali on i još nekoliko pripadnika 37. odreda Posebnih jedinica policije pušteni iz pritvora i od tada se nikada ništa nije dogodilo, prosto je odumrlo.

Stanje koje izaziva strah

RSE: Vi drugim rečima kažete da mi nemamo samostalno tužilaštvo?

Kandić: Mi nemamo reformisne državne institucije. U jednom trenutku je, doduše, reforma započeta. Otvoreni su neki slučajevi koji su tada, 2004. godine, stvarno prekinuli praksu nekažnjavanja. Međutim danas, sa svim onim što se događalo 2010. i 2011. godine, kao što su slučajevi Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, blamaža pred Britanskim sudom u vezi sa zahtevom za ekstradiciju Ganića, kao da je otvorila jedan prostor koji sada nikako da se ispuni sadržajem kojim bi se pokazalo da Srbija ide u pravcu uspostavljanja vladavine prava. Kao da je na delu korak nazad, kao da se odluka da se Ratko Mladić, konačno, preda Hagu, u institucijama označava za kraj njihovog rada na procesiranju ratnih zločinaca. Opipljivo je zapravo da je nastao prekid  i da nema energije da se pokrenu aktivnosti na procesiranju ratnih zločina.

RSE; Hajde da to kažemo vrlo precizno, ukazujući na odgovornost konkretnih ljudi. Tadić postavlja Dikovića za načelnika Generalštaba Vojske Republike Srbije? S obzirom na uticaj izvršne vlasti na pravosuđe, ko sme da se usudi da preispituje načelnika?

Kandić: Pa ja iskreno ne znam da li se to postavljanje vrši tako da postoje svi podaci koji su relevantni za sliku o njemu.

RSE: Ali ako Tadić lično nema sve podatke o njemu, on ima načina da dođe do tih podataka.

Kandić: Tako je. Ima vojne bezbednosne službe koje raspolažu tim podacima.

RSE: Dakle, kako dogovarate na to pitanje. Tadić je postavio ovog čoveka za načelnika Generalštaba Vojske Srbije i naravno time je dao na neki način smernicu tužilaštvu da taj čovek ne sme da se dira. Kako to drugačije prevesti, nego tako?

Kandić: Tačno je to što kažete. Da je tužilaštvo samostalno, ono bi i pre ovog dosijea preduzelo nešto da skrene pažnju o kome je reč. Ali tužilaštvo nema, da tako kažem, u opisu posla da ima jednu istražiteljsku službu koja dobro poznaje činjenice koje su utvrđene u predmetima pred Međunarodnim krivičnim tribunalom. Sve to stiže naknadno i onda je pitanje kako se na sve to gleda i kako se tumači. Tužilaštvo, dakle, uprkos tome što bi trebalo, to ne radi, iako svi imaju specijalne pasvorde za korišćenje i one haške baze podataka koja nije javno dostupna.
Jednom reči, ne postoji, osim vojno bezbednosnih agencija, koje raspolažu svim tim podacima, ni jedna druga državna institucija koja raspolaže neophodnim činjenicama i dokumentima i koja može odgovornima u izvršnoj vlasti da skrene pažnju na stvari na koje treba da im skrene pažnju.

Dakle, došli smo takvo stanje koje sasvim opravdano izaziva strah. Mi, recimo, sada imamo krivični zakon koji ozbiljno ograničava slobodu izražavanja, koji zabranjuje da se iznose ocene o prvostepenim postupcima i presudama, imamo neke odredbe i Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom i parničnom postupku koji predstavljaju ozbiljno ugrožavanje slobode izražavanja.

Kako je moguće da se to dogodilo u Srbiji posle promena, posle toliko snažne, bar deklarativne, spremnosti za uspostavljanje vladavine prava? I, pre svega, šta je to što se ovde događa? Da li su te grupe koje potiču još iz Miloševićevog vremena, koje su bile verni servisi tog režima, a koje su još uvek u institucijama,
da li je moguće da su još uvek toliko jake? Da li je Socijalistička partija  Srbije, odakle je ministar Dačić - je li potpuno zaboravljeno kakva je to partija bila, kakva je njena prošlost? Da li se sada sve što kaže ministar Dačić neupitno prihvata i da li je to reforma i te partije i uopšte cele države nakon 2000. godine? Sastoji li se ta „reforma“ u tome da zaboravimo ono što je bilo i da zaboravimo šta znače standardi demokratske države? Da zatvorimo krug i da mera demokratije bude kako tekst, Nikolaidisov, moj, vaš, bilo čiji, čita ministar policije? Pa će takvo čitanje postati naredba: ovoga smeniti, onoga uhapsiti, ovo nećemo dozvoliti. A kad nema ovakvih policijskih simultanih prevodjenja, pravosuđe će uspostaviti meru slobode reči, ono će propisati šta može, a šta da se kaže o onome što ono čini. Toliki pravni haos  i takva politička dezorijentacija vladaju ovde, da mislim da su zatečene i zbunjene i Evropska unija i Evropska komisija.

RSE: Za taj opis stanja je, pretpostavljam da ćete se složiti, ipak najodgovorniji stub ove koalicije, a to je Demokratska stranka, odnosno, većina njenih minsitara. U slučaju koji ste pomenuli, oni su pustili Dačića da vodi tu hajku, ali su njihovi članovi vlade promptno i bez dvoumljenja izglasali smenu Sretena Ugrčića.

Kandić: Svi su ministri glasali za smenu. Međutim, moramo priznati da se jedan nije priklonio glasu svih ostalih i da je ostao usamljen. Ali, izdržao je do kraja da ostane pri onome što je rekao, da ne treba žuriti i da ne vidi u tome ono što su drugi videli. (Kandić misli na Predraga Markovića, ministra kulture, nauke i informacionog društva, koji je, međutim, nekoliko dana kasnije, promenio mišljenje izjavivši da je Vlada Srbije dobro postupila u slučaju smene Sretena Ugričića sa funkcije direktora Narodne biblioteke Srbije – prim. B.T.).
30.01.2012.

PRIJEDLOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA SRBIJI I BOSNI I HERCEGOVINI

Prijedlog hrvatskog predsjednika Srbiji i BiH

 

Ines Šaškor

 

30.01.2012
Na Jahorini će se početkom veljače održati sastanak Igmanske inicijative, uz učešće, kako je najavljeno, šefova država Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović tom će prigodom svojim kolegama predložiti sklapanje trilateralnog međudržavnog sporazuma o progonu ratnih zločina.

Ovu informaciju objavio je riječki Novi list. Te su novine pokušale dobiti i prve komentare iz Beograda i Sarajeva. Iz ureda predsjednika Srbije Borisa Tadića načelno pozitivno gledaju na inicijativu, iz kabineta trojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine i iz Tužiteljstva BiH nema odgovora.

Službeno, hrvatska inicijativa nije javno najavljena.

Bilo bi bolje da jest i da je široko obrazložena, jer riječ je o izuzetno važnoj i delikatnoj temi.

Vrijeme je da se zaključi poglavlje kažnjavanja ratnih zločina iz proteklog rata. Na svim stranama i po ujednačenim kriterijima.
U jednom ranijem intervjuu Ivo Josipović iznio je osnovna polazišta svoje ideje: treba procesuirati sve počinitelje ratnih zločina i izbjeći dosadašnju selektivnost nacionalnih pravosuđa.

Je li trilateralni međudržavni sporazum najbolji način? Pravnici bi složno rekli da jest. A je li i politički realan?

U jednom ranijem intervjuu Ivo Josipović iznio je osnovna polazišta svoje ideje: treba procesuirati sve počinitelje ratnih zločina i izbjeći dosadašnju selektivnost nacionalnih pravosuđa. Nadležnost za progon osumnjičenih određivala bi se prema prebivalištu, što znači da bi svaka država sudila svojim državljanima. Države bi se obvezale na suradnju u razmjeni dokumentacije i istražnih spisa, a presude bi se priznavale u svakoj od država. Potpunim i stvarnim prebacivanjem u nadležnost pravosudnih tijela, ovi bi sudski procesi postepeno prestajali bili predmet politizacije i dizanja međudržavnih ili međinacionalnih tenzija. Zaštitili bi se nepravedno osumnjičeni i ukinuo apsurdni institut tajnih optužnica koji služi samo za međusobne ucjene među državama, a kod građana unosi nesigurnost i strah. Josipović dopušta i mogućnost monitoringa u procesima kada se državljaninu jedne zemlje sudi za zločine u drugoj. To i onako već rade nevladine udruge.

Ova se hrvatska inicijativa uobličavala u vrijeme afere Purda, kada je temeljem optužnice iz Beograda od prije 20 godina u Bosni i Hercegovini pritvoren taj,
Tihomir Purda
​​pokazalo se, nepravedno osumnjičeni vukovarski branitelj. Temeljem optužnica iz toga doba pokrenut je postupak i protiv još 40-tak pripadnika hrvatskih oružanih i policijskih snaga, ali i nekih političara – Šeksa i Vekića. Tada vladajući HDZ reagirao je donošenjem apsurdnog Zakona o ništetnosti, kojim su poništeni pravni akti bivše JNA i Srbije o progonu državljana Hrvatske zbog ratnih zločina. Taj HDZ-eov predizborni manevar obrazložen je potrebom zaštite hrvatskih branitelja od spornog srpskog zakona kojim je proglasila vlastitu jurisdikciju za ratne zločine na područje cijele bivše Jugoslavije. Međutim, donošenjem toga zakona praktički je anuliran sporazum tužiteljstava Hrvatske i Srbije iz 2006. po kojemu je ipak ostvarena suradnja u procesuiranju ratnih zločina.

Josipović je odmah, u listopadu prošle godine, proglasio štetnim donošenje hrvatskog zakona koji je bio obični „tuk na utuk“ akt. Isto je učinio i glavni državni odvjetnik Bajić. Usprotivila mu se i tadašnja opozicija, sada vlast.

Svi su oni rekli da je međudržavni sporazum bolje, trajnije i sveobuhvatnije rješenje.

Najnovija Josipovićeva inicijativa koju namjerava za koji dan iznijeti na sastanku na Jahorini realizacija je toga stava.

Principijeno, to je veoma dobra inicijativa.

Ali, međudržavni sporazumi ozbiljan su posao. Ima li hrvatski predsjednik suglasnost vlastite Vlade za predlaganje takvog sporazuma? Jer, on je sukreator vanjske politike, ne i njezin jedini kreator i reprezentant.

Hrvatska se vlada nije oglasila.

Iz dosadašnjih opreznih izjava nazire se da bi Srbija mogla biti sklona takvom sporazumu. Što je s Bosnom i Hercegovinom? Ne zna se.

Prije nepuna dva mjeseca predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić blokirao je potpisivanje protokola o suradnji tužilaštava BiH i Srbije o suradnji u progonu počinitelja ratnih zločina koji je na inicijativu glavnog haškog tužitelja Bramertza i pod pokroviteljstvom Evropske unije trebao biti potpisan u Bruxellesu. Taj sporazum sličan je onome što su ga tužiteljstva Hrvatske i Srbije potpisale 2006. godine. Formalni razlog odbijenice iz Sarajeva bilo je pitanje nadležnosti, a stvarni nepristajanje na dosadašnji način suradnje, po kojemu je, kako se u moglo čuti
Sadašnja politika Beograda jest dvosmislena, politika Zagreba je često nejasna, baš poput one iz Bruxellesa, ali ne teži pripajanju niti jednog dijela BiH kao nekom rezervnom rješenju za izgubljene teritorije.
„tužiteljstvo BiH tehnički servis glavnog srpskog tužitelja Vukčevića“. Slučajevi poput onog Jovana Divjaka, Ejupa Ganića, „Dobrovoljačka“, „Tuzlanska kolona“ i drugi ogorčili su značajan dio javnosti u Bosni i Hercegovini.

Odbijanje pak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da odobri takav protokol razljutilo je međunarodne faktore. Oni su smatrali da su se sve sporne situacije mogle riješiti.

U takvoj situaciji dolazi do spomenute inicijative hrvatskog predsjednika.
Kada jedan šef države izađe s prijedlogom o trilateralnom međunarodnom sporazumu u drugoj državi, za pretpostaviti je da su predradnje učinjene. Da su razgovarali najprije političari, potom i međunarodnopravni eksperti. Jesu li? Ne zna se.

Ne slažem se s onima koji tvrde da je današnja Hrvatska potencijalna opasnost za nezavisnost i integritet Bosne i Hercegovine. Još manje da Beograd i Zagreb zajedno destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu. Sadašnja politika Beograda jest dvosmislena, politika Zagreba je često nejasna, baš poput one iz Bruxellesa, ali ne teži pripajanju niti jednog dijela BiH kao nekom rezervnom rješenju za izgubljene teritorije. Poltika Franje Tuđmana je napuštena. Imputirati je Ivi Josipoviću i Vesni Pusić naprosto nije fer. Čak je i najdesniji od potencijalnih kandidata za novog lidera HDZ-a – Tomislav Karamarko – koji inače zastupa povratak tuđmanizmu izjavio ovih dana da se zalaže za povratak svim glavnim elementima te politike, osim one prema Bosni i Hercegovini i privatizaciji.

Upravo zato svaku inicijativu, pa i kada je najdobronamjernija, treba dobro pripremiti, jasno i pošteno obrazložiti.

To je u ovoj najnovijoj inicijativi Ive Josipovića izostalo.
30.01.2012.

STRAJO KRSMANOVIC: OPSTA NEZAINTERESOVANOST ZA KULTURU U BOSNI I HERCEGOVINI

Krsmanović: Opšta nezainteresovanost za kulturu u BiH

Strajo Krsmanović, direktor galerije Kolegijum Artistikum

30.01.2012
U vrijeme kad većina kulturnih institucija smještenih u Sarajevu, a sa predznakom državne, najavljuju gašenje ili su obustavile većinu redovnih aktivnosti, pokušali smo provjeriti kako rade institucije koje imaju riješen pravni status i finansirane su iz budžeta. Ovim povodom razgovaramo sa Strajom Krsmanovićem, direktorom galerije Kolegijum Artistikum, jamačno najatraktivnijeg izložbenog prostora u BiH.

RSE: Poslije katastrofičnih najava u vezi sa opstankom nekih važnih kulturnih institucija, palo mi je na pamet hoće li išta ostati da živi? Kako je sa Kolegijumom ove godine?

Krsmanović: Kolegijum je u povoljnijem statusu od onih famoznih sedam institucija sa državnim prefiksom. Naime, Kolegijum je javna ustanova Kantona i ima relativno stabilan budžet kod Kantona Sarajevo, tako da se može izdržavati. To je nešto što je za sad u ovim teškim uslovima dobro.
 

 Zbog nebrige svih nivoa vlasti prema kulturi, u septembru prošle godine, zatvorena je Umjetnička galerija BiH, krajem decembra, nakon 125 godina rada, Zemaljski muzej BiH, početkom januara Historijski muzej, a rad Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH sveden je na minimum. Autor: Dženana Karabegović

​​
Međutim, taj budžet je u posljednjih nekoliko godina vrlo devastiran i on praktično pokriva samo plate zaposlenih i nešto režija. Sve ostalo moramo sami. Srećom, veliko interesovanje za ovaj prostor nam omogućava da iz sezone u sezonu izlazimo sa jako dobrim projektima. Prošlogodišnju sezonu smo ocijenili najtežom i najboljom.

RSE: Posljednjih godina je ustaljeno da imate tridesetak ili nešto više manifestacija godišnje. Hoće li se taj broj smanjivati ove godine?

Krsmanović: U planu uvijek smanjimo, ali na kraju realizacija bude tu negdje. Dakle, uvijek se nađe nešto mimo plana, neka neplanirana, ali dobra izložba, nerijetko u saradnji sa ambasadama evropskih država u BiH, i u suradnji sa nekim drugim udruženjima. Onda nekako „razmaknemo” prostor i primimo i takve izložbe. Tako vrtimo oko tridesetak izložbi, plus druge manifestacije, kao što je Zimski sajam knjige, promocije, koncerti, razgovori i slično. Mislim da ćemo i ove godine biti na tom nivou.

RSE: Zgodno je ovako na početku godine ukazati na neke od vaših temeljnih manifestacija.

Krsmanović: Temeljne su definitivno stalne i kolektivne izložbe. To je izložba koja nosi naziv naše galerije, Kolegijum Artistikum, pa onda Dan grada 6. aprila, gdje izlažu tri udruženja: Likovno, Primjenjeno i Udruženje arhitekata. Ta izložba je u posljednje vrijeme prilično inovirana, prilično se ozbiljnije njoj prilazi. Vjerujem da će i ove godine biti kvalitetna, tim prije što ove godine ta izložba obilježava 20 godina opsade Sarajeva.

Kada je izložba Kolegijum Artistikuma u pitanju, ostaje jedna zanimljivost. Dana 5. 4. 1992. godine je otvorena tradicionalna izložba Kolegijum Artistikum, a 6. 4. je u Sarajevu defakto počeo rat. Međutim, ta izložba je preživjela na zidovima galerije Kolegijuma cijeli rat. Kako su borci Armije BiH čuvali ovaj grad i tu izložbu, tako je na neki način i ta izložba čuvala nas. Ove godine će u Kolegijum Artistikum biti sjećanje i na tu izložbu.

Sa druge strane imamo revijalnu izložbu Udruženja likovnih umjetnika BiH, povodom Dana državnosti, a od prošle godine smo pokrenuli i Sarajevski salon. To radi novo formirano Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.

Tu je i standardni Zimski salon knjige i to su stožeri, oslonci, programa galerije Kolegijum Artistikum u idućoj godini. I festival Sarajevska zima ima svoj prostor. U februaru ove godine ću posebno istaći izložbu posvećenu Bogdanu Bogdanoviću, velikom vajaru, Sarajliji, koga ćemo dočekati sa velikim zanimanjem jer se radi o velikom događaju i izložbi. Dalje će izlagati profesori Likovne akademije iz Sarajeva jer i oni imaju svoj jubilej. Onda imamo green design, takođe ustaljenu manifestaciju koja prerasta u Festival savremene kulture. Tako da ono, na čemu se bazira Kolegijum, je tu, a između toga će biti i jedan broj individualnih izložbi.

Odsustvo hrabrosti

RSE: Rekao si da budžetom pokrivate neke osnovne potrebe, ovim drugim preko sponzora i preko ugovora i dogovora i ostale manifestacije. Međutim, ostaje mnogo prostora za sjećanje. Ne znam kako drugima, ali meni se čini nenadoknadivim gubitkom činjenica da više ne izdajete vaš časopis.

Više se bojim da postoji jedan odnos opšte nezainteresovanosti za sve što se u kulturi dešava, svi ovi vapaji važnih kulturnih institucija koje defakto propadaju, gotovo da su nanijeli štete koliko i koristi.
Krsmanović: Da, to je zaista problem. Nevjerovatno je koliko je pohvala taj časopis dobio od svih, a koliko niko nema interesovanje da ga podrži. Mi u ovoj situaciji, sa ovako devastiranim budžetom, ne možemo krenuti u tu avanturu. U dva navrata smo aplicirali kod Federalnog fonda za izdavaštvo, ali ni jednom nismo podržani. U ovom momentu se ne usuđujem obećati bilo šta. Ako se nađu neka sredstva koja uopšte nisu velika, i više se bojim da postoji jedan odnos opšte nezainteresovanosti za sve što se u kulturi dešava, svi ovi vapaji važnih kulturnih institucija koje defakto propadaju, gotovo da su nanijeli štete koliko i koristi. Napravila se jedna atmosfera odsustva hrabrosti za svaki novi pokušaj, atmosfera čekanja. Mada u potpunosti razumijem i Zemaljski muzej i Umjetničku galeriju jer zaista ovako jednostavno ne može. Ali moramo krenuti svi zajedno, atraktivnije, ambicioznije, žešće i sa više rizika, pa šta nam Bog da. Izbora nemamo. Tim prije što umjetnici zaista rade svoj posao odlično, ali institucije umjetnosti nisu podržane od onog od kog moraju biti podržane i tu nastaje nesporazum.

RSE: Šta se dešava sa onom davno započetom saradnjom sa Krugom iz Čačka, a u vezi sa pokretanjem Balkanskog bijenala. Inače sa pokretanjem međunarodne saradnje, da li ima nekih pomaka i hoće li ih biti?

Krsmanović: Mi imamo dosta dobru međunarodnu saradnju. Tom projektu nažalost se nismo do sada uspjeli priključiti iz istog finansijskog razloga, ali imamo neke druge projekte. Imamo saradnju sa arhitektima iz Zagreba, jednu njihovu ozbiljnu izložbu. Ove godine ćemo naročito dobru izložbu imati u saradnji sa Bečkom galerijom. Naša Sarajka Majda Turkić nam tu posreduje jednu razmjenu izložbi Beč u Sarajevu i Sarajevo u Beču. Mislim da će, što se tiče međunarodne saradnje, to biti centralni događaj u idućoj godini, a planiran je za juni i juli.

RSE: Sam si načeo ovo pitanje položaja i sudbine ovih velikih kulturnih institucija koje imaju bosansko-hercegovački prefiks, pa me zanima postoji li uopšte mogućnost da im se pomogne u ovoj situaciji?

Krsmanović: To su stvari u krajnjoj liniji jednostavnije nego što se predstavljaju. Da bi jedna institucija kao Umjetnička galerija BiH ili Muzej književnosti ili Zemaljski muzej funkcionisali, radili svoju funkciju, oni moraju imati najmanje 80 – 90% prihoda od poreskog, budžetskog novca, a vlastitim prihodom je moguće realizirati 10 – najviše 20%. Dakle nije u pitanju da li se naplaćuju ulaznice ili ne, da li menadžment dobro vodi ili ne vodi institucije. Mi moramo riješiti ovih 80%. Tu je problem.

Ima i druga stvar. Ovdje se nametnula jedna politika da institucije kulture trebaju da objedine državu i one plaćaju tu cijenu. Nema nikakvog razloga da u ovom momentu Vlada FBiH ne preuzme tih sedam institucija kulture, a da se političke stvari u državi rješavaju u državnom Parlamentu. Tu ima jedan paradoks na koji niko neće da podsjeti. Federalna vlada i njeno Ministarstvo finansija je sa zadovoljstvom prihvatilo Lutriju BiH, a Ministarstvo kulture neće da prihvati Umjetničku galeriju BiH. Mislim da nije teško pretpostaviti zašto je to tako. Ali to je jednostavno neodgovorna politika.

RSE: Ti si bio i poslanik u Federalnom parlamentu? Šta misliš, da li postoji uopšte politička volja da se ovi problemi riješe ili se ona samo formalno iskazuje kod nekih stranaka u FBiH, kao jedna vrsta alibija, pranja ruku ili zadržavanja postojećeg stanja.

Krsmanović: Mislim da se ti problemi rješavaju na krivom mjestu. Bila bi idealna adresa Vijeće ministara, to je tačno, ali mi moramo znati da Vijeće ministara nema Ministarstvo za kulturu. To tamo nažalost nije adresa. Vjerujem da će ova država imati jednom i Ministarstvo kulture i zdravstva i poljoprivrede i sve ono što svaka država treba da ima, ali dok toga nema, institucije kulture ne treba da plaćaju kao jedine tu cijenu. To se mora rješavati na drugi način. Prije svega mislim na FBiH, a dijelom i na kantone, pošto ipak djeluju na sarajevskom kantonu i imaju rezultate i korist i za Kanton. To se mora rješavati tu u ovom momentu, a ja također želim da jednog dana imamo Vladu i Ministarstvo kulture da to tamo rješavamo kako se rješava svugdje u svijetu.
30.01.2012.

NA KOMEMORACIJI NIJAZU DURAKOVICU PROCITANA PJESMA "SMRT" OD MAKA DIZDARA (FOTO)

Na komemoraciji Nijazu Durakoviću kćerka Vedrana pročitala pjesmu "Smrt" od Maka Dizdara (FOTO)

Amfiteatar FPN-a bio je premalen da primi sve one koji su htjeli odati počast profesoru Durakoviću

  | 30.01.2012.

Članovi porodice, kolege, predstavnici akademske zajednice i političkog života BiH, oprostili su se danas, na komemoraciji koju je organizirao Fakultet političkih nauka u Sarajevu (FPN), od uvaženog profesora Nijaza Durakovića.

Biranim riječima, uz zasluženo poštovanje prema patrioti kakav je bio Duraković, prisutnim u amfiteatru FPN-a obratio se dekan ovog fakulteta prof.dr. Šaćir Filandra.

"Teško je u ovom trenutku izdvojiti bilo šta iz ogromnog naučnog rada koji je Duraković ostavio iza sebe", rekao je Filandra.

Podsjetio je na sve Durakovićeve značajnije političke funkcije te potcrtao da je napisao 16 knjiga.

"Nijaz je uvijek isticao da je iz Stoca. On je naprosto volio što je iz Stoca o čijim je stanovnicima mnogo znao i rado pričao u svakom trenutku", rekao je Filandra.

Sa suzama u očima i drhtavim glasom prisutnim se obratila i mlađa kćerka Nijaza Durakovića Vedrana. Pročitala je njegovu omiljenu pjesmu, "Smrt", pjesnika Maka Dizdara.

"On nije otišao, uvijek će biti tu. Volim te, tata", rekla je Vedrana.

Treba istaći da je amfiteatar FPN-a bio premalen da primi sve one koji su htjeli da odaju počast profesoru Durakoviću.

Na stolu, uramljena slika profesora Durakovića, sa stisnutom pesnicom u zraku i ozbiljnog izraza na licu mnoge je asocirala na patriotizam, ljubav prema BiH koja je bila sastavni dio njegovog života.

Nijaz Duraković rođen je 1. januara 1949. u Stocu. Umro je 28. januara u svom stanu na Marindvoru uslijed infarkta.

30.01.2012.

SPASAVANJA STARACA POD JAHORINOM: DANIMA JELI HLJEB, JER SU OSTALE NAMIRNICE POTROSILI (FOTO)

Spašavanje staraca pod Jahorinom: Danima jeli hljeb, jer su ostale namirnice potrošili (FOTO)

Došli ste da mi pomognete, ali dabogda vi mene do ujutro sahranili, kazala je starica Mejra

Autor |  30.01.2012.

Zahvaljujući odvažnosti, upornosti i humanosti učesnika akcije, te spretnosti radnika JKP „Ušće“ iz Ustikoline i „Goraždeputevi“, starci Avdija i Mejra Đozo iz sela Jamići u podnožju Jahorine uspješno su deblokirani.

Apel da im se pomogne prvi je, putem "Dnevnog avaza", uputio njihov komšija iz susjednog sela Fikret Kljuno, a ministar privrede BPK Demir Imamović odmah je reagirao te angažirao mehanizaciju putnih službi.

Imamović i ministar za boračka pitanja Dževad Adžem vjerovatno su bili jedini ministri u državi koji su neradni dan proveli pokušavajući zametenoj porodici dostaviti hranu.

- Došli ste da mi pomognete, ali dabogda vi mene do ujutro sahranili. Eh eto kako ja volim svoj život. Dotužilo mi je što ne mogu raditi ništa, a sjećam se kako sam nekad mogla. Kako je snijeg udario baš nam je nestalo hrane, jedino još se nije hljeba prepraznilo – kazala nam je oboljela starica Mejra, nakon što smo u noćnim satima uspjeli stići do njene kuće.

Bez struje, uz svjetlost svijeća i bez vode, jer je zaledila, dvoje staraca danima su jeli samo hljeb, jer ostale namirnice su potrošili.

30.01.2012.

GDE JE NESTALO ZLATO KRALJEVINE JUGOSLAVIJE?

Gde je nestalo zlato Kraljevine Jugoslavije?

image

Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posjedovala 84.574 kilograma čistog zlata. Uviđajući opasnost po zemlju, knez Pavle je odobrio da veći dio zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u maju 1939. godine.

Transport je izvršio razarač Beograd i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3.379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna rezerva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata.

Nakon početka Drugog svjetskog rata (1. septembra 1939), dok se očekivao napad na Veliku Britaniju, Savjet zemaljske odbrane Jugoslavije je donio odluku da se zlato hitno prebaci u Sjedinjene Američke Države. Uz veliki rizik, u Njujork je transportovan iz Engleske 33.683,51 kilogram čistog zlata. U trezoru Engleske banke do kraja rata ostalo je 11.203,10 kilograma.

Narodna banka je organizovala još dva transporta. U maju i junu 1940. iz Švajcarske, preko Atine, u Njujork je upućeno 344 sanduka, odnosno 14.168,16 kilograma čistog zlata. Uoči bombardovanja Beograda, Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je kod Federalnih rezervi u SAD imala 47.851,67 kilograma čistog zlata.

Treba istaći da je Narodna banka 18. marta 1941. godine, na tržištu zlata prodala za devize 20.002 kilograma čistog zlata u korist depozita kod Brazilske banke u iznosu od 11.225.000 dolara.

U trezorima u zemlji ostalo je 10.701,11 kilograma zlata. Još 1939. godine iz Beograda je evakuisano sve zlato: u užički podzemni trezor 9.611,30, dok je u sarajevskoj filijali Narodne banke ostalo je 1.089,80 kilograma.

Usred aprilskog debakla, pučisti su se odlučili za bjekstvo iz zemlje, a 14. aprila u manastiru Ostrog patrijarh Gavrilo je blagoslovio i odlazak mladoga kralja Petra II. A 15. aprila 1941. najpre su evakuisani pučisti civili, a 16. aprila oficiri pučisti, pa je poslije polijetanja posljednjeg aviona za Grčku (tromotorni bombarder "savoja xafsi SM - 79", kojim je pilotirao vazduhoplovni kapetan Ivan Dominko), u kome se nalazio glavni organizator puča i bjekstva iz zemlje, general Borivoje Mirković, na nikšićkom aerodromu ostalo 190 sanduka državnog zlata.

Prema svemu sudeći, pučisti su u emigraciji potrošili 27.925.056,95 dolara.


Biznis.ba

30.01.2012.

KEMAL KURSPAHIC: ANGELINA U "BOSANSKOM LONCU"

Kurspahić: Angelina u "bosanskom loncu"

 

Kemal Kurspahić

..........................

29.01.2012.
............................
........................
Ovih dana sam u vašingtonskom predgrađu Bethesda u Marylandu najzad pogledao film Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda". Američka kolegica - koja je željela da film gleda sa mnom kao s nekim ko je iskusio opsadu Sarajeva - potresena scenama nezamislive okrutnosti, od ubijanja bebe do masovnih silovanja i egzekucija - pita me uz piće nakon projekcije: "Nije li Angelina svoja antiratna osjećanja potcrtala umjetničkim pretjerivanjem u pokazivanju ekstremne okrutnosti: je li zaista moglo biti tako kao u filmu?"

Odgovaram kako za svaku filmsku scenu okrutnosti znam bar po nekoliko primjera okrutnosti u bosanskohercegovačkoj ratnoj stvarnosti: ako bacanje u smrt rasplakane bebe izgleda stravično - za mene ništa manje stravično nije bilo
granatiranje sarajevskog porodilišta u maju 1992. u kojem je ubijeno i petoro novorođenčadi ili spaljivanje u junu te godine 65 osoba u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu među kojima je bila i majka s djevojčicom starom samo dva dana koja još nije imala ime; ako su teške za gledanje i neprobavljive scene odvajanja žena i silovanja - šta reći o postojanju logora za silovanja u ratnoj Bosni,

u fočanskom Domu partizana, u višegradskoj Vilinoj Vlasi, u prijedorskim mučilištima u Omarskoj i Keratermu; ako su do nevjerice šokantne scene grupnih egzekucija nenaoružanih zarobljenika bez suda i presude - nije li svako ko je to htio mogao vidjeti scene "škorpionske" egzekucije srebreničkih momaka i dječaka, nije li mogao pročitati o masovnom smaknuću na vlašićkim Korićanskim stijenama u avgustu 1992. kad je iz konvoja prijedorskih logoraša izdvojeno i strijeljano više od 200 "muškaraca vojničke dobi" ili se obavijestiti o masovnim pogubljenjima hiljada Srebreničana u julu 1995; ako vam se čini da bi moglo biti umjetničkog pretjerivanja u scenama hladnokrvnog snajperskog ubijanja civila - šta reći o stvarnom događaju u opsjednutom Sarajevu u novembru 1994. u kojem je snajper bezdušno preciznim hicem u glavu ubio sedmogodišnjeg Nermina Divovića dok je prelazio ulicu u centru grada s takođe ranjenom majkom Dženanom Sokolović ...

Ukratko - kažem kolegici potresenoj okrutnošću - svaku filmsku scenu bestijalnosti mogao bih potkrijepiti sa bar pet primjera takve bestijalnosti iz bosanske ratne stvarnosti.

Iako film nije i ne treba ni da bude istorija, pa da u dvosatnoj umjetničkoj priči o ratu postavi sva pitanja i ponudi sve odgovore,  Angelina Jolie predstavila je i najčeća srpska nacionalistička objašnjenja nepovjerenja, sve do otvorene mržnje i "preventivnog genocida", protiv balkanskih susjeda: poistovjećivanje bosanskih muslimana s Turcima od prije 600 godina i Hrvata s ustašama od prije 50 godina pa makar ogromna većina njih nema nikakve istorijske, ideološke ili pogotovu lične i porodične veze ni s jednima ni s drugima.  

VIDEO: Trejler za film "U zemlji krvi i meda"


Uvažavajući delikatnost teme i različite percepcije odgovornosti za ratna zlodjela Jolie je, kao debitantkinja u ulozi reditelja, u toku snimanja nebrojeno puta pitala glumce s kojima je radila - a svi oni su direktno ili indirektno iskusili rat - koliko su scene koje snimaju autentične iz njihove doživljajne perspektive. U jednom od intervjua povodom premijere njenog filma u instituciji najvišeg moralnog autoriteta kad je riječ o studijama genocida, američkom  Muzeju holokausta u Vašingtonu, novinar je pitao rediteljku: jesu li u tim razgovorima tokom snimanja glumci promijenili nešto u dijalozima koje snimaju.

Rekla je kako nisu promijenili mnogo ali kako je ono što jesu promijenili bilo značajno: navela je primjer scene u kojoj Bošnjaci razgovaraju o Srbima i jedan od njih kaže kako nisu svi oni zli, pa i njegova je majka Srpkinja, a drugi dodaje kako i ne misli na sve Srbe već na one koji su odgovorni za opsadu.

Sa koliko je autorske odgovornosti za autentičnost svog filma Jolie nastojala da sve u njemu bude odgovorna interpretacija stvarnosti govori i to da je, recimo, za provjeru autentičnosti radio izvještaja u nekim od scena iz njenog filma tražila savjet ratnog dopisnika američkog Nacionalnog javnog radija Toma Gjeltena, inače i autora knjige o ratnom Oslobođenju pod naslovom "Sarajevski dnevnik - Grad i njegov list pod opsadom".

O svom radu na filmu Gjelten kaže: "Moja uloga je bila provjera činjenica. Angelina i njen producent željeli su da film bude koliko god je moguće tačan i pitali su i za takve detalje kao što je procenat međuetničkih brakova u predratnom Sarajevu. Kad sam izvještavao iz Bosne, smatrao sam da je rat zasluživao više pažnje nego što je dobijao, i bilo mi je drago da vidim holivudsku zvijezdu koja želi da kaže tu priču ponovo nakon svih ovih godina".

Američka prijateljica pitala me jesam li u filmu prepoznavao scene iz Sarajeva. Rekao sam: samo nekoliko panoramskih snimaka, ostalo je snimano u Mađarskoj, jer je u početku film neprijateljski dočekan u dijelu bošnjačke javnosti kojoj je i prije nego što je snimljena ijedna scena predstavljen kao "ljubavna priča" o navodnom zaljubljivanju Bošnjakinje u njenog silovatelja. Sada ga - kao "antisrpsku propagandu" - osuđuju prije nego što ga je iko vidio u srpskoj javnosti. To očito govori da ga treba pogledati.
30.01.2012.

CEDOMIR JOVANOVIC: "REPUBLIKA SRPSKA JESTE NASTALA NA GENOCIDU"

Čedomir Jovanović: "RS jeste nastala na genocidu"

image Čedomir Jovanović / 24sata.info

...............................................

(24SI) - Lider Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović rekao je da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

 [24 sata info] 

"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi poslije Drugog svjetskog rata", rekao je Čedomir Jovanović.
 
On je na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora stranke izvijređao i neke od svojih političkih protivnika, a za ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića rekao je da "govori gluposti", prenosi Srna.

(24sata.info)


30.01.2012.

OBAVJESTAJAC SIMEUN CUTURIC O UZASIMA U BRCKOM: BOSNJAKE I HRVATE UBIJAJU NESTRUCNO

Obavještajac Simeun Čuturić o užasima u Brčkom: Bošnjake i Hrvate ubijaju nestručno

Čuturić navodi da su tijela ubijenih ljudi posipana građevinskim materijalom srušenih džamija

Autor |  29.01.2012.

 
 
Maltretiranje zarobljenika (Foto: Arhiv Udruženja logoraša Brcko)
 
Goran Jelisic Adolf Ubija bosnjaka u Brckom

....................................................................................

Strogo povjerljivi izvještaj koji je 29. septembra 1992. godine Istočnobosanskom korpusu Vojske Republike Srpske (VRS) poslao prof. dr. Simeun Čuturić, ratni načelnik vojnoobavještajnog organa tog korpusa i današnji profesor menadžmenta u osiguranju  Fakulteta za ekonomiju i političke nauke iz Beograda, svjedoči o namjeri uništenja Bošnjaka i Hrvata tokom maja i juna 1992. godine, kao i pokušaju prikrivanja užasnih zločina. 

Javne likvidacije

Čuturić tako navodi da je, osim Ljubiše Savića Mauzera i Željka Ražnatovića Arkana, u pohodu na Brčko učestvovalo i 550 boraca iz Bijeljine koje je rukovodstvo te općine poslalo u napade. 

- Ubistva su se događala ne samo u Luci (kod Brčkog, op. a.) nego i u Srpskoj varoši gdje je muslimanski i hrvatski živalj izvođen i likvidiran pred kućama i u prisustvu svjedoka. Takve likvidacije su vršene nestručno, javno i bile su dostupne svima. Leševi su ostavljani da stoje po nekoliko dana dok ih komunalna služba ne bi pokupila i odvezla u jame, a preko njih je posut građevinski materijal od srušenih džamija - navodi se u dokumentu koji je potpisao Čuturić.

Čuturić: Profesor u Srbiji

Nažalost, ovaj izvještaj kapetan 1. klase Čuturić nije napisao zbog grižnje savjesti ili saosjećanja sa žrtvama, nego ga je svojim pretpostavljenima poslao kao naputak kako zločine ubuduće skrivati!

Naime, zbog, kako Čuturić konstatira u izvještaju, sve većeg pritiska svjetske javnosti nakon dešavanja u logoru smrti Luka, potrebno je hitno prikriti sve tragove nedjela. Kao glavnog krivca za širenje istine o Brčkom Čuturić spominje "izvjesnog Sudu". Riječ je, zapravo, o poznatom brčanskom sportisti Suadu Husrefoviću, koji je uspio pobjeći iz logora preplivavši Savu. On je o strahotama u Luci govorio novinarima BBC-ja, SKY Newsa i drugih svjetskih medija.

Curenje informacija

Iz dokumenta je vidljivo da je najveći problem obavještajcima VRS u to vrijeme bilo "curenje informacija o srpskim zločinima u svijet, kojima su se civilne vlasti Brčkog hvalile".

- Po izjavi predsjednika opštine Ristana Đorđevića ubijeno je 300 ljudi. On se lično ne uzbuđuje zbog toga nego se time i hvali. Kada su određeni organi upozoravali da se nešto preduzme u smislu neoticanja podataka, odgovarao je da ga to ne interesuje i da su daleko veće grobnice u Prijedoru - zabilježio je Čuturić.

VMA sklanjala leševe na "sigurno mjesto"

Čuturić navodi i prijedloge da se sa stručnim timom Vojnomedicinske akademije (VMA) iz Beograda leševi bošnjačkih i hrvatskih žrtava prevezu na sigurno mjesto, kako je to rađeno u Baranji i na ostalim ratištima. Na to je VMA, navodno, pozitivno odgovorila.

Osuđeni zločinci

Kroz logor Luka prošlo je oko 3.000 Bošnjaka i Hrvata. Preživjeli svjedoče o neviđenim mučenjima i ubistvima. Zlikovce je predvodio Goran Jelisić Adolf. Pred Haškim tribunalom priznao je krivicu i osuđen je na 40 godina zatvora. Za zločine u Luci uskoro će odgovarati i nedavno uhapšena Monika Ilić-Simonović, poznata kao Djevojka monstrum.

.............................................................................................................................
 
 
 
Maltretiranje zarobljenika (Foto: Arhiv Udruženja logoraša Brcko)
 
Goran Jelisić Adolf  Ubija bosnjaka u Brckom
 
..........................................................
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Goran Jelisic Adolf uz pomoc srpskog vojnika tjera brcake u logor Luka Brcko
.................................................................................................................

Bosnian Police Arrests Serb Woman Known as “Female Monster”

BANJA LUKA, Bosnia-Herzegovina (AP) — A Bosnian Serb woman suspected of such brutal crimes against non-Serbs during the 1990s that her victims nicknamed her the “Female Monster” has been detained, police and local media reported Wednesday.

It was a rare arrest in that relatively few women have been linked to the atrocities of that era.

Halid Emkic, the spokesman for the police in the northern Bosnian town of Brcko, told The Associated Press that the woman’s initials were M.I. But Bosnian media identified the suspect as Monika Ilic (aka: Monika Simonovic), a native of Brcko, whose once-childlike appearance is alleged to have hid a cruel disposition.

Ilic was reportedly 18 when she married Goran Jelisic, a convicted murderer and concentration camp torturer. The two allegedly committed crimes against imprisoned non-Serbs in Brcko at the beginning of the 1992-95 Bosnian war.

Jelisic, who called himself the “Serb Adolf” after Adolf Hitler, was sentenced in 2001 to 40 years in jail by the U.N. war crimes tribunal. But Ilic evaded justice for years, apparently living in Serbia under a false name for a time.

Following an international warrant, police tracked her down Tuesday in Prijedor, Bosnia, where her current boyfriend, Nebojsa Stojanov, lives. Stojanov has told the Banja Luka magazine “Reporter” that his girlfriend was not married to Jelisic but was in fact one of his victims.

Ilic is expected to face investigators on Wednesday and to have a lawyer appointed for her.

She joins just a handful of women who have been accused of or stood trial for war crimes in Bosnia.

The most prominent one — and the only former resident of the famous Sheveningen detention unit attached to the U.N. war crimes tribunal in The Hague — is a former member of the wartime Bosnian Serb leadership, Biljana Plavsic.

As one of the creators of the Serb ministate in Bosnia during the 1992-95 war, she was sentenced by the tribunal in 2003 of persecution, a crime against humanity, as part of an ethnic cleansing campaign to drive Bosniaks and Croats out of Serb-controlled areas of Bosnia.

Plavsic was released after serving two-thirds of her 11-year sentence and settled in Belgrade.

Azra Basic, a soldier of the Bosnian Croat forces, emigrated to the U.S. after the war and was detained in Kentucky in March at the request of Bosnian authorities. She is accused of killing a prisoner and torturing others by forcing them to drink human blood and gasoline and having them kneel on broken glass.

A U.S. court is still considering whether there is enough evidence against her to justify an extradiction.

A few years ago, Ilic’s brother, Konstantin Simonovic, was sentenced to six years for crimes committed as commander of the notorious camp “Luka” where both Ilic and Jelisic are alleged to have operated.

Several witnesses told Bosnian media Ilic looked like a little girl but was notoriously cruel.

Former Luka camp prisoner Amir Mujic alleged in a video statement shown by the daily Dnevni Avaz web portal that he was in the room when Ilic took a broken beer bottle and ripped an inmate’s stomach open.

Witnesses who testified against Jelisic in front of U.N. judges at the Hague tribunal mentioned Ilic as Jelisic’s girlfriend or partner and said the two jointly beat them with fire hoses and batons in the camp. One witness alleged that Ilic tried to persuade Jelisic to kill him during a beating.

Bosnia’s 1992-95 war erupted when Bosnia’s Christian Orthodox Serbs rebelled against the decision of the country’s majority Muslim Bosniaks and Roman Catholic Croats to secede from Yugoslavia. Backed by neighboring Serbia, the Bosnian Serbs laid a 3 1/2-year-long siege to the capital, Sarajevo, and expelled or killed almost all non-Serbs from nearly 70 percent of the country’s territory.

Over 100,000 people were killed during the conflict and half of the population was turned into refugees. The war ended with a U.S. brokered peace agreement in 1995.

Although Jelisic was charged by U.N. prosecutors with genocide, judges dismissed that charge but convicted him of crimes against humanity after concluding he simply killed out of personal pleasure.

————————————

A sequence of photographs shows murders of Bosniak civilians by local Serb police officer Goran Jelisic. Jelisic’s former girlfriend, Monika Simonovic-Ilic, dubbed “female monster,” was apprehended yesterday. Other photographs show mass graves of more than 3,000 Bosniak civilians — women, children, and unarmed men — slaughtered by Serbs, in and around Brcko during the 1992 Bosnian genocide.

Photo evidence courtesy: The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia at the Hague (ICTY).


 
 a
 

 
 Monika Ilić-Simonović
..............................
Šta otkriva transkript iz 12. maja 1992.; Mladić: Plan stvaranja Republike Srpske je genocid
 
Radovan Karadzic, Ratko Mladic i Goran Hadzic
........................................................................
 

Saučesnici u genocidu: Biljana Plavšić i Željko Ražnatović - Arkan i Goran Hadzic
................................................................................................................................
 
 
 

29.01.2012.

DA LI JOS ZIVI POLITIKA PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE

Da li je još živa politika podele BiH

 

Ilustracija

 

29.01.2012
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosu Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Žarko Korać, profesor Filozofskog fakuleta u Beogradu i poslanik u Skupštini Srbije, i Ivo Banac, istoričar iz Zagreba i dugogodišnji profesor američkog Jejl univerziteta.

Bilo je reči o tome koliko Beograd i Zagreb svojim potezima doprinose krizi u Bosni i Hercegovini, da li su Srbija i Hrvatska u potpunosti napustile politiku podele Bosne i Hercegovine, koliko je u Srbiji jaka teza da Republika Srpska treba da bude nadoknada za gubitak Kosova, u kojoj meri Zagreb podržava zahteve čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata da se uspostavi treći, hrvatski entitet, zašto srpski mediji slave Dodika, zašto se o Bosni i Hercegovini govori kao o veštačkoj državi koja bi se raspala kada bi se iz nje povukla međunarodna zajednica, zašto se Sarajevo plaši preterane bliskosti Beograda i Zagreba, daje li Dejtonski sporazum pravo Beogradu i Zagrebu da se mešaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, kao i o tome šta bi bio normalan odnos Srbije i Hrvatske prema njihovim sunarodnicima u Bosni i Hrecegovini.

Omer Karabeg:  Kakav je danas odnos Beograda prema Bosni i Hercegovini?

Rekao bih da Beograd vodi istu politiku kao i 90-ih, ali u novom ključu. S jedne strane, stalno se govori da je BiH međunarodno priznata država. A s druge strane, u medijima i u izjavama većine političara insistira se na tome da je BiH neodrživa tvorevina.
Žarko Korać: Rekao bih da Beograd vodi istu politiku kao i 90-ih, ali u novom ključu. S jedne strane, stalno se govori da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država i da Srbija, u skladu s Dejtonskim sporazumom, podržava njen međunarodni status - predsednik Boris Tadić se u to gotovo ritualno zaklinje - a s druge strane, u medijima i u izjavama većine političara insistira se na tome da je Bosna i Hercegovina neodrživa tvorevina. Kada se to ne može otvoreno reći, onda se ekstenzivno citira Dodik koji više i nema nikakvu drugu poruku osim da Bosna i Hercegovina ide ka svojoj propasti i ka raspadu, a srpski narod ka svojoj slobodi. U suštini te politike je ideja o podeli Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Kakav je odnos Zagreba prema Bosni i Hercegovini?

Ivo Banac: U razdoblju nakon Tuđmana, od početka prošlog desetljeća, Zagreb je bio na distanci prema Bosni i Hercegovini. Za vrijeme Račana i Sanadera najvažnije je bilo - ni na kakav način ne dati povoda za bilo kakvu
Bojim se da hrvatska politika u ovom trenutku surađuje sa projektom koji je izuzetno opasan. To je upravo suprotno od onoga što Zapad očekuje od Hrvatske.

priču o miješanju Zagreba. Istovremeno podržavale su se sve one separatne ustanove koje su HVO i Tuđmanova politika stvorili u Bosni i Hercegovini, ali dalje od toga se nije išlo. U zadnjem razdoblju dolazi do preokreta. Potaknuti Dodikovom politikom vrlo aktivnog podrivanja Bosne i Hercegovine, dva bosanskohercegovačka HDZ-a prave zajedno sa Dodikom frontu protiv bosanskohercegovačkog jedinstva. Ti njihovi izazovi dobijaju, ne na najotvoreniji način, potporu službene Hrvatske. Formulacije koje koriste predsjednik Hrvatske, bivša predsjednica vlade i sadašnja ministrica vanjskih poslova govore o strukturalnoj neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Kaže se da se to mora promijeniti, što znači da se ide na sukobe unutar Federacije Bosne i Hercegovine, jer se apsolutno ništa ne poduzima što bi osporilo legitimitet Dodikove Republike Srpske. Bojim se da hrvatska politika u ovom trenutku surađuje sa projektom koji je izuzetno opasan. To je upravo suprotno od onoga što Zapad očekuje od Hrvatske. Američka politika računa na suradnju Zagreba u stabiliziranju Bosne i Hercegovine. Bojim se da se to na ovaj način ne događa.

Omer Karabeg:  Koliko je u Srbiji jaka teza da Republika Srpska treba da bude nadoknada za gubitak Kosova?

Ako se Bosna i Hercegovina podeli, onda će srpska politika, koja je vođena devedestih godina, retroaktivno dobiti svoje puno opravdanje.
Žarko Korać: To se ređe može pročitati ili čuti, ali, kada se napravi dublja analiza odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini, onda se vidi da je ta teza itetako prisutna. Tu je bitno sledeće. Ako se Bosna i Hercegovina podeli, onda će srpska politika, koja je vođena devedestih godina, retroaktivno dobiti svoje puno opravdanje. U tom slučaju bi srpska nacionalistička inteligencija izašla kao pobednik, a ne kao poražena strana, što ona objektivno jeste. Onda bi došlo do nekakvog, kako oni misle, kopernikanskog obrata u kome bi se pokazalo da je sve ono što se pisalo 80-ih godina, kada se pripremao rat, bilo ispravno.

Žarko Korać
​​Nije, dakle, reč samo o kompenzaciji za Kosovo, nego i o naknadnoj istorijskoj potvrdi teze da raspad Jugoslavije nije proizveo srpski narod, već da su srpskom narodu navodno uskraćena ona prava, koja su imali drugi narodi u bivšoj Jugoslaviji, a to je da formira državu u onim granicama koje on smatra pravednim, a koje nikada nisu bile specifikovane, sem u Šešeljovim govorima. Otuda  potpuno nekritička podrška Dodiku u medijama. Dok se u zvaničnim medijima u Srbiji, da i ne govorimo o tabloidima koje kontrolišu tajkuni režima, o Crnoj Gori Mila Djukanovića govorio kao kriminalnoj državi, ne postoji doslovno niti jedan jedini ozbiljan tekst u kome se na sličan način govori o Republici Srpskoj, pa se stiče utisak da je to prosperitetna, ekonomski uspešna država i da je Dodik mudar i sposoban lider.

Omer Karabeg: U kojoj meri Zagreb podržava zahteve lidera bosanskohercegovačkih Hrvata da se u Bosni i Hercegovini uspostavi treći, hrvatski entitet?

Tu je došlo do stanovite evolucije. U vrijeme Stjepana Mesića zagovaranje trećeg entiteta bilo je doslovno nemoguće.
Ivo Banac: Tu je došlo do stanovite evolucije. U vrijeme Stjepana Mesića zagovaranje trećeg entiteta bilo je doslovno nemoguće. Ne tvrdim da je Stjepan Mesić vodio neku izričito pozitivnu politiku prema Bosni i Hercegovini - ona je bila više verbalno nego suštinski različita, ali ipak tako nešto u tom trenutku nije bilo moguće.  U međuvremenu došlo je do promjene, pa je počelo da se govori i o trećem entitetu. To nije samo nešto što zagovaraju dva HDZ-a u Bosni i Hercegovini, nego nešto na što i oficijelna hrvatska politika aludira. Ne govori se, doduše, najizravnije o mogućnosti potpore trećem, hrvatskom, entitetu, ali se kaže da je to jedno od rješenja koja treba uzeti u obzir, da je to nešto što se ne smije a priori odbaciti, nešto što, to je formula Vesne Pusić, može biti ugrađeno u širu reformu Bosne i Hercegovine u smislu - možda bi moglo biti i pet entiteta, ali bi jedan od njih bio hrvatski. Pitanje trećeg entiteta je u ovom trenutku opasno na vidiku, to nije više anatema, kao što je to bilo početkom prošlog desetljeća.

Zatvaranje očiju pred bh. problemima

Omer Karabeg: Koliko su Beograd i Zagreb svojim potezima doprineli sadašnjoj dubokoj krizi u Bosni i Hercegovini?

Žarko Korać: Beograd je svakako tome mnogo doprineo. Malopre sam izneo jednu vrlo tešku tvrdnju da se smisao politike prema Bosni i Hercegovini nije
Cilj projekta destabilizacije Bosne i Hercegovine je da se svet i Evropa ubede da je to nemoguća država.

promenio od devedestih godina do danas. Istina, rata nema, nema oružja, zločina i masovnih stradanja, ali ni na koji način nije dovedena u pitanje teza da je Bosna i Hercegovina nemoguća država koju, kako se ovde često ističe, njeni građani ne žele, pre svega građani srpske nacionalnosti. To je jako opasno. To je jedna od najvećih grešaka Beograda u poslednjih 10 godina otkako je Milošević izgubio vlast. Srbija aktivno radi na destabilizaciji svoga suseda. To je politika koja je meni potpuno neobjašnjiva. Otvarajući pitanje drugih država u susedstvu, činite nešto što u ovom trenutku ne radi nijedna evropska država. Cilj projekta destabilizacije Bosne i Hercegovine je da se svet i Evropa ubede da je to nemoguća država, da srpski narod mora imati svoj deo, a hrvatski svoj, a Evropa neka izdržava treći bosanskohercegovački entitet, bošnjački, ionako je bogata. To je jedna monstruozna ideja, ali to je, na žalost, realnost.

Ivo Banac: Zagreb u ovom trenutku ne čini ništa da stabilizira situaciju u Bosni i Hercegovini, a to je paradoksalno vezano sa otvaranjem prema Beogradu. Naravno da moramo mnogo učiniti da zaliječimo rane u srpskohrvatskim odnosima, koji su tokom 20. stoljeća poremećeni u više navrata, a navlastito devedesetih godina. Ali, to se ne može raditi na račun trećega. Ta opasnost postoji i u ovom trenutku se može nazrijeti da u tom ključu ide čitav niz dobrih stvari koje, inače, treba poticati. Prije izvjesnog vremena episkop Srpske pravoslavne crkve Grigorije došao je u Dubrovnik i na jednom ekumenskom skupu u dubrovačkoj katedrali govorio o važnosti oprosta gdje je bio prisutan i dubrovački biskup. Ništa problematično - izvrsno. Ali to je u ključu strategije predsjednika Josipovića, koji je tamo
Imamo čitav niz kamičaka koji upućuju na ideju savezništva Hrvatske i Srbije protiv trećega.

poslao jednu od svojih savjetnica. To je strategija otvaranja Hrvatske prema južnom dijelu Republike Srpske - trebinjskom kraju, što je dio šire ideje stvaranja savezništva sa Dodikom. Upotrebio sam vrlo teške riječi u karakterizaciji nečega što na prvi pogled izgleda posve nedužno. Ali, takve situacije se događaju danomice tako da imamo čitav niz kamičaka koji upućuju na ideju savezništva Hrvatske i Srbije protiv trećega. To je suština. Nije onda čudno što razni politički činioci u Sarajevu reagiraju. Osjećaju se ugroženima, traže zaštitu, prosvjeduju, na razne načine pokazuju do koje mjere ih takvo ponašanje uznemirava. Moramo imati u vidu da ono, što na oko može izgledati vrlo dobro, može imati drugu pozadinu, koja onda stvara nove probleme.

Omer Karabeg: Gospodine Korać, da li jačanje savezništva između Zagreba i Beograda može da ide na uštrb Bosne i Hercegovine?

S obzirom da Srbija ima ogromnu odgovornost za ono što se desilo u BiH, čovek bi očekivao da postoji osećaj srama, krivice i odgovornosti za ono što se dešavalo na svega 100 km od Beograda i da upravo zbog toga Srbija treba da vodi drugačiju politiku prema bošnjačkom narodu.
Žarko Korać:  Kao i kolega Banac, podržavam regulisanje odnosa između Beograda i Zagreba, ali treba biti vrlo obazriv i voditi računa da ono ne ide na račun nekoga trećeg. Primećujem izvesne promene u načinu kako neki od demokratski izabranih predstavnika u Hrvatskoj govore o Bosni i Hercegovini. Moram reći da je Mesić mnogo direktnije govorio o pokušajima podele Bosne i Hercegovine, dok sada imamo situaciju, to je samo moj utisak, da se politika Banjaluke prihvata kao realnost. Ja ne bih išao tako daleko da kažem da Zagreb baš podržava Dodika, ali svakako je jako suzdržan u kritikama na njegov račun. Čini mi se da ima nekih malih naznaka da Zagreb u ovom trenutku želi da pokaže razumevanje za probleme Srbije. Ja to mogu shvatiti i to je dobro, kao što je dobro kada Beograd ima razumevanja za probleme Hrvatske, ali tu ipak treba napraviti neki balans. Za neke probleme treba imati razumevanja, a za neke ne - posebno za one koji štete stabilnosti regiona. Rekao bih još nešto. S obzirom da Srbija ima ogromnu odgovornost za ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, čovek bi očekivao da postoji osećaj srama, krivice i odgovornosti za ono što se dešavalo na svega 100 km od Beograda i da upravo zbog toga Srbija treba da vodi drugačiju politiku prema bošnjačkom narodu. To se ne vidi. Umesto toga, imamo mnoštvo formalnih gestova. Tadić je dva puta bio u Srebrenici, zaklinje se u integritet Bosne i Hercegovine, a u isto vreme Banjaluka uživa privilegovan položaj uz svesno ignorisanje Sarajeva i podcenjivački odnos prema Sarajevu i Federaciji Bosne i Hercegovine. Za mene je nemoguće imati demokratsku Srbiju koja neprekidno smatra da je njen sused, Bosna i Hercegovina, veštačka tvorevina koju treba podeliti. Danas u Evropi nemate nijedan takav primer - da jedna država priželjkuje raspad susedne zemlje.

Omer Karabeg: Izgleda da su priče o raspadu Bosne i Hercegovine dosta prisutne u poslednje vreme. Kao da su na neki način dobile legitimitet. Ovih dana sam pročitao da je jedan profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta rekao da bi se Bosna i Hercegovina sigurno raspala čim bi se iz nje povukla međunarodna zajednica. Mislite li da bi odlazak stranaca značio raspad Bosne i Hercegovine?

Ivo Banac: Izjava gospodina Raspudića, dakako, mnogo više govori o njegovim intencijama i ne bih je posebno analizirao, ali mislim da se stvara
Jedan od ključnih problema politike SAD i EU na Balkanu i u BiH je što vjeruju da je sve u redu dok puške ne rade.

atmosfera gdje bi ovo što on predviđa moglo postati realnost. U tome je problem. Naime, ne može se političku situaciju u Bosni i Hercegovini neprestano dovoditi do same ivice provalije, a da ne postoji neki plan šta učiniti ako zemlja padne u tu provaliju. Bojim se da stvari idu u tom pravcu, mada će mnogi reći da je to posve nemoguće. Jedan od ključnih problema politike Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije na Balkanu i u Bosni i Hercegovini je što vjeruju da je sve u redu dok puške ne rade. Istovremeno, oni koji žele spriječiti stabilizaciju takođe znaju da je rad vatre i pušaka ono što može dovesti do stanovitih promjena i mislim da je to ono što oni i priželjkuju. Tu i tamo mogu se čuti izjave da se ono što je strukturalno loše u dejtonskoj arhitekturi Bosne i Hercegovine može promijeniti samo u uvjetima neke druge krize. Krize koja nije samo politička, nego možda i vojna, vojni sukob. Mislim da takvi scenariji potiču ljude poput Dodika i onih na hrvatskoj strani koji misle poput Dodika, a biće vjerujem i onih među Bošnjacima, kojima to ne bi bilo posve nepoželjno.

S obzirom na ogromne žrtve koje je imao bošnjački narod i na njegovu masovnu frustraciju zbog ciničnog izrugivanja masakrima i genocidu u Srebrenici, plašim se da bi se u jednom trenutku ta frustracija mogla preliti u mnogo opipljivije nezadovoljstvo.
Žarko Korać: Ne mislim da bi odlazak stranaca značio raspad Bosne i Hercegovine, ali mislim da bi još više otežao njeno unutrašnje funkcionisanje. Lično sam pesimista i moj pesimizam proističe iz dve stvari. Prvo, bez revizije Dejtonskog sporazuma teško da će Bosna i Hercegovina moći da ide dalje. Veliko je pitanje, međutim, ko je spreman za tu reviziju i kako bi se ona mogla izvesti, kako bi to izgledalo, da li bi to išlo kroz Savet bezbednosti, da li bi velike sile, pre svega Rusija, na to pristale. Siguran sam da bi se Srbija očajnički okrenula Rusiji, a Rusija bi jedva dočekala da pored Kosova ima još jedno mesto na Balkanu na kojem može da igra kakvu takvu ulogu. Drugo, čini mi se da ova situacija pogoduje mogućem konfliktu i, po nekom mom initimnom ubeđenju, taj konflikt bi ovaj put pre svega mogao doći sa bošnjačke strane. Da budem sasvim otvoren. S obzirom na ogromne žrtve koje je imao bošnjački narod i na njegovu masovnu frustraciju zbog ciničnog izrugivanja masakrima i genocidu u Srebrenici, plašim se da bi se u jednom trenutku ta frustracija mogla preliti u mnogo opipljivije nezadovoljstvo. Mislim da se Bosna i Hercegovina nalazi pred velikim iskušenjima, ali je nemoguće smiriti situaciju, ako Beograd i Zagreb, ja sad govorim o Beogradu, ne vode politiku stabilizacije Bosne i Hercegovine.
Ivo Banac
​​
Ivo Banac:  Mislim da bi razvoj događaja u Bosni i Hercegovini, koji bi išao u pravcu sukoba, stvorio niz problema u cijeloj regiji i to bi neminovno zapljusnulo i Hrvatsku. Na žalost, u Zagrebu postoji tendencija da se zatvaraju oči pred problemima u Bosni i Hercegovini.

Kad god da pokrenete ta pitanja dobijete odgovor - pa nemojte sada s tim, zašto sad ponovno, kao da je sve riješeno i kao da se tu više ništa ne može napraviti. To je vrlo loše.

Jedino SAD imaju stvarnu moć da nešto urade

Omer Karabeg: Imaju li Srbija i Hrvatska, kao potpisnice Dejtonskog sporazuma, pravo da se mešaju u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Daje li im Dejtonski sporazum na to pravo?

Ivo Banac: Formalno govoreći ne, ali u jednom dijelu i srpske i hrvatske politike postoji uvjerenje da to nije nešto što bi samo po sebi bilo zazorno.

Paradoks je u tome što Dejtonski sporazum od Beograda i Zagreba traži da se mešaju, ali potpuno suprotno od onoga kako to oni sada čine.
Žarko Korać: Ja bih rekao i da i ne, ali im svakako ne daje pravo da se mešaju onako kako se mešaju. Ako ste garant nekog sporazuma onda morate pogledati suštinu tog sporazuma, a to je u slučaju Dejtonskog sporazuma stabilizacija Bosne i Hercegovine nakon rata, pokolja i zločina. Kao garant Dejtonskog sporazuma u tom pravcu treba da intervenišete. Paradoks je u tome što Dejtonski sporazum od Beograda i Zagreba traži da se mešaju, ali potpuno suprotno od onoga kako to oni sada čine. U slučaju Srbije to bi značilo da Beograd, u duhu Dejtonskog sporazuma, treba da utiče na Dodika i da mu uputi javni prekor zbog njegovih izjava i ponašanja koji ruše Bosnu i Hercegovinu. A oni koriste Dejtonski sporazum da bi i dalje razarali tu zemlju. Ja bih voleo kada bi Beograd i Zagreb, kada bitno poboljšaju svoje odnose i dignu ih na viši nivo, seli da porazgovaraju o tome kako stabilizovati Bosnu i Hercegovinu. To je jedan mali san, ali mislim da u nekom budućem vremenu nije nerealan. A što se tiče sadašnje situacije, u Srbiji će za nekoliko meseci biti izbori. Nije sasvim sigurno kakav će biti njihov ishod. Može se dogoditi da kao i u Hrvatskoj pobedi opozicija, ali, za razliku od Hrvatske, koalicija, koja bi zamenila ovu sadašnju, bila bi mnogo više nacionalna i mnogo više desno okrenuta nego sadašnja. Moglo bi se desiti da na vlast dođu ljudi koji još gore misle o Bosni i Hercegovini. Srbija bi tada otišla u još veću izolaciju od one u kojoj se nalazi sada, a bojim se da bi bosanskohercegovački problem postao još teži.

Omer Karabeg: U Bosni i Hercegovini živi veliki broj Srba i Hrvata. Normalno je da su i Zagreb i Beograd zainteresovani za svoje sunarodnike. Šta bi po vama bio normalan odnos Beograda i Zagreba prema njima?

Ulazak Hrvatske u EU otvara stanovite mogućnosti za pozitivniji razvoj. Prema tomu, europski put, odnosno rast europskih stranaka u cijeloj regiji - u Hrvatskoj, Srbiji i  BiH - jest jedna nada.
Ivo Banac: Imate, zapravo, dvije mogućnosti. Jedna je mogućnost korišćenje nacionalne skupine za destabilizaciju države u kojoj ona živi. Recimo, ono što je Hitler radio u Čehoslovačkoj preko Konrada Henlajna, vođe sudetskih Njemaca, što je na kraju dovelo do raspada Čehoslovačke. Druga mogućnost je politika koju je provodila i provodi Austrija prema svojoj manjini u Italiji. Znate da su 50-ih godina postojale stanovite terorističke skupine, koje su se borile za otcjepljenje dijelova Italije i ujedinjenje sa Austrijom. Danas je to posve nezamislivo iz dva razloga. Prvo, zbog toga što Austrija vodi sasvim drugačiju politiku, i drugo, zbog toga što su i Italija i Austrija dio Europske unije gdje takvi problemi ne mogu biti rješavani kako se to dešava ovdje. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju otvara stanovite mogućnosti za pozitivniji razvoj. Prema tomu, europski put, odnosno rast europskih stranaka u cijeloj regiji - u Hrvatskoj, Srbiji i  Bosni i Hercegovini - jest jedna nada. Dakako, uz potporu međunarodne zajednice.

Žarko Korać: Normalan odnos bi bio da Beograd i Zagreb vode računa da njihovi sunarodnici imaju prava i slobodu koju imaju svi građani Bosne i Hercegovine. Znači, da se politički organizuju i da brane svoje interese onako kako ih oni vide. Vrlo je opasno kada takozvana matična država nameće sebe kao lidera pripadnicima svoje nacionalne zajednice koji žive u drugoj zemlji. Time se šalje poruka svima drugima, koji žive u toj državi, da je to neka vrsta pete kolone, koja radi protiv interesa sopstvene države.

Omer Karabeg: Mislite li da bi Brisel mogao da utiče na Beograd i Zagreb da oni stvarno postanu garanti očuvanja Bosne i Hercegovine i njenog teritorijalnog integriteta?

Kada je riječ o odnosu prema Dodiku, vidimo da se održava nešto što nije dobro. Jedan drugačiji stav, koji bi išao na lomljenje strukture koja danas predstavlja oštricu noža uperenu prema jedinstvu BiH, može iznjedriti jedino američka politika.
Ivo Banac: Meni bi to bilo jako drago, ali bojim se da to ne možemo očekivati kada imamo u vidu kako se Europska unija postavila po ovom pitanju. Prije će biti da će američka politika tu morati biti mnogo aktivnija. Kada je riječ o odnosu prema Dodiku, vidimo da se održava nešto što nije dobro. Jedan drugačiji stav, koji bi išao na lomljenje strukture koja danas predstavlja oštricu noža uperenu prema jedinstvu Bosne i Hercegovine, može iznjedriti jedino američka politika. U ovom trentuku ni to nije do kraja realno zbog položaja američke politike u Europi i u svijetu, ali možda ćemo u nekom drugom trenutku, u nešto gorim uvjetima, vidjeti inicijativu sa te strane.

Žarko Korać: Tačno je da jedino Sjedinjene Američke Države imaju stvarnu moć da nešto urade. Konačno, Amerika je bila ta koja je predstavnike zaraćenih strana dovela u vojnu bazu u Dejtonu. To je tada bilo teško zamislivo, ali Amerika to može. Na žalost, Barak Obama i američka administracija u ovom trenutku imaju apsolutno druge prioritete. Ne samo da ne pominju Balkan, nego ne pominje mnogo ni Evropu, tako da je u ovom trenutku teško govoriti o nekom većem angažovanju Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. Ali, hajte da se nadamo da će se nešto promeniti.
29.01.2012.

POVODOM UN-OVE IZLOZBE POSVECENE HOLOKAUSTU: KO BI ORGANIZIRAO PODSJECANJE NA SREBRENICU?!

Povodom UN-ove izložbe posvećene holokaustu: Ko bi organizirao podsjećanje na Srebrenicu?!

Pedeset eksponata je postavljeno zahvaljujući direktnom angažmanu njemačke vlade

Autor | 29.01.2012.

Povodom UN-ove izložbe posvećene holokaustu: Ko bi organizirao podsjećanje na Srebrenicu?!

Od stalnog dopisnika “Dnevnog avaza" iz New Yorka) 

Izložba koja je u zgradi Ujedinjenih naroda (UN) u Njujorku otvorena ovog vikenda pod nazivom “Lica iz geta” (Faces of the Ghetto), a povodom Dana obilježavanja sječanja na žrtve holokausta bit će otvorena sve do 12.marta.

Pedeset eksponata je postavljeno zahvaljujući direktnom angažmanu njemačke vlade, čiji je predstavnik u UN-u rekao, da zbog svega ooga što su nacističke vlasti uradile prije više desetljeća – njegova zemlja osjeća posebnu odgovornost i danas.  Izložba je otvorila i to pitanje ko bi sve u UN-u mogao organizirati adekvatne manifestacije komemorativnih obilježavanja drugih pogroma od Ruande do Srebrenice.

Njemačka Misija u UN-u organizator

Šef Misije Njemačke u UN-u, ambasador Piter Viting (Peter Witting), tim povodom je rekao kako se svugdje u svijetu podsjećaju na strahote koncentracionih logora poput Aushwitza, Dahau, ili Mathauzena, ali da ipak, njegova zemlja ima posebnu odgovornost da o svemu govori na ovakvim manifestacijama – upravo zbog znanih historijskih činjenica, na koje je potom taksativno podsjetio. Njegov, kao ii svojevremeno primjer njemačkog kancelara Vilija Branta (Willy Brandt), koji je kleknuo pred spomenikom onih koji su stradali od njemačkih snaga u Drugom svjetskom ratu mogao bi mnogima poslužiti za primjer.

Pozdravljajući prisutne uključujući i nekoliko preživjelih bivših logoraša, među kojima je bio i predsjednik udruge (The Jewish Foundation for Righteous) preživjelih, 92.godišnji Roman Kent, ambasador Viting je na otvaranju izložbe je rekao kako Njemačka tu odgovornost, skoro 70 godina kasnije itekao osjeća.

Ovaj njemački amabasador govorio je o tome kako su nacisti u ime rasne ideje čiste njemačke nacije, u poljskom gradu Lodz, koga su okupirali 1940, formirali jedan od najstrašnijij getoa u okupiranoj Evropi.

 Važnost čuvanja dokumenata stradanja

U getou Litzmannstadt, na našto više od 4 kvadratna kilometra, bilo je zatvoreno oko 160.000 Jevreja, a nešto kasnije i oko 5.000 Roma. Zbog nezamislivo loših uvjeta u getou je tokom ratnih godina pomrlo oko 43.000 ljudi. No, upravo iz tog ambijenta sumorne svakodnevnice, gotovo nevjerovatno - sačuvano je oko 12.000 fotografija, crteža ili portreta lica koja su pripadala mučenicima tog produženog inferna. Sve je potrajalo do 1942, kada je najveći dio stanovnika getoa u Lodzu, deportiran u logor smrti Kulmhof. Prije zatvaranja getoa u augustu 1944., ostatak njegovih stanovnika  prebačen je u zloglasni Aushwitz odakle se malo ko vratio.

“Jedna slika vrijedi hiljadu riječi, to znamo svi”, rekao je Roman Kent, koji se takodjer obratio prisutnima na otvaranju izložbe u UN-u. Prema instrukcijama tada uspostavljenog “jevrejskog vijeća” u getou je od 1940. do kraja 1944. – svim fotografima, umjetnicima, slikarima, muzičarima i onim koji su pisali data je instrukcija da naprave što više autentičnih dokumenata.

Nemoguće je opisati stradanje žrtve

 “U finalnoj analizi, ne postoje riječi, nema tih priča i nema slika, koje mogu dočarati brutalnost, teror i bestijalnost koje su se događale na dnevnoj bazi u ovim mjestima horora. Zar slike mogu dočarati miris mrtvih tjela koje su prolazila mimo nas svih 24 sata dnevno dok su ih polako na kolicima gurali ljudi poput kostura. A ne konji”, rekao je Roman Kent.

 Na izložbi u UN-u, koju je inače otvorio podsekretar Svjetske organizacije Kijo (Kiyo) Akasaka, a koju je sponzorisala Misija Njemačke u UN-u, ambasador ove zemlje izrekao je čini se antologijsku rečenicu: “Svi mi trebamo produžiti sa prenošenjem sjećanja na žrtve holokausta zbog budućih generacija. A Njemačka ima posebnu odgovornost u tome”, rekao je Piter Viting.

Lekcija za Beograd, Jeremića i ostale

 Riječi njemačkog ambasadora u UN-u, iznova su podsjetile i na to pitanje posebne odgovornosti, na koje često podsjećaju analitičari. Radi se o odgovornosti onih koji su na bilo koji način sponzorisali zločine, ili onih u čije je nacionalno ime počinjen zločin.

Iako je možda daleko dan kada će ambasador Srbije, otvoriti, sponzorirati ili u ime vlade u Beogradu organizirati izložbu ili sličnu manifestaciju u UN-u, povodom obilježavanja genocida u Srebrenici, kako su to već presudili najvažniji UN sudovi - Haški tribunal za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) – vrijeme je o tome razmišljati. Vrijeme je i za ponovno uvjetovatovanje nekih međunarodnih aspiracija Beograda s takvom političkim akcijama.

O tome bi, shodno svemu izrečenom od strane njemačkog ambasadora u UN-u, trebao razmišljati možda i ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić, kojeg je Srbija kandidiraala za predsjednika 67. Zasjedanja Generalne skupštine UN-a. Upravo Jeremić bi već ovog 11. jula, kada se u Njujorku obilježava obljetnica stradanja žrtava genocida u Srebrenici, morao naći svoje ponizno mjesto na toj komemoraciji. Ostaje da se vidi i hoće li.

29.01.2012.

VIDEO: ODLICNI REZULTATI KOMSIJA, BRCKO POD POLICIJSKOM OPSADOM

VIDEO: Odlični rezultati komšija, Brčko pod policijskom opsadom


(24SI) - Odlični rezultati naših komšija su razlog velikog broja pripadnika Policije Brčko distritka BiH na ulicama Distritka te centar Brčkog je bukvalno izgledao kao pod opsadom.

 

 [24 sata info] 

Nakon završetka rukometne utakmice, prolaznci na brčanskom Trgu mladih su bili svjedoci grupice od 20-tak navijača naših komšija koji su u finalu poraženi od Danske te slušati skandiranje "Živjela kraljevina Srbija, Kosovo.. ", a iza njih su bili pripadnici Policije Brčko distrikta BiH, prenosi Infobrcko.
 
Ovaj put, navijači su mogli da nose zastavu naše komšijske države a prolaznici su mogli da slušaju skandiranje "Živjela kraljevina Srbija, Kosovo ...itd", dok navijači reprezentacije BiH prije nekoliko mjeseci nisu čak ni dobili priliku da nose zastavu svoje države u svojoj državi.
 
SRBIJA- Novak Đoković osvojio Australian Open, vaterpolisti osvojili zlato na Evropskom prvenstvu, rukometaši osvojili srebro na Evropskom prvenstvu;
CRNA GORA-vaterpolisti osvojili srebro na Evropskom prvenstvu;
HRVATSKA-rukometaši osvojili bronzu na Evropskom prvenstvu

Čestitke komšijama, a nama ostaje da se nadamo da će i sportisti naše BiH u skorije vrijeme osvojiti neku medalju da bi i nasi mogli da nose zastavu BiH.

 

(24sata.info)


 

29.01.2012.

POZADINA POLITICKIH NAPADA NA SUD I TUZILASTVO BiH

Pozadina političkih napada na Sud i Tužilaštvo BiH

 

Tabla na ulazu u Sud i Tužilaštvo BiH

 

29.01.2012
Politički napadi na Sud i Tužilštavo BiH započeli su i prije suđenja za ratne zločine, prije nego što se znalo za broj i vrstu krivičnih djela, odnosno, kako podvlači predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso, prije nego što se znala nacionalnost osumnjičenih.

Mnogo prije predmeta Dobrovoljčka započela je kampanja kojom se pokušava narušiti ova institucija, dodaje Kreso:

„U zadnje vrijeme imam osjećaj da naši političari koriste Sud BiH kao svojevrsni ritual, kao džoker koga izvlače kad im zapne negdje u rješavanju političkih pitanja. Dobrovoljačka uopće nije ni došla do suda. Taj predmet je obustavljen u fazi istrage. Ukidanje suda traže čak i oni političari
"Ukidanje suda traže čak i oni političari koji su u ovome sudu oslobođeni. To je apsurd", kaže predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso.
koji su u ovome sudu oslobođeni. To je apsurd. Ovi napadi su veoma kontraproduktivni kako za cijelu državu tako i za one koji su nosioci takvih ideja. BiH je na putu u EU. Proces pridruživanja EU ne trpi takve napade na pravosudne institucije.“

Za međunarodnu zajednicu Sud i Tužilaštvo BiH ključne su državne institucije za osiguranje vladavine prava u cjeloj Bosni i Hercegovini.

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko upozorava kako nema nema nikakve dileme u pogledu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, koja je u dva navrata potvrđena i odlukama Ustavnog suda BiH.

„Ustavni sud se izrekao po tom pitanju 2001. godine i 2008. godine i potvrdio je ustavnu kategoriju Suda i Tužilaštva BiH“, podsjeća Inzko.

Valentin Inzko
​​Inzko nije želio komentirati najave iz Republike Srpske da će u Parlamentu BiH tražiti ukidanje Suda i Tužilaštva, ali je rekao da sve institucije i građani trebaju podržati rad ovih pravosudnih institucija.

„Moraju državne institucije kao što je Tužilaštvo BiH, kao što je Sud BiH, imati finansijsku podršku da mogu izvršavati svoje nadležnosti“, kaže Inzko.

Zahtjevi iz RS za ukidanjem Suda i Tužilastva BiH zbog obustavljanja istrage protiv većeg broja osumnjičenih u slučaju Dobrovoljačka, kako ocjenjuju analitičari, predstavljaju politički pritisak i manipuliranje narodom.

Potreban Vrhovni sud

U BiH, kaže Sevima Terzić iz Fonda za Javno pravo, postalo je normalno da se sud o radu pravosuđa donosi na ulici bez bilo kakvog stvarnog uvida u predmete kojima se najviše pravosudne instance bave.

„To je banalizacija veoma važnih, državnih, ustavnih i pravnih pitanja koja sigurno ne doprinosi ni unapređenju njihovog rada, niti strukturalnom dijalogu koji ima za cilj da poboljša stanje u pravosuđu. Ja ne želim reći da je tu sve idealno, ali komentirati odluke neprofesionalno je i od onih pravnika kojio to rade, zato što mi nemamo ni uvida u taj spis. Ono što se
Sevima Tertić ocjenjuje kako iza svega stoji namjera da se skrene pažnja građana sa mnogo važnijih pitanja, kao što su svakodnevna egzistenacija,haos u formiranju vlasti, socijalni kolaps.
želi postići ovim je da se skrene pažnja građana sa mnogo važnijih pitanja, kao što su svakodnevna egzistenacija, jedan haos u formiranju vlasti, potpuna neodgovornost političara i političkih stranaka prema građanima kad je to u pitanju, socijalni kolaps itd. To su sve pitanja o kojima bi se trebalo govoriti, a umjesto toga servira se na ovakav način pitanje navodnog ukidanja Suda i Tužilaštva. I sve da bi se podizale nacionalne tenzije, da bismo se što više udaljavali jedni od drugih i da bi se, na kraju-krajeva, podivala država“, navodi Terzićeva.

Komentirajući zahtijev za ukidanjem Suda i Tužilštava Nurko Pobrić, sudac  Kantonalnog suda u Mostaru, dodaje kako se radi o razlogu više za uspostavu vrhovnog suda BiH.

„Kada bi postojao vrhovni sud BiH, onda bismo mogli govoriti da imamo i tu treću državnu vlast, tj. sudsku vlast, i u tom slučaju mogao bi postojati i Sud BiH kao specijalni sud, recimo, samo za krivičnu oblast", ocjenjuje Nurko Pobrić.

Pobrić naglašava kako se zbog svakodnevnih pritisaka kojima su izložni i suci i tužitelji dovodi u pitanje nezavisnost presuda i općenito rad pravosuđa.

"Ne mora biti pritisak u smislu da vam neko naredi kako ćete suditi, ali je pritisak na sud ako se javno, u novinama, kritikuje neka sudska ili tužilačka odlčuka koja, zapravo, nije još pravomoćna ili koja podliježe određenom preispitivanju. I sama po sebi ta činjenica utiče na jedan normalan rad suda“, naglašava Pobrić.

Tanja Topić
​​Analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić kaže kako unatoč nastojanjima pojednih politicara ukidanje Suda i Tužilaštva ne može biti referendumsko pitanje.

Ona podsjeća da je zahtjev postojao i ranije, te da je zbog toga došlo do započinjanja  takozvanog strukturalnog dijaloga o pravosuđu.

„A da bi ponovo postalo referendumsko pitanje, mislim da bi onda ugrozilo taj veliki projekat iza kojeg se vlast u RS stavila - tzv. strukturalni dijalog. I mislim da su čak i predlagači i incijatori cjelokupne ove incijative zapravo svjesni da se u parlamentarnoj proceduri ništa ne može promijeniti“, smatra Topić.

Kada će rad izvršne, zakonodavne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini biti odvojen, Topić zaključuje kako je neophodno promijeniti političku filozofiju promišljanja postojećih elita i cjelokupni politički ambijent, što se ipak neće tako skoro desiti:  

„Dok se takvi uslovi i preduslovi ne stvore, svaka presuda, svaka odluka biće jedno sredstvo povišenih emocija, povišenog političkog krvnog pritiska. Mislim da osnovni problem leži u suštinskom problemu da u BiH ne postoji konsenzus ni o minimalnoj istini, uslovno rečeno, pa čak ni o činjenicama koje su se dešavale u proteklom ratu - a vidimo da su iza nas već dvije decenije.“ 

*****

Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Pozadina političkih napada na Sud i Tužilaštvo BiH
Ženski sud kao alternativni pristup pravdi
Žrtve silovanja bez zakonske zaštite i pomoći države
Suđenje Gotovini i Markaču: Obrana traži uvođenje novih dokaza
29.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Umro profesor Nijaz Duraković!
 
U Sarajevu je danas preminuo nekadašnji član Predsjedništva RBiH i predsjednik SDP- BiH Nijaz Duraković. Duraković je preminuo svom stanu na Marin Dvoru, a po nepotvrđenim informacijama uzrok smrti je infarkt. Nijaz Duraković je rođen 1. januara 1949. godine u Stocu gdje je stekao osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Studij sociologije završio je 1971. godine, magistrirao je 1975. i doktorirao 1979. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
. Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi
 
"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi posle Drugog svjetskog rata", kaže Jovanović, ..
. General Jovo Kapičić: U Srbiji sam crna ovca, ali neću da bježim
 
Iako je govorio da će se iz Beograda preseliti u Crnu Goru, zemlju odakle potiče, od toga je odustao. Ne želi da, kako kaže, bude izbjeglica i ostavlja brojnu familiju i prijatelje ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

29.01. 2012.

Svetozar Jovićević

Video Medalje za Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Đokoviću titula

Sportisti iz regiona dominirali su u nedelju na velikim takmičenjima pobedama u tenisu i na EP u vaterpolu i rukometu Dalje

Most RSE: Da li je još živa politika podele BiH

Žarko Korać i Ivo Banac razgovarali su o odnosu Srbije i Hrvatske prema svom susedu Bosni i Hercegovini Dalje

Jovićević: Urušava se Lukšićeva pozicija

Politički analitičar Svetozar Jovićević za RSE govori o brojnim skandalima i aferama koje potresaju Crnu Goru Dalje

29.01.2012.

ZAKON U PARLAMENTARNOJ PROCEDURI: TEHERAN CE ZABRANITI UVOZ SVIH PROIZVODA IZ EVROPE

Zakon u parlamentarnoj proceduri: Teheran će zabraniti uvoz svih proizvoda iz Evrope

image Mahmoud Ahmedinejad / 24sata.info

 

(24SI) - Iranska vlada mogla bi da zabrani uvoz svih proizvoda iz Evrope kao odgovor EU, koja je zabranila uvoz iranske nafte, javila je iranska televizija "Pres TV".

 

 [24 sata info] 

Pozivajući se na zamjenika predsjedavajućeg parlamentarne komisije za energetiku Nasera Sudanija televijski kanal je javio da jedan od stavki prijedloga zakona, o kome raspravlja parlament, predviđa prekid izvoza nafte prije nego što na snagu stupi zabrana EU.

"Druga stavka obavezuje vladu da zabrani uvoz svih vrsta robe iz država koje su nama uvele sankcije", rekao je Sudani.

EU izglasala je u ponedjeljak zabranu uvoza nafte iz Irana, javlja Srna.

Potez je uslijedio nakon što je Iran najavio početkom mjeseca da je pokrenuo program obogaćivanja uranijuma na dobro čuvanoj podzemnoj lokaciji u blizini svetog šiitskog grada Koma.

Zapadne zemlje vjeruju da Iran, koji je već izložen velikom broju sankcija, radi na tajnom programu nuklearnog naoružanja, ali Teheran insistira da je to isključivo u civilne svrhe.

Iran je zaprijetio da će blokirati Ormuski moreuz, glavnu izvoznu rutu sa Bliskog istoka.

 

(24sata.info)



29.01.2012.

ZRIJEB U BEOGRADU: RUKOMETNA REPREZENTACIJA BiH U BARAZU SA NJEMCIMA

Žrijeb u Beogradu: Rukometna reprezentacija BiH u baražu sa Nijemcima

image Rukometna reprezentacija BiH / Ilustracija / 24sata.info

 

(24SI) - Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u dodatnim kvalifikacijama (baražu) za nastup na svjetskom prvenstvu 2013. u Španiji igrat će protiv selekcije Njemačke, određeno je danas žrijebom koji je obavila Evropska rukometna federacija (EHF) u Beogradu.

 

 [24 sata info] 

Prva utakmica baraža igrat će se 9. ili 10. juna u Njemačkoj, a revanš sedam dana kasnije u BiH.

Parovi baraža za SP u Španiji (od 13. do 27. januara 2013.):
  
Njemačka - Bosna i Hercegovina
Litvanija - Poljska
Rusija - Češka
Slovenija - Portugal
Slovačka - Bjelorusija
Makedonija - Austrija
Mađarska - Norveška
Island - Holandija
Švedska - Crna Gora
 
Direktan plasman na SP osigurat će tri najbolje plasirane reprezentacije sa EP-a -  Srbija i Danska, te pobjednik današnjeg susreta za treće mjesto Hrvatska - Španija. Aktuelni prvak svijeta - Francuska i domaćin Španija, direktno su se plasirali na SP.

(fena)


29.01.2012.

TALENTI SEMIR MUSIC I ERVIN JUSUFOVIC: TRENINZI S DZEKOM, BALOTELIJEM, KOLAROVOM...(FOTO)

Talenti Semir Musić i Ervin Jusufović: Treninzi s Džekom, Balotelijem, Kolarovom... (FOTO)

Svi su nas u Manchester Cityju primili srdačno i s toliko profesionalizma da je to nestvarno

Autor |  29.01.2012.

Ervin Jusufović, Edin Džeko i Semir Musić u prostorijama Mančester sitija

Ervin Jusufović, Edin Džeko i Semir Musić u prostorijama Mančester sitija

.........................................................................................................................................

Zamijeniti treninge na travnjaku bilo kojeg nogometnog stadiona u Bosni i Hercegovini onima na mančesterskom Etihadu, na kojem utakmice engleske Premijer lige igraju Džeko, Nasri, Aguero, Kolarov, Baloteli (Balotelli), Silva... san je svakog dječaka u BiH. Da ne kažemo i svakog ovdašnjeg fudbalera.

Da snovi mogu postati i java, nedavno su se uvjerila dvojica kadeta tuzlanske Slobode, šesnaestogodišnjaci Semir Musić i Ervin Jusufović. Na poziv prvog menadžera lidera engleskog prvenstva Roberta Mančinija (Mancini), dvojica kadetskih reprezentativaca BiH boravila su deset dana u Mančesteru, trenirajući s najskupljom svjetskom nogometnom ekipom.

Menadžeri zadovoljni

- Kada sam čuo za interes Sitija, nisam mogao vjerovati. Danima sam mislio da sanjam. Tek kada smo došli u Mančester, uvjerio sam se da je priča istinita. Apsolutno su nas svi u klubu toplo primili i pokazali takav nivo profesionalizma i poštovanja da se to ne može riječima opisati. Svakog jutra na doručku u klupskim prostorijama prilazili su nam Nasri, Kolarov, Aguero, Baloteli i pozdravljali nas - kazao nam je Semir Musić, kapiten kadetske reprezentacije BiH.

Uz neosporni talent i prilično fudbalsko znanje, dvojica igrača Slobodine škole fudbala za odlazak u Mančester mogu zahvaliti i Enesu Mešanoviću, bivšem nogometašu tuzlanske Slobode i zagrebačkog Dinama.

- Enes Demirović, bivši reprezentativac i ja, radimo skauting nogometaša mlađih kategorija. Jedna italijanska agencija tražila nam je dvojicu talentiranih igrača i odmah smo predložili Musića i Jusufovića, jer zaista posjeduju kvalitet. Posebno me raduje činjenica da su momci zadovoljili menadžere u engleskom klubu. Već postoji realna šansa za njihov odlazak u Mančester u ljeto. Tamo bi trebali potpisati ugovor i boriti se za mjesto u timu - kazao nam je Mešanović.

Kompletne troškove boravka u kampu Mančester sitija platio je lider engleskog prvenstva. Da bi im se to u budućnosti moglo i isplatiti, Musić i Jusufović pokazali su još na prvom treningu.

- Podijelili smo se u dva tima i igrali jednu utakmicu. Igrati u ekipi s Balotelijem bilo je skoro nestvarno. Musić i ja bili smo na tom treningu u istoj ekipi, a posrećilo nam se još na prvom treningu. On je asistirao, a ja sam pogodio mrežu, nakon čega su uslijedile čestitke svih igrača - kazao nam je Ervin Jusufović.

Ljudska veličina

Mladim Tuzlacima tokom boravka u kampu Sitija domaćin je bio bh. dijamant Edin Džeko. Uzor svih dječaka u BiH gostoprimstvom prema Musiću, Jusufoviću i ostaloj ekipi po ko zna koji put pokazao je i svoju ljudsku veličinu.

- Džeko je fenomenalna ličnost. Toliko ga poštuju svi u klubu, počevši od menadžera Mančinija pa do igrača kluba, da mu se doslovno divimo. I pored svih svojih profesionalnih obaveza, stalno nam je bio na usluzi, izlazio je s nama u Mančesteru i bio naša spona s trenerima, menadžerima i igračima. Mnogo nam znači podrška Edina Džeke - kazao je Musić.

Potpuno svjesni svega što im se pružilo, Jusufović i Musić vratili su se hladne glave svojim obavezama i treninzima u Slobodi. Uz naporan rad kao i do sada, sa pravom se mogu nadati da će uskoro Slobodin crveno-crni dres zamijeniti sličnim - ali onim kluba s Etihada.

Od Džeke svi traže autogram

U Džekinu popularnost Musić i Jusufović uvjerili su se nekoliko puta za vrijeme boravka u Engleskoj.

- Džeko nas je odveo na večeru u jedan elitni italijanski restoran. Odmah po ulasku prišao mu je konobar i, sav ozaren, zamolio ga za autogram. Sve vrijeme te večere Englezi su prilazili za naš stol kako bi se barem rukovali s našim dijamantom - govori nam Jusufović.

 Balotelijeve igrarije

Igrarije i skandali Marija Balotelija u fudbalskom svijetu više nisu vijest. Jednoj njegovoj šali za vrijeme doručka u klupskim prostorijama prisustvovali su i Slobodini fudbaleri s Enesom Mešanovićem.

- Baloteli je ulazio u restoran i, prolazeći pored Atilija Lombarda, pomoćnog trenera Roberta Mančinija, iz čista mira udario ga po glavi. Potpuno hladan, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je hodati, prišao za naš stol, pružio ruku Džeki i na bosanskom mu rekao: "Zdravo, Džeko." Svi su igrači prasnuli u smijeh, pa čak i sam Lombardo - kaže Mešanović.

29.01.2012.

TAKO JE GOVORIO NIJAZ DURAKOVIC

Tako je govorio naš Nijaz

Njegov posljednji veliki tekst o Bošnjacima u rodnoj mu Hercegovini, te agresiji Hrvatske na BiH u tri nastavka je objavio "Dnevni avaz"

 29.01.2012.

Tako je govorio naš Nijaz

Nijaz Duraković

........................................

Prof. dr. Nijaz Duraković svoje posljednje intervjue uoči današnje iznenadne smrti dao je glavnom i odgovornom uredniku "Dnevog avaza" Faruku Veli, te novinaru Amilu Dučiću.

Njegov posljednji veliki tekst o Bošnjacima u rodnoj mu Hercegovini, te agresiji Hrvatske na BiH, taođer, je u tri nastavka objavio "Dnevni avaz". Nakon toga je žestoko napadnut iz krugova HDZ-a u Mostaru, pa čak i optužen za "radikalizam"!?

Iz posljednjih intervjua pročitajte kako je razmišljao naš čestiti Niđo, kako su mu tepali u Hercegovini.

Donosimo vam intervju pod naslovom "Nijaz Duraković: Bošnjaci u Hercegovini građani su drugog reda!" od 17. decembra 2011. godine, "Alija se debelo pokajao zbog dolaska mudžahedina" objavljen 1. novembra 2011. godine, kao i tekst "Ko je krov za egzodus Hrvata" s kraja decembra prošle godine.

Pročitajte...

U jednom članku posprdno se govori o "ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini po Miloševićevom receptu". U drugom se kaže: "U Mostaru glas Bošnjaka vrijedi tri puta više nego Hrvata", "Apartheid je na bošnjačkim područjima", itd.

Pa da podastremo činjenice:

Krenimo od mog rodnog Stoca. Prema popisu stanovništva 1991. godine, Bošnjaka je bilo 45 posto, Hrvata 32 posto, Srba 21 posto, a Jugoslovena i ostalih dva posto. Ovo su egzaktni podaci koji se odnose na općinu Stolac. U samom gradu Stocu bilo je svega 12 hrvatskih porodica. I to je bilo dovoljno da Franjo Tuđman proglasi Stolac "hrvatskim stolnim gradom".

Stolni grad

Što se tiče Mostara, prema Čoviću novoproglašenog hrvatskog stolnog grada, neumoljivi statistički podaci kažu sljedeće: u Mostaru je uoči rata, prema meritornom popisu stanovništva, bilo Muslimana-Bošnjaka 35 posto, Hrvata 34 posto, Srba 19 posto te Jugoslovena i ostalih 12 posto. Da uzmemo za primjer zapadnu Hercegovinu: u Livnu je bilo Muslimana 15 posto, Srba 10 posto, ostalih tri posto, u Ljubuškom je bilo šest posto Muslimana, u Čapljini 28 posto, u Prozoru 37 posto, u Neumu pet posto, itd.

Ako se govori o "apartheidu" u srednjoj Bosni, opet treba podastrijeti činjenice: u Bugojnu je, prema popisu, bilo 42 posto Muslimana-Bošnjaka (naspram 34 posto Hrvata i 19 posto Srba), u Gornjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka (u Vakufu, koji je bio napadnut zajedničkim snagama HVO-a i regularne hrvatske vojske i koji je u nasilju podijeljen na dva dijela: Uskoplje i Gornji Vakuf), u Fojnici je bilo Muslimana 49 posto, u Busovači 48 posto, u Travniku 45 posto (naspram 37 posto Hrvata, 11 posto
Srba i sedam posto ostalih), u Donjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka, u Zenici također 55 posto, itd.

U spomenutim saopćenjima se kaže: "I Duraković i Cerić jako dobro znaju kojih su razmjera bili procesi etničkog čišćenja na područjima pod kontrolom Armije RBiH te koliki je bio mizeran stupanj povratka Hrvata i Srba na ta područja."

Ja barem dobro znam kako je teklo "etničko čišćenje" u Hercegovini i kako je bio mukotrpan put povratka Bošnjaka na svoja stoljetna ognjišta.

Najbolji odgovor bilo bi pitanje: Zašto se gospoda iz Dnevnik.ba i njihovi naredbodavci ne zapitaju ko je kriv za egzodus Hrvata, ne iz zapadne Hercegovine nego iz cijele BiH, posebice Posavine i centralne Bosne?

Da ih podsjetim, krivi su, prije svega, Franjo Tuđman i hercegovački emigrant Gojko Šušak, koji su svojim podanicima (Bobanu, Rajiću, Prliću, itd.) jednostavno naredili da se Hrvati sele iz bogate, rajske Posavine, da idu u Liku, Baniju i Kordun, da naseljavaju Hercegovinu (posebno oko Mostara, Čapljine, Stoca, itd.), da bi poboljšali demografsku sliku tog dijela Hercegovine i otvarali satelitska naselja koja i danas nose nazive: "Šuškovo", "Bobanovo", itd., i da tako na izborima dobiju statističku većinu!?

Zašto se danas Bošnjaci iz Stoca, Mostara, Prozora, Čapljine, Livna... boje tog novog popisa stanovništva? Jednostavan je razlog: tamo i na širim prostorima BiH izvršeno je "etničko čišćenje". Iz okolnih komuna, npr. u Mostaru, "šljegli" su Hrvati, kupili ili uzurpirali srpske i bošnjačke kuće, i prekonoćno postali tzv. većina. Zato danas politička elita u vidu dva HDZ-a, kao i Dodik, insistira na popisu stanovništva. Da bi se, valjda, legalizirala otimačina i rezultati etničkog čišćenja.

Dotični ideološki štabovi uopće ne razumijevaju da je insistiranje na tom popisu (koji sinhrono i svim sredstvima zagovaraju iz RS) najviše protiv interesa hrvatskog naroda, čija je brojnost, prema svim relevantnim statističkim pokazateljima, u cijeloj BiH, u najmanju ruku, prepolovljena!?

Tjerani u egzodus

Zašto dotična gospoda konačno ne shvati da položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje zapadne Hercegovine i Mostara nego je to pitanje cijele BiH: centralne i istočne Bosne, Sarajeva, posebice Posavine i Krajine? Zašto se ne zapitaju šta je s Hrvatima iz Banje Luke, Dervente, Plehana, Bosanskog Šamca, Modriče, Bosanskog Broda i cijele Posavine?! Ko je njih raselio i ko ih je natjerao u egzodus?! Ko je Hrvate iz srca katoličanstva Jajca, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša... natjerao da dođu u jebeni krš oko
Hodova, Bune, Domanovića, Crnića, itd?!

To je valjda tzv. "humano preseljenje". I to se, naravno, nazove "apartheidom".

Štaviše, "pod jednim krovom dvije škole", kao eminentno nacifašistička i rasistička politika, kojom se osnovci trebaju naučiti da ne mogu živjeti i učiti zajedno, da ne mogu Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali zajedno učiti školu, i kojom se čak i zemljopis, pa i egzaktne nauke matematika, fizika, hemija, biologija, nastoje prezentirati s nacionalnim predznakom, dakle taj nonsens nezabilježen u Evropi, pa čak i u Africi, Aziji, nastoje opravdati tzv. bošnjačkim unitarizmom, iliti željom da Bošnjaci Hrvatima i ostalima nemeću svoj sistem obrazovanja, svoj jezik, kulturu, itd.

Na sve ove neistine, podvale i jeftine insinuacije mogao bih odgovarati u vidu jednog obimnog romana. O tome će, nadam se, govoriti, prije svega, naučni radnici i stručnjaci iz inozemstva. Na kraju krajeva, o svemu ovome postoji golema dokumentacija, prije svega u Međunarodnom sudu u Hagu, a već su objavljene desetine ozbiljnih studija o svemu onome što se dešavalo u toku agresije na RBiH.

Isto tako, za sve imputirane zle nakane "tandema Duraković - Cerić" postoji činjenično potkrijepljena dokumentacija i gola istina.

Ko je istinski branio BiH?

Uz sve silne bedastoće i insinuacije koje se spočitavaju "tandemu Duraković - Cerić", kaže se i sljedeće: "Svatko tko imalo prati migracije stanovništva od rata naovamo, svi u BiH, osim možda OHR-a, znaju da se radi o jednom od etnički najhomogenijih dijelova BiH, a dokaz tome je podatak da bošnjačke političke elite odbijaju etnički popis stanovništva kako se ne bi srušio mit o multietničkom djelovanju Armije BiH i njenoj zaštitničkoj borbi za živote svih naroda u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost."

Ovo je tačno o multietničkom karakteru Armije Republike BiH. Za jedan primjer je dovoljno da kažem kako se ponašala 108. slavna brčanska hrvatska brigada, kako su se ponašale postrojbe HVO-a u Sarajevu, u Tuzli, Usori, Bihaću, itd. Sve ostalo zapravo su podvale i zamjena plana: ko je istinski branio BiH od agresije, i to od poznatih agresora? Je li to Armija BiH ili je možda HVO?!

O položaju Bošnjaka u Hercegovini Duraković je za "Dnevni avaz" kazao misli koje vrijedi zapamtiti:

Šta rade i zašto sramno šute bošnjački politički predstavnici, pa i svi oni politički faktori koji se revnosno predstavljau da su za suverenu i međunarodno priznatu, "multi multi multi" BiH, upitao je u razgovoru za "Dnevni avaz" ugledni univerzitetski profesor Nijaz Duraković komentirajući alarmantno pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Ponižena manjina

Duraković je konstatirao da su Bošnjaci na području Stoca, preko Višića, Ljubuškog, Mostara, Prozora, pa sve do Duvna i Livna apsolutno obespravljena i ponižena manjina.

- U drugoj deceniji 21. stoljeća na tom području se favoriziraju "pod jednim krovom dvije škole", što je još prije više decenija, kao naročito fašistički i rasistički koncept, napušteno čak i u Južnoj Africi. U skoro svim od spomenutih gradova Bošnjaci su građani drugog reda. Apsolutno su degradirani u zapošljavanju, nema ih u javnim i državnim službama, u zdravstvu, obrazovanju, kulturi - kazao je Duraković.

On ističe da je 16 godina poslije Dejtona ukupna društveno-politička situacija gora nego 1996. Tvrdi da nisu reinkarnirane samo ideje nego i praksa "Herceg-Bosne", takozvane hrvatske samouprave, novog hrvatskog sabora, odnosno "trećeg entiteta".

- Proradila je nacionalističko-politička osovina na relaciji SNSD - SDS - HDZ BiH - HDZ 1990 s osnovnim ciljem destruiranja BiH, njene disolucije i rasturanja. Postavljene su paralelne institucije u svim bitnim segmentima društveno-ekonomskog života, u ekonomiji, elektroprivredi, saobraćaju, obrazovanju, nauci, zdravstvu i sudstvu - rekao je Duraković.

Napraviti inventuru

On je predložio da se napravi svojevrsna inventura pa će se vidjeti da na svim spomenutim područjima u Hercegovini "Bošnjaka nema ni za lijeka, a sve pod krizmom i godinama ofanzivno plasiranom tezom o ugroženosti hrvatskog naroda, o neravnopravnosti i nejednakosti.

- Takozvana međunarodna zajednica s visokim predstavnikom na čelu na sve to šuti i čak blagonaklono gleda. Radi li se o zavjeri koja ima i međunarodnu podršku ili o nesposobnosti i beskrupuloznosti domaćih političkih faktora? Kako će uopće BiH ići u EU, kada hrvatska politička elita ne dozvoljava da hrvatska, bošnjačka, srpska i ostala djeca idu u isti razred, u istu školu, da se liječe u zajedničkoj bolnici, da pohađaju zajednički univerzitet ili sveučilište - rekao je naš sagovornik.

Zašto šute platformaši?

- Zašto šute takozvani platformaši u FBiH? Koketiraju li možda čak, prećutno, s otvoreno secesionističkim i nacionalističkim snagama i njihovim političkim rukovodstvima? Pismo muftije Smajkića nije došlo minut do 12, već u 12 i pet - naglasio je Duraković.

U intervjuu datom odmah nakon terorističkog napada Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, profesor Duraković je ukazao na potrebu da se Bošnjaci obračunaju s opasnim radikalizmima koji im se, kao dio specijanog rata protiv njih, imputiraju preko njihovih neprijatelja. Profesor Duraković je naprosto insistirao da se "stvari jednom raščiste".

Ratni član Predsjedništva Republike BiH i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Nijaz Duraković tvrdi u intervjuu za "Dnevni avaz" da smo se "komotno odnosili prema importiranju vehabizma na naše prostore" te da, posebno nakon napada državljanina Srbije Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu, taj problem treba shvatiti krajnje ozbiljno.

Diletantski čin

- Odveć se nonšalantno prelazilo preko toga - kazao je profesor Duraković.

Kolika je šteta nanesena državi BiH posljednjim terorističkim napadom?

- Šteta je već nanesena. Čak nesrazmjerna samom činu. Očito je da se u ovom slučaju radi o poremećenoj osobi i šizofreniku. On je izveo diletantski čin koji se proglašava terorističkim. Prema nekim indicijama, momak je htio da uđe u eter. Vjerovatno je poželio da pogine! To i nije klasični terorizam. Pravi terorista ne bi tako radio, i to na mjestu gdje je bio izložen. Nema tu ni neke organizacije, žestokog eksploziva... dakle, ništa od onoga što je karakteristika jednog organiziranog terorizma. Ako iza njega neko stoji, on je sigurno zloupotrijebljen. Ne znam je li psihički obolio.

Nastranu sve, ipak je nanesena golema šteta. Svi neprijatelji BiH i samih Bošnjaka danas su došli na svoje. Svi oni koji su jučer govorili da iz Bosne prijeti takozvana bijela El-Kaida, dakle terorizam. Štaviše, izvještač HRT-a iz Sarajeva cijelu je priču okrenuo na "bijelu El-Kaidu". Sa svih strana to ide. Počevši od onih koji BiH hoće da predstave kao leglo terorizma, islamskog fanatizma, panislamizma i vehabizma i koji su jedva dočekali da se ovo dogodi.

Da, ali šteta je, kako sami kažete, već napravljena. Mislite li da je vrijeme da se društvo ozbiljnije pozabavi problemom ekstremnih grupacija kako se slično ne bi ponovilo?*

- Trebalo bi sve to raskrinkati. Neko plaća te vehabije... Zašto se to tolerira? Treba se pogledati šta se dešava u sarajevskoj Fahdovoj džamiji i na drugim punktovima. Jer, 99 posto vjernika danas osuđuje te pojave. Na kraju krajeva, to je suprotno duhu islama, što će reći i samom Časnom Kur'anu. Ja sam u tom smislu unekoliko razočaran zašto se to ne raskrinka i pojasni samim vjernicima. Nanesena je velika šteta. Većini neprijatelja i BiH i posebice Bošnjaka ovo je došlo kao kec na desetku da bi dokazali svoje unaprijed sročene teorije.

Kada je u pitanju rukovodstvo Islamske zajednice (IZ) u BiH, s reisom Cerićem na čelu, on je u jednoj bajramskoj hutbi lijepo objasnio cijeli taj fenomen. Samo ne vidim da se nešto konkretno učinilo na suzbijanju te pošasti. Mi, naime, dobro znamo da su bosanski muslimani suniti hanefijskog mezheba. Takav islam pokazao se kao najvitalniji i, rekao bih, najviše demokratski u svjetskim relacijama. Na kraju krajeva, takav je islam u srcu kršćanske Evrope opstao skoro 600 godina, ali uz razvijanje tolerancije, približavanja, solidarnosti i svega što je karakteriziralo bosanske muslimane, odnosno promoviralo ih kulturno i civilizacijski. Dakle, to je islam koji nikoga ne mrzi, koji traži toleranciju. Sve ono što nas je karakteriziralo imamo i danas.

Nakon ovakvih događaja, međutim, svim Bošnjacima nameće se stigma terorizma...

- Najmanje je Bošnjacima do nekog terorizma s obzirom na ono što smo preživjeli u krvavoj agresiji i patnji koja je trajala pune četiri godine. Mi smo svjetski fenomen, jer nije bilo masovne odmazde, osvete, terorističkih napada. Istina, tu je nešto bilo importirano od ostataka mudžahedina i onih koji su regrutirani između domaćih ljudi. Vidim, ponovo se u javnosti spominje Bugojno. To su bile sporadične akcije. Ti ljudi su uhapšeni i očito je da nisu bili psihički čisti.

Kako riješiti problem ekstremističkih pokreta u BiH? Koji bi, prema Vama, bio najbolji model?

- Naravno, potrebno je da policija odgovorno radi svoj posao, suzbija i unaprijed predviđa određene stvari. Mislim da ovdje ne treba nikakva represija. Treba samo malo više propagandnog djelovanja u pozitivnom smislu, to jest objašnjavanja vjernicima o čemu se radi. Treba više edukacije od same uleme. Ne vidim da bi ikakva represija, zatvaranje ili progon mogli donijeti ikakve rezultate. Naprotiv, možda bi to samo rasplamsalo tu klicu fanatizma kojeg ima kod pojedinih grupacija u BiH. Ipak, ne vidim da je to masovna pojava koja bi izazivala planetarnu pažnju. Ako pogledate svjetske medije, vidite da oni sve ovo prate u kontekstu u kojem sam i sam govorio.

Kako su opasne ideologije uvezene na naše prostore? Koliko je upravo to danas ključ rješavanja problema s kojima se država suočava?

- U to su bili upleteni prsti mnogih obavještajnih službi. To je sigurno! Na kraju krajeva, mudžahedini koji su došli, došli su s britanskim i francuskim pasošima. Štošta bi se tu dalo izvući. Uostalom, nije baš slučajno da se u danu kada u BiH dolazi izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman, pa i palestinski ministar vanjskih poslova Rijad el-Malki, regrutira neki fanatik koji je, očito, samo demonstrirao, odnosno želio skrenuti pažnju na sebe i ukazati da on "ne mrzi muslimane, već Amerikance". Ta sama rečenica dosta govori o motivima i o povodima. Vjerovatno su u sve to umiješani prsti raznih obavještajnih službi, što je stvar naših službi bezbjednosti da to preduprijede i raskrinkaju svu tu
veliku igranku.

Zemlja u haosu

Jeste li ikada predsjednika Predsjedništva BiH rahmetli Aliju Izetbegovića pitali zašto su tolerirane pojave mudžahedina, odnosno pojava vehabijskog pravca kod nas?

- Ja sam postavljao pitanja. S tom tezom, iako njih (mudžahedina) nikada nije bilo više od 500 do 600, da su nam oni više zla nanijeli nego mnoge četničke ili druge formacije. Kada je u našoj zemlji bila takva situacija, vjerovatno su to mnogi iskoristili, pa i naši prijatelji iz pojedinih islamskih zemalja. Teško je reći, ja znam da se sam Izetbegović pokajao, i to mi je rekao, što je uopće do toga došlo. Ali, mi nismo ni mogli suzbiti taj ulaz i izlaz. Nije bila naša vlast moćna da se suprotstavi raznim kanalima i ulascima. Na kraju krajeva, nismo ni kontrolirali granice. Znate i sami u kakvom smo haosu bili. Znam sigurno da se Alija debelo pokajao što je do toga došlo.

Ogorčen sam na medije

- Ogorčen sam na naše medije, jer se napadu koji je izveo Jašarević posvećuje velika pažnja. Svi naši mediji zagrizli su na tu udicu. Slično se u svijetu dešava na milion mjesta. Ne samo u Palestini, Iraku, Afganistanu... Cijelom događaju, prema meni, data je veća dimenzija nego što je trebalo.

Afirmirati bosanski islam

- Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.

U tekstu koji je bio reakcija na dramatičan apel mostarskog muftije Seida ef. Smajkića

Šta rade i zašto sramno šute bošnjački politički predstavnici, pa i svi oni politički faktori koji se revnosno predstavljau da su za suverenu i međunarodno priznatu, "multi multi multi" BiH, upitao je u razgovoru za "Dnevni avaz" ugledni univerzitetski profesor Nijaz Duraković komentirajući alarmantno pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Ponižena manjina

Duraković je konstatirao da su Bošnjaci na području Stoca, preko Višića, Ljubuškog, Mostara, Prozora, pa sve do Duvna i Livna apsolutno obespravljena i ponižena manjina.

- U drugoj deceniji 21. stoljeća na tom području se favoriziraju "pod jednim krovom dvije škole", što je još prije više decenija, kao naročito fašistički i rasistički koncept, napušteno čak i u Južnoj Africi. U skoro svim od spomenutih gradova Bošnjaci su građani drugog reda. Apsolutno su degradirani u zapošljavanju, nema ih u javnim i državnim službama, u zdravstvu, obrazovanju, kulturi - kazao je Duraković.

On ističe da je 16 godina poslije Dejtona ukupna društveno-politička situacija gora nego 1996. Tvrdi da nisu reinkarnirane samo ideje nego i praksa "Herceg-Bosne", takozvane hrvatske samouprave, novog hrvatskog sabora, odnosno "trećeg entiteta".

- Proradila je nacionalističko-politička osovina na relaciji SNSD - SDS - HDZ BiH - HDZ 1990 s osnovnim ciljem destruiranja BiH, njene disolucije i rasturanja. Postavljene su paralelne institucije u svim bitnim segmentima društveno-ekonomskog života, u ekonomiji, elektroprivredi, saobraćaju, obrazovanju, nauci, zdravstvu i sudstvu - rekao je Duraković.

Napraviti inventuru

On je predložio da se napravi svojevrsna inventura pa će se vidjeti da na svim spomenutim područjima u Hercegovini "Bošnjaka nema ni za lijeka, a sve pod krizmom i godinama ofanzivno plasiranom tezom o ugroženosti hrvatskog naroda, o neravnopravnosti i nejednakosti.

- Takozvana međunarodna zajednica s visokim predstavnikom na čelu na sve to šuti i čak blagonaklono gleda. Radi li se o zavjeri koja ima i međunarodnu podršku ili o nesposobnosti i beskrupuloznosti domaćih političkih faktora? Kako će uopće BiH ići u EU, kada hrvatska politička elita ne dozvoljava da hrvatska, bošnjačka, srpska i ostala djeca idu u isti razred, u istu školu, da se liječe u zajedničkoj bolnici, da pohađaju zajednički univerzitet ili sveučilište - rekao je naš sagovornik.

Zašto šute platformaši?

- Zašto šute takozvani platformaši u FBiH? Koketiraju li možda čak, prećutno, s otvoreno secesionističkim i nacionalističkim snagama i njihovim političkim rukovodstvima? Pismo muftije Smajkića nije došlo minut do 12, već u 12 i pet - naglasio je Duraković.

29.01.2012.

CEDOMIR JOVANOVIC: REPUBLIKA SRPSKA HE NASTALA NA GENOCIDU I ETNICKOM CISCENJU NEZABILJEZENIM U EVROPI

Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi

On je na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora stranke za Ivicu Dačića rekao da "govori gluposti"

29.01.2012.

Jovanović: RS je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenim u Evropi

Čedomir Jovanović

......................................................

Lider LDP-a Čedomir Jovanović rekao je da je "Republika Srpska genocidna tvorevina" i da je "nastala na genocidu".

"Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi posle Drugog svjetskog rata", kaže Jovanović, a prenosi beogradski list "Kurir".

On je na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora stranke za ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića rekao je da "govori gluposti".

Jovanović je rekao da je omražen u Srbiji, ali i da su u LDP svi mazohisti.

- Tačno je da 70 odsto Srbije mene mrzi više nego Italija onog kapetana kukavicu. I zbog toga ja nisam sretan. I to je sudbina i LDP - iskreno će on.

29.01.2012.

NAKON STO JE U HRVATSKOJ NARADJENO TITLOVANJE SRBIJANSKIH FILMOVA: OVAKO SE STVARAJU BARIJERE

Nakon što je u Hrvatskoj naređeno titlovanje srbijanskih filmova: Ovako se stvaraju barijere

Nedavno skeč "Nadrealista" pod nazivom "Jezici" postao realnost

Autor |  29.01.2012.

Nakon što je u Hrvatskoj naređeno titlovanje srbijanskih filmova: Ovako se stvaraju barijere

Od raspada Jugoslavije, preko uspostavljanja tročlanog Predsjedništva BiH, do izraženog nacionalizma... dosezala su vidovnjaštva kultnih "Nadrealista", a nedavno je i njihov skeč "Jezici", u kojem profesori Nenad Zamjenica i Stjepan Zarez dolaze do epohalnog otkrića o šest različitih jezika: srpski, hrvatski, crnski, gorski, bosanski i hercegovački, postao realnost.

Nacionalne politike

Vijeće za elektronske medije Hrvatske TV, naime, poslalo je stanicama u susjednoj zemlji naređenje da TV stanice moraju titlovati srbijanske filmove. Ova suluda odluka izazvala je u dijelu regionalne javnosti nevjericu i podsmijeh, pa tako internetom već kruže dijelovi kultnih filmova "Balkanski špijun" i "Maratonci trče počasni krug" titlovani na hrvatski jezik. 

Malo ko je ovaj potez podržao, pa je tako hrvatska televizija RTL, revoltirana opomenom iz Vijeća za elektronske medije, koje je tražilo prevođenje "Žikine dinastije", posebnu pažnju posvetila titlovanju te je prevela i izjavu Krasimira Balakova, bugarskog trenera koji vodi splitski Hajduk.
 
- Mi smo to predvidjeli 1999. godine, kada je nastao skeč. Bili smo u pravu, jer 22 godine kasnije ljudi to i shvataju. To je komično, samo po sebi je smiješno. To je odraz nacionalnih politika, koje pokušavaju kroz svoje nacionalno biće i uskonacionalne interese organizirati svoje jezike. Tako se nasilu stvaraju barijere i jezici, a u suštini, mi svi govorimo srpsko-hrvatsko-bosanski jezik i odlično se razumijemo - kazao nam je jučer Zenit Zena Đozić, jedan od članova "Nadrealista".

Mrtvi jezik

Bh. glumac Branko Đurić Đuro i član "Nadrealista" na naše pitanje o titlovanju rekao nam je da nije prava adresa za to.

- Ja još govorim mrtvi jezik kao što je latinski. Još govorim srpsko-hrvatski jezik. Dok su od 1992. godine ljudi koji žive na različitim prostorima promijenili jezike i o tome ne treba diskutovati, jer su to sada različite države i svako ima pravo da ima i govori svoj jezik, ja živim u takvoj sredini i družim se s ljudima koji su otišli iz svojih zemalja i mi najčešće između sebe govorimo tim mrtvim jezikom, tj. srpsko-hrvatskim - kaže Đurić. 

Vrijeme će pokazati hoće li Vijeće za elektronske medije Hrvatske uskoro tražiti od TV stanica u susjednoj zemlji i da titluju bh. filmove.

Pašović: To će smetati gledaocima

Istaknuti bh. reditelj Haris Pašović cjelokupnu situaciju je ocijenio apsurdnom.

- Mislim da je to potpuni promašaj, finansijski, politički i kulturološki. Znamo da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik gramatički, a leksički i politički različiti. Međutim, očigledno je, svi znamo da dobro razumijemo te jezike i to insistiranje na prevođenju je trošenje novaca. To će smetati gledaocima, jer bi u tom slučaju slušali i gledali isto - kaže Pašović.

29.01.2012.

U SARAJEVU PREMINUO PROFESOR NIJAZ DURAKOVIC

U Sarajevu preminuo profesor Nijaz Duraković

Prema nepotvrđenim informacijama uzrok smrti Nijaza Durakovića je infarkt

 29.01.2012.

U Sarajevu preminuo profesor Nijaz Duraković

Nijaz Duraković

.........................................

U Sarajevu je danas preminuo nekadašnji član Predsjedništva RBiH i predsjednik SDP- BiH Nijaz Duraković.

Duraković je preminuo svom stanu na Marin Dvoru, a po nepotvrđenim informacijama uzrok smrti je infarkt.

Biografija

Nijaz Duraković je  rođen 1. januara 1949. godine u Stocu gdje je stekao osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Studij sociologije završio je 1971. godine, magistrirao je 1975. i doktorirao 1979. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Na istom fakultetu je bio asistent od 1976. do 1979. godine kada je izabran u zvanje docenta. Vanredni profesor je postao 1984. godine, a od 1986. godine je redovni profesor na predmetima "Uporedni politički sistemi" i "Međunarodni odnosi."

Objavio je 16 knjiga i preko 200 studija i istraživačkih radova.

Savezu komunista Jugoslavije pristupio je 1967. godine. Od 1988. do 1991. godine bio je član predsjedništva Centalnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

Duraković je bio predsjednik Saveza komunista Bosne i Hercegovine (BiH) – Stranke demokratskih promjena od 1987. do 1992. godine. Na ratnom kongresu, 27. decembra 1992. godine Duraković je formirao novu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratska partija (SDP).

Od 1992. do 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike BiH. Tokom 1994. godine je bio predsjednik Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu Republičkog MUP-a.

Predsjednik SDP-a je bio do 1997. godine kada tu funkciju preuzima Zlatko Lagumdžija. Od tada do 2002. godine je bio član Glavnog odbora i Predsjedništva Stranke.

Na Općim izborima 1998. godine, kao kandidat SDP-a bio je izabran na mjesto zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije (FBiH).

Na Općim izborima 2000. godine nije se kandidovao, ali je dvije godine kasnije bio nosilac združene liste Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tada je još zvanično bio član SDP-a, a izabran je sa 15.176 glasova.

Odmah nakon izbora, u oktobru 2002. godine, Duraković na kongresu SDP-a daje ostavku na rukovodstvo i članstvo u ovoj stranci. Do 2006. godine bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

U 2006. godini pristupio je Socijaldemokratskoj uniji (SDU), a na općim izborima te godine bio je nosilac liste koalicije Patriotski blok BOSS – SDU za Predstavnički dom Parlamenta FBiH.

U decembru 2007. godine izabran je za člana Predsjedništva SDU-a.

29.01.2012.

ZIMA U OPKOLJENOM SARAJEVU BILA JE SAVEZNIK AGRESORSKIH SNAGA

Ginuli su u potrazi za drvima: Zima u opkoljenom Sarajevu bila je saveznik agresorskih snaga

28.01.2012.
...........................
Portal Sarajevo-x.com donosi vam seriju rijetko viđenih fotografija opkoljenog Sarajeva. Ovog puta pogledajte kako je glavni grad BiH izgledao i kako su Sarajlije preživljavale tokom zime 1992, 1993. i 1994. godine.
Piše: J. H.


x x x x x x x x x x x x

Zima u opkoljenom Sarajevu bila je saveznik agresorskih snaga

Zima u opkoljenom Sarajevu bio je poseban težak period za građane grada na Miljacki. Osim što su se morali kriti od agresora sa okolnih brda, Sarajlije su morale brinuti i o nedostatku hrane, drva, pitke vode... Kanistere vode i drva za ogrjev su vozili na sankama ili na nekim drugim ručno izrađenim prevoznim sredstvima.

Kako je 6. januara 1993. godine napisao novinar The Associated Pressa, zima je postala još jedan od ubica Sarajlija.

"Nekoliko stotina metara od borbenih linija, Sarajlije sijeku drva kako bi se ogrijali. U proteklih nekoliko dana, više od dvadeset ljudi je umrlo od zime. Reporteri koji su posjetili jednu kuću u sarajevskom naselju Nedžarići, vidjeli su deset tijela umotanih u deke. Neki su sjedili, naslonjeni na zid i gledali ispred sebe. Nije bilo tragova nasilja niti rana od metaka. Umrli su od zime", piše novinar AP u svom izvještaju.

Ostali izvještaji navode kako je tog februara 1993. godine, niska temperatura bila je jedan od saveznika agresorskih snaga. Mnoge Sarajlije su izgubile svoje živote u potrazi za drvima.
29.01.2012.

SONJA BISERKO: BORIS TADIC JE MARIONETA SRPSKIH NACIONALISTA

Sonja Biserko : Boris Tadić je marioneta srpskih nacionalista

28.01.2012.
• Nažalost, u Srbiji još uvek niko nema snage da se obračuna sa ratnom prošlošću, ratnim nasleđem, projektom koji je stvoren i koji je doveo do raspada SFRJ..

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, u intervjuu za Dane objašnjava zašto je sa mjesta direktora Narodne biblioteke policajac Ivica Dačić po hitnom postupku smijenio pisca Sretena Ugrečića,

da li se Srbija ubrzano vraća u devedesete i kolika je stvarna moć srpskog predsjednika Borisa Tadića.Zamjeniku premijera i ministru policije Srbije, Ivici Dačiću, prošle nedjelje, istina, nije pošlo za rukom da uhapsi pisca Sretena Ugričića, ali jeste da ga smijeni sa mjesta upravnika Narodne biblioteke. Ugričićev potpis na apelu Foruma pisaca kojim se traži momentalni prekid medijskog linča crnogorskog književnika, Andreja Nikolaidisa, poslužio je uvijek budnom “Tadićevom Karađozu” – kako je ministra Dačića nazvao Enver Kazaz – da direktora Narodne biblioteke najprije proglasi “podržavaocem terorizama”, a onda, po hitnom postupku, na “telefonskoj sjednici vlade”, da isposluje njegovu smjenu.

Pred Dačićevom budnošću i efikasnošću zastidio bi se, sigurna sam, i veliki Lavrentij Berija. O Leki Rankoviću i Krcunu Peneziću da i ne govorimo.

Šta se to događa sa Srbijom? Da li je zaista moguće napraviti takvu istorijsku inverziju i nekadašnjeg važnog šrafa Miloševićeve “terorističke organizacije” najprije postaviti za ministra policije, a onda mu i dozvoliti da, bez ikakvog zazora ili stida, Čedomira Jovanovića, Filipa Davida, Nenada Prokića i Sretena Ugričića optuži da “podržavaju ubice i atentatore”?! Je li moguće da osoba koja je ne tako davno bila zadužena da teorijski obrazlaže najmonstruoznije zločine počinjene i u Srbiji i van nje, danas vitla pendrekom i čestitim građanima ove zemlje prijeti zatvorom? Kako je srpsko društvo došlo do toga da mu moralne pridike drži pripadnik stranke čiji je kompletan politički vrh završio u Haagu? Partijske kolege tog istog ministra, “užasnute” apelom beogradskih intelektualaca da se prestane sa progonom jednog pisca, danas bez problema posjećuju Arkanovu udovicu – pravosnažno osuđenu za pljačku – solidarišući se sa njenim pravednim “stradanjem i patnjom”. Da li je Sretena Ugričića, postavljenog na mjesto direktora Narodne biblioteke u doba Zorana Đinđića, očistila ona čuvena nacionalna metla koja je samo željela da pokaže kako srpska elita, umjesto sa Miloševićevim, želi konačni i definitivni raskid sa naslijeđem prvog demokratski izabranog predsjednika srpske vlade, ubijenog u državnom atentatu, 12. marta 2003? Najzad, je li ovdje riječ o konačnom trijumfu čuvene Deklaracije o pomirenju Demokratske stranke sa Socijalističkom partijom Srbije kojom je, tako nesrećno i nepromišljeno (?!), predsjednik Tadić pokušao da opere biografije nekadašnjim glasnogovornicima i sljedbenicima Miloševićevog zločinačkog poduhvata i na taj način izjednači dželata i žrtvu? Ili nije? Može li još?

“Smena Sretena Ugričića, čoveka koji je od Narodne biblioteke napravio renomiranu nacionalnu instituciju svetskog ranga, sramna je demonstracija sile i povratka u devedesete”, kaže Sonja Biserko. “Reagujući na ocene o Albancima kao ’talogu Balkana’, svojevremeno su JUKOM i Helsinški odbor podneli krivičnu prijavu protiv Dobrice Ćosića; braneći navodnu slobodu govora, svi su stali u njegovu odbranu. Ne ulazeći ovom prilikom u analizu Nikolaidisovog teksta, danas se cela stvar okreće: Forum pisaca se proglašava terorističkom grupom, smenjuje se Ugričić, a u planu su, koliko čujem, smene i ostalih potpisnika apela zaposlenih u državnoj službi.”

DANI: Kakvo je društvo u kome se pisci proglašava terorističkom grupom?

BISERKO:
Srpsko društvo je nestabilno i nedemokratsko. Činjenica da piscima etikete terorista i atentatora lepi pripadnik onog režima kome se danas sudi u Haagu ukazuje na haos u kome se ovo društvo nalazi. Cela ujdurma sa Forumom pisaca je, verujem, u funkciji predstojeće predizborne kampanje. Hajka, javni govor prepun mržnje ukazuju na paniku i strah koji vladaju u redovima koalicije na vlasti. Budući da građanima nemaju šta da ponude, da je ekonomska i socijalna situacija katastrofalna, vlast ponovo manipuliše nacionalnim osećanjima i proizvodi neprijatelje. U opticaju su teze o ugroženosti srpstva i države i eskalaciju te retorike ćemo, bojim se, tek videti u narednim danima.

DANI: Ali, u tome učestvuje i predsjednik Tadić, njegovi glasnogovornici, savjetnici, mediji pod njegovom kontrolom...

BISERKO:
Nažalost, u Srbiji je izvršena lustracija, ali u suprotnom smeru: lustrirani su oni koji su bili protiv ratnog raspada Jugoslavije. Svi – od Dačića, Kusturice, Beka, Miškovića i Tijanića – svi su danas ugledni članovi ovog društva. Doduše, osim nas antiratnih boraca, lustriran je i Ljubiša Ristić. Samo je njemu zabranjen rad. Zašto? Možda zbog toga što bi Ristić, kao pravi, istinski dar i jedan od najboljih pozorišnih reditelja bivše Jugoslavije, sve te “pravoverne”, u umetničkom smislu, danas mogao da ugrozi. Ali, to je druga tema. Htela sam da kažem da me ne iznenađuje to što radi Demokratska stranka i predsednik Tadić. Jer, izvinite, ako pogledate nacionalni program srbijanskih političkih partija, videćete da među njima nema značajnije razlike.

DANI: U kom smislu?

BISERKO:
U smislu da su taj nacionalni program jedni sprovodili, drugi koncipirali, treći podržavali. Gotovo niko od njih nije bio protiv rata, protiv agresije; razlikovali su se u metodi, u načinu na koji bi se moglo doći do istog cilja, a to je velika ili proširena Srbija. Nažalost, naša država i njene institucije ne počivaju na moralnim vrednostima, pa je onda moguće da Dačić smeni Ugričića i da Tadić ni prstom ne mrdne.

DANI: Da li je uopšte realno tražiti zaštitu od predsjednika Tadića? Kolika je njegova moć?

BISERKO:
Ovde su mnogo jači neformalni centri; oni donose strateške odluke i, u tom smislu, Tadić je neka vrsta marionete. Doduše, upravo je Tadić Ivici Dačiću dao da odigra tu prljavu ulogu za koju su kasnije složno glasali njegovi ministri…

DANI: Eto, vidite kako funkcioniše Deklaracija o pomirenju?

BISERKO:
Za to složno funkcionisanje Deklaracija nije ni bila potrebna. Kao što sam rekla, među njima nikada nije bilo neke velike razlike…

DANI: Ivan Stambolić mi je jednom rekao kako te razlike ne može ni biti, budući da je “rodno mesto svih srpskih partija – rat, a ne demokratija”.

BISERKO:
O tome i govorim. Nažalost, u Srbiji još uvek niko nema snage da se obračuna sa ratnom prošlošću, ratnim nasleđem, projektom koji je stvoren i koji je doveo do krvavog raspada SFRJ. Dvadeset godina od početka poslednjih ratova, Srbija nije prihvatila ni svoje, ali ni granice sebi susednih država. Sa tim se još nije pomirila. To svakodnevno demonstrira svojim delovanjem u regionu, pre svega u odnosu na BiH, Crnu Goru i Kosovo. U suštini, srpska politika – pa i ova Tadićeva i Dačićeva – smatra da su granice srpske države privremene i da će doći trenutak u kome će neke međunarodne okolnosti dovesti do toga da se Srbija proširi i uzme teritorije za koje vekovima misli da joj pripadaju. Uostalom, da nije tako, zar bi Tadić od Dodika primio lentu koju su pre njega dobili ljudi optuženi za ratne zločine: od Biljane Plavšić, preko Ratka Mladića i Radovana Karadžića...

DANI: Kada govorite o “međunarodnim okolnostima”, na šta mislite? Da li je moguće da Srbija dobije priliku da ponovo mijenja granice?

BISERKO:
Mislim da ne. U pitanju je, rekla bih, iluzija zbog koje Srbija gubi i svoje istorijsko vreme i mogućnost da se demokratski razvije. Razvijena i demokratska Srbija bila bi, sigurna sam, poželjan partner celom regionu. Uostalom, kao u slučaju Nemačke i Japana, prihvatanje i priznanje istorijskog i ratnog poraza može da bude produktivno: iz toga se rađa nova energija pomoću koje se prevazilaze traume ratne prošlosti i traže drugi pravci razvoja. Umesto toga, Srbija se i dalje ne miri sa porazom; ne prihvata ga i zbog toga nastavlja s politikom koja je stavlja u situaciju u kojoj je ceo region gleda sa nepoverenjem. Naravno, u tome su evropske integracije veoma važan element; one su faktor emancipacije i demokratizacije Srbije, ali i celog regiona

DANI: U Crnoj Gori tvrde da kriminalizacija Mila Đukanovića koja dolazi iz Srbije zapravo ima za cilj kriminalizaciju referenduma o nezavisnosti iz 2006. Šta Vi mislite?

BISERKO
: Srbija se nikada nije i neće pomiriti sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država. Smatraju svojom, srpskom državom; “srpskom Spartom”, čuli ste to hiljadu puta. Srećom, Crna Gora je već daleko odmakla: na pragu je pregovora sa EU, na pragu ulaska u NATO, tako da su svi pokušaji vraćanja Crne Gore pod okrilje velike, proširene Srbije – uzaludni. Kada govorimo o projektu koji je još uvek živ, uzmite, na primer, vladinu Strategiju o Srbima u dijaspori, gde Srbija, pomoću srpske manjine u susednim zemljama ili srpskih izbegličkih udruženja pokušava da destabilizuje region.

DANI: Kako?

BISERKO:
Tim stalnim podgrejavanjem neprijateljstva, srpske manjine ili izbeglička udruženja otvaraju pitanja u Hrvatskoj i BiH; oni smatrajući da je Republika Srpska najveći domet ili vrh onoga što bi svi Srbi u susednim državama trebalo da imaju. Na konferenciji u Beogradu, nedavno održanoj povodom obeležavanja petnaet godina Dejtonskog sporazuma, rečeno kako bi čalnstvo Srbije u EU samo ometalo državni i nacionalni plan prisajedinjenja Republike Srpske Srbiji...

DANI: Da, o RS-u se govori kao o kompenzaciji za izgubljeno Kosovo...

BISERKO:
Tako nešto nije moguće. Nažalost, nevolja je u tome što niko još uvek ne izlazi na predlozima po kojima bi BiH bila organizovana na građanskim, a ne na nacionalnim, etničkim principima. Važno je postići konsenzus po tom pitanju i to, pre svega, zbog toga što srpska strana smatra da je, u ovakvim okolnostima, ipak moguća realizacija plana samostalne RS i njenog priključivanja Srbiji. Najveći problem Balkana je to što Srbija nije poražena...

DANI: Šta to znači?

BISERKO:
To znači da Beograd, kada je reč o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, i dalje zastupa tezu kako je u BiH vođen oslobodilački rat Srba. Vidite i sami koliko je prisustvo Srbije u BiH, ali i u Crnoj Gori, na Kosovu... Nije problem to što Srbija u tim državama štiti svoju manjinu; problem je kako je štiti i šta se iza toga krije. Kao što sam rekla, Srbija je svoje manjine instrumentalizovala i one uglavnom služe za destabilizaciju političkih prilika u tim zemljama... Kada kažem da Srbija nije poražena, tu mislim i na odgovornost međunarodne zajednice. Posle Dejtonskog sporazuma i nekoliko godina povratka izbeglica, međunarodna zajednica, nažalost, nije čvrsto stala iza aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, što znači da nije realizovana ideja povratka ljudi na prebivališta sa kojih su proterani...

DANI: Nego je, hoćete da kažete, pobijedila ideja Dobrice Ćosića o “humanom preseljenju”?

BISERKO:
Tačno. Osim toga, agresija koju je Srbija izvršila na neke od susednih zemalja nikada nije jasno definisana. Još uvek se ne priznaje da nisu BiH i Hrvatska napale Srbiju, nego je bilo obrnuto. Doduše, kada se analiziraju pojedine presude Haškog tribunala, jasno je da je bila reč o agresiji. I o genocidu. I to ne samo u Srebrenici, nego i u drugim mestima u BiH. Uskoro ćemo, nadam se, imati presude Karadžiću i Mladiću koje će o tome govoriti.

DANI: Zbog čega, usprkos presudama za genocid, ovdje malo ko priznaje šta se dogodilo?

BISERKO:
Nijedna od tih presuda nije prihvaćena kroz razne institucije, obrazovni sistem... Nema nikakvog uticaja na stav društva. To, pre svega, sprečava elita...

DANI: Zašto? Zato što je i sama u tome učestvovala?

BISERKO:
Tako je; to je presuda i njoj, eliti. U Srbiji nema za društvo relevantnih ljudi koji se stide onoga što je učinjeno u BiH, na Kosovu, u Hrvatskoj... Ne postoji ni osećanje moralne odgovornosti, što je još jedan dokaz da taj projekat, ta ideologija nisu poraženi. Tu ideologiju nije izmislio Dobrica Ćosić; ona je mnogo starija. Ćosić je bio njen simbol, promoter, važan akter u smislu mobilisanja Srba u BiH, Hrvatskoj, na Kosovu... Taj projekat je užasno mnogo koštao ceo region, ali i samu Srbiju i ona sada pokušava da na sve načine opravda promašaj koji nije ni imao šansu na uspeh. Poseban problem leži u tome što, zahvaljujući ovakvom obrazovnom sistemu i neodgovornosti elite, cele generacije mladih ljudi ostaju otrovane iluzijama i mitovima o nekakvoj pravednoj borbi srpskog naroda protiv ostatka sveta. Nažalost, mladi ljudi su puni predrasuda, besa i netrpeljivosti prema svima koji su drugačiji.

DANI: I, šta je izlaz?

BISERKO:
Kada je reč o suočavanju sa onim šta se dogodilo, često se prave poređenja sa Nemačkom i Nemcima. Ali, Nemačkoj su nametnute određene stvari koje su od države i državnih institucija morale biti prihvaćene. Ovde to nije bio slučaj. Dakle, da zaključim: kada govorim o tome da Srbija nije poražena, pre svega mislim na to da joj, kao Nemcima, nije nametnuto da prihvati činjenice koje se odnose na karakter rata koji je vodila, odgovornost za počinjene zločine i razaranja. Dokle se tako nešto ne dogodi, ovde ćete imati reletivizovanje i reviziju prošlosti, priču o tome kako smo svi jednako odgovorni, o građanskom ratu, ne o agresija i o tome da smo ne mi, nego međunarodna zajednica najodgovornija za raspad bivše Jugoslavije. Ma koliko to bilo štetno po ostale zemlje regiona, dugoročno, takav pristup će najviše koštati Srbiju i njene građane. A za to će odgovornost snositi njena elita.
Tamara Nikčević (Dani)


29.01.2012.

ALEKSANDAR KOLAROV: "EDIN DZEKO JE MOJ BRAT!"

Aleksandar Kolarov: "Edin Džeko je moj brat!"

image Aleksandar Kolarov / 24sata.info

 

(24SI) - Edin Džeko mi je brat. Odlični smo prijatelji i veoma mi je drago što smo zajedno u velikom klubu, istakao je Aleksandar Kolarov, igrač Manchester Cityja i zvanično najbolji fudbaler Srbije u 2011. godini.

 

 [24 sata info] 

"Uopće ne pričamo o politici i prošlosti. Okrenuti smo sadašnjosti i sretnijoj budućnosti za sve na našim prostorima. Mislim da bi tako trebali živjeti i družiti se svi ljudi od Vardara pa do Triglava“, rekao je za "Sport Centar"Kolarov, i naglasio:

„Otkako je došao Stefan Savić, reprezentativac Crne Gore, imamo još veće društvance. Onako, malo ali odabrano. U likovima Edina i Stefana dobio sam istinske prijatelje za cijeli život“.

City je i dalje prvi na tabeli, a Kolarov u zadnje vrijeme igra manje nego ranije, jer menadžer Roberto Mancini više vjeruje Francuzu Geal Clichyju na poziciji lijevog bočnog igrača.

„Nije mi drago što nisam uvijek u prvom planu. Međutim, ne odlučujem o tome, kao ni Džeko, pa kada dobijemo priliku igrati dajemo sve od sebe na terenu.

Neka drugi procijene trebamo li više igrati... Što se tiče titule prvaka, nadam se da je nećemo ispustiti te da ćemo uzeti naslov, što bi bila velika stvar“, smatra Kolarov, koji je nedavno imao ponudu slavne Barcelone:
„Ne bih rekao da je to bila konkretna ponuda. Izrazili su interesovanje za moje usluge, i to je velika stvar. Ko zna šta život nosi i gdje će ko nastaviti karijeru od ljeta ove godine“, kaže Kolarov.

Kolarov je mišljenja i kako su njegova, ali i naša reprezentacija kvalitetom zaslužili da igraju na EURU 2012.

„Nažalost, ni BiH ni Srbija neće igrati na šampionatu u Ukrajini i Poljskoj. Bili ste bliže od nas i zaista mi je žao što niste iskoristili dvije meč lopte, ponajviše onu u Parizu, gdje su vas minute dijelile od pobjede. Imate strašan državni tim predvođen Džekom. Vjerujem da ćemo i mi posložiti kockice te da će i BiH i Srbija igrati na Mundijalu 2014. u Brazilu“, kazao je Kolarov.

(24sata.info)

28.01.2012.

MUAMER ZUKORLIC: BRATSKI PRUZIMO RUKU POMIRENJA

Zukorlić: Bratski pružimo ruku pomirenja

image Muamer Zukorlić / 24sata.info

 

(24SI) - Glavni muftija Islamske zajednice (IZ) u Srbiji Muamer Zukorlić pozvao je danas sve imame koji su se prije četiri i po godine izdvojili iz te zajednice, kao i njihove sljedbenike, da joj se vrate. Zukorlić je na konferenciji za novinare proglasio ovaj mjesec, kada je, kako je naveo, rođen posljednji Allahov poslanik Muhammed, mjesecom jedinstva IZ i amnestije za one koji su se odvojili od nje.

 

 [24 sata info] 

"Želio bih da oni ovaj poziv razumiju onako kako je i upućen, iskreno, dobronamjerno, kao pružanje ruke i davanje prilike da se koliko je to moguće otkloni šteta nanijeta Islamskoj zajednici u Srbiji, muslimanima i svim građanima ovog prostora", istakao je on.

Zukorlić je kazao da oni koji taj poziv prihvate tokom ovog mjeseca neće imati nikakve administrativne, niti bilo koje druge posljedice, i da je amnestija potpuna i bezuslovna.
Taj poziv, kako je dodao, ne znači i promjenu odnosa prema činu formiranja paralelne Islamske zajednice Srbije.

Zukorlić je dodao da su pregovori oko jedinstvene IZ na inicijativu Turske dali izvjesne rezultate.

"Očekujem da se ovi pregovori privedu kraju i optimista sam po tom pitanju, ali ne možete očekivati da se nešto što je bila organizovana destrukcija na širokom frontu lako sanira nakon par sastanaka. Iako nemamo konačne rezultate pregovora, postoje izvjesni rezultati kroz koje je su mnoge stvari na relaciji Beograd-Ankara-Novi Pazar postale jasnije", naveo je on.
Zukorlić je rekao da je dobro što su i Beograd i Ankara shvatili da Novi Pazar ne može biti ignorisan i satanizovan kao ranije, što je, kako je kazao "veliki iskorak".

On je ocijenio i da je učešće državnog vrha Srbije u pregovorima o jedinstvu IZ pokazalo da je vlast bila umiješana u njeno razjedinjavanje.

"Beograd je uporno govorio da nema veze sa tim šta se dešava u Sandžaku i kako im je žao što su se muslimani podijelili, međutim, ovim učešćem u pregovorima pokazuju koliko su bili umiješani u ove događaje", naveo je on.

"Vjerujem da se problem koji je politički izazvan, ne može do kraja rješiti nikako drugačije nego - politički. Očekujem da se to izvede kombinovanom političko-diplomatskom akcijom, a da će ishod predstojećih izbora olakšati Ankari i Beogradu da konačno otvori oči", rekao je Zukorlić.

 

(24sata.info)

28.01.2012.

FOCA: MJESTANI SELA VRBNICE 15 DANA CEKAJU OPSTINSKU POMOC

Foča: Mještani sela Vrbnice 15 dana čekaju opštinsku pomoć

image Snijeg / Ilustracija

 

(24SI) - Uprkos obećanju Odjeljenja za urbanizam i komunalne poslove opštine Foča da će poslati mehanizaciju, do danas nije pročišćen snijegom zatrpan put do sela Vrbnice u kojem živi osam stanovnika koji punih 15 dana traže pomoć, potvrdio je Srni Radan Mališ, čija majka Zora živi u ovom selu.

 

 [24 sata info] 

On je poslije višesatnog pješačenja uspio danas da se kroz snježne nanose visoke oko jedan metar, probije do roditeljske kuće u selu.

Mališ je rekao da su mještani, u toku jučerašnjeg dana, krajnjim naporima uspjeli da iz snijegom blokiranog sela na planini Zelengori, na konjima evakuišu teško bolesnog Gojka Vujičića (76).

Prema riječima Mališa, starac je u mjestu Trojangla presjeo u automobil kojim je transprotovan do fočanske Bolnice, gdje je i operisan.

Mališ tvrdi da se zbog snijega u selo već više od mjesec dana ne može doći automobilom, a već duže je vrijeme bez struje, telefona, lijekova, dok su rezerve brašna su pri kraju.

Stanovnici Vrbnice, u više navrata, pisano i usmeno obavještavali su nadležne opštinske vlasti o situaciji u selu, tražeći da zbog bolesnih ljudi bude pročišćen put.

Mještani Vrbnice i Radetovine, sela do kojih vodi šumski lokalni put, ogorčeni su na opštinu Foča koja je obavezna da održava lokalne puteve, ali koja se oglušila o brojne apele za pomoć ljudima u nevolji, javlja Srna.

Mališ je istakao da se u selu nalaze i još dvije starije žene kojima su potrebni lijekovi i ljekarska pomoć.

 

(24sata.info)


28.01.2012.

FARUK HADZIBEGIC: "VOLIO BI DA SAFET SUSIC NAPRAVI NAJVECI REZULTAT KOJI MU BiH NIKADA NE BI ZABORAVILA"

Hadžibegić: "Volio bih da Sušić iskoristi povjerenje koje mu je ukazao Komitet i da napravi najveći rezultat koji mu BiH nikada ne bi zaboravila"

image Faruk Hadžibegić / 24sata.info

 

(24SI) - Uz Komitet za normalizaciju Nogometnog / Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, na čelu sa predsjednikom Ivicom Osimom, velike stvari za naš fudbal, prije svega svojim autoritetom uradili su i Ambasadori našeg fudbala, Faruk Hadžibegić, Duško Bajević i Sergej Barbarez.

 

 [24 sata info] 

U posljednje vrijeme najaktivniji je Hadžibegić, koji je mjesecima u Sarajevu i na sve načine doprinosi stabilizaciji stanja u našem fudbalu. Hadžija je bio i dio delegacije koja je u Beogradu prisustvovala posljednjem ispraćaju Miljana Miljanića, legende eks jugoslovenskog, ali i evropskog i svjetskog fudbala, piše SportCentar.

"Delegacija N/FS BiH slovom i brojem brojala je 14 članova i ponosan sam na sve koji su tog dana bili u Beogradu. Pokazali smo snagu i istovremeno naš respekt prema čovjeku koji je zaslužio da se tako ponašamo prema njemu. Ponosam sam kako smo bili primljeni kao predstavnici fudbalske BiH. U isto vrijeme sam dirnut i ponosan što su u Beogradu bile delegacije sa svih prostora bivše Jugoslavije. Još jednom smo pokazali da smo jedna fudbalska porodica koja je dala tać svima i svemu. Na jednom mjestu su bili Šurjak, Boban, Milošević, Piski Stojković, Savičević, Toplak, Mrkela, Čobanković... Lakše je reći ko nije bio, nego ko je sve bio u Beogradu.

Jeste li se sa nekadašnjim kolegama s kojim ste dijeli svlačionicu prisjetili vremena iz igračkih dana?

Od 11 do 19 sati imali smo protokol i svi su to ispoštovali. Od komemoracije, vjerskog obreda prilikom sahrane... Naravno, bilo je vremena i da se priča o fudbalu, uspomenama i lijepim vremenima.

Nakon duže vremena ponovo ste u Sarajevu, a dosta ozbiljno ste se prihvatili posla?

Povjerenje koje je ukazano nama i Komitetu za normalizaciju izuzetno me obradovalo, ali i iznenadilo. Svi smo godinama sa strane gledali šta se dešava u našem Savezu. Na kraju smo dobili povjerenje iz BiH, od ljudi koje su kontatirani od strane FIFA i UEFA. Niko od nas nije tražio da bude tu, a dobili smo povjerenje, što nam je istovremeno i velika odgovornost. Zaista je lijepo raditi u Komitetu, sve kockice su posložene. Šef (Ivica Osim, op.a) je na prvom mjestu, a mi radimo kako on kaže.

Sigurno ima i nekih poteškoća u radu, obzirom na stanje koje ste zatekli u našoj kući fudbala?

Naravno da je bilo poteškoća i ima ih još uvijek. Dva su razloga zbog kojih nam nije nimalo lako. Prvi se odnosi na vremensko ograničenje. Imamo vrlo malo vremena da sve stavimo na zdrave noge. Do sada smo napravili mnogo dobrog posla i pokazali smo da se može. Drugi problem je naše opredjeljenje da u sve probleme ulazimo direktno u cilju rješavanja istih, kroz razgovor i dogovor. Nema primjene sile, prijetnji i laganja. Koliko god da je teško, mislim da je dobro, jer nema ništa bolje nego uzdignutog čela kretati se gradom. Da li ćemo u tome uspjeti? Ako sve komponente budu slijedile Ivicu Osima i Komitet neće biti problema. Ako bude opiranja ili postavljanja uslova, bit će vrlo teško.

Koji je, po Vama, realan rok da se sve stvari poslože na svoje mjesto?

Od FIFA i UEFA dobili smo zadatak da Savez ustrojimo kao i svaki drugi Savez bez ijednog zadatka manje ili više. Međutim, problem je što jedan dio ljudi svoj ego stavlja u prvi plan Osnovni zadatak je da svi mi u fudbalu napravimo šta se od nas traži. Da to uradimo za našu djecu i unučad. Za sve to potrebno nam je najmanje četiri, pet godina. Postoji velika mogućnost da niko iz sadašnjih struktura tada ne bude aktivan. U svakom slučaju ne treba odustati. To treba prihvatiti kao stvarnost. Jednostavno, moramo misliti na budućnost. Na našu mladost koja će se baviti fudbalom.

Generalna Skupština N/FS BiH na kojoj će biti izabran predsjednik Saveza. Ko bi, prema Vašem mišljenju trebao biti prvi čovjek našeg fudbala? Imate li Vi ambiciju da jednog dana postanete predsjednik?

Mogu reći da sam ponosan što sam član FIFA i UEFA i što posjedujem vizit kartu ovih organizacija na kojoj piše Ambasador i član Komisije za fudbal UEFA. Ponosan sam što sam član ekipe na čijem čelu je Osim i samo pod tim uslovima ću biti u ovoj ekipi. Moje lične ambicije vezane su uz šefa (Osim, op.a). On je jedino i najinteligentnije rješenje na toj funkciji. Kada bi sve komponente bh. fudbala pokazale visoki nivo inteligencije, u što ne sumnjam, i kada bi od Osima zatražili od ostane predsjednik, svima bi nam bilo puno lakše. Sve zavisi od toga hoće li Osim to htjeti ili ne. Želja svih nas je da on bude tu, ali niko ga ne može natjerati na to.

N/FS BiH je opterećen i sa nekoliko tužbi. Kako prevazići tu situaciju?

Tačno je da imamo nekoliko sudskih sporova koji su veliko breme za naš Savez. Pokušavamo kroz razgovor sa drugim stranama da iznađemo riješenje. Nismo u situaciji da možemo diktirati pravila igre. Situacija nije sjajna, ali je pod našom kontrolom.

Plasman reprezentacije na SP sigurno bi riješio većinu, bar finansijskih problema?

Problem odlaska na Evropsko ili Svjetsko prvenstvo je taj što do sada nismo imali iskrene želje i zahtjeve da odemo na veliko takmičenje. Zadovoljavali bi se drugom pozicijom. Nikada nismo bili bliži nego prošle godine, ali nismo uspjeli. Što se tiče kvalifikacija za SP, ne znam da li smo u poziciji da kažemo proći ćemo sigurno. Fudbal je sada profesionalan i ozbiljan biznis. Gleda se svaki detalj. Dobro je što smo jednoglasni da možemo otići na SP, ali istovremeno treba izbjeći euforiju, jer kazna u takvim situacijama brzo stigne. Danas moraš biti konkretan. Nema prostora za plakanje i opravdavanje. Imamo dobru ekipu, dobro atmosferu što su potvrdile i utakmice protiv Francuske i Portugala. Također, imamo ambijent, navijače koji nas prate svugdje u svijetu. Narod jednostavno voli BiH. U Parizu smo vidjeli zastave iz čitave BiH, iz Mostara, Sarajeva, Širokog Brijega, Banjaluke, Srebrenice, Brčkog, Trebinja...

Selektor Sušić dobio je povjerenje Komiteta i novi dvogodišnji ugovor.

Volio bih da iskoristi povjerenje koje mu je ukazao Komitet i da napravi najveći rezultat koji mu BiH nikada ne bi zaboravila. Bio je veliki igrač dobio je priliku i radi ono što je vrh trenerskog posla. Uz njega smo, ali je i njegova odgovornost velika.

Riječ dvije o Miljanju Miljaniću?

To je bio veliki čovjek, koji mi je mnogo pomogao kako privatno, tako i profesionalno. O privatnim stvarima ne želim mnogo govoriti, ali ono što je uradio za moju porodicu u ratu ne može se nikako zaboraviti. Što se tiče profesionalnih stvari, ostala mi je upečatljiva jedna situacija. Uoči Svjetskog prvenstva 1982. godine imali smo okupljanja u više gradova bivše nam države. Vraćali smo se iz Poreča za Beograd, odakle smo išli na svoje destinacije. Nas nekoliko je trebalo hvatati avion za Sarajevo. Tokom leta, Miljan se preko kaptena raspitivao koji avioni su još na pisti. Kada je saznao da je naš za Sarajevo odletio, preko centra za let u Beogradu vratio je avion na pistu kako bi mi što ranije stigli svojim porodicama. Tu me je kupio za sva vremena.

Pratite li zbivanja u FK Sarajevo?

Nemam kontakte sa ljudima koji su trenutno u klubu! „Mrtvi“ sam navijač Sarajeva, pobjede mog kluba izuzetno su mi drage, ali nije mi drago što je Sarajevo izgubilo sve vrijednosti koje su ga ranije krasile. Sarajevo ne može živjeti da bude isključeno od prošlosti. Sarajevo je institucija i u njemu ne mogu biti zatvorena vrata porodicama koje su ostvarala sva vrata svijeta. Dovođenje Jovića za trenera je inteligentan potez. Nadam se da će ostati dosljedan svojim idejama. Imat će moju podršku i moja vrata će mu biti otvorena. Podržavat ću ga dok radi u interesu kluba. Sa druge strane boli me što u klubu nema Mirze Varešanovića, Čale Janjoša, Senada Repuha, Husrefa Musemića..., jer im je Sarajevo ostalo dužno. Što je najgore sada su u klubu ljudi koje ne poznajem. To su zastrašujući detalji.

(24sata.info)

28.01.2012.

BOSNA I HERCEGOVINA: POTREBNO NEKOLIKO DANA DA SE PROCISTE PUTEVI DO UDALJENIH SELA

BiH: Potrebno nekoliko dana da se pročiste putevi do udaljenih sela

image Snježne padavina uzrokovale probleme / Ilustracija

 

(24SI) - Direktor Republičke uprave Civilne zaštite Milimir Doder izjavio je Srni da će biti potrebno nekoliko dana da se pročiste putevi prema udaljenim selima, koja su sada odsječena zbog snijega.

 

 [24 sata info] 

Doder je rekao da je na svim područjima koja su bila zavijana situacija mnogo bolja nego prethodnih dana jer nema padavina i vjetra pa mašine intenzivno čiste snijeg.

"Bio sam na terenu na Han Pijesku, Sokocu i drugim mjestima i vjetar je bio takav da pola sata nakon što mašina prođe bude kao da ništa nije rađeno, tako da smo dosta poslova radili uzalud dok padavine i vjetar nisu prestali", istakao je Doder i dodao da snježni nanosi na pojedinim mjestima dostižu visinu do tri, pa čak i četiri metra.

On je istakao da je na područjima Han Pijeska, Sokoca, Srebrenice, Višegrada, Čajniča regulisano snabdijevanje električnom energijom tako da je dosta naselja sada dobilo i vodu, ali će biti potrebno nekoliko dana da se dođe do ljudi u najkritičnijim selima.

Prema njegovim riječima, put preko Morina niko nije pročistio niti ima namjeru zato što bi se radio uzaludan posao, ali su zato ljudstvo i mehanizacija angažovani da se pomogne mještanima sela u blizini Kalinovika i Uloga. Pojedina sela u Hercegovini, dodao je Doder, potpuno su zavijana i biće potrebno čak i sedam dana da se pročiste putne komunikacije.

On je rekao da nije znao da su mještani sela Vrbnice u opštini Foča danima zavijani, ali da će provjeriti da bi u toku narednog dana ekipe Civilne zaštite mogle da djeluju.

"Mi u svakoj situaciji možemo da angažujemo veći broj pripadnika Civilne zaštite i dođemo do svakog čovjeka ukoliko se procijeni da je neophodna ljekarska pomoć. Do danas nismo imali čovjeka koji je imao problem zdravstvene prirode da ekipe nisu mogle doći do njega, ali ovo je vanredna situacija", istakao je Doder.

Put do sela Vrbnice ni poslije 15 dana koliko osam mještana traži pomoć nije pročišćen uprkos obećanju Odjeljenja za urbanizam i komunalne poslove opštine Foča da će poslati mehanizaciju.

Radan Mališ, čija majka Zora živi u ovom selu, rekao je Srni da su mještani juče uspjeli da iz snijegom blokiranog sela na planini Zelengori na konjima evakuišu teško bolesnog Gojka Vujičića (76), koji je danas operisan u fočanskoj bolnici. On je dodao da se u selu nalaze i još dvije starije žene kojima su potrebni lijekovi i ljekarska pomoć.

 

(24sata.info)


28.01.2012.

RADOVAN STANKOVIC, MONSTRUM IZ KARAMANOVE KUCE: U MILJEVINI SILOVAO I 12-GODISNJE DJEVOJCICE

Radovan Stanković, monstrum iz Karamanove kuće: U Miljevini silovao i 12-godišnje djevojčice

Kada je vidjela da će joj Stanković kamom odsjeći ruku, Samira je popustila majčinu ruku...

  |  28.01.2012.

Radovan Stanković, monstrum iz Karamanove kuće: U Miljevini silovao i 12-godišnje djevojčice

Monstrum se vratio na mjesto zločina. Ovako bi se najkraće moglo opisati misteriozno hapšenje bjegunca, ratnog zločinca Radovana Stankovića, osuđenog na 20 godina zatvora za počinjeni ratni zločin u Foči i okolici, koji se nalazio u bijegu od 25. maja 2007. godine nakon što je pušten da pobjegne iz KPZ-a Foča.

Apsurdna odluka

Sredinom jula 2007. godine Stanković je iz tajnog gnijezda poslao prijeteće pismo sudiji Suda BiH Davorinu Jukiću. Iz SIPA-e su tada potvrdili da je Stanković autor prijetećeg pisma i da je na osnovu vještačenja otisaka prstiju utvrđeno da papilarne linije pripadaju njemu. Pismo je upućeno iz Han-Pijeska, a Stanković je u njemu naveo da se javlja s Romanije.

Po mnogo čemu je apsurdna i neshvatljiva odluka da Stanković izdržava kaznu u rodnom gradu u kojem ima toliko saučesnika i ljudi koji ga podržavaju.

Početkom krvavih bosanskih vremena Radovana Stankovića u društvo sumraka učlanio je samoproglašeni četnički vojvoda Pero Elez iz sela Borjanice, prvi zločinac svih fočanskih zločinačkih formacija.

Banda Pere Eleza tokom 1992. godine počinila je najveće zločine u ovom dijelu istočne Bosne. Sredinom maja 1992. Elezova zločinačka jedinica preimenovana je u Miljevinski bataljon Fočanske brigade za taktičke operacije Vojske RS, a štab im je bio u motelu "Miljevina".

Grob prekaljenog zločinca Pere Eleza u Foči: Poginuo krajem 1992.

Komandant Pero Elez je sa svojim najodanijim zločincima Neđom Samardžićem (osuđen na 24 godine zatvora za počinjene zločine protiv čovječnosti), Nikolom Brčićem, Radovanom Stankovićem, nastavnikom Ristom Trifkovićem... ruke okrvavio još padom Foče u drugoj polovini aprila 1992.

Pero Elez i Dragoljub Kunarac (osuđen na 28 godina zatvora za počinjene zločine protiv čovječnosti) 3. avgusta 1992. formirali su logor za Bošnjakinje u kući Nusreta Karamana u Miljevini, od kojih su većina bile maloljetne, te su ih sistematski silovali i tukli.

Stanković je bio zadužen za Karamanovu kuću, u kojoj su se srpski vojnici iživljavali nad djevojčicama, od kojih su neke imale po 12 godina.

Sve miljevinske i fočanske strahote, nezapamćene u historiji čovječanstva, možda se najbolje mogu naslutiti iz svjedočenja Mejre iz Miljevine koja, okružena svojom nesrećom, svjedoči:

- Neke djevojčice su u Karamanovu kuću nosile i lutke sa sobom. Samira je bila moja najstarija kćerka, imala je 12 godina. Jednog dana došli su po nju. Kad su je vratili, ispričala je da je bila u Karamanovoj kući, da je tamo bilo još djevojaka. Ostala je kod njih sedam dana i silovali su je!

Strava i užas


Ostaci odjeće silovanih Bošnjakinja u Karamanovoj kući: Samirina drama okončana bez svjedoka

Silovanja u Karamanovoj kući svakodnevno su se dešavala. Među zločincima su bili Pero Elez, Radovan Stanković, Zoran i Neđo Samardžić, Duško Pržulj, Nikola Brčić... U septembru 1992. svim Bošnjakinjama koje su još živjele u Miljevini naređeno je da napuste ovo mjesto. Autobusima su prevezene u Foču i smještene u zgradu "Partizan", da bi ponovo bile vraćene u autobuse. S Mejrom su bile njene tri kćerke.

Samira ju je grčevito držala za ruku, govoreći joj da hoće da je ostave. Ispred autobusa je bio Radovan Stanković. Mejra ga je pitala zašto hoće da ostavi njenu 12-godišnju kćerku.

- Nemoj, Radovane, pa ona je još dijete - govorila je Mejra.

Ušla je s djecom u autobus. Za njom su ušli srpski vojnici. Istrgli su joj Samiru koja ju je čvrsto držala za ruku, plačući i moleći da je ostave, a onda, kada je vidjela da će joj Stanković kamom odsjeći ruku, Samira je popustila majčinu ruku.

Bespomoćna Mejra je zapomagala da joj ostave dijete. Nisu se obazirali, odveli su je.
Mejra je nakon toga nikada više nije vidjela...

Stanković je učestvovao u dodjeljivanju djevojaka vojnicima, a one koje nisu bile nikom date, kao što je Samira, mogao je silovati svaki vojnik kome je bilo dopušteno da uđe u Karamanovu kuću. Odobrenje za ulazak davali su Elez i Stanković. Krajem oktobra 1992., u Karamanovu kuću kod Stankovića došao je Dragan Zelenović (osuđen na 15 godina za počinjene zločine protiv čovječnosti) s grupom vojnika.

Samiru je zajedno s još tri djevojke uzeo od Stankovića i odveo je u Foču, gdje ih je predao Radomiru Kovaču (osuđen na 20 godina za počinjene zločine protiv čovječnosti), koji ih je držao u svom stanu u kome je živio i Jagoš Kostić.

U stanu "strave i užasa" Samira je ostala do 20. oktobra 1992., a onda je Kovač zajedno s Vojkanom Jadžićem nju i još jednu djevojku odveo u kuću blizu hotela "Zelengora" i predao ih nepoznatim vojnicima. Tu su ostale oko dvije sedmice. Nakon 15-tak dana Samira i ta djevojka odvedene su u stan u naselju Podmusala. Opet su bile svakodnevno silovane.

Nekoliko dana kasnije Samira je predata zločincu Janku Janjiću Tuti, a dvije sedmice kasnije ponovo je vraćena u Kovačev stan. I onda je 25. decembra 1992. Kovač prodao Samiru izvjesnom crnogorskom četniku Dragecu za 200 njemačkih maraka?!

To je posljednja informacija o njoj. Samirina drama okončana je bez svjedoka.

Vođa miljevinske zločinačke bande, prekaljeni zločinac Pero Elez, pod sumnjivim okolnostima, poginuo je krajem 1992. pred motelom "Miljevina". 

Zvanična verzija je da se ubio vlastitim pištoljem koji mu je ispao, dok Fočaci, uglavnom, vjeruju da je ubijen u obračunu sa svojim zločincima, nakon žestoke svađe zbog podjele otete bošnjačke imovine.


Tužilaštvu prijetio riječima Matije Bećkovića: "Ćeraćemo se još"!

Nakon rata Radovan Stanković je pet godina bio pripadnik Policijske stanice Foča MUP-a RS, na mjestu komandira Jedinice za antiterorističku zaštitu.

SFOR ga je uhapsio 9. jula 2002., a dan kasnije prebačen je u pritvorsku jedinicu Tribunala u Hagu. Tokom boravka u Hagu ponašanjem i retorikom trudio se da glumi Vojislava Šešelja, što mu nije uspijevalo. Tužilaštvu je prijetio riječima Matije Bećkovića: "Ćeraćemo se još"!
 
Govorio je javno na suđenju da je "kriv što je branio svoju državu veliku Srbiju", a 9. marta 2005. bio je prvi haški zatvorenik koji je istjeran iz sudnice. Istjerao ga je sudija Alfons Ori (Alphons Orie) kada mu je Stanković zaprijetio riječima: "Zažalit ćete što ste me doveli ovdje".

Vožnja Biljane Plavšić

U vrijeme najvećih pokolja nad Bošnjacima, 22. aprila 1992., u Foču je helikopterom sletjela Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u automobilu tek ubijenog Adnana Isanovića, a vozač i vodič bio joj je zločinac Pero Elez, koji je godinu prije rata rekao rahmetli Isanoviću da će mu "oteti 'mercedes' i jednog dana ga ubiti".

Tada je nesretni 30-godišnji Isanović, inače imućniji fočanski Bošnjak, vlasnik picerije "Amadeus", mislio da se Elez šali. U vozilu s Elezom i zločinkom Plavšić bio je i Radovan Stanković. Nakon Foče Elezova banda počinila je najmonstruoznije zločine u Jeleču, Miljevini, nad logorašima "Barutnog magacina" iz Kalinovika...

28.01.2012.

HRVATSKI RUKOMETNI SAVEZ: "TOLIKU KOLICINU MRZNJE, NEPRIJATELJSTVA I PRIMITIVIZMA NISMO OCEKIVALI U SRBIJI! - VIDEO: POGLEDAJTE KAKO BANJA LUKA SLAVI USPJEHE SRBIJE

Hrvatski rukometni savez: "Toliku količinu mržnje, neprijateljstva i primitivizma nismo očekivali u Srbiji!

image Rukometna lopta / 24sata.info

 

(24SI) - Jutro nakon poraza protiv Srbije u polufinalu evropskog rukometnog prvenstva u Beogradu nije ni malo poboljšalo sumornu atmosferu u taboru hrvatske reprezentacije.

 

 [24 sata info] 

"Očekivali smo i pripremali se za ambijent koji nam neće biti sklon, ali toliku količinu mržnje, neprijateljstva i primitivizma ipak nismo očekivali", kazao je glavni sekretar Hrvatskog rukometnog saveza Damir Poljak i podsjetio da je Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine bilo organizovano u Hrvatskoj i da su srpski navijači u Poreču mogli neometano donositi svoje zastave i normalno navijati za svoju reprezentaciju i da zbog toga "nikome nije pala dlaka s glave", prenosi Hina.

Poljak navodi da su im organizatori rekli da zbog sigurnosti neće u dvoranu pustiti više od 15.000 gledalaca.

"Ispada da ih je bilo i više od 20.000, ali mene više zabrinjava činjenica što su pojedini navijači i pored velikog osiguranja u dvoranu mogli unijeti bengalke, flaše i lasere kojima su cijelo vrijeme smetali naše igrače, posebno golmane. Jedna flaša, koja je bila namjenjena Ivanu Baliću, se razbila i lakše povrijedila i doktora naše reprezentacije, ali je komad stakla pogodilo u oko i srpskog reprezentativca Šešuma, koji je zbog toga završio u bolnici i sigurno neće nastupiti u finalu, a tek treba vidjeti šta će biti sa njegovim okom", rekao je Poljak i naglasio kako su, uprkos "neprijateljskom ambijentu" hrvatski rukometaši bolji i da su to trebali pokazati već u prvom poluvremenu kojeg su, po njemu, trebali dobiti sa 3-4 gola razlike.

(24sata.info)

........................................................................................................................................................................

VIDEO: Pogledajte kako Banja Luka slavi uspjehe Srbije

image Banja Luka slavi uspjehe Srbije / youtube

 

(24SI) - Petak je bio veliki dan za srpski sport. Novak Đoković se plasirao u finale Australian Opena, vaterpolisti su prošli u finale EP, a rukometaši su takođe izborili finale Evropskog prvenstva, nakon pobjede nad Hrvatskom.

 

 [24 sata info] 

Ove pobjede su proslavljene širom Srbije, ali bilo je onih koji su slavili i u BiH, tačnije u Republici Srpskoj. Navijači u Banjoj Luci se izašli na ulice i proslavljali spomenute trijumfe.

(24sata.info)


28.01.2012.

AMERIKANAC CHRIS MATHIEU, ZALJUBLJENIK U NASU ZEMLJU: U 365 PRICA GOVORI O RATNOJ BOSNI

Amerikanac Chris Mathieu, zaljubljenik u našu zemlju: U 365 priča govori o ratnoj Bosni

Na svom blogu bosniavolimte.blogspot.com objavljuje po jednu priču jednog Bosanca i Hercegovca

Autor |  28.01.2012.

Metju sa suprugom Kristi: U BiH došao kao humanitarac

Metju sa suprugom Kristi: U BiH došao kao humanitarac

.....................................................................................................................................................

Amerikanac Kris Metju (Chris Mathieu) realizira jedinstven projekt - 365 ratnih priča, kojim želi ponovno skrenuti pažnju svijeta na BiH. On sa suprugom Kristi živi u Sarajevu, a u BiH je došao tokom rata kao humanitarac.

Kaže da je za Bosnu prvi put čuo u vrijeme Olimpijade u Sarajevu, a uslijedile su priče koje je slušao o Međugorju, ali i bivšoj zajednici na Balkanu.

Logori i Markale

- Čak i nekom ko poznaje Bosnu bolje od mene teško je bilo shvatiti zašto je došlo do rata. Sve je postalo puno jasnije u ljeto 1992. godine. Od tog trena moj život je drugačiji - kaže Kris.

On 20 godina kasnije, u 2012., na svom blogu bosniavolimte.blogspot.com objavljuje po jednu priču jednog Bosanca i Hercegovca. Namjerava da ih ispriča 365. Na istih 15 pitanja ljudi širom BiH dali su mu svoje viđenje rata, preživljavanja, ali i postratnog doba. Kaže da je zahvalan svima koji su mu već odgovorili na njegov upit.

- Sve je počelo kad su se pojavile slike Omarske i Trnopolja. Tada sam rekao: "Evropa nije vidjela ovakve slike, vrlo slične onome što su nacisti radili tokom Drugog svjetskog rata". Tad sam odlučio da ću život posvetiti pokušajima da svijet ne zaboravi ono što se događalo u Bosni - kaže Kris.

On je organizirao nekoliko humanitarnih projekata u SAD, kao i kampanja kojima je ukazivao na dešavanja u BIH.

- Nisam bio siguran da ću se ikada oporaviti od fotografija i snimaka poput Markala. Sve što sam dalje radio bila je neka moja bitka, moj rat protiv zla, rat protiv nekih unutrašnjih demona. U međuvremenu sam upoznao toliko dobrih Bosanaca da sam mogao reći da je ta zemlja moja, jer sam imao gdje doći, gdje biti, gdje živjeti - dodaje.

Nakon dvadesetak godina boravka u BiH našu zemlju opisuje samo jednom rečenicom: "Ako uspijem jedan posto vratiti Bosancima ljubavi, poštovanja i ponosa koje su mi darovali, umrijet ću kao sretan i zadovoljan čovjek"!

Ratni predmeti

Kris je nedavno priredio pravi mali muzej bosanskih ratnih obilježja, oznaka, predmeta koji su korišteni u ratu. Pažljivo, polako i strpljivo skupljao ih je širom države. Namjerava da uz pomoć centara za kulturu u Čikagu i Sent Luisu organizira izložbu ovih eksponata i u SAD. Trenutno ih ima više od dvije hiljade.

- Htio sam priču ispričati tim predmetima. Onda mi je sinulo da je najbolje da priču ispričaju sami Bosanci, koji su bili ovdje kad je rat došao u njihov grad. Želim slikati mozaik priča Bosanaca diljem svijeta. Ovako, iako su napisane mnoge knjige o ratu u BiH, dobit ćemo realnu sliku od Ahmića do Zavidovića, od Srebrenice do Kladuše. Zamislite priču o izgubljenom djetinjstvu, o godinama pojedenim zauvijek. One su najbolje pričane u prvom licu jednine. Nadam se da će ovaj projekt pomoći mlađim generacijama, povezati ih s ljudima i događajima u Bosni. Ja sam samo osoba koja nakon spoznaje nije mogla promijeniti kanal - zaključuje Kris.

Šta se desilo 12-godišnjoj djevojčici iz Trnopolja

Kris svoje priče objavljuje na blogu bosniavolimte.blogspot.com. Žao mu je što pripremljeni dokumentarac za BBC neće tako brzo ugledati svjetlo dana zbog nedostatka finansija. Kaže da "Zapadu nije Bosna zanimljiva iz više razloga", a projekt bi iziskivao puno novca, pa se okrenuo "priči sa 365 priča". Uz izložbu koju planira naljeto prirediti u SAD, Kris kaže da mu supruga Kristi, inače profesorica engleskog jezika, pomaže da što više mladih Amerikanaca i ljudi širom planete sazna što više o Bosni.

- Prikupio sam oko 900 predmeta Armije RBiH iz rata, mnoge zastave, plakate, dokumente, uniforme te veliku zbirku knjiga koje se odnose na BiH u ratu. Ako neko pita kako, pa pogledajte priču broj 4 o 12-godišnjoj djevojčici iz Trnopolja koja moli majku da je ubije, da je ne siluju četnici. Kad pročitate takvu priču, kad upoznate takvu osobu, jednostavno ne možete ostati normalni, a nemati potrebu život posvetiti da istinu o tome vidi cijeli svijet - navodi Kris.

28.01.2012.

SLUCAJ SRETEN UGRICIC: POVRATAK U PARTIJSKI SISTEM

Slučaj Ugričić: Povratak u partijski sistem

 

Narodna bibiloteka Srbije, foto. Kurir

 

28.01.2012
Imenovanje javnosti potpuno nepoznatog Dejana Ristića, istoričara i prevodioca za vršioca dužnosti upravnika Narodne biblioteke Srbije, nakon ekspresne smene Sretena Ugričića, za kojeg je procenjeno da nije politički podoban, otvorilo je pitanje kriterijuma po kojima se postavljaju ljudi na čela ustanova kulture. Tako su vladajuće partije nakon što su preuzele upravljanje preduzećima i medijima odlučile da, neposredno uoči izbora, disciplinuju i ono što se po svojoj prirodi opire stranačkom interesima.

Uprkos tome što zahtev Foruma pisaca Vladi Srbije da ukine odluku o smeni direktora Narodne biblioteke Sretena Ugričića potpisuje desetine uglednih stručnjaka i javnih ličnosti iz zemlje i inostranstva Vlada ne odustaje od svoje namere da na čelu nacionalne biblioteke ne može biti neko ko se usudio da progovori različito od retorike državnika.

U pokušaju disciplinovanja kulturrnih poslanika Vlada na mesto vršioca dužnosti upravnika nacionalne biblioteke šalje istoričara i prevodioca Dejana Ristića iz Ministarstva rada i socijalne politike, gde je bio zadužen za zaštitu vojnih memorijala i mesta stradanja i kulturu stradanja.

Iako je iz Vlade saopšteno da je Dejan Ristić autor više stručnih i naučnih radova kao jedno od njegovih najvećih dostignuća navodi se da je u okviru biblioteke "Baština ratnika" čiji je inicijator i pokrovitelj Ministarstvo, napisao pogovor za knjigu "Spisi o Srbima" najznačajnijeg francuskog pesnika epohe romantizma Alfonsa de Lamartina.

Pisac Vladimir Arsenijević koji je sa Sretenom Ugričićem potpisnik apela Foruma pisaca protiv "hajke" na crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, zbog čega je Ugričić i smenjen, iznenađen je izborom za prvog čoveka nacionalne biblioteke.

"Ja do danas uopšte nisam čuo za gospodina i ne znam ko je on. Delimično sam se informisao o njegovoj biografiji i vidim da je puna reči kao što su rat i stradanje pa onda pretpostavljam da ga to na neki način verovatno u glavama ljudi koji donose odluke u ovoj zemlji kvalifikuje za izvrsno vođenje Narodne biblioteke“, kaže Arsenijević.

Sreten Ugričić
​​Sretena Ugričića je kao nestranačku ličnost i stručnjaka za izdavaštvo i bibliotečku delatnost, postavila Đinđićeva vlada, kao i brojne druge stručne ljude na čelo kulturnih ustanova. Današnja politika imenovanja čini se da je nešto sasvim suprotno onoj nakon petooktobarskih promena.

Istoričar umetnosti Branislav Dimitrijević, koji je pre dve godine otišao sa mesta pomoćnika ministra kulture nakon medijske hajke u kojoj je optuživan za antinacionalne i antidržavne stavove jer se, između ostalog, zalagao za reformu Srpske pravoslavne crkve, a zamereno mu je i što nije osudio tvorce nove postavke u Spomen-muzeju Jasenovac, kaže da je slučaj sa Ugričićem pokazao da insitucije kulture u Srbiji više nisu autonomne.

„Od vremena vlade Zorana Đinđića kada su na takva mesta imenovani ljudi kao što su Sreten Ugričić, Ivan Tasovac, Branka Anđelković i drugi koji nisu bili politički niti partijski nameštenici nego slobodni ljudi koji autonomno rukovode svojim institucijama i koji su zapravo sprovodili tu autonomiju institucija danas se, i u mom slučaju pre dve godine i u Ugričićevom, postavljalo pitanje da li neko može nešto da kaže što misli kao čovek, kao građanin a da je na nekoj državnoj funkciji. Političarima je to moguće, Ivica Dačić može da kaže šta hoće, može apsolutno da koristi najgore vulgarnosti, može nekoga da šalje u zatvor. Znači, političaru je to omogućeno a upravniku jedne kulturne ustanove, koji ima mnogo više da kaže od Ivice Dačića, e, taj čovek ne sme ništa da kaže“, objašnjava Dimitrijević.

Pisac Vladimir Arsenijević primećuje da se Srbija danas ponovo vratila u jedan strogo partijski sistem.
"Apsolutno čini mi se nema načina, a videlo se i na primeru Ugričića, da vi funkcionišete i kao slobodno misleća nezavisna osoba i intelektualac i kao nekakav partijski i državni službenik", naglašava Vladimir Arsenijević.

“Gde apsolutno čini mi se nema načina, a videlo se i na primeru Ugričića, da vi funkcionišete i kao slobodno misleća nezavisna osoba i intelektualac i kao nekakav partijski i državni službenik. Znači, postoji samo jedna uloga za vas i ona je strogo omeđena nekakvim partijskim pravilima i zakonima o ćutanju sa preciznim pravilima šta se treba reći a šta ne”, kaže Arsenijević.

Utisak je da su vladajuće partije nakon što su preuzele upravljanje preduzećima i medijima odlučile da, neposredno uoči izbora, disciplinuju i ono što se po svojoj prirodi opire stranačkom interesima. Danas imate situaciju da politčka oligarhija vlada svim sektorima društva, pa tako i kulturom, kaže pozorišni kritičar Ivan Medenica.

“Vrlo dobro nam je poznato na nivou recimo grada Beograda su se funkcije u institucijama kulture delile po nekim partijskim kvotama što ne znači da nužno svaki direktor mora biti član dotične partije ali je svako na listi neke partije i na nečijoj kvoti. I zapravo šalje se poruka da vi možete da se javite ali samo ako ste simpatizer ili na listi one partije kojoj je dotična kulturna ustanova pripala u podeli plena nakon stvaranja koalicije”, kaže Medenica.

No, sama postavljenja nas vraćaju na smenu nekih drugih ljudi, ovoga puta Sretena Ugričića.

“Konsekvence smene Ugričića mogu biti dalekosežne jer podrazumevaju neko uterivanje straha i disciplinovanje ljudi koji su označeni kao državni službenici”, zaključuje Medenica.
28.01.2012.

USPJEH HRVATSKE NECE OLAKSATI PUT U EU SUSJEDIMA

Uspeh Hrvatske neće olakšati put u EU susedima

 

Roza Balfor i Hrant Kostanjan

 

28.01.2012
Da li će pozitivan ishod referenduma u Hrvatskoj pojačati entuzijazam u ostalim zemljama Zapadnog Balkana za evropske integracije, a koji je u naglom padu nakon izbijanja krize u evrozoni, za RSE komentarišu Hrant Kostanjan (Hrant Kostanyan) iz Centra za studije evropske politike (CEPS) u Briselu i Roza Balfor (Rosa Balfour), ekspert u Centru za evropsku politiku (EPC).

„Ne mislim da će ulazak Hrvatske u EU neposredno uticati na pregovore ostalih balkanskih zemalja ili uslove koji će im biti postavljeni“, ocenjuje Kostanjan.

Pesimisti smatraju da će nakon ulaska Hrvatske, na neki način biti spuštena „gvozdena zavesa“, odnosno da neće biti prijema novih zemalja za duže vreme.

O tome Roza Balfor kaže:

„Ulazak Hrvatske u principu ima pozitivan efekat po ostale balkanske zemlje. Međutim, postoje sumnje da EU želi da zaustavi proširenje nakon ulaska Hrvatske. Te sumnje nisu novijeg datuma, u poslednjih nekoliko meseci, već kolaju već nekoliko godina. To je posledica zamora od proširenja u Evropskoj uniji. Ovde, naravno, govorimo o percepcijama. Tačno je da u stvarnosti postoji izvestan zamor od proširenja, da Evropska unija možda nije tako interesantna i privlačna za balkanske zemlje kao ranije, čime se mogu objasniti kolebanja javnog mnjenja, uključujući i pad podrške građana ulasku u EU. No, ako se analizira važniji, opipljiviji strateški izbor – kako balkanskih zemalja tako i EU – onda je generalni smer nastavak proširenja. Problem je, naravno, kako i kada. Što se tiče vremenske dinamike, može se očekivati usporavanje evropskih integracija u bliskoj budućnosti. Nisu u pitanju samo problemi sa kojima se suočavaju balkanske zemlje, a koje Hrvatska nije imala – na primer, teškoće u rešavanju statusa pojedinih teritorija, zatim borba protiv organizovanog kriminala, ili funkcionisanja državne administracije. Tome treba dodati da će Evropska unija mnogo pažljivije nadgledati stanje u pojedinim oblastima, smatrajući da nije bila dovoljno obazriva u prošlosti kada je reč o zemljama koje su već primljene. Mislim pre svega na korupciju, vladavinu zakona, javnu administraciju, pravosudne reforme, opšte stanje ljudskih prava, odnosi sa susedima i, naravno, rešenje kosovskog pitanja. To ne znači da će Evropska Unija podići lestvicu, odnosno uvesti nove kriterijume, već će pooštriti kontrolu, tako da će ispunjavanje tih uslova biti teže.“

„Ako govorite o zamoru od proširenja u EU, to se ne odnosi na ulazak preostalih balkanskih zemalja. One su veoma male i Unija može lako da ih primi. Dakle, nije reč o zamoru od proširenja već, pre svega, o ispunjavanju neophodnih kriterijuma za ulazak u EU“, naglašava Hrant Kostanjan.

Roza Balfor smatra da će EU ostati privržena proširenju na Zapadni Balkan:

„Teško je predvideti kada će balkanske zemlje ući u Evropsku uniju. Kako sada stvari stoje, mislim da je raspoloženje među članicama da se Srbiji odobri status kandidata. Takođe, može se očekivati otvaranje pregovora sa
Referendum u Hrvatskoj, januar 2012.
​​Crnom Gorom. Međutim, nakon tih početnih koraka, veoma je nezahvalno predviđati kada će ove i ostale balkanske zemlje ući u EU. Proces će biti težak i neizvestan. Dugoročno gledano, balkanske zemlje nemaju mnogo opcija. Pominju se kao alternative jačanje veza sa Rusijom, Turskom i nekim drugim zemljama. Međutim, nijedna opcija ne omogućava nivo bezbednosti i stabilnosti kao Evropska unija. Takođe, ulazak u EU ne znači prekid njihovih odnosa sa Rusijom i Turskom. To nije ili-ili situacija. Balkan je okružen Evropskom unijom. Dakle, geografija nameće tu stratešku orijentaciju. Kada je reč o poziciji EU, bez obzira na sve teškoće sa kojima se sada suočava, pogotovo pojedine njene članice – ostaje privržena nastavku proširenja. Ona je to obećala, ako ne ispuni to će imati negativne posledice po njen kredibilitet. Dok god EU bude funkcionalna, biće privržena ispunjavanju tog cilja.“

Uticaj podrške hrišćansko-demokratskih partija

Hrvatska je postala kandidat za članstvo u Evropskoj uniji pre izbijanja globalne ekonomske krize, kada je bio mnogo veći entuzijazam među 27-orkom za proširenje. Da li je članstvo Hrvatske bilo olakšano i podrškom hrišćansko-demokratskih partija?

„Potrebna je jednoglasna podrška svih članica EU za prijem novih zemalja. Stoga, ne mislim da podrška jedne partija koja ima uticaj u nekim članicama Unije, može da bude presudna jer nije na vlasti u svim zemljama“, ocenjuje Hrant Kostanjan.

Spekuliše se takođe da bi Hrvatska umesto podrške ostalim zemljama mogla da zaoštri svoju poziciju oko nerešenih bilateralnih pitanja, kao što je to Slovenija činila pre nekoliko godina u sporu oko granice sa Hrvatskom:

„Predsednik Hrvatske je nedvosmisleno predočio da ostaje privržen pomirenju i regionalnoj saradnji, što Evropska unija pozdravlja. Naravno, zavisi i ko će pobediti na sledećim parlamentarnim izborima i formirati vladu. Vidimo negativne promene i u zemljama koje su članice EU od 2004. godine kojima se udaljavaju od evropskih vrednosti. To se čak dešava i u starim članicama evropskog bloka, pa je moguće i u Hrvatskoj. Međutim, EU vrši pritisak na Hrvatsku da nastavi pozitivan angažman u regionalnoj saradnji. Naravno, ako na sledećim izborima dođu na vlast nacionalisti, ona Zagreb može promeniti politiku prema Srbiji i Bosni. Treba pomenuti negativno iskustvo sa slovenačkom blokadom hrvatskih pregovora sa EU. Međutim, kada je to pitanja stavljeno na referendum, slovenački građani su zapravo pokazali da je moguć i drugačiji pristup. To je bio interesantan ishod jer su ljudi a ne vlada promenili situaciju.“

„Teško je predvideti da li će nova članica čim uđe u Uniju početi da lobira za druge, ili da će iskoristi svoju poziciju za ucenjivanje drugih. Prerano je o tome govoriti i to bi bile rđave spekulacije“, smatra Hrant Kostanjan.

Nakon izbijanja dramatične ekonomske krize u evro-zoni, a pre svega susednoj Grčkoj, mnogi na Balkanu su počeli da gube veru da EU može da reši probleme njihovih zemalja. To osećanje razočarenja mogu iskoristiti nacionalističke i populističke snage koje se protive članstvu u Uniji.

„Ako ljudi na Balkanu ne gledaju na EU kao rešenje svih njihovih problema, to je, u stvari, pozitivan i zdrav pristup. Ako je rasprostranjena korupcija, to znači da domaće političke elite nisu u potpunosti preuzele odgovornost za svoje delovanje, da usvojene zakone ne primenjuju dosledno. Dakle, politički lideri na Balkanu snose odgovornost za stanje u svojim zemljama. Naravno, da je kriza sa kojom se sada suočava Evropska unija ozbiljan udar njenom imidžu. Istovremeno, to znači da vladajuće klase na Balkanu treba da preuzmu odgovornost za stanje svojih finansija, transparentnost i druga pitanja. To je, takođe deo jačanja njihovih demokratija. Dakle, balkanske zemlje se nalaze na putu koji je težak i dug, na kome treba da ispune uslove za ulazak u EU, čime, istovremeno, konsoliduju svoju demokratiju“, zaključuje Roza Balfor.
28.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Milorad Dodik za makedonski "Dnevnik" : Mi u Banjoj Luci više volimo Beograd nego Sarajevo
 
Predsjednik RS Milorad Dodik izjavio je da RS nema svoje međunarodno priznanje u UN, ali "ima međunarodni subjektivitet koji proizlazi iz Dejtonskog sporazuma, a da je njen put prema evropskim integracijama"."Važno je da je spriječen pokušaj da RS bude ukinuta operacijama visokih predstavnika UN koji krše prava iz Dejtonskog sporazuma i pokušali su da na našu štetu naprave prekrojavanje", kaže Dodik..
. Sonja Biserko : Boris Tadić je marioneta srpskih nacionalista
 
Nažalost, u Srbiji još uvek niko nema snage da se obračuna sa ratnom prošlošću, ratnim nasleđem, projektom koji je stvoren i koji je doveo do krvavog raspada SFRJ..
. Britanski historičar Marko Attila Hoare : Siromaštvo i frustracija mogu izazvati "bosansko proljeće"
 
- Ustanak ove vrste možda je zamisliv i u BiH, ako siromaštvo, frustracije i nedostatak odgovarajuće demokratske države otuđe stanovništvo iz postojećeg poretka. ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

 28.01. 2012.

Peglanje kineske zastave u jednoj od fabrika u blizini Pekinga

Video Hrvatsko 'za' podsticaj ostatku Zapadnog Balkana

U Temi sedmice o tome da li će pozitivan ishod referenduma u Hrvatskoj pojačati entuzijazam kod susjeda za evropske integracije Dalje

Kina i paradoks prosperiteta

Časopis „Economist“ pokrenuo je sedmični odjeljak o Kini. Ključni razlog je što je ta zemlja postala ekonomska velesila, a postaje i vojna sila koja je u stanju da uznemiri Ameriku Dalje

Video Taoci smo besmisla društvene stvarnosti

Srbija nije raščistila sa razlozima koji su napravili devedesete i zato se one vraćaju, ocenjuje za RSE novosadski umetnik Boris Kovač Dalje

 

 

 

 

 

 

 

 

28.01.2012.

GAF NEDELJE OD 20. DO 27. JANUARA

Gaf nedelje od 20. do 27. januara

 

Novi Sad, razbijeni automobili hrvatskih navijača

 

27.01.2012
Slučaj Ugričić je zatvoren. Zadovoljni svi, sem samog Ugričića. Otvoren slučaj malog Legije, a on isti Ivica.

Navijači dočekani  u Novom Sadu, baš kao što su i u Rumi. Samo je falilo da se ponove scene iz Debeljače, sa kojima Nikolić naravno nema ništa.

Još jednom analiziramo tajne tria Mrka-Sloba-Šešelj, baš kao i relacije koje povezuju Irineja bačkog i uspomenu na Arkana.

I naravno hop recite tek kad skočite, savetuje predsednik.

1.predlog - Zgrožen, kao nikad

Sreten Ugričić
​​








2.predlog - Malo Legija, malo Ivica

Crvene beretke
​​






3.predlog - Dobrodošli u Novi Sad


Video: RTS




4. predlog - Sinovi i braća
​​

Video: RTS



5. predlog - Tačka na Šešelja

Vojislav Šešelj u sudnici
​​








6. predlog - Monopol na raciju

Eparhija Bačka
​​








7. predlog - Skakanje

Boris Tadić
​​





28.01.2012.

SVJEDOK HOLOKAUSTA U BUNDESTAGU: DA LI STE IKADA VIDJELI SS VOJNIKA DA JE JAVNO PRIZNAO ZLOCINE?

Svjedok holokausta u Bundestagu: Da li ste ikada vidjeli SS vojnika da je javno priznao zločine?

Reich-Ranicki je podsjetio na 22. juli 1942. kada je počela deportacije Jevreja iz geta u Varšavi

|  28.01.2012.

Marcel Reich-Ranicki u Bundestagu

Marcel Reich-Ranicki u Bundestagu

..................................................................................................

Marcel Reich-Ranicki je jedan od najpoštovanijih književnih kritičara u Njemačkoj. Na Dan prisjećanja na žrtve holokausta on je govorio u Bundestagu. Za njemačke medije je to bio dirljiv, značajan, ali nedovoljan čin, piše "Deutsche Welle".
 
Čak da Marcel Reich-Ranicki nije progovorio ni riječi, njegovo prisustvo u sali Bundestaga bilo bi vrijedno spomena. Možda je sa ovim čovjekom, koji se kao rijetko ko stavio u službu njemačke kulture i jezika i koji je i sam prošao najmračnije poglavlje njemačke istorije, posljednji put u Bundestagu prisustvovao svjedok istorije, pše Frankfurter Allgemeine Zeitung i dodaje:

"Neshvatljivo su u takvoj atmosferi zvučale riječi predsjednika Bundestaga Norberta Lammerta koji je citirao nalaze jedne studije. Studija je pokazala kako je dvadeset odsto Nijemaca i danas latentno antisemitski raspoloženo.

Marcel Reich-Ranicki je podsjetio na 22. juli 1942. kada je počela deportacije Jevreja iz geta u Varšavi. Sudbina ovog čovjeka, koji je za dlaku izbjegao smrt u tom getu, predstavlja sudbinu miliona ljudi koji su u ime Njemačke protjerani, progonjeni, mučeni i ubijeni. To što sam Reich-Ranicki nije izrekao nijednu riječ kojom bi osudio današnju Njemačku ne treba, s obzirom na prisustvo desnog ektremizma i desničarskog nasilja, da nas uljuljka u uvjerenju kako smo danas sigurni", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Die Welt je takođe pohvalio poziv Reich-Ranickom da u svojoj 91. godini života svjedoči o golgoti kroz koju je prošao. Na tu temu ovaj ist piše:

"27. januar nije dan pomirenja, nego dan prisjećanja na njemačku sramotu. Ono što se tih ratnih godina odvijalo uz 'fabričku disciplinu' predstavlja totalni poraz civilizacije. Bilo je dobro da je Marcel Reich-Ranicki imao priliku da nas podsjeti na te dane. Ipak, ova sjednica je imala i jednu manu. Bilo je časno, ali i najlakše pustiti da govori pripadnik jednog naroda koji je bio žrtva.

Mnogo teže, ali značajnije, bilo bi kada bi barem jednom za govornicu izašao neko ko je podržavao ili čak i sam činio zločine. Ko bi govorio o tome šta je mislio u tim trenucima, zašto je gledao u stranu i čime je umirivao svoju savjest. Neko ko bi bio svjedok toga da postoji krivica koja se ne može ničim izbrisati. To ne bi bio veličanstven govor, taj govor ne bio pozdravljen gromoglasnim aplauzom. Ipak, to bi bio neophodan čin u istorijskom trenutku kada se na onaj svijet seli posljednja generacija onih koji su podržavali ili činili zločine.

"Da li ste ikada vidjeli nekog pripadnika SS divizija da je javno priznao zločine koje je počinio i zbog toga zatražio oproštaj?", pita se na kraju svog komentara list Die Welt. 

28.01.2012.

STA MOZEMO OCEKIVATI OD BUDUCEG VIJECA MINISTARA BiH: VECINA CE GASITI VATRU KEROZINOM?!

Šta možemo očekivati od budućeg Vijeća ministara BiH: Većina će gasiti vatru kerozinom?!

Morala bi se promijeniti kompletna politička filozofija kvazielita da bismo o ekonomskim pitanjima uopće mogli i razmišljati kao o prioritetnima

Autor |  28.01.2012.

Vijeće ministara: Samo naivni mogu povjerovati da državni interesi neće biti podređeni stranačkima

Vijeće ministara: Samo naivni mogu povjerovati da državni interesi neće biti podređeni stranačkima

...........................................................................................................................................................

Početkom februara, 16 mjeseci nakon parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini, naša zemlja konačno bi trebala dobiti novu izvršnu vlast. No, pitanje je šta će značiti nova vlada i koliko će moći učiniti u konstelaciji zategnutih i složenih političkih odnosa u zemlji u kojoj je na sceni najdublja moguća bipolarizacija društva.

Obnova mandata

Novi predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda završio je konsultacije s liderima šestorke, najavljujući svojevrsni zaokret u onome što će biti prioriteti u radu nove državne vlade. Ako mu je vjerovati, njegov kabinet bavit će se ekonomijom i raditi kao tim, dok će politiku ostaviti "političarima" kroz djelovanje u strankama i nekim drugim institucijama vlasti.

Samo naivni, međutim, mogu povjerovati da ministri u novoj vladi neće podrediti državne interese stranačkima.

Podsjetimo, čak četiri ministra u novom Vijeću ministara obnovit će svoje mandate, od kojih će trojica voditi iste resore, dok će se četvrti (Nikola Špirić) iz premijerske fotelje preseliti u kabinet koji upravlja državnim finansijama.

Među 10 ministara (uključujući predsjedavajućeg) najkontroverznija ličnost je svakako Mirko Šarović, nekada bliski saradnik zločinca Radovana Karadžića, kojeg su nekada u SNSD-u nazivali "Karadžićevim jastrebom".

Šarović je politički vaskrsnuo i izbio u prvi SDS-ovski plan zahvaljujući, kako saznajemo, i Dodikovom angažmanu! I SDS-u i SNSD-u on danas treba kao personifikacija "izvornog" srpskog nacionalizma u pokušajima održavotvorenja entiteta RS.

Osim njega, Sadik Ahmetović (SDA), Bariša Čolak (HDZ BiH) i Nikola Špirić (SNSD) dokazani su stranački ljudi, od kojih su prva dvojica poltroni i slijepi provodioci interesa svojih šefova, dok se treći nikada nije libio namiriti najprije sebe i vlastite političke apetite, a ostatak "kapaciteta" staviti na raspolaganje šefu Dodiku.

Kako, onda, očekivati od ovakvog sastava partijski instruiranih kadrova da se bave državnim i ekonomskim pitanjima kada barem od polovine njih možemo očekivati gašenje vatre kerozinom?! Perspektiva nije nimalo ružičasta, tim prije ako znamo s kakvim se ekonomskim teškoćama susreće država.

Politička analitičarka Tanja Topić sugerira da će ministri prvenstveno biti na liniji sa svojim partijskim liderima.

- Stvar treba vratiti malo unazad i prisjetiti se kako je dogovoren novi saziv Vijeća ministara - dogovorom šest lidera. I u ovom sazivu prevagu će imati politička riječ, odnosno riječ lidera - smatra Topić.

Ona je uvjerena kako bi se morala promijeniti kompletna politička filozofija kvazielita da bismo o ekonomskim pitanjima uopće mogli i razmišljati kao o prioritetnima.

Neslavni viceprvak

- Pa mi imamo novinu samo u tome što je samo jedna nova partija ušla u novo Vijeće ministara! Jedino što bi donekle moglo uozbiljiti stranke u vlasti jeste približavanje sve većoj socijalnoj i ekonomskoj katastrofi - ističe Topić.

I tako, nakon rekordera Belgije, koja je početkom decembra prošle godine vladu dobila 541. dana krize vlasti, napokon će novu izvršnu vlast dobiti i neslavni viceprvak - BiH. Razlika je "jedino" u tome što se razvoj društva i parlamentarne demokratije Belgije i BiH može mjeriti u zaostatku od stotinjak godina. I da - što je u srcu Belgije sjedište Evropske unije!

Vjekoslav Bevanda (predsjedavajući), HDZ BiH

Vjekoslav Bevanda, novi državni premijer, dosadašnjim angažmanima u biznisu stekao je ugled u struci (ekonomija). Bevanda je u karijeri obavljao niz direktorskih funkcija u firmama i bankama sve do 2007., kada je postavljen za ministra finansija u Vladi Federacije BiH.

Zlatko Lagumdžija (ministar vanjskih poslova), SDP

Zlatko Lagumdžija je, nesumnjivo, čovjek s najjačom biografijom u Bevandinoj vladi. Lider SDP-a doktor je informatike i elektrotehnike te je, između ostalog, član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti (WAAS). Kao političar, Lagumdžija je aktivan još od 1992., kada je postao potpredsjednik ratne Vlade RBiH. Već je obavljao dužnosti šefa diplomatije te predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH u vrijeme kratkotrajne vlasti Alijanse za promjene.

Nikola Špirić (ministar finansija), SNSD

Nikola Špirić je doktor ekonomskih nauka i svojevrsni rekorder sa stažom u institucijama vlasti BiH. Špirić, naime, još od 1999. u kontinuitetu obavlja razne funkcije u Parlamentu BiH i Vijeću ministara. Također, poznat je i kao rekorder po transferima u političkim partijama, iako je već dugo vjeran SNSD-u.

Sadik Ahmetović (ministar sigurnosti), SDA

Zanimljivo, ali na zvaničnoj internetskoj stranici Vijeća ministara uopće nema biografije Sadika Ahmetovića!? Zna se da njegova politička karijera počinje u Narodnoj skupštini RS, gdje je bio poslanik od 2002. do 2006., kada je dodjelom kompenzacijskog mjesta postao poslanik u Parlamentu BiH. Ovaj odani kadar Sulejmana Tihića završio je Defektološki fakultet, a od 2009. je ministar sigurnosti.

 Muhamed Ibrahimović (ministar odbrane), SDA

Muhamed Ibrahimović je u petoj deceniji života magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Tri puta je bio poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a od 2002. do 2006. bio je i predsjedavajući tog doma. Za federalog poslanika ponovo je izabran 2010., odakle je otišao na mjesto ministra odbrane.

Bariša Čolak (ministar pravde), HDZ BiH

Bariša Čolak je po struci pravnik i ovo će biti njegov drugi uzastopni mandat na čelu Ministarstva pravde. Prije toga, četiri godine bio je ministar sigurnosti (2003. -2007.), a od 1999. do 2003. obavljao je dužnosti poslanika u Parlamentu FBiH i federalnog ministra pravde. U svojoj biografiji navodi da, od stranih jezika, pasivno govori njemački.

Mirko Šarović (ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa), SDS

Mirko Šarović bivši je lider SDS-a i nekadašnji predsjednik RS. On je 2003. pod velikim pritiskom OHR-a morao otići s funkcije člana Predsjedništva BiH, a svojim nasljednicima u amanet je ostavio specijalne veze RS i Srbije, koje je potpisao s Vojislavom Koštunicom.

Damir Hadžić (ministar saobraćaja i komunikacija), SDP

Damir Hadžić je sa 24 godine postao najmlađi načelnik u BiH (2000. izabran na čelo sarajevske općine Novi Grad). Na ovu poziciju biran je još dva puta i s nje i odlazi u Vijeće ministara. Potpredsjednik je SDP-a i jedan od najbližih Lagumdžijinih saradnika, koji nosi velike zasluge za pobjedničku kampanju ove stranke na općim izborima.

Sredoje Nović (ministar civilnih poslova), SNSD

Sredoje Nović je magistar pravnih nauka, kojem je ovo drugi uzastopni mandat na čelu Ministarstva civilnih poslova. Inače, Nović je prošao čuvenu školu SDB-a bivše Jugoslavije i obavljao je različite visoke funkcije u službama sigunosti i policiji. Iako je kandidat SNSD-a, zvanično nije član ove niti bilo koje stranke.

Damir Ljubić (ministar za ljudska prava i izbjeglice), HDZ 1990

Damir Ljubić, potpredsjednik HDZ-a 1990, magistar je agronomije, što i nema neke veze s ljudskim pravima. Još od kraja rata aktivan je u organima vlasti FBiH, a između ostalog, obavljao je funkcije zamjenika ministra rada i ministra poljoprivrede FBiH. Na izborima 2010. nije uspio osvojiti mandat u Parlamentu BiH.

28.01.2012.

TURCIZMI NA BALKANSKOM PODNEBLJU: VISE OD 20.000 ISTIH RIJECI U JEZICIMA BIVSE JUGOSLAVIJE

Turcizmi na balkanskom podneblju: Više od 20.000 istih riječi u jezicima bivše Jugoslavije

Smatra se da se u prošlosti u jezicima balkanskih država upotrebljavao daleko veći broj turcizama

  | 27.01.2012.

Turcizmi su odavno ušli u bosanski svakodnevni život

Turcizmi su odavno ušli u bosanski svakodnevni život

...............................................................................................................................................

(Od dopisnika "Dnevnog avaza" iz Istanbula)

Oduvijek je poznato da se jezik bilo kog naroda ne može staviti pod stakleno zvono, da je podložan utjecaju i, kao takav, promjenljiv. Na Balkanu se s Osmanlijama živjelo više od 500 godina i taj "bliski kontakt" ostavio je više od 20.000 precizno utvrđenih i zabilježenih istih riječi na turskom i jezicima zemalja bivše Jugoslavije.

Druga značenja

Riječi kao što su barut, boja, bubreg, čarape, čekić, česma, čelik, čizma, duhan, džep, rakija, sapun, jastuk, jorgan, kajmak, boza, baklava, jufka, kajgana, kalja, halva, lokum, pekmez, pilav, pita, somun, balvan, biser, karanfil, krevet, mušterija, muštuluk, rahatluk, rusvaj, sevdah, kabadahija, bujrum, komšija, zijan, kasaba, kaldrma, đevrek, burek, hanuma, dosta, dušman... poznate su od Triglava do Đevđelije.

Kada bismo ove riječi isključili iz bosanskog ili jezika naših susjeda, ko zna kako bismo se mogli sporazumijevati.
 
Smatra se da je u prošlosti u jezicima balkanskih država upotrebljavan i daleko veći broj turcizama, a činjenica je da je turski jezik utjecao na bosanski više nego ijedan drugi. Riječi kafa, kafana, kašika, boja, pekmez, sarma, čardak, kapija, baksuz samo su neke za koje u bosanskom jeziku nema ekvivalenta - osjećamo ih i kao svoje.

Ali, mnoge riječi vremenom su poprimile drugačija značenja od izvornog, pa riječ sijaset, koja izvorno znači "politika", u bosanskom jeziku označava "mnogo" ili "veliki broj". Malo je poznato i da jatak (onaj koji skriva hajduke) u izvornom značenju zapravo je "krevet", odnosno "postelja".

Turcizmi su odavno ušli u bosanski svakodnevni život, tako da jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće; pijemo čaj, rakiju, kafu; sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir, a u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna.
Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je ćorsokak, a dušmanin ne može biti ortak, ili u komšiluku imamo i javašluk i baksuzluk.

Zna se da elementi orijentalnog, u ovom slučaju osmanskog kulturnog naslijeđa, odavno predstavljaju integralni dio u širem smislu balkanskog kulturnog identiteta. Turcizmi su jedan od najznačajnijih segmenata tog kulturnog naslijeđa.

Med i krv

Riječi koje su balkanski narodi primili od Osmanlija jedan su od najboljih pokazatelja dominacije turske kulture u odnosu na sve slovenske srednjovjekovne. Jezik, muzika, ali i drugi elementi kulture ukazuju na stoljetni utjecaj Orijenta preko Osmanskog carstva na Balkanu. Balkan na turskom znači med (bal) i krv (kan)!

U daljnjem kontekstu to ima značenje medena zemlja natopljena krvlju. U kom obimu su Turci kroz historiju ovdašnji Balkan doživljavali kao dženet ili raj (med), a u kom kao džehenem ili pakao (krv) teško je reći.

Sama činjenica da se i danas u balkanskim jezicima u velikoj mjeri koriste turcizmi rezultat je duge, zajedničke prošlosti. Osim toga, najljepša djela iz Osmanskog carstva nalaze se upravo na prostorima balkanskih zemalja, a na područjima Balkana danas živi više miliona Turaka.

Također, prema zvaničnim podacima, danas na Balkanu živi više od 10 miliona muslimana, a više od 20.000 istih riječi na turskom i jezicima zemalja bivše Jugoslavije predstavlja neprekidnu vezu koja će trajati i narednih ko zna koliko stoljeća.

Utjecaj sapunica

Od 2005. do kraja 2011. godine turske serije prodate su u čak 76 zemalja, u trajanju od 35.675 sati, a najgledanije su na Bliskom istoku, a potom u turkofonskim zemljama i na Balkanu. Pod utjecajem turskih sapunica i u BiH je drastično povećan broj polaznika na kursevima turskog jezika.

Primjeri turcizma u bosanskom jeziku

* bakar < tur. bakir
* boja < tur. boya
* bubreg < tur. böbrek
* budala < tur. budala
* čarapa < tur. çorap
* čelik < tur. çelik
* dućan < tur. dükkân
* džep < tur. cep
* jastuk < tur. yastik
* jogurt < tur. yogurt
* kat < tur. kat
* kula < tur. kule
* kutija < tur. kutu
* majmun < tur. maymun
* pamuk < tur. pamuk
* pekmez < tur. pekmez
* pilić < tur. piliç
* rakija < tur. raki
* sapun < tur. sabun
* sat < tur. saat
* šećer < tur. şeker
* temelj < tur. temel
* torba < tur. torba

28.01.2012.

VEHID GUNIC, NOVINARSKA LEGENDA, PUBLICISTA I PUTNIK: ABDULAH SIDRAN VEC ZAMISLIO FILM O DOKTORU ESI

Vehid Gunić, novinarska legenda, publicista i putnik: Sidran već zamislio film o Doktoru Esi

Esina djeca znaju zašto šute. Možda zbog ucjene ili cijene koju moraju platiti ili oni ili njihova majka

 |  27.01.2012.

Gunić: Ja sam sada, po "definiciji" Enke Mehmedbašića, u dubokoj mladosti (Foto: I. Šebalj)

Vehid Gunić: Ja sam sada, po "definiciji" Enke Mehmedbašića, u dubokoj mladosti (Foto: I. Šebalj)

....................................................................................................................................................................

Vehid Gunić (71), uzoriti bh. novinar, kako on sebe, pola u šali, pola u zbilji, predstavlja, zasigurno je endemska žurnalistička pojava. Ovaj "najplodniji bh. autor loših knjiga koje se odlično prodaju" važi za hodajuću enciklopediju, bh. putujući leksikon, nevjerovatne publicističke energije, "slonovskog" pamćenja i erudicije.

Čovjek koji je nakon rata kao bosnoljubac i ovovremeni "zastupnik" Bašeskije, Evlije Čelebije i Zuke Džumhura u jednom tijelu obišao postojeće kontinente i sreo skoro sve i jednog bh. dijasporca, napisavši uz to 43 knjige, uz stotine drugih multimedijalnih uradaka posvećenih, uglavnom, Bosni i Hercegovini, zaslužuje mnogo veću pažnju javnosti.

Nedovršena priča

Intelektualna energija drži budnom Gunićev spisateljski nerv. On trenutno završava antologiju notografiranih sevdalinki i nema vremena gledati svoje putopise iz Amerike, koje ovih dana emitira nekoliko TV kanala u BiH.

Gunićev mozak i u "cvijetu starosti" radi kao švicarski "citizen". Nismo ga iznenadili ni kada mu je na vrata stana u sarajevskom naselju Dobrinja zakucao "Avazov" fotoreporter. Ispostavilo se - i njega poznaje s jednog od putovanja po Japanu.

Naša novina objavila je prije sedam dana tekst o rahmetli dr. Esi Sadikoviću, ubijenom 1992. u logoru Omarska, koji je izazvao dosta pažnje i komentara. Vaš prijatelj Abdulah Sidran, čuli smo, nazvao Vas je tim povodom.

- Da, Sidran me pozvao iz Goražda da mi kaže kako je današnji "Avaz" u prilogu "Sedmica" (21. januara), objavio vrlo temeljit, seriozan prilog o doktoru Esi. Ovih dana ne znam ni gdje mi je glava, jer završavam veliku antologiju notografiranih sevdalinki, pa nemam vremena čak gledati ni moje putopise iz Amerike koje ovih dana emitira nekoliko naših televizija. 

Naravno, odmah sam pohitio do moje omiljene prodavnice "Špar" na Dobrinji i kupio novine. Ostao sam i zbunjen, i obradovan, i ožalošćen, ali i obradovan pred saznanjem da je "Avaz" objavio tako cjelovit, temeljit prikaz dramatične i tragične sudbine doktora Ese, jedinstvenog čovjeka kakvi ljudi možda više nikada neće biti. Akademik Sidran može meritorno suditi i o prilogu u "Avazu", jer je recenzent moje knjige o Esi. 

Pogovor slavnoga pisca Sidrana nalazi se u mojoj knjizi "Doktor Eso" pod naslovom "Da sam ga poznavao, ne znam kako bih preživio njegovu smrt". Već iz takvoga naslova razaznaje se kakav odnos prem Esi i mojoj knjizi ima slavni pisac. Sidran je na promociji ove knjige kazao kako život Doktora Ese zaslužuje filmsku priču i da on već ima u glavi scenarij.

Bili ste prijatelj s Doktorom Esom, jednim od najistaknutijih Prijedorčana. Objavili ste knjigu - omaž o njemu, ali on je neispričana, nedovršena priča. Da li bi se Doktor Eso (za)stidio današnjeg Prijedora, grada svojih roditelja?

- Eso je veoma volio Prijedor, iako u njemu nije rođen niti je u njemu odrastao. Bio je dijete sarajevske čaršije i pomalo intelektualni vođa sarajevske jalije. On je oficirsko dijete: otac mu je pukovnik JNA, a majka aktivni učesnik NOR-a i rezervni kapetan. Dakle, Eso ne samo da bi se zastidio nego bi, kako bi to Sidran rekao, kao komunističko pastorče, bio duboko razočaran. Budući da je imao nevjerovatan dar da od svega napravi neku zafrkanciju, možda bi on i danas u ovoj mrkloj pomrčini iznad Bosne našao malo svjetla za svoju zajebanciju i za neku smicalicu.

O sudbini djece dr. Ese Sadikovića rekli ste da je delikatna tema. Podsjetimo, priča u najkraćem, glasi ovako: kuću dr. Ese Sadikovića u Prijedoru, po njegovom odvođenju u logor smrti, 1992. zaposjeo je njegov radni kolega, Srbin, za kojeg se potom udala Esina supruga Zorica; djecu Almu i Enisa su pokrstili 1993. u Prijedoru, data su im imena Veronika i Filip, pod kojima i danas kao odrasli ljudi žive u Americi i nisu došli na dženazu svome ocu nakon što je ekshumiran i identificiran. Mi smo u prošlom broju obradili tu delikatnu temu, nazvali stvari pravim imenom, ali nema odgovora zašto djeca šute...

- Ja sam kao novinar dobrim dijelom formiran pod utjecajem slavnoga češkoga reportera Kiša. A on, Egon Ervin Kiš, rekao je da "ništa nije senzacionalnije od gole istine". Vi ste se u "Avazu" potrudili kazati istinu do koje ste došli. Tu djecu poznavao sam od malih nogu i još nisam uspio dokučiti razloge njihove šutnje. To su danas odrasli ljudi. Oni znaju zašto šute, a ja veoma vjerujem da im nimalo nije lako. Možda je posrijedi ucjena ili cijena koju moraju platiti ili oni ili njihova majka Milica Cica koja je, u međuvremenu, kako čujem, sahranila i drugoga muža za kojeg se udala neposredno poslije saznanja o Esinoj smrti

Loše knjige

Mnogo je djece u BiH ostalo bez svojih očeva. Zašto je ova priča "van standarda", odnosno drugačija? Znamo li dovoljno? U biografskoj ispovijesti na portalu "Academic Medicine" Veronika Gagović opisala je gubitak oca ne spomenuvši ga nijednom ni imenom ni prezimenom, niti je navela svoje pravo ime i prezime (Alma Sadiković)!?

- Vidite, na tom američkom portalu nije zatrto samo njeno pravo ime Alma, nego je zatrto i njeno slavno prezime Sadiković. Isti je slučaj i sa Esinim sinom Enisom, koji je sada Filip. Dva puta do sada bio sam u Čikagu i pokušao s njima stupiti u kontakt. Nije išlo. Djeca, koja su danas, zapravo, odrasli ljudi, Alma i Enis, znaju razloge, a ja mogu samo nagađati.

Vratimo se Vama. Bili ste urednik, voditelj radijskih i televizijskih emisija, od "Nedjeljnog popodneva", "Znanja-imanja", kviza "Olimpijski vremeplov" do TV dnevnika, zatim putopisac, autor "Meraklija", publicist, pjesnik, svjetski putnik... Šta niste bili, šta namjeravate još učiniti, a u cvijetu ste "(pre)zrelog" doba?

- Ja sam sada, kako bi to slavni Enko Mehmedbašić rekao, u dubokoj mladosti. Ovo je moja najplodnija autorska faza. Idem možda u red malobrojnih ljudi među kojima je tek jedan od milijardu, koji je ostvario sve svoje snove. Bezmalo sve svoje snove dotaknuo sam vlastitom rukom. Imam uspješne sinove, krasne unuke i sada sam potpuno u znaku one poruke koju je Derviš Sušić napisao Meši Selimoviću: "U životu ti je, brajko, najvažnije ostati živ". Sada radim to najvažnije - nastojim živjeti. Jedan je pjesnik iz Prijedora podstarost uzviknuo: "Kako da umrem kad nisam ni živio!?". Ja sam itekako živio i još ću, ako Bog da.

Sebe ste opisali kao "najplodnijeg autora loših knjiga koje se dobro prodaju". Objavili ste 43 djela. Skromno ste jednom izjavili da je "poneka od njih dobra". Šta ste sve napisali, šta biste izdvojili iz Vaših intelektualnih bisaga?

- Mene je prof. dr. Enes Kujundžić, profesor bibliotekarstva, uvjeravao da nema loših knjiga. Rekao mi je da, ako čitalac u knjizi nađe makar ijedan traženi podatak ili podatak koji do tada nije znao, knjiga je ispunila svoju funkciju. Ideju da tako strogo sudim o svojim knjigama dao mi je moj sin Amir. Samo rođeno dijete može biti tako iskreno.

Rekao mi je: "Prestani pisati onako loše knjige. Samo me sramotiš pišući i o nekim marginalcima koji to ničim nisu zaslužili. Kad umreš, morat ću dati mnogo novca za otkup tvojih knjiga koje si razasuo po svijetu da me barem mrtav ne sramotiš. Kada ćeš konačno napisati pravu knjigu? Onda sam, konačno, napisao nekoliko pravih knjiga, a to je, prije svih "Doktor Eso", zatim "Bosanske izreke", "Dijak Vlado", "Prelog", "On najveći - Muhamed Ali", osam knjiga sevdalinki s komentarima i još tridesetak drugih knjiga, među kojima bi se možda mogla naći još pokoja dobra.

Napisali ste više knjiga nego što ih jedan prosječan Bosanac pročita u životu. Kažu da je samo Branko Ćopić bio plodniji od Vas. Slažete li se s tom ocjenom?

- Branko Ćopić je bio pravi, zapravo sjajni pisac, a ja to nisam, haman, ni u pokušaju. Ako je pisac onaj koji piše i objavljuje knjige, onda ja jesam i pisac. Imam i legitimaciju za to. Nekoliko mojih knjiga objavljeno je u Norveškoj, a to je prije svega moj ratni dnevnik "Evropo, stidi se", i sarajevski ratni humor, pa sam primljen u Udruženje književnika Kraljevine Norveške u kojem se već godinama nalaze moji dragi prijatelji Uzeir Bukvić, Rezak Hukanović, Dino Prohić i sjajni pjesnik i prevodilac Munib Delalić.

Pamtite vjerovatno interesantne zgode u novinarsko-voditeljskom poslu?

Pamtim mnoge zgode i nezgode. Za jednu mislim da je antologijska i više govori o onovremenom značaju televizije negoli o meni kao televizijskom novinaru. Nekoliko godina proveo sam u Prijedoru kao dopisnik tada slavne Radio-televizije Sarajevo.

Gunić: Potpuno sam u znaku poruke koju je Derviš Sušić napisao Meši Selimoviću: "U životu ti je, brajko, najvažnije ostati živ". Sada radim to najvažnije - nastojim živjeti

Tih godina je Fudbalski klub Bratstvo iz Kozarca ušao u Krajišku zonsku ligu u kojoj se takmičio i slavni OFK Prijedor. Kozarčanima je bilo važnije tada pobijediti Prijedorčane nego, recimo, Rapid iz Beča ili Vašaš iz Budimpešte. Desilo se da je te 1974. godine u Minhenu igrano finale svjetskog prvenstva u fudbalu. Oči cijeloga svijeta, odnosno onoga njegovog dijela koji voli fubal, bile su uprte u Minhen, a oči mojih Kozarčana, uz mnogo zebnje, bile su uprte u igralište u Kozarcu gdje je te nedjelje igran historijski derbi.

Tako sam to nekako i rekao slavnome Mufidu Memiji, tadašnjem uredniku TV dnevnika kandidirajući mu reportažu s kozaračkog derbija. Dometnuo sam mu da loptu treba malo spustiti na zemlju i da će u Kozarcu, desi li se da Bratstvo pobijedi, zapucati prangije, lovačke puške, lako i teško oružje i oruđe, pa, možda, i pokoji trešnjevi top.

Doktor Memija je rekao da malo pretjerujem, ali je dao izun da snimam derbi. Nije bilo šansi da snimak iz Kozarca iste večeri stigne u Sarajevo (nije bilo ITC-a - informativno-tehničkih centara, a snimano je filmski), pa sam u sve ovo uključio i druga Boška Cvijića, tadašnjeg sekretara Općinskog komiteta Saveza komunista u Prijedoru i sportskog pilota, da odmah, poslije utakmice, mene i snimak s utakmice preveze do Sarajeva. Djeluje nestvarno, ali je stvarno bilo tako. Cvijić je rado pristao.

Derbi je mogao početi. Pred početak utakmice ušao sam u svlačionicu kozaračke ekipe i rekao igračima da će se, ako pobijede, te večeri moći gledati u TV dnevniku. Glavni sudija utakmice, čini mi se da se prezivao Zrilić, kada je u mojim rukama vidio pravu filmsku kameru, iznenađeno me je upitao:

Nije, valjda, da će ovo biti na televiziji?

Bit će ako pobijedi Bratstvo, rekao sam i time i hotimično i nehotice ušao u namještanje utakmice, jer sam znao koliko je i njemu i igračima bilo stalo do toga da se vide na televiziji. Tada je televizija još predstavljala čudo i čežnju mnogih. Prvo poluvrijeme završeno je bez golova. Na poluvremenu sam opet ušao u svlačionicu među Kozarčane. Pitam ih šta je bilo, zašto nisu dali gol. Kažu: "Ne možemo. Igraju bunker". "Jurišajte na bunker!" - zapovjedih im autoritativno.

Počelo je drugo poluvrijeme. S trenerom Prijedorčana, slavnim fudbalerom Idrizom Hošićem, ne gledajući na teren, upustio sam se u neki prijateljski razgovor, kad se igralištem odjedanput prolomi aplauz, zapucaše puške i kubure. Bratstvo je dalo gol, a ja ga ne snimih. Brzo sam utrčao na teren. Pitam Zrilića ko dade gol, pa mi on pokaza golgetera. Kažem Zriliću da nisam uspio snimiti gol. Bratstvo i tako i tako vodi, možemo li ponoviti situaciju:

Možemo, ako hoće igrači. Pitajte golmana.

Na golu Prijedorčana bio je golman kojeg su, čini mi se, zvali Feluga, a inače se preziva Suljanović. Priđem golu i kažem: takva i takva stvar. I tako i tako si primio gol, a ja ga nisam snimio. Kako je bilo? Kaže on da ga je prešao protivnički igrač, ja sam poletio ovamo, a on je zapucao tamo.

Opet će zapucati. I opet ti leti tamo, a on će zapucati ovamo. Važi li?

Važi.

Ponovili smo situaciju. Golgeter domaćih Osman Turkanović opet je zapucao. Opet su Kozarčani zapljeskali i ponovo zapucali. Neki su pomislili da je pao još jedan gol. Ja sam  stajao iza gola i snimao silovitu akciju Kozarčana. Utakmica je završena tom važnom i tijesnom pobjedom od 1:0. Požurio sam na sportski aerodrom Urije gdje me je, s upaljenim motorom trošnog trofejnog aviona "kurir" čekao drug Boško, partijski sekretar. Poletjeli smo prema Sarajevu.

Te večeri televizijski gledaoci vidjeli su historijski gol kozaračkog Bratstva. Otad, kad god odem na utakmicu, čim padne gol, očekujem da će se situacija ponoviti. I to se zove profesionalna deformacija.

Sjećam se Vašeg voditeljskog javljanja na otvaranju jedne privatne televizije. U  jednom trenu kraj Vas se pojavilo mladunče tigra. Preživjeli ste, nije Vam baš bilo toplo oko srca.

- Bilo je to prvih godina mira kada je moj prijatelj Rezak Hukanović, na moj nagovor, otvorio jednu od prvih privatnih televizija u Bosni i Hercegovini. Pripala mi je čast da izgovorim prvu rečenicu na novoj neovisnoj televiziji 101 u Sanskom Mostu. U studiju smo bili tadašnji načelnik općine Sanski Most, slavni general Mehmed Alagić, moj bogati rođak iz Amerike Kozarčanin Ilijaz Zenkić i ja. Zenkić je, čini mi se, bio i donator. I dok smo mi u studiju, direktno u program, u zanosu govorili o boljim danima koji dolaze, neko je u studio ubacio dva prava mala tigra.

Tigrovi su pripadali nekom našem borcu u kojeg je bila zaljubljena neka žena iz UNPROFOR-a koja mu je, u želji da obraduje čovjeka koji je zagospodario njenim srcem, poklonila dvoje pravih malih, umiljatih tigrića. Te su životinje vrlo ljupke dok su male. U studiju su napravile pravi dar-mar.

Počupale su kablove, utičnice, vukli nogare od kamera, a onda smo mi došli na red. Mene je jedan stalno grickao za nogu i cipelu, a bogati rođak Ilijaz je stalno poskakivao. Nije ugodno kad te gricka jedan od najjačih mesoždera, pa čak i onda kada je u pitanju mladunče te krvoločne životinje. Gledaocima sam pokušao objasniti šta se dešava, ali nisam siguran da su povjerovali, a ni jedna od kamera nije bila tako postavljena da snima iz donjeg rakursa. Bilo je uzbudljivo, šašavo, duhovito i televizično.

Sevdalinke, Safet Isović, Jovica Petković, Ismet Alajbegović Šerbo, Jozo Penava, Zaim Imamović, Cazinjanin Bajro Redžić... U ovom segmentu i fenomenu bh. kulture i tradicije, čini se, dali ste najviše.

- Sevdalinka kao književna stečevina naroda koji žive u BiH, više čak nego muzička tvorevina, ide u najviše domete evropskog pjesništva. Naravno, kao i većina prostoga puka, i ja sam sevdalinku uglavnom slušao i doživljavao kao pjesmu milu mome uhu. Kako sam stasavao i sazrijevao, počinjao sam i dublje horvati po samoj poetskoj strukturi te naše veličanstvene pjesme i mislim da sam uspio najčešće duboko prodrijeti u duboke majdane koja ta naša pjesma skriva.

Nekada davno rekao sam da se uz sevdalinku lakše odrastalo. Normalno je da onda čovjek, koji ima takav odnos prema pjesmi, čim mu se ukazala prilika, taj svoj doživljaj sevdalinke pokuša prenijeti i na druge. Taj pokušaj do sada je izražen u oko stotinu mojih emisija "Meraklije", a to znači stotinu sati govorenja o sevdalinkama i, naravno, slušanja sevdalinki u izvođenju vrhunskih tumača. Dalje, ta ljubav iskazana je u mojih dosadašnjih osam antologija sevdalinki, ali i u knjizi o Jovici Petkoviću, najvećem svjetskom virtuozu na harmonici.

Snimio sam dokumentarni film o legendarnom Zaimu Imamoviću, pa sjajnu emisiju "Za dušu i sjećanje" o neponovljivom Safetu Isoviću. Eto, ovo hoću da kažem: ulazimo u petu godinu od smrti najvećeg pjevača i tumača sevdalinki svih vremena. Govorim, dakle, o Safetu Isoviću, koji je bio i ostao najsjajnija zvijezda na sazviježđu tumača naše pjesme. Safet je bio pojava i neponovljiv događaj. Pravo čudo. Grad koji mu se divio podigao je spomenik Davorinu Popoviću kojem je dao i ulicu.

Grad je dao imena ulica nekih stvarnih marginalaca, a Safetu još nije dao ništa. Bojim se da će, kako vrijeme bude odmicalo, blijediti i ime i da će stasavati generacije koje će tek ponešto znati o Safetu. Jedna je turska novinarka rekla na turskoj TV: "Da je ovaj čovjek umro u Turskoj, mi bismo mu već podigli turbe..."

Mi tome velikanu još nismo podigli ništa. Na godišnjicu Safetove smrti u septembru prošle godine na njegov mezar došlo je nekoliko marginalaca iz nekog sarajevskog lokalnog udruženja sevdalija. Iz Rume je došao čitav autobus. Pjevač i veliki poštovalac Safeta Isovića Aco Slepčević iz Rume napisao je knjigu o Safetu, a mi, haman, ništa. Moja je želja da se nad mezarom Safetovim podigne barem jedno krilo stiliziranog turbeta, da se pored mezara podigne kameni zid i kamena sećija i da se u zid ugradi česma iz koje bi stalno tekla voda. Imam i ideju i želju da učestvujem u realizaciji, ali, naravno, ništa ne treba činiti mimo Safetove porodice i mimo institucija kulture grada i Federacije, ako tako nešto uopće funkcionira na ovakvoj frekvenciji.

Napisali ste i knjigu protiv pušenja, a duhanili ste punih 40 godina. Jeste li i Vi kao Mark Tven tvrdili da nema ništa lakše nego ostaviti duhan, pa ste ga ostavljali i vraćali mu se?

- Tu duhovitu misao o ostavljanju duhana u mojoj knjizi ja pripisujem ciniku i dobrom britanskom državniku Vinstonu Čerčilu. Meni je preciznija i ozbiljnija opaska o pušenju koju je u pogovoru za moju knjigu napisala naša najpopularnija i najčitanija spisateljica Nura Bazdulj-Hubijar. Nura je ljekar, primarijus, koja, dobame, i o štetnosti pušenja zna mnogo, ali još nije bacila duhan. Mene je podsticala da ga bacim. U mojoj knjizi ona kaže: "Najteže je ono što se neće". Ja sam htio i, evo, već 16 godina ne pušim. Odvikavanje od pušenja je jedna od najtežih bitaka koju sam dobio protiv sebe. Naravno da sam na tu činjenicu vrlo ponosan.

Posjetili ste 135 zemalja svijeta. Lutrija je sresti Vas u glavnom gradu BiH. To je primijetio i Enko Mehmedbašić.

Duhoviti i dragi Enko Mehmedbašić, s kojim sam imao čast raditi barem desetak godina u slavnoj TV Sarajevo, čini mi se da je rekao: "Na putu oko svijeta Vehid Gunić je proputovao i kroz Sarajevo..."

Moje zanimanje za novinarstvo, kada sam o njemu kao dječak imao tek maglovitu sliku, počelo je onda kada sam shvatio da ta profesija podrazumijeva i mnogo putovanja. Sada mogu reći kako putujem da bih živio i živim da bih putovao. Možda će zazvučati surovo, ali mislim da ko ne putuje - ne živi. Otputovati, pa makar do Oštre Luke, Tarčina ili Pazarića, ali i do Tasmanije. A i tamo sam bio. Jedna od mojih narednih knjiga na kojoj uveliko radim nosit će naslov "Putovanja radi povratka".

Ja, zapravo, i putujem prije svega zato da bih se vraćao. Oni koji poput mene često putuju znaju koji je to i kakav je to veličanstven osjećaj - povratak. Nedavno sam ostvario jedan od velikih snova. Zahvaljujući sjajnom čovjeku, novinaru, pjesniku i putopiscu Izetu Izi Dizdareviću, u njegovom kamionu proputovao sam kroz najveći dio SAD. Upravo se na nekoliko televizija emitira serija tih naših putopisa. Izo je plaćao sve i vozio. Njegovim  kamionom dospjeli smo do kapija Holivuda. Divno i - ponovljivo. Uskoro ću s Izom u njegovom kamionu na drugi kraj Amerike - kroz Džordžiju pa na Floridu, sve do Džeksonvila. Ko ne putuje - ne živi.

Moja ženidba

Mogu li Vas vratiti u mladalačke godine? Puno toga Vas veže za Sanski Most, Lušci  Palanku, Ljubiju, Prijedor. Susret s Fatimom, zar ne? Davno sam sa zanimanjem slušao priču o Vašoj ženidbi.

- Priča o mojoj rahmetli supruzi Fatimi zaslužuje cijelu knjigu. Da pokušam malo zgusnuti. Priča je počela u Sanskom Mostu u kojem je u septembru 1969. godine otkrivena bista Sime Miljuša, nekadašnjeg sekretara KPJ. Bistu je izvajao poznati vajar Ahmet Bešić. Ja sam tek bio dospio u taj kraj iz Sarajeva, pa sam i o toj svečanosti izvještavao Radio Sarajevo. Tadašnja supruga Ahmeta Bešića Zlata, poslije svečanosti, pozvala me u goste kod njih u Banju Luku. Rekla mi je da ima lijepu sestru Fatimu koja studira matematiku i stanuje kod nje.

- Kada da dođem?

- Dođite u petak!

Dođem u petak - nema Fatime. Čekao sam tri-četiri sata i taman kad sam morao krenuti na voz, u hodniku, pred stanom, nakratko susretnem krasoticu Fatimu, ali sam morao hititi na voz, jer kola nisam imao.

Samo nekoliko dana poslije toga, na vrata moga dopisništva u Prijedoru pokucala je ta prijedorska ljepotica. Nisam je u prvi mah ni prepoznao. Odmah s vrata mi je rekla:
   
- Poslala me moja majka koja kaže da zna vašu majku i moli da mi pomognete. Moj otac želi da ja počnem raditi i da nastavim studirati vanredno. Dao je neke pare nekim ljudima u Lušci Palanci da me zaposle u školi i ja bih trebala početi raditi iduće sedmice u nekim Miljevcima kod Lušci Palanke. Ne znam ni gdje je to. Moja majka vas moli da ovdje negdje intervenirate da se zaposlim. Nikada nisam živjela na selu i bojim se malo...

- I vi ste radi toga došli? Koliko hoćete ima učitelja koji rade u većim zabitima nego što su ti Miljevci i sretni su što imaju divan posao u rukama.....

Nije me ni saslušala. Samo je tresnula vratima i otišla.

Desetak dana poslije toga u Sanskom Mostu održavan je neki veliki politički skup povodom nekog našeg (jugoslavenskog sukoba s Bugarima). Samo što se nije bilo zaratilo. Krajišnici hoće na front prema Bugarskoj. Bugari poručuju da u svakom Makedoncu kuca bugarsko srce. Stane Dolanc poručuje da u kući svakog Makedonca zvecka jugoslavenska puška. Napeto, naelektrisano do neba. Ja tada, na tome skupu, kažem mome ahbabu, možda u tim trenucima najboljem bibliotekaru u BiH, dragom Huseinu Šarčeviću: "Ovo će se, izgleda, zaratiti, a ja ostadoh neoženjen. Ima li kakav taksi da ja idem po onu malu u Miljevce?

- Ako misliš ozbiljno, odmah ćemo naći taksi...

- Mislim ozbiljno.

Divni rahmetlija Husein našao je "divljeg" taksistu. Bio je to neki konobar koji je imao onu staru crvenu "škodu"; za 20.000 ondašnjih dinara odveo nas je do Miljevaca, a potom do Ljubije u kojoj sam stanovao.

Bio je 20. februar 1970. godine i bio je snijeg do grla. S ceste se nismo mogli spustiti do Miljevaca, nego smo kroz duboku prtinu krenuli pješke. Smrkavalo se. U Miljevcima, na izvoru koji se sav pušio kao da iz njega izvire topla sumporna voda, jedna je seljanka napajala konje. Pitam je gdje je škola: "Eno tamo, kaže ona..."

- Ima li sada neko tamo?

- Ima učiteljica muslimanka iz Prijedora...

Odem tamo s Huseinom, koji je čekao pred vratima. Pokucam i, ne sačekavši odgovor, uđem u razred. Bio je pun učenika, različte dobi; četiri razreda u jednom. Na stolu gomila jaja. Prvačići su učili slovo j i donijeli očigledno nastavno sredstvo; j = jaje. Fatima je zbunjena zbog neočekivane posjete. Pita me pred djecom:

- Otkuda Vi?
- Evo, došao.
- Zašto?
- Da Vas vodim.
- Kuda?
- Mojoj kući.
- Da se udam?
- Da se udate.
- Ne mogu ja tako. Moram razmisliti.
- Ako Vi morate razmisliti, onda nema ništa od toga - kažem ja i zaputim se prema vratima.
- Čekajte, čekajte! - povika Fatima. I ja pričekam.

Tada Fatima reče najkrupnijem učeniku u razredu:

- Otiđi sutra u Palanku i kaži direktoru škole da se učiteljica udala!

Pokupili smo jaja kao očigledna nastavna sredstva i zaputili se gore, kroz prtinu, uskom snježnom stazom na novu stazu na kojoj ću s mojom divnom krasoticom proživjeti najradosnije i najljepše trenutke u životu.

Vaš zajednički život prekinula je granata...

- Kada su vukodlaci, sljedbenici monstruma iz Kalinovika i s Durmitora navodećom granatom 9. novembra 1993. godine gađali učionicu u kojoj je najdivnija supruga, majka i učiteljica svoje učenike, svoje male piliće, kako ih je zvala, učila samo dobroti, moja divna i plemenita saputnica imala je samo 45 godina i šest dana. Zločinci su gađali opasne protivnike - djecu i najplemenitiju učiteljicu na svijetu.

Da su kojim slučajem naši borci bilo gdje počinili sličan zločin, bio bih na čelu kolone koja ide na proteste i koja podržava ideju da se po tako plemenitoj učiteljici zove ne samo škola u kojoj je radila nego i ulica i kvart u kojem je stanovala. Sjetimo se Desankinih pjesama i krvavih bajki. Ovo je bila najkrvavija. Zato uvijek ističem da bi zaboraviti ovaj stravični zločin i o njemu šutjeti bio novi zločin. Da ima imalo ljudskoga u naredbodavcima i zločincima, oni ne bi mogli imati ni mira ni mirnoga sna do kraja života.

Kako ste Vi i djeca izašli iz te ogromne lične tragedije? Je li Vaš "bijeg" iz Sarajeva i "lutanje" po svijetu, na neki način, odgovor tijela i duše na taj veliki gubitak?

- Moglo bi se to i tako reći, da su moja stalna putovanja bijeg od stvarnosti i traganje za Fatimom s nekom nadom da će se odnekuda pojaviti s osmijehom i najljepšim i najkrupnijim očima na svijetu. Svjesni smo, sinovi i ja, da se iz te tragedije ne može izaći. Ona je naš bolni usud s kojim se moramo nositi do kraja života.

O bh. kalvariji svjedočili ste i dostojanstvenom knjigom - dnevnikom i hronikom  ubijanja "Evropo, stidi se".

- Taj moj ratni devnik posvećen je rahmetli Fatimi i velikim dijelom se odnosi na naša sarajevska strahovanja, drame, otpor i herojstva pojedinaca dojučerašnjih marginalaca, ali i manekana rata. "Evropo, stidi se" je knjiga o nama, o našoj drami i užasu u kojem su pokatkad i živi mogli zavidjeti mrtvima.

U knjizi "Moji savremenici" ima i onih, čini mi se, koji su tu našli svoje mjesto čisto iz pragmatičnih razloga?

- Postoje moje četiri knjige iz serije o mojim savremenicima. U tim knjigama ima mnogo likova o kojima pišem s radošću i zanosom, ali ima mnogo i onih koji tu nisu samo iz pragmatičnih nego iz komercijalnih razloga. I to je ono što je posebno ozlojedilo moga sina Amira koji se sprema da, poslije moje smrti, sve te knjige pokupuje od vlasnika i da ih, kao u vrijeme velikih i strašnih inkvizicija spali na lomači. Uostalom, tako su nekada završavale i sjajne knjige Džona Rida, Remarka, Egona Ervina Kiša, pa će doći vakat da tako završe i neke moje loše knjige.

Kada biste se ponovo rodili, čime biste se bavili, šta biste promijenili u onom proživljenom?

- Ništa ne bih mijenjao. Jedino bih, kad bi se moglo, u svoje okrilje pokušao ponovo vratiti moju Fatimu.


Najveći živući Bošnjak napisao mi epitaf: "Ovdje počiva svog naroda očinji vid, Pisac i putopisac od Gunića Vehid"


Imate redovna druženja i nastupe s našim najvećim živućim pjesnikom Avdom Sidranom.

- Sa Sidranom me vezuje dugogodišnje neraskidivo prijateljstvo. S njim nastupam u Kamernom teatru u predstavama pod naslovom "Veče sa Sidranom". Ja sam tu statista sa zadatkom, da popunim prostor kad se velikan umori. Velika je to čast i ponosan sam što se mogu smatrati Sidranovim prijateljem, saradnikom, ali, iznad svega, poštovaocem njegovog velikog književnog djela, posebno poezije.

U toj vrsti duhovnog djelovanja Sidranu danas nema ravnoga u cijeloj Evropi, pa i dalje. Sidran je Anapurna duha, pjesništva i mudrosti i najveći živući Bošnjak. Ne vjerujem da će se na našim prostorima ikada više roditi takav pjesnički genije.

On Vam je sročio i nadgrobni epitaf!?

- Spontano. Sidran mi je jedne večeri javio da mi je napisao epitaf. On ima najbolji uvid u to šta ja radim, i da sam ja na mojim brojnim putovanjima oko svoga naroda, da vidim umjesto njega i da to kasnije kroz moje emisije prenesem i na druge. Dobri Sidran taj uvid je pretočio u epitaf koji glasi:

"Ovdje počiva svog naroda očinji vid,
Pisac i putopisac od Gunića Vehid".

Sidran vam je, dakle, pripremio odlazak na "bolji" svijet. Da li ste se  šalili na taj račun?

Sidran je mislio ozbiljno, moji sinovi misle da me Sidran zajebava, a ja ne mislim ništa.

Ko ne putuje - ne živi!

- Nedavno sam ostvario jedan od velikih snova. Zahvaljujući sjajnom čovjeku, novinaru, pjesniku i putopiscu Izetu Izi Dizdareviću, u njegovom kamionu proputovao sam kroz najveći dio SAD. Upravo se na nekoliko televizija emituje serija tih naših putopisa. Izo je plaćao sve i vozio. Njegovim smo kamionom dospjeli do kapija Holivuda. Divno i - ponovljivo. Uskoro ću s Izom u njegovom kamionu na drugi kraj Amerike - kroz Džordžiju, pa na Floridu, sve do Džeksonvila. Ko ne putuje, ne živi - poručuje Gunić.

28.01.2012.

KEMAL KURSPAHIC: ANGELINA U "BOSANSKOM LONCU"

Kurspahić: Angelina u "bosanskom loncu"

 

Kemal Kurspahić

 

27.01.2012
Ovih dana sam u vašingtonskom predgrađu Bethesda u Marylandu najzad pogledao film Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda". Američka kolegica - koja je željela da film gleda sa mnom kao s nekim ko je iskusio opsadu Sarajeva - potresena scenama nezamislive okrutnosti, od ubijanja bebe do masovnih silovanja i egzekucija - pita me uz piće nakon projekcije: "Nije li Angelina svoja antiratna osjećanja potcrtala umjetničkim pretjerivanjem u pokazivanju ekstremne okrutnosti: je li zaista moglo biti tako kao u filmu?"

Odgovaram kako za svaku filmsku scenu okrutnosti znam bar po nekoliko primjera okrutnosti u bosanskohercegovačkoj ratnoj stvarnosti: ako bacanje u smrt rasplakane bebe izgleda stravično - za mene ništa manje stravično nije bilo granatiranje sarajevskog porodilišta u maju 1992. u kojem je ubijeno i petoro novorođenčadi ili spaljivanje u junu te godine 65 osoba u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu među kojima je bila i majka s djevojčicom starom samo dva dana koja još nije imala ime; ako su teške za gledanje i neprobavljive scene odvajanja žena i silovanja - šta reći o postojanju logora za silovanja u ratnoj Bosni,
u fočanskom Domu partizana, u višegradskoj Vilinoj Vlasi, u prijedorskim mučilištima u Omarskoj i Keratermu; ako su do nevjerice šokantne scene grupnih egzekucija nenaoružanih zarobljenika bez suda i presude - nije li svako ko je to htio mogao vidjeti scene "škorpionske" egzekucije srebreničkih momaka i dječaka, nije li mogao pročitati o masovnom smaknuću na vlašićkim Korićanskim stijenama u avgustu 1992. kad je iz konvoja prijedorskih logoraša izdvojeno i strijeljano više od 200 "muškaraca vojničke dobi" ili se obavijestiti o masovnim pogubljenjima hiljada Srebreničana u julu 1995; ako vam se čini da bi moglo biti umjetničkog pretjerivanja u scenama hladnokrvnog snajperskog ubijanja civila - šta reći o stvarnom događaju u opsjednutom Sarajevu u novembru 1994. u kojem je snajper bezdušno preciznim hicem u glavu ubio sedmogodišnjeg Nermina Divovića dok je prelazio ulicu u centru grada s takođe ranjenom majkom Dženanom Sokolović ...

Ukratko - kažem kolegici potresenoj okrutnošću - svaku filmsku scenu bestijalnosti mogao bih potkrijepiti sa bar pet primjera takve bestijalnosti iz bosanske ratne stvarnosti.

Iako film nije i ne treba ni da bude istorija, pa da u dvosatnoj umjetničkoj priči o ratu postavi sva pitanja i ponudi sve odgovore,  Angelina Jolie predstavila je i najčeća srpska nacionalistička objašnjenja nepovjerenja, sve do otvorene mržnje i "preventivnog genocida", protiv balkanskih susjeda: poistovjećivanje bosanskih muslimana s Turcima od prije 600 godina i Hrvata s ustašama od prije 50 godina pa makar ogromna većina njih nema nikakve istorijske, ideološke ili pogotovu lične i porodične veze ni s jednima ni s drugima.  

VIDEO: Trejler za film "U zemlji krvi i meda"


Uvažavajući delikatnost teme i različite percepcije odgovornosti za ratna zlodjela Jolie je, kao debitantkinja u ulozi reditelja, u toku snimanja nebrojeno puta pitala glumce s kojima je radila - a svi oni su direktno ili indirektno iskusili rat - koliko su scene koje snimaju autentične iz njihove doživljajne perspektive. U jednom od intervjua povodom premijere njenog filma u instituciji najvišeg moralnog autoriteta kad je riječ o studijama genocida, američkom  Muzeju holokausta u Vašingtonu, novinar je pitao rediteljku: jesu li u tim razgovorima tokom snimanja glumci promijenili nešto u dijalozima koje snimaju.

Rekla je kako nisu promijenili mnogo ali kako je ono što jesu promijenili bilo značajno: navela je primjer scene u kojoj Bošnjaci razgovaraju o Srbima i jedan od njih kaže kako nisu svi oni zli, pa i njegova je majka Srpkinja, a drugi dodaje kako i ne misli na sve Srbe već na one koji su odgovorni za opsadu.

Sa koliko je autorske odgovornosti za autentičnost svog filma Jolie nastojala da sve u njemu bude odgovorna interpretacija stvarnosti govori i to da je, recimo, za provjeru autentičnosti radio izvještaja u nekim od scena iz njenog filma tražila savjet ratnog dopisnika američkog Nacionalnog javnog radija Toma Gjeltena, inače i autora knjige o ratnom Oslobođenju pod naslovom "Sarajevski dnevnik - Grad i njegov list pod opsadom".

O svom radu na filmu Gjelten kaže: "Moja uloga je bila provjera činjenica. Angelina i njen producent željeli su da film bude koliko god je moguće tačan i pitali su i za takve detalje kao što je procenat međuetničkih brakova u predratnom Sarajevu. Kad sam izvještavao iz Bosne, smatrao sam da je rat zasluživao više pažnje nego što je dobijao, i bilo mi je drago da vidim holivudsku zvijezdu koja želi da kaže tu priču ponovo nakon svih ovih godina".

Američka prijateljica pitala me jesam li u filmu prepoznavao scene iz Sarajeva. Rekao sam: samo nekoliko panoramskih snimaka, ostalo je snimano u Mađarskoj, jer je u početku film neprijateljski dočekan u dijelu bošnjačke javnosti kojoj je i prije nego što je snimljena ijedna scena predstavljen kao "ljubavna priča" o navodnom zaljubljivanju Bošnjakinje u njenog silovatelja. Sada ga - kao "antisrpsku propagandu" - osuđuju prije nego što ga je iko vidio u srpskoj javnosti. To očito govori da ga treba pogledati.
28.01.2012.

MUFTIJA EF. SMAJKIC: MI NISMO OVCE KOJE VODE NA KLANJE, A DA NECEMO PRUZITI OTPOR!

Muftija ef. Smajkić: Mi nismo ovce koje vode na klanje, a da nećemo pružiti otpor!

Ostvaruje se Bobanov i Tuđmanov koncept o debošnjakizaciji, zapravo kroatizaciji, tvrdi Smajkić

 

Autor | Objavljeno 27.01.2012

image Muftija Seid Smajkić 
........................................................................................
 

Odluka Ustavnog suda BiH o odbacivanju zahtjeva Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara za preispitivanje novembarske odluke kojom se nalaže djelimična izmjena
Statuta tog grada što ga je 2004. godine nametnuo bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), uvod je u konačno ostvarenje sna o Mostaru kao "hrvatskom stolnom gradu".

Trajna dominacija

Smatra to i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, koji je polovinom prošlog mjeseca uputio otvoreno pismo međunarodnoj zajednici i demokratskim snagama u BiH ukazujući na teško stanje u kojem se nalaze Bošnjaci Hercegovine zbog kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava. 

Odluka Ustavnog suda BiH u osnovi uspostavlja princip "jedan čovjek, jedan glas", što bi u slučaju Mostara, a zbog posljedica progona, zločina i populacijskog inžinjeringa, značilo trajnu dominaciju Hrvata u gradu na Neretvi.

Muftiju Smajkića boli i činjenica da su za posljednje odluke o Mostaru glasale i bošnjačke ustavne sudije. Riječ je, podsjetimo, o Suadi Palavrić i Mirsadu Ćemanu. Sve to muftija mostarski doživljava kao pristajanje zvaničnog Sarajeva i bošnjačkih zvaničnika u vlasti na to da Mostar bude hrvatski.

- Oni se mogu braniti koliko hoće, ali ovo je dokaz toga. Prema glavnim rukovodiocima, koji bi se trebali brinuti o ovdašnjim Bošnjacima, to je svršena stvar. Ali, znajući raspoloženje masa, uistinu svih političkih opcija, jer se svakodnevno susrećem s ljudima, mislim da to ne može proći! Gospoda iz vrha nekih političkih stranaka, koji za sebe tvrde da predstavljaju bošnjačke interese, trebaju znati da mi nismo ovce koje vode na klanje, a da nećemo pružiti otpor - kaže muftija Smajkić za "Avaz".

Grad heroj

Zabrinjavaju ga muk i odsustvo bilo kakve reakcije na, praktično, sudbonosne odluke za Mostar. Kao da grad heroj šutke pada u miru. Potvrđuje to i crne slutnje da je Hercegovina odavno prodata.

- U miru se ostvaruje Bobanov i Tuđmanov koncept o debošnjakizaciji, zapravo kroatizaciji ovih prostora i to je na djelu. To je sigurno tako, ne odustaje se od plana o hrvatskom Mostaru - odlučan je muftija Smajkić.

Smrdi s vrha

- Nažalost, vidi se da ovdje smrdi s vrha. Jer, sve ovo trebalo se odraditi u tajnosti, sve se trebalo desiti bez glasa protiv i da se završi taj jedan koncept. Ja sam odavno rekao, i vjerujem da tu ne griješim, da će zaboljeti glava one koji žele profitirati na Mostaru, one političare koji žele ovdje dobiti neke poene. To, jednostavno, nije provedivo. Umjesto da dobiju poene, svi koji rade na tome bit će poraženi - tvrdi Smajkić. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
U prvom redu prvi desno premijer Jadranko Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic. U drugom redu prvi desno komandant HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, komandant vojne policije HVO-a Valentin Coric i sa stakom stoji sef komisije za razmjenu zarobljenih Berislav Pusic.
 
 
 
OPTUZENI SU ZA ZLOCINE PROTIV COVJECNOSTI POCINJENE PROTIV BOSNJAKA I DRUGIH NEHRVATA NA PODRUCJU BiH KOJU SU HTJELI PRIPOJITI HRVATSKOJ 
 .........................................................................................
 

U Mostaru glas Bosnjaka vrijedi tri puta vise nego Hrvata, apartheid je na bosnjackim podrucjima
Predsjednistvo Hrvatskog Narodnog Sabora BiH - Nove Herceg-Bosne
27.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Karadžić zatražio od Tribunala da mu se ne sudi za granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu
 
Vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev Karadžića da se iz njegove optužnice izbace incidenti koje je Haško tužilaštvo odlučilo odstraniti iz optužnice protiv Ratka Mladića, a koji se odnose na kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja u Sarajevu.On je zatražio je da Tribunal u Haagu odstrani iz njegove optužnice četiri incidenta granatiranja i šest incidenata ..
. Zasdlužena pobjeda : Srbija savladala Hrvatsku i izborila finale protiv Danske
 
Reprezentacija Srbije plasirala se u finale Evropskog prvenstva u rukometu.Srbijanski rukometaši bili s večeras bolji u Beogradskoj areni od Hrvatske koju savladali 26:22..
. Kemal Kurspahić : Angelina u "bosanskom loncu"
 
Ukratko - kažem kolegici potresenoj okrutnošću - svaku filmsku scenu bestijalnosti mogao bih potkrijepiti sa bar pet primjera ...

ZANIMLJIVE VIJESTI

27.01.2012.

Slučaj Taton: Presuda ohrabrenje huliganima

U danima kada srpski navijači ponovo divljaju, Apelacioni sud prepolovio je kazne ubicama francuskog navijača Brisa Tatona Dalje

Istraga spornih donacija za DPS

Vrhovna državna tužiteljka Crne Gore Ranka Čarapić saopštila je da je pokrenut pretkrivični postupak provjere spornih donacija za vladajuću stranku Dalje

UNESCO: U BiH 15 posto nepismenih

Upitna je ne samo funkcionalna već i elementarna pismenost koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke Dalje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

27.01.2012.

DETALJI ISTRAGE MJESTA MASOVNIH POGUBLJENJA I GROBNICA

Detalji istrage mjesta masovnih pogubljenja i grobnica

 

Jean-Rene Ruez u sudnici 27. siječnja 2012.

 

27.01.2012
Na haškom suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću iskaz je dao Jean-Rene Ruez, bivši voditelj srebreničke istrage haškog tužiteljstva.

On je na područje Srebrenice prvi put otišao tjedan dana nakon pojava medijskih izvještaja  o nestanku tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Nakon što se 20.srpnja 1995. godine uvjerio kako su se na području zaštićene zone dogodila masovna pogubljenja tamo se vraćao više puta kako bi rekonstruirao sporne događaje te pronašao grobnice.

Istražitelj Ruez, koji trenutno radi kao načelnik francuske policije, iznio je niz detalja višegodišnje istrage grobnica na području Srebrenice.

Istraživanje se provodilo na više lokaliteta do kojih se dolazilo nakon razgovora sa srpskim insajderima, ljudima koji su preživjeli strijeljanja te pripadnicima mirovne misije UN-a.

Mjesto masovnog ubistva, dokaz prikazan u sudnici 27. siječnja 2012.
​​Kao svjedok, tužiteljstvu je Ruez tijekom više sati opisivao način istraživanja lokaliteta za koje se utvrdilo da se radi o masovnim grobnicama.

„Prva stvar koja se radi, je da se koristi sonda. Metalna šipka koja se zabija oko jedan i pol metar u dubinu. To je vrlo jednostavna tehnika. Izvlači se ta sonda, šipka iz zemlje i čovjek mora omirisati – je li se na vrhu može osjetiti miris mrtvih tijela. Mi smo to zvali (tehnikom) – zabodi i omiriši“, opisao je svjedok.

Ruez je također povezao lokalitete pogubljenja s brojnim izjavama zaštićenih svjedoka tužiteljstva kako bi se optužbe za genocid što bolje potkrijepile.

Pri tom su opisane masovne egzekucije, primjerice oko tisuću zarobljenika u skladištu u Kravici te stotina zarobljenika u dolini Cerske, kao i užasni detalji iskaza preživjelih.

„Drugi svjedok koji je uspio prijeći tijekom noći s tog područje i koji je izgubio cipele tijekom tog svog kretanja – jednom fazom kretanja hodao je po nekoj ljepljivoj tvari za koju je on zaključio da se radi o krvi. I zatim je nastavio dalje prema vrhu doline“, prisjetio se haški istražitelj.



Optuženi Karadžić će naknadno unakrsno ispitivati Rueza sljedeći tjedan.

Kako bi dodatno potkrijepilo optužbe i nalaze istraživanja masovnih grobnica nastalih nakon ulaska Vojske Republike Srpske u Srebrenicu u srpnju 1995.godine, tužiteljstvo će kao sljedećeg svjedoka ispitati i Vilijama Haglanda (William Haglund), još jednog  antropologa koji je sudjelovao u istrazi.
 
...........................................................................................................................................................................
.

(VIDEO: Film o Petrovićevim snimkama)


................................



Drugi dio dokumentarca o snimkama Piroćanca

27.01.2012.

RAZGOVORI SEFA KOS-A I CLANA PREDSJEDNISTVA SFRJ: ZASTO BEOGRAD KRIJE DOKAZE O DOBROVOLJACKOJ

Razgovor šefa KOS-a i člana Predsjedništva SFRJ: Zašto Beograd krije dokaze o Dobrovoljačkoj

Razgovor datira iz maja 1992. a vodili su ga Nedjeljko Bošković i Branko Kostić

 27.01.2012

Razgovor šefa KOS-a i člana Predsjedništva SFRJ: Zašto Beograd krije dokaze o Dobrovoljačkoj

Da li je odluka o obustavljanju istrage protiv pomagača Radovana Karadžića kompenzacija kojom se "smiruju strasti" Milorada Dodika zbog oslobađajuće presude u slučaju Dobrovoljačka? Dok špekulacije oko ovih presuda traju, Slobodna Bosna objavljuje dokaze koji potvrđuju da je prošlonedjeljna odluka Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka nepobitno opravdana.

Presretnuti razgovor između Nedeljka Neđe Boškovića, tadašnjeg načelnika KOS-a koji je u maju 1992. godine stigao u Sarajevu kako bi sa predstavnicima vlasti BiH pregovarao o iseljavanju kasarni JNA, i Branka Kostića, predsjednika “krnjeg” Predsjedništva SFRJ, nedvosmisleno govore da je tadašnje rukovodstvo sa Pala, na čelu sa Radovanom Karadžićem, pravilo opstrukcije prilikom iseljavanja pitomaca, vojnika i oružja iz sarajevskih kasarni, piše "Slobodna Bosna".

Pored toga što je Bošković postigao čvrst dogovor sa Komisijom za pregovore koju je delegirao Alija Izetbegović, u kojoj su bili Fikret Abdić, Stjepan Kljuić, Jerko Doko i Jusuf Pušina, o  raspodjeli oružja i izvlačenju pitomaca iz tri sarajevske kasarne, Momčilo Krajišnik i Ratko Mladić su nastojali da taj sporazum “miniraju”, a sve u cilju izazivanja incidentata u Sarajevu. General Bošković tokom razgovora tvrdi da je čak Ratko Mladić namjeravao da ga uhapsi jer je dogovorio izvlačenje vojnika na taj način i raspodjelu oružja po principu da jedna trećina pripadne Srbima, a dvije trećine Bošnjacima i Hrvatima.

Mladić nije želio da vrati oružje niti se pojavio u dogovoreno vrijeme na primopredaji kako je unaprijed dogovoreno, zbog čega je Bošković pozvao Branka Kostića kojeg je prilikom razgovora oslovljavao sa komandante. Bošković tokom razgovora ističe da je o ovom incidentu obavijestio i Panića (vjerovatno je riječ o tadašnjem načelniku Generalštaba JNA Životi Paniću). Razgovor Neđe Boškovića sa njegovim pretpostavljenim u Beogradu "Slobodna Bosna" integralno objavljuje.

General Bošković: Halo.

Trandafilović: Zdravo, đenerale.

General Bošković: E di si?

Trandafilović: Kako je?

General Bošković: E ne pitaj, loša situacija.

Trandafilović: E nije valjda.

General Bošković: Pa jest, srpska Vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi. Ja sam sinoć potpiso ugovor i to na naše zadovoljstvo i kako sam ja nametnuo uslove tako ga je Vlada u Bosni i Hercegovini i parlament potpiso. I ja tamo išo, sjedio tu Krajišnik i ova njegova armada i oni neće tako, oni neće da daju oružje da se da za pitomce a oružje to što je uzeto, ono, ovaj, TO ...što su uzeli, oni tamo odneli i tako iako sam ja obezbijedio da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine vrate Muslimani i Hrvati, i pored toga oni neće. Trebali su jutros do 8,00 sati da doćeraju to oružje, jutros ja treba da počnem sa razmjenom pitomaca i vojnika, međutim nema oružja, razmjena stoji, sad poče da se puca ponovo. Ovaj, mene htjeli juče da uhapse.

Trandafilović: Ko bre?

General Bošković: Srpska Vlada i ovi ovde

Trandafilović: Nemoj zajebavati.

General Bošković: Ovi Mladićevi, jeste. Pripremili hapšenje zbog toga što sam potpisao ugovor za oslobađanje pitomaca i vojnika na taj način i tako.

Trandafilović: Evo komandant bi hteo s tobom da se čuje.

General Bošković: Ko, slušaj, aha, tu je.

Trandafilović: Tu je. Ovo nije zaštićeno znaš.

Trandafilović: Znam ja, evo ti pa se čuj sa komandantom.

Komandant: Da.

General Bošković: E, Neđo.

Komandant: E, kaži.

General Bošković: Zdravo.

Komandant: Mi ovaj, ovo ne možemo nikako.

General Bošković: Što?

Komandant: Pa loše.

General Bošković: Pa onda... pa dobro ja danas nisam ništa ni radio, nisu, srpska Vlada nije ništa radila, nije dala oružje nije, nije ništa radila, znaš. Jer ja sam juče bio na sjednici, ovo znaju svi, juče sam ja bio na sjednici Bosne i Hercegovine i sklopio ugovor da nam daju izvlačenje kompletno i teško naoružanje i opreme i pitomaca i vojnika da im vratimo i to samo dvije trećine oružja onog
pešadijskog što su oni uzeli gore Srbi sve oružje odozgo, i to i iz kasarne. Ja sam uspio i stvarno ovaj Fikret Abdić bio izuzetno korektan i ovaj Pušina i Jerko, i na kraju popustili svi i prihvatili da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine da vrate njima ovde. I dogovorili jutros do 8,00 sati da to predamo UNPROFOR-u da tu stoji oružje sve dok ne izvučemo tri kasarne danas, i kad se izvuku te tri kasarne, onda sutra da doćeramo drugu količinu jer sam ja išo na to da budu dva dijela, ide sutra druga količina i da dovučemo drugu i treću.

Komandant: Da, da.

General Bošković: Nisi ti bio tu sinoć, Krajišnik i ovi i oni su dali otpor, na kraju se složili na jedvite jade sa mnom da to prihvate i dogovoreno da jutros do 8,00 sati da bude ovde oružje, da ja mogu da počnem sa izvlačenjem pitomaca, evo oružja nema, njih nema, tako da nisam... Međutim, ja, sutra bi’ te molio, ti si dobio onaj papir, jesi li dobio?

Komandant: Ma sve.

General Bošković: E ja bi’ te molio to da mi sutra bude ovde obavezno i jedno i drugo.

Komandant: Pa znam, ali šta mogu, vreme je u pitanju.

General Bošković: E to. Inače, ovi su mene htjeli da uhapse, pripremili tajno hapšenje, ovde ova srpska Vlada sa ovim Mladićevim zbog ugovora koji sam potpisao i tako.

Komandant: Pusti to.

General Bošković: Ma nije, to je bila istina, ja sam njima reko i sinoć, ja sam dobio podatak tačan, tako da znaš.

Komandant: Da, da.

General Bošković: E, i pucali su na mene sinoć...

Komandant: Ko?!

General Bošković: Da, i to iz kasarne "Maršal Tito" kad smo se vraćali iz Predsjedništva Čađo i ja. Otvorena žestoka vatra, kola su izrešetana, srećom što su blindirana bila, ali to je strašno bilo, izbušili gume i sve nam izbušili, tako dasmo morali stati tu i ovaj, toliko se radi sklonište, neki zaklon od kuće i druga kola da nas odvezu do UNPROFOR-a i onda ovamo.

Komandant: Da, da.

General Bošković: E, tako da, međutim ja sam danas razgovarao sa Panićem (Životom, načelnikom Generalštaba JNA), op. M.D.) isto, ja ću reći kad se vrati to je neverovatno, neviđeno.

Komandant: Da, da. Slušaj, najgore je što je loše vreme, tako da računaš na to da može da...

General Bošković: Čekaj, ovde se evo stabilizovalo vidim i (oblaci?) se povukli potpuno, vidljivost… kilometara.

Komandant: Ne možete proći do tamo. Evo Bane je pokušo pa nije mogao uopšte.

General Bošković: Aha, e pa molim te, ovaj, ja ovo što sam ti poslo, daj vidi od Saše sutra da mi to stigne i ovaj ...

Komandant: Sve će to biti ako bude vreme, ali ako ne bude, odnosno da računaš na to.

General Bošković: Jer ja bez toga ne smijem ići.

Komandant: Pa znam, pa zato ti kažem.

General Bošković: U redu, u redu, važi. Samo kažem ti, ovo je stvarno ja ne mogu da shvatim ove ljude ovde, ovi su bili korektni dole Izetbegović i svi, eto što sam ja stvarno nametnuo i...

Komandant: Da, da...

General Bošković: Prihvatili su na kraju sve i do kraja i ja sam rekao da znaš, ja sam reko Predsjedništvu sinoć Bosne i Hercegovine, ako budete izigrali me i ne budete garantovali potpunu bezbednost mojim ljudima kad budem izvlačio, ako mi iko strada, avijacija dejstvuje po svim vašim vitalnim ciljevima. Reko sam ponovo to i reko sam gospodinu Predsjedniku: ja nisam Kukanjac i budite sigurni da ću to uraditi, to da imate na umu, to sam zvanično reko i stojim iza toga. To sam reko da znate. On kaže garantujem bezbednost, on je reko, idem ja s tobom na čelu zavisi gde god hoćeš kolona kad bude.

Komandant: Tako je, tako je.

General Bošković: Ja sam reko svakako uzeću vaše ministre i sve, idemo mi zajedno.

Komandant: Idemo zajedno i gotovo.

General Bošković: E dobro.

Komandant: Dobro.

27.01.2012.

"POLITIKA MINIMIZIRANJA ULOGE BOSNJAKA": OHR KREATOR NERAVNOPRAVNOSTI U MOSTARU

"Politika minimiziranja uloge Bošnjaka": OHR kreator neravnopravnosti u Mostaru

image Mostar / 24sata.info

 

(24SI) - Nakon vanredno zakazane sjednice Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Grada Mostara predsjednik ovog kluba Faruk Ćupina i predsjednik gradskog vijeća Mostara Murat Ćorić oštro su kritizirali odbijanje apelacije na odluku Ustavnog suda BiH kojom se predviđa izmjena izbornog zakona za Grad Mostar.

 

 [24 sata info] 

Prema shvatanju šireg javnog mijenja odluka Ustavnog suda „jedan čovjek - jedan glas" hrvatskim političkim strankama omogućila je utemeljenje hrvatskog stolnog grada u srcu Hercegovine. „Od 2009.godine ili preciznije rečeno još od 2006. godine Ustavni sudovi nikada nisu osporili legitimitet predsjednika Gradskog vijeća, nego su, čak šta više, insistirali da je predsjednik Gradskog vijeća strana u sporu. Oni su to potvrdili pozivima da učestvujem u raspravama o izbornom zakonu. Smatrali su me strankom u sporu sve do momenta dok nije trebalo preispitivati apelaciju koju sam poslao na donešenu odluku., rekao je Čorić. On takvo ponašanje i takvo tumačenje legitimnosti smatra krajnje nepristojnim. „Ovo je politička odluka Ustavnog suda, koju je projektirao OHR još 2005. godine, odnosno 2004. godine da napravi nekoliko koraka u Mostaru, od ukidanja općina pa do uvođenja "famozne jedinstven gradske administracije", da bi se nakon svega toga normativno i pravno legalizirao etničko čišćenje u Mostaru, koje je napravljeno tokom rata, i da bi se omogućilo da Mostar postane grad jednog naroda, a da svi ostali koji su imali određenu većinu prije rata budu marginalizirani i da Mostar postane grad Stolac. Ako je to cilj Ustavnog suda BiH onda je sigurno da ovi ljudi koji sada rade u Gradskom vijeću to sigurno neće dozvoliti", rekao je predsjednik gradskog vijeća Murat Ćorić.

Pojašnjavajući zaključke sastanka predsjednik Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Faruk Ćupina je rekao kako Bošnjaci grada Mostara neće dozvoliti da se marginalizira uloga Bošnjaka u Gradu Mostaru. „Ni u kom slučaju nećemo dozvoliti da se zaboravi sve ono što se dešavalo u posljednjem ratu, jer se radi o klasičnom etničkom čišćenju. Mi nećemo dozvoliti da se ignoriše 30 000 Bošnjaka-Mostaraca rasutih širom svijeta. Oni nisu otišli svojom voljom već kao posljedica etničkog čišćenja. Mi smo i do sada dokazali da smo samosvjesni, da ćemo opstati na ovim prostorima bez obzira na zakulisne političke igre, bilo pojedinaca ili političkih elita. Moraju biti svjesni da su Bošnjaci znali odbraniti svoju čast i dostojanstvo i u mnogo težim trenucima nego što je to danas. Mi imamo dovoljno svjesnih snaga koje će znati iznijeti se sa odlukom Ustavnog suda BiH.", kazao je Ćupina. Komentarišući odluku Ustavnog suda Ćupina je ocijenio kako je ona rezultat političkih insinuacija a nikako pravne naravi jer se kosi sa odlukama venecijanske komisije. „Identičnim načinom kao što su to uradili vijećnici  Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda i vijećnici Bošnjaci će insistirati na osiguranju svojih prava. Mi ćemo u tom smislu koristiti sva legalna sredstva, sve ono što nam zakon i ustav dozvoljavaju. Bošnjaci neće posustati ni na pravno-političkom planu kao što nisu i u mnogim drugim slučajevima.", zaključio je Ćupina. 

Kreator cijele ove politike minimiziranja uloge Bošnjaka u Mostaru prema mišljenju Murata Ćorića je OHR koja je realizirana u nekoliko procesa. „Prvi korak je bio 2004. ukidanjem općina uz obećanje da će nastupiti period blagostanja. Poslije su uz pomoć premijera HN kantona pokrenuli proces dokidanje važećeg Statuta Mostara. OHR je posmatrao šta se dešava na šta nije imao pravo jer je bio stranka u postupku. Važeći Statut Grada Mostara je njihov statut. OHR je nažalost bio kreator pisanja najnovije odluke, što je potpuna devalvacija principa donesenog statuta  2004. godine, a to je da se izbjegne bilo čija dominacija, dominacija bilo kog naroda.", zaključio je Ćorić.

S obzirom na zauzete stavove Kluba Bošnjaka i na donesenu Odluku Ustavnog suda u BiH predstojeći lokalni izbori teško da će se provesti u Mostaru jer tekst izbornog zakona treba biti usvojen dvotrećinskom većinom i u gradskom vijeću. „U tom smislu gradske vijećnike iz reda bošnjačkog naroda neće moći pokolebati nikakvi stavovi vrha stranaka jer ovdje se naprosto radi o Mostaru i sudbini ovoga grada.", zaključio je Ćorić.

Hasan Eminović

(24sata.info)

....................................................................................................................................................................

Muftija Smajkić: Korak na putu da Mostar postane hrvatski stolni grad

image Muftija Seid Smajkić / 24sata.info

 

(24SI) - Odluka Ustavnog suda BiH o odbacivanju zahtjeva Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara za preispitivanje novembarske odluke kojom se nalaže djelimična izmjena Statuta tog grada što ga je 2004. godine nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown, uvod je u konačno ostvarenje sna o Mostaru kao "hrvatskom stolnom gradu".

 

 [24 sata info] 

Smatra to i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, koji je polovinom prošlog mjeseca uputio otvoreno pismo međunarodnoj zajednici i demokratskim snagama u BiH ukazujući na teško stanje u kojem se nalaze Bošnjaci Hercegovine zbog kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava.

Odluka Ustavnog suda BiH u osnovi uspostavlja princip "jedan čovjek, jedan glas", što bi u slučaju Mostara, a zbog posljedica progona, zločina i populacijskog inžinjeringa, značilo trajnu dominaciju Hrvata u gradu na Neretvi.

Muftiju Smajkića boli i činjenica da su za posljednje odluke o Mostaru glasale i bošnjačke ustavne sudije. Riječ je, podsjetimo, o Suadi Palavrić i Mirsadu Ćemanu. Sve to muftija mostarski doživljava kao pristajanje zvaničnog Sarajeva i bošnjačkih zvaničnika u vlasti na to da Mostar bude hrvatski.

- Oni se mogu braniti koliko hoće, ali ovo je dokaz toga. Prema glavnim rukovodiocima, koji bi se trebali brinuti o ovdašnjim Bošnjacima, to je svršena stvar. Ali, znajući raspoloženje masa, uistinu svih političkih opcija, jer se svakodnevno susrećem s ljudima, mislim da to ne može proći! Gospoda iz vrha nekih političkih stranaka, koji za sebe tvrde da predstavljaju bošnjačke interese, trebaju znati da mi nismo ovce koje vode na klanje, a da nećemo pružiti otpor - kaže muftija Smajkić za "Avaz".

Zabrinjavaju ga muk i odsustvo bilo kakve reakcije na, praktično, sudbonosne odluke za Mostar. Kao da grad heroj šutke pada u miru. Potvrđuje to i crne slutnje da je Hercegovina odavno prodata.

- U miru se ostvaruje Bobanov i Tuđmanov koncept o debošnjakizaciji, zapravo kroatizaciji ovih prostora i to je na djelu. To je sigurno tako, ne odustaje se od plana o hrvatskom Mostaru - odlučan je muftija Smajkić.

- Nažalost, vidi se da ovdje smrdi s vrha. Jer, sve ovo trebalo se odraditi u tajnosti, sve se trebalo desiti bez glasa protiv i da se završi taj jedan koncept. Ja sam odavno rekao, i vjerujem da tu ne griješim, da će zaboljeti glava one koji žele profitirati na Mostaru, one političare koji žele ovdje dobiti neke poene. To, jednostavno, nije provedivo. Umjesto da dobiju poene, svi koji rade na tome bit će poraženi - tvrdi Smajkić.

 

(24sata.info)

........................................................................................................................................................................

Reis Cerić sa porodicama uhapšenih Hadžićana: Naša borba za našu čast bila je legitimna jer su nas željeli uništiti kao narod

image Reis Mustafa Cerić / 24sata.info

 

(24SI) - Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić primio je danas u Sarajevu članove porodica osam Bošnjaka koji su novembra prošle godine uhapšeni u Hadžićima, u blizini Sarajeva, po nalogu Tužilaštva BiH zbog sumnje da su počinili ratni zločin u zatvoru "Silos" u Tarčinu.

 

 [24 sata info] 

Porodice tvrde da uhapšeni nisu krivi i da to može biti valjano dokazano na sudu.

O 'Silosu' su kazali da tamo jesu bili zatvoreni ljudi, ali oni kod kojih je pronađeno više od 1.000 komada oružja. Hapsile su ih tadašnje, legalne vlasti i niko nije stradao na tom mjestu, što danas mogu i posvjedočiti, rečeno je.

Na prvom mjestu žele da se uhapšeni brane sa slobode, da Sud i Tužilaštvo budu neovisni, da se oslobode političkih pritisaka koji se na njih čine, zatim da i mediji budu neovisni u pogledu tretiranja ratnih događaja u Hadžićima i da ne proglašavaju uhapšene krivim, dok to Sud ne utvrdi.

Porodice su zamolile i da se podrži Fondacija  koju su osnovali kao pomoć za odbranu  i izdržavanje porodica.

Reis Cerić je podržao  njihove zahtjeve.

"Hoćemo vjerovati u institucije države, sudove i tužilaštva, ali naša borba za našu čast bila je legitimna jer su nas željeli uništiti kao narod", reisove su riječi.

On naglašava da svako odgovoran za zločine treba da bude kažnjen.

Pripadnici  Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), po nalogu Tužilaštva BiH, krajem novembra  su, u općini Hadžići, uhapsili osam osoba osumnjičenih za ratni zločin nad Srbima i Hrvatima zatočenim u logorima "Silos" u Tarčinu, magacinima kasarne Krupa i Osnovnoj školi "9. maj" u Pazariću.

Uhapšeni su: predsjednik ratnog predsjedništva i načelnik policije općine Hadžići Mustafa Đelilović te Fadil Čović, nekadašnji komandir policijske stanice Pazarić i zapovjednik 9. brdske brigade Armije RBiH Mirsad Šabić i Nezir Kazić te upravnici logora "Silos" Bećir Hujić i Šerif Mešanović, kao i stražar Nermin Kalember.

 

(Fena)



27.01.2012.

JOVO KAPICIC, PENZIONISANI GENERAL JNA I NARODNI HEROJ: SRBIJA CE UVIJEK IMATI APETITE PREMA BOSNI

Jovo Kapičić, penzionisani general JNA i narodni heroj: Srbija će uvijek imati apetite prema Bosni!

Zašto da Srbija osvoji Bosnu, pa Bosna je postojala prije nje

  |  27.01.2012.

Jovo Kapičić: Bosna je žrtva, mučenik i heroj

..........................................................................................................................

Penzionisani general JNA i narodni heroj NOB-a, 92-godišnji Jovo Kapičić, koji je prošlog mjeseca brutalno pretučen na ulici u Beogradu, odustao je od ranije odluke da napusti Srbiju i nastavi živjeti u rodnoj Crnoj Gori.

Stvaranje mržnje

Kaže da postoje stotine razloga da ne ide i jedan da ode iz grada u kojem živi već 75 godina, a to je da mu je i dalje ugrožena sigurnost. No, neće otići.

- Prijatelji su mi rekli: "Nemoj ići, nemoj da budeš bjegunac, nije vrijeme da se seliš." Tražili su da izdržim život u sredini koja me progoni. Osim toga, i porodica mi je rekla: "Kuda ćeš sada tako star i sam, gdje ćeš da ideš sa sto godina, ko će da te pazi, čuva i obilazi!" Ja sam bio borac, imao sam sva priznanja dok nisam dočekao da me neko mlatne na ulici. Mene ovdje niko ne brani, iako ovdje neke činovnike čuva i deset policajaca. Ja živim svoje. A znaju da me pljuju kad hoće - kaže Kapičić za "Avaz".

Nekadašnji šef zloglasne Udbe, čovjek koji je učestvovao u hapšenju Draže Mihailovića i upravljao Golim otokom, ali, istovremeno, uvijek snažno suprotstavljao srpskom nacionalizmu, otvoreno za "Dnevni avaz" govori o Srbiji danas, njenom vodstvu, novim-starim aspiracijama prema Bosni, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), ali i o Golom otoku, čija je, kako je mnogo puta kazao, on osobno najveća žrtva.

Kakva je Srbija danas? Dok se izjednačavaju četnici i partizani, veličaju zločinci poput Draže Mihailovića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, napada se sve što ima veze s antifašizmom, pa i Vi? Rađa li se u Srbiji novi fašizam?
 
- Ja sam spadao u one ljude koji su iznosili neke stvari koje ne odgovaraju srpskim vlastima. Nikako im to ne odgovara. To je, recimo, pitanje Draže Mihailovića, pitanje Crne Gore, pitanje Golog otoka, pa i Bosne. Ja imam druga mišljenja i budući da sam to javno iznosio, stvorio sam mržnju protiv sebe. Ta mržnja ispoljava se i na javnim mjestima. Čak su i u Skupštini Srbije pitali dokle će Jova Kapičić biti na slobodi. Neka je spikerica i na televiziji pitala kada će se naše vlasti obračunati s Kapičićem. Vlasti se nisu obračunale, ali jeste neko ko me napao, pa zamalo nisam ustao s asfalta. Ja sam to doživio kao nečiji revolt. No, ja sam samo govorio ono što je historijska istina. A oni ovdje imaju svoju historijsku istinu.

Potvrđuje li takva atmosfera činjenicu da se Srbija nije promijenila i da su i dalje živi opasni velikosrpski projekti? Ovdje je nedavno crne slutnje podstakao svesrpski sastanak na godišnjici Karadžićeve Republike Srpske.

- Srbija će uvijek imati velike apetite na teritorije! Imala je i imat će. To da znate. Imali su ih i 100 godina ranije, pa su htjeli da progutaju Bosnu. Ali, to ne znači da će srpski narod ponovo prihvatiti da gine za neku fantaziju. Jer, to su fantazije. Mi smo imali Jugoslaviju. Zajedno smo ginuli, a sad zajedno rušimo ono što smo stvorili. Zajedno smo umirali, a sad zajedno mrzimo jedan drugoga.

Njima ne odgovara ni Crna Gora, ni Bosna, ne odgovara im srpstvo prosuto po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. To su, vidite, fikcije pojedinih ljudi ili grupa ljudi koji misle da ostanu slavni u historiji. Znate koliko to interesuje srbijanskog čovjeka, običnog čovjeka, koji živi na selu ili radi u fabrici? Isto kao da mu daš pet para, pa ih on baci. Toliko za njega znači ideja o nekoj veličini. Zašto da Srbija osvoji Bosnu?! Pa Bosna je postojala prije Srbije!

Ali, imaju li ljudi pravo kada ih brine to što u Srbiji i RS, čak i mladi ljudi, i dalje veličaju zločince poput Mihailovića, Karadžića ili Mladića? Nije li to stvaranje terena za neko novo zlo?

- To su ti ljudi koje su oni stvorili. Nije Karadžić sam došao iz Crne Gore i stvorio sam sebe. Imao je bazu koja ga je pomogla. Oni su išli na to da će biti veliki vladari "velike Srbije" koja se treba prostirati odakle dokle. To su glupe stvari. Mislili su da su vladari balkanskog svijeta. A nisu, niti mogu biti, niti će ikada biti. Svako ima svoje historijsko mjesto. Bosna ima svoje historijsko mjesto.

Bosna je bila srce Jugoslavije i bit će opet, makar u mislima ljudi. Bosna je žrtva, mučenik i heroj. To vam ja kažem. Taj ko bi sada cijepao Bosnu, ponovo će napraviti zločin. Ali, opet će i platiti za taj zločin. Svako u Bosni mora imati svoje pravo. I Srbi, i Hrvati, i muslimani Bošnjaci, pa da žive bratski kako su živjeli od kralja Tvrtka. Gledajte, postoji deset ljudi koji komanduju Srbijom, a ostali slušaju. Šta će obični ljudi s ulice, oni nemaju pojma šta se radi i kakvi se prave planovi. Ali, još ima veoma mnogo srpskog nacionalizma. 

Heroj vremena

Šta mislite o izjednačavanju četnika i partizana u Srbiji?

- To je zločin, historijska neistina... Ako to nekoga zabavlja, čovjek može skinuti i gaće pa pokazivati onu stvar svijetu. Ali, ako hoće da bude ozbiljan, on to nikad neće uraditi. Tako je i s time. Ne može se četnik koji je služio okupatoru, koji je klao svoj narod, srpski, muslimanski... ne može on sebe prikazati kao dobrotvora i činioca jedne plemenite ideje. To je zločinac! Ne treba tu mnogo filozofije. Neka pročitaju knjige iz Doma armije i biblioteka, pa će vidjeti šta je ko bio i radio. A mi znamo šta je bilo, recimo, u Bosni, u Drvaru, slavnoj Krajini, pa u Livnu, u Prozoru, koji je bio pokriven leševima, pa na Neretvi i Igmanu... Opet kažem, Bosna je uvijek bila žrtva i heroj vremena. Sve što odudara od toga ja mrzim i prezirem.

Vi se u Srbiji stalno problematizirate zbog Golog otoka, spominju se Vaši grijesi s tim u vezi. Mislite li da će Vas uhapsiti?

- Kakvi moji grijesi? To je revolucija... U pitanju je bila zadnja kolona koja ide sleđa. Čekali smo Ruse da dođu i da nas tuku, a ovi da pomognu Rusima. To je Goli otok! Goli otok nije zatvor, presuda ili zločin. Goli otok je izolacija štetnog dijela koji je svojoj zemlji radio o glavi. Znam kako su prošli Mađari, Poljaci, Česi... kako su oni prošli pod Staljinovom Rusijom. Volio bih nekad da su i ovi naši to prošli, pa da manje pričaju o Golom otoku. 

Danas se u BiH mogu čuti priželjkivanja osiromašenih ljudi da ponovo postoji Goli otok, u kojem bi završili silni lopovi koji su se nezakonito obogatili na pljačkaškim privatizacijama i otimačinama, lopovi koji i dalje zavađaju narode...

- I treba postojati! No, ne može, jer su sada druga pravila igre. Ako neko pravi diverzije, ako pravi nešto što je štetno društvu, treba ga udaljiti. Zašto jednog ludaka ljudi vode u ludnicu? Zato što on ne umije reći: "Vodite me u ludnicu." Oni ga nasilu vode. Treba i ove danas. Nekoga manje, nekoga više. Da se nauče pameti. Ljudi moraju poštovati zakone.

SPC je uvijek radila za velikosrpsku ideju

- Prvo što je novi patrijarh Irinej rekao bilo je da ne postoje Crnogorci te da su to Srbi. Ja kažem: Nisu to Srbi, već Crnogorci. Dakle, Srpska pravoslavna crkva nikada nije radila ništa što nije bilo velikosrpsko. Postoji, dakle, srpsko, a imate velikosrpsko. To su dvije ideje. Jedno je stabilna srpska zemlja, časna i poštena, i velikosrpsko, osvajačko. Koga da osvajaš? I zašto? Šta ti treba Bosna, šta ti treba Crna Gora?

Bosna veže Balkan

- Bosna kao cjelina veže Balkan sa stotine niti oko sebe. Ona je u centru svega. Ona će na kraju krajeva opstati, čak i ako danas ima iskušenja. Neće moći pojedini glavari vezivati narode za sebe. Oni moraju služiti narodu, a ne narod njima. Bosnu sam prošao. Da nije Bosne, ne bih bio narodni heroj. Bosna mi je to dala! A ja sam Bosni dao svoju krv i sve što sam imao.

27.01.2012.

NENAD CANAK OBJAVIO FOTOGRAFIJU: OBEZBJEDJENJE SPC-A NOSI MANTIJU I MASKIRNE PANTALONE

Čanak objavio fotografiju: Obezbjeđenje SPC-a nosi mantiju i maskirne pantalone

27.01.2012.
..............................
Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak objavio je na svom Twitter profilu fotografiju sa nedavnog obilježavanja Novosadske racije, na kojoj jedan pripadnik obezbjeđenja Srpske pravoslavne crkve ispod bijele mantije nosi maskirne vojničke pantalone.
Foto: Blic.rs
Foto: Blic.rs
.....................
Čanak je na Twitteru napisao: "Posebno obratiti pažnju na maskirnu uniformu ispod crkvene odežde popovskog obezbjeđenja.

Tog je dana obezbjeđenje SPC-a u bijelim mantijama spriječilo zvaničnike Novog Sada i pojedine ambasadore da uđu u prostor predviđen za zvanice tokom pomena žrtvama Novosadske racije.

"Mladići u bijelim mantijama, njih ukupno tridesetak, doslovno su nas fizički spriječili da uđemo u prostor iza ograde, predviđen za zvanice", rekao je predsjednik Skupštine Novog Sada Aleksandar Jovanović.
27.01.2012.

TUZILASTVO BiH: PODIGNUTA OPTUZNICA PROTIV GORANA SARICA ZBOG ZLOCINA PROTIV COVJECNOSTI

Tužilaštvo BiH: Podignuta optužnica protiv Gorana Sarića zbog zločina protiv čovječnosti

image Tužilaštvo BiH / 24sata.info

 

(24SI) - Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Gorana Sarića (1964.) koji se tereti za krivično djelo zločini protiv čovječnosti.

 

 [24 sata info] 

Goran Sarić, koji je uhapšen 2. novembra 2011. godine, tereti se da je od početka juna 1992. do kraja 1992.  učestvovao u sklopu širokog i sistematičnog napada vojske, policije i paravojnih jedinica na  bošnjačko stanovništvo sarajevskih općina Centar, Vogošća i Ilijaš.

Kako se u optužnici navodi, Sarić je vršeći dužnost načelnika novoformirane SJB Centar za područje srpske općine Centar, koja je bila smještena u krugu dotadašnje Psihijatrijske bolnice Jagomir u Sarajevu, kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata postupao s diskriminatorskom namjerom realizacije zajedničkog cilja da se izvrši progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

U optužnici se navodi da je optuženi radi realizacije spomenutog cilja, skupa s komandnim kadrom O.G. Vogošća i Koševske brigade VRS-a planirao, naredio i počinio progon cjelokupnog bošnjačkog stanovništva s teritorije srpske općine Centar. 

Prema tužbenim navodima Sarić je to učinio tako što je preko njemu podređenih policajaca i uz sadjejstvo vojnika Koševske brigade organizovao zatvaranje svih vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka, njihovo ubijanje, zatvaranje u logore i prisilno preseljenje istih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, te prisilno preseljenje cjelokupnog  stanovništva s teritorije srpske općine Centar Sarajevo na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

U optužnici se navodi  i da je optuženi sredinom  juna 1992. godine lišio slobode jednog civila bošnjačke nacionalnosti i odveo ga u krug bolnice Jagomir, od kada mu se gubi svaki trag i koji se do danas vodi kao nestala osoba.

Kako se dalje navodi, optuženi Goran Sarić je učestvovao u prisilnom preseljenju više stotina civila Bošnjaka na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, kao i u njihovom prisilnom zatvaranju u logore u zgradi zvanoj „Paviljon“ u okviru Psihijatrijske bolnice Jagomir i „Bunker“ u Vogošći, gdje su mnogi zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja smrtno stradali.

On se tereti i za učešće u odvođenju u nepoznatom pravcu više osoba-muškaraca bošnjačke nacionalnosti, koji su ubijeni na lokalitetu Skakavca, odakle su i ekshumirani nakon rata.

Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti - progon iz člana 172. stav 1. tačka h) Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. KZ-a BiH.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, saopćeno je iz državnog tužilaštva.

 

(FENA)


27.01.2012.

MEDDZIDA KRESO, PREDSJEDNICA SUDA BiH: NECEMO PRISTATI NA UCJENE I PRIJETNJE!

Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH: Nećemo pristati na ucjene i prijetnje! 

 27/01/2012.
• Cijela međunarodna zajednica podržava rad Suda i Tužilaštva BiH, kao i svi oni koji shvataju da bez vladavine prava nema ni pravne države, nema države uopće. Ovdje je jasno da pojedine strukture u BiH i ne žele ovu državu, pa im samim tim i vladavina prava predstavlja kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova. No, moraju znati da postojimo i mi koji istinski volimo ovu zemlju i koji nećemo pristati na njihove ucjene i prijetnje...

Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso u intervjuu za "Dnevni avaz" najavila je odlučnu borbu za opstanak najviših pravosudnih institucija države koje su posljednjih dana meta sve otvorenijih napada i zahtjeva iz Republike Srpske da one budu ukinute. Kreso smatra da iza takvih napada stoje oni koji u konačnici žele dokinuti i samu državu BiH, pa su pravosudne institucije samo "kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova".

Šta stoji iza prijedloga vodećih partija iz RS, koje imaju značajan udio i u vlasti države, za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH zbog obustave istrage u slučaju "Dorbrovoljačka" - obično politikantstvo, potvrda kontinuiteta jedne političke matrice ili nešto treće?

- Moj stav u vezi s ovim pitanjem ostaje nepromijenjen - ako baš, kako Vi kažete, imate na jednoj strani potvrdu kontinuiteta jedne političke matrice, a ovdje je ta matrica rušenje Suda BiH, ja sa svoje strane snažnije nego ikada potvrđujem kontinuitet borbe za opstanak tog istog suda. Koliko god njihovi pokušaji bili jaki, kontinuirani i organizirani, intenzitet našeg odgovora neće biti ništa slabiji.

No, iskrena da budem, pomalo sam umorna od ovih prijetnji koje uvijek dolaze kada se nekome ne sviđa pojedina odluka Suda ili Tužilaštva. Naš posao nije da se njima sviđamo ili ne sviđamo, naš posao je da radimo nezavisno, nepristrasno i odgovorno, odnosno onako kako nam naša profesija i savjest nalažu. Ako neko s tim ima problem, treba se duboko zamisliti.

Mogu li Sud i Tužilaštvo, zaista, biti ukinuti? Šta ako Dodik raspiše referendum kojim prijeti?

- To nije ni prvi, a vjerovatno ni posljednji put da se prijeti referendumom i mislim da ta cijela priča postaje prilično neozbiljna. Ako neko smatra da ima osnova za takvu avanturu, neka to potkrijepi valjanim argumentima, činjenicama, dokazima (za koje smo do sada bili uskraćeni) i neka preuzme potpunu odgovornost za sve posljedice takve odluke. No, iskreno mislim da su i oni vrlo svjesni da je mnogo lakše prijetiti nego nešto takvo učiniti.

Vi iz međunarodne zajednice kontinuirano dobivate punu podršku, ali kako vrijeme odmiče, pritisci su sve veći, a politici Milorada Dodika, realno, niko se i ne pokušava suprotstaviti.

- Pa naravno, cijela međunarodna zajednica podržava rad Suda i Tužilaštva BiH, kao i svi oni koji shvataju da bez vladavine prava nema ni pravne države, nema države uopće. Ovdje je jasno da pojedine strukture u BiH i ne žele ovu državu, pa im samim tim i vladavina prava predstavlja kamen spoticanja na putu ka ostvarivanju njihovih antidržavnih planova.

No, moraju znati da postojimo i mi koji istinski volimo ovu zemlju i koji nećemo pristati na njihove ucjene i prijetnje. Međunarodna zajednica je prijatelj ove zemlje i ja nemam dilemu kada je riječ o njihovim dobrim namjerama. Ono što zabrinjava jeste pasivnost najviših odgovornih institucija koje nas iz hladovine posmatraju ostavljajući dojam da ih se to uopće ne tiče i čekajući ishod, nakon čega će se opredijeliti koju stranu zauzeti. To se može shvatiti, ali nikako opravdati.

Postoji li mogućnost da čelne državne pravosudne institucije odumru same kroz blokadu sredstava za njihovo funkcioniranje, što su iz Republike Srpske, također, najavljivali?

- To je već hipotetičko pitanje i ne bih nagađala. Iskreno, ne vjerujem da bi se neko usudio povući jedan tako radikalan potez, jer to više ne bi bile prijetnje, nego konkretni koraci koje bi morali napraviti pojedinci - osobe s imenom i prezimenom. Tu više ne bi bilo prostora za skrivanje iza naroda ili političke stranke. To bi značilo staviti svoj potpis na rušenje jednog od tri stuba vlasti koji čine državu, to bi značilo nedvosmisleno rušenje države, što povlači krivičnu odgovornost. Ipak, toliko naivni nisu.

Da, ali prošli put kada je Dodik prijetio referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH, dobio je svojevrsni legitimitet iz Evropske unije i započeo je "strukturalni dijalog o pravosuđu". No, to, očito, nije pomoglo, pa Dodik ponovo prijeti referendumom.

- Svi se sjećamo da su posljednje prijetnje referendumom, koje su dolazile iz RS, zamijenjene strukturalnim dijalogom, koji smo svi prihvatili. Nikada nisam tvrdila da je rad Suda BiH idealan, bez grešaka i stoga sam itekako bila spremna razgovarati o svim segmentima koji bi mogli pomoći da poboljšamo naš rad i učinimo ga što efikasnijim. Još smatram da je jedino rješenje razgovor i spremna sam ponovo sjesti za stol i dati puni doprinos u rješavanju problema koje imamo. No, to nikako ne znači da ću pristati na bilo kakve ucjene i prijetnje ukidanjem institucije na čijem sam čelu. To je, na kraju krajeva, bila i poruka međunarodne zajednice - opstojnost Suda i Tužilaštva je neupitna, razgovori su poželjni i više nego dobrodošli.

Vi ste, mora se priznati, bili metom hajke zbog slučaja "Dobrovoljačka". Možete li prokomentirati odluku o obustavljanju istrage u ovom predmetu, što je izazvalo lavinu nevjerovatnih akcija protiv državnih institucija?

- Meni, zaista, nije jasno zašto se predmet "Dobrovoljačka" dovodi u vezu sa Sudom BiH. Riječ je o istrazi koju je vodilo Tužilaštvo BiH i mi niti smo imali niti smo trebali imati bilo kakav uvid u taj predmet. Istrage su isključivo u nadležnost Tužilaštva BiH i mi s tim nemamo ništa. Da je, kojim slučajem, Tužilaštvo podiglo optužnicu, naš posao bio bi da je potvrdimo ili odbacimo kao neosnovanu. No, do toga nije ni došlo, predmet nikada nije ni došao na Sud, s obzirom na to da je donesena tužilačka odluka o obustavljanju istrage protiv određenih osoba. Istina, ta istraga bila je u žiži interesiranja javnosti, dugo je trajala i ja sam iz tog razloga više puta naglašavala da na tu istragu treba biti stavljena tačka na način da će biti zatvorena ili da rezultira podizanjem optužnice. Zašto je odluka takva kakva jeste, znaju samo oni koji su imali kompletan uvid u ovaj predmet.

Zanimljivo je da ste Vi lično označeni kao vođa cijelog jednog fronta koji, prema mišljenju medija iz RS, pa i nekih hrvatskih, želi spriječiti procesuiranje slučajeva "Dobrovoljačka, "Tuzlanska kolona", generala Atifa Dudakovića. Možete li to prokomentirati?

- Komentirati ovakvo nešto zaista bi bilo ispod svakog nivoa. Mogu samo reći da se divim ljudskoj mašti, jer kad god pomislim da me više ničim ne mogu iznenaditi, oni prevaziđu sami sebe. Pa, nedavno je objavljeno da imam podzemne hodnike koji me povezuju sa Specijalnom jedinicom i da u Sudu BiH držim arsenal oružja!!!

Vi ste, kao stručnjak, upozoravali da BiH ne treba potpisivati protokol o saradnji državnih tužilaštava BiH i Srbije u procesuiranju ratnih zločina, jer time, praktično, ne bi ništa bilo riješeno. Mislite li da posljednji događaji dodatno potvrđuju Vaš stav da sporazuma na takvim osnovama ne bi trebalo biti sa Srbijom?

- Mislim da sam već dovoljno govorila o tom protokolu i još stojim čvrsto iza svega što sam rekla. Naknadno sam saopćenjem za javnost dala određena pojašnjenja i odgovorila na kritike izrečene na moj račun. Na sve što sam rekla, nemam više ništa dodati ni oduzeti.

Na takve Vaše stavove, međutim, oštro su reagirali iz Tužilaštva BiH, uplelo se i Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Postoji li, zapravo, sukob između Vas i Državnog tužilaštva?

- Nikakav sukob ne postoji. Ja sam iznijela svoje pravno mišljenje, jer sam smatrala da je riječ o vrlo značajnoj temi koja se tiče svih građana ove zemlje. Nažalost, kolege iz Tužilaštva to su shvatile kao kritiku i uvrijeđeno se obratile VSTV-u, koji je zauzeo stav s tim u vezi. Saopćenje za javnost koji je izdao VSTV, nažalost, nije odražavalo suštinu postignutog dogovora članova Vijeća, pa je naknadno ispravljano, prepravljano, dorađivano i ponovno objavljeno s pogrešnim zaključcima, jer se uporno nastojalo osuditi moj javni nastup, a da za takvo nešto nije postojala saglasnost svih članova Vijeća. Zašto su to radili, zaključite sami.

Šta je istina o problemima u provedbi Strategije za procesuiranja ratnih zločina? Vi ste se obraćali međunarodnim institucijama, ali i tu je VSTV reagirao tvrdeći da niste imali pravo i da, zapravo, trebate, opet, bolje sarađivati s Državnim tužilaštvom?

- Javno sam odgovorila i na ove neargumentirane optužbe. Pisala jesam i pisat ću uvijek kada to bude u interesu Suda BiH, a Nadzorni odbor VSTV-a nema mandat da se miješa u moje odluke niti da diktira nivo, kako oni kažu, "saradnje Suda i Tužilaštva BiH". Tužilaštvo BiH samo je jedna strana u postupku i naš odnos jasno je definiran zakonom na čiju nas primjenu niko ne mora podsjećati.

Sud BiH nije odgovoran za zastoj u implementaciji Državne strategije te stoga niti želimo niti možemo prihvatiti kritike na naš račun kada je riječ o ovoj temi. Na kraju krajeva, i sam predsjednik VSTV-a (Milorad Novković, op. a.) javno je prozvao odgovorne za zastoj i ne znam zašto bismo mi sada trebali preuzeti bilo čiju odgovornost. Osim toga, jasno sam rekla da se dolaskom vršitelja dužnosti glavnog tužioca (Jadranka Lokmić-Misirača, op. a.) situacija promijenila, da su nam dostavljeni podaci koji su bili neophodni za rad i da sada očekujem nesmetanu implementaciju Državne strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina.

Ima li osnova zahtjev Tužilaštva BiH za hitne izmjene Zakona o krivičnom postupku i uvođenje žalbe na sudsku odluku o odbijanju prijedloga Tužilaštva da pojedini predmeti budu prebačeni na okružne, kantonalne i entitetske sudove, što trenutnim zakonskim rješenjem nije dopušteno?

- I ovdje se radi o sličnoj, apsurdnoj situaciji. Tužilaštvo BiH, kao jedna stranka u postupku, traži da se izmijeni Zakon jer "nisu zadovoljni" odlukama Suda BiH. Smatram da bi bilo pogrešno dopustiti pravo na ulaganje žalbe na odluku Suda samo jednoj stranci u postupku. Inicijative za prijenos predmeta na entitetske sudove sve su intenzivnije, a da se ni u jednom momentu nije sagledalo pravo stanje stvari. Došli smo u situaciju da se Sud BiH skoro pa pravda zato što postupa po Zakonu i ne prebacuje stihijski predmete na nivo entiteta.

Suđenja u predmetima ratnog zločina, prema Zakonu, u nadležnosti su našeg suda, a on, izuzetno, može proslijediti predmet drugom sudu u skladu s kriterijima utvrđenim zakonom. Ova mogućnost ostavljena je da se Sud rastereti i da se riješi što veći broj predmeta ratnog zločina. Tražiti od Suda da neselektivno prosljeđuje predmete u momentu kada sam nema zaostataka u rješavanju ovih predmeta, a pri tome se stotine predmeta već nalaze pred entitetskim tužilaštvima i sudovima, potpuno je neracionalno.

Da je Stanković ostao na slobodi, naš trud bio bi uzaludan

Kako komentirate hapšenje ratnog zločinca Radovana Stankovića nakon skoro četiri godine bijega? Hoćete li Vi tražiti njegovo premještanje u, recimo, Zenicu, jer je iz fočanskog zatvora već jednom bježao?

- Sud BiH pravosnažno je osudio Radovana Stankovića i samim tim završio s tim predmetom. Naš posao više nije bio ni da ga čuvamo kada je upućen na izdržavanje kazne, niti da ga tražimo kada je pobjegao, iako su se mediji i nakon bijega i nakon hapšenja obraćali nama. Naravno da pozdravljam njegovo hapšenje, jer da je ostao na slobodi, sav naš trud i rad bili bi uzaludni. No, kao što sam rekla, on više nije u našoj nadležnosti, ali se nadam da će odgovorne institucije naći mehanizme da na nivou obave svoj dio posla.

Žrtve su nezadovoljne odlukom da na slobodu bude pušten Zoran Tomić, osumnjičen za genocid u Srebrenici. Može li praksa Apelacionog odjela Suda u sličnim slučajevima, koji su izazivali negodovanje javnosti i žrtava, nanijeti štetu pravdi u BiH?

- Ja razumijem žrtve i poštujem njihove osjećaje, ali mi moramo raditi svoj posao. Poslije svake presude neko ostane nezadovoljan, ali mora se shvatiti da niko ne može biti osuđen ako krivica nije dokazana van svake razumne sumnje. Ja nemam uvid u predmete, niti ga trebam imati, ali nemam nikakvu sumnju u odluku Apelacionog vijeća. Odluka je, zasigurno, donesena u skladu sa zakonom i kao takva mora biti prihvaćena i implementirana.  Faruk Vele (Dnevni avaz)


27.01.2012.

GODISNJICA UBISTVA SRDJANA ALEKSICA: UMRO VRSECI SVOJU LJUDSKU DUZNOST (VIDEO)

Godišnjica ubistva Srđana Aleksića: Umro vršeći svoju ljudsku dužnost (Video) 

 27.01.2012.
• 
Aleksić je u januaru 1993. uspio da odbrani Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformisanih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića..

Danas se navršava 19 godina od ubistva Trebinjca Srđana Aleksića koga su na smrt pretukli pripadnici Vojske Republike Srpske dok je od batinjanja branio svog sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.Aleksić je u januaru 1993. uspio da odbrani Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformisanih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića i počeli da ga tuku kundacima.On je krenuo za njima i povikao da puste Alena, nakon čega su se ubice usmjerile ka njemu i kundacima ga pretukli. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.Od zadobijenih povreda pao je u komu, a zatim, šest dana kasnije, 27. januara 1993. godine podlegao povredama.Srđanov otac, Rade Aleksić, u čitulji je napisao: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".

Jedan od četvorice napadača poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.Alen Glavović je preživio rat i danas živi u Švedskoj, sa suprugom i dvoje djece. Glavović svake godine obilazi grob Srđana Aleksića u Trebinju i u kontaktu je sa Srđanovim ocem, Radetom Aleksićem.Srđan Aleksić rođen je u Trebinju. Majka Mira, rođena Prijedorčanka, rano je umrla, a brat mu je poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, u skladu sa porodičnom tradicijom, da "u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju."

Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno:Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla.Prolaz koji spaja Zmaj Jovinu i Ulicu Ilije Ognjanovića u Novom Sadu je nazvan po Srđanu Aleksiću, a na ulazu u pasaž je otkrivena spomen ploča u njegovu čast. u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića. U Trebinju ne postoji nikakvo obilježje sa njegovim imenom.

Film i predstava u Srđinu čast

Godine 2007, Radio-televizija Srbije je snimila i emitovala dokumentarni film o Srđanu Aleksiću pod nazivom „Srđo“.Trebinjsko pozorište „Slovo“, čiji je Aleksić bio član za života, izvelo je 28. decembra 2008. predstavu „Epilog“ u znak sjećanja na njega.
(Kliker.info-NN)

 


27.01.2012.

BOJANA MALJEVIC: "SRPSKIM GLUMCIMA PRIJETE ZBOG ANGELINE!?

Maljević: "Srpskim glumcima prijete zbog Angeline!"

 
image Bojana Maljević / 24sata.info

 

(24SI) - Poslije svakodnevnih kritika medija i pojedinih javnih ličnosti u vezi s filmom „U zemlji krvi i meda“ i rediteljicom ostvarenja Angelinom Jolie, u srijedu uveče u emisiji “Piramida“ glumica Bojana Maljević je izjavila da srpski glumci iz ovog filma prolaze i gore, budući da dobijaju prijeteće poruke!

 

 [24 sata info] 

 - Mojim srpskim kolegama iz filma “U zemlji krvi i meda“ stižu anonimne prijeteće poruke - izjavila je Maljevićeva u emisiji produkcije “Adrenalin“ na temu navodne medijske hajke u Srbiji na film holivudske zvijezde.

Ovom izjavom Bojana je šokirala voditeljicu emisije Ljljanu Nestorović, ali i druga dva gosta, glavnog i odgovornog urednika NIN-a Nebojšu Spaića i predsjednika beogradskog odbora DSS-a Andreju Mladenovića, prenosi Alo!. Ljiljana Nestorović tvrdi kako nije imala vremena da se više posveti ovoj šokantnoj izjavi glumice.
 
Iako je u nekim medijima i preko svojih prijatelja poručivala da želi prisustvovati beogradskoj premijeri svog filma “U zemlji krvi i meda“, Angelina Jolie, kako tvrde distributeri ovog ostvarenja, doći će samo na prvo sarajevsko prikazivanje svog djela zakazano za 14. februar, Dan zaljubljenih.
- Tačno, Bojana je iznijela tu nevjerovatnu informaciju, ali znate da u “Piramidi“ postoji predviđeno vrijeme za svaku temu, te da zbog te minutaže nismo stigli podrobnije da obradimo njenu izjavu. Žao mi je što je tu informaciju Bojana izrekla pred istek vremena predviđenog za tu temu - izjavila je Nestorovićeva, a kada su novinari beogradskog lista “Alo!“ kontaktirali sa Bojanom Maljević, ona je otkrila nove šokantne detalje.

- Da sam htjela da kažem imena mojih kolega kojima su upućene prijetnje, zar ne mislite da bih to rekla u emisiji? Prestanite da se bavite takvim stvarima! - vikala je Bojana, koju su novinari zatim pitali zbog čega je spominjala prijetnje u “Piramidi“ ako sada želi da se to zataška?

- Nisam imala dovoljno vremena da pričam o temi koja se odnosi na hajku na glumce iz filma “U zemlji krvi i meda“, ali svakako nisam i neću imati namjeru da otkrijem ime kolege kome prijete. Pa zamislite da kažem ime! Shvatite, čovjek kome prijete je u problemu! Anonimne prijetnje su prijavljene policiji i oni se sada bave time i nije riječ samo o jednom mom kolegi već o dvojici - rekla je glumica.

Pošto su dvojica najpoznatijih protagonista Angelininog ostvarenja Goran Jevtić i Nikola Đuričko, novinari su pokušali da saznaju da li su prijetnje o kojima se govori upućene njima. Jevtić nije odgovorio na pozive, dok se Đuričko javio na telefon.

- Znam o čemu se radi, ne želim da učestvujem u vašoj anketi - rekao je Đuričko prije nego što mu je postavljeno pitanje, a kada je čuo o čemu se radi, kratko je prokomentarisao:

- Ne želim da pričam s vama.
 
O prijetnjama srpskim glumcima o kojima je u “Piramidi“ pričala Bojana Maljević, ekipa iz Alo! popričala je i sa bh. glumcem Brankom Đurićem Đurom, koji je rekao da ne zna o čemu pričaju, a potom otkrio da ne zna ni ko je glumica koja je to izjavila!

- Nažalost, ne mogu vam dati komentar jer ne znam ko je Bojana Maljević i ne znam o čemu se radi - prokomentarisao je Branko, kome očigledno niko nije prijetio zbog uloge u debitantskom ostvarenju Angeline Jolie.

(24sata.info)

27.01.2012.

VIDEO: "JA BIRAM GOSTE" SA EMINOM GANIC: KAKO SPASITI DRZAVU OD NJENIH POLITICARA

VIDEO: "Ja biram goste" sa Eminom Ganić: Kako spasiti državu od njenih političara

 
image Ja biram goste / 24sata.info

 

(24SI) - Još jedna zanimljiva tema „ Kako spasiti državu od njenih političara“ bila je povod dijaloga na otvorenoj medijskoj sceni TV1 u okviru dijaloške emisije „Ja biram goste“ koju je sinoć uredila i vodila Emina Ganić. O postojećoj političkoj nezrelosti BiH, političara koji obnašaju funkcije bez odgovornosti spram onih koji su ih izabrali, ...

 

 [24 sata info] 

... neartiklusanju javnog mnijenja i javnosti u BiH, te rješnjima izlaska iz postojeće krize, diskutovali su ugledni članovi bh. društva; prof.dr. Zdravko Grebo, politolog Adis Arapović, reditelj Haris Pašović i profesor ekonomije Vjekoslav Domljan.

Prof.dr. Zdravko Grebo istaknuo je kako nemam kozistentne političke opcije u koju bismo se pouzdali, ne postoji jasna razlika između ljevice i desnice, te da politička scena u BiH nije upućena na javni interes. Ne testira se ono što se realizuje od onog što je obećano, te ne postoji sprega između izabrane vlasti – političara i samog izbornog tijela, što dovodi do statusa quo u nerješavnju realnih građanskih problema, već bavljenja samo nametnutim problemima samih političara, kao što je ima li budžeta ili nema, podsjetio je ekonomista Vjekoslav Domljan.

BiH je jedno preddemokratsko društvo koje treba da stasa u demokratiju i jasno je da sama kriza u procesu bude očekivana, ali naše stasavanje u demokratiju je otežano i situacijom nemogućeg u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma, izjavio je Haris Pašović. Politolog Adis Arapović konstatovao je da osim države i političara i samo društvo i ljudi kao pojedinci su korumpirani i nemaju povjerenja jedni u druge, nego postoji izražena pojava potrebe zadovoljavanja samo ličnih interesa.

Socijalni nemiri koji bi mogli biti artikulisani zbog postojećeg nezadovoljstva, nužno ne znače boljitak, reformu, već bi mogli imati samo destrutkivan karakter a samim time i biti bez efekta na promjenu stanja društva.  Za postojeću situaciju u bh.društvu dr. Grebo je podsjetio i na građansku odgovornost kroz rezultate posljednjih izbora uz komentar: „Poslije jahanja nema kajanja!“

(24sata.info)


27.01.2012.

INSTITUT ZA NESTALE OSOBE: IDENTIFICIRANO SEDAM CIVILNIH BOSNJACKIH ZRTAVA

Institut za nestale osobe: Identificirano sedam civilnih bošnjačkih žrtava

 
image Arhiv / 24sata.info

 

(24SI) - Identifikacija sedam civilnih bošnjačkih žrtava stradalih na području Zvornika, Bratunca i Vlasenice izvršena je danas u Tuzli. Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić kazala je Feni da se među identificiranim žrtvama nalazi i beba koja je u momentu nestanka imala svega nekoliko dana.

 

 [24 sata info] 

„Identificirane žrtve ekshumirane su u ranijem periodu uglavnom iz masovnih grobnica Ogradice u Vlasenici, iz koje je ekshumirano 232 'slučaja', od čega 112 kompletnih tijela i Crni vrh u Zvorniku, iz koje je 2003. godine ekshumirano 629 'slučajeva', od čega 481 kompletno tijelo“, kazala je Čengić, dodajući da je riječ o jednoj od najvećih masovnih grobnica na području naše države, javlja Fena.

Identificirani su:

1. Emir (Džemal) Suljić, rođen 7.marta 1993.  u Konjević-Polju općina Bratunac;

2. Hazim (Sulejman) Dautović, rođen 4.novembra 1964., nestao 1992. godine u Vlasenici;

3. Emir (Ohran) Omerović, rođen 17.marta 1974. u Zvorniku;

4. Zuhra (Hašim) Haskić, rođena 1916., Sakare Republika Srbija živjela u Zvorniku;

5. Ibrahim (Sulejman) Tursić, rođen 4. septembra1943. u Brčkom;

6. Abaz (Đafer) Muratović, rođen 10. maja 1928. u mjestu Šetići, općina Zvornik;

7. Naim (Aljo) Mehanović, rođen 11. januara 1967. godine u Vlasenici.

(24sata.info)


27.01.2012.

NEODGOVORNI I ZLONAMJERNI SAVJETI: ARIE LIVNE GURA MILORADA DODIKA I SRPSKI NAROD U ZIVI PIJESAK IZ KOJEG SE TESKO IZLAZI

Neodgovorni i zlonamjerni savjeti: Arie Livne gura Dodika i srpski narod u živi pijesak iz kojeg se teško izlazi

image Mustafa Cerić / 24sata.info

 

(24SI) - Povodom izjave Arie Livne, savjetnika Milorada Dodika, za Dnevnik 2 RTRS od 25. januara, 2012. god., u kojoj je negirao genocid u Srebrenci..

 

 [24 sata info] 

...a u vezi sa pismom reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića predsjednici projekta „Aladdin" gospođi Anne-Marie Revcolevschi koji je pod pokroviteljstvom UNESCO-a i koji se bori protiv poricanja holokausta i svih oblika rasizma i netolerancije kroz njegovanje međukulturalnog dijaloga, posebno između muslimana i Jevreja, Kabinet reisu-l-uleme je izdao saopštenje u kojem se kaže:

Arie Livne, savjetnik Milorada Dodika

.................................................................................................

Gospodin Arie Livne, koji se, pored toga što je savjetnik Miloradu Dodiku, predstavlja i kao specijalni predstavnik Svjetskog jevrejskog kongresa za bivšu Jugoslaviju, ima pravo savjetovati Milorada Dodika da negira genocid nad muslimanima Bošnjacima u Srebrenici, ali nema pravo negirati presude međunarodnog tribunala u Hagu, koji je nedvosmisleno utvrdio da su srpske vojne i policijske snage počinile genocid u i oko Srebrenice. Također, gospodin Arie Livne nema pravo negirati Rezoluciju Europskog parlamenta od 15. januara 2009. god. kojom se od članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana traži obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici.

Gospodin Arie Livne ima pravo da se dodvorava Miloradu Dodiku i njegovim mentorima u Beogradu, ali nema pravo nanositi dodatni bol i patnju bošnjačkim žrtvama srpskog genocida. Savjetnik Milorada Dodika ima pravo ostvarivati ličnu korist, savjetujući svog poslodavca, ali nema pravo nanositi štetu žrtvama genocida, koji imaju pravo na duševni mir i na slobodu od širenja neistine o njihovom stradanju.

Gospodin Arie Livne ima pravo da se poziva na svoju osobnu žrtvu i na svoj osobni bol i patnju zbog holokausta, ali nema pravo negirati žrtvu i podcjenjivati bol i patnju Bošnjaka zbog genocida, jer niko nema monopol na žrtvu i niko nema monopol na bol i patnju. Umjesto što savjetuje Milorada Dodika da negira srebrenički genocid, kojeg su potvrdile sve relevantne međunarodne pravne institucije i osudile sve visoko moralne i intelektualne ličnosti u svijetu, gospodin Arie Livne bi trebao savjetovati Miloradu Dodiku da se pokloni žrtvama srebreničkog genocida i da se obaveže pred Bogom i svijetom da to zlo srpske vojne i policijske snage nikad i nikome neće više učiniti. To bi bio pravi savjet za Milorada Dodika i to bi mu bili pravi prijatelji, a ne Arie Livne, koji svojim neodgovornim i zlonamjernim savjetima gura Milorada Dodika, pa time i srpski narod, u živi pijesak iz kojeg se teško izlazi.

I na kraju, gospodin Arie Livne treba da zna da njegov savjet Miloradu Dodiku da negira genocid nad muslimanima Bošnjacima kojeg su počinile srpske vojne, paravojne i policijske snage nije i stav Svjetskog jevrejskog kongresa o čemu svjedoči zajednička izjava evropskih muslimanskih i židovskih lidera, među kojim je reisu-l-ulema dr. Cerić, u Briselu od 6. decembra, 2010. godine, u kojoj se između ostalog kaže:

-Židovi i muslimani su živjeli zajedno u relativnoj harmoniji i uzajamnoj razmjeni u vremenima u prošlosti - uključujući na evropskom tlu suživot u Andalzuiji u 11. stoljeću. Kada su Židovi izgnani iz Španije 1492. godine, nastanili su se u zemljama Osmanskog carstva, uključujući Bosnu i Hercegovinu, gdje je sačuvana Sarajevska Hagada u proteklih 500 godina, uključujući i to da je bila sklonjena i sakrivena od nacista od strane muslimana Bošnjaka. Doista, mi smo bili jedni za druge u vremenima iznimnih poteškoća i potreba: muslimani su pomogli da se spase Židovi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, sjevernoj Africi i drugdje tokom Holokausta; dok su Židovi u Sarajevu ostali solidarišući se sa svojom muslimanskom braćom kada su potonji bili izloženi genocidnom napadu 1990-tih godina - kaže se u izjavi Kabineta reisu-l-uleme.

(24sata.info)


27.01.2012.

VIDEO / "DOBROVOLJACKA": "SRPSKA VLADA PRAVI OPSTRUKCIJE, NECE, NISU PRIHVATLJIVI..."

VIDEO / "Dobrovoljačka": "Srpska vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi..."

....................

Pogledajte video

 

VIDEO-Dobrovoljacka-Srpska-vlada-pravi-opstrukcije-nece-nisu-prihvatljivi.html#ixzz1kbnvaIeF

A.B / 26.01.2012.

image

................................

(24SI) - Prošlosedmična odluka Tužilaštva BiH o obustavi istrage u slučaju "Dobrovoljačka" potpuno je opravdana, iako je "struje" iz RS ne žele prihvatiti kao takvu.

 

 [24 sata info] 

"TV1" je došla u posjed presretnutih razgovora između generala Nedjeljka Boškovića i Branka Kostića koji nesumnjivo idu u prilog ovakvoj odluci državnog tužilaštva.

Ovi razgovori kapitalni su dokaz tadašnjeg rukovodstva RS-a na čelu sa Karadžićem i Mladićem da na svaki način osiguraju vojnu premoć kako bi što lakše mogli vršiti masovna ubijanja i protjerivanja građana Sarajeva.

(24sata.info)



27.01.2012.

NEPOBITNI DOKAZI DA JE ODLUKA TUZILASTVA BiH U SLUCAJU DOBROVOLJACKA BILA OPRAVDANA

Slobodna Bosna otkriva: Nepobitni dokazi da je odluka Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka bila opravdana

image Dobrovoljačka / arhiv

 

(24SI) - U posljednjih sedam dana Tužilaštvo BiH donijelo je odluke o obustavljanju istrage u dva slučaja - za Dobrovoljačku i protiv pomagača Radovana Karadžića, nakon čega su uslijedile medijske spekulacije da oslobađanje Karadžićevih pomagača od odgovornosti poslužilo kako bi "smirilo" "strasti Milorada Dodika koji traži ukidanje Tužilaštva BiH zbog slučaja Dobrovoljačka.

 

 [24 sata info] 

Novinarka Slobodne Bosne objašnjava u kom pravcu će biti nastavljena istraga oko Dobrovoljačke i objavljuje dokaze koji nepobitno dokazuju da je prošlonedjeljna odluka Tužilaštva BiH bila opravdana

BEOGRAD KRIJE DOKAZE O DOBROVOLJAČKOJ!

Tužilaštvo BiH, u dogovoru s Haškim tribunalom, obustavilo je istragu u slučaju Karadžićevih pomagača dvadeset dana prije obustave istrage o Dobrovoljačkoj

Slučaj "Dobrovoljačka" se posljednjih godina u medijima Srbije i Republike Srpske uglavnom predstavlja kao ključni događaj za eskalaciju sukoba u BiH i jedno od najgorih stratišta srpskog naroda u BiH. Srpska propaganda koristi ga i kao priliku da se tadašnji državni i vojni vrh Bosne i Hercegovine proglasi krivim za ratne zločine, odnosno da se izjednači odgovornosti za rat. Prošle nedjelje ovaj slučaj poslužio je Miloradu Dodiku za nove ucjene. Osim što je ponovo najavio referendum o pravosudnim institucijama, Dodik je otišao i korak dalje, te "Dobrovoljačkom" uslovljava i formiranje Vijeća ministara BiH. Od Ministarstva vanjskih poslova tražiće i da se strani tužioci proglase "personama non grata" u BiH, zatim da se usvoji zakon o popisu stanovništva i riješi problem budžeta.
 
Postoje brojni dokazi vezani za slučaj Dobrovoljačka koji su na raspolaganju Tužilaštvu Srbije i Tužilaštvu RS-a koje ove institucije iz jasnih razloga prešućuju. Slobodna Bosna došla je u posjed dva važna dokumenta koje govore u prilog tome da je odluka Tužilaštva BiH da obustavi istragu protiv 14 osoba u tom predmetu potpuno opravdana.
 
 RATKO MLADIĆ PROTIV BEOGRADA
 
Presretnuti razgovor između Nedeljke Neđe Boškovića , tadašnjeg načelnika KOS-a koji je u maju 1992. godine stigao u Sarajevu kako bi sa predstavnicima vlasti  BiH pregovarao o iseljavanju kasarni JNA, i Branka Kostića, predsjednika "krnjeg" Predsjedništva SFRJ, nedvosmisleno govore da je tadašnje rukovodstvo sa Pala na čelu sa Radovanom Karadžićem pravilo opstrukcije prilikom iseljavanja pitomaca, vojnika i oružja iz sarajevskih kasarni. Pored toga što je Bošković postigao čvrst dogovor sa Komisijom za pregovore koju je delegirao Alija Izetbegović, u kojoj su bili Fikret Abdić, Stjepan Kljuić, Jerko Doko i Jusuf Pušina, o  raspodjeli oružja i izvlačenju pitomaca iz tri sarajevske kasarne, Momčilo Krajišnik i Ratko Mladić su nastojali  da taj sporazum "miniraju" a sve u cilju izazivanja incidentata u Sarajevu. General Bošković tokom razgovora tvrdi da je čak Ratko Mladić namjeravao da ga uhapsi jer je dogovorio izvlačenje vojnika na taj način i raspodjelu oružja po principu da jedna trećina pripadne Srbima, a dvije trećine Bošnjacima i Hrvatima. Mladić nije želio da vrati oružje niti se pojavio u dogovoreno vrijeme na primopredaji kako je unaprijed dogovoreno, zbog čega je Bošković pozvao Branka Kostića kojeg je prilikom razgovora oslovljavao sa komandante. Bošković tokom razgovora ističe da je o ovom incidentu obavijestio i Panića (vjerovatno je riječ o tadašnjem načelniku Generalštaba JNA Životi Paniću). Razgovor Neđe Boškovića sa njegovim pretpostavljenim u Beogradu Slobodna Bosna integralno objavljuje.

Ovaj presretnuti razgovor nesumnjivo posjeduje i srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine, međutim, i pored toga Bruno Vekarić, zamjenik glavnog tužioca, kaže da je prošlonedjeljna odluka Tužilaštva BiH o obustavljanju istrage protiv 14 osoba u slučaju Dobrovoljačka zabrinjavajuća i da će srpsko tužilaštvo nastaviti da vodi istragu protiv osumnjičenih za ratni zločin u Dobrovoljačkoj. Sada mu je, kaže, mnogo jasnije zbog čega je Tužilaštvo BiH odbijalo da potpiše Sporazum o međusobnom ustupanju dokaza, kojim bi se svi dokazi objedinili i brže rasvijetlili počinjeni zločini.
 
Međutim, kako Slobodna Bosna saznaje u Tužilaštvu BiH,  nepostojanje sporazuma između dvije zemlje ne opravdava Srbiju što Tužilaštvu BiH, u interesu utvrđivanja istine, nije dostavila "nepobitne" dokaze kojima raspolaže. Iste te nepobitne dokaze, ističe naš izvor, mogli su da predaju britanskom pravosuđu kako bi pojačali zahtjev za izručenje Ejupa Ganića.

Sporazum o saradnji dva Tužilaštva u oblasti ratnih zločina nije potpisan zbog njegovih brojnih nedostataka. Prema predloženom sporazumu, Tužilaštvo BiH bi izgubilo dio jurisdikcije, a sporazum nije uvažavao ni međunarodne konvencije o izručenju. Prema tim konvencijama, Srbija ne može odbiti zahtjev BiH za izručenjem, kao što se to dogodilo u slučaju Ilije Jurišića,  zbog čega je Tužilaštvo BiH odlučilo da sporazum ne potpisuje.

Međutim, novinarske spekulacije plasirane u medijima RS-a i Srbije da je Tužilaštvo BiH u potpunosti sa dnevnog reda skinulo predmet Dobrovoljačka ne stoje.

Tužilac Romano Jude je istragu protiv Ejupa Ganića i još 13 osoba za napad na konvoj JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine obustavio zbog toga što ta radnja, sama po sebi, ne predstavlja kazneno djelo s obzirom da je konvoj JNA predstavljao zakonitu vojnu metu.

Međutim, istraga za Dobrovoljačku se nastavlja i to za ubistva i ranjavanja nakon što je kolona onesposobljena, odnosno kada je prestala biti legitimni vojni cilj. Sve što je nad kolonom od tog trenutka urađeno predstavlja kazneno djela zbog toga što je vatra na žrtve otvorena kada su one bile onesposobljene za borbu.

Kako saznaje Slobodna Bosna, tužilac Romano Jude je obavijestio MUP RS-a da će Tužilaštvo nastaviti sa istragom sa ciljem da utvrdi ko su počinitelji ovih djela. U tom smislu istraga protiv Hasana Efendića biće nastavljena kako bi se utvrdila njegova odgovornost i odgovornost direktnih počinitelja koji su premlaćivali i maltretirali zarobljenike u FIS-u, Centralnom zatvoru i Štabu TO.

 No, vratimo se Vekariću, koji iz Beograda proziva kolege iz Tužilaštva BiH za nesavjesnost i površnost. U intervjuu za Slobodnu Bosnu Bruno Vekarić je prije tri godine kazao da je srbijansko Tužilaštvo najvažniju dokumentaciju za Dobrovoljačku dobilo iz Haškog tribunala.

CARLIN DOKUMENT O DOBROVOLJAČKOJ

Slobodna Bosna je došla u posjed te dokumentacije iz Ureda tadašnje haške tužiteljice Carle Del Ponte koji svjedoči da je srpski oficir za vezu u Tribunalu Trivun Jovičić još prije osam godina zvanično informisan da su dokazi protiv 19 visokih funkcionera Republike BiH za navodnu odgovornost za ubistvo vojnika u koloni JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine "nedovoljni po međunarodnim standardima da potvrde razumnu sumnju za vjerovanje da su mogli počiniti navedena kršenja međunarodnog humanitarnog prava". S ovim dokumentima već godinama su upoznate i vlasti u Banjoj Luci i Beogradu, koje iz jasnih razloga prešućuju njihovo postojanje.

Istina je da je Sekretarijat za odnose s Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu Vlade Republike Srpske, na čijem čelu je u to vrijeme bio Dejan Miletić, 2002. uputio Haškom tribunalu na pregled i ocjenu predmet Dobrovoljačka. Tadašnja tužiteljica Haškog tribunala Carla del Ponte je 17. juna 2003. uputila odgovor Sekretarijatu preko Trivuna Jovičića, srpskog oficira za vezu u Tribunalu. U njemu stoji da predmet za devet osoba koji se terete za zločine u Dobrovoljačkoj kategorisan oznakom "C", što znači da protiv njih ne postoji dovoljno dokaza za procesuiranje pred Haškim tribunalom.

U  odgovoru se u slučaju Hasana Efendića navodi - "postoje dokazi da je prema nekim od vojnika JNA, koji su bili zatvoreni od strane muslimansko-hrvatskih snaga, nakon 2. i 3. maja 1992. bilo loše postupano dok su bili zatvorenici. Na osnovu nalaza napravljenih u odnosu na napad na konvoj ti vojnici su bili ratni zarobljenici i bili su zaštićeni Ženevskom konvencijom o tretmanu ratnih zarobljenika. Dokazi potvrđuju da su izvjesni  muslimansko-hrvatski čuvari prekoračili ovlaštenja u odnosu na spomenute zarobljenike i da je potrebno  dostaviti dodatne 'prima facie' dokaze kako bi se imenovali osumnjičeni koji su uzeli učešće u spomenutom lošem postupanju prema ratnim zarobljenicima. Jedini relevantan dokaz protiv Hasana Efendića u odnosu na ovaj predmet je da je on razgovarao sa zarobljenicima i da je jasno odbio da se sretne s oficirima JNA radi razgovora o njihovim uslovima u zarobljeništvu. Kapetan prve klase Nedeljko Vlašković i drugi relevantni svjedoci trebali bi biti ponovo intervjuisani u vezi s ulogom Hasana Efendića u njihovom zarobljavanju." Del Ponteova smatra i da je "potrebno dostaviti dokaze koji potvrđuju da je Hasan Efendić imao komandnu kontrolu nad čuvarima koji su, navodno, loše postupali prema zarobljenicima", zaključujući da su "dokazi nedovoljni po međunarodnim standardima da potvrde razumnu sumnju za vjerovanje da je Hasan Efendić mogao počiniti ozbiljna kršenja Međunarodnog humanitarnog prava".

Dokaze za "razumnu sumnju" tužiteljica nije pronašla ni u slučaju Jovana Divjaka, Ejupa Ganića, Stjepana Kljuića, Jusufa Pušine i Jusufa Prazine. Nema dokaza ni u slučaju Fikreta Muslimovića, s tim da je nejasna i njegova precizna uloga u zatvaranju vojnika "iako postoje neki dokazi koji sugerišu da je on odgovoran za uslove u kojima su bili zatvoreni". "Pukovnik Milan Šuput, pukovnik Slavoljub Belošević i drugi relevantni svjedoci bi trebali biti ponovo ispitani o slučaju uloge Fikreta Muslimovića u njihovom zarobljavanju. Potrebni su precizni detalji o navodnoj umiješanosti osumnjičenog", stoji u izvještaju tužiteljice Del Ponte.

Ni protiv Ismeta Bajramovića nije bilo dovoljno dokaza, a Del Ponteova objašnjava: "Navedeno je da je Bajramović imao komandnu odgovornost za navodna počinjena krivična djela Zelenih beretki, paravojne jedinice u ili oko maja mjeseca 1992. Iako postoji veliki broj navoda o paravojnoj grupi Zelenih beretki, u ovom slučaju je nejasno ko je, zapravo, bio komandant te grupe u maju 1992. Blagoje Božinovski kaže da je ovaj osumnjičeni bio komandir Zelenih beretki i da je bio prisutan kad je zarobljeni vojnik JNA bio povrijeđen 2. maja 1992. S druge strane, Alija Delimustafić, koji je u to vrijeme bio ministar unutarnjih poslova BiH, kaže da je komandant Zelenih beretki u to vrijeme bio Emin Švrakić, koji nije osumnjičen u ovom slučaju."

Jedini relevantan dokaz protiv Jovice Berovića, prema haškoj dokumentaciji, dao je pukovnik Slavoljub Belošević, koji je rekao da je bio ispitivan od strane Berovića 36 sati bez prestanka. No, "ovaj navod sam po sebi nije dovoljan da bi doveo do optužbe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava".

Nakon što je Tribunal 2003. proslijedio ove dokumente Sekretarijatu RS-a, u kojima se kao neosnovan odbacuje zahtjev za pokretanje istrage protiv 9 građana BiH, kompletan predmet Dobrovoljačka je iz Banje Luke u Beograd odnio Branislav Dukić, predsjednik Udruženja logoraša RS-a da bi cijeli slučaj krajem 2008. godine aktivirao tužilac Vladimir Vukčević. Da se zaista radi o politički motivisanoj istrazi, potvrđuje i izjava Milorada Dodika koji je ustvrdio da je rat počeo pucnjavom u Dobrovoljačkoj!

KO SU OSUMNJIČENI KARADŽIĆEVI POMAGAČI?

Početkom ove sedmiceTužilaštvo BiH obustavilo je istragu protiv 58 osoba koje su osumnjičene za pomaganje ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, nakon čega su uslijedile medijske spekulacije da oslobađanje Karadžićevih pomagača od odgovornosti poslužilo kako bi se "primirio" Milorad Dodik koji je tražio ukidanje Tužilaštva BiH.
 
Međutim, u Tužilaštvu BiH za Slobodnu Bosnu tvrde da ova odluka donesena dvadesetak dana ranije prije one o Dobrovoljačkoj i to zbog nedostatka dokaza, a ne zbog "kompenzacije" za obustavljanje istrage u slučaju Dobrovoljačke ulice. Istraga protov osoba koje se sumnjiče da su finansijski pomagali Radovanu Karadžiću obustavljena je u saradnji s Haškim tribunalom.

Ovaj predmet je u novembru 2007. godine otvorio tužilac Behaija Krnjić.

Istraga je vođena protiv članova porodice Radovana Karadžića, zbog sumnje da su mu pomagali u skrivanju od Haškog tribunala. I to protiv Karadžićeve supruge Ljiljane Zelen-Karadžić, njegovog sina Saše, kćerke Sonje Jovičević-Karadžić i njenog muža Branislava Jovičevića. Sud BiH je 23. novembra iste godine donio odluku o zabrani raspolaganja imovinom Karadžićevoj porodici.

Međutim, utvrđeno je da oni nisu "pružali pomoć i krili osobu optuženu od strane Haškog tribunala ili joj pomagali da ne bude otkrivena, za šta je zaprijećena kazna do tri godine zatvora".

Zbog sumnje da pomažu skrivanju Karadžića, ranije je pominjan veliki broj bivših visokih funkcionera SDS i RS, koji su se zbog toga našli na "crnoj listi" SAD-a. Među njima su Ljuban Ećim, čelnik obavještajne službe RS, Dragan Kijac, ratni načelnik SDB RS-a, Milenko Vračar, bivši ministar finansija RS-a, Mirko Šarović, bivši predsjednik RS-a, Milovan Cicko Bjelica, bivši predsjednik SDS-a na Sokocu, Momčilo Mandić, Milorad Bilbija,  Petko Pavlović, Predrag  Jovičić, Dragomir Keserović, Tomislav Kovač. Većina navedenih je bila pod istragom Tužilaštva BiH, pod sumnjom da pomažu u skrivanju Karadžiću.

Isto tako je dokazano da nema dovoljno dokaza niti protiv sveštenih lica iz pojedinih manastira iz Republike Srpske, za koje je postojala sumnja da skrivaju Karadžića, kaže izvor iz Tužilaštva BiH.

Srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine, na čelu sa Vukčevićem i Vekarićem, istragu o jatacima i pomagačima optuženih za ratne zločine Radovana Karadžića i Ratka Mladića još nije zvanično započelo, na čemu inače prilikom svake posjete Beogradu insistira glavni tužilac Tribunala Serge Brammertz.

VRUĆE VEZE: GENERAL BOŠKOVIĆ - BRANKO KOSTIĆ

Bošković: "Zbog sporazuma koji sam postigao sa Vladom BiH o mirnom izvlačenju pitomaca i vojnika, Ratko Mladić hoće da me uhapsi"

(Presretnuti razgovor šefa KOS-a, JNA generala Neđe Boškovića, koji se nalazio u Sarajevu na pregovorima oko iseljavanja kasarni,  sa Brankom Kostićem, tadašnjim predsjednikom "krnjeg" Predsjedništva SFRJ.)

General Bošković: Halo.
Trandafilović: Zdravo, đenerale.
General Bošković: E di si?
Trandafilović: Kako je?
General Bošković: E ne pitaj, loša situacija.
Trandafilović: E nije valjda.
General Bošković: Pa jest, srpska Vlada pravi opstrukcije, neće, nisu prihvatljivi. Ja sam sinoć potpiso ugovor i to na naše zadovoljstvo i kako sam ja nametnuo uslove tako ga je Vlada u Bosni i Hercegovini i parlament potpiso. I ja tamo išo, sjedio tu Krajišnik i ova njegova armada i oni neće tako, oni neće da daju oružje da se da za pitomce a oružje to što je uzeto, ono, ovaj, TO ...što su uzeli, oni tamo odneli i tako iako sam ja obezbijedio da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine vrate Muslimani i Hrvati, i pored toga oni neće. Trebali su jutros do 8,00 sati da doćeraju to oružje, jutros ja treba da počnem sa razmjenom pitomaca i vojnika, međutim nema oružja, razmjena stoji, sad poče da se puca ponovo. Ovaj, mene htjeli juče da uhapse.
Trandafilović: Ko bre?
General Bošković: Srpska Vlada i ovi ovde
Trandafilović: Nemoj zajebavati.
General Bošković: Ovi Mladićevi, jeste. Pripremili hapšenje zbog toga što sam potpisao ugovor za oslobađanje pitomaca i vojnika na taj način i tako.
Trandafilović: Evo komandant bi hteo s tobom da se čuje.
General Bošković: Ko, slušaj, aha, tu je.
Trandafilović: Tu je. Ovo nije zaštićeno znaš.
 
Trandafilović: Znam ja, evo ti pa se čuj sa komandantom.
Komandant: Da.
General Bošković: E, Neđo.
Komandant: E, kaži.
General Bošković: Zdravo.
Komandant: Mi ovaj, ovo ne možemo nikako.
General Bošković: Što?
Komandant: Pa loše.
General Bošković: Pa onda... pa dobro ja danas nisam ništa ni radio, nisu, srpska Vlada nije ništa radila, nije dala oružje nije, nije ništa radila, znaš. Jer ja sam juče bio na sjednici, ovo znaju svi, juče sam ja bio na sjednici Bosne i Hercegovine i sklopio ugovor da nam daju izvlačenje kompletno i teško naoružanje i opreme i pitomaca i vojnika da im vratimo i to samo dvije trećine oružja onog
pešadijskog što su oni uzeli gore Srbi sve oružje
odozgo, i to i iz kasarne. Ja sam uspio i stvarno ovaj Fikret Abdić bio izuzetno korektan i ovaj Pušina i Jerko, i na kraju popustili svi i prihvatili da jedna trećina ostane Srbima a dvije trećine da vrate njima ovde. I dogovorili jutros do 8,00 sati da to predamo UNPROFOR-u da tu stoji oružje sve dok ne izvučemo tri kasarne danas, i kad se izvuku te tri kasarne, onda sutra da doćeramo drugu količinu jer sam ja išo na to da budu dva dijela, ide sutra druga količina i da dovučemo drugu i treću.
Komandant: Da, da.
General Bošković: Nisi ti bio tu sinoć, Krajišnik i ovi i oni su dali otpor, na kraju se složili na jedvite jade sa mnom da to prihvate i dogovoreno da jutros do 8,00 sati da bude ovde oružje, da ja mogu da počnem sa izvlačenjem pitomaca, evo oružja nema, njih nema, tako da nisam... Međutim, ja, sutra bi' te molio, ti si dobio onaj papir, jesi li dobio?
Komandant: Ma sve.
General Bošković: E ja bi' te molio to da mi sutra bude ovde obavezno i jedno i drugo.
Komandant: Pa znam, ali šta mogu, vreme je u pitanju.
General Bošković: E to. Inače, ovi su mene htjeli da uhapse, pripremili tajno hapšenje, ovde ova srpska Vlada sa ovim Mladićevim zbog ugovora koji sam potpisao i tako.
Komandant: Pusti to.
General Bošković: Ma nije, to je bila istina, ja sam njima reko i sinoć, ja sam dobio podatak tačan, tako da znaš.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, i pucali su na mene sinoć...
Komandant: Ko?!
General Bošković: Da, i to iz kasarne "Maršal Tito" kad smo se vraćali iz Predsjedništva Čađo i ja. Otvorena žestoka vatra, kola su izrešetana, srećom što su blindirana bila, ali to je strašno bilo, izbušili gume i sve nam izbušili, tako da
smo morali stati tu i ovaj, toliko se radi sklonište, neki zaklon od kuće i druga kola da nas odvezu do UNPROFOR-a i onda ovamo.
Komandant: Da, da.
General Bošković: E, tako da, međutim ja sam danas razgovarao sa Panićem (Životom, načelnikom Generalštaba JNA), op. M.D.) isto, ja ću reći kad se vrati to je neverovatno, neviđeno.
Komandant: Da, da. Slušaj, najgore je što je loše vreme, tako da računaš na to da može da...
General Bošković: Čekaj, ovde se evo stabilizovalo vidim i (oblaci?) se
povukli potpuno, vidljivost. kilometara.
Komandant: Ne možete proći do tamo. Evo Bane je pokušo pa nije mogao uopšte.
General Bošković: Aha, e pa molim te, ovaj, ja ovo što sam ti poslo, daj vidi od Saše sutra da mi to stigne i ovaj ...
Komandant: Sve će to biti ako bude vreme, ali ako ne bude, odnosno da računaš na to.
General Bošković: Jer ja bez toga ne smijem ići.
Komandant: Pa znam, pa zato ti kažem.
General Bošković: U redu, u redu, važi. Samo kažem ti, ovo je stvarno ja ne mogu da shvatim ove ljude ovde, ovi su bili korektni dole Izetbegović i svi, eto što sam ja stvarno nametnuo i...
Komandant: Da, da...
General Bošković: Prihvatili su na kraju sve i do kraja i ja sam rekao da znaš, ja sam reko Predsjedništvu sinoć Bosne i Hercegovine, ako budete izigrali me i ne budete garantovali potpunu bezbednost mojim ljudima kad budem izvlačio, ako mi iko strada, avijacija dejstvuje po svim vašim vitalnim ciljevima. Reko sam ponovo to i reko sam gospodinu Predsjedniku: ja nisam Kukanjac i budite sigurni da ću to uraditi, to da imate na umu, to sam zvanično reko i stojim iza toga. To sam reko da znate.
On kaže garantujem bezbednost, on je reko, idem ja s tobom na čelu zavisi gde god hoćeš kolona kad bude.
Komandant: Tako je, tako je.
General Bošković: Ja sam reko svakako uzeću vaše ministre i sve, idemo mi zajedno.
Komandant: Idemo zajedno i gotovo.
General Bošković: E dobro.
Komandant: Dobro.

 

Mirha Dedić

(Slobodna Bosna)


26.01.2012.

BOSNJACI TRAZE PROMJENE U SREBRENICKOJ OSNOVNOJ SKOLI

Bošnjaci traže promjene u srebreničkoj osnovnoj školi

 

Osnovna škola 'Petar Petrović Njegoš' u Srebrenici, foto: kultpult.com

 

26.01.2012
Roditelji bošnjačke nacionalnosti čija djeca pohađaju Osnovnu školu „Petar Petrović Njegoš“ u Srebrenici ovih dana su predali peticiju predstavnicima Skupštine opštine Srebrenica kojom traže uvođenje nacionalne grupe predmeta u ovoj školi.

Ne treba ni govoriti da je ovo odmah podiglo velike tenzije između odbornika srpske i bošnjačke nacionalnosti, a tim tenzijama još je više doprinio dodatni zahtjev roditelja da se promijeni ime škole, jer roditelji smatraju da je Njegoš bio veliki mrzitelj Bošnjaka. Zbog svega ovoga i nastavak školske godine doveden je u pitanje.

Osnovnu školu „Petar Petrović Njegoš“ u Srebrenici pohađa gotovo pola djece bošnjačke nacionalnosti. Njihova 143 roditelja potpisali su peticiju u kojoj navode brojne zahtjeve.

„Imajući u vidu da je 50 posto, odnosno 49,5 posto bošnjačke djece koja pohađaju nastavu u OŠ ’Petar Petrović Njegoš’, mi smo se kao roditelji odlučili da pokrenemo inicijativu za ostvarivanje naših ustavom
Roditelji bošnjačke djece traže da se uvede nacionalna grupa predmeta, odnosno bosanski jezik i historija.
zagarantovanih prava, pa smo tražili da se imenuje bar pomoćnik direktora škole, da se imenuje sastav školskog odbora onako kako to zakon nalaže - trenutno od sedam članova, mi imamo dva člana u školskom odboru, da se uvede nacionalna grupa predmeta, odnosno bosanski jezik i historija“, kaže predstavnik roditelja Alija Tabaković.

Tabaković naglašava da je najvažnije da se uvede nacionalna grupa predmeta od 6. razreda osnovne škole. Evo i zašto:

„Djeca koja pohađaju nastavu u područnim školama rade po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona, i onda kad iz ovih područnih škola gdje pet godina pohađaju bosanski jezik, dolaze ovdje u 6. razred gdje se radi srpski jezik, ta je djeca su u startu osakaćena za pet godina nastavnog gradiva koje će mu se ovdje tražiti u planu i programu za 6. razred.“ 

Momčilo Cvjetinović, foto: FTV
​​I dok roditelji smatraju da su ovo realni zahtjevi, odbornici iz reda srpskog naroda ocijenili su ovu peticiju kao pokušaj politizacije obrazovanja i stvaranja sintetičke krize u Srebrenici u godini izbora.

„Ja smatram da dio tih zahtjeva roditelja bošnjačke djece jeste političkog karaktera. Naravno da svi treba da insistiraju na svojim pravima i dostojanstvu svom, i ljudskim i onim koje je zakon odredio, ali to ne treba raditi na štetu drugih naroda. Zbog te isforsirane grupe nacionalnih predmeta mi imamo slučaj u osnovnoj školi u Potočarima da 50 učenika srpske nacionalnosti ne pohađaju tu školu već idu u susjedni Bratunac, jer ima i peticija srpskih roditelja koja je krenula od jučer da se potpisuje“, kaže Momčilo Cvjetinović, odbornik Skupštine općine Srebrenica.

Sporan i naziv škole

Osim ovoga, roditelji su uputili i zahtjeve za promjenom naziva osnovne škole „Petar Petrović Njegoš“.

„Čas je legitiman, zakonski utemeljen zahtjev od strane roditelja i to je stvar koja će se sigurno morati ispoštovati. Naziv škole također je neka stvar koja se može rješavati na lokalnom nivou, preko školskog odbora“, pojašnjava zamjenik načelnika Srebrenice Ćamil Duraković.

Roditelji bošnjačke djece smatraju da škola „Petar Petrović Njegoš“ treba
"Petar Petrović Njegoš se ne može tumačiti prosto i jednostavno kao što ga tumači predsjednik Islamske vjerske zajednice u Srebrenici", kaže Momčilo Cvjetinović.
nositi staro ime - Mihajla Bjelakovića, a Bjelaković je bio narodni heroj. Međutim, Momčilo Cvjetinović smatra da se ovim zahtjevom dovodi u pitanje suživot u Srebrenici.

„Suživot koji se u Srebrenici odvija mora da podrazumijeva izvjesne kompromise, ali ne na štetu. Smatram da je dio političkih zahtjeva oko promjene naziva škole. Petar Petrović Njegoš se ne može tumačiti prosto i jednostavno kao što ga tumači predsjednik Islamske vjerske zajednice u Srebrenici. Ni slučajno se to tako ne može, jer on je kosmopolita. I ako ima nekih sadržaja koji bi se eventualno mogli podvesti pod uvredljivo, to govore junaci i oni su izraz vremena i istorijskih događaja tog vremena. Kao što smi i mi prošli kroz te ratove i sukobe, tako je bilo u to doba u Crnoj Gori. To nisu, dakle, Njegoševi stavovi, već određenih junaka“, navodi Cvjetinović.

Ne uvede li se nacionalna skupina predmeta i ne počnu li se stvari rješavati kompromisom, Ćamil Duraković smatra da će djeca imati dodatne probleme i kada krenu u srednju školu:

„Srednja škola bi trebala biti prirodan slijed događaja - jer kako ćemo imati djecu koja u osnovnoj školi umaju nacionalnu grupu predmeta, dođu u srednju moraju polagati prijemni kad je jezik u pitanju - uče bosanski do devetog, a onda u srednjoj školi dolaze na prijemni iz srpskog jezika. To je također neprirodna stvar  - koja bi trebala logičnim slijedom da se rješava. Ali na neki način je to pošlo inicijativom roditelja u osnovnoj školi i nadam se da će biti razumijevanja da to bude i srednja škola.“  

Svi ovi zahtjevi bili su predmet rasprave na tematskoj sjednici Skupštine općine Srebrenica, koja je osnovala radnu skupinu koja će u razgovoru sa ministrom prosvjete i kulture RS Antonom Kasipovićem probati naći rješenja za probleme u oblasti obrazovanja na području Srebrenice.

U Ministarstvu prosvjete i kulture RS ozbiljno su shvatili zahtjeve roditelja i za kraj tjedna zakazali sastanak sa članovima radne skupine.

„Upoznati smo sa zahtjevima. Nekim od tih zahtjeva je moguće korz određenu proceduru udovoljiti, nekima ne“, kaže šefica kabineta ministra prosvjete i kulture Rajka Manojlović.

Tako posljednjih dana Srebrenica muku muči sa problemom kako da ionako sve nacionalno podijeljeno bude još i dodatno nacionalno obojeno.
26.01.2012.

STRATEGIJA PORICANJA I PRIKRIVANJA RATNIH ZLOCINA

Strategija poricanja i prikrivanja ratnih zločina

 

Ilustracija

 

26.01.2012
Nijedan međunarodni sud ne može pred lice pravde privesti sve počinioce zločina. Nije to mogao ni Haški tribunal, pa je procesuiranje nižerangiranih pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih jedinica za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije ostavio nacionalnim pravosuđima. U Srbiji ta suđenja teku, ali suočavanje sa odgovornošću za zločine ide veoma mučno i tegobno.

Presek srpske stvarnosti – i političke i psihičke - sugeriše utisak da je izručenje traženih haških optuženika, koje se dogodilo pod ogromnim međunarodnim pritiscima, dočekano kao olakšanje i opravdanje da se pogled u ratnu, zločinima obojenu, prošlost sopstvene nacije, zamagli, zamuti ili preusmeri na susede i njihove krivice. I zastrašivanja svedoka ratnih zločina koja se u Srbiji gotovo neskriveno odvijaju svedoče o tome.

Zoran Rašković
​​Zoran Rašković, svedok Tužilaštva za ratne zločine, koji je odbio program zaštitesvedočeći pod punim imenom o zločinima formacije “Šakali” na Kosovu, kojoj je i sam pripadao, piše sudu da mu stižu pretnje i zastrašivanja, ali ne od optuženih, nego iz drugih, „mnogo moćnijih centara“.

Naveo je da mu je od visokog funkcionera policije, koji je zadužen za njegovu zaštitu, preneta poruka da su i Albanci vršili zločine, ali da oni svoje svedoke likvidiraju, tako da ni on ne treba da očekuje da ga iko tapše po ramenu.

A, o tome da se stvari u ovoj zemlji na planu suočavanja sa ratnim zločinima nisu bitno pokrenule za naš program svedoči i zaštićeni svedok Slobodan Stojanović, bivši komandir policijske stanice, koji je u program zaštite svedoka ušao 2009. godine, da bi naprasno, posle samo četiri meseca, bio izbačen iz njega i vraćen u svoj grad. „Štitili“ su ga, kaže, kolege iz Jedinice za zaštitu svedoka koji su bili ubice i pljačkaši:

„To su bivši pripadnici Jedinica za specijalne operacije, ‘Crvenih beretki’. Sve su to okorele ubice koje su harale i pljačkale po raznim ratištima – od
Slobodan Stojanović kaže kako su ga kao svedoka štitili upravo 'okorele ubice koje su harale i pljačkale po raznim ratištima, od Hrvatske, preko Bosne do Kosova'.
Hrvatske, preko Bosne do Kosova. Vodili su nas u neke stanove gde ni stoka ne bi živela. Otišao sam sa maloletnim detetom od 4 godine, koje su šikanirali i traumirali urlanjem na mene: ‘Jovo, kako te nije sramota, ti si starešina!’. Ja sam samo govorio o onome što sam video. Nisam kriv što sam bio prisutan na tim ratištima. Pojedine kolege na Kosovu su ubijali decu starosti tri-četiri meseca, na Bajgori čak i dečaka ometenog u razvoju i njegovu majku“, svedoči Stojanović.

On kaže da nije imao priliku da se žali na ponašanje pripadnika Jedinice za zaštitu svedoka jer niko u Tužilaštvu nije hteo da ga primi. Nakon samo četiri meseca iz stana u Beogradu su ga bez objašnjenja vratili u Leskovac, gde je živeo, samo da bi ga šikanirali i zaplašili. Kad je prvi put dao izjavu, bačena mu je, kaže, bomba na lokal i kuću, a do današnjeg dana počinilac nije priveden. Dodaje da mu je Jedinica za zaštitu svedoka ukrala i laptop koji do danas nije pronađen, verujući da će tamo naći dragocene podatke iako nije bilo ničega. Zbog ovakvog šikaniranja Stojanović ne veruje da ta jedinica, ali i Tužilaštvo, imaju ikakvog smisla.

Ozbiljni prigovori

Tužilaštvo za ratne zločine i samo priznaje da sa policijskom zaštitom takozvanih zaštićenih svedoka stvari ne stoje dobro, ali dodaje da je ono samo korisnik tih policijskih usluga.

I zaštitnik građana Saša Janković za Radio Slobodna Evropa ocenjuje da postoje ozbiljni prigovori na program zaštite svedoka:

„Sasvim je sigurno da postoje problemi u funkcionisanju tog mehanizma. S jedne strane, niti je do kraja pravno uređena njihova pravna zaštita u smislu da se primene sve mere koje moraju da se primene, kao što su zamena identiteta, prestanak radnog odnosa i preseljenje na drugo mesto i, s druge strane, i faktički ima mnogo prigovora na rad Jedinice za zaštitu svedoka“, kaže Janković.

Saša Janković
​​Ombudsman za ljudska prava podseća da je vodio jedan postupak u kojem se ispostavilo da je bilo problema u ostvarivanju izvesnih prava svedoka, kao što su pravo na naknadu, pravo na lečenje dece jer nisu imala odgovarajuće dokumente, kao i nekih drugih statusnih prava. Dodaje da zbog izvesnih problema ne može sasvim otvoreno da govori u javnosti, ali da u pogledu zaštite svedoka postoje prepreke koje nadležni organi moraju otkloniti:

„Ovo su stvari koje se zaista tiču delimično i nacionalne bezbednosti, a delom i zaštite života i bezbednosti tih ljudi. Ja otuda nisam spreman u javnosti da govorim o tome potpuno otvoreno, ali problemi postoje. Zaštitnik građana jeste u mogućnosti da pomogne tim ljudima, ali ne na način da otkloni sve probleme. U konkretnom slučaju, intervencijom zaštitnika građana isplaćene su neke zaostale zarade, ostvarena su neka prava, ali čitava situacija, generalno govoreći, zahteva otklanjanje problema. Oni moraju biti odstranjeni promenom ponašanja onih organa koji pružaju pravnu zaštitu i koji prave pravni okvir za tu zaštitu. To je kompleksan posao za koji su pre svih odgovorni Tužilaštvo za ratne zločine, Specijalni sud, Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu“, objašnjava Janković.

Zaštitnik građana podseća i na slučaj otkrivanja imena zaštićenog svedoka tokom samog procesa, kada je njegov identitet, navodno nečijom greškom, dat advokatima odbrane, pa su tokom svedočenja optuženi policajci ustali i rekli kako se zove svedok koji je upravo svedočio, a koji je trebalo da bude zaštićen:

„Dakle niz organa bi morao ostvariti mnogo kvalitetniju saradnju kako se ljudi ne bi opravdano bojali da budu zaštićeni svedoci koji i služe tome da se najteži zločini razotrkriju. Ta svedočenja nisu privatni nego javni interes. Zaštitnik građana može samo pojedine posledice kršenja prava sanirati, ali bez koordinisanog angažmana pomenutih organa situacija će i dalje ostati nezadovoljavajuća“, upozorava Janković.

Moć poricanja zločina

Simetrija moći u Srbiji još uvek je na strani onih koji imaju moć da poriču zločine, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa sociološkinja Janja Beč Neuman:

„Iako ne svi jer ima časnih ljudi i profesionalaca, o čemu treba uvek voditi računa, delovi državnih struktura učestvuju u tome što se zove strategija poricanja. Pitanje je sada koji je odnos snaga. Mislim da je simetrija
"Deo tih državnih službenika - u policiji ili gde god - u stvari in vivo, što bi se reklo, radi na pokušaju zataškavanja i zastrašivanja", naglašava Janja Beč Neuman.
moći na strani onih koji još uvek mogu da prikrivaju ono što se, na sreću, više ne može prikriti. A to je jedan od dokaza više da poricanje ratnih zločina i genocida, po definiciji, jeste strategija države. Deo tih državnih službenika - u policiji ili gde god - u stvari in vivo, što bi se reklo, radi na pokušaju zataškavanja i zastrašivanja, a sve to proističe iz jedne na antropološkom nivou duboke kulture laži, prevare i straha“, ocenjuje Beč Neuman.

Upitana da li aktuelna srpska vlast neće ili ne može, nije u stanju, da postigne više u odbacivanju strategije poricanja zločina, sagovornica našeg radija srpsku priču stavlja u komparativni kontekst, ocenjujući da svako društvo, kao i svako ljudsko biće, uostalom, ima svoje brzine za promenu:

Prvi osnovni sud u Beogradu
​​„Jedan od razloga zašto to toliko dugo i toliko bolno traje jeste što je to bio magnum crimen – mnogo je bio veliki zločin. Poricanje u Turskoj i Otomanskom carstvu, što vidimo sa ovim francuskim zakonom o poricanju genocida nad Armenima, traje i danas, dakle, gotovo sto godina. U Gvatemali traje još uvek, dozvolili su, doduše, da se napravi izveštaj, ali bez ijednog imena; u Urugvaju je na pritisak javnosti takođe sačinjen izveštaj, ali i tamo bez imena odgovornih. U Čileu se, međutim, išlo dalje – tamo je bilo imena, a u Argentini najdalje“, podseća Janja Beč Neuman.

Naša sagovornica ukazuje na to da se 10. decembar 1983. godine uzima kao početak moderne, globalne borbe za utvtrđivanje odgovornosti za zločine koje je počinila država. To je, naime, dan kada je, posle perioda vojne hunte – a u tom trenutku stvarnost Argentine opisuju brojka od trideset do šezdeset hiljada nestalih i vrlo moćna armija – demokratski izabrani predsednik Raul Alfonsin dao nalog da počne istraga o zločinima države nad sopstvenim građanima:

„Albanci na Kosovu prema važećem ustavu Srbije građani su ove zemlje. Prema tome, ubijati, maltretirati, proganjati i pljačkati ih – bio je zločin države Srbije protiv sopstvenih građana. To stvara strah koji je sledeći: ovo je multinacionalna zemlja koja još uvek ima 40% stanovnika koji nisu srpske nacionalnosti. Ja to gledam u tom kontekstu. Ali, s druge strane, oseća se i panika u tim krugovima zato što postoje vrlo ozbiljne optužbe i previše dokaza“, ocenjuje  Janja Beč Neuman.
26.01.2012.

SUDJENJE RADOVANU KARADZICU: ISTRAZITELJ ODBACIO TEZE OPTUZENOG O SREBRENICI

Istražitelj odbacio teze optuženog o Srebrenici

 

Tomas Blaščik u sudnici 26.siječnja 2012.

 

26.01.2012
Na haškom suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenje Tomaša Blaščika (Tomasz Blaszczyk), istražitelja tužiteljstva koji je napravio analizi snimaka beogradskog novinara Zorana Petrovića Piroćanca tijekom 13.i 14.srpnja 1995.godine.

Spomenuti video pod nazivom autora Petrovića „Operacija Srebrenica“, koji prikazuje ulazak Vojske Republike Srpske u tu zaštićenu zonu, razdvajanje muškaraca od žena i djece te leševe ubijenih – najgledaniji je film na Haškom sudu budući da za više optuženih prikazuje inkriminirajuće scene.

Unakrsnim ispitivanjem o detaljima analize filma optuženi Karadžić je pokušao dovesti u pitanje metode i zaključke Blaščika o video snimcima pomoću kojih je tijekom glavnog ispitivanja locirao mjesta masovnih egzekucija, poput skladišta u Kravici.

Karadžić je želio prikazati kako su Vojnici Republike Srpske pomagali zarobljenim bošnjačkim muškarcima želeći ih zaštititi od osvete lokalnih Srba. Kao i tužiteljstvo i optuženi je prikazivao snimljeni film Piroćanca, plasirajući svoje teze s kojima se svjedok Blaščik nije složio. Primjerice o snimci na kojoj Vojnik Republike Srpske tjera zarobljenog Bošnjaka da skine sa sebe maskirnu majicu.

Radovan Karadžić u sudnici, 26. siječnja 2012.
​​„Je li ste Vi shvatili da je to sugestija da skine sa sebe oznaku nečega vojnoga. I da je to u korist toga zarobljenika. Kao civila, a ne nekog potencijalnog borca koji je možda uzeo s mrtvog Srbina majicu. Je li Vam to palo na pamet?“, upitao je optuženi.

"Mislim da je prije taj čovjek u vojnoj uniformi mogao računati na to da će se prema njemu postupati kao ratnom zarobljeniku. Da će biti predan u ruke vojske i to bi za njega bilo povoljnije. Imajte u vidu da je u srpnju 1995.godine vladala velika vrućina. Sunce je peklo i sjediti vani više sati bez ikakve majice je vrlo opasno", ustvrdio je optuženi.

Osim toga prikazani lov na ljude, topničke i minobacačke napade na kolonu od nekoliko tisuća Bošnjaka koja se kroz šumu željela probiti do Tuzle, Karadžić je želio prikazati kao borbu s divizijom Armije BiH, što je istražitelj tužiteljstva također odbacio kao mogućnost.

„Na pitanje gospodina (tužitelja) Nichollsa – na koga se to pucalo tamo, odnosno tko je u toj koloni bio, Vi ste rekli – muslimansko stanovništvo. Pa vjerujem da Vam se to omaklo. Slažete li se da je ogromna većina te kolone od 13-15 tisuća ljudi, da su bili vojnici, a ne stanovništvo?“, upitao je optuženi.

„Mislite na potpuno naoružane vojnike sa svom opremom? Ne, ne slažem se s Vama“, odbacio je svjedok.

„Mogu da ubiju, bez obzira na to kako su obučeni. Može da bude obučen kao balerina, ako ima pušku on je opasan, jel' tako?“, uporno je nastavio Karadžić, nakon čega ga je predsjedavajući sudac O Gon Kwon upozorio da Sudsko vijeće neće uzimati u obzir pitanje sastava spomenute kolone te zamolio da nastavi s drugom temom.


Drugi dio dokumentarca o snimkama Piroćanca

Blaščik je dovršio iskaz potkraj sudske sjednice u četvrtak, a nakon njega za klupu za svjedoke je sjeo Žan-Rene Ruez (Jean-Rene Ruez), još jedan od istražitelja srebreničkog pogroma koji je trenutno načelnik u francuskoj policiji. Njegov iskaz nastaviti će se i u petak.
...........................................................................................................................................................................
.

(VIDEO: Film o Petrovićevim snimkama)


................................



Drugi dio dokumentarca o snimkama Piroćanca

26.01.2012.

FRANC KOS NA SUDJENJU ZA GENOCID: "DA VIDIMO KO CE KOGA SAD ZAKLATI" - LIVNE PORUCUJE CERICU: "VLADA IZRAELA ZNA ZA SREBRENICU, ZNA KO JE MILORAD DODIK"

Kos na suđenju za genocid: "Da vidimo ko će koga sad zaklati"

image Franc Kos / 24sata.info

 

(24SI) - Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, Franc Kos svjedočio je o tome kako je 13. jula 1995. godine bio u Kravici (općina Bratunac), gdje je vidio tijela muškaraca u i oko skladišta, saopštila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN).

 

 [24 sata info] 

Kos je ispričao da se sa svjedokom Z-1 i Miloradom Pelemišem, komandantom Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS), dovezao do Kravice i da su se zaustavili 50 do 100 metara od skladišta, prenosi Onasa.

 "Tu su nas čekali neki ljudi u džipovima i rekli da dolje ima mrtvih ljudi. Psovali su. Ja sam krenuo dolje i vidio sam tijela mrtvih od autobusa do hangara. Prišao sam da pogledam unutra i vidio da neko trči na mene. Pobjegao sam nazad i neko je ispalio rafal i rekao mi: 'Bježi, budalo, poginućeš!'", rekao je Kos.

Njemu se, kao pripadniku Desetog diverzantskog odreda u drugom predmetu pred Sudom BiH sudi za učešće u strijeljanju više od 1.000 muškaraca na Branjevu (općina Zvornik).

Kos, koji je došao na poziv odbrane, naveo je da ne zna koja je jedinica bila pred skladištem u Kravici, ali da pretpostavlja da je bila neka lokalna jedinica.

"Mislim da je bila lokalna jedinica jer su neki jedni druge zvali po imenima, ovi napolju i ovi unutra. Bilo je nekog odvođenja i čuo sam kako govore: 'Da vidimo ko će koga sad zaklati'", dodao je Kos.

 Za učešće u ubistvu oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Kravici, kao i prisilnom preseljenju stanovništva s područja Srebrenice, optuženi su Duško Jević, Mendeljev Đurić, Goran Marković i Neđo Ikonić.

Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini Specijalne brigade policije RS, Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.

U nastavku suđenja trebalo je da svjedoči Jean Gagnon, ali je njegovo saslušanje odgođeno zbog nepostojanja tehničkih mogućnosti da se sa kanadskim gradom Montrealom uspostavi video, već samo audio veza.

Odbrane su se usprotivile saslušanju ovog svjedoka bez mogućnosti video veze, pa je Tužilaštvo BiH predložilo da se Gagnon pozove da kao svjedok dođe u Sarajevo.

Nastavak suđenja je 30. januara ove godine.

(24sata.info)

 

..........................................................

Livne poručio Ceriću: "Vlada Izraela zna za Srebrenicu, zna ko je Milorad Dodik i da on sa tim nema veze"

image Arie Livne / 24sata.info

 

(24SI) - Šef Predstavništva Republike Srpske u Izraelu Arie Livne poručio je islamskom poglavaru u BiH Mustafi Ceriću da prepusti Izraelu da odluči koga će pozvati u svoju zemlju i naglasio da ne vidi nijedan jedini razlog zašto Vlada te zemlje ne bi mogla da pozove predsjednika Srpske Milorada Dodika u posjetu.

 

 [24 sata info] 

Livne je istakao da je u Srebrenici učinjen ratni zločin, a ne holokaust, ističući da Dodik s tim nema veze.

''Јa, koji sam Јevrejin i čija je majka ubijena u Aušvicu, tvrdim da je u Srebrenici učinjen ratni zločin, a ne holokaust. Vlada Izraela zna za Srebrenicu, zna ko je Milorad Dodik i da on sa tim nema veze'', rekao je savjetnik predsjednika Srpske Livne za "Glas Srpske" povodom pisma koje je juče reis Cerić uputio predsjedniku projekta "Aladin" An-Mari Revkolevski povodom 27. januara, Međunarodnog dana sjećanja na holokaust.

U tom pismu on je norveškog teroristu Andersa Brejvika uporedio sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, a Dodika optužio da nastavlja njihovu logiku.

''Žalosno je da su Dodika, koji negira genocid, izraelske vlasti nedavno toplo dočekale u Tel Avivu'', napisao je Cerić i dodao da je zvanični izraelski prijem Dodika suprotan duhu i cilju Aladin projekta "borbe protiv onih koji negiraju holokaust".

Livne je rekao da Dodik nikad nije porekao da je u Srebrenici učinjen ratni zločin.

- Ne vidim ni jedan jedini razlog zašto Vlada Izraela ne bi mogla da pozove Dodika u zvaničnu, nezvaničnu ili kakvu god posjetu - rekao je Livne i poručio da je najbolje da reis prepusti Izraelu da odluči koga će pozvati u svoju zemlju.

(24sata.info)



26.01.2012.

KRAJ SVIJETA U KOJEM SVI POBJEDJUJU

Kraj svijeta u kojem svi pobjeđuju

 

Pripreme uoči početka Svjetskog ekonomskog foruma, 25. siječanj 2012.

 

26.01.2012
Gideon Rachman, glavni vanjsko-politički komentator u Financial Timesu (Priredila Mirjana Rakela)

Radni vijek proveo sam pišući o međunarodnoj politici, najprije za Economist, a sada Financial Times. Okružen ljudima koji prate tržište i poslovanje, vrlo rano sam shvatio da su međunarodna ekonomija i međunarodna politika duboko isprepleteni.

U knjizi „Budućnost na nultoj točki“ još 2009, pokušao sam predvidjeti kako će globalna ekonomska kriza promijeniti međunarodnu politiku. Kao što prilično mračan naslov implicira, tvrdio sam da će odnosi između velikih sila postati napetiji i da su sukobi izvjesniji. U uvjetima u kojima se ekonomska klima pogoršava, sve će biti teže za velike ekonomije da međusobne odnose promatraju kroz poziciju u kojoj svako dobija. Dolazimo u situaciju da ono što je dobro za Kinu, za SAD je loše, ili ono što je dobro za Njemačku loše je za Italiju, Španjolsku i Grčku.

Nažalost, pokazalo se da su moja predviđanja bila točna, što me čini zadovoljnim autorom, ali kao pripadnik ljudske rase i te kako sam zabrinut. Uspon logike nulte točke potvrdio je da je moguće povezati naizgled nespojivo u međunarodnoj politici: krizu unutar Europske unije, pogoršanje američko-kineskih odnosa, i zastoj u globalnom upravljanju.

Novo, sumorno raspoloženje vidjeti će se na ovogodišnjem Svjetskom gospodarskom forumu. Dvadeset godina prije financijske krize, Davos je bio  gotovo festival globalizacije - politički vođe iz cijelog svijeta tu su „kupovali“ ideje o uzajamnoj koristi poslovanja i ulaganja, poticani od investicijskih bankara i multinacionalnih kompanija. No, u Davosu, ove godine, održavati će se niz rasprava o tome kako premodelirati kapitalizam, i kako riješiti krizu u eurozoni.

Igra po pravilima

Europska unija koja je utemljena na ekonomskoj logici da iz zajedništva svi imaju koristi, danas je u problemima.

Ideja da će stvaranjem zajedničkog tržišta i rušenjem investicijskih barijera, svi postati bogatiji, funkcionirala je više desetljeća. No, sada se strahuje da bi umjesto naprijed, neke zemlje Uniju mogle povući unatrag.
Ilustracija
​​
Zemlje južne Europe - Grčka, Portugal, Italija i Španjolska - smatraju da su zapravo „zaključane u valutno jedinstvo“ s Njemačkom koja je njihove ekonomije napravila  nekonkuretnim. Za njih, EU više nije ideja povezana s prosperitetom.  

Što se tiče zemalja sjeverne Europe – građani Njemačke, Finske i Nizozemske - nisu sretni zbog toga što milijardama eura trebaju spašavati južne susjede. Oni strahuju da nikada neće dobiti novac natrag, i da će njihova napredna gospodarstva biti povučena prema dolje.

Sada kada je Francuska izgubila svoj AAA kreditni rejting, Njemačka ostaje kao jedina velika AAA zemlja u eurozoni. Mnogi Nijemci smatraju da su radili i igrali po pravilima - i sada se pitaju trebaju li spasiti zemlje gdje ljudi rutinski varaju na porezima, a u mirovinu odlaze u svojim pedesetim godinama.

Od početka krize u Europi, političari su tvrdili da rješenje snažnija integracija unutar EU. I dok to za Grke znači - euroobveznice, zajedničko pokrivanje dugova, za Njemce to znači „igranje“ po jasno utvrđenim, strožim, financijskim pravilima.  

Budućnost na nultoj točki

Takvi proturječni stavovi sigurno da će dodatno produbljivati političke razlike. Rasti će nacionalistički, ekstremni elementi. Na idućim izborima u Francuskoj Marina Le Pen i Nacionalni front bi mogli dobro proći, kao i ostali euroskeptici, takozvane slobodarske stranke u Nizozemskoj i Austriji, Sjeverna liga u Italiji, Istinski Finci u Finskoj, i raznovrsne stranke, od krajnje desnice i do krajnje ljevice u Grčkoj.

Autor tekst zaključuje jednom anegdotom. Prije nekoliko mjeseci, našao sam se na ručku s jednim visoko pozicioniranim dužnosnikom EU, koji je, ispostavilo se, pročitao moju knjigu.  

"Moj posao je da dokažem da je vaša ideja o budućnosti na nultoj točki pogrešna".

Odgovorio sam mu da se, kao autor nadam da u tome neće uspijeti, ali da se kao Evropljanin i ljudsko biće nadam da sam ja u krivu. Moj drug sa ručka se nasmijao i rekao: "Tu  je previše dijalektike za mene."

To je jedna od lijepih stvari među evropskim dužnosnicima. Vole razgovarati sa svojim kritičarima, lako koriste riječ "dijalektički".

Međutim, bojim se da evropski kulturni tehnokrati neće mnogo toga moći učiniti u novoj eri. Svijet u kojem je budućnost na nultoj točki mogao bi pokrenuti  prilično mračne snage.
26.01.2012.

DANILO SPASOJEVIC OSUDJEN NA DEVET GODINA ZATVORA ZA ZLOCINE POCINJENE NAD CIVILIMA U BIJELJINI

Danilo Spasojević osuđen na devet godina zatvora za zločine počinjene nad civilima u Bijeljini

Ovo je prva presuda bijeljinskog suda za ratni zločin nad Bošnjacima

  |  26.01.2012.

Zločin nad civilima Bijeljine

Zločin nad civilima Bijeljine

......................................................................

Danilo Spasojević iz sela Hase pored Bijeljine, u utorak 25. januara u Okružnom sudu Bijeljina, nepravosnažnom sudskom presudom osuđen je na devet godina zatvora za ratni zločin nad civilnim stanovništvom.

Ovo je prva presuda za ratni zločin nad civilima Bijeljine i prva presuda bijeljinskog Okružnog suda za ratni zločin nad Bošnjacima na području deset općina, računajući i Srebrenicu, koje su u nadležnosti Okružnog tužilaštva Bijeljina.

Spasojević je osuđen zato što je 14. juna 1992. godine u kuću Rame Avdića u Bijeljini doveo Dragana Jovića, Zorana Đurđevića, Alena Ristića i Miodraga Živkovića, ratne dobrovoljce Srpske radikalne stranke iz Srbije. U namjeri da opljačkaju ovu porodicu, počinili su ratni zločin. Prva trojica prošle godine su optuženi i u Beogradu im se sudi za ubistvo Rame Avdića, silovanje njegovih kćerke i snahe, te  pljačku.

Hurem Avdić

Miodrag Živković je u bjekstvu. Na suđenju u Beogradu Danilo Spasojević se do sada nije pojavio, iako je pozivan kao svjedok. Bijeljinsko tužilaštvo optužnicu protiv njega, kao saučesnika u ratnom zločinu, podiglo je u decembru 2009. godine.

Tužilac Milorad Debeljević kazao je da će sa oštećenom stranom odlučiti da li će uslijediti žalba.

"Kad je u pitanju ratni zločin, zakon ne razdvaja počinitelje i saučesnike, a na sudu je da uvaži sve otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti. No, ipak ću se oko žalbe konsultirati sa članovima porodice Avdić," rekao je tužilac Debeljević.

Hurem Avdić, sin ubijenog Rame Avdića, imao je trinaest godina kada su mu oca ubili pred njegovim očima. Za Dnevni avaz kaže da nijedna kazna ne može izliječiti bol koji je neljudskim činom zauvijek nanesen njegovoj porodici, ali da je bitno što je ljudska kazna stigla zločinca.

26.01.2012.

BAKIR IZETBEGOVIC: ZAHTJEVI IZ RS-A NECE PROCI U DRZAVNOM PARLAMENTU, BiH TREBA I VRHOVNI SUD - SULEJMAN TIHIC: REPUBLIKA SRPSKA NIJE SRPSKI ENTITET

Izetbegović: Zahtjevi iz RS-a neće proći u državnom parlamentu, BiH treba i vrhovni sud

image Bakir Izetbegović / 24sata.info

 

(24SI) - Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je danas da zahtjevi iz RS-a za ukidanje pravosudnih institucija BiH predstavljaju bespotreban pokušaj udara na nezavisno sudstvo. „Taj pokušaj nema šanse da prođe u državnom parlamentu. Ova država treba normalno sudstvo i ona će ga imati, ...

 

 [24 sata info] 

... a dio tog sudstva svakako je i Tužilaštvo BiH. Moramo tu piramidu zaokružiti ako želimo da imamo normalno stanje i zato treba formirati vrhovni sud“, rekao je Izetbegović.

"Proći će i ovo što se sada  dešava. Ovo je stvar nekih ružnih politika ili potreba da se uvedu dupli standardi, da se izjednačavaju strane u ratu. Ali sve će to proći, kao što je prošlo i sve ostalo u proteklih 16 postdejtonskih godina“, naveo je član Predsjedništva BiH.

Izetbegović je prisustvovao danas u Zenici potpisivanju ugovora o gradnji glavne gradske magistrale u ovom gradu, za što je iz Saudijskog fonda za razvoj osiguran kredit od 25 miliona američkih dolara, javlja Fena.

(24sata.info)

Sulejman Tihić: Republika Srpska

 nije srpski entitet

B.A /  26.01.2012.
image Sulejman Tihić / 24sata.info

 

(24SI) - Predsjednik SDA Sulejman Tihić kritikovao je prisustvo visokih političkih predstavnika iz Srbije i Hrvatske na proslavi dvije decenije postojanja RS.

 

 [24 sata info] 

"Nećemo nikada RS prihvatiti kao srpski entitet i nikada nećemo 9.januar prihvatiti kao dan RS, zato što se radi o danu na kojem su počela masovna ubistva, protjerivanja i etnička čišćenja. Čudi me da je 9.januara kompletno hrvatsko rukovodstvo sjedilo u prvim redovima, čak i novi premijer BiH Vjekoslav Bevanda. Oni su slavili dan kada su protjerani Hrvati iz RS“ kaže Tihić.

Govoreći o nedavnoj proslavi 20-te godišnjice uspostavljanja RS i prisustva državnika iz Srbije, Tihić je ocijenio da se radi o politici "dva lica", prenosi Tanjug.

Prema njegovim tvrdnjama, predsjednik Srbije Boris Tadić na jednoj strani priča o teritorijalnom integritetu BiH, o suverenitetu, ali nije, kako smatra bosanski političar, konzistentan.

"On govori i o RS kao srpskom entitetu i to naravno ne odgovara Dejtonskom sporazumu. Prema Dejtonskom sporazumu RS je jedan multietnički entitet Srba, Bošnjaka i Hrvata. Kada se Tadić zalaže za RS, on mora da se zalaže za ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata. Iz jednog multietničkog entiteta napravljen je isključivo pravoslavni entitet“, kazao je nekadašnji član predsjedništva BiH.

Tihić je naglasio da se u RS slave pravoslavni praznici kao entitetski praznici, te da se sveštenici dovode prilikom otvaranja zgrade vlade, iako u njoj ne rade samo Srbi, već i Hrvati i Bošnjaci. Prema njegovom mišljenju, „živimo u jednom nepravednom svijetu u kojem je dobijen i Dejtonski sporazum, čime su prihvaćena ratna osvajanja Srba".

Međunarodna zajednica je legalizovala RS, iako su svi sudovi, a tako i Haški, utvrdili da su srpske trupe počinile masovna ubistva i genocid, naveo je predsjednik SDA, tvrdeći da je međunarodna zajednica odustala od povratka izbjeglica. Prema njegovim riječima, nekoliko procenata Bošnjaka vratilo se u RS, ali jako malo Hrvata.

„Hrvatska nije ništa ni učinila za povratak. Očigledno je u određenim glavama podjela Bosne, plan Miloševića i Tuđmana, još živ“, rekao je Tihić. On smatra da je međunarodna zajednica BiH ostavila na cjedilu, jer je nametnula jako skup i nefunkcionišući sistem.

„Srbi drže 50 odsto teritorije, 50 odsto prava su dobili i imaju jednu trećinu stanovništva. Međunarodna zajednica kaže da moramo to da riješimo između nas. Ali kako? Nije u interesu RS da prihvata aranžmane koji nisu u njenu korist“, rekao je Tihić u vezi napretka u težnji za promjenom Ustava. On je upozorio da će buduće generacije željeti da mijenjaju stanje, zbog čega se međunarodna zajednica mora zalagati za pravedno rješenje.

„Svi oni koji žele zatvaranje kancelarije visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) ili nisu dobronamerni ili nemaju pojma“, poručio je lider SDA. Govoreći o evropskoj integraciji BiH, Tihić je objasnio da će krajem meseca biti konstituisano novo Vijeće ministara, u februaru će zakon o popisu i o državnoj pomoći proći skupštinu, te da bi u martu BiH, teoretski, mogla da podnese zahtJev za dobijanje statusa kandidata za prijem u članstvo EU.

„Ove godine se u Srbiji održavaju izbori i to će se odraziti na čitav proces. Bosna će brže napredovati. Srbija je do sada bila nešto bolja, ali ćemo mi to nadoknaditi. Bilo bi u redu ako bi zajedno sa Srbijom 2013.dobili status kandidata“, rekao je Tihić, odgovarajući na pitanje da li bi proces pristupanja poslije prijema Hrvatske mogao biti usporen.

 

(24sata.info)

26.01.2012.

MOGU LI SE JAVNA I PUCKA KUHINJA UJEDINITI

Mogu li se javna i pučka kuhinja ujediniti

 

Mostar, kuhinja, foto: Adla Dizdar

 

26.01.2012
Nije bilo u Mostaru dovoljno nakon rata podijeliti kulturne ustanove na pozorište i kazalište, školstvo na mašinsku i strojarsku školu, nego su to vlasti učinile i sa narodnim kuhinjama, pa se tako socijalni slučajevi u jednom dijelu grada hrane u pučkoj, a drugi u javnoj kuhinji.

Zato novca za kupovinu namirnica i plaćanje energenata uvijek nedostaje dok se podmire troškovi velikog broja uposlenih. Osim toga, 445.000 maraka se za kuhinje iz budžeta dijeli na dva jednaka dijela, a broj korisnika nije isti. U Pučkoj kuhinji se hrani 121, a u Javnoj kuhinji 328 korisnika.
Alen Kajtaz iz Javne kuhinje kaže kako nije uredu da jedna kuhinja dobija pet maraka po korisniku dnevno, a druga 1,85.

„Niko mi ne može objasniti da postoje jedinstveni kriteriji u gradu Mostaru za korišćenje kuhinje, bez obzira kako se zove ona, pa da jedna kuhinja trenutno dobija pet maraka po korisniku dnevno, a da druga kuhinja dobije 1,85 po korisniku dnevno. To je nešto što je neprihvatljivo i neobjašnjivo. Međutim, postoje mogućnosti da se odredi tačna cijena obroka i da se taj obrok plaća, odnosno da grad participira onoliko koliko može u cijeni tog obroka“, kaže Alen Kajtaz iz Javne kuhinje.

Da obroci u Javnoj kuhinji nisu bogzna što, potvrdila nam je i Zejna koja su tu hrani već godinama:

„Pa evo vidite koliko dobijemo. Što ima - ima, dosta. Bolje išta nego ništa.“

Mostar, siromaštvo, foto: Adla Dizdar
​​U Javnoj bi kuhinji, koju je inače osnovao Crveni križ grada, ujedinjenje u jednu ustanovu jedva dočekali. Takvu ideju ovih su dana pokrenuli u Centrima civilnih inicijativa.

„Ujedinjenje ovih kuhinja je jedino logičan i ispravan put ukoliko su prvi plan stavljaju interesi korisnika. Posljednjih nekoliko godina došlo je do rasta cijena osnovnih životnih namirnica, goriva itd., broj korisnika ovih kuhinja je također porastao, a izdvajanja za ovu namjenu su ostala ista. U proteklih nekoliko godina ta se izdvajanja iz gradskog proračuna nisu mijenjala“, pojašnjava Ivana Ćavar, voditeljica projekta.

Prijedlog ide Gradskom vijeću

I dok se u Javnoj kuhinji izjašnjavaju za, u Pučkoj o ujedinjenju ne žele govoriti. Franjo Slišković, direktor Pučke kuhinje, nije bio raspoložen za razgovor. Uputio nas je na adresu gradskih vlasti.
"Sada je to stvar i nekakvih političkih odnosa. Koliko je realno da to prođe, ja stvarno ne bih komentarisao“, rekao nam je voditelj gradske službe za socijalne poslove Mustafa Delić.

Koliko je ovakva inicijativa realna, upitali smo Mustafu Delića, voditelja gradske službe za socijalne poslove.

„Realno je sve ono što vodi nekakvoj racionalizaciji. Mislim da je racionalizacija u tom smislu neophodna i dobra. Sada je to stvar i nekakvih političkih odnosa. Koliko je realno da to prođe, ja stvarno ne bih komentarisao“, rekao nam je Delić.

Iako je i Centar za socijalni rad potpisnik CCI-jeve inicijative, ne žele se, kažu, miješati u odluke ljudi koji kuhinje vode.

„Centar  za socijalni rad je izvan toga. Mi smo tu da provedemo odluku Gradskog vijeća koji dođu sa zahtjevom da ostvare pravo, da utvrdimo da li prema odluci ispunjavaju kriterije i da kroz upravni postupak donesemo pozitivno rješenje i izdamo korisničku iskaznicu. To je dio koji je dat u nadležnost Centra, drugo ne", kaže Zora Dujmović, direktorica Centra uza socijalni rad.

Prijedlog o ujedinjenju CCI će uputiti na adresu Gradskog vijeća. Odluka vijećnika bit će posljednja - oni će odlučiti je li važnije nahraniti gladna usta, ili ih podijeliti na one koji su željni hljeba i kruha.
26.01.2012.

"GUARDIAN" O UKLANJANJU PREDRASUDA: ISLAM IMA BOLJI SKOR U TOLERANCIJI NEGO KRSCANSTVO (FOTO)

"Guardian" o uklanjanju predrasuda: Islam ima bolji skor u toleranciji nego kršćanstvo (FOTO)

Ali ako želimo miran svijet, pod hitno nam je potreban izbalansiraniji pogled, piše Karen Armstrong

 26.01.2012.

Još od Krstaških ratova, kada su kršćani iz Zapadne Evrope vodili svete ratove protiv muslimana na Bliskom istoku, ljudi sa Zapada su često doživljavali islam kao nasilnu i netolerantnu vjeru, čak iako je, i pored ukorijenjenih predrasuda, islam imao bolji skor kada je riječ o toleranciji nego kršćanstvo. A nedavni teroristički napadi tako su, čini se, samo potvrdili ovu premisu, piše Karen Armstrong u "Guardianu".

Ali ako želimo miran svijet, pod hitno nam je potreban izbalansiraniji pogled. Ne možemo se nadati pobjedi 'u borbi za srca i umove' ukoliko ne znamo šta se zaista u njima nalazi. Isto tako ne možemo očekivati da muslimani budu impresionirani našim liberalanim vrijednostima ako nas vide kako bespogovorno podliježemo srednjovjekovnim predrasudama rođenim u vrijeme ekstreme kršćanske ratobornosti.

Kao i hindusi, budisti, Jevreji, kršćani, siki i sekularisti, neki muslimani su bez dileme nasilni i netolerantni, ali nova izložba u Britanskom muzeju 'Hadž: Put u srce islama', je pravovremni podsjetnik da to nije cijela priča, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Hadž je jedna od pet najvećih svetkovina islama; kada  idu na hodočašće u Meku, muslimani ritualno upražnjavaju centralni princip njihove vjere. Izjednačavanje religije s vjerom je moderno zapadno odstupanje. Kao plivanje i vožnja, i religijsko znanje se stiče praksom.Učiš samo ako je upražanjavaš. Drevni obredi hadža, koje su Arapi praktikovali vijekovima prije islama, pomogli su hodočasnicima da stvore naviku srca i uma - mir, zapadni stereotip - nenasilan i inkluzivan.

U svetom gradu Meki, nasilje bilo kakve vrste je zabranjeno.Od trenutka kada napusti kuću hodočasniku nije dozvoljeno da nosi oružje, da zgazi insekta ili pokaže bilo kakvu ljutnju, a disciplina koju prihvati će ga odvesti u novi način življenja. U  ključnom trenutku njegovog puta poslanik Muhamed je iscrtao ovu tradiciju. Bježeći od progona iz Meke 622., zajedno sa muslimanskom zajednicom (uma) on je emigirao u Medinu, 250 milja sjevernije. Meka je bila odlučna da uništi muslimansku zajednicu i uslijedio je težak sukob.

No, na kraju je Muhamed uspio da prekine smrtonosni ciklus ratovanja sa jednom smionom nenasilnom inicijativom. U martu 628., na opšte čuđenje, on je obajvio da ide na hadž. To je začilo da će da ujaše nenaoružan na neprijateljsku teritoriju u pratnji još 1.000 muslimana. Hodočasnici su jedva izbjegli masakar od strane konjice iz Meke, ali su na kraju ušli na svetu teritoriju Meke, gdje su jednostavno sjeli pored svojih kamila i odbijali da se pomjere. Znajući da će izgubiti sav kredibilitet ako poubijajuju hodočasnike na toj svetoj zemlji, vlasti Meke su pristale na pregovore, a Muhamed je prihvatio ponižavajuće uslove koje su muslimane ispunjavali razočarenjem.

Ali  Kur'an je proklamovao da je taj naizgled poraz zapravo „čisti  trijumf“ jer su, kao i Jevreji i kršćani, i muslimani djelovali u duhu mira, samokontrole i strpljivosti. Dvije godine kasnije neprijateljstvo je obustavljeno i građani Meke dobrovoljno su otvorili vrata Muhamedu.

Jasno, Kur'an ne prezire Jevreje i kršćane; ovaj afinitet prema 'ljudima knjige' takođe je centralan dio u muslimanskom kultu Meke.Arapi su jasno vjerovali da su takođe djeca Abrahamova, jer su potomci njegovog najstarijeg sina Ismaila - regionalni pogled koji proizilazi iz Biblije. Tvrdi se da su Abraham i Ismail obnovili Kabah, sveti oltar Meke, koji je bio zapušten, nakon čega je posvećen njihovom Bogu, a potom je služio za obrede hadža. Mnogo Arapa smatra da je Alah, njihov vrhovni Bog, bio Bog koje su obožavali ljudi knjige - i Arapi kršćani su nekad išli na hodočašće - hadž, zajedno sa paganima.

Arapi nemaju koncepciju jedne isključive religijske tradicije, pa su bili duboko šokirani kada su otkrili da većina Jevreja i kršćana odbija da ih prihvati kao dio Abrahamove porodice. Kur'an i dalje poziva muslimane da poštuju ljude knjige i njihove proroke, ali je odlučeno da umjesto u Jerusalim, gdje su se molili kao i do sada, oni treba da se okrenu prema Ka'nahu koji je izgradio Abraham.

Kao Abraham, koji nije pripadao jednom zatvorenom kultu, oni su ne bez ponosa  uspostavili  instituciju i , baš kao što je i Abraham  učinio, fokusirali se  na obožavanje samog Boga. Zato je sve o muslimanskom Hadžu zapravo sve o Abrahamovoj familiji, ne samom Muhamedu. Hodočasnici tako stalno obnavljaju  priču o Hagaru i Ismailu, simbolički je vraćajući  u doba koji je prethodilo  vjerskom  šovinizmu.

Avaj, sve tradicije su izgubile svoju primarnu čistotu i izdale idale svojih utemeljivača. Ali predivna prezentacija Hadža u Britanskom muzeju može nam pomoći da shvatimo kako ogromna većina muslimanskog svijeta doživljava svoju vjeru. Sokrat, osnivač zapadne racionalne tradicije, insistirao je da vježba razuma od nas zahtijava konstantno i snažno preispitivanje ideja i ukorijenjenih uvjerenja.

Ova nova izložba može zaista postati put u srce islama i  takođe, možda, ka više autentičnom  i poštovanom zapadnom racionalnom identitetu.

26.01.2012.

BOSANCI I HERCEGOVCI ZELE SRUSITI SVE REKORDE: U CHIKAGU CE SE SKUPITI 45.000 NASIH NAVIJACA?!

Bosanci i Hercegovci žele srušiti sve rekorde: U Čikagu će se skupiti 45.000 naših navijača?!

Cilj je da se na "Soldier Fieldu" skupi više bh. navijača nego ikad ranije, poručuju BH Fanaticosi

 26.01.2012.

Soldier Field u Čikagu

Soldier Field u Čikagu

..........................................................

Navijači BiH u SAD-u već se spremaju za prijateljsku utakmicu naših "Zmajeva" sa Meksikom, koja će se odigrati 31. maja u Čikagu.

Prema pisanju naših čitalaca s ciljem obaranja "svih rekorda", kada je broj bh. navijača u pitanju, formirana je i "Facebook" grupa. Putem nje se pozivaju svi naši navijači da u što većem broju popune "Soldier Field" u Čikagu i obore rekord kada je prisustvu navijača BiH na jednoj fudbalskoj utakmici reprezentacije u pitanju.

"Cilj nam je imati više BH navijača na "Soldier Fieldu" nego što ih je ikad bilo na Koševu! Hajde da napravimo najveći spektakl i da ispunimo stadion! Treba nam 45.000 navijača", kaže se u pozivu navijačima na "Facebooku".

S obzirom da je poznato da Meksiko ima jako puno navijača u SAD-u ne treba ni sumnjati da će na stadionu u Čikagu 31. maja biti sjajna atmosfera.

26.01.2012.

"SLUCAJ JASAREVIC": ISTRAZITELJI PRONASLI SNAJPER, A NA "KALASNJIKOVU" DNK EMRAHA FOJNICE

"Slučaj Jašarević": Istražitelji pronašli snajper, a na "kalašnjikovu" DNK Emraha Fojnice

Pripadnici SIPA-e jučer su u Gornjoj Maoči zapravo tražili kopiju DVD Jašarevićeve oporuke

Autor | 26.01.2012.

"Slučaj Jašarević": Istražitelji pronašli snajper, a na "kalašnjikovu" DNK Emraha Fojnice

Srbijanski mediji objavili su jutros informaciju o navodom pronalasku Jašarevićevog snajpera u jučerašnjoj akciji SIPA-e u Gornjoj Maoči. Međutim, prema pouzdanim informacijama "Dnevnog avaza" iz Tužilaštva BiH informacija je samo polovično tačna. Naime, prema našem izvoru snajper je zaista pronađen, ali ne u jučerašnjoj akciji u Gornjoj Maoči.

"Snajper je pronađen puno ranije, a pripadao je Munibu Ahmetspahiću. Pripadnici SIPA-e jučer su u Gornjoj Maoči zapravo tražili kopiju DVD oporuke teroriste Mevlida Jašarevića. Na žalost DVD nije pronađen", potvrđeno je "Dnevnom avazu" iz Tužilaštva BiH.

Osim pronalaska snajpera bh. istražitelji već ranije su uzeli uzorak sa automatske puške, iz koje je pucano na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država, te su našli podudaranje sa DNK-om Emraha Fojnice.

Avokati optuženih javno su pitali zašto su pripadnici sigurnosne agencije baš sad krenuli u potragu za DVD-om, a Tužilaštvo BiH će, prema pouzdanim informacijama "Dnevnog avaza", uskoro zatražiti oslobađanje Dine Pečenkovića.

Treba još dodati i to da Tužilaštvo BiH neće zatražiti mjere pritvora za trojicu uhapšenih u Gornjoj Maoči, potvrdio je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Podsjetimo, tokom jučerašnje akcije u Gornjoj Maoči pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) priveli su Nusreta Imamovića, njegovog brata Eldina i Jasmina Mustajbašića, nad kojima je izvršena kriminalistička obrada.

U akciji je pretreseno pet objekata u Gornjoj Maoči, u okviru istrage o napadu na Američku ambasadu u Sarajevu  koji je 28. oktobra izvršio Mevlid Jašarević.

26.01.2012.

ZLATKO LAGUMDZIJA: DEJTONSKA STRUKTURA BiH NIJE "SVEDSKI STO" - OPTIMIZAM NAKON SASTANKA LIDERA: LAGUMDZIJA: PLATFORMA NIKAD JACA, NEMA REKONSTRUKCIJE VLADE FBiH

Lagumdžija: Dejtonska struktura BiH nije "švedski sto"

26.01.2012.
...........................
Dejtonska struktura BiH nije "švedski sto" da sa njega možeš nešto uzeti, a nešto drugo ne uzeti.
Zlatko Lagumdžija (Foto: Sarajevo-x.com)
Zlatko Lagumdžija (Foto: Sarajevo-x.com)
...........................................................................
Ovim riječima je predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija prokomentirao zahtjev Narodne skupštine RS-a poslanicima iz RS-a na državnom nivou da pripreme prijedlog zakona o ukidanju Suda i Tužilaštva BiH.

"Nema razloga da oni ne predlože taj zakon, ali je stav SDP-a tu savršeno jasan - Sud i Tužilaštvo BiH treba jačati u skladu s evropskim standardima", rekao je Lagumdžija.

Istakao je da se nada da će poslanici iz RS-a podržati zakone o oduzimanju opljačkane imovine, odnosno, nelegalno stečene imovine koji će stranke okupljene oko Platforme uskoro uputiti na federalni i državni nivo.

"Vrlo brzo će Federalni parlament pred sobom imati zakon o oduzimanju opljačkane imovine, zakon o reviziji privatizacije kao i zakon o lustraciji", najavio je on.
...............................................................................................................................................................
Optimizam nakon sastanka lidera: Lagumdžija: Platforma nikad jača, nema rekonstrukcije Vlade FBiH
26.01.2012.
.............................
Na današnjem sastanku lidera stranaka potpisnica Platforme, čiji je domaćin bio predsjednik SDA Sulejman Tihić, ustanovljeno je kako nema razloga za rekonstrukciju Federalne vlade.
Piše: J. H.

x x x x
Lagumdžija: Platforma nikad jača, nema rekonstrukcije Vlade FBiH
Uoči sastanka političkih lidera SDA, SDP-a, NSRzB i HSP-a u Sarajevu, dvije vodeće stranke u Federaciji BiH razmijenile su "teške" riječi kada su u pitanju izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH. Kako je kazao predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, koalicija sa SDA nije dovedena u pitanje.

"U javnoj raspravi o Zakonu o unutrašnjim poslovima ćemo sučeliti argumente. Manje-više svi se slažemo da treba restrukturirati neke stvari, mora se definisati proces izbora ljudi koji rukovode Federalnom upravom policije, osigurati njihova operativna i finansijska nezavisnost, a da s druge strane postoji vrlo jasna civilna kontrola nad radom", kazao je Lagumdžija.

Nesuglasice premostive

Na pitanje da li je Platforma jača nego ikad, predsjednik SDP-a i budući ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara BiH je odgovorio u svom stilu: "Dopada mi se vaša izjava".

Lider SDP-a vjeruje kako su priče o rekonstrukciji Federalne vlade neutemeljene.

"Mi smatramo da ova Vlada dobro radi i nema razloga za priču o rekonstrukciji", kazao je Lagumdžija.

SDP smatra da nesuglasice sa SDA nisu nepremostive.

"Ili će biti kako oni kažu, ili će biti kako mi kažemo. Poštovat ćemo demokratsku volju u svakom slučaju", izjavio je Lagumdžija.

Približeni stavovi

Mladen Ivanković Lijanović, predsjednik NSRzB, smatra da Vlada FBiH i resorni ministar moraju imati utjecaj na direktora policije.

"Ministar građanima odgovara za rad. Tu je sada problem ministar unutrašnjih poslova FBiH, koji nema nadzora nad direktorom policije. Mi tražimo da i jedni i drugi odgovaraju Parlamentu FBiH", kazao je Ivanković Lijanović.

I predsjendik NSRzB je potvrdio kako su na današnjem sastanku približeni stavovi o Zakonu o unutrašnjim poslovima FBiH.

Rekonstrukcija unutar sadašnje Vlade

Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH Đapić-dr. Jurišić osvrnuo se na izjave HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 o potrebi za rekonstrukcijom Federalne vlade.

"Neće u skorije vrijeme doći do rekonstrukcije, a i ako dođe, to će biti unutar sadašnje Vlade FBiH. Analizirali smo rad i načelno smo zadovoljni onim što je do sada urađeno", izjavio je Zvonko Jurišić.

Što se Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH tiče, slijede dva čitanja i javna rasprava u kojoj će SDA i SDP pokušati doći do zajedničkog zaključka.
26.01.2012.

ISTRAZITELJ O NAJGLEDANIJEM FILMU NA HASKOM SUDU

Istražitelj o najgledanijem filmu na Haškom sudu

 

Scena iz video snimka: Razdvajanje muškaraca od zena i djece

 

 

25.01.2012
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću s iskazom je nastavio istražitelj tužiteljstva Tomaš Blaščik (Tomasz Blaszczyk) koji je sudu opisao okolnosti istrage video snimaka napravljenih u srpnju 1995. godine na području Srebrenice, od strane beogradskog novinara Zorana Petrovića - Piroćanca.

Istražitelj Blaščik detaljno je analizirao snimke koje prikazuju zarobljene Bošnjake, razdvajanje muškaraca od žena i djece te tijela ubijenih u Srebrenici nakon ulaska Vojske Republike Srpske.

Film spomenutog Piroćanca – Operacija Srebrenica je najgledaniji film na Haškom sudu, a na njemu su zabilježene vojne aktivnosti i etničko čišćenje u Srebrenici i okolici nakon zauzimanja te zaštićene enklave. Poput lova na ljude koji su bježali kroz šumu.

I samog Piroćanca moglo se čuti kako razgovara s Vojnicima Republike Srpske, izbjeglicama govori kako će sve biti ubrzo gotovo, ali i kako daje opravdanje za razdvajanje muškaraca od žena i djece.
Tomaš Blaščik na suđenju Radovanu Karadžiću, 25. siječanj 2012.
​​
„Bilo je tu i nešto ljudi koji su se htjeli prošvercati s konvojem, a koji su u kartotekama zabilježeni kao zločinci“, objašnjavao je novinar kadrove koje je sam bilježio s kamerom 13. i 14. srpnja u Srebrenici.

Materijal, objavljen samo par dana od pada Srebrenice na jednoj srbijanskoj televiziji (Studio B), prikazivao je inkriminirajuće snimke za snage bosanskih Srba, poput grupe zarobljenika na terasi takozvane Bijele kuće u Potočarima u koju su, prema optužnici, zatvarani muškarci prije nego što su odvođeni na druge lokacije i ubijani.

Također prikazani su leševi pogubljenih u skladištu u Kravici. No kada je Piroćanac predao snimku istražiteljima Haškog suda 2002. godine na njoj je nestalo spomenutih dijelova.

Istražitelj Blaščik prepričao je sudu opravdanje koje je dobio od spomenutog novinara.

„On je objasnio situaciju na sljedeći način – kaže da nije imao iskustva u rukovanju s kamerom i da je slučajno presnimio ove materijale kada je došao kući. On ne zna točno kako se to dogodilo. Njegovo objašnjenje je da on u stvari ne zna kako je do toga došlo“, izjavio je svjedok.

(VIDEO: Film o Petrovićevim snimkama)


Nakon što istražitelja Blaščika u četvrtak unakrsno ispita optuženi Karadžić, koji se od optužbi za genocid u Srebrenici i ostale zločine u Bosni i Hercegovini brani sam, očekuju se iskazi antropologa Vilijama Haglanda (William Haglund) i istražitelja grobnica u Srebrenici Žan-Rene Rueza (Jean-Rene Ruez).
26.01.2012.

ZDRIJEB: BOSNA I HERCEGOVINA U DRUGOM POLUFINALU EUROSONGA

Ždrijeb: Bosna i Hercegovina u drugom polufinalu Eurosonga

image Ždrijeb Eurosonga / 24sata.info

 

(24SI) - U Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana i ovogodišnje "Pjesme Evrovizije“, ždrijebom su određeni učesnici oba polufinala 57. izdanja najomiljenijeg evropskog muzičkog takmičenja.

 

 [24 sata info] 

Simbolično su uručeni ključevi "Pjesme Evrovizije" a domaćini su predstavili slogan i logo Eurosonga Baku 2012.

Na svečanoj ceremoniji u palati Bata, u Bakuu, gradonačelnik Diseldorfa grada- domaćina Eurosonga 2011., Dirk Elbers, simbolično je uručio ključeve takmičenja gradonačelniku Bakua, Hajibalu Abutalibovu.

Obraćanje evrovizijskoj javnosti izvršnog producenta "Pjesme Evrovizije" Jon Ola Sanda, bilo je uvod u ždrijeb kojim su zatim određeni učesnici prvog odnosno drugog polufinala. U prvom polufinalu "Pjesme Evrovizije 2012.", 22. maja nastupiće: Crna Gora, Island, Rumunija, Albanija, Belgija, Letonija, Švicarska, Finska, Grčka; Moldavija, Kipar, Austrija, Danska, Rusija, San Marino, Izrael, Irska, Mađarska.

Učesnici - predstavnici zemalja koji će nastupiti u drugom polufinalu, 24. maja su: Srbija, Holandija, Portugal, BJR Makedonija, Belorusija, Malta, Ukrajina, Jermenija, Bugarska; Švedska, Gruzija, Slovenija, Estonija, Turska, Slovačka, Hrvatska, Norveška, Litvanija, Bosna i Hercegovina. Ovom prilikom, određeno je i u kom će finalu imati pravo da glasaju stručni žiriji i publika iz Azerbejdžana i zemalja - pripadnica "Velike petorke".

Za predstavnike koji nastupaju u prvom polufinalu moćiće da glasaju: Italija, Azerbejdžan i Španija a za takmičare u drugom polufinalu glasaće: Velika Britanija, Francuska i Njemačka.

Redoslijed nastupa svih 43 učesnika, tokom prve i druge polufinalne večeri biće takođe određen ždrijebom 18. marta, u vrijeme tradicionalnog sastanka šefova delegacija svih zemalja učesnica.

Domaćini su predstavili novi vizuelni identitet 57. "Pjesme Evrovizije Baku 2012", kao i slogan koji glasi: "Light your fire!"

(24sata.info)


26.01.2012.

VIDEO / CARLING CUP: DZEKIN GOL NEDOVOLJAN CITYJU ZA FINALE

VIDEO / Carling Cup: Džekin gol nedovoljan Cityju za finale

image Edin Džeko / 24sata.info

 

(24SI) - Manchester City nije uspio izboriti finale Carlig Cupa. Remi na gostovanju kod Liverpoola od 2:2 u koji je i bh. reprezentativac Edin Džeko "ugradio“ jedan gol nije bio dovoljan s obzirom da su „redsi“ u Manchesteru slavili sa 1:0.

 

 [24 sata info] 

"Građani" su bolje otvorili susret čije je prvo poluvrijeme bilo dosta tegobno za gledati. Ipak u 31. minuti ekipa Manchester Cityja golom Nigela de Jonga uspjela je anulirati vodstvo od jednog golu koje je Liverpool imao iz prvog susreta dvaju timova na Etihad stadionu.

U finišu prvog poluvremena "redsi" su stigli do izjednačenja. Nakon igranja Richardsa rukom u kaznenom prostoru, siguran egzekutor najstrožije kazne bio je kapiten Liverpoola Steven Gerrard.

U 67. minuti na scenu je stupila "balkanska veza", prenosi Scsport. Kolarov je uputio centaršut u šesnaesterac kojeg je bh. napadač bez problema pospremio u mrežu za vodstvo Cityja. Sedam minuta kasnije Velšanin Craig Bellamy postavio je konačnih 2:2 koji su Liverpoolu bili dovoljni za plasman u finale Carling Cupa.

(24sata.info)



25.01.2012.

VETERAN KANADSKE VOJSKE O GENOCIDU U SREBRENICI: "SVJEDOK SAM ZLOCINA AGRESIJE PREMA BOSNI I HERCEGOVINI"

Veteran kanadske vojske o genocidu u Srebrenici: "Svjedok sam zločina agresije prema BiH"

image Carlos Robert Steiner / 24sata.info

 

(24SI) - "Kao član Internacionalnog ekspertnog tima respektabilnog Instituta za istraživanje genocida Kanada, pozivam sve Bošnjake širom svijeta da se ujedine u borbi za istinu o agresiji na međunarodno priznatu, suverenu, državu Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima, te za pravdu za žrtve tih zločina", kazao je Carlos Robert Steiner, bivši ...

 [24 sata info] 

... veteran Kanadske vojske i sadašnji član Internacionalnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. U svojoj izjavi on dalje kaže:

"Kao veteran kanadske vojske, koja je tokom 1993. godine u sklopu UNPROFOR-a bila stacionirana na položajima oko Srebrenice, svjedok sam zločina agresije prema Bosni i Hercegovini i zločina genocida prema Bošnjacima. Zato sam i poveo pravnu borbu za istinu o tim zločinima.

Prošle godine odlučio sam tužiti vladu Kanade zbog diskriminacije koju su pripadnici kanadskog bataljona, u tom periodu, provodili nad Bošnjacima u Srebrenici.

Ja sam poveo pravnu bitku za istinu o tim zločinima. Uložio sam formalnu tužbu protiv Vlade Kanade zbog diskriminacije, nemara i kršenja privatnosti, u moje ime i za narod Bosne i Hercegovine. Također sam tužbu poslao Komisiji za ljudska prava UN sa sjedištem u Ženevi, Švicarska, moja druga domovina.

Nekoliko nas iz UNPROFOR-a, IFOR-a, SFOR-a i KFOR se namjeravamo vratiti u Bosnu i Hercegovinu u ljeto 2013, s namjerom da učestvujemo u ovogodišnjem Maršu mira za Srebrenicu, 11 jula. Mi smo internacionalna koalicija veterana koji žele pomoći i čiji glas se treba čuti.

Dragi Bošnjaci širom svijeta, samo vašom jedinstvenom akcijom možemo doći do našeg zajedničkog cilja, istine o zločinima u Bosni i Hercegovini i pravdi za žrtve tih zločina", stoji na kraju ove izjave, prenosi Rijaset.ba.

 

(24sata.info)


25.01.2012.

BOSNJACKI DELEGATI STAVILI VETO: USTAVNI SUD RS-A ODLUCUJE O ZAKONU O SUDOVIMA

Bošnjački delegati stavili veto: Ustavni sud RS-a odlučuje o Zakonu o sudovima

image NSRS / 24sata.info

 

(24SI) - Ustavni sud Republike Srpske dat će konačnu riječ o novom Zakonu o sudovima u RS-u, na koji su bošnjački delegati stavili veto. Dogovor o tom zakonu nije postignut na današnjoj sjednici Zajedničke komisije Vijeća naroda i Narodne skupštine RS-a, jer nije prihvaćen nijedan od 11 amandmana Kluba Bošnjaka.

 

 [24 sata info] 

Stav tog kluba je da se spornim zakonom preuzimaju određene nadležnosti koje imaju državne pravosudne institucije te gubi mogućnost ravnopravne zastupljenosti svih konstitutivnih naroda u sudskoj vlasti.

Njihovo mišljenje je da se zakonom na nivou RS-a pruzimaju i neke nadležnosti po pitanju budžeta i legitimacije, a da resorno entitetsko ministarstvo i izvršna vlast, na neki način, preuzimaju kontrolu nad pravosuđem.

Kod uvjeta i mandata za vršenje sudske funkcije u ovom zakonu uvedena su potpuno nova rješenja, koja nisu bila predmet regulative važećeg Zakona o sudovima.

Naime, ovim odredbama su regulirani opći i posebni uvjeti za izbor sudije, mandat sudije i predsjednika suda, kao i način i postupak izbora predsjednika suda.

Podsjećanja radi, Zakon o sudovima u RS-u usvojen je još 15.decembra 2011. iako je izazvao oštru poslaničku raspravu, ali i reakcije Ministarstva pravde RS-a i Visokog sudskog i tužilačkog Vijeća (VSTV) BiH.

Njime je definirano da u RS-u postoji 19 osnovnih sudova i osam novih osnovnih sudova (Srebrenica, Lopare, Srbac, Brod, Šamac, Kozarska Dubica, Nevesinje, Rogatica i Laktaši), koji bi počeli s radom kad se steknu materijalne i druge pretpostavke, o čemu će, na prijedlog ministra, odluku donijeti Vlada RS-a.

Iako je prema sadašnjim rješenjima Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH propisalo jedinstvene obrasce za legitimaciju za sve sudije, u oba entiteta u BiH, u novom Zakonu o sudovima u RS-u predlaže se novo rješenje - da sudije imaju službenu legitimaciju, čije obrasce propisuje i izdaje ministar pravde RS-a.

Predsjedavajući Zajedničke komisije Igor Radojičić iznio je danas lično i, kako je naveo, mišljenje većeg broja članova komisije, da se uloženi bošnjački amandmani ne odnose na povredu vitalnog nacionalnog interesa već se, eventualno, mogu odnositi na zahtjev za ocjenu ustavnosti.

S druge strane, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda upozoravao je da je Zakon o sudovima preuranjen, s obzirom da se vodi strukturalni dijalog o reformi pravosuđa u BiH.

 

(24sata.info)

25.01.2012.

SUDJENJE RADOVANU KARADZICU: ISTRAZITELJ O NAJGLEDANIJEM FILMU NA HASKOM SUDU

Istražitelj o najgledanijem filmu na Haškom sudu

Scena iz video snimka: Razdvajanje muškaraca od zena i djece

 

25.01.2012
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću s iskazom je nastavio istražitelj tužiteljstva Tomaš Blaščik (Tomasz Blaszczyk) koji je sudu opisao okolnosti istrage video snimaka napravljenih u srpnju 1995. godine na području Srebrenice, od strane beogradskog novinara Zorana Petrovića - Piroćanca.

Istražitelj Blaščik detaljno je analizirao snimke koje prikazuju zarobljene Bošnjake, razdvajanje muškaraca od žena i djece te tijela ubijenih u Srebrenici nakon ulaska Vojske Republike Srpske.

Film spomenutog Piroćanca – Operacija Srebrenica je najgledaniji film na Haškom sudu, a na njemu su zabilježene vojne aktivnosti i etničko čišćenje u Srebrenici i okolici nakon zauzimanja te zaštićene enklave. Poput lova na ljude koji su bježali kroz šumu.

I samog Piroćanca moglo se čuti kako razgovara s Vojnicima Republike Srpske, izbjeglicama govori kako će sve biti ubrzo gotovo, ali i kako daje opravdanje za razdvajanje muškaraca od žena i djece.
Tomaš Blaščik na suđenju Radovanu Karadžiću, 25. siječanj 2012.
​​
„Bilo je tu i nešto ljudi koji su se htjeli prošvercati s konvojem, a koji su u kartotekama zabilježeni kao zločinci“, objašnjavao je novinar kadrove koje je sam bilježio s kamerom 13. i 14. srpnja u Srebrenici.

Materijal, objavljen samo par dana od pada Srebrenice na jednoj srbijanskoj televiziji (Studio B), prikazivao je inkriminirajuće snimke za snage bosanskih Srba, poput grupe zarobljenika na terasi takozvane Bijele kuće u Potočarima u koju su, prema optužnici, zatvarani muškarci prije nego što su odvođeni na druge lokacije i ubijani.

Također prikazani su leševi pogubljenih u skladištu u Kravici. No kada je Piroćanac predao snimku istražiteljima Haškog suda 2002. godine na njoj je nestalo spomenutih dijelova.

Istražitelj Blaščik prepričao je sudu opravdanje koje je dobio od spomenutog novinara.

„On je objasnio situaciju na sljedeći način – kaže da nije imao iskustva u rukovanju s kamerom i da je slučajno presnimio ove materijale kada je došao kući. On ne zna točno kako se to dogodilo. Njegovo objašnjenje je da on u stvari ne zna kako je do toga došlo“, izjavio je svjedok.

(VIDEO: Film o Petrovićevim snimkama)


Nakon što istražitelja Blaščika u četvrtak unakrsno ispita optuženi Karadžić, koji se od optužbi za genocid u Srebrenici i ostale zločine u Bosni i Hercegovini brani sam, očekuju se iskazi antropologa Vilijama Haglanda (William Haglund) i istražitelja grobnica u Srebrenici Žan-Rene Rueza (Jean-Rene Ruez).
25.01.2012.

FIKTIVNI NEPRIJATELJI: HARANGA PROTIV ANDJELINE DZOLI

Fiktivni neprijatelji: Haranga protiv Anđeline Džoli

 

Anđelina Džoli na američkoj premijeri filma "U zemlji krvi i meda", decembar 2011.

 

25.01.2012
Jedna od najuspešnijih holivudskih glumica Anđelina Džoli bi bilo gde u svetu bila dočekana raširenih ruku, ali u Srbiji se zbog njenog rediteljskog prvenca “U zemlji krvi i meda” protiv nje vodi svojevrsna medijska hajka.

“Anđo marš”, “Anđelina je kreten”, “Anđo, sestro, preigrala si se”, samo su neki od naslova u srpskoj štampi upućeni holivudskoj glumici Anđelini Džoli. Iako njen film u Srbiji gotovo niko nije ni video Džolijevoj se zamera da Srbe predstavlja kao koljače i silovatelje i da je film antisrpski koji čitav srpski narod prikazuje u iskrivljenom svetlu.

Već viđeno, ali uvek plaši i podseća na ono čemu su pojedini ljudi bili izloženi tokom devedesetih, kaže beogradski režiser Stevan Filipović, koji je sa svojim filmom “Šišanje” o sprezi desničarskih organizacija i vlasti, takođe bio meta kritika dela javnosti kako šalje lošu poruku o Srbima.

“To je stari recept, videli smo već milion puta od strane nacionalista kako se to radi. Posebno je smešno što se tiče ovog filma Anđeline Džoli zato što niko nije gledao taj film i onda se naravno, iako bez gledanja, verovatno na osnovu trejlera, a verovatno neki nisu gledali ni trejler, onda to proglašava za anti-srpski i kako to već ide”, kaže Filipović.

Haranga protiv jedne od najpopularnijih svetskih glumica kulminirala je neutemeljenim optužbama kako će ona navodno tražiti da se ukine bosansko-hercegovački entitet Republika Srpska jer je to, kako su mediji citirali njene navodne reči “genocidna tvorevina”.

Glumac Rade Šerbedžija, jedan od protagonista u njenom filmu, rekao je da je to suluda priča i da je Anđelina bila zapanjena time što je neko mogao izmisliti takvu neistinu.

Po već ranije dobrom uhodanom scenariju otkrivanja neprijatelja izmišljaju se motivi ove holivudske glumice, koja je i ambasadorka dobre volje UN, zbog kojih ona ima jak animozitet prema Srbima. Tako su pojedini mediji kopajući po njenoj biografiji došli do neproverenog podatka kako je njen otac holivudski glumac Džon Vojt, pohađao Stepinčevu srednju školu u Njujorku. Čitaoci su tek u nastavku mogli da saznaju da je to ime škole koja je navodno sagrađena 1950. i dobila ime po Stepincu.

“Činjenica da je Džon Vojt praktično đak Alojzija Stepinca možda je ključ antisrpske kampanje Anđeline Džoli”, zaključak je jednog od tobožnjih eksperata za reč i delo ove glumice.

Dinko Gruhonjić, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine kaže da se čini da u predizborno vreme u Srbiji možemo očekivati sve luđe i luđe izmišljotine.

“Ne mogu da pronađem nikakvu drugu reč sem jedne proste reči a to je ludilo. Zamazivanje očiju građanima sa ciljem da svi zajedno treba da zaboravmo na naše svakodnevne probleme, da li ljudi imamju para da deci kupe patike, na kraju krajeva da li ljudi imaju para da kupe hleb i mleko svakog dana i da se bavimo nekim potpuno neverovatnim stvarima. Da osuđujemo Anđelinu Džoli zbog njenog filma koji nismo ni pogledali. To je logična posledica one činjenice da je još 90-ih Milošević pustio ludilo iz te Pandorine kutije i da ono, ne samo da se nije vratilo u tu kutiju, nego se razvilo u svim duginim bojama i sada nas mentalno zagađuje”, kaže Gruhonjić. 

Tragična priča o ljubavi između dvoje mladih ljudi zatečenih u ratu, Srbina i Bošnjakinje nije prva filmska priča koja je dočekana na nož u Srbiji. Uzalud je Anđelina Džoli govorila da je reč o ljubavnoj priči, a ne o političkoj poruci.

(Trejler za film "U zemlji krvi i meda")


Filmovi nisu razglednice

Hajka protiv Anđeline Džoli poklopila se sa napadima na crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa i sada već smenjenog upravnika Narodne biblioteke Sretena Ugričića zbog potpisa na apel Foruma pisaca koji je stao u Nikolaidisovu odbranu.

Socilog Ivan Kuzminović primećuje da se stvara nacionalna homogenizacija i pronalaze novi državni neprijatelji.

„Čini mi se da su napadi na Anđelinu Džoli i Ugričiča iz iste kuhinje tako da je reč o novoj, ali nadam se kratkoj, mobilizaciji u našem društvu koja je posledica pre svega predizborne kampanje. Mislim da političari sada traže objašnjenje za svoj neuspeh u drugim ljudima. Mislim da je to samo slika neozbiljne političke elite koja po potrebi može da prozove i glumce iz Holivudu i direktora nacionalne biblioteke“, navodi Kuzminović.

Važno je da se o filmovima, pogotovo onima koji pretenduju da budu društveno angažovani, priča, kaže reditelj Stevan Filipović, ali ne na način da se iznose optužbe pre nego što je publika uopšte mogla da vidi ono za šta se Anđelina Džoli optužuje.

“Ako će to zaista da izazove neke diskusije i otvaranje nekih tema koje nisu bile otvorene ili nisu bile otvorene na neki kvalitetan način onda je to super stvar. Ali ako će da izazove ove reakcije koje smo već videli... Mi smo isto sa Šišanjem imali takvu situaciju, da je nekoliko hiljada puta bilo pomenuto da to ne predstavlja Srbe u svetu na pravi način. I tu imate dve neke razine takvih priča, jedna je od ljudi koji ne shvataju da filmovi nisu razglednice nego pokušaj otvaranja nekih izbiljnijih tema i diskusije o njima, a sa druge strane imate ljude koji su vrlo svesni toga ali namerno manipulišu takvim diskursom”, objašnjava Filipovć.

To nije kraj, pa se za film "U zemlji krvi i meda“ koji je dobio nagradu američkih producenata „Stenli Kramer“, priznanje koje se dodeljuje ostvarenjima koja se bave društvenim pitanjima, kao i nominaciju za američku filmsku nagradu Zlatni globus u kategoriji za najbolji strani film, u Srbiji tvrdi da dobija loše kritike u SAD, beleži očajne rezultate na tamošnjim blagajanama, pa da se čak skida sa bioskopskih repertora.

Beogradska premijera “U zemlji krvi i meda” očekuje se na proleće, ali teško da će Anđelinu Džoli dočekati dobrodošlica.
25.01.2012.

"MAJKE ENKLAVE SREBRENICA I ZEPA": ZASTITITE NEUTRALNOST I NEPRISTRANOST TUZILASTVA I SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

"Majke enklave Srebrenica i Žepa": Zaštitite neutralnost i nepristranost Tužilaštva i Suda BiH

image Sud BIH / 24sata.info

 

(24SI) - Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" zatražilo je danas od međunarodnih institucija u BiH da zaštite neutralnost i nepristranost Tužilaštva i Suda BiH, naglasivši da je to moguće samo ako na visokim pozicijama u tim institucijama ostanu profesionalni i odgovorni strani tužioci i sudije.

 

 [24 sata info] 

Udruženje poziva međunarodne institucije da spriječe svaki pokušaj referendumskog ugrožavanja pravosudnih institucija i teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.

Ako se dozvoli referendum u RS-u to bi bila zvanična legalizacija rezultata genocida, ratnih zločina, protjerivanja, silovanja i ubijanja. Stoga, uime desetina hiljada nevino ubijenih, uime desetina hiljada preživjelih žrtava genocida, uime istine i pravde tražimo da se Milorad Dodik i njemu slični sljedbenici politike zločinca Radovana Karadžića, uklone s političke scene, saopćeno je iz Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa".

Sve učestalija negiranja Tužilaštva i Suda BiH od Milorada Dodika i njegove politike, pa čak i nekih opozicionih stranaka u RS-u, nisu ništa drugo nego udar na pravdu, pomirenje i pokušaj pomjeranja Bosne i Hercegovine s puta istine.

 

(Fena)



25.01.2012.

DAVOS 2012: DA LI KAPITALIZAM IMA BUDUCNOST?

Davos 2012: Da li kapitalizam ima budućnost?

 

Svetski ekonomski forum u Davosu - ilustracija

 

25.01.2012
Priredio Dragan Štavljanin

Da li je kapitalizam podesan za 21 vek? Ako jeste, koliko mora da se promeni? Da li će budućnost kapitalizma biti određena na svetskom ekonomskom forumu u Davosu, koji je počeo u sredu, piše urednik BBC Tim Veber (Weber).

Oko 2.600 najbogatijih i najmoćnijih ljudi sveta suočiće se na samitu u švajcarskom zimskom centru sa izazovom da nije reč samo o globalnoj ekonomskoj krizi, već i krizi globalne politike, ocenjuje Ishan Tharur (Ishaan Tharoor) u blogu u “Tajmu” (The Time).

Organizatori Foruma stavili su na dnevni red neka veoma teška pitanja.

No, Tim Veber se pita da li svi učesnici žele da baš o njima razgovaraju. U svakom slučaju, za neke od njih to su prava pitanja. “Da li kapitalizam funkcioniše? Da li će naše ekonomije ponovo rasti? Da li je zapadni model i dalje funkcionalan”, pita se Džon Grifit Džouns (John Griffith-Jones), predsedavajući britanskog i evropskog ogranka revizorskog giganta KPMG.

“Veoma sam zainteresovan da čujem da ljudi o tome razgovaraju”, kaže Grifit Džouns.

Džouns ukazuje na potrebu da se pronađe “koncept odgovornog kapitalizma” i brine ga to što, čak iako učesnici foruma u Davosu postignu konsenzus o tome, to verovatno neće biti jasno ljudima širom sveta.
Profesor Klaus Švab: Imamo opštu krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo poverenje budućih generacija.

Onsivač i pokretačka snaga Foruma, profesor Klaus Švab (Schwab), još je direktniji: “Kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mesta u svetu oko nas”.  On ističe da bi rešavanje problema u kontekstu zastarelih i odumirućih modela samo bi još više produbilo ponor.

„Nalazimo se u eri temeljnih promena koje hitno zahtevaju nove načine razmišljanja umesto uobičajenih. Imamo opštu krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo poverenje budućih generacija", upozorava Švab.

Zaista, prema globalnom istraživanju, koje je nekoliko dana uoči početka Foruma sproveo Edelman, zabeležen je drastičan pad javnog poverenja, ne samo u poslovnu elitu, već pre svega u vlade širom sveta.

„Okupirajmo Davos“

Ovakve izjave pre bi se mogle očekivati od antikapitalističkih demonstranata koji su došli u Davos i tokom vikenda su sagradili kuću od snega (igloo) i pripremaju kamp za 50 ljudi kao deo njihovog protesta “Okupirajmo Svetski ekonomski forum”.

Pripadnik specijalnih jedinica policije sa krova hotela obezbeđuje Svetski ekonomski forum, januar 2011.
​​Malo je verovatno da će biti veliki protesta u Davosu, mada oni antikapitalistički aktivisti koji su došli, učiniće sve da budu zapaženi.

„Izvešćemo male akcije u selu. Pokušaćemo da malo uzburkamo stvari“, kaže organizator Dejvid Rot (David Roth), predsednik omladinske organizacije švajcarskih socijaldemokrata Juso.

Davos na specifičan način pokazuje da su ožiljci ekonomske krize u poslednjih četiri godina i dalje bolni, čak i za veoma dobro plaćene poslovne lidere.

Evrozona, finansijski sektor, siromaštvo, nejednakost, odgovornost korporacija i uspon Kine.

Ova pitanja dominiraće u obe sesije koje Forum organizacije, kao i mnogih susreta koje organizuju banke, industrijske grupacije i korporativni džinovi.

“Dobre vesti”

Postoji opasnost, smatra Dejvid Džouns (David Jones), izvršni direktor francuske reklamne kompanije Havas, da usred svih sumornih vesti, budu prenebregnute dobre.

“Verujem da neće biti tako kataklizmično kao što mnogi predviđaju”, ukazujući na snažan rast Kine i Indije, kao i nekoliko ohrabrujućih vesti u poslednje vreme iz evrozone.

“Međutim, postoji tendencija da će jedna tema da dominira svim ostalim”, dodaje Džouns.

Globalni lideri znaju da moraju da ulože ogroman napor da bi povratili poverenje ljudi kojima upravljaju. Džounsa brine da ključna pitanja, kao što su nezaposlenost mladih i globalno zagrevanje, mogi ostati po strani.

Zbog fokuriranja isključivo na krizu, kompanije takođe mogu da zanemare da se način poslovanja fundamentalno menja.

Džouns to naziva “epohom štete”, u kojoj “društveni mediji stvaraju svet radikalne transparentnosti. Bilo da ste lider arapske zemlje, šef Britiš Petroleuma, modni dizajner loših manira ili fudbaler – u osnovi vidimo svakog dana na delu moć ljudi da utiču na lidere da se ponašaju onako kako bi oni želeli”.

“Žurka nije završena”

Uprkos sumornoj muzici, biće mnogo “nomalnog duha Davosa” koji će dominirati debatama u Kongresnom centru i okolnim hotelima.

Na kraju krajeva, nijedan biznis lider neće propustiti priliku za širenje kontakata, pa i sklapanje poslovnih sporazuma.

U nedelju je jedan investitor bio prilično zauzet na DLD tehničkoj konferenciji u Minhenu u pripremanju terena za zajednički poduhvat prikupljanja novca, a koji će biti finiširan ove sedmice u Davosu.

Biće dosta sedeljki i privatnih večera. Neke ekskluzivnije, neke manje.

Budućnost je možda neizvesna, ali svaki biznismen na Forumu će vam reći da je rizik skopčan sa mogućnostima.

Žurka u Davosu još nije završena, zaključuje Tim Veber.

Kriza globalne politike a ne samo ekonomije

Godinama je forum u Davosu demonstrirao poverenje u biznis, nagoveštavajući širenje globalizacije i neoliberalnih, tržišnih vrednosti u sve povezanijem i međuzavisnijem svetu, piše Ishan Tharur (Ishaan Tharoor) u blogu u “Tajmu” (The Time).

Bankari, intelektualci, izvršni direktori, političari predstavljali su elitu, koja čini jedan procenat svetskog stanovništva – lidere planete koja se menjala sa bezgraničnim optimizmom o mogućnostima progresa, bez obzira na zapomanja antiglobalističkih demonstranata koji su držani na marginama Svetskog ekonomskog foruma.

Ne više. Atmosfera koja okružuje ovogodišnji samit je, možda, najsumornija.

Angela Merkel
​​Forum će formalno otvoriti nemačka kancelarka Angela Merkel, koja će se usredsrediti na evropsku dužničku krizu. Potom će uslediti panel čija će tema biti budućnost liberalnog kapitalizma.

U izveštaju samog Svetskog ekonomskog foruma se oštro upozorava “da je posejano ‘seme distopije’ (teškoća) na različitim kontinentima, jer sadašnji fiskalni i demografski trendovi mogu da dovedu u pitanje dobiti koje je omogućila globalizacija - i dovedu to toga da nekada bogate države klize ka bezakonju i nemirima”.

Međunarodna nevladina organizacija Oksfam objavila je prošle sedmice izveštaj  u kome se ukazuje na dramatičan rast nejednakosti u poslednjih 20 godina u svakoj većoj zemlji – članici G20.

“Podaci raspršuju mit da vlade mogu da čekaju dok najsiromašniji osete dobiti od ekonomskog rasta. Previše kreatora politike zanemaruje interese siromašnih. To ima pogubne posledice, ne samo na živote siromašnih, već i naše prirodne resurse i ekonomski prosperitet u celini”.

To je izazvalo masovne proteste protiv mera štednje u Evropi kao i akciju “Okupirajmo Volstrit” u SAD. Dok je nezadovoljstvo naroda zbog ponašanja poslovne i političke elite podstaklo globalne proteste, to je vodilo nacionalističkoj reakciji na domaćoj sceni čime se dovodi u pitanje kosmopolitiski san Svetskog ekonomskog foruma.

Nedavno istraživanje Pju instituta (Pew) o globalnim stavovima, pokazalo je da 20 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, znatna većina u mnogim bivšim komunističkim državama nije više oduševljena višepartijskom demokratijom i kapitalizmom slobodnog tržišta. Takođe, sve više se odbacuju učenja neoliberalnih intelektualaca u SAD koji su pre dve decenije “trubili” o kraju istorije i usponu globalnog poretka – što je u velikoj meri ugrađeno u duh Davosa.

Platforma za “lečenje truleži”

Od Madrida do Nju Delhija, demokratske vlade se sada suočavaju sa izlivima nezadovoljstva. Korupcionaški skandali i nesposobna politička vođstva dodatno podstiču bes naroda. Mnoštvo običnih građana, na primer u Grčkoj, sve su nezadovoljniji jer su njihova demokratska prava i društveni ugovor podriveni zbog hirova i imperativa međunarodnih institucija koje nikome ne polažu odgovornost.

Nemački magazin Špigl (Der Spiegel) ukazuje na značajan zaokret u desno u delovima Istočne Evrope i veliko razočarenje u liberalni projekat Evropske unije.
Ilustracija
​​
“Nisu u opasnosti samo krhke ekonomije. Mnogim društva u centralnoj i južnoj Evropi nedostaje, takođe, politička i društvena stabilnost. Ove oblasti su u poslednje dve decenije prošle kroz proces neprekidnih reformi i oštrih mera štednje. Mnogi su iscrpljeni, zbog čega jača demokratski zamor, evroskepticizam i averzija prema nekada obožavanom Zapadu”.

Mađarski ekonomista Laslo Lengjel ukazuje da ovaj proces u mnogo čemu nalikuje nezadovoljstvu socijalizmom u istočnoj Evropi tokom 1970-ih i 1980-ih godina.

“Postoji opasnost da čitave društvene klase ili regioni, kao što su u istočnoj Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj postanu žrtva beznadežnosti i ekstremizma”, upozorava Lengjel.

S druge strane, tek treba dokazati tvrdnju da će kineska varijanta kapitalizma voditi ka demokratskim reformama.

Britanski Ekonomist (Economist) je objavio specijalan izveštaj uoči foruma u Davosu o vitalnosti državnog kapitalizma – kakav postoji u autoritarnim državama poput Kine i Rusije, pa čak, u određenoj meri, i u demokratijma kao što su Brazil i Indija – sa rastućim uticajem i kineskih državnih kompanija, koji je sve vidljiviji u svakom delu planete.

Ova promena u kalkulaciji i političkom naglasku, ozbiljan je izazov za globalne “dobročinitelje” u Davosu. Sve postaje varljivije i složenije zbog, stiče se utisak, nemogućnosti mnogih demokratskih, liberalnih zemalja da pomire dileme koje proističu iz međunarodne krize zajedno sa problemima nacionalne politike.

Jedan bloger je napisao na vebsajtu vašingtonskog Instituta za studije politike (Institute for Policy Studies) da Davos može da osigura ključnu platformu za “lečenje truleži”.

“Samit koji se ne fokusira na rast i konkurentnost, već na praktična pitanja kao što su smanjenje dugova i institucionalne reforme, mogao bi da bude dobar početak. Da bi se to učinilo, od presudne je važnosti da se dopre do ‘srži ove distopije’ (teškog stanja) – čak iako to podrazumeva postavljanje teških pitanja i slušanje neugodnih odgovora u velikim finansijskim centrima sveta”.

Ovi “praktični koraci” neće proizaći sa Svetskog ekonomskog foruma ove sedmice. Međutim, može se sa sigurnošću pretpostaviti da će biti postavljeno mnogo neugodnih pitanja – iako ne bude odgovora – iza zatvorenih vrata u Davosu.
25.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Wolfgang Petrich: Bosna i Hercegovina se može raspasti ako institucije ne rade
 
Komentirajući najave iz RS o oduzimanju nadležosti Suda i Tužilaštva BiH, Petrič kaže da je veliki problem kada se neko dostignuće pokušava poništiti, naročito u ovako osjetljivoj oblasti. - EU treba jasno reći, izvan svake sumnje, da se evropski standardi narušavaju i da se to ne smije dozvoliti. BiH će biti decentralizirana i to nije problem, ali neke stvari moraju biti zajedničke, poput sigurnosne službe, sudstva, i institucija koje rade na približavanju Evropskoj uniji ...
. Barack Obama : Vrijeme je da počnemo da primjenjujemo ista pravila za sve
 
U izbornoj godini i u vrijeme teške ekonomske situacije u zemlji bilo je očekivano da Barack Obama u govoru o stanju nacije najviše vremena posveti stanju u privredi. ..
. Crne slutnje Georga Sorosa : Europa se suočava s kaosom, a SAD s uličnim neredima
 
Legendarni investitor George Soros upozorio je na mogući financijski kolaps u intervjuu Newsweeku.Svijetu, kaže, prijeti jedno od najopasnijih razdoblja u povijesti. ...

ZANIMLJIVE VIJESTI

 25.01.2012.

Bivši pripadnici JNA osuđeni za zločin u Morinju

Zbog zločina nad hrvatskim zarobljenicima Viši sud u Podgorici osudio je četvoricu vojnika JNA na ukupnu kaznu zatvora od 12 godina Dalje

Video Obama:Ojačati ekonomiju, smanjiti nejednakost u društvu

Predsednik SAD najavio je promene u privrednom i poreznom sistemu, koje trebaju doneti veće oporezivanje bogatih Dalje

Hapšenja u vehabijskom selu Gornja Maoča

U pretresu više lokacija u vehabijskoj zajednici kod Brčkog uhapšene su tri osobe, među njima i vođa Nusret Imamović. Dalje

 

 

 

 

 

 

25.01.2012.

ZLOCIN BEZ JATAKA

Zločinac bez jataka

  25.01.

 

S kakvom bi argumentacijom politički establišment Republike Srpske napadao pravosuđe da je javnost obaviještena o oslobađanju Karadžićevih jataka

Prije odluke o obustavljanju istrage protiv 14 branilaca BiH u slučaju "Dobrovoljačka", Tužilaštvo BiH donijelo je istu odluku u procesu protiv 58 pomagača balkanskog kasapina Radovana Karadžića. To je jučer razotkrio "Avaz", a uslijedile su potpuno razumljive reakcije žrtava i bh. patriota, razočaranih odlukom o oslobađanju Karadžićevih jataka. Ako nije njih 58 skrivalo krvnika punih 12 godina, ko onda jeste?

Osim ovoga, otvorena su i mnoga druga pitanja bez odgovora. Posebno čudi što obustava istrage protiv osumnjičenih Karadžićevih pomagača nije saopćena javnosti onda kada je tužilačka oduka o tome i donesena. Nije jasno ni zašto zvanično kriju imena osumnjičenih jataka ratnog zločinca, dok je u slučaju "Dobrovoljačka" ekspresno objavljeno protiv kojih je branilaca BiH vođena istraga.

Istovremeno, sedmicama je hajka iz RS, prvobitno, vođena špekulacijama o obustavi istrage u slučaju "Dobrovoljačka", a po zvaničnom potvrđivanju te vijesti uslijedila je još žešća haranga začinjena ucjenama i prijetnjama od srpskih predstavnika vlasti - usmjerena ka ukidanju Suda i Tužilaštva BiH.

Bilo bi dobro znati i da li bi isto to istim žarom te kakvom argumentacijom politički establišment manjeg bh. entiteta tražio i da je u isto vrijeme javnost obaviještena o oslobađanju Karadžićevih jataka!?

25.01.2012.

RADOMIRU VUKOVICU 31 GODINA ZATVORA ZBOG POMAGANJA GENOCIDA U SREBRENICI, ZORAN TOMIC OSLOBODJEN

Vukoviću 31 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici, Tomić oslobođen

Prvostepenom presudom Tomić je također osuđen na 31 godinu zatvora?!

 25.01.2012.

Radomir Vuković

Radomir Vuković

............................................

Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Radomira Vukovića na 31 godinu zatvora zbog pomaganja u činjenju genocida u Srebernici u julu 1995. godine, dok je istom presudom Zoran Tomić oslobođen optužbi, javlja Birn.

Pravosnažnom presudom Državnog suda Vuković je proglašen krivim zato što je učestvovao u pogubljenju više od 1.000 zarobljenih Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici. Tomić je istom presudom oslobođen zbog nedostatka "čvrstih dokaza".

Vukoviću je Apelaciono vijeće produžilo pritvor, dok je Tomić pušten na slobodu.

Prvostepenom presudom Suda BiH iz aprila 2010. godine, Vuković i Tomić osuđeni su na po 31 godinu zatvora zbog učešća u ubistvu oko 1.000 zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine.

Prema prvostepenoj presudi, Vuković i Tomić, bivši pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) iz Šekovića, osuđeni su za pomaganje u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.

Uvažavajući žalbe Tužilaštva BiH i odbrana optuženih, Apelaciono vijeće je u junu 2011. ukinulo prvostepenu presudu i naložilo održavanje obnovljenog suđenja koje je počelo u septembru prošle godine.

25.01.2012.

NARODNA SKUPSTINA RS TRAZI "PRESTANAK VAZENJA" ZAKONA O SUDU I TUZILASTVU BiH

Narodna skupština RS traži "prestanak važenja" Zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH

Time će, smatraju, biti uređeno preuzimanje predmeta pred mjesnim sudovima

Autor | 25.01.2012.

Narodna skupština RS (Arhiva)

Narodna skupština RS (Arhiva)

................................................................................

Narodna skupština RS-a danas je  većinom glasova skupštinske većine usvojila zaključak SNSD-a u kojim se traži od poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH da predlože zakon o "prestanku važenja" Zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Time će, smatraju, biti uređeno preuzimanje predmeta pred mjesno nadležnim sudovima i tužilaštvima.

Klub SNSD-a je ovaj i još neke zaključke predložio nakon što je Skupština RS-a jučer razmatrala Izvještaj o istraživanju i procesuiranju ratnih zločina i traženju nestalih koji je pripremio Centar RS-a za istraživanje ratnih zločina.

U jednom od zaključaka te stranke navodi se i da Narodna skupština traži od poslanika iz RS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH da otvore raspravu o provođenju strategije za rad na predmetima ratnih zločina da bi se utvrdili pravci efikasnog i nepristrasnog rada pravosudnih institucija u slučajevima ratnih zločina.

Od Vlade RS-a traže da predloži kompletan sistem i organizaciju pravosuđa u RS-u i BiH na kojima bi RS insistirala u strukturalnom dijalogu s EU, a također se ponovo izražava nezadovljstvo radom Suda i Tužilaštva BiH u slučajevima ratnih zločina.

Potrebnu poslaničku podršku nije dobio zaključaj PDP-a u kojem se traži da Skupština obaveže predstavnike RS-a u institucijama BiH da formiranje Vijeća ministara BiH uvjetuje donošenjem zakona o prestanku rada stranih sudija i tužilaca u pravosudnim organima BiH.

Nije ni prihvaćen zaključak poslanika Srpske demokratske stranke da Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS-u tokom ove godine obavi reviziju izgradnje autoputa Banja Luka-Bosanska Gradiška.

25.01.2012.

CIRKUS ZVANI BUDZET BiH: DRAGAN VRANKIC: PREDSJEDNISTVO NE ZNA STA USVAJA, KO KOGA PRAVI LUDIM?

Cirkus zvani Budžet BiH: Vrankić: Predsjedništvo ne zna šta usvaja, ko koga pravi ludim?

25.01.2012.
........................
Ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić je, na danas održanoj konferenciji za medije, rekao da se u svoj zbrci u vezi sa usvajanjem budžeta institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2011. pokušava naći najslabija karika, a u ovom slučaju je to, prema njegovim riječima, Ministarstvo finansija koje je na vrijeme reagovalo i ne snosi nikakvu krivicu.
.......................
Piše: E. G.
Dragan Vrankić
Dragan Vrankić
............................
"Mi smo budžet za 2011. uradili još u trećem mjesecu prošle godine i uputili ga u Predsjedništvo, koje je na njemu izvršilo intervencije, a mi smo im pomogli da to obrade i upute u Parlament. Znate da Parlament taj budžet nije prihvatio, a potom smo ponovo dobili zahtjev Predsjedništva da im pomognemo u dizajniranju novog budžeta sa nešto prihvatljivijim iznosima, za koji se smatralo da će moći proći u Parlamentu. Napravili smo to, ali koliko sam vidio, taj prijedlog više nije slat u Predsjedništvo, jer vjerovatno više nije bilo konsenzusa", podsjetio je Vrankić.

Šteta za zemlju

Ministar je rekao i to da Predsjedništvo taj dokument nikada nije vratilo Vijeću ministara da bi ponovo izradilo neki novi. Vrankić je još jednom napomenuo i to da se BiH cijelu 2011. godinu finansirala privremenim odlukama o finansiranju, što je velika šteta za jednu zemlju. "To znači da se mogu finansirati samo plaće i materijalni troškovi, bez sredstava razvoja, kapitalnih ulaganja i bez novih institucija koje su prioritet BiH na euroatlanskom putu", rekao je Vrankić.

"U međuvremenu smo izradili budžet za 2012. godinu, koji je također poslan u Vijeće ministara, a nikada nije stavljen na dnevni red. U izradi tog budžeta mi smo imali nekoliko pokušaja održavanja Fiskalnog vijeća, gdje smo trebali dogovoriti dokument okvirnog budžeta, gdje se određuje raspodjela prihoda između države, entiteta i Distrikta Brčko. Nikada nismo uspjeli postići konsenzus iz jednog prostog razloga, a to je da se državi ne dozvoljava da ima više prihoda nego u 2010. godini, a to je 689 miliona, što smatram nedovoljnim za razvoj BiH i ostale obaveze", rekao je Vrankić.

Šest lidera vodećih političkih stranaka su 28. decembra donijeli zaključak da se donese budžet na bazi izvršenja iz 2011. godine. U Ministarstvu finansija kažu da su napravili ono što je "šestorka" dogovorila i da su to shvatili ozbiljno.

"Ministarstvo ne provodi samovolju"

"Dostavili smo to Predsjedništvu, predsjedavajući Željko Komšić je to dostavio Parlamentu, oba doma Parlamenta BiH su potvrdila taj dokument i donijela zaključke u kojima se kaže da se budžet potvrđuje i da obavezuju cijelo Predsjedništvo da im i službeno dostavi taj dokument, što do sada nije učinjeno. Po jučerašnjoj sjednici Predsjednistva smo zaključili da se potvrđuje Budžet za 2011. godinu te da se zadužuje Ministarstvo finansija da to sačini i proslijedi Parlamentu. Sada ja vas pitam ovako: Parlament je nešto potvrdio, a kaže Predsjedništvu dostavite mi. Predsjedništvo je jučer potvrdilo, a onda kaže Ministarstvu - sačinite to. Šta su ovi usvojili, a šta su ovi potvrdili. U takvim okolnostima se pokušava reći da Ministarstvo provodi samovolju i da vrši opstrukciju države. Mogu vam reći samo da Ministarstvo postupa prema svim pozitivnim propisima i da izvan toga neće postupati. Da bi budžet bio validan, a koji je i Predsjedništvo, prema mom mišljenju, potvrdilo i koji smo proslijedili Kolegiju doma Parlamenta jučer, ja sam očekivao da će danas biti objavljen. Kolegij sutra ima sjednicu i mislim da će ga proslijediti na objavljivanje. Onog momenta kad ga Službeni list objavi, on postaje validan i postaje validna i odluka o privremenom finansiranju", rekao je ministar finansija.

On je dodao i to da je sve mimo ovoga stvar spekulacija i prisiljavanje da se vrše isplate mimo budžeta za tu godinu ili mimo odluke o privremenom finansiranju, predstavlja krivično djelo, a da on na to nije spreman. Dodao je i da je ministarstvo čuvalo zakonitost i dignitet te da je svoj posao radilo bez političkih kalkulacija.

Na optužbe koje je član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović jučer iznio na njegov i račun njegovih saradnika, rekavši da "tri čovjeka neće potpisati virman " te da "imamo novac, a ne plaćamo obaveze, odnosno vanjski dug ", Vrankić je još jednom ponovio "da se od Ministarstva u tom slučaju traži da postupa protivzakonito, jer odluka o privremenom finansiranju nije validna".

Osam varijanti budžeta

"Mi imamo situaciju da nemamo budžet za 2011. i 2012. godinu, a napravio sam osam varijanti budžeta i za jednu i za drugu godinu, nemamo odluke o privremenom finansiranju, entiteti donose svoje i krše zakon. Mene se tjera da plaćam mimo zakona, šta je to nego pravna anarhija. U međuvremenu se pokušava da entiteti izvršavaju obaveze u međunarodnom platnom prometu, kao subjekti. Dešava se da imate urušavanje domaćeg zakonodavstva, a entiteti idu u međunarodni platni promet, mislim da komentar na to nije potreban", rekao je Vrankić.

Komentare da Ministar finansija djeluje mimo HDZ-a, koje je iznio Milorad Dodik , Vrankić je kategorično odbacio. "BiH je takva, naučilo se da neko bude kriv, ovog puta su udarili na krivu adresu, a što se tiče pokušaja da se nađe nešto unutar HDZ-a ili hrvatskog korpusa, najlakše je zavaditi one najslabije, onda sve lakše ide", kazao je Vrankić te dodao da je o svemu izvijestio stranku i da ima apsolutnu podršku.

Vrankić je rekao da je, kada je u pitanju otplata vanjskog duga, bilo upozorenja, ali da su iz Ministarstva obavijestili međunarodne finansijske institucije o problemu i rekli da se ne radi o nelikvidnosti zemlje, već o nepostajanju pravnih uvjeta, što će brzo biti riješeno.

Budžet koji je sačinilo Ministarstvo iznosi milijardu i osam miliona KM, dok je Radmanović jučer rekao da je to oko 900 miliona KM, jer je postojala zabrana kapitalnih ulaganja. "Valjda Radmanović zna šta je jučer usvojio. Nešto su usvojili u Predsjedništvu, a ne znaju šta su usvojili. Ko koga ovdje pravi ludim?", rekao je Vrankić.

"Ja nisam dobio nalog da napravim budžet na bazi ostvarenja prihoda. Izvršenje nikada nije isto kao i budžet, to su dvije različite stvari. Izvršenje je ovog puta bilo više nego što su očekivali predstavnici iz RS-a i tu je nastao problem. Oni su očekivali nekih 870 miliona, ali su, ne poznavajući ono što struka radi, donijeli krivi zaključak. Očekivali su manji budžet, ali kada su dobili veći, treba nešto uraditi da se to vrati! To samo govori da ne želi povećati okvir iz kojeg bi se finansirala država", rekao je danas novinarima ministar finansija BiH Dragan Vrankić
.
25.01.2012.

BOSNI I HERCEGOVINI PRIJETI SUSPENZIJA VIJECA EVROPE

BiH prijeti suspenzija Vijeća Evrope

 

Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope - ilustracija

 

24.01.2012.
Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila je u utorak u Strazburu Rezoluciju o funkcionisanju demokratskih institucija u BiH. U Rezoluciji je upozoreno da će BiH u aprilu biti suspendovana iz članstva ukoliko do 15. marta ne primjeni u Ustav presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci.

U Rezoluciji se između ostalog navodi i da je BiH potpuno paralizovana i u dubokoj političkoj krizi. Akcentiraju se svi politički problemi ali i ličnosti koje doprinose teškoj i komplikovanoj situaciji u BiH, kaže članica bh. delegacije u Vijeću Evrope Ismeta Dervoz.

„Znate da se u Rezoluciji napominje uticaj i značaj Republike Srpske, način na koji se govori o disoluciji, o neovisnosti pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Naravno, tu se vrlo oštro govori i o načinu na koji komuniciraju lideri. To su neke stvari koje su poznate i iz ranijeg reporta“, kaže Dervoz.

Druga članica bh. delegacije, Milica Marković, smatra da je Rezolucija Vijeća Evrope štetna po Bosnu i Hercegovinu.

„Glavne odlike su: prvo – da je Bosna i Hercegovina u dubokoj krizi i potpuno paralizovana i da je ta kriza najteža kriza od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni uzroke za to nalaze najviše u Republici Srpskoj i glasanju poslanika iz RS-a u entitetskom glasanju u Parlamentarnoj skupštini“, rekla je Marković.

Analitičari ocjenjuju da je entitesko glasanje kao ustavna kategorija zloupotrijebljeno. Brojni zakoni, prije svega oni reformski potrebni za evroatlantske integracije, zaustavljeni su u bh. Parlamentu upravo zbog mogućnosti entitetskog glasanja.

„Nažalost, entitetsko glasanje se kroz vrijeme pokazalo i kao etničko glasanje. Dakle, pored toga što je Dom naroda, kao gornji dom Parlamenta, praktično mjesto za zaštitu kolektivnih pa time i entičkih interesa, zakoni se u Predstavničkom domu obaraju entitetskim vetom od strane zastupnika koji najčešće pripadaju jednoj etničkoj skupini“, kazao je Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa (CCI).

Arapović objašnjava da je Parlamentarana skupština BiH dvodomna i da bi Dom naroda trebao služiti zaštiti nacionalnih, a Predstavnički dom zaštiti građanskih interesa. Primjera radi, samo do 2010. godine 156 zakona nije dobilo entitetsku podršku, a samo u četiri slučaja zatražena je zaštita vitalnog nacionalnog interesa.

„Ustavotvorac je imao namjeru da se kroz donji dom Parlamenta – kao što je to praksa u svim dvodomnim parlamentima u svijetu - štite primarno prava građana, pa ako je nužno i određenih regionalnih cjelina, ali nipošto etnička prava“, rekao je Arapović.

Pobrić: Entitetsko glasanje moguće mijenjati

Profesor sa mostarskog Pravnog fakulteta, Nurko Pobrić, smatra da je kategoriju entitetskog glasanja u bh. Ustavu moguće mijenjati, ali da je za to potrebna politička volja koje u BiH nema.

„Da bi se ona promijenila, odnosno da bi se potpuno izostavila ili da bi se reducirala u smislu da se to entitetsko glasanje može upotrijebiti samo u tačno određenim slučajevima. Moguće je promijeniti tu ustavnu odredbu, Ustav to ne zabranjuje, ali svakako – potrebna je politička volja, odnosno potreban je određen broj glasova u Parlamentarnoj skupštini“, smatra Pobrić.

Dok se u Federaciji godinama traži izmjena entitetskog glasanja, u Republici Srpskoj kategorični su da od toga nema ništa.
Beriz Belkić
​​
Petar Kunić, profesor na banjalučkom Pravnom fakultetu, misli da se entitetsko glasanje nije zloupotrebljeno.

„Nekad imamo situacije da to koriste sva tri naroda“, kaže on.

Na konstataciju da ga najviše poslanici iz Republike Srpske, u 90 posto slučajeva, Kunić odgovara:

„Statistički da, ali niko se ne pita: zašto? Zato što se stalno pokušava uvesti nova nadležnost koja nije izvorno vezana za institucije Bosne i Hercegovine.“

Beriz Belkić jedan je od zastupnika sa najdužim stažom u bh. Parlamentu. I kao zastupnik i kao član najužeg rukovodstva Parlamenta godinama je bio suočen sa problemima sa entitetskim glasanjem. Jedan od problema je činjenica da zakon u državnom Parlamentu može oboriti deset zastupnika, objašnjava Belkić.

„Ono je redovno upotrebljavano, do beskraja. Sve ono što je mirisalo na državu i što je nosilo u nazivu 'državni', non-stop je, izuzev u rijetkim situacijama kada se uspijevalo uz pritisak međunarodne zajednice i možda kroz neke dogovore proći, u većini slučajeva je putem entitetskog glasanja to zaustavljano. Znači, deset poslanika je praktično nametalo volju ostaloj tridesetdvojici. Dvadeset posto poslanika je odlučivalo“, naglašava Belkić.

Ustavom BiH predviđena je mogućnost entitetskog glasanja kako bi se štitila prije svega prava entiteta, odnosno da se otkloni mogućnost preglasavanja. Ova ustavna kategorija uzrokovala je u bh. Parlamentu brojne probleme budući da se entitetsko glasanje koristi za veliki broj zakona i odluka koje Parlament treba da donese.

Podsjećanja radi - Parlamentarna skupština BiH u prošlom mandatu, dakle 2006.-2010. godina, usvojila ukupno 170 zakona, a bilo je planirano da se usvoji njih 506.
25.01.2012.

VALENTIN INZKO, MILORADU DODIKU: "ZABORAVI NA UKIDANJE SUDA I TUZILASTVA BiH"

Inzko Dodiku: "Zaboravi na ukidanje Suda i Tužilaštva"

image Valentin Inzko i Milorad Dodik / 24sata.info

 

(24SI) - Najava Milorada Dodika i Mladena Bosića, lidera SNSD-a i SDS-a, kako će uskoro u parlamentarnu proceduru uputiti zakon o ukidanju Suda i Tužilaštva BiH, tražiti protjerivanje stranih tužitelja te aktivirati referendum izazvala je oštre reakcije predstavnika međunarodne zajednice.

 

 [24 sata info] 

Iako se u njihovim reakcijama jasno iščitava kako takve opcije mogu i dalje samo sanjati, jasno je da međunarodna zajednica ovaj put, iako se radi o udaru na neovisnost pravosuđa, nije sebi dopustila najavu bilo kakvih sankcija prema Dodiku i Bosiću, prenosi Dnevni list. Razlog je jednostavan; jačim udarom na stranke iz RS-a narušio bi se teško postignuti kompromis oko Vijeća ministara i paketa evropskih zakona te bi našoj zemlji prijetilo novo razdoblje političke krize i nepostojanja vlasti. To bi u konačnici imalo i katastrofalne posljedice na ekonomsku stabilnost države, koju u ovoj godini čekaju možda i najveći finansijski izazovi do sada.

Iz Ureda visokog predstavnika, u izjavi za naš list, upozorili su kako je trajno opredjeljenje OHR-a da pravosudnim institucijama mora biti dopušteno neovisno djelovanje te su time odbacili bilo kakvu mogućnost da Dodikov plan uspije.

- Neovisno pravosuđe je temelj svakog demokratskog društva i svi ga trebaju poštovati. OHR u potpunosti podržava rad Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine kao što je to radio i do sada, naglasili su iz OHR-a. No, podsjetili su i kako očekuju da, bez obzira na priču oko pravosudnih institucija, šest političkih stranaka hitno poduzme potrebne aktivnosti kako bi potvrdili Vijeće ministara u punom sazivu, usvojili globalni fiskalni okvir i proračun za 2012. godinu kojim bi se osiguralo potpuno funkcioniranje institucija na državnoj razini i ispunjavanje međunarodnih obaveza naše zemlje. Time je potvrđena teza kako se, zbog osjetljivosti situacije u kojoj se nalazi BiH, OHR trenutno suzdržava od bilo kakvih radikalnijih poteza zbog napada na Sud i Tužilaštvo BiH. Tim više što su iz OHR-a tek naveli kako je tužno da se, u situaciji gdje ionako ima mnogo političkog uvjetovanja, čuje kako politički lideri postavljaju nove zahtjeve koji mogu ugroziti daljnji napredak zemlje. Reagirali su i predstavnici Veleposlanstva SAD-a u BiH, upozorivši kako je nedopustiv napad na Sud i Tužilaštvo BiH te da se radi o institucijama čije je postojanje neupitno.

Međutim, predstavnici političkih stranaka, pogotovo iz reda bošnjačkog naroda nisu krili nezadovoljstvo činjenicom da međunarodna zajednica ništa ne poduzima po pitaju Dodikovih novih ultimatuma. Zastupnik SDA u državnom Parlamentu Šefik Džaferović upozorio je kako ovo do danas najotvoreniji pokušaj urušavanja ustavnopravnog poretka BiH te kako je jasno da je pokušaj blokiranja Suda i Tužilaštva BiH upravo urušavanje tog poretka. Iako je jasno da zakon koji Dodik predlaže nikada neće proći u Parlamentu, Džaferović se pita kako je moguće da stranke iz RS-a ovako otvoreno napadaju državu te je stoga naveo da međunarodna zajednica ovaj put mora odlučnije reagirati. S njim se slažu i predstavnici SDP-a koji najave SNSD-a i SDS-a nazivaju potpuno iracionalnima.

Iz Stranke za BiH pak podsjećaju kako su Sud i Tužilaštvo sastavni dio ustavno-pravnog okvira BiH, te da je očito kako se Dodik, nezadovoljan izostankom očekivanih rješenja u tzv. strukturalnom dijalogu o pravosuđu u BiH kao i izvjesnošću uspostave Vrhovnog suda BiH, odlučuje za opstrukcije i novu krizu. S druge strane, predsjedatelj Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda tvrdi kako će se oko predloženih zakona o ukidanju pravosudnih institucija ponašati onako kako Predsjedništvo HDZ-a odluči, ali da će se uglavnom držati onoga za što je i predložen kao zajednički kandidat HDZ-a i HDZ 1990.

-Bit ćemo ekipa koja će se baviti strukom, a politički dio je politički dio, naveo je Bevanda, istaknuvši kako svi trebaju dati doprinos kako bi se Vijeće ministara oslobodilo čistog političkog i rigidnog utjecaja, a osnova svega je dogovor šest stranaka.

Predsjednik SDS-a Mladen Bosić jučer je ponovio kako će ova stranka zahtijevati okončanje rada Suda i Tužiteljstva BiH, koji su, bez ikakve dvojbe, postale političke institucije koje služe za prekrajanje historije te pritiske na političke dužnosnike, bez velike veze s pravdom.

- Ako naša inicijativa ne bude prihvaćena u Parlamentu BiH, što je vrlo vjerovatno, mi idemo dalje. Znate stav SDS-a da nije ni trebalo odustajati od referenduma u RS-u o Sudu i Tužiteljstvu BiH. Imamo jake argumente zašto mislimo ustrajati na tom putu, najavio je Bosić, koji je čak otišao tako daleko da je ustvrdio kako bi i međunarodna zajednica, ako je nepristrana, trebala razmišljati slično.

Predsjednik SDU-a BiH Nermin Pećanac mišljenja je da je predsjednik RS-a Milorad Dodik prijetnjama referendumom o vraćanju prenesenih nadležnosti RS-a na Sud i Tužilaštvo BiH pokazao da se protivi vladavini zakona kao preduvjeta za uspostavu djelotvorne pravne države u BiH. Dodaje i da je slučaj “Dobrovoljačka“ samo paravan koji treba opravdati Dodikov obračun s pravosuđem jer on želi amnestiju za kaznena dijela u RS-u za koja je odgovoran, što činjenjem, što nečinjenjem.

- Sve Dodikove posljednje izjave vezane za tu temu predstavljaju otvoreni politički pritisak na pravosuđe i udar na državne institucije BiH, na koje Tužilaštvo BiH mora već jednom odlučno reagirati, stoji u reagiranju SDU-a.

(24sata.info)

25.01.2012.

SUDJENJE RADOVANU KARADZICU: SVJEDOKINJA O GUBITKU MUZA, SINOVA I BRACE U SREBRENICI

Svjedokinja o gubitku muža, sinova i braće u Srebrenici

 

Mirsada Malagić svjedoči na suđenju Karadžiću, 24. siječanj 2012.

 

24.01.2012
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je dala Mirsada Malagić, koja je u srpnju 1995. godine u Srebrenici izgubila muža, dva sina i dva brata. Ulazak srpskih snaga u tu zaštićenu zonu preživio je uz nju samo njezin najmlađi sin Adnan koji je tada imao 11 godina.

U svibnju 1992. godine predstavnici lokalnih srpskih vlasti iz Pobrđa došli su u selo svjedokinje Malagić te obavijestili mještane bošnjačke nacionalnosti da moraju otići.

„Oni su došli uobičajeno, obratili se našim ljudima i rekli da moramo napustiti Voljavicu i da tu više ne možemo živjeti. A prije toga da moramo doći u mjesnu zajednicu u Pobrđu i potpisati izjavu – da dobrovoljno ostavljamo svoju imovinu i da se nikada nećemo vratiti. Poslije, da će nas oni evakuirati autobusima prema Kladnju, jer kako su oni obrazložili – više nas ne mogu štititi od svojih paravojski – Šešeljevaca, Arkanovaca....“, prisjetila se svjedokinja.

Svjedokinja Malagić je detaljno sudu opisala strahovitu glad koja je vladala u Srebrenici od 1993.godine te svakodnevne napade od kojih su ginuli brojni civili. Maltretiranja i pojedina ubojstva u bošnjačkim selima na području općine trajala su konstantno pa su se mještani skrivali po šumi, rijetko odlazeći domovima.
Radovan Karadžić u sudnici haškog tribunala, 24. siječanj 2012.
​​
„Oni su prolazili s automobilima. Tražili su uglavnom ugledne ljude. Koji su školovani, koji su završili fakultete, koji su bili na vodećim položajima. Događala su se ubojstva“, izjavila je svjedokinja sjetivši se mrtvih tijela mladića kod susjeda u dvorištu koje je zatekla prilikom jednog povratka kući iz šume.

Stanovnici srebreničkih sela su se u srpnju 1995.godine uputili prema bazi UN-a u Potočarima, kada su srpske snage žestoko napale enklavu. Svjedokinja Malagić je u to vrijeme bila trudna, a kada je njezina kolona granatirana ranjena je gelerom. Stigavši pred Potočare razdvojila se od muža, braće i sinova koji su krenuli u koloni prema Tuzli, zbog srpskih vojnika, nakon čega ih nikad više nije vidjela.

„U stvari razmjere svega onoga što nas čeka, vidjela sam u samom gradu. Vidjela sam da smo došli u jedan začarani krug iz kojeg nema izlaza. Pitala sam se – gdje dalje, kako dalje sa djecom, kud. Nisam imala odgovora, suze su same tekle. To je bilo strašno. Mogao se osjetiti samo smrad paljevine, jer su sve kuće u dvije ulice, kuće svih uglednih ljudi bile su izgorene“, opisala je Malagić.

(Svjedokinja o dolasku u Srebrenicu)


O najstrašnijoj noći jauka i krikova

Na početku unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je izrazio sućut svjedokinji zbog gubitaka i napomenuo kako joj najradije ne bi postavljao pitanja, ali zbog njezinog širokog iskaza mora rasvijetliti određene stvari.

Tako je svjedokinju tužiteljstva ispitivao o Patriotskoj ligi u Bratuncu, obuci bošnjačkih snaga u hrvatskom MUP-u i nekim predratnim okolnostima o kojima svjedokinja nije znala ništa.

Svjedokinja je potvrdila i svoj raniji iskaz sa svjedočenja (Zdravku Tolimiru, pomoćniku za sigurnost Ratku Mladiću u Glavnom štabu VRS-a te Radoslavu Krstiću, generalu VRS-a osuđenom na 35 godina zatvora), ispričavši kako su u Srebrenici srpski vojnici izdvojili oko 100 mladih djevojaka i odvodili ih u kuće. Osim toga opisala je jauke koji su dolazili iz Bijele kuće, gdje su zatočeni bošnjački muškarci, te odvođenje ljudi i poznanika koje više nikada nije vidjela.

(Video svjedočenja Malagić na suđenju Krstiću)


Noć, 12.srpnja 1995.godine, za svjedokinju je bila najstrašnija za zatočene Srebreničane od kojih se mnogo samih ubilo budući da su vidjeli bezizlenu situaciju i što se događa. „Nije se čuo ni jedan pucanj, samo krici, jauci.....kao da slušate iz filmova strave i užasa.“, opisala je svjedokinja Malagić odbacivši navode Karadžića da srpski vojnici nisu uopće tada bili u Potočarima.

Sljedeći da se uspjela ukrcati sa sinom u jedan od autobusa koji su odvozili žene i djecu iz Potočara, a šest mjeseci kasnije je rodila djevojčicu.

(Ispitivanje svjedokinje od strane optuženog o noći užasa)


Potkraj zasjedanja u utorak sa svjedočenjem je počeo istražitelj tužiteljstva Tomaš Blaščik (Tomasz Blaszczyk) čiji će se iskaz nastaviti i u srijedu.

U nastavku suđenja očekuju se iskazi antropologa Vilijama Haglanda (William Haglund) i istražitelja grobnica sa žrtvama masovnih pogubljenja u Srebrenici Žan-Rene Rueza (Jean-Rene Ruez).
24.01.2012.

DA LI SE U SRBIJI UBIJA SLOBODA GOVORA

Da li se u Srbiji ubija sloboda govora

 

Debata “Šta je ostalo od slobode?", Beograd, 24. januar 2012.

 

24.01.2012
Forum pisaca zatražio je od Vlade Srbije da ukine odluku o smeni Sretena Ugričića sa funkcije direktora Narodne biblioteke Srbije. Nezavisni intelektualci i književnici upozoravaju da medijski i politički progon ovog čoveka opasno podseća na Srbiju iz mračnih devedesetih.   

U znak podrške Sretnu Ugričiću, koji je smenjen sa mesta upravnika Narodne biblioteke Srbije nakon što je potpisao “Proglas javnosti” kojim se kritikuje kampanja protiv mladog crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, Forum pisaca organizovao je debatu pod nazivom “Šta je ostalo od slobode?”

Odgovor je ništa, ili gotovo ništa, kažu u toj nezavisnoj organizaciji književnika, jer vlast je delovanjem u “Slučaju Ugričić” koji je sama izrežirala pokušala da ubije slobodu javne reči, pribegla širenju straha i autocenzure.

Sve to, i mlak odgovor javnosti, kaže pisac Vladimir Arsenijević, pokazalo je da Srbija u 21. veku nije odmakla od one sa kraja prošlog stoleća.

„Dvehiljadite godine su za srpsko društvo daleko gori poraz od devedesetih godina dvadesetog veka. Devedesetih smo bili nemoćni da zaustavimo ratnu mašineriju, ali smo pokazivali različite oblike otpora. Uspeli smo da okupimo stotine hiljada ljudi koji su se pridruživali u otporu Slobodanu Miloševiću. Sve se to okrenulo i pljunulo nam direktno u lice kroz iskustvo koje smo imali od 2000. godine do danas. Mislim da smo još uvek u inerciji potonuća i dno je i dalje nešto prema čemu se krećemo“ , ocenjuje Arsenijević.

Strog i paničan poziv ministra policije Ivice Dačića da se kazni upravnik biblioteke koji je pored ostalih nezavisnih književnika i intelektualaca stavio potpis na proglas kojim se osuđuje medijska hajka na pisca Andreja Nikolaidisa, orkestrirana akcija prorežimskih medija, i u istoriji srpskih novih tehnologija najbrža telefonska sednica vlade na kojoj je smenjen, kratka je istorija ovog slučaja.

Bez sluha vlasti ostala su iznijansirana objašnjenja okrivljenog bez razloga, jednog od do juče retkih državnih službenika imenovanih za vreme administracije Zorana Đinđića.

Ugušeno polje kulture i umetnosti

Sreten Ugričić, za one koji žele da čuju, ponavlja da je svojim potpisom podržao pravo da ljudi čitaju slobodno, pa ovog puta svoje mišljenje o smeni iznosi u tekstu pod naslovom „O čitanju“.
Sreten Ugričić na debati “Šta je ostalo od slobode?"
​​
„Podržao sam pravo svakoga od vas da misli svojom glavom. U tome se sastoji moj terorizam. Jer to je zaista smrtna opasnost po poredak koji je za ovih desetak godina promenio dlaku, ali karakter nije. Alternativa je u ovom slučaju bila – đak generacije u klasi profesora Slobodana Miloševića ili urednik sabranih dela Zorana Đinđića. Poredak je bez imalo dvoumljenja, u ekspresnom roku od 24 sata, izabrao. A šta birate vi?“

Odlukama države u ovoj priči, upozoravaju nezavisni intelektualci čiji glas se može čuti samo u malom broju medija, društvo se opet uvodi u pogubnu podelu na patriote i izdajnike, i vraća u opasan sistem kriterijuma podobnosti.

Pisac Filip David kaže da je šokantno šta je sve u ovom slučaju isplivalo na površinu.

„Ako bi koristio terminologiju iz vremena nacističke Nemačke to bi bilo gleichschaltung. Znači, svi oni koji nisu odani i koji ne misle kao vođa, partija i država, njima nije mesto u državnoj i javnoj službi. I to počinje tako što se izbacuju ljudi koji politički ne misle isto, pa onda ne odgovaraju ideološki, pa zatim religiozno, i onda se to na kraju svede na čisti rasizam”, navodi David.
Sreten Ugričić, smenjeni upravnik Narodne biblioteke: Onaj ko nasrće pendrekom na pisce unapred je poražen i biće omrznut. A onaj ko čita pobeđuje.

Branko Dimitrijević, istoričar umetnosti, smatra da su posledice odnosa države kroz partijske kriterijume sve ozbiljnije.

„Ono što se ovde dešava je da je ugušeno polje kulture i umetnosti, u kom se u svakom normalnom društvu eksperimentiše sa slobodom. Tu je sada primenjena autocenzura, dok su tabloidna štampa i polje političkog govora prepuni najvulgarnijih oblika izražavanja mržnje“, navodi on.

Sreten Ugričić poručio je vlasti da uprkos svemu misleći ljudi neće odustati od toga da misle i na tribini u Beogradu uputio, kako je ironično rekao, „upozorenje policiji od teroriste iz biblioteke“.

„U sali Kulturnog centra Beograda podmetnuta je borba, ne bomba nego borba. Ta bomba, pardon borba, smo svi mi ovde prisutni. U toj borbi mi ćemo pobediti. Jer znate, onaj ko nasrće pendrekom na pisce unapred je poražen i biće omrznut. A onaj ko čita pobeđuje.“

O smeni Sretena Ugričića nije se oglasio srpski PEN centar, kao ni Srpsko književno društvo, a na tribinu „Šta je ostalo od slobode?“ nije došao niko od pozvanih iz državnih institucija.
24.01.2012.

ROMAN "KRHOTINE" TUZLAKA ISMETA PRCIC "NEW YORK TIMES" UVRSTIO MEDJU 100 NAJBOLJIH

Roman "Krhotine" Tuzlaka Ismeta Prcića "New York Times" uvrstio među 100 najboljih

U romanu su obuhvaćeni datumi važni za Tuzlu, 15. maj dan odbrane i 25. maj dan masakra

  |  24.01.2012.

Roman "Krhotine" Tuzlaka Ismeta Prcića "New York Times" uvrstio među 100 najboljih

Američki pisac bosanskog porijekla Ismet Prcić svojim prvim romanom ''Shards'' postigao je velik uspjeh u Americi. New York Times uvrstio je 'Shards' među stotinu najboljih knjiga godine pa smo Prcića u razgovoru za tportal pitali o tome, ali i o ratnom iskustvu, specifičnom bosanskom smislu za humor te postoje li planovi za prevođenje njegova romana na neki od regionalnih jezika, piše hrvatski "tportal.hr".

Ismet Prcić rođen je u Tuzli 1976, u kojoj je i proveo mladost. U SAD je emigrirao 1996, magistrirao na Kalifornijskom univerzitetu (University of California) te se počeo baviti pisanjem. Rezultat toga je njegov romaneskni prvijenac 'Shards' (u slobodnom prijevodu Krhotine), koji je u Americi dobio odlične kritike. U romanu Prcić tematizira rat u Bosni i Hercegovini, postmodernistički fragmentarno, pa se tako i jedan od likova zove – Ismet Prcić. Bosansko-američki pisac danas sa suprugom živi u gradu Portlandu te se trenutno nalazi na turneji na kojoj predstavlja svoje knjige.

Neočekivan uspjeh

Ipak, Ismet Prcić je našao vremena odgovoriti na nekoliko pitanja za "tportal", kojima smo pokrili teme poput neočekivanog uspjeha njegova romana koji je New York Times opisao kao ''uznemirujuće djelo koje zaokuplja pažnju'', specifičnosti rata u Tuzli te hoćemo li 'Shards' uskoro moći čitati na hrvatskom, odnosno bosanskom ili srpskom jeziku.

Jeste li iznenađeni uspjehom koji je doživio vaš prvi roman 'Shards'? Kakav je bio put tog romana od njegova pisanja, preko pronalaženja izdavača, pa do dobrih kritika?

Svakako jesam. Ja sam se uvijek na prvom mjestu smatrao teatarskim umjetnikom. Pisanju sam se okrenuo tek kad sam shvatio da ću, unatoč svim vježbama glasa i dikcije, uvijek imati akcent kada govorim engleski i da će mi to stvarati probleme u glumačkom radu. Mog'o bi igrat' ruskog mafijaša ili kakvog terorista, i to je to. Tada sam počeo pisati drame u kojima bosanski likovi (uglavnom prognanici u Americi) pričaju engleski. Te sam drame na koledžu i režirao da bih ostao na daskama koje život znače, da ne zagorim. Iz tih mojih prvobitnih pisanija polako je nastao ovaj roman. Pisao sam ga sedam godina dok sam studirao i radio kao mesar, dadilja te pokusni kunić za farmaceutsku industriju. Prepravljao sam ga još dvije. U jeku američke financijske recesije našao sam agenta koji je prodao knjigu u Italiji i Njemačkoj, pa tek onda u Americi. Evo skoro smo potpisali i s francuskim i turskim izdavačima. A što se kritika tiče, ne znam. Moje je da pišem kako najbolje znam. Do drugih je da to čitaju, daju kritike.

Roman je uvršten na listu sto najboljih knjiga 2011. godine, koju je objavio The New York Times. Kako to komentirate, što to znači u američkom literarnom kontekstu?

Pa NYT svake godine napravi izbor najboljih knjiga, pedeset iz književnosti i poezije, a drugih pedeset iz, kako to oni zovu, nonfictiona. Ja nisam znao što da radim od sebe kad sam tog jutra uključio kompjutor i vidio osamnaest poruka izdavača. Lijep je to osjećaj, iako čovjeka ošamuti pa ne zna ustvari što da osjeća, jer ne zna što to uvrštavanje zaista znači. U vidu promocije knjige to sigurno pomaže. Nemam dokaza o tome jer se pisci ovdje plaćaju svakih pola godine, tako da pojma nemam koliko je knjiga dosad prodano. U neku ruku, može se reći da te kritičari vole, što ne mora značiti da će te voljeti i čitatelji.

'Shards' se bave, ponajviše, ratom u Bosni i Hercegovini. S obzirom da ste baš zbog rata emigrirali u Ameriku, to se čini kao neizbježna tema. Jeste li imali sumnji oko pisanja o tome? Je li vas brinulo to da bi 'Shards' mogao biti nezanimljiv publici koja je možda potpuno zaboravila na taj rat?

Kod mene je pisanje uvijek bilo neka vrsta terapije, jedan od načina da se ukroti ta neka razbijenost uma poslije traumatičnih događaja. U ovoj knjizi pokušao sam 'uhvatiti' tu razbijenost, a da ne se pretvaram da mogu od kaosa napraviti red. Nijedna tema nije nezanimljiva ako se dobro obradi. Eto, David Foster Wallace u posthumnoj knjizi piše o američkoj poreznoj upravi, a knjiga je ipak zanimljiva. Rat je svakako jedna od tema mog romana. Istovremeno je samo pozadina jedne obične ljudske priče, kao sveprisutna okolnost koja boji dozom neuroze i psihoze čitav život protagonista. On se, čak i kad je na sigurnom u Kaliforniji, ne može otresti traume rata, koji, iako završen, uopće ne jenjava u njegovoj psihi. Mnogi ljudi misle da se od traume može pobjeći, ono geografski. I velik je jarak između onih koji su otišli i onih koji su ostali. Sticajem okolnosti, ja sam bio na obje strane jarka, tako da sam u 'Shardsu' probao ispričati jednu priču iz dvije tačke gledišta.

Propitivanje identiteta

No osim o ratu, vaš roman se bavi i propitivanjem identiteta, što je vječno aktualna tema, naročito na Balkanu. Ko je Ismet Prcić iz romana u odnosu na Ismeta Prcića koji je taj roman napisao? Što se krije iza te igre s identitetima?

Već sam negdje izjavio da je to namjerno napravljeno. U Americi je lakše izdati memoare nego fikciju, jer memoari čine čitatelja sigurnim. Oni znaju da će glavni lik memoara preživjeti. Ameri ne žele puno da se sekiraju, naročito o izmišljenim likovima. To je jedini razlog zašto sam protagonista nazvao po sebi (i što sam djetinjstvo i mladost fiktivnog Ismeta Prcića bazirao na vlastitim, dosta izmijenjenim i dramatiziranim iskustvima), da bih čitatelje naveo da misle da su sigurni, da je Ismet Prcić iz knjige ustvari pisac te knjige. I onda kad su već 'upecani', da imam mogućnost iznenaditi ih, dodirnuti ih na neki dublji način, da ono što se desi protagonistu osjete u svojoj utrobi, a ne samo sagledaju s nekog čisto intelektualnog nivoa.

Kritičari primjećuju smisao za humor i ironiju u vašoj prozi. Uspijeva li 'prevođenje' bosanskog humora kada se piše na engleskom? Koliko je pisanje na jeziku koji vam nije materinji predstavljalo izazov?

Kao dijete bio sam član Lige mladih lingvista i pisanje pismenih radova mi je dobro išlo. Kad sam postao tinejdžer, bilo je tu gnusnih pokušaja pisanja poezije, proze, drame... Međutim, ništa što sam počeo na maternjem jeziku nisam završio. Sjedio bih i zurio u prvu rečenicu i pokušavao je napraviti savršenom. To bi trajalo toliko dugo da bih poslije određenog vremena totalno zaboravio što me je na prvom mjestu potaklo uzeti olovku u ruku. Pisanje na stranom jeziku otvori čovjeka. Taj neki kritičar - koji sjedi u glavi pisca i ne da mu napisati drugu rečenicu jer prva nije savršena - nestane, jer kad pišem na engleskom, meni je prvi zadatak uspješno komunicirati ono što želim reći, a tek na drugom mjestu kako će to izgledati. Poslije se čovjek, što bi Bosanci rekli, 'uhaviza'.

Inače ste porijeklom iz Tuzle, koja nije imala uobičajeno ratno iskustvo u BiH. Kako gledate na tuzlanski suživot tokom rata, i koliko je on rezultat činjenice da su ključni ljudi grada bili iz lijevih, a ne nacionalističkih stranaka?

Meni je bilo petnaest kad je počeo rat u Bosni i moj se čitav život tih tri i pol - četiri godine vrtio u krugu stan (gdje sam živio), gimnazija (iz koje sam bježao da ne idem na latinski), Dom mladih (gdje sam imao probe), Stelekt (gdje sam izlazio i bio ignoriran od alternativki) i Banja (brdo gdje su se skupljali pankeri i duvali razrjeđivač). Grupa s kojom sam se družio bila je multinacionalna, multikulturna i multivitaminska, tj. bosanska. Bili smo operirani od politike. Ne znam koliko je na naš suživot uticala bosanska ljevica, a koliko opsada i mi-protiv-njih način razmišljanja, na koji čovjeka takva vrsta okruženja natjera. Mislim da je tu pomogla i činjenica da je Tuzla bila najveća slobodna zona u BiH. U svakom slučaju, drago mi je i ponosan sam što sam iz Tuzle.

Mogu li se u 'Shardsu' naći mitski datumi rata u Tuzli, 15. maja 1992, kada je pucanje započelo, i 25. maja 1995, kada je granatom ubijeno sedamdesetak ljudi, većinom mladih?

Mogu. Protagonist gleda događaje 15. maja 1992. godine na televiziji, u izbjeglištvu u Đakovu, plašeći se za život svoga oca. Kamioni gore na Brčanskoj Malti, u njegovom kvartu, a on sjedi na sigurnom u Hrvatskoj i - iako to što vidi izgleda strašno - želi, žudi da je tamo, žali što ne može biti. Dan masakra na Kapiji također je u knjizi. Protagonist, igrom slučaja, ne izađe van tu večer nego ode kod druga. On čuje da je pala kobna granata, ali ne zna da je kobna dok ne dođe kući i, po drugi put, vidi nasilje nad svojim gradom preko televizije.

U romanu se bavite i grižnjom savjesti koju osjećaju oni koji su pobjegli od rata. Je li to tzv. survivor guilt? Što znači za jednog muškarca pobjeći od rata u mačističkom balkanskom kontekstu?

Znači da sam imao kamo pobjeći. Šalim se. Ja sam otišao, pobjegao, izbjegao iz Bosne u augustu 1995, s osamnaest godina. Tada sam se više osjećao kao da su me roditelji 'poslali' van, a ne da sam ja tu im'o nekog glasa, mada, kako sam bio punoljetan, mogao sam sigurno, da sam htio, ostati i boriti se ('Preko mene mrtve!', rekla bi moja mati). Međutim, ta je odluka mojih roditelja došla tako brzo da, kad sam se poslije pet dana u kršu od autobusa probudio u Škotskoj i malo razgledao bijeli svijet, shvatio sam da su roditelji bili u pravu. Imao sam mogućnost da s osamnaest radim teatar na svjetski poznatom festivalu u Edinburghu i da poslije toga odem u Ameriku, da se školujem, radim ono što volim. I da nije bilo rata, mislim da bih isto odabrao. Grižnja savjesti svakako postoji i dan-danas, ali riječi 'grižnja savjesti' nisu baš ispravne u ovom kontekstu. Ne kajem se što sam pobjegao. Opet bih to učinio. I moja je savjest čista jer nikoga, hvala Bogu, nisam ni ubio ni ranio, nikome kuću zapalio, nikoga u logor zatvorio. Fraza survivor guilt je bliža ovom osjećanju koje pokušavam opisati, jer u svojoj definiciji ima i pozitivno (preživjeli) i negativno (krivica). Nije niko kriv što je preživio, ali je osjećaj tu, jede čovjeka iznutra. Čovjek zna, intelektualno, da ne može sebe kriviti za to što ga je život bacio tim putem, ali džaba je, krivica sjedi negdje u njemu.

Specifični bosanski jezik

Postoje li planovi za prevođenje romana 'Shards' na bosanski, odnosno hrvatski ili srpski jezik? Koliko vas uopće zanimaju reakcije na roman s ovih područja i je li ih već bilo?

Pisali su mi iz jedne izdavačke tvrtke da su zainteresirani objaviti 'Shards' u Hrvatskoj. Nisam to htio uraditi iz prostog razloga što sam čitao neke nove prijevode moderne američke književnosti na 'naše' jezike i nekako su me razočarali. Moj omiljeni pisac, Beckett, gotovo je sve svoje tekstove sam prevodio s engleskog na francuski i obratno, tako da su engleska i francuska verzija 'Čekajući Godota' dosta različite; neki kažu da je francuska smješnija. Najviše bih volio sam prevesti 'Shards' jer znam oba jezika, i to ne da 'prevedem', nego da roman ponovo napišem, samo ovaj put na jeziku kojim se pričalo u Tuzli devedesetih. Mislim da bi protagonistov glas trebao zvučati tako. I baš kao što Irvine Welsh piše na škotskom dijalektu, a William Faulkner na južnjačkom, a mogu ih čitati svi koji govore engleski, tako isto mislim da bi i 'Shards' trebao biti na tom specifičnom bosanskom koji bi čitatelji iz sve tri države mogli razumjeti. Sad, hoće li se to desiti i kada, ja stvarno ne znam.

24.01.2012.

MEDIN KAPLAN O ZLOCINIMA U "DRETELJU": RAGUZ MI JE REKAO "NISAM JA ZA TEBE KOMSIJA, VEC USTASA"

Medin Kaplan o zločinima u "Dretelju": Raguž mi je rekao "nisam ja za tebe komšija, već ustaša"

Medin Kaplan je pitao Veselka Raguža "Komšija zašto me biješ?"

  | 24.01.2012.

Medin Kaplan o zločinima u "Dretelju": Raguž mi je rekao "nisam ja za tebe komšija, već ustaša"

Svjedok Tužilaštva na suđenju za zločine počinjene 1993. u Stocu Medin Kaplan kazao je Sudu BiH da je pretučen i maltretiran u logoru Dretelj tokom ispitivanja koje su vršili optuženi Veselko i Ivo Raguž,  prenosi BIRN - Justice Report.

Medin Kaplan, bivši pripadnik Četvrte bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ispričao je da je tokom zarobljeništva u Dretelju u augustu 1993. godine pozvan na ispitivanje, ističući kako su mu optuženi naizmjenično postavljali pitanja, nakon čega su ga ostali prisutni vojnici tukli i zlostavljali.

Svjedok je rekao da ga je Veselko Raguž, njegov dotadašnji zapovjednik i komšija, ispitivao da li je učestvovao u paljenju kuća i crkvi, te da bi ga svaki put nakon postavljenog pitanja nagovarao da prizna.

Kaplan je kazao da nije htio priznati djela u kojima nije učestvovao, ali da bi nakon toga "dobijao degenek".

"Rekao sam mu: 'Komšija zašto me biješ?', da bi on odgovorio: 'Nisam ja za tebe komšija, već ustaša'. Veselko i Ivo me nisu lično udarali, ali da nije bilo njih, ne bih doživio takve udarce", kazao je svjedok.

Kaplan je dodao da su ga u garaži tokom ispitivanja pripadnici HVO-a mučili strujom, prikačivši mu kablove za uši, zbog čega, kako je kazao, i danas osjeća posljedice.

Veselko Raguž, nekadašnji zapovjednik Četvrte bojne brigade "Knez Domagoj" HVO-a, i Ivo Raguž, pripadnik ove brigade, optuženi su da su u julu i avgustu 1993. godine, za vrijeme oružanog sukoba Armije BiH (ABiH) i HVO-a, učestvovali u zločinu nad zatvorenim civilima u Stocu i Čapljini.

Kako smatra Tužilaštvo BiH, Veselko Raguž je naređivao, pomagao ili neposredno učestvovao u nezakonitom hapšenju i zatvaranju civila, te preseljenju bošnjačkih žena i djece, kao i u fizičkom zlostavljanju i mučenju zatvorenih civila u tim gradovima.

Ivo Raguž je optužen da je učestvovao u fizičkom zlostavljanju zatvorenih civila.

Medin Kaplan i Samir Kaplan, drugi svjedok Državnog tužilaštva na ovom suđenju, ispričali su da su ih pripadnici Četvrte bojne HVO-a uhapsili 14. jula 1993. u mjestu Plješevca (općina Stolac), nakon čega su odvedeni u zarobljeništvo u Koštanu bolnicu, zatim u logor Dretelj, pa u Gabelu.

Samir Kaplan je ispričao da se sjeća kako su njegovi rođaci Medin i Selvedin Kaplan odvedeni u garažu u Dretelju, nakon čega su se vratili "modri i isprebijani".

"U tamnicu, gdje smo bili smješteni, vraćeni su nakon dva ili tri dana. Rekli su da su ih Veselko i Ivo ispitivali, te da su naređivali drugima da ih tuku", kazao je ovaj svjedok.

Svjedoci su tokom unakrsnog ispitivanja potvrdili kako prilikom hapšenja i odvođenja u logore nisu vidjeli optužene.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar.

24.01.2012.

POTPISAN UGOVOR UZ SUSICEVU DOZVOLU: "ZMAJEVI" PROTIV MEKSIKA 31. MAJA U CIKAGU

Potpisan ugovor uz Sušićevu dozvolu: "Zmajevi" protiv Meksika 31. maja u Čikagu

Bh. ekspedicija će u Čikago putovati 27. maja, a u SAD će ostati od 4 do 5 dana

  |  24.01.2012.

Potpisan ugovor uz Sušićevu dozvolu: "Zmajevi" protiv Meksika 31. maja u Čikagu

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine 31. maja će definitivno igrati protiv selekcije Meksika, nakon što su predstavnici naše kuće fudbala uz dozvolu selektora Safeta Sušića danas parafirali ugovor o odigravanju utakmice.

Organizator susreta je xafsinška agencija iz Londona koja je ugovorila i prošlu utakmicu selekcija BiH i Meksika, 10. februara prošle godine, u kojoj smo poraženi s 0:2.

S obzirom na to da naš tim ima ugovorenu utakmicu s Irskom 26. maja u Dablinu, bh. ekspedicija će u Čikago putovati 27. maja, a u SAD će ostati 4-5 dana.

24.01.2012.

DRZAVE REGIJE NEDOVOLJNO ULAZU U SPORT

Države regije nedovoljno ulažu u sport

 

Fudbalski reprezentativci BiH - ilustracija

 

24.01.2012
Sarajevo je, barem kad je sport u pitanju, nakratko postalo centar regiona. Ličnosti koje su zajedno "teške" sedamdesetak evropskih, svjetskih i olimpijskih medalja i trofeja, kao što su Ivica Osim, Faruk Hadžibegić, Mirko Novosel, Aleksandar Petrović, Duško Vujošević, okupili su se u glavnom gradu BiH. Razlog je učešće na 1. Međunarodnom simpoziju sporta u BiH "Simposar 2012", čija je tema "Sportski uspjesi u funkciji promocije države".

Sportskim uspjesima najbrže se i najbolje promoviše država. Primjera za to je na stotine. Prisjetićemo se, naprimjer, utakmice bh. fudbalske reprezentacije sa selekcijom Francuske, na kraju koje je bio neriješen rezultat. Nakon što moćni Francuzi nisu pobijedili, mnogi svjetski mediji počeli su pisati o bh. fudbalerima.

Fudbal, kao najpopularniji sport u svijetu, najbrže promoviše državu - smatra nekadašnji bh. reprezentativac, danas trener u Francuskoj, Faruk Hadžibegić.
Duško Vujošević
​​
„Preko sporta možemo napraviti puno stvari. Sve zemlje svijeta ulažu puno u sport. Vidjeli smo s našim sportskim rezultatima naše reprezentacije koja je armija navijača prisutna i kakvo je zadovoljstvo bilo svih tih ljudi u ovom teškom stanju“, istakao je Hadžibegić.

Mnogi sportski klubovi iz zemalja bivše Jugoslavije dostigli su svjetsku i evropsku slavu tokom prošlog stoljeća. Kraj devedesetih, rat, ali i vrijeme tranzicije najjače se odrazilo na sport.

Jedan od primjera je i zagrebački košarkaški klub Cibona, koji je nakon evropskog zlata postao brend Hrvatske. Danas je doveden u nezavidan položaj, jedva opstaje. Mnogo toga se od tada promjenilo ističe nekadašnji trener Cibone, Aleksandar Petrović.
Duško Vujošević: Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne.

„Kad sam ja došao za trenera, '91. godine, meni je rečeno: moraš biti među osam najboljih u Evropi. Niko mi nije rekao ako doživim pet poraza – doživjet ću smjenu. Onog trenutka ja nisam više u situaciji da promoviram mlade igrače – s mladim igračima ću doživjeti poraz – jednostavno sam morao tražiti tko će mi tog trenutka osigurati kvalitetu. To je bitna razlika funkcioniranja klubova prije i sada“, naveo je Petrović.

Danas države ne ulažu u sport ili ulažu jako malo, što nije dovoljno za postizanje vrhunskih rezultata. Jugoslavija je imala sistem finansiranja sporta i zbog toga su tadašnji sportisti bili uspješni, smatraju naši sagovornici.

Nekadašnji trener beogradskog Partizana, Duško Vujošević, aktuelnu situaciju u košarci na prostoru bivše države naziva kriznom. Kao osnovne razloge izdvaja nedostatak finansija.

„Smatram da povećana finansijska sredstva za sport ne bi osiromašila državu niti ikoga pojedinačno unesrećila. Ne radi se o toliko velikim sredstvima kad su u pitanju budžeti države i u odnosu na neku dobit koja time može da proistekne“, kazao je on.

Problem finansiranja vrhunskih sportista

Da je bivša država stajala iza sportista potvrđuje i nekada najbolji rukometni golman svijeta, igrač banjalučkog Borca Abaz Arslanagić. Kaže kako se kao selektor rukometne reprezentacije BiH susreo sa problemima, koji su za svakog sportistu poražavajući.

„Ja kao selektor reprezentacije morao sam da hodam po Sarajevu i po državi Bosni i Hercegovini, da skupljam novac za osnovnu djelatnost, a to je takmičenje i putovanje. Gledajte, igrate kvalifikacije za neko takmičenje – to su avionske karte koje nisu nimalo jeftine. Samo na tim banalnim stvarima, elementarnim stvarima, novac za takmičenje nije bio obezbjeđen“, kazao je Arslanagić.
Amel Mekić, foto: Erduan Katana
​​
Najveći problem bh. sporta jeste nepostojanje sistema finansiranja vrhunskih sportista. Kolektivni sport je u ćorsokaku jer se svakom klubu novac daje na kašičicu, nikome dovoljno za podvig, ali taman da opstaje.

Individualni sportisti donekle se i bore, pa uz pomoć sponzora i ličnih kontakata uspiju ostvariti rezultate, kao na primjer džudista Amel Mekić koji je prošle godine osvojio Evropsko zlato.

Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, prof.dr. Izet Rađo smatra kako su uspjesi poput Mekićevog ravni ekscesu.

„Amel Mekić je eksces. Edin Džeko je eksces. To su božji darovi koji su isplivali, ali – realno – u velikim i moćnim državama postoje moćni sportski sistemi u kojima se zna da je legislativa tačno definirana – ko radi, šta radi, na koji način radi. Tačno su određeni novci koji se znaju kuda idu, kako se troše, kako se pravdaju i šta je funkcija tih novaca“, kaže Rađo.

Bitnu ulogu u vrednovanju sportskih uspijeha imaju i mediji. Naime, nakon raspada Jugoslavije, mediji u novonastalim državama devedesetih godina nisu davali mnogo značaja uspjesima sportista iz susjednih zemalja. Direktor Al-Jazeere Balkans, Goran Milić mišljenja je da se to danas u mnogome promjenilo.

„Devedeset četvrte, pete – da je Đoković igrao finale Wimbledona, 80 posto Hrvata bi navijalo za Nadala. Danas sigurno 80 posto više voli da pobijedi Đoković. Dakle, stvari su se promijenile“, ocjenjuje on.

Za kraj - poruka Faruka Hadžibegića, koji - iako svjestan stanja u kakvom se već 20 godina nalazi bh. društvo - kaže da ipak samo nedostaje malo dobre volje i razumijevanja.

„Nemojmo stalno praviti konstatacije: 'Teško je', 'Ne možemo', 'Ne funkcioniše'. To su konstatacije. A koje je rješenje? Rješenje je da napravimo projekat, da svi idemo u istom pravcu“, naglasio je Hadžibegić.
24.01.2012.

HITNA SJEDNICA: PREDSJEDNISTVO BiH UTVRDILO BUDZET ZA 2011. GODINU

Hitna sjednica: Predsjedništvo BiH utvrdilo budžet za 2011. godinu

Predsjednistvo BiH
.........................................
 
image Nebojša Radmanović / 24sata.info

 

(24SI) - Predsjedništvo BiH utvrdilo je danas na hitnoj sjednici Prijedlog zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2011. godinu na nivou ostvarenja u 2011.

 

 [24 sata info] 

Uz Prijedlog, Predsjedništvo je usvojilo i zaključak, sukladno zaključcima Predstavničkog doma PSBiH od 30. decembra 2011. i Doma naroda PSBiH od 31. decembra 2011., kojim se zadužuje Ministarstvo finansija i trezora BiH da bez odgađanja formalno sačini akt te ga dostavi Kolegiju Predstavničkog doma PSBiH radi upućivanja na objavu u Službenom listu BiH.

Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović izjavio je nakon sjednice da bi sada konačno svi problemi trebali biti riješeni.

Na pitanje da li će neko odgovarati zbog odugovlačenja servisiranja vanjskog duga BiH, a što ugrožava kreditni rejting BiH, Radmanović je izjavio da Predsjedništvo danas nije razgovaralo o tome.

"Nadam se da više nikada nećemo doći u ovakvu situaciju", rekao je Radmanović.

 

(Fena)

24.01.2012.

MEDJUNARODNO PRIZNANJE: REISU-L-ULEMA MUSTAFA CERIC LAUREAT NAGRADE ZA MIR ZA 2012. FONDACIJE "DUCCI"

Međunarodno priznanje: Reisu-l-ulema laureat nagrade za mir za 2012. fondacije "Ducci"

image Reisu-l-ulema Mustafa Cerić / 24sata.info

 

(24SI) - Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić postao je laureat još jednog međunarodnog priznanja. Italijanska „Fondacija Ducci“ je obavijestila reisu-l-ulemu Mustafu Cerića da je donijela odluku kojom će nagradu za mir za 2012. godinu dodijeliti reisu-l-ulemi.

 

 [24 sata info] 

U pismu se kaže: „Uzimajući u obzir Vaše relevantno i razumno zalaganje na promoviranju dijaloga među religijama i kulturama, Naučni komitet Fondacije Ducci je donio odluku da Vam dodijeli Nagradu za mir Fondacije Ducci za 2012. godine.“

Dalje se navodi da će ceremonija dodjele ovog priznanja  biti u Campidogliou u Rimu, 20. marta, a tom prilikom priznanje će dobiti i Marco Impaglizzo, predsjednik kršćanske zajednice Sant’Egidio” i prof. André Azoulay, predsjednik Fondacije Anna Lindth.

Fondacija Ducci bavi se promoviranjem međukulturnog dijaloga. Nagrada za mir Fondacije Ducci ustanovljena je 2006. godine i sastoji se od bronzane skulpture koja predstavlja toranj Fondacije, a dodjeljuje se ličnostima koje svojim aktivnostima daju relevantan doprinos na smirivanju tenzija i razumijevanju među ljudima i kulturama.

Ranije nagrade za mir ove fondacije su dodjeljivane istaknutim ličnostima kao što su glavni rimski rabin prof. Riccardo Di Segni, generalni sekretar Italijanskog islamskog kulturnog centra prof. Abdellah Redouane, pisci Tahar Ben Jelloun i David Grossman, predsjednik Vatikanskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi, libanski intelektualac Mohammed Al-Sammak, bivši izraelski ministar vanjskih poslova prof. Shlomo Ben Ami, bivši predsjednik Vatikanskog vijeća za pravdu i mir kardinal Roger Etchegaray, osnivač Tuniškog univerziteta prof. Mohamed Talbi.

Reisu-l-ulema  je laureat najviših međunarodnih nagrada i priznanja za mir i doprinos međuvjerskom dijalogu, od kojih je, svakako, najznačajnija iz 2003. UNESCO-ova nagrada za mir Felix Houphouet Boigny za poseban doprinos međureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu.

Godine 2004. postao je dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana i Jevreja za doprinos međuvjerskom razumijevanju. Također reisu-l-ulemi je dodijeljena nagrada Theodor Heuss za 2007. godinu za predanost u posredništvu u krizi između Istoka i Zapada i u odnosima između religija koji su se naglo pogoršali nakon terorističkih napada u New Yorku, Washingtonu, Madridu i Londonu, te kao pouzdani branitelj slobode i demokracije koje su bile dovedene u pitanje tim razvojem u Evropi i širom svijeta. Isto tako, treba istaknuti i nagradu „Eugen Biser“ za 2008. dodijeljenu u Minhenu za projekt Zajednička riječ, saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prenosi MINA.

 

(24sata.info)

24.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Novi slučaj diskriminacije : Bošnjačka djeca iz Srebrenice prestaju ići u školu?
 
Nakon bezbroj upozorenja i višegodišnje borbe protiv diskriminacije u obrazovanju roditelji bošnjačke djece koja pohađaju nastavu u Osnovnoj školi "Petar Petrović Njegoš" u Srebrenici najavljuju da će svoju djecu prestati slati na nastavu sve dok ona ne budu ravnopravna s učenicima ostalih nacionalnosti. ..
. Čović kod Dodika u Laktašima : Bosna i Hercegovina nije pravna država
 
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je da je sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom na večerašnjem sastanku dogovorio i dalju saradnju ove dvije stranke ...
. Libijska drama ser nastavlja : Gaddafijevi lojalisti zauzeli Bani Walid
 
Stanovnici grada, koji se nalazi 200 kilometara jugoistočno od prijestonice Tripolija, kazali su kako su se grupe sukobile u ponedjeljak i koristile teško naoružanje, ..

ZANIMLJIVE VIJESTI

24.01.2012.

Protesti Turaka zbog usvajanja zakona, Pariz, 23. siječnja 2012.

Nerazjašnjena ratna prošlost generala Dikovića

Fond za humanitarno pravo pozvao nadležne da predoče činjenice o postupanju novog načelnika Generalštaba VS tokom rata na Kosovu Dalje

Oštra reakcija Ankare na francuski zakon o genocidu

Francuski Senat usvojio je zakon kojim je negiranje genocida, uključujući i armenski, krivično djelo kažnjivo zatvorom Dalje

Video Fiktivni neprijatelji Srbije: Haranga protiv Anđeline Džoli

U Srbiji se protiv uspešne holivudske glumice zbog njenog rediteljskog prvenca “U zemlji krvi i meda” vodi svojevrsna medijska hajka Dalje

24.01.2012.

NENAD CANAK O SRBIJI KAO RUSKOJ PROVINCIJI: DOK POPOVI POPUJU, A BATINASI BATINAJU - UZESE TELEKOM I EPS

Čanak o Srbiji kao ruskoj provinciji: Dok popovi popuju, a batinaši batinaju - uzeše Telekom i EPS

Sve počinje da liči na ona zla vremena s početka 90-tih, napisao je Čanak na "Twitteru"

  |  24.01.2012.

Nenad Čanak

Nenad Čanak

.....................................

Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak ocijenio je da u Srbiji sve počinje da liči na "zla vremena" i period devedesetih godina prošlog vijeka.

"Sve počinje da liči na ona zla vremena. Glumci i pisci se prozivaju, čvrstorukaški popovi drže pomene nevinim žrtvama okruženi ikonografijom 'osrbljivanja i pravovjerja', batinaše niko ne uspijeva da identifikuje", naveo je Čanak.

Čanak je, u tekstu na "Twitteru"  rekao da će Rusija, pošto njenoj aktuelnoj administraciji "jako treba da zacementira pozicije u Srbiji, to jest da joj se pokloni EPS i Telekom, gaziti svim silama po tvrdoj nacionalističko - mitomanskoj liniji uz pomoć pravoslavne crkve i u Rusiji i u Srbiji".

Prema njegovim riječima, u sljedećih nekoliko mjeseci radiće se na tome da se kombinuje socijalno nezadovoljstvo u Srbiji sa nacionalnom frustracijom i proizvodiće se događaji koji će izazivati opšte zgražanje javnosti i satjerivanje cijele zemlje na "patriotski kurs".

Vjerovatno će se, naveo je Čanak, obnoviti i priče o zločinima u Klečki i otkrivenom krematorijumu za Srbe koji je tamo pronađen 1998. godine.

Propagandne laži su, naveo je Čanak, nanijele ogromnu štetu u sagledavanju pravih razmjera katastrofe 90-ih i njihov pogubni efekat se vidi i danas, prije svega u činjenici da se "na osnovu njih relativizuju i nipodaštavaju i one istinske strahote kroz koje su prolazili ljudi srpske nacionalnosti na ratom zahvaćenim prostorima".

"Koga Srbija i kako da ubijedi da se promijenila kada, osim nekoliko haških žrtvenih jaganjaca, suočavanja sa stvarnošću nije bilo", dodaje se u tekstu. Čanak je podvukao i da lustracija nije poziv na osvetu nego "elementarno razborit način da se raskine sa zlom prošlosti jer će ono, u protivnom, nastaviti da priprema sljedeću katastrofu".

"Zato se ne smije dozvoliti da nas naša malodušnost učini saučesnicima nestajanja jedine zemlje koju imamo i njenog pretvaranja u rusku provinciju", zaključio je Čanak.

24.01.2012.

NAKON STO IZADJE IZ SAMICE: RADOVAN STANKOVIC PREMJESTEN U KPZ ZENICA MOGU TRAZITI SAMO UPRAVNIK ILI COLAK!

Nakon što izađe iz samice: Stankovićev premještaj u KPZ Zenica mogu tražiti samo upravnik ili Čolak!

Stanković neće moći više računati na pogodnosti poput posjeta, izlazaka, uvjetnog otpusta...

  | 24.01.2012.

Stanković: Izgubio mogućnost ranijeg puštanja na slobodu

Radovan Stanković: Izgubio mogućnost ranijeg puštanja na slobodu

...............................................................................................................................................................

Preživjele žrtve monstruoznih zločina kojima je u Foči dirigirao Radovan Stanković zahtijevaju da ovaj zločinac pod hitno bude premješten iz Kaznenopopravnog zavoda u Foči, iz kojeg je skoro prije pet godina, faktički, pušten da pobjegne.

Nema zahtjeva

No, Ministarstvo pravde BiH još nije dobilo nikakav zahtjev za eventualno premještanje Stankovića u zatvor u Zenici, rečeno je "Dnevnom avazu". Kako saznajemo, ako upravnik fočanskog zavoda uskoro ne uputi takav prijedlog, odluku o Stankovićevom premještanju može donijeti samo ministar pravde BiH Bariša Čolak. U međuvremenu, ako bude poštovan zakon, Stanković bi u svakom slučaju trebao snositi posljedice višegodišnjeg skrivanja od pravde.

- Za početak, trebao bi provesti deset dana u samici. Mora snositi i posljedice u tretmanu uz izolaciju u trajanju od najmanje pola godine, a sve to trebalo bi se odvijati u posebnom dijelu KPZ-a Foča, poznatijem kao Alkatraz - kaže "Avazov" izvor u Ministarstvu pravde, koji je želio ostati anoniman do dobivanja zvaničnog zahtjeva iz KPZ-a Foča o eventualnom Stankovićevom premještanju.

Bilo da ostane u Foči ili bude prebačen u zatvor u Zenici, zločinac Stanković neće moći računati ni na pogodnosti koje su mu bile zagarantirane prije bijega.

- To se odnosi na posjete, izlaske iz zatvora, uvjetni otpust, a i sam tretman u svakodnevnim aktivnostima trebao bi biti pooštren - pojašnjava naš izvor.

Ukidanje pogodnosti

S obzirom na to da u BiH nema mogućnosti pomilovanja ratnih zločinaca, a Stanković je bijegom sam eliminirao raniju mogućnost uvjetnog puštanja na slobodu, jedina i, ma koliko mala bila, satisfakcija žrtvama jeste ona da će Stanković, naravno ako opet ne pobjegne, u zatvoru provesti punih 20 godina, za razliku od mnogih zločinaca koji kaznu služe u evropskim zatvorima i nakon izdržane dvije trećine kazne budu pušteni na slobodu.

Stanković je uhapšen u subotu, 21. januara, u svom stanu u neposrednoj blizini fočanskog zatvora, gdje je, prije nego što je pobjegao iz njega 25. maja 2007. godine, služio 20-godišnju kaznu za ratne zločine.

Iz MUP-a RS odbacuju optužbe

Ministar unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo odbacio je jučer u Banjoj Luci ranije optužbe da je MUP RS prikrivao Stankovića.

- Nismo o njemu znali ništa do trenutka hapšenja - rekao je Čađo.

Hapšenje Stankovića jučer je bilo i tema sastanka načelnika općine Foča Zdravka Krsmanovića i načelnika Stanice javne bezbjednosti Foča Velimira Kostovića. Oni su ukazali na činjenicu da je zločinac uhapšen u samostalnoj akciji Stanice policije iz Foče sa Jedinicom za podršku, bez pomoći drugih policijskih agencija.  (B. S. - Al. B.)

24.01.2012.

ALARMANTNA PORUKA IZ STRAZBURA: CLANSTVO BiH U VIJECU EVROPE BIT CE DOVEDENO U PITANJE!

Alarmantna poruka iz Strazbura: Članstvo BiH u Vijeću Evrope bit će dovedeno u pitanje!

Parlamentarna skupština Vijeća Evrope traži hitno sprovođenje presude ''Sejdić-Finci''

  |  24.01.2012.

Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope

Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope

..................................................................................................................................

Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (PACE) usvojila je danas u Strazburu Rezoluciju o funkcioniranju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini kojom se Parlamentarna skupština BiH poziva da usvoji ustavne amandmane vezane uz presudu u slučaju ''Sejdić-Finci'' bez daljnjeg odlaganja.

Izvjestitelji o ovoj temi bili su Karin S. Woldseth iz Norveške i Žan-Klod Minjon (Jean-Claude Mignon) iz Francuske.

Rezolucıjom se upozorava da ukoliko se neophodni amandmani ne usvoje u vremenu prije sljedećih izbora 2014., članstvo BiH u Vijeću Evrope može biti dovedeno u pitanje.

Rezolucıjom se takođe naglašava važnost pune saradnje BiH sa Vijećem Evrope i aktivno učešće njenih predstavnika u različitim tijelima Vijeća Evope.

U ovom kontekstu, Predsjedništvo BiH se poziva da preduzme potrebne mjere da nominira kandidate za ključne pozicije u Venecijanskoj komisiji, Evropskom komitetu za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja (CPT), Evropskoj komisiji protiv rasizma i netolerancije (ECRI), tijelima Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i drugim tijelima.

Do 10. februara ove godine Predsjedništvo BiH također treba da pošalje listu kandidata za mjesto sudije u Evropskom sudu za ljudska prava.

Parlamentarna skupština BiH poziva se da razmotri, ukoliko ne bude napretka oko pitanja koja su spomenuta u nacrtu rezolucije do 15. marta ove godine, potrebne korake koji će se poduzeti tokom sesije u aprilu ove godine, a koja će obilježiti 10. godišnjicu članstva BiH u Vijeću Evrope.

U ovom dokumentu se ističe poziv na implementaciju presude u slučaju "Sejdić-Finci" kao prvog koraka u sveobuhvatnoj reformi Ustava kojom bi se, kako piše, skinula "luđačka košulja" napravljena u Dejtonu.

Tokom rasprave mnogı parlamentarcı su istakli da građanı BıH ne zaslužuju da budu taoci određenih političkih snaga koje nisu u stanju da zemlju povedu ka članstvu u euroatlantske integracije.

Navedeni su mnogi problemi u funkcıonisanju institucija u BiH, te ıstaknuta potreba za mijenjanjem postojećeg stanja kako bi se uspostavila vladavina prava, demokratsko društvo i funkcionalna država.

Napomenuto je da je BiH evropska država za koju trebaju evropska rıješenja, a neki parlamentarci su istakli i to da je BiH u srcu Evrope, te da treba imati u vidu činjenıcu da je Strazburu naprimjer Sarajevo blizu kao i Varšava.

Dobrim potezom ocijenjeno je ukidanje viznog režima za građane BıH, što će pomoći pogotovo mladim ljudima da putuju Evropom i stiču neophodna iskustva.

Za Rezolucıju je glasalo 111 zastupnıka, troje je bilo protıv, dok je šest zastupnıka bilo uzdržano

24.01.2012.

ZANIMLJIVE VIJESTI

 


Dragan Lukač : Pojedinci se boje istrage koju vodimo
 
Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač bi je gost Dnevnika TV1 u 19.30. Govorio je o Prednacrtu zakona o unuitrašnjim poslovima Federacije BiH, smjeni Dragana Vikića, te istragama koje provodi FUP a koje mnogima ne odgovoraju i zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće traži njegova smjena .Govoreći o Prednacrtu zakona o unutrašnjim poslovima FBiH, Lukač kaže ...
. Libijska drama ser nastavlja : Gaddafijevi lojalisti zauzeli Bani Walid
 
Stanovnici grada, koji se nalazi 200 kilometara jugoistočno od prijestonice Tripolija, kazali su kako su se grupe sukobile u ponedjeljak i koristile teško naoružanje, ..
. Mjere 'bez presedana': EU uvela potpuni embargo na iransku naftu!
 
Europska unija donijela jednu od najvažnijih odluka u povijesti - 27 članica jednoglasno je uvelo potpuni embargo na uvoz iranske nafte i svih naftnih derivata!,..