20.05.2013.

DODATNA LIBERALIZACIJA UVOZA POGUBNA ZA EKONOMIJU BiH

Dodatna liberalizacija uvoza pogubna za ekonomiju BiH

Granica između BiH i Hrvatske

**************************************

20.05.2013

Direktor Generalnog direktorata EU za proširenje Stefano Sanino u pismu Vijeću ministara zatražio je od BiH da, povodom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju 1. jula, omogući nastavak bescarinskog uvoza svega što se i sada bescarinski uvozi iz Hrvatske, ali i da se ova povlastica proširi na cijelu Evropsku uniju. Ovim bi se zadržao višegodišnji nepovoljan položaj BiH iz CEFTA sporazuma iz 2006. godine, bez vlastitih mogućnosti za izvoz.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović kaže da je za Bosnu i Hercegovinu ovo neprihvatljivo i da se na to bilo čime nije obavezala:

„Mi imamo privremeni trgovinski sporazum s Evropskom unijom, koji primjenjujemo i poštujemo, a prilikom ulaska svake nove članice u Evropsku uniju obavljaju se dodatni pregovori i dodatni protokoli. Kako to radi Bosna i Hercegovina, nešto slično radi i Srbija. No, naš problem je što smo u okviru CEFTA-e trgovinu sa našim susjedima u potpunosti, sto posto, sveli na nulu, tako da bi potpuno, potpuno nepovoljno za slabu, krhku ekonomiju Bosne i Hercegovine da od 1.VII izvrši i dodatnu liberalizaciju.“

I Duljko Hasić iz Spoljno-trgovinske komore BiH smatra da bh. strani nikako ne bi odgovaralo da se u novom trgovinskom aranžmanu Hrvatskoj dadnu dodatne koncesije vezano za plasman proizvoda na tržište BiH bez dodatnih carinskih opterećenja.

„I dalje bi bili proizvodi iz Hrvatske u rangu ostalih zemalja CEFTA sporazuma. S druge strane, to bi ugrozilo konkurentnu sposobnost naših proizvoda i ni u kom slučaju ne bi mogli razvijati dalje sopstvenu proizvodnju iz razloga što će Hrvatska nakon 1.7. dobiti odgovarajuće koncesije, prvenstveno kada su u pitanju sredstva iz fondova Evropske unije i subvencije koje koristi iz državnog budžeta.“

Pregovarački tim Bosne i Hercegovine čvrsto će se držati odluka koje je donijelo Vijeće ministara BiH o pregovorima sa Evropskom unijom, a to znači da će i dalje insistirati na zaštiti bh. privrede.

Šef pregovaračkog tima BiH Dragan Mekić ističe da je ovakav stav utemeljen u samom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju ali i odredbama CEFTA-e.

„U sporazumu CEFTA-e jednostavno piše - član 51, stav 2 – da, ukoliko neke od zemalja kandidata ili potencijalnih kandidata uđu u EU, one nemaju pravo na kompenzaciju jer je ulazak u Evropsku uniju dobrovoljan.“

Zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Renco Davidi smatra da bi nadležni u Bosni i Hercegovini trebali da odgovore na dopis Stefana Sanina u kojem je poručeno da je Evropska komisija spremna da razmotri dodatni prostor za pregovaranje o povećanju kvota za BiH za izvoz šećera, ribe i vina ukoliko se Hrvatskoj omogući dalji nastavak bescarinskog uvoza, ali i ova povlastica proširi na cijelu Evropsku uniju.

Ministar Šarović smatra da Bosna i Hercegovina ne može pristati na ovako nešto jer bi to dovelo većinu bh. privrednika i poljoprivrenika u nepovoljan položaj.

„Od 1.VII to bi se dodatno pogoršalo i u pitanje bi došlo, rekao bih, preko 200 linija proizvoda biljnog i životinjskog porijekla, što bi u vrlo nepovoljan položaj dovelo čitavu granu poljoprivrede, mesnu industriju, prerašđivačku mesnu industriju, industriju mlijeka, duhana, konditorsku industriju itd. Mi sa naše strane smo također kroz ove pregovore imali nekoliko zahtjeva, četiri ili pet, ali to je neuporedivo sa onih dvjesto i više zahtjeva za liberalizaciju. Zaista, mi jesmo spremni za pregovore, ali pregovore dvije strane.“

Ponašenje Hrvatske može se opravdati i strahom zbog najava nekih hrvatskih preduzeća da će zbog carina dio proizvodnje prebaciti u susjedstvo, smatraju u Bosni i Hercegovini, ali naglašavaju da, s druge strane, Hrvatska i Evropska unija ne želi dati ništa, pa ni slobodan prolaz roba preko luke Ploče.

„Ono što bi trebalo uraditi od strane bh. vlasti jeste da se regulira još jedan dodatni granični prelaz, tzv. BIP, i to je nužnost za bh. stranu. Drugo, da se zaista reguliše pitanje prolaza kroz neumski koridor i pristup luci Ploče.“ - kaže Duljko Hasić.

„Oni nisu spremni nama dati dodatne koncesije. Samim tim – kakav je to obostrani interes? Dakle, mi treba da budemo kažnjeni zato što smo poštovali preporuke Evropske unije!“ - smatra Dragan Mekić.

Stefan Sanino

S druge strane, Sanino u svom pismu svu odgovornost prebacuje na bh. vlasti.

"Do danas, vaša zemlja nije bila u stanju u potpunosti preuzeti EU zakonodavstvo u vezi sa hranom, veterinarstvom i fitosanitarnim pitanjima i ugraditi ga u važeće zakone u vašoj zemlji. I sve to pored izdašne finansijske podrške Evropske unije i stručnih savjeta, te praktičnih preporuka Evropske komisije." - istakao je Sanino.

Međutim, Duljko Hasić smatra da je Evropska unija zajedno sa SAD jednako odgovorna za trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, koje je nametnuto Dejtonskim mirovnim sporazumom i zbog čega se kasnilo sa usvajanjem zakonodastva iz takozvanog Higijenskog paketa.

„A sve to je uslovljeno nepostojanjem odgovarajuće infrastrukture, odnosno odgovarajućeg resornog ministarstva na nivou države - mininstarstva za poljoprivredu tako da smo izgubili dosta vremena. Usvajanje ovog zakonskog propisa dosta je uzrokovalo štete na pripremi privrednih subjekata kada su u pitanju kriteriji koji se moraju ispuniti.“

U Bosni i Hercegovini takođe podsjećaju na neprincipijelne stavove Evrpske unije, posebno kada su u pitanju neke zemlje. Hrvatska će biti jedina zemlja kojoj će biti dozvoljen ulazak u Evropsku uniju a da još sa susjedima nije riješila pitanja granica na kopnu i na moru.

**********************************

//////////////////////////////////////////////////////////////////////

Virus pasivnosti među mladima u BiH

Mostar: Posteri za kampanju

************************************

Mirsad Behram

20.05.2013

Oko 90 posto mladih Bosanaca i Hercegovaca ima negativan stav o postojećoj vlasti u toj zemlji, a čak njih 60 posto zbog trenutnog stanja želi napustiti državu. Ovo su rezultati kampanje koju su posljednjih dana širom BiH proveli mladi sa mostarskog Sveučilišta.

Ovi pokazatelji nisu novi ako se u obzir uzme činjenica da mladi nakon završenog fakulteta ne mogu naći posao, a i oni koji ga pronađu, do njega dolaze mitom ili političkim vezama. No, neki ocjenjuju kako su i mladi krivi za postojeće stanje jer su suviše pasivni. I, iako se od njih očekuje da budu pokretači promjena, oni ništa ne rade da se to i ostvari.

Mladi politolozi ovih dana skrenuli su pažnju na sebe, oblijepivši u 10-ak gradova u BiH plakate sa porukom "Ti si kriv, ako ti je sve krivo".

„Na pitanje da li mladi ljudi žele napustiti BiH, više od 60 posto ih je dogovorilo sa DA. Na pitanje da li misle da vlada političko jednoumlje među tri konstitutivna naroda u BiH više od 90 posto ih je dogovorilo sa DA. To su indikatori koji jasno govore da su mladi svjesni problema, da žele da se rješavaju pitanja koja su upravo vezana uz mlade, ali svi ostaju nijemi na ta pitanja“, navodi koordinator kampanje Marko Subašić.

Zato članovi Studentskog politološkog foruma žele promijeniti razmišljanje mladih. Posebno kritiziraju, kako vole istaći, pasivnost koja se uvukla među mlade u Bosni i Hercegovini.

Irena Mrnjavac, Marko Subašić, Ivana Leko

„Treba da stvorimo da ljudi krenu misliti svojom glavom i shvate da situacija koja vlada nije prihvatljiva. Ako pokrenemo mlade ljude da to shvate, onda smo uspjeli. I to je u biti cilj cijele kampanje – mlade ljude potaknuti na razmišljanje i kritiziranje općenito ove realnosti. I naravno na borbu za budućnost i njihova prava - jer niko im ih neće dati ukoliko se oni ne izbore sami za ta prava“, kaže Marko Subašić.

Članica kampanje Ivana Leko smatra da mladi ne smiju imati nikakve izgovore i ostati pasivni.

„Oni vide i osjete da stvari jako loše stoje, da je stanje u državi katastrofalno, ali možete primjetiti, baziraćemo se na Mostar, da su kafići puni, da je standardni dan. Ustaljen način njihova života je ispunjavanje listića u kladionici, ispijanje kave po čitav dan. I oni će tu kroz razgovor prokomentirati politiku, osuditi političare, ali ništa neće poduzeti u vezi sa pitanjem svoje budućnosti“, ističe Leko.

Nametanje teorija

Opća predstava je da su mladi apolitični i to iz razloga što se politika pretvorila u suprotnost onoga što bi ona trebala biti. Šta je pokazalo istraživanje o tome kako veliki broj mladih doživljava političke partije, govori članica kampanje Irena Mrnjavac:

„Veliki broj njih je uključen u političke stranke, mada ne znaju ni oni zašto su uključeni, nadaju se nekoj boljoj budućnosti ukoliko imaju tu člansku iskaznicu uz sebe.“

Cijeli aktuelni sistem, smatraju mladi politolozi, usmjeren je na umrtvljavanje bilo kakve akcije mladih.

„Mladima se svaki dan nameću teorije da oni ne mogu ništa, da mogu postići nešto samo ukoliko se ubace u određene stranke i onda kroz stranke počnu djelovati. A to je, naravno, teorija koja nije valjana. Mladima se plasiraju neki koncepti koji uopće nisu realni. Ali samo ovom kampanjom koju smo proveli i koja se čula daleko izvan granica Mostara i BiH smo dokazali da mladi mogu puno toga učiniti, i evo činimo ovim projektom“, podvlači koordinator kampanje "Ti si kriv, ako ti je sve krivo" Marko Subašić.

Sociolog iz Mostara Ivan Vukoja smatra da ne treba svu odgovornost za pasivnost i promjene u društvu prebacivati samo na mlade, nego da su svi građani BiH u velikoj mjeri neaktivni. Ipak, Vukoja naglašava:

„Ali posebno zabrinjavajuće i teško je što je sindrom pasivnosti i taj virus pasivnosti zahvatio i mlade ljude koji bi po definiciji trebali biti skupina koja je sklona promjenama, koja je sklona problematiziranju postojećih odnosa i iz koje mi s pravom očekujemo određene impulse prema promjenama.“

O tome gdje tražiti uzroke pasivnosti, sociolog Ivan Vukoja kaže:

„Jedan od uzroka je i u dosta kompliciranom ustrojstvu BiH, gdje ti odnosi društvene moći i odnosi institucionalne vlasti nisu dovoljno transparentni, tako da vrlo često običan čovjek ili građanin ne zna protiv koga bi zapravo se bunio, ili šta poduzeti pa da ta njegova akcija dovede do nekakvog poboljšanja.“

Vukoja sugerira da je izlaz u društvenom i političkom, građanskom aktivizmu i borbi, za početak, tamo gdje se mogu napraviti mali koraci, što će potom odvesti ka širim društvenim promjenama.

Šta na pitanje jesu li mladi pasivni, kažu neki od pripadnika te populacije:

Objavio/la haler u 21:45, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

MILIONI NA LOBIRANjE, REZULTATI NEPOZNATI

Milioni na lobiranje, rezultati nepoznati

Prazna mjesta u Evropskom parlamentu - ilustracija

**********************************

Milorad Milojević

20.05.2013

Vlada Republike Srpske samo u prošloj godini potrošila je oko dva i po miliona eura na tajne ugovore za potrebe lobiranja. Entitetsko Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju potpisalo je dva takva ugovora sa stranim kompanijama koje, kako je navedeno, za potrebe Vlade, vrše savjetovanje, zastupanje i pružanje konsultantskih usluga. Najviše novca je otišlo na lobiranje u Beogradu i Moskvi, potom slijede Brisel i Beč, a Dodikovoj vlasti važna destinacija bio je i Izrael. I dok se novac odlijevao iz kase koju su punili građani, ni njima, a ni analitičarima nije jasno za šta se konkretno lobiralo, ni ko je imao korist od toga.

Lobiranje nije neuobičajena stvar, no ono što rade vlasti u Republici Srpskoj povlači za sobom čitav niz pitanja bez odgovora. Ugovori su tajni, a takođe nema ni zvaničnih izvještaja koji bi građanima detaljno dočarali šta je zapravo postignuto lobiranjem koje košta milione.

Kolumnista magazina Buka Dragan Bursać smatra da nema ništa vidljivo što bi ukazalo da su pare potrošene korisno.

„Lobiranje na nivou RS za mene predstavlja spoj jednog misticizmnma i nečega prilično nepoznatog ne samo običnim ljudima, ne samo javnom mnijenju nego čak i političarima. Tako gledajući, ništa nismo vidjeli od tog lobiranja. A ne samo to, RS ni nema neki cilj, bar ne javan, koji bi trebao lobiranjem da bude realizovan“, ističe Bursać.

Slavo Kukić

Pojedini analitičari zamjeraju politici lobiranja iz Republike Srpske jer se ona može tumačiti i na uštrb Bosne i Hercegovine. Ističu se njeni dijelovi, a na nivou države ne postoji zajednička politika, niti uopšte politička volja kojom bi se promovisali pozitivni interesi Bosne i Hercegovine. Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić smatra da način na koji su vlasti Republike Srpske tajno trošile pare građana za lobiranje, ne dajući transparentan izvještaj, govori samo o politici bahatosti i neodgovornosti.

„Niti jedan opipljiv efeket Dodikovog i lobiranja njegovih struktura u zadnjih pet, šest godina ne može se identificirati ni najsuptilnijim teorijskim analziama. Dapače, cilj je zapravo bio, cilj i danas jeste RS prikazivati kao samostalnu državu, kao prirodni zahtjev i rezultat zahtjeva srpskog naroda na vlastitu državu. Cilj je bio to prikazati prirodnim stanjem i temeljne svjetske centre moći dobiti za tu logiku, a protov obrane BiH pod, kako kaže Dodik, svaku cijenu jer se radi o neodrživoj, neprirodnoj tvorevini. No, to nije postignuto“, navodi Kukić.

Lična promocija ili pogrešne optužbe

I opozicija u Republici Srpskoj navodi kako bi bilo dobro da se o utrošku sredstava za lobiranje, te efektima povede rasprava i pred entitetskim parlamentom. Poslanica SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Aleksandra Pandurević ističe da ne treba biti protiv lobiranja, ali se protivi načinu na koji se to dešava.

„Ali ja ne vidim šta je RS dobila. Gdje su investicije? Da li smo tim lobiranjem dobili bolji položaj RS u Briselu, u Vašingtonu? Bojim se da su ovdje uzalud bačene pare za nečiju ličnu promociju i za to da nam neki ljudi bez političke težine iz Vašingtona i iz Brisela pišu kolumne po pojedinim medijima u RS - kako je RS najbolja, najljepša itd. Plaćamo autorske tekstove kojim se promovišu Milorad Dodik i njegova vlada“, kaže Pandurević.

Ilustracija

Portparol vladajućeg SNSD-a Dušica Savić navodi:

„Što se tiče konkretnih efekata i optužbi da se ta sredstva koriste isključivo za promociju vladajuće partije, odnosno SNSD-a i gospodina Milorada Dodika, to je apsolutno netačno. Efekti se mogu očekivati u narednom periodu.“

Kada je aktuelna vlast najavljivala početak politike lobiranja, govorila je o povećanju stranih investicija u RS i poboljšanju njenog političkog imidža. No, nedostatak izvještaja o postignutom dovodi i do mogućeg zaključka da nema jasne strategije lobiranja, mišljenja je Dragan Bursać.

„Meni je fenomenalno ili paradoksalno da bude predstavnik Izraela u Kozarskoj Dubici, i jedan šeik takođe, koji su došli onako, tako da je to prilično nasumična stvar - ko koga tu dovodi, zašto“, rekao je Bursać.

Dio procesa lobiranja je, prema profesoru Kukiću, svakako iskorišten i da bi se ojačala i uloga lidera SNSD-a, danas predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

„Ne mogu takvi Dodikovi apetiti niti ciljevi, jer su oni neprirodni, imati u konačnici ikakvih efekata, ali pozitivnih za njega, ali mogu imati negativnih efekata za građane jer oni sve teže žive i sve više shvaćaju da se život vrti oko realnih ciljeva, a realni ciljevi su radno mjesto, životni standard.“

U Vladi RS za sada ne otkrivaju prirodu ulaganja u lobiranje u prošloj godini, niti kakvu su planovi za ovu godinu. Još 2008. Vlada tog entiteta angažovala je američku advokatsku firmu Djui i Lebjuf da bi je savjetovala u pregovorima sa međunarodnom zajednicom i zastupala interes RS u svim drugim pravnim pitanjima. Angažovane su i još neke kuće, poput “Hill & Knowlton International” iz Belgije, koja je lobiranje radila na području Evrope, i “Quinn Gillespie Associates”, na području Sjedinjenih Američkih Država.

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Sveti Njegoš po Amfilohiju

Mitropolit Amfilohije Radović

********************************

Branka Mihajlović

20.05.2013

“To liči na Crnogorce, ali to ne obavezuje crkvu,“ kaže patrijarh Irinej za RSE komentarišući vest da je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije Radović svečanom liturgijom i unošenjem ikone u Cetinjski manastir ustanovio 19. maj kao dan svetitelja Petra Petrovića Njegoša. Odluku o proglašenju nekoga za sveca po crkvenom ustavu može da donese jedino Sabor SPC. Kako na taj čin koji je po svemu ličio na kanonizaciju, iako tako nije i formalno predstavljen, reaguju u Patrijaršiji, dan uoči početka zasedanja majskog Sabora.

„To je njihova želja ali to ima svoju proceduru, proces. O tome odlučuje najviše crkveno telo, Sabor. To će verovatno biti na Saboru, on će to da razmotri i donese svoju odluku“, kaže patijarh Irinej.

Na pitanje da li je neuobičajeno šta je uradio Amfilohije, patrijarh Irinej je pomirljivo odgovorio: “To liči na Crnogorce. Ali, to Crkvu ne obavezuje.“

Protojerej dr Velibor Džomić objašnjava za RSE da se mitropolit Amfilohije odlučio za taj čin kao izraz želje vernika, odnosno naroda u Crnoj Gori koji Njegoša smatra svecem i koji će takav predlog proslediti Saboru.

“U SPC je poštovanje svetih ljudi uvek išlo odozdo, iz naroda, iz sveštenstva. Tako je i u ovom slučaju, kada je u pitanju mitroplit Petar Drugi Petrović Njegoš koji je na nivou mitropolije Crnogrosko primorske kroz unošenje njegove sveštene ikone u Cetinjski manastir, u kome je služio, potvrđeno i posvedočeno to svenarodno poštovanje mitroplita Petra Petrovića Njegoša. Naravno, u daljoj proceduri, na predlog mitropolita Amfilohija, Sveti arhijerejski sabor SPC će dalje donositi odluku o poštovanju Petra Drugog Petrovića Njegoša, ne samo na prostoru Mitropolije Crnogrosko primorske, već i na prođstoru naše pomesne crkve.”

Na pitanje da li je to urađeno u dogovoru sa Patrijaršijom, dr Džomić je neočekivano reagovao:

”Mislim da vam je pitanje krajnje neumesno. Šta to znači da li je urađeno u dogovoru sa Patrijaršijom? Narod koji poštuje sve te svete ljude to ne čini u dogovoru bilo sa kim, nego u dogovoru sa svojim srcem i sa svojim osećanjem, tako da vam je pitanje suvišno.”

Patrijarh Irinej smatra da je Njegoševo delo nesporno, ali za proglašenja svecem moraju biti ispunjeni i druga stroga crkvena merila.

„Neosporno da je on veliki pesnik, duboko religiozan čovek, to je sigurno, no takav nije samo Njegoš. I Dostojevski i mnogi drugi slični njemu nisu proglašavani svetiteljima. Crkva ima svoje principe koje motivišu i čine da nekoga proglasi svetim“, naglašava patrijarh.

Argumenti za i protiv

Čin Amfilohija Radovica sasvim je ličio na čin kanonizacije, da li je on praktično postao cvetac za crngorosku eparhiju? Dr Džomić objašnjava da nije ništa učinjeno van postojeće prakse u crkvi.

Petar Petrović Njegoš

“Imamo u Rusiji primere da na nivou eparhija ili mitropolije postoje sveti ljudi koji se poštuju, tako da ni u ovom slučaju nema nikakvog senzacionalizma, osim svedočenja da ga verni ljudi u Crnoj Gori doživljavaju kao svetog Božjeg čoveka", pojašnjava Džomić.

Verski analitičar Živica Tucić podseća da je dug proces od predloga da neko postane svetac, pa do konačne odluke. To traje obično i godinama, nekada uz ozbiljne rasprave jer su crkveni propisi ko može biti svetac vrlo strogi i odnose se, ne samo na dela, već i na način života. Ipak, Amfilohijev čin smatra neuobičajenim.

“On to i nije nazvao kanonizacijom, već unošenjem ikone, ali u principu sadržaj je isti. Otpevan je tropar svetitelju, prikazana je ikona sa oreolom, utvrđen je datum njegovog slavljenja, to su sve elementi jedne kanonizacije. Nije poznato da je ijedna mitropolija ranije to obavila. Bilo je želje da se ubrza pre dosta godina kanonizacija Justina Popovića i vladike Nikolaja Velimirovića i na eparhijskom nivou je bilo tog pokreta, čak i ikona sa oreolom, ali to je sve bilo u nekim granicama, jer se očekivalo da Sabor to odobri. To nije odobreno iste godine kada je zatraženo, taj predlog je razmatran godinama,” podseća Tucić i dodaje:

“Što se Njegoša tiče, tu sigurno ima različitih stanovišta. Sigurno je trebalo sve argumente za i protiv razmotriti.”

Objavio/la haler u 21:34, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

OSJEĆAMO SE SLOBODNO, A ŽIVIMO U OGRADAMA

Labović-Marinković: Osjećamo se slobodno, a živimo u ogradama

Zemaljski muzej obilježio Međunarodni dan muzeja

****************************************

Budo Vukobrat

20.05.2013

U čitavoj BiH, kao i u hiljadama drugih širom Evrope, obilježena je Noć muzeja. Na inicijativu Međunarodnog muzejskog savjeta, već osam godina, naši muzeji otvaraju svoja vrata brojnim posjetiocima, pružajući im mogućnost da razgledaju zbirke, ali i da se upoznaju sa plemenitim djelima koja ostvaruju stručnjaci zaposleni u ovim institucijama.

Gost RSE je Ljiljana Labović-Marinković, direktorica banjalučkog Muzeja savremene umjetnosti, preko koga je evropska inicijativa u Noći posvećenoj muzejima našla svoje poklonike u BiH.

RSE: Po osmi put obilježavate Noć muzeja. Po čemu će ova biti pamćena?

Labović Marinković: Po jednoj istrajnosti. Muzej savremene umjetnosti je lociran u centru Banja Luke. Na najbolji način dokazuje kako jedna muzejska institucija, koja podrazumijeva tišinu i neku drugu dolaska i atmosfere u njoj, može biti dobro okupljalište i saborište hiljada ljudi koji se dobro zabavljaju, koji su došli da čuju dobar i kvalitetan bend, kao što je bila grupa iz Zagreba, i na jedan tako svečan način proslave Noć muzeja. Rekla bih da tim našim manifestacijama, kojima svaki put dodamo jedan ozbiljan i dobar koncept, na Trgu stvaramo atmosferu svečanosti i slavlja.

RSE: Kakao je svih ovih godina publika percipirala vaše manifestacije? Odziv je dobar, očigledno.

Labović Marinković: Odziv je dobar. Muzej savremene umjetnosti RS je pokrenuo tu inicijativu. Na moj je slučajno zalutao mail iz centrale. To sam pročitala. Dopala mi se ideja. Imali smo malo vremena da se spremimo. Prije nekoliko godina manifestacija je pokrenuta iz Francuske, ali smo odmah požurili i već prve godine uspjeli smo da animiramo kolege iz Muzeja RS i sve druge institucije da napravimo program. To je počelo da raste. Mediji su bili skloni da nam pomognu, što je jako važno jer mi nemamo novca.

RSE: Većina ljudi i ne zna istorijat Muzeja savremene umjetnosti, ni kako je nastao, ni šta sve imate u svom bogatom fundusu.

Ljiljana Labović Marinković

Labović Marinković: Velike nevolje nekada rađaju i velike dobre stvari. Ova nesretna Banjaluka je 1969. godine bila zaista porušena u strašnom zemljotresu. Grad Banja Luka se odlučio da na svaki način što prije popravi sve te ruševine. U tome svemu, solidarnost ljudi iz bivše Jugoslavije je bila ogromna. Počeli su da se angažuju na sve moguće načine. Tako su iz svih gradova stizali lijekovi, ćebad, šatori. Umjetnici, kao najveće ljudske duše, su napravili jednu akciju u Jugoslaviji i slali su porušenom gradu svoja umjetnička djela, da bi napravili aukciju kojom bi od prodaje tih slika grad kupio ono što mu u tim transportnim kutijama i kamionima nije stizalo.

Želim da pohvalim to vrijeme jer mi se čini da je sve ono, što je iza nas, bilo mudrije od nas svih danas. U to vrijeme je neko imao svijest da bi bilo šteta i grehota ta djela prodati, nego ih pokušajmo sabrati. Tako je sa pepela banjalučkog zemljotresa izrasla umjetnička galerija u Banja Luci, koja je odmah imala podršku svojih kolega iz Umjetničke galerije u Sarajevu.

Mi smo u to vrijeme djelovali kao filijala. Malo su se kancelarije selile od institucije do institucije u gardu, a onda se ta velelepna, ponosna naša željeznička stanica zapravo pokazala kao najotmenija, najkomfornija kuća koja će čuvati umjetnost. Od 1980. mi smo zvanično otvorili prvu samostalnu postavku pod ovim krovom. Kako su zbirke rasle, školovali se ljudi, mi smo se opredijelili da dokažemo da možemo da djelujemo kao Muzej savremene umjetnosti i od 2004. godine mi smo samostalni.

RSE: I sama zgrada Muzeja je jedan iznimni spomenik kulture, zvanično proglašen nacionalnim istorijskim spomenikom. Neshvatljive su odluke lokalnog suda o sudbini vaše zgrade, ali i cijele institucije.

Labović Marinković: Sve ono ranije što je bilo, je bilo mudrije nego ovo naše novo vrijeme, u kojem nam se čini, pošto je XXI vijek pun novih informacija i tehnologija, da je time pun i nove pameti. Možda malo nedolično govorim, ali ne znam kako bih drugačije prokazala situaciju u kojoj se jedan ovakav objekt, izgrađen 1891. godine, nekim čudom i nekim tajnovitim putevima našao na poziciji za prodaju zemljišta u centru grada, kroz tu fenomenalnu proceduru privatizacije. Samo još rijeke nismo počeli da prodajemo. Sve je pod upitom i sve je sada moguće da bude privatno vlasništvo.

I u tom nekom ludilu se ukazao problem u kojem je postalo upitno egzistiranje našeg Muzeja kao institucije. Čak na nekim portalima je bilo objavljeno da će vlasnik, koji bude kupio zemljište na kojem je Muzej, neki hrvatski biznismen, Muzej da pokloni hrvatskoj državi.

Osjećamo se kao Evropljani i slobodni ljudi, a živimo i dalje u ogradama nekih nonsensa koji zaista dovode u pitanje - zašto su onda 1891. godine, gradeći željezničku stanicu, odlučili da ona bude tako lijepa? Ako se iz Banja Luke vozom putovalo iz lijepe zgrade, koja je sada spomenik, koja je zaštićena, zašto to sada sve devalviram? Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika je vezana Dejtonskim sporazumom i benefitima koje ima kao takva i ne može na pravi način da reaguje. Naš Zavod za zaštitu spomenika ne može na pravi način da reaguje, a u svijesti ne postoji odlučnost da jedan spomenik ne može biti ničija privatna imovina, nego je to baština Evrope.

RSE: Na žalost, opet svjedočimo praktičnom krahu dosta kulturnih institucija. Zemaljski muzej u Sarajevu je zapravo u okovima. Ni ostale institucije ne mogu se hvaliti spokojnim očekivanjem sutrašnjeg dana. Vi u RS možda imate više sreće, barem kada je pravni status u pitanju, ali ono drugo ipak nedostaje?

Labović Marinković: Zaista svi grcamo u problemima. Solidarišem se kao čovjek sa svojim kolegama, i u Sarajevu, i u Tuzli, i u Zenici, i u Helsinkiju koji imaju isti problem.

Nakon Noći muzeja, nakon činjenice da smo bili u fokusu i vaše pažnje, počesto zaboravljamo na ljude koji rade u tim institucijama. Ako jedan doktor nauke, arheolog, magistar ili etnolog, gubi 10 godina ne radeći ništa, šta to znači za njegovu karijeru i život? Kada će objaviti knjige, kada će promovisati svoje znanje pozivima na stručne kongrese po svijetu? Može jedan muzej, koji je star preko 100 godina, da dočeka svoju sudbinu za sljedeću stotinu, ali šta je sa smrtnicima koji pod njegovim krovom žive? Svi govore o Zemaljskom muzeju kao o zgradi. A niko ne govori o ljudima koji rade u njemu. Šta je sa njihovim karijerama?

Ja sam zbog toga vrlo često sasvim racionalno, zbog problema koji su racionalni jer sudski proces je racionalan proces, u dilemi da li treba da odustanem od svega i da kažem da neću ništa da radim, nego ću da zatvorim i da kukam. Onda se zapitam - A šta će biti sa mojim životom? Šta će biti sa životom mojih mladih saradnika? Oni moraju raditi.

RSE: U Sarajevu ima dosta sporenja u vezi sa odgovornosti menadžerskih timova. Može li se išta iznutra raditi i uraditi na poboljšanju stanja u kulturnim institucijama?

Labović Marinković: To svrstavam u domen energije. Smatram da moramo govoriti o tome koliko doprinosimo onome šta je baština i temelj tih vrednosti svijeta. Podatak koji otkriju naši arheolozi i podaci kojim doprinosimo istoriji umjetnosti ili našom izložbom u Veneciji, su univerzalno važni. Državna administracija treba da misli o problemu povećanja standarda. A mi moramo da se bavimo strukom i našim poslom. Imam vrlo kratku filozofiju kako bi se mogla urediti idealna država, bilo koja, a to je da u svakoj državi svako radi samo svoj posao.

RSE: Uskoro ćete put Venecije. Tamo će BiH konačno ući u vlastiti paviljon sa jedinstvenom prezentacijom. Može li dogovor oko tog nastupa pokrenuti jednu zajedničku akciju svih kulturnih radnika u BiH u borbi za bolje dana, da među vama nema razlike, nesloga, sujeta, pojedinačnih i grupnih interesa?

Labović Marinković: Mi smo inicijatori da se to na ovaj način desilo. Muzej savremene umjetnosti i mali tim Muzeja je od prošle godine, od septembra, putovao u Sarajevo svaki drugi dan, hodao po Banja Luci svaki treći dan i dokazivao da moramo da preskočimo vlastiti prag i da moramo da idemo na Venecijanska bijenale, da smo mi spremni da odgovorimo, da se može napraviti model i da ima najboljih među nama. Mi moramo da odemo. Kada kažem mi, ne mislim na Muzej savremene umjetnosti, ne mislim na Mladena Miljanovića, već na BiH. Sramota je da među svim državama svijeta ne bude i ova naša država u kojoj žive sjajni umjetnici. U kojoj djeluju sjajni kustosi, u kojoj se ima šta pokazati svijetu. Bolji smo od mnogih. Vidjet ćete poslije komentare.

Ako se u bivšoj Jugoslaviji mogao pronalaziti model da odu umjetnici iz Srbije, Makedonije, Slovenije, ako je bio nacionalni ključ, koji je otključavao dilemu višenacionalnog sastava tadašnje države, a zašto ne bi smo više-državni sastav naše države opredijelili na takav način?! Dvije institucije, Muzej savremene umjetnosti i Umjetnička galerija BiH su dva stuba savremene umjetnosti u BiH. Dajmo im obavezu i mogućnost da to rade. Ove godine Muzej savremene umjetnosti, za dvije godine Umjetnička galerija iz Sarajeva. Onda se neće uplitati, niti nevladine organizacije, niti ljudi kojima se čini da je to lako.

Mi smo odmah naišli na razumijevanje naših kolega iz Umjetničke galerije, od kolega iz Ars Aeivi-ja, od kolega iz Konjica koji rade bijenale savremene umjetnosti Art underground. Dobili smo podršku naših kolega iz Banjaluke, od Udruženja likovnih umjetnika, podršku, ne u smislu potpisa, iako su bili formalni, nego ljudsku podršku. Zato smo uspjeli.

Mi sada krčimo put. Sve i jedan dokument, koji smo dobili i na koji smo morali odgovoriti prema Veneciji, bit će kopiran i spreman da ga predamo našim kolegama, da bi njima olakšali put za dvije godine na 56. bijenale. Moramo tako razmišljati jer vrijeme čuda koje traje u BiH, već 20 godina, je jedini alibi za neradnike, jedini alibi za ljude koji neće da se pokrenu jer imaju odgovor na sve – nemam para, nemam mogućnosti, nemam razumijevanja. Sve ja to nemam, ali to moram da stvorim. Mi smo to stvorili 2013. Neka ovaj razgovor bude prilog više, da se 2015. godine ponovo digne zastavu BiH u Veneciji. Ako nemamo Novaka Đokovića, imamo Mladena Miljanovića, Maju Bajević, Damira Nikšića, imamo umjetnike iza kojih moramo stati.

Izvinjavam se na emocijama, ali govorim sa toliko ljubavi i vjere da svako od nas može doprinijeti da nam bude bolje, a najlakše je ne činiti ništa da nam bude sve gore. Ovo je grumen optimizma koji mora biti tlo BiH po kojoj koračamo. Nemamo rezervne živote.

*********************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Skupština Vojvodine usvojila deklaraciju

Skupština Vojvodine tokom rasprave o deklaraciji, 20. maj 2013

**********************************

Norbert Šinković

20.05.2013

Skupština Vojvodine nakon višečasovne rasprave usvojila je Deklaraciju o zaštiti ustavnih i zakonskih prava pokrajine. U tom dokumentu se traži od republičke vlasti da se poštuju zakonske odredbe koje se odnosne na finansiranje i nadležnosti Vojvodine.

Opozicija koja je burno reagovala na Deklaraciju nazivajući je separatističkom nije podržala tekst. Vlast oformljena koalicijom Demokratske stranke, Lige socijaldemokrata Vojvodine i Savezom vojvođanskih Mađara odbacila je optužbe i glasala za Deklaraciju. Tako je sa 75 glasova “za” i 21 glasa “protiv” usvojena Deklaracija.

Tekst Deklaracije je naveo opoziciju da početkom aprila organizuje protest u Novom Sadu kao vid političkog pritiska na vojvođansku vlast. Kao dodatni zahtev opozicija traži raspisivanje vanrednih pokrajinskih izbora. Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke, Igor Mirović pre početka sednice na pisarnici pokrajinske Vlade predao je 160 hiljada potpisa kojima u ime opozicije traži izbore u Vojvodini.

„U našem zahtevu koji je priložen uz tekst inicijative jasno smo naveli razloge. Oni se pre svega tiču lošeg ekonomskog i socijalnog položaja u kojem se Vojvodina nalazi, zatim nedostatak okvira za funkcionisanje organa pokrajine u skladu sa Ustavom, takođe i gubitak legitimiteta iskazan na izborima koji su se organizovali od maja 2012. do danas, a posebno, kap koja je prelila čašu je Deklaracija“, rekao je Mirović.

Na ovaj predlog reagovala je Demokratska stranka. Oni tvrde da je deo potpisa falsifikovan i da su zloupotrebljeni lični podaci građana.

„Dobili smo informacije od službe iz pisarnice Vlade Vojvodine da su uočili neke nepravilnosti na spiskovima: na primer na jednoj stranici rukopisi i potpisi su vrlo slični, a primetili smo i to da neki, nama bliski ljudi navodno su potpisali peticiju. Kontaktirali smo ih, i oni su negirali da su ikada potpisali ovakav zahtev. Ovde se radi o zloupotrebi identiteta građana. Moram naglasiti da su navedeni podaci i ljudi koji nisu sa teritorije Vojvodine, takođe, imamo i potpisnike koji su strani državljani. Otkrili smo i to da pojedini građani jesu potpisali nešto, ali ne ovakvu inicijativu. Zahtevamo izvinjenje opozicije od građana Vojvodine, takođe, tražimo da se nadležne institucije podnesu krivičnu prijavu protiv NN lica zbog zloupotrebe i falsifikovanja podataka o ličnosti. Isto tako neophodno je da reaguje i poverenik za zaštitu podataka o ličnosti“, rekla je savetnica predsednika Vlade Vojvodine, Aleksandra Jerkov.

Tvrdnju Demokratske stranke potvrdili su i neki od građana koji su bili prisutni na konferenciji za medije.

„Neću da se upuštam u to. Možda ima nekoliko istih potpisa, a možda su sve i organizovali“, prokomentarisao je šef pokrajinskih Naprednjaka, Igor Mirović.

Pomirenje struja u vlasti

Na sednici Skupštine tekst deklaracije obrazložio je predsednik Vlade Vojvodine, Bojan Pajtić. On je naglasio da je neprihvatljivo to da samo pokrajinske institucije nemaju pravo da traže poštovanje zakona i da govore o problemima.

„Danas smo u situaciji da nam se, kada izuzmemo transferna i namenska sredstva za razvoj vraćaju manje od sto dinara mesečno po glavi stanovnika Vojvodine, o kakvom mi boljem životu govorimo. Srbija je siromašna zemlja i u njoj većina stanovnika ne živi dobro, ali to još uvek ne znači da građani Vojvodine nemaju pravo da im se vrati ono što su zaradili ako im je to već Ustavom garantovano, da biraju one koji će da im služe i da raspolažu onim što je njihovo vlastništvo. Danas u Vojvodini i u Srbiji svako može da da izjavu i svako ima pravo na neku izjavu, zato oni koji misle da će Vojvodina da ćuti, grdno greše“, naglasio je Pajtić.

(VIDEO: Bojan Pajtić u Skupštini Vojvodine o deklaraciji, 20. maj 2013)

Direktor Centra za regionalizam, Aleksandar Popov kaže za Radio Slobodna Evropa da je cilj predlagača da okrenu pažnju javnosti, i u Srbiji i u Evropi, na nepoštovanje prava Vojvodine.

“Posledice mogu da budu različite. Jedna od njih može da bude da natera republičku vlast da malo ozbiljnije pozabavi pitanjem Vojvodine. Međutim, može da se desi jedan sasvim drugačiji scenario koji je čak više verovatan, a to je da se apsolvira pitanje Kosova da bi se amortizovao taj negativan efekat na onaj deo javnog mnjenja koji je nacionalistički nastrojen i koji ovu vlast doživljava kao izdajnika, vlast će se okrenuti ka Vojvodini i da će nastaviti onaj trend koji je započet Jogurt revolucijom broj dva početkom aprila”, kaže Popov.

Iako se već mesecima priča o predloženom aktu, Deklaracija je zakasnila i neće doneti političke poene ni jednoj strani, smatra politički analitičar Duško Radosavljević.

„Ja ne vidim da će bilo ko dobiti poene usvajanjem Deklaracije, posebno što ova deklaracija nije jedna od prekretničkih Deklaracija koje smo imali na teritoriji bivše Jugoslavije.Ova Deklaracija je odbrambena, ona se više trudi da pomiri tri ili četiri struje u vojvođanskoj vlasti i naravno kao takva ona nije nešto što bi bila politička platforma za okupljanje šireg političkog spektra u Vojvodini“, objašnjava politički analitičar.

Inače, položaj i autonomija Vojvodine sudeći prema najavama, dugo će ostati u žiži interesa. Naime, Ustavni sud najavio je početak javne rasprave o Statutu Vojvodine, koji će prema pojedninim članovima pozicije, biti osporavan. Podsetimo, pre skoro godinu dana je ova najviša sudska instanca ukinula više od dvadeset nadležnosti pokrajine, tako što je proglasila neustavnim veći deo Zakona o nadležnosti Vojvodine.

Objavio/la haler u 21:23, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

MALOLjETNI NASILNICI IMAJU VELIKE IZGLEDE DA POSTANU KRIMINALCI

Rana intervencija stručnjaka može ublažiti pogubne posljedice

Maloljetni nasilnici imaju velike izglede da postanu kriminalci

FOTO: Ilustracija

Tinejdžeri koji zlostavljaju vršnjake imaju veće izglede da će u odrasloj dobi postati kriminalci, prenose mediji.

Znanstvenici s University of Texas u Dallasu su proučavali podatke za više od 400 muškaraca u Velikoj Britaniji prikupljene tokom nekoliko desetljeća.

Ispitanici su praćeni do prosječne dobi od 55 godina.

Pokazalo se kako je gotovo polovica sudionika istraživanja koji su zlostavljali vršnjake u tinejdžerskoj dobi kasnije počinila neko kazneno djelo.

Kod tih je ispitanika uočen i veći rizik za ponavljanje kaznenih djela.

Stručnjaci dodaju kako su ostali faktori rizika za kriminal u odrasloj dobi loše ocjene u školi, impulzivnost, poteškoće u obitelji, loša kontrola od strane roditelja te loši životni uvjeti.

Po njihovim riječima, rana intervencija stručnjaka kod tinejdžera sklonih zlostavljanju vršnjaka može ublažiti posljedice do kojih dolazi u odrasloj dobi.

************************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////

Ispred Katedrale u Sarajevu

"AntiDayton" grupa razvila zastavu sa ljiljanima

FOTO: A. Zeković

Ispred Katedrale Srca Isusova, članovi građanske inicijative "AntiDayton Group", danas su razvili zastavu Republike Bosne i Hercegovine.

Inače, "ljiljani" su zamijenjeni aktuelnom zastavom 20. maja 1998. godine.

"AntiDayton Group" je organizacija koja se zalaže za ukidanje Dejtonskog sporazuma i vraćanje građanskog Ustava Republike Bosne i Hercegovine.

*****************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Povećane su i novčane kazne za prekršaje

Brojne novine u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u RS

FOTO:

Osoba zaposlena u javnim preduzećima, pravosuđu i jedinicama lokalne samouprave u Republici Srpskoj može biti član Komisije za sprječavanje sukoba interesa u organima vlasti u tom bh. entitetu.

Ovo je samo jedna od novina koje je Vlada RS-a predložila u izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti RS-a.

Nacrtom tog zakona, bilo je definirano da osoba zaposlena u javnim preduzećima, pravosuđu i jedinicama lokalne samouprave ne može biti član Komisije za sprječavanje sukoba interesa, ali se od te odredbe odustalo u konačno utvrđenoj formi prijedloga zakona, upućenog na razmatranje entitetskom parlamentu koji će zasjedati 28. maja.

Propisano je da predsjednik i članovi te komisije moraju imati najmanje pet godina radnog iskustva u traženom stepenu obrazovanja, broj članova Komisije smanjen je sa sedam na pet i dobili su i novu nadležnost, da mogu podnositi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu.

Povećane su i novčane kazne za prekršaje tako što se umjesto raspona od 500 do 1.500 KM novčana kazna propisuje na iznose od 1.000 do 10.000 KM.

Izmjenama i dopunama ovog zakona preciznije se definiraju nespojivosti funkcija izabranih predstavnika vlasti, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika te proširuje i krug osoba koje mogu biti u sukobu interesa, tako što se nespojivost i sukob interesa odnosi i na rukovodioce područnih organizacionih dijelova pravnih subjekata, čiji je osnivač entitet ili jedinica lokalne samouprave.

Na početku mandata i tri mjeseca prije isteka mandata, na poziv Komisije za sprječavanje sukoba interesa, izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici dužni su da dostave finansijske izvještaje o imovini na propisanom obrascu.

Međutim, u odnosu na nacrt, u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti RS-a brisan je rok od tri mjeseca, koji propisuje da izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu, u vrijeme dok vrše javnu funkciju i tri mjeseca nakon prestanka javne funkcije, biti članovi nadzornog odbora, direktori ili izvršni direktori javnih preduzeća, kao ni članovi upravnog odbora ili direktori javnih ustanova.

Ipak, brojnije su primjedbe, sugestije i prijedlozi izneseni od narodnih poslanika i na javnoj raspravi, a koje Vlada RS-a nije prihvatila.

Jedan od prijedloga koji je odbijen jeste i da Komisija bude nezavisan organ, a ne imenovana od Narodne skupštine, te da se vođenje postupka povjeri sudu.

Opozicija tvrdi da Vojvodina ide putem nezavisnosti!

T. C. 20/05/2013

Foto:

BEOGRAD - Parlament Vojvodine večeras je većinom glasova vladajuće većine usvojio Deklaraciju o zaštiti ustavnih i zakonskih prava Vojvodine. Kako je javio je dopisnik agencije Anadolija (AA), za Deklaraciju je glasalo 75, a protiv je glasao 21 poslanik Skupštine Vojvodine.

Na današnjoj 17. sjednici, kojom je predsjedavao predsjednik Ištvan Pastor prisustvovalo je 113 od 120 poslanika koliko broji Skupština Vojvodine. U

Uoči rasprave o Prijedlogu deklaracije, koja se vodila više sati, poslanicima pokrajinskog parlamenta obratio se predsjednik Vlade Vojvodine dr. Bojan Pajtić koji je negirao optužbe opozicije da Deklaracija ima cilj separatizam.

On je u svom obraćanju istakao da Deklaraciju zastupaju dvije trećine poslanika i da samo Skupština Vojvodine ne smije da istakne zahtev za poštovanje Ustava i zakona Republike Srbije, odnosno da građani Vojvodine misle da vojvođanski parlament ne smije da ćuti.

“Za tren oka vraćaju se devedesete. Iste one scene, iste one reči zbog kojih je i dan danas ova zemlja na začelju Evrope. Zanemaruju se činjenice, izvrću se teze, prećutkuju se istine. Diže se strahovita huka i galama iz samo jednog i jedinog razloga, da se ne bi čuo jedan glas - naš glas”, rekao je Pajtić koji je funkcioner Demokfratske stranke (DS).

Izjavio da poslanici parlamentarne većine slušaju građane i da se zbog toga se ova “famozna Deklaracija“ našla na dnevnom redu Skupštine Vojvodine.

Pajtić je ocijenio i da je Skupština Vojvodine jedini regionalni parlament koji raspravlja o tome da li treba da se poštuje Ustav i zakoni ili ne treba i dodao da “ne bi smelo biti ni povoda za ovakvu raspravu u državi koja se nada datumu za početak pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji”.

Pajtić je podsjetio da je Ustavni sud Srbije osporio preko 20 nadležnosti pokrajine Vojvodine i ''da i dalje mislimo da se Vojvodina sastoji od Srema, Banata i Bačke''.

On je naglasio da je Deklaracija dio preostalog korpusa prava i nadležnosti koji su, kako je rekao, nesporna.

“Deklaracija se tiče svih građana Vojvodine. Kada bismo dobijali onoliko sredstava koliko nam po Ustavu sleduje, mogli bismo pet puta više ljudi da zapošljavamo, i imali bismo mnogo više investicija. Ali, kada smo danas u situaciji da nam se, kada izuzmemo transferna i namenska sredstva, za razvoj vraća manje od 100 dinara mesečno po glavi stanovnika, i ponavljam, manje od 100 dinara mesečno po Vojvođaninu, o kakvom boljem životu možemo govoriti”, upitao je predsjednik vojvođanske vlade i poručio onima koji misle da će Vojvodina da ćuti da grdno griješe.

Tokom skupštinske osmosatne rasprave Deklaraciju su oštro kritikovale opozicione desničasrske partije, optuživši skupštinsku većinu da stvara nezavisnu državu Vojvodinu, vraća joj nadležnosti iz 1974. godine, te stvara put za otcepljenje poput Crne Gore, prenio je dopisnik AA.

Šef poslaničke grupe opozicione Srpske napredne stranke (SNS) Igor Mirović rekao je da se njegova stranka bori protiv stvaranja "nezavisne države Vojvodine".

"To je opasan politički pamflet, koji sadrži neke više, neke manje opasne teme”, rekao je Mirović.

Sa zahtjevom da Bojan Pajtić podnese ostavku i da se povuče Deklaracija, poslanici Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije predali su danas na pisarnici Vlade Vojvodine 160.000 potpisa.

(Vijesti.ba/AA)

Muslimane u Grčkoj ćemo klati kao jagnjad

T. C. 20/05/2013

Foto: Arhiv

ATINA - Glasnogovornik i poslanik grčke neonacističke stranke Zlatna zora zaprijetio je imigrantima islamske vjeroispovijesti koji žive u Grčkoj da će se formirati "front" protiv izgradnje džamije u Atini. Ako se izgradi džamija za kriminalne islamiste koji se nalaze u Grčkoj, ...

... bit će formiran front od 100.000 Grka pod vođstvom Zlatne zore, izjavio je u nedjelju navečer glasnogovornik Ilias Kassidiaris u govoru pred svojim pristalicama koji je prenosila državna televizija Net.

Udruženje grčkih muslimana primilo je u toku vikenda pismo u kojem se prijeti da će muslimani u Grčkoj biti "ubijeni kao jagnjad za klanje" ako ne napuste Grčku do 30. juna.

Policija je saopćila da "ispituje" ovu prijetnju, doznaje se u ponedjeljak iz jednog policijskog izvora.

Zlatna zora je prvi put ušla u grčki parlament u junu 2012. godine sa sedam posto osvojenih glasova i 18 poslanika, nakon što je zemlja upala u krizu od 2009. godine.

A evo kako to izgleda kad Zlatna zora odluči da se obračuna s muslimanima:

Vijesti.ba - Muslimane u Grčkoj ćemo klati kao jagnjad

(Vijesti.ba/Fena)

******************************************

Zvanično: Jose Mourinho više nije trener Madriđana

T. C. 20/05/2013

Jose Mourinho

Predsjednik Real Madrida objavio je pred novinarima kako je klub raskinuo suradnju s Joseom Mourinhom. Portugalski trener sjedio je na klupi "kraljevskog kluba" posljednje tri sezone. Prisutnima se obratio Florentino Perez predsjednik Madriđana koji je saopštio da ...

... Jose Mourinho više nije trener Madriđana.

"Želim da saopštim da Mourinho više nije trener Real Madrida. Želio bih se zahvaliti Mourinhu na odličnom vođenju ekipe prethodnih godina, rekao je Perez.

(Vijesti.ba)

Objavio/la haler u 21:09, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

NACIONALNE MANjINE U BiH

Nije došlo do poboljšanja u segmentu ljudskih prava nacionalnih manjina u BiH

A. A. 20/05/2013

Foto:

SARAJEVO - Šefica Misije Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessey kazala je na sastanku tijela koja se bave promocijom i zaštitom nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, održanom danas u Sarajevu, da nije došlo do konkretnih poboljšanja u segmentu ...

... ljudskih prava nacionalnih manjina u BiH.

- Na prošlim lokalnim izborima zastupljenost nacionalnih manjina bila je manja. Razlog toga je neaktivnost političara vezano za implementaciju presude "Sejdić-Finci" - istakla je Hennessey.

Dodala je da je cilj sastanka da se udruženja nacionalnih manjina povežu i pojačaju glas i na regionalnom i nacionalnom planu. Ona je naglasila da je zbog presude "Sejdić-Finci" došlo do povećanja svijesti među građanima o pravima svih koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda da budu jednakopravni građani ove zemlje.

- Ne bih rekla da političari blokiraju prava manjina. Problem je nedostatak direktne odgovornosti na svim nivoima vlasti za garantiranje prava koje je BiH preuzela kao obavezu ratificiranjem konvencija i sporazuma te u svom ustavu - dodala je Hennessey.

Što se tiče implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić-Finci" i implementacija budućih presuda koje dolaze, kako je kazala Hennessey, ne može se kriviti niko drugi, jer nisu građani ti koji mijenjaju Ustav BiH.

Sastanak tijela koja se bave promocijom i zaštitom nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini predstavlja priliku za dodatnu saradnju da bi se zajedničkim radom identificirale mogućnosti za unapređenje položaja nacionalnih manjina u BiH.

Supervizor projekta Vijeća Evrope „Unapređenje ljudskih prava i zaštite manjina u jugoistočnoj Evropi“ Markus Jaeger kazao je da je ideja sastanka da se debata o nacionalnim manjinama podigne na regionalni nivo.

- Nacionalne manjine nisu problematika samo u BiH već u cijeloj regiji. Pokušat ćemo probleme zaštite manjina razmotiti na regionalnom nivou te zaključiti da li su rješenja iz jedne primjenljiva na drugu zemlju - pojasnio je Jaeger.

Naglasio je da Vijeće Evrope i Evropski sud za ljudska prava identifikuju problem te ostavljaju suverenoj državi da ga riješi.

- Građani u BiH se slažu da se ne slažu. Oni su puno otvoreniji i spremniji da nađu i prihvate rješenja od političke elite. Mislim da je vrijeme da se pojednostavi politička situacija u zemlji - zaključio je Jaeger.

Član Romskog informativnog centra Dervo Sejdić je kazao da država ne radi dovoljno na unapređenju položaja nacionalnih manjina.

- Nacionalne manjine u BiH, osim romske, vrlo su dobro situirane i integrisane te je moguće da zbog toga vlasti u BiH ne obraćaju dovoljno pažnje manjinama - naglasio je Sejdić.

Skup se organizuje u okviru zajedničkog projekta Evropske unije i Vijeća Evrope „Unapređenje ljudskih prava i nacionalnih manjina u jugoistočnoj Evropi“.

(Vijesti.ba/Fena)

Velika Makedonija hoće dijelove Srbije, Albanije, Grčke i Bugarske

A. A. 20/05/2013

Mapa Velike Makedonije

SKOPLJE - Makedonska televizija Sitel je prije dva dana na zvaničnoj Facebook stranici objavila mapu velike Makedonije, na kojoj su državi pripojeni dijelovi Srbije, Albanije, Grčke i Bugarske. U sastavu velike Makedonije nalazi se i Kosovo, a prištinski dnevnik ...

... Koha ditore kaže da se sada čeka na reakcije državnih institucija.

Istoričar Bojan Dimitrijević navodi da je ovo forsiranje stare političke priče.

“Mapa s pripojenim dijelovima Srbije, Albanije, Grčke i Bugarske je teritorija takozvane velike Makedonije. U vrijeme socijalističke Jugoslavije Makedonija je takođe često objavljivala kako obuhvata veći prostor nego što je zaista obuhvatala, prenosi Kurir. To je stara tendencija onih koji zastupaju makedonski nacionalizam”, kaže on.

Sukobi oko makedonske teritorije traju još od XIX vijeka, kada su se Grčka, Srbija i Bugarska sporile oko nje. Nakon Balkanskih ratova Vardarska Makedonija je pripala Srbiji, Bugarskoj Pirinska, a Grčkoj Egejska. Kada se raspala SFRJ, novonastala Makedonija i Grčka su se sukobile zbog naziva, pošto Grci smatraju da oni imaju istorijsko pravo na taj njega.

(Vijesti.ba)

Pozvali na pomirenje muslimana u Srbiji

A. A. 20/05/2013

Zukorlić i Zilkić

BEOGRAD - U Tirani je održana Šesta konferencija islamskih zajednica balkanskih zemalja, a jedan od zaključaka je i apel na ponovno ujedinjenje Islamske zajednice u Srbiji. Poglavari islamskih zajednica država regiona su konstatovali da rasprave na temu ...

... ujedinjenja dvije islamske zajednice u Srbiji - Islamske zajednice Srbije sa reis ul ulemom Ademom Zilkićem na čelu i Islamske zajednice u Srbij kojom rukovodi sandžački muftija Muamer Zukorlić predugo traju i, kako su naveli, ne doprinose boljitku muslimana u tom djelu Balkana.

"Muslimani, hršćani i Jevreji koji su na Balkanu vijekovima živjeli zajedno u miru, toleranciji i međusobnom poštovanju treba da ulože zajedničke napore kako bi i danas živjeli na takav način, a doprinijeli razvoju svoje zemlje. Balkan je važna regija za mir u svijetu, a mi vjerujemo da možemo postići to da živimo kako smo i prije živjeli. Rasprave koje se godinama vode u Sandžaku, na štetu su muslimana koji tamo žive”, jedan je od zaključaka konferencije.

Ovim raspravama, kako se navodi, treba stati na kraj i preduzeti konkretne korake, kako bi se postiglo zajedništvo u regiji.

"Želimo da na sljedećoj konferenciju i Sandžak učestvuje sa svojim muftijom Muamerom Zukorlićem", poručili su predstavnici islamskih zajednica, prenijela je Turska radio televizija (TRT) na bosanskom jeziku.

Naredna konferencija poglavara islamskih zajednica Balkana biće održana za šest mjeseci u BiH.

U Srbiji djeluju dvije islamske zajednice koje se međusobno ne priznaju, a njihovo ujedinjene jedna je od značajnijih tema, posebno nakon inicijative Kancelarije za vjere (Dijaneta) Turske.

Tom inicijativom se u početku bavio minister spoljnih poslova Turske Ahmet Davutoglu koji je njenu realizaciju pokušao da sprovede zajedno sa predstavnicima vlasti Srbije i BiH. Pošto to nije uspjelo, inicijativa je prenijeta na teren vjere, odnosno Dijaneta, da bi ministar bez portfelja u Vladi Srbije Sulejman Ugljanin u petak izjavio da je ta inicijativa propala, ali da vjeruje da će predstavnici dvije islamske zajednice naći način za pomirenje bez miješanja politike.

Zilkić je do sada devet puta pozivao Zukorlića da sjednu i razgovaraju o ujedinjenu Islamkse zajednice. On je u četvrtak Tanjugu rekao da od tih poziva neće odustati, jer smatra da je to jedini način za rješenje svih problema Bošnjaka u Srbiji, odnosno Sandžaku.

S druge strane, Zukorlić je spreman da pruži ruku imamima koji su mu izrazili neposlušnost prije više od pet godina, ali ističe da nikada neće prihvatiti poziv Zilkića koji to čini sa pozicije poglavara Islamske zajednice koju njegov mešihat ne priznaje.

Zukorlić je Tanjugu rekao da onoga trenutka kada Zilkić i ljudi oko njega upute poziv kao muslimani u mešihatu će, tvrdi, biti pronađen način za razgovor.

Jedino oko čega se Zukorlić i Zilkić, za sada, slažu je da političari ne treba da se miješaju u rad islamskih zajednica i da ne treba ni da pokušavaju da njome ovladaju.

Poziv na ujedinjenje dvije islamkse zajednice u Srbiji uputio je reis ul ulema Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović u četvrtak u Novom Pazaru gdje je obišao islamske institucije koje funkciju u okviru sandžačkog mešihata kojim rukovdi Zukorlić.

(Vijesti.ba)

Sarajevo Sevdah Fest od 25. do 30. juna

B. A. 20/05/2013

Sarajevo

SARAJEVO - Sarajevo Sevdah Fest, njegovo treće izdanje, bit će održano od 25. do 30. juna u Bosanskom kulturnom centru. Tokom šest festivalskih noći publici će se predstaviti nekoliko najboljih i najinteresantnijih muzičara iz BiH, ali i inostranstva koji će svaki na svoj način predstaviti jedinstvene pristupe tradicionalnoj narodnoj pjesmi sevdalinci.

Sarajevskoj će se publici predstaviti Marija Šestić & DrAmmar Project, Shaderwan Code, Cristina Soler & Pacoseco trío, Divanhana, Amira Medunjanin ft. Reka-Balkan River of Music i Mostar Sevdah Reunion.

- Drago nam je što SSF postaje tradicionalna manifestacija i već sada možemo reći da smo postali pravi brend. Ovo je ozbiljna priča koja na jednom mjestu okupi veliki broj kvalitetnih izvođača i ljubitelja sevdalinki. Bit će to sigurno šest prelijepih dana u BKC-u - kazao je idejni tvorac Festivala Vlado Cabrera.

Osim festivalskog programa, ove godine će u okviru SSF-a biti održan i pretprogramom koji će trajati od 17. do 21. juna, gdje će priliku da nastupe dobiti mlade i talentirane sevdalije.

- Naša velika želja je na pravi način promovirati i popularizirati sevdah. Zbog toga ćemo u pretprogramu dati priliku mladima da nešto nauče od iskusnijih kolega. Pokušat ćemo na najbolji način približi bosansku izvornu pjesmu svima. Jedino je na taj način možemo sačuvati - ističe Cabrera.

Sarajevo Sevdah Fest namijenjen je očuvanju i promociji sevdalinke kao kulturno-historijske tradicije BiH, te očuvanju i promociji sevdaha među mladima.

Također, jedan od ciljeva je i stavljanje sevdalinke na mjesto koje joj i pripada kao kulturnom blagu i jedinstvenom, izvornom kulturnom proizvodu BiH.

Cijena karata za Festival u pretprodaji iznosit će 10KM, a na dan koncerata 15 KM, saopćeno je iz Pres-službe Festivala.

(FENA)

SBiH: Šestorka i Vijeće ministara ne poštuju Ustavni sud

B. A. 20/05/2013

SBiH

SARAJEVO - Iznenađuje izjava sekretara Vijeća ministara BiH Zvonimira Kutleša da je Nacrt zakona o državnoj imovini koji će biti razmatran na narednoj sjednici, urađen na principima Banjalučkog sporazuma vladajuće koalicije i dogovora lidera

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nakon sporazuma iz Banja Luke, svojom Odlukom o statusu državne imovine jasno rekao da je titular državne imovine jedino država Bosna i Hercegovina.

Očigledno je, da " šestorka " i Vijeće ministara BiH ne poštuju ni Ustavni sud, a samim tim ni Ustav države Bosne i Hercegovine i da nastavljaju sa praksom političkih ustupaka štetnih za sve građane naše države.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu očekuje donošenje Zakona o državnoj imovini u Parlamentu Bosne i Hercegovine u skladu sa pomenutom Odlukom Ustavnog suda BiH.

(Vijesti.ba)

Trebinjski Srbin pred smrt oporučio sinovima da daju novac za obnovu porušenih džamija!

T. C. 19/05/2013

TREBINJE - Ove godine navršit će se tačno pet godina od kako je obnovljena i svečano otvorena Dživar džamija u Donjem Čičevu kod Trebinja, jedna od najmonumentalnijih džamija u Bosni i Hercegovini, piše novinar agencije Anadolija (AA).

Ono što posebno krasi ovu džamiju jedinstvene arhitektture jeste specifična munara, najmanja u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i šire. U njenoj i tragičnoj sudbini vjernika koji su se sakupljali u njoj, krije se i iskra nade u bolji život na prostorima zapadnog Balkana.

S obzirom na to da nema pisanih tragova o njenoj izgradnji, pretpostavlja se da je Dživar džamija podignuta davne 1512. godine, zahvaljujući porodicama Bešović, Busuladžić i Kurtagić, prvim muslimanskim porodicama na prostoru Dživara kod Trebinja. Ova džamija bila je dograđivana dva puta.

Najstariji pisani dokument, prema riječima trebinjskog imama Huseina ef. Hodžića, govori o Dživar džamiji u koju je uvakufljen pisani Kur’an. Postoji verzija da je sagrađena prije pada Herceg-Novog u ruke Melćana, dakle prije 1686. godine, što znači da je sagrađena prije Careve i Osman-pašine džamije u Starom gradu u Trebinju.

Zanimljiva je i Bajraktarska ploča u njenom dvorištu. Ona svjedoči da su iz Dživar džamije do dolaska Austro-Ugarske ispraćane hadžije na hadž u Mekku i dočekivane pri povratku. Zanimljivo, ovu bajraktarsku ploču nema nijedna džamija u Hercegovini.

Dživar džamija je, kao i sve ostale trebinjske džamije, uključujući i čuvenu Osman-pašinu, potpuno srušena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1993. godine, a prije toga su sa svojih stoljetnih ognjišta protjerani i njeni vjernici.

No, ono što se, također, može smatrati dijelom burne povijesti ove džamije jeste gesta mještanina, lokalnog Srbina, Božidara Skulića.

O tome svjedoči trebinjski imam Husein ef. Hodžić.

''Možda mi sjećanje vezano za obnavljanje i dan svečanog otvaranja Dživar džamije blijede, ali ne mogu i neću da zaboravim sljedeći događaj. U međuvremenu, a prije nego su se prognani Bošnjaci ovih sela povratili na svoja imanja Božidar Skulić iz Gornjeg Čičeva je umro relativno mlad. Pred smrt je zaudžio svoje sinove da se iz njegove imovine izdvoje iznos od 300 konvertibilnih maraka (KM) i da se da za obnovu porušene džamije u Donjem Čićevu jer će se, kako je rekao, muslimani vratiti i obnoviti svoju džamiju'', ispričao je efendija Hodžić za agenciju Anadolija.

Zaista, vrijedni sinovi su ispunili zavjet svoga oca. Efendija Hodžić smatra to simbolički jednim od najvažnijih događaja u poratnoj Hercegovini.

''Pred završetak obnove džamije, a koja je započela 2006. godine, Božidarevi sinovi su donirali spomenuti prilog za džamiju. Božidarov gest treba da služi na čast, ponos, obraz i dostojanstvo njemu, njegovim potomcima i svim pravoslavnima. A muslimani, Bošnjaci, ako nisu zaboravili rušenje i skrnavljenje njihove džamije, zbog ove geste pokojnog Božidara moraju i trebaju oprostiti tu uvredu'', kazao je efendija Hodžić.

Prema riječima efendije Hodžića, na ovakvim činjenicama treba otpočeti proces suživota među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima u BiH i na ovim prostorima uopće.

''Ima dobrih i čestitih ljudi, ljudi kojima je do suživota. Ja to znam, jer živim sa tim ljudima ovdje u Trebinju. No, politika još uvijek vrši pritisak, a nema sumnje da ima i prijetnji. Samo hrabri u po dana preskaču tu ogradu nacionalizma. A oni manje hrabri još uvijek ćute i čekaju šta će politika reći. Obnova suživota naprosto nema alternativu i ona se mora desiti prije ili kasnije. Mi smo na ovim prostorima upućeni jedni na druge i niko nigdje neće otići. Taj iskreni suživot će prije ili kasnije morati doći. Ima još uvijek ovdje u Republici Srpskoj i prijetnji i provokacija, politika radi svoje, ali ima i sve više ljudi koji dižu glas protiv toga. Poslije nedavnih provokacija, pozvao me je jedan Srbin iz Bileće i glasno grdio one koji su nas provocirali. To ja vidim kao veliku nadu za suživot'', poručio je efendija Hodžić u razgovoru za agenciju Anadolija (AA).

Obnoviti porušene džamije

Otvaranju obnovljene Dživar džamije u Trebinju, koju je agresor srušio 1993. godine, 26. jula 2008. godine prisustvovalo je više od 2.000 raseljenih Trebinjaca iz BiH i mnogih evropskih zemalja.

Tokom svečanosti više puta istaknuta je opredijeljenost trebinjskih Bošnjaka da obnove sve porušene džamije u ovom gradu, te da oplemene svoja porodična imanja, a trebinjski imam Husein ef. Hodžić pozvao je Trebinjce da se češće i potpunije vrate svome gradu.

(Vijesti.ba/AA)

Objavio/la haler u 16:40, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

DECENIJSKA POLITIČKA PODRŠKA OJAČALA BALKANSKU MAFIJU

Svjetski istražitelji o organiziranom kriminalu u našem regionu

Decenijska politička podrška ojačala balkansku mafiju

Formiran novi put droge preko Balkana

FOTO: Ilustracija

Decenijska politička podrška ojačala balkansku mafiju

Balkanski organizirani kriminal, koji i na tlu Sjedinjenih Američkih Država egzistira još od sredine osamdesetih godina, prijetnja je u nastajanju, zapažanja su najvećih svjetskih istražitelja koje je objavio FBI.

Zločinci i političari

Prema mišljenju analitičara, decenijama unazad kriminogene strukture na tlu bivše Jugoslavije jačale su zbog ogromne političke podrške i sprege s ratnim profiterima i zločincima te bi svako daljnje nesuprotstavljanje moglo dovesti do novih sukoba čiji bi generator bio kriminal.

- Od „nižerazrednih zločina“, uključujući i pljačke banaka, provale i upade u domove, balkanske organizirane grupe proširile su se na više sofisticirane zločine, uključujući i građevinski te lobi s nekretninama - navode istražitelji FBI-ja.

Posljednje aktivnosti istražitelja iz BiH i regije te niz akcija s međunarodnim značajem koje su realizirale policijske i sigurnosne strukture na nivou zemlje pokazali su da su ovdašnje kriminalne organizacije danas potpuno “drugačijeg imidža”. Tog su stava i eksperti.

- Recimo, devedesetih je to izgledalo potpuno drugačije. Danas se organizirani kriminal kod nas, a mislim i u drugim zemljama, grana na lobije i ima čvršću strukturu nego ranijih godina. Opstaje decenijama, imao je političku podršku i snagu, jedan možda i nedodirljiv status - govori nam jedan od bh. policijskih istražitelja.

Iako još skupine s tla bivše Jugoslavije te Grčke i Rumunije ne pokazuju sofisticiranost tradicionalnih euroazijskih kriminogenih grupa ili La Cosa nostra (LCN), klanska struktura je nešto na čemu jača, a zabrinjavajuće je što je to bio slučaj i s prethodnim organizacijama.

- Albanci su se sami već povezali čak i s utvrđenjem La Cosa nostra, posebno u Njujorku, za sada još u svojstvu učesnika „nižeg stepena“. Međutim, kao i ostale susjedne republike, uključeni su u svjetske tokove kocke, pranja novca, trgovine drogom, krijumčarenja ljudi, pa i ubistva - navode američki istražitelji.

Italijanski list “Espresso” objavio je prezentaciju “Put kokaina”, u kojoj se balkanska mafija navodi kao jedan od četiri glavna kanala svijeta preko kojih se obavlja transport ove droge.

Osim južnoameričkog kartela, afričke kriminalne organizacije i italijanskog organiziranog kriminala, list srbijansku mafiju određuje kao jednu od najmoćnijih, a Crnu Goru kao jednu od najprometnijih zemalja na ovoj regiji.

Putevi droge

- Također, i Meksiko, Kolumbija, Brazil i Venecuela, afrička Nigerija, Senegal, sjeverozapadna Afrika, italijanske kriminalne organizacije, kalabrijska Ndrangeta, sicilijanska Coza nostra i nove “nemafijaške” organizacije - navodi “Espresso”.

Stručnjaci za suzbijanje prometa droge tvrde da 100 posto čist kokain proizvode samo četiri južnoameričke države: Kolumbija, Bolivija, Peru i Venecuela, a on se kultivira na 190.000 hektara zemlje, gdje se proizvodi oko 920 do 980 tona kokaina godišnje.

U međunarodnoj akciji protiv narkomafije privedeno 70 osoba

- Cijena po kojoj ove četiri države prodaju proizvedeni kokain kreću se od 5.000 do 10.000 eura po kilogramu. Kada stigne u Italiju, droga se prodaje po cijeni od 800.000 do milion eura po kilogramu kokaina koji je svega 20 posto čist, dok šverceri ka Evropi imaju dobit četiri do pet hiljada posto u odnosu na uloženo - navodi italijanski list.

U tom procesu droga prolazi kroz balkanske luke, kao i evropske i američke, a zarada iznosi 1.000 do 1.500 milijardi eura godišnje, što je jednako cifri od dva posto svjetskog bruto proizvoda.

Zajedničke akcije

Od početka ove godine u dvije regionalne akcije na presijecanju lanca trgovine drogom, u kojima je učestvovala i naša zemlja, uhapšeno je najmanje 70 osoba te pretreseno više od 100 objekata. Slične aktivnosti, prema našim saznanjima, mogu se uskoro očekivati.

************************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Ambasador Velike Britanije u BiH tvrdi

Casey: Federaciji BiH potrebna reforma

FOTO:

Velika Britanija je od početka podržavala proces iznalaženja rješenja za promjenu Ustava FBiH, a radi kreiranja funkcionalnije i jeftinije FBiH, kazao je danas u Sarajevu ambasador Velike Britanije u BiH Nigel Casey.

Dodao je da se Velika Britanija u potpunosti slaže s američkim kolegama i stručnjacima da je FBiH doista potrebna reforma.

- Događaji u proteklih nekoliko mjeseci zorno oslikavaju tu potrebu. Ohrabreni smo činjenicom da se ozbiljno pristupilo preporukama, a koje se sada razrađuju do u detalje - istakao je Casey.

Nada se da će političke stranke početi ozbiljno razmatrati prijedloge ekspertne grupe.

******************************

///////////////////////////////////////////////////////////

Ministar Špirić sastao se sa delegacijom MMF-a

Pozitivna ocjena omogućila isplat treće tranše

FOTO:

Šef Misije Međunarodnog monetarnog fonda /MMF/ za BiH Ron van Ruden je tokom razgovora sa ministrom finansija i trezora BiH Nikolom Špirićem pozitivno ocijenio napore i aktivnosti koje su preduzete u BiH tokom drugog pregleda provođenja stendbaj-aranžmana, što je omogućilo i isplatu treće traše.

Na sastanku je ocijenjeno da su institucije na nivou BiH ispunile svoj dio obaveza iz Pisma namjere, te da se u narednom periodu treba usmjeriti na aktivnosti planiranja budžeta za 2014. godinu, čemu će prethoditi usvajanje Globalnog fiskalnog okvira za period od 2014. do 2016. godina, saopšteno je iz kabineta ministra finansija i trezora BiH.

Špirić je naglasio da će i prilikom kreiranja budžeta za 2014. godinu imati konzervativan pristup, što podrazumijeva dodatne uštede i otvaranje prostora za investicije.

Tokom razgovora istaknuto je da je primijećen pad neto prihoda od PDV-a, što je posljedica porasta vraćanja ovog poreza.

Špirić, koji je i predsjedavajući Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, rekao je da su već preduzete aktivnosti kako bi se prevazišao ovaj problem koji je nastao zbog dugogodišnje prakse zasnovane na primjeni određenih podzakonskih akata, što će biti promijenjeno.

Sagovornici su se složili da je i dalje neophodno raditi na reformama koje proizlaze iz Pisma namjere sa MMF-om.

U delegaciji MMF-a, koja je u posjeti BiH u okviru trećeg pregleda stendbaj-aranžmana, bili su zamjenik direktora Odjeljenja MMF-a za Evropu Asim Husein i rezidentni predstavnik MMF-a u BiH Ruben Atojan.

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Vjekoslav Bevanda se susreo sa delegacijom MMF-a

Fiskalna disciplina koju provodi Vijeće ministara daje rezultate

FOTO: B. Nizić

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda primio je danas u Sarajevu delegaciju MMF-a predvođenu šefom Misije MMF-a za BiH Ronom van Roodenom, čime je otpočeo treći pregled provedbe stand-by aranžmana.

Šef Misije MMF-a za BiH Van Rooden izrazio je zadovoljstvo rezultatima drugog pregleda provedbe stand-by aranžmana, koji je ukazao na visok stepen odgovornosti svih nivoa vlasti u BiH.

On je istakao da i prvi kvartal 2013. pokazuje ohrabrujuće indikatore koji ukazuju na blagi porast industrijske proizvodnje, porast izvoza, dok su prihodi od indirektnih poreza zadovoljavajući.

Dodao je i da su svi fiskalni ciljevi ispunjeni, te da se, ako pozitivan trend bude nastavljen, do kraja godine može očekivati i blagi porast poreznih prihoda od 0,5 posto.

Predsjedavajući Bevanda rekao je da fiskalna disciplina koju provodi Vijeće ministara BiH daje rezultate.

On je informirao šefa Misije MMF-a za BiH Van Roodena da se već radi na izradi globalnog fiskalnog okvira za budžete 2014.-2016., dok se istovremeno prikupljaju ulazni pokazatelji za izradu budžeta institucija BiH za narednu godinu.

Bevanda je naglasio da će budžet za narednu godinu biti u okvirima zacrtanim globalnim fiskalnim okvirom 2013.-2015. te da je indikator za njegovu uspješnost izvršenje budžeta za prošlu godinu sa 100 postotnim izvršenjem planiranih aktivnosti i ostvarenim suficitom.

Također, predsjedavajući Bevanda je informirao delegaciju MMF-a o toku intenzivnih priprema koje Bosna i Hercegovina poduzima glede ulaska Republike Hrvatske u Evropsku uniju.

On je istakao da u tome vidi veliku šansu za BiH jer će mnogi proizvodni pogoni vezani za tržište CEFTA-e biti premješteni u Bosnu i Hercegovinu, ako stvorimo povoljnu klimu za investitore.

Sastanku je prisustvovao i rezidentni predstavnik MMF-a u BiH Ruben Atoyan, saopćeno je iz Vijeća ministara BiH.

********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

Hoće li BiH iskoristiti svoj izlaz na Jadransko more

U Neumu ćemo graditi marinu umjesto luke?

Neum: U izgradnju luke niko ne vjeruje

FOTO: Arhiva

U Neumu ćemo graditi marinu umjesto luke?

Na kratkoj morskoj obali, koja pripada našoj zemlji, mogla bi biti napravljena marina, sa svim sadržajima koje ona podrazumijeva: hotelima, kockarnicama, pristaništima itd. Ovu ideju iznio je za "Dnevni avaz" ministar prometa i komunikacija Federacije BiH Enver Bijedić.

Kao Panama

Odranije postoji ideja da se u Neumu pravi luka, ali je malo onih koji vjeruju da će taj projekt ikada biti realiziran.

- Postoji ideja da se umjesto luke pravi marina koja bi oživjela taj kraj. Mogli bismo omogućiti registraciju brodova i jahti po sniženim stopama, kao što je nekada radila Panama, tako da je veliki broj brodova plovio pod zastavom te zemlje - kazao je Bijedić.

Napraviti ugovor

Prema njegovim riječima, postoje velike firme koje se bave realizacijom ovih projekata.

- S njima se može sklopiti ugovor da naprave marinu, da je koriste neko vrijeme, a da nakon toga ona postane vlasništvo države - pojašnjava naš sagovornik.

Dodaje da bi projekt koji bi se gradio izvan grada morao imati saglasnost lokalne zajednice, ali da ona ima više razloga da ga podrži, poput rasta prihoda, mogućnosti zapošljavanja itd.

Magistralna cesta

Federacija je započela gradnju magistralne ceste Stolac - Neum, koja će bh. obalu na kvalitetan način spojiti s ostatkom zemlje, bez prelaska hrvatske granice. Za projekt vrijedan 80 miliona maraka nedostaju sredstva koja će biti zatražena od međunarodnih finansijskih institucija.

*************************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Revitalizacija najstarijeg kulturno-historijskog spomenika

Pronađeni đule i jaje koje su Turci stavljali u malter

Ostaci horizontalno postavljane armature

FOTO:

Pronađeni đule i jaje koje su Turci stavljali u malter

Radnici koji su počeli revitalizaciju tvrđave Kastel u Banjoj Luci u zidinama bedema pronašli su kokošije jaje za koje stručnjaci Muzeja RS smatraju da potječe iz vremena Osmanskog carstva. S unutrašnje strane južnog bedema pronađeno je i đule (topovska granata), a postoji podatak da ih ima još na hiljade iz perioda austrijsko-turskog rata (1737.) odnosno čuvene bitke kod Banje Luke u kojoj su Austrijanci poraženi.

Očuvana ljuska

Ovo je za "Avaz" potvrdila Slavica Arsenijević, arheologinja i kustosica Muzeja RS.

- Na ljusci jajeta ima samo jedna mala rupica, ono je i dalje cjelovito, bez sadržaja, koji je, sasvim razumljivo, ispario. Sada je u Muzeju RS, kao i kovani klinovi od gvožđa, s kraja 17. i početka 18. stoljeća, keramika, krčag, duvanska lula, koji, takođe, potiču iz perioda turske vladavine - napominje Arsenijević.

Prema dostupnoj dokumentaciji, razvoj naselja na mjestu današnjeg Kastela potječe još iz paleolitskog doba. Ukupna površina tvrđave je 48.000 kvadratnih metara, a čine je bedemi i devet bastiona, dvije kule, centralni logor, kamena zgrada...

Način zidanja

- Primjerci koje smo pronašli u bedemu govore nam da je tvrđava od svog nastanka mnogo puta dograđivana - dodala je Arsenijević.

Stručnjaci Muzeja RS su na licu mjesta, tokom razidavanja bedema, imali priliku vidjeti način zidanja utvrđenja u turskom periodu pa su, primjerice, na mjestima gdje su pronađeni veliki kovani klinovi uočeni ostaci horizontalno postavljane armature od drvenih greda koja je bila povezana klinovima.

Velika ulaganja

"Cjelina 9", odnosno historijski muzej s dvorištem, prvo je što će biti revitalizirano u naredne dvije godine. Ostaje još osam cjelina, u kojima su hotel, ljetna pozornica, uslužni centar, turističko-informativni centar, gradski trg, javna garaža s pratećim sadržajima, sportsko-rekreativni centar.

Objavio/la haler u 16:15, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

ZAUSTAVITI PORICANjE GENOCIDA

Zaustaviti poricanje genocida

Počinje obilježavanje Dana bijelih traka

Agencija Anadolija

Photo: www.mojprijedor.com

"Na dan 31. maja, predat ćemo gradskim vlastima listu zahtjeva u kojima tražimo izjednačavanje prava porodica žrtava i preživjelih u Prijedoru bez obzira na njihovu nacionalnost", saopćili su ogranizatori

U okviru kampanje Stop Genocide Denial (Zaustaviti poricanje genocida) u ponedjeljak je počelo obilježavanje Dana bijelih traka čiji je cilj borba za prava civilnih žrtava na sjećanje, komemoracije i memorijale tamo gdje im se to zabranjuje na osnovu etničke pripadnosti.

"Istovremeno na ovaj način javnost se još jednom podsjeća na stradanje 266 žena i djevojčica iz Prijedora ubijenih tokom 1992. godine", izjavio je za agenciju Anadolija Edin Ramulić, predstavnik Udruženja porodica žrtava Izvor iz Prijedora.

Prema njegovim riječima obilježavanje Dana bijelih traka počinje 20. maja u Hrvatskoj, a za 23. maj u Prijedoru je zakazano postavljanje instalacije na centralnom gradskom trgu s bijelim vrećama na kojima će biti ispisana imena ubijenih prijedorskih žena i djevojčica.

"Jutros smo bili na razgovoru u policiji i očekujemo da nam ove godine neće biti zabranjeno da obilježimo sjećanje na nevine žrtve", istakao je Ramulić.

Žrtve koje srpska vlast ne priznaje: Logoraši u Prijedoru

Photo: Stock

Kazao je da se, uz znak sjećanja na nevine žrtve, ovom akcijom "pokušava ponovo skrenuti pažnja na ustrajno negiranje zločina počinjenih u Prijedoru od lokalnih vlasti, predvođenih gradonačelnikom Markom Pavićem".

"Kampanjom želimo ukazati na policijske zabrane komemorativnih skupova žrtvama i odbijanje gradskih vlasti da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama u Prijedoru i na lokaciji logora smrti u Omarskoj. Prošle godine, na zahtjev gradonačelnika policija je u Prijedoru 23. maja zabranila obilježavanje stradanja 266 žena i djevojčica, na dvadesetu godišnjicu od kako su ubijene ili nestale. Potom je zabranila i okupljanje povodom Dana ljudskih prava 10.decembra. Kompanija Mittal je u više navrata, također, na zahtjev lokalnih vlasti, onemogućila bivšim zatočenicima ali i stranim studentima i profesorima, da posjete bivši logor Omarska", navedeno je u pozivu javnosti da podrže Dan bijelih traka, te istaknuto:

"Skupština općine Prijedor je u junu 2012.godine izglasala sramne i prijeteće zaključke u kojima dovode u pitanje djelovanje, ali i bezbjednost aktivista u osam udruženja okupljenih u Odbor za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nedužnih ljudi opštine Prijedor. Skupština je, između ostalog, od policije zatražila zabranu komemoracija i krivično gonjenje aktivista udruženja koja okupljaju žrtve".

Podsjećamo, simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor.

Inače, to je bio prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa, a po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje. Položaj civilnih žrtava u Prijedoru se, ističu iz Izvora, od prošle godine nije promijenio nabolje, te nastavljaju sa borbom za prava i jednakost svih ljudi.

"Nažalost, Prijedor nije jedini primjer, postoje brojne druge sredine gdje se prema civilnim žrtvama vrši diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti. Ova kampanja će poslužiti da se imenuju i druga mjesta gdje se žrtvama krše prava od strane vlasti", navode organizatori kampanje.

"Cilj ovogodišnje kampanje, ističu, je da pokažemo gradskim vlastima u Prijedoru i drugim sličnim sredinama, da njihove zabrane ne mogu spriječiti dobre ljude u državama bivše Jugoslavije i širom svijeta da se sjećaju žrtava zločina i svjedoče o njihovom stradanju.Ove godine posebno želimo ukazati na stradanje nedužne djece i maloljetnih osoba u ratu, bez obzira na njihovu nacionalnost. Želimo da pokažemo da suosjećanje može da slomi etničke barijere, i da, barem kad su djeca u pitanju, možemo da se sjećamo i suosjećamo sa žrtvama koje ne pripadaju 'našoj strani'", pojašnjavaju organizatori kampanje.Na poziv upućen građanima da pošalju video ili fotografiju s imenom i prezimenom jednog ubijenog djeteta ili maloljetne osobe, Ramulić je rekao da je stiglo veliki broj takvi zapisa koji će u narednim danima biti objavljeni.

Od 23. do 31. maja na području Prijedora biće održano nekoliko manifestacija u znak sjećanja na bošnjačke i hrvatske žrtve tokom rata, a u završnicu kampanje uključit će se i mreža omladinskih organizacija iz cijele BiH; "Jer me se tiče".

********************************

Pomirenje u postjugoslovenskim državama

Zabeležiti stradanje svih žrtava

Piše: Bojan Tončić

Photo: Dragan Kujundžić

Pojedinci i organizacije iz inicijative za Rekom slažu se da je najvžnije opisati stradanje i navesti identitet žrtava, da se ne bi ponavljale greške iz prošlosti

Drugog dana Međunarodnog foruma za tranzionu pravdu – Pomirenje u postjugoslovenskim državama, u organizaciji Koalicije za REKOM, o pomirenju u regionu govorili su predstavnici naučne zajednice, zatim država, umetnici i predstavnici civilnog društva.

Nataša Kandić rekla je da se Koalicija usredsredila na imenovanje žrtava i utvrđivanje okolnosti njihovog stradanja.

“Imenovanje žrtava je okvir za njihovo javno priznanje.To treba da bude praćeno javnim svedočenjem o njihovom stradanju, mora da se čuje albanski glas u Beogradu i glas Srba u Prištini. Inicijativa za Rekom utiče na smanjenje tenzija u regionu i ima potencijal u ljudima koje okuplja. Uskoro očekujemo sastanak predsednika država regiona koji sada treba da preuzmu svoj deo posla”, rekla je Nataša Kandić, zagovaračica Koalicije.

Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Žarko Puhovski je u svom izlaganju podsetio na termine preuzete s lakoćom iz prošlosti, pitajući: “Kako se nepravda s lakoćom pršsvercovala iz prošlosti”.

“Naš problem je tranziciona nepravda, ljudi su, nažalost, saglasni samo u besmislicama, podsećaju na razlike i vraćaju se ‘dobrom, starom sukobu’. Vlasti neće i ne mogu sve zločince izvesti pred sudove, zbog toga je naš zadatak sramoćenje zločinaca. U suprotnom, biće sve normalnije živeti kraj počinilaca ratnih zločina, a to neminovno vodi u novi sukob”, rekao je Puhovski.

Photo: sarajevo-x.com

U razgovoru za e-Novine Zdravko Grebo, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu, rekao je da bi Inicijativa i njena dostignuća trebalo da se, od inicijative civilnog društva, presele u državnu sferu, jer je njima tamo mesto.

“Da isti tekst bude usvojen u parlamentima regiona, a svi su dali načelnu saglasnost. Drugi je smisao to da se prekine u takmičenju, ko je i zašto imao više žrtava. Da se kaže da Hag prekida sa radom i da je svako dobrodošao. Treba učiniti sve da mi, dok smo živi, a vi mlađi malo duže, učinimo sve da ne bude nerazjašnjene smrti. Da se više ne govori o 700 ili 70 hiljada žrtava u Jasenovcu. Svaka žrtva da se zabeleži, kao što su uradili Mirsad Tokača i Nataša Kandić, ime, prezime, ako imamo matični broj i fotografiju. I, ono što smatram najbitnijim, prvo razjasniti sudbinu nestalih. Nisu nebitne ni okolnosti stradanja, ali one su stvar interpretacije. A na pitanje da li je gore ili bolje, smatram da je bolje. Iako i danas postoje radikalne skupine, uglavnom mladih, poput navijača koji izlaze u grad samo da se potuku.

Mirko Klarin, urednik agencije Sense koji prati Haški tribunal od osnivanja, rekao je da se ne sme dozvoliti da region ponovo propusti priliku da zabeleži sve žrtve Drugog svetskog rata.

“Smatram glavnim delom nasleđa Tribunala to sto su presđjene brojne činjenice, ali to nije stiglo do javnosti država regiona. Tribunal je utvrdio brojne činjenice, ne samo one u presudama. Pre Haga niko nije odgovarao, na malom uzorku pokrio je sve važnije lokacije masovnih ratnih zločina u državama regiona. Baze Tribunala su pravo bogatstvo. U slučaju Simatović na 300 do 400 strana sva imena žrtava i okolnosti njihovog stradanja, aneks kao prva haška ‘knjiga pamćenja”.

Photo: Bojan Bednar

O onome što je do sada urađeno u državama regiona a što bi moglo dovesti do pomirenja govorili su, između ostalih, dr Goran Simić iz BiH, Durata Hodža sa Kosova, Mioljub Vitorović iz Srbije i Bojan Glavašević iz Hrvatske. Simić je spomenuo Strategiju za tranzicijsku pravdu, koja je izrađena u BiH, Hodža je govorila o Radnoj grupi Vlade Kosova koja radi na izradi takve strategije, dok je Glavašević naveo izmene zakona pokrenute u Hrvatskoj, uz usvajanje novih koji će doprineti čuvanju sećanja na Domovinski rat, ostvarivanju satisfakcija za sve žrtve, kao i pomoći osobama koje se susreću sa problemom PTSP-a i njihovim porodicama.

Profesor Zoran Pajić ukazao je na to da se u regioun počelo prvo govoriti o pomirenju, a onda o mehanizmima tranzicijske pravde. Dakle, pre nego što su bili stvoreni preduslovi za pomirenje, i u tom kontekstu Pajić je goorio o izvinjenjima lidera u regionu “kojima svedočimo poslednjih šest, sedam godina”, i za koje on smatra da su došla prerano. Naglasio je da su brojni uslovi, a svi najznačajniji, bili ispunjeni za izvinjenje Vilija Branta. Pre svega, rekao je, dela su prethodila izvinjenju.

“Izvinjenje mora biti praćeno određenim političkim, da ne kažem državnim merama”, smatra Pajić po kome bi trebaložzrtve upitati šta za njih znače ta izvinjenja i šta menjaju u njihovoj svakodnevnici.

Nebojša Petrović sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, istakao je da stigmatizacija i pretnje imaju loš efekat u nastojanjima pomiritelja da se približe ljudima koji ne prihvataju istinu o zločinima. Sagovornike treba humanizovati, ne dehumanizovati, smatra Petrović.

“Treba ukazivati na to šta bi se dogodilo da nije bilo Dejtonskog sporazuma i Tribunala. Treba, takođe, i razvijati kod ljudi averziju prema svakom zločinu, a ne samo prema ratnim nedelima”, kazao je Petrović.

Objavio/la haler u 15:51, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

PLjAČKAŠKE DRŽAVE

Pljačkaške države

Otužna ironija o korupciji

Piše: Vuk Perišić

Photo: artvoice.com

Od samoga početka nove elite nisu imale viziju boljeg društva i blagostanja. Nisu je ni nudile. Nudile su samo etničku naciju. Ona je ostvarena na jedini način na koji se etnička nacija može ostvariti - kroz manjak demokracije i višak korupcije. Kada je korupcija dosegla neukusnu razinu, vladajuće elite su krivično procesuirale nekolicinu istaknutih aktera, što nije upitno samo po sebi, ali je tek simptomatsko liječenje koje izbjegava suočenje s dubljim uzrocima

Konzultantska kuća Ernst&Young provela je istraživanje u 36 država, po kojem je Slovenija po korumpiranosti zauzela prvo, a Hrvatska treće mjesto.

Ima u tome neke otužne ironije, jer su Slovenija i Hrvatska 1991. počele svoj život kao samostalne države, na pretpostavci da će se tako "vratiti" u svijet austrougarskog ili srednjoevropskog "reda".

Za ovu raspravu je sporedno što je ta teza proizišla iz nacionalističkih predrasuda i stereotipa.

Temeljni uzrok ironičnog obrata iz naivne vizije "reda" u visoku razinu korupcije leži u strukturi vlasti koja je, pak, posljedica zablude da nacija ili nacionalna država imaju prednost nad demokracijom.

Značaj i uloga države višestruko su precijenjeni i potpuno je zanemaren (demokratski) sadržaj kojim bi taj formalni okvir trebao biti ispunjen.

PHOTO: Stock

Državotvorne pobude

Nove političke elite nisu se zanimale za demokratske vrednote kao pretpostavke slobode i blagostanja, već su društvo promatrale isključivo kroz prizmu etničkih floskula. Njihove pobude nisu bile demokratske nego tek državotvorne.

Zato novonastale države i njihove ustavne institucije nisu mogle vršiti svoju ulogu nepristranog regulatora i čuvara reda i zakonitosti, pa su se lako degenerirale u instrument vladajućih oligarhija.

Pritom je država, zahvaljujući intenzivnoj propagandi i naivnim očekivanjima stanovništva, inaugurirana u najvišu vrednotu i, umjesto da se preobrazi u uslužni i samozatajni javni servis, njene ovlasti (visoki porezi, administriranje, prevlast državnog vlasništva) toliko su narasle da je stvoren prvi strukturni preduvjet visoke korumpiranosti.

Slaba kontrola ovlasti

Drugi preduvjet nalazio se u slaboj demokratskoj kontroli naraslih državnih ovlasti.

Dok je etnička euforija sprječavala političku pluralizaciju društva, demokratska procedura i medijska sloboda ritualizirani su i lišeni stvarnog sadržaja, a racionalna rasprava koja bi bila neopterećena dogmama i tabuima sustavno je onemogućavana.

Demokratska pozornica je postojala na nominalnoj i normativnoj razini, ali odluke su se donosile iza scene, gdje svjetlo kritičke javnosti i demokratskih kontrolnih mehanizama nije dopiralo, a ionako je bilo u začetku i suočeno s preprekama.

Vladajuće oligarhije brzo su prepoznale pogodnosti takve vladavine. Moć koju su im pružali fetišizirana i svemoćna država, insuficijentna demokracija i stanovništvo zatravljeno nacionalističkom propagandom, dovela ih je na položaj razmaženog derišta u tvornici čokolade.

Kontrola koju je imala nad investicijama, javnim nabavama, poreznim i drugim inspekcijama, privrednom administracijom, sudstvom i većinskim udjelima u premnogim državnim poduzećima pružala je pripadnicima vladajuće oligarhije neslućene mogućnosti za lično bogaćenje.

Iz njenih redova regrutirana je i poduzetnička elita, čime je na samom početku nastala korupcijska sprega između izvora novca i onih koji su odlučivali o njegovoj raspodjeli.

Ono malo nezavisnih poduzetnika – koji su se uspjeli pojaviti u nemogućim uvjetima oskudnih tržišnih sloboda, lošeg sudstva, spore administracije i otvorenih pritisaka – našlo se pred nerješivom dilemom: ostati pošten i propasti ili pristati na "igru" i preživljavati.

Povratak racionalizma

Vremenom se zbio ciničan paradoks. Korumpiranost političke elite i njena opsesija debelim terenskim automobilima i neukusnim trokatnicama unijeli su određenu dozu unakaženog, ali kakvog-takvog racionalizma u nacionalistički iracionalizam.

Photo: www.sxc.hu

Pokazalo se da znatan dio oligarhije baš i ne vjeruje u zablude koje su ih dovele na vlast. Racionalizam se počeo vraćati u politiku, iako na vrlo pogrešna vrata. Pravovjerni su, dakako, u tom procesu vidjeli strašnu izdaju.

Njihovo razočarenje je bilo veliko, ali u takvom ishodu nisu prepoznali niti su htjeli prepoznati, neminovnost, nego su moralistički inzistirali na "čistoti" izvornog ideala i nije im uopće smetalo što je taj ideal isuviše državotvoran da bi mogao biti demokratski.

Od samoga početka nove elite nisu imale viziju boljeg društva i blagostanja. Nisu je ni nudile. Nudile su samo etničku naciju. Ona je ostvarena na jedini način na koji se etnička nacija može ostvariti - kroz manjak demokracije i višak korupcije.

Kada je korupcija dosegla neukusnu razinu, vladajuće elite su krivično procesuirale nekolicinu istaknutih aktera, što nije upitno samo po sebi, ali je tek simptomatsko liječenje koje izbjegava suočenje s dubljim uzrocima.

Također, oligarhije su većini stanovništva – a i mnogim dobronamjernim promatračima – vještim medijskim manipulacijama podmetnule zamjenu teza da su korupciju i krizu uzrokovali "neoliberalizam" i "privatizacija".

Bio je to fascinantan propagandni spin, jer upravo tržišna sloboda i privatno vlasništvo kronično nedostaju tim izrazito neliberalnim, etatističkim društvima, koja počivaju na tradiciji preziranja individualizma, profita i sklonosti kolektivizmu i egalitarizmu.

Privid privatizacije

Privatizacija se, pak, svodila na raspodjelu bogatstva unutar oligarhije, gdje su novi "poduzetnici" samo pouzdanici stranke i države. Stvarna privatizacija nije se ni dogodila. I u Sloveniji i u Hrvatskoj država je, u ovom ili onom obliku, još najveći vlasnik i poduzetnik.

Photo: Stock

U tome i jest središnji problem. Nisu, kako se često kaže u Sloveniji i Hrvatskoj, "države opljačkane", nego su države najveći pljačkaši.

One nisu uspostavljene kao promotori i čuvari vladavine prava i poštene tržišne utakmice, nego kao mitska stvorenja, a, zapravo, sofisticirani su kalauz kojim su se političke elite domogle vlasti i bogatstva.

Sagledamo li u tom svjetlu tezu o zloj kobi "neoliberalizma" i "privatizacije", lako je uvidjeti da je ona specifični oblik moralne i intelektualne (opet) korupcije, kojom se lakovjerni održavaju u zabludi, a postojeće stanje konzervira unedogled.

*Tekst je preuzet sa portala Al Jazeera

******************************************

Nestabilnost psihologija

Beznadežna provincijalizacija balkanskih državica

Piše: Svetislav Basara

Photo: Stock

Razmere sumanutosti nacionalističkiog projekta mogu se odlično ilustrovati činjenicom (koju je neko potkrepio i egzaktinim brojkama) da bi unutar maksimalističkih granica takozvane Velike Srbije Srbi zapravo bili ubedljiva manjina. Dominantna struja srpske politike devedesetih – protiv kojih se opozicija (i sama većinski nacionalistička) manje-više neuspešno i neuverljivo borila – strogo uzev i nije bila politika ni u pravom, devetnaestovekovnom smislu te reči, već sasvim površno politizovana plemenska običajnost utemeljena na najprimitivnijem shvatanju zajednice saglasno kome pojedinac u sebi objedinjuje čitavo pleme, istovremeno potpuno utapajući svoju individualnost u plemsku celinu. U Srbiji s početka devedesetih vrhunska (pa čak i jedina) vrednost bila je biti Srbin

Nisu se tako zemlje Zapadnog Balkana čestito bile uklopile ni u magistralne tokove Druge tehnološke (tehničke) revolucije, a dominacija geopolitike je, maltene prekonoć, zamenjena supremacijom novog oblika organizovanja stvarnosti – hronopolitikom. Još krajem šezdesetih godina prošlog veka francuski teoretičari Žan Žak Servan Sajber i Pol Virilio u svojim su radovima ukazali na zametke onoga što će se kasnije nazvati novim svetskim poretkom ili– nešto kasnije (i mnogo tačnije)– globalizacijom. Ključna odlika nove strategije velikih sila bila je potpuni gubitak interesovanja za teritorijalna osvajanja pokretana potrebom za sirovinama i proširivanjem tržišta. Iako se uobičajilo reći da se iz istorije niko nikada ničemu nije naučio, rđava iskustva iz dva razorna svetska rata i– možda još značajniji faktor – nagli uspon informatičkih tehnologija, odigrale su presudnu ulogu u promeni načina percepcije realnosti. U radikalnoj promeneni političke, vojne i ekonomske pshilogije pošlo se od očiglednih, stolećima previđanih činjenica, pre svega od činjenice da su resursi teritorija takoreći nepromenjljivi i večni za razliku od resursa vremena koji su ograničeni i koji se neprestano osipaju. Na početku devedesetih godina prošlog veka psihologija inženjera i trgovaca definitivno je porazila psihologiju ratnika. Od tada naovamo, bilo dobijeni bilo izgubljeni, ratovi za trgovce i proizvođače predstavljaju dvostruki gubitak – kako radne snage tako i potencijalnih potrošača, a– sa druge strane– kontrola zaposednutih teritorija je istovremeno i skupa i neefikasna. Uvidelo se –konačno– da je kontrola vremena putem teleemisionih vojnih, berzanskih i informativnih tehnologija u realnom vremenu, neuporedivo efikasnija od paleotehničke kontrole granica i teritorija. Sveprisutnost i momentalnost novih tehnologija prevorile su celu planetu u jedinstveno tržište, a poslovi proizvodnje i osnovne prerade jeftinih sirovina– kojima su se podjednako ponosili i kapitalistički zapad i socijalistički istok– prepušteni su zaostalim, trećerazrednim državama.

Ovde se mora postaviti jedno neugodno pitanje: zašto su se neki narodi bivše Jugoslavije– zemlje koja je pripadala gornjem sloju naprednih, drugorazrednih država – u osvit nove epohe umesto za integracije u nove svetskoistorijske tokove odlučili na povratak u paleotehničko i paleoistorijsko doba. Budući da čitavi narodi ne mogu biti krivci – ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je narod ouki ideološki konstrukt– odgovornost za istorijsku regresiju pada na takozvane nacionalne elite, tragično zaostale za intelektualnim tokovima modernog sveta. Lokalne pseudoelite, sastavljene uglavnom od inertnih duhova opsednutih vizijama kolektivnog rešavanja problema – bio taj kolektiv klasa ili nacija, svejedno – jednostavno nisu bile u stanju da pojme složenost nastupajićih promena. Uplašene od (na prvi pogled) zastrašujuće budućnosti i procesa koje nisu mogle razumeti, ex jugoslovenske političke i kulturne elite (izuzimajući slovenačku) nisu se u panici dosetile ničeg boljeg od još jedne revizije prošlosti i još jedne avanture rešavanja u novonastalim okolnostima, kako već rekosmo, potpuno irelevantnog rešavanja teritorijalnih osvajanja i razgraničenja. U vremenu ubrzanog brisanja evropskih granica i do tada neviđene slobode kretanja ljudi, robe i kapitala, na prostoru bivše Jugoslavije se krenulo u anahrone projekte nasilnog stvaranja etnički čistih država.

Photo: kosovo-front.ru

Apsurdnost takvih projekata dodatno je pojačana apsolutnim odsustvom bilo kakve racionalne motivacije za rat, ekonomsku bolje i ne pominjati, osim navodne kolektivne želje da svi pripadnici srpskog ili hrvatskog naroda žive u jednoj državi, zasnovane na fikcionalnom “istorijskom pravu”. Dok se veći deo sveta bavio redefinisanjem svog položaja u novom poretku stvari, srpska pseudoelita se zabavljaila prekrajanjem srednjovekovne geografije Balkanskog poluostrva. Zoran Đinđić je tih godina u pojedinim svojim napisima (uzaludno) upozoravao na potpunu promašenost takve politike u kojoj je “(…) za Srbiju najvažnije to da postoji” i koja – na osnovu činjenice postojanja– očekuje da svi njeni problemi budu rešeni i da sve njene želje budu bezuslovno ispunjene. Razmere sumanutosti nacionalističkiog projekta mogu se odlično ilustrovati činjenicom (koju je neko potkrepio i egzaktinim brojkama) da bi unutar maksimalističkih granica takozvane Velike Srbije Srbi zapravo bili ubedljiva manjina. Dominantna struja srpske politike devedesetih – protiv kojih se opozicija (i sama većinski nacionalistička) manje-više neuspešno i neuverljivo borila – strogo uzev i nije bila politika ni u pravom, devetnaestovekovnom smislu te reči, već sasvim površno politizovana plemenska običajnost utemeljena na najprimitivnijem shvatanju zajednice saglasno kome pojedinac u sebi objedinjuje čitavo pleme, istovremeno potpuno utapajući svoju individualnost u plemsku celinu. U Srbiji s početka devedesetih vrhunska (pa čak i jedina) vrednost bila je biti Srbin.

Samorazumljivo je da je takvo jedno naopako, predmoderno shvatanje nacije i države dovelo do urušavanja svih vrednosti i otuda je logično da su u takvom jednom nefunkcionalnom sistemu, ruku pod ruku, u istom stroju i potpuno ravnopravno stajali visoki komunistički aparatčik Milošević i međunarodni krimanalac Željko Ražnatović-Arkan, akademici Ćosić i Bećković i ulični šverceri benzina i cigareta, doktor pravnih nauka, Koštunice i kafanska pevačica Arkanova supruga, Ceca Ražnatović. Takva “sabornost” samo je vidljiva manifestacija suštinskog brisanja svih razlika između politike, kriminala i estrade. Srpski tribalizam – kao najorganizovaniji i najjači– preko sistema spojenih sudova prelio se i na okolne države, takođe latentno sklone tribalizmu, što je za posledicu imalo paralizu čitavog jednog regiona i prekid međusobne komunikacije koji je beznadežno provincijalzovao novonastale državice.

Photo: EPA

Nezavisno od neminovnog (ali površnog) prihvatanja naprednih tehnologija, sve te državice su u tehnološkom i kulturološkom smislu udaljenije od aktuelnih tokova svetske istorije nego što su to bile kao nesuverene, federalne jedinice bivše Jugoslavije.

Sada je vreme da se postave ključna pitanje: Da li to tako mora ostatu za sva vremena i da li je moguće uhvatiti korak sa ostatkom sveta? Sa političkim elitama kakve dominiraju u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to nije moguće iz prostog razloga što pomenute elite (bar dobrim delom) modernizaciju države i emancipaciju građanstva vide (i okolini je medijski predstavljaju) kao opasnost od gubitka nacionalnih identiteta. Ako načas ostavimo po strani apsurdnost postojanja nekakvih kolektivnih identeteta – koje ne treba mešati sa realnostima nacionalnih stilova i nacionalnih tradicija – ako provizorno prihvatimo njihovo postojanje, vrlo brzo ćemo uvideti da su svi ti takozvani kolektivni identiteti zasnovani na poricanju realnosti, negacijama, isticanjima međusobnih razlika i resantimanom za izgubljenim teritorijama Lokalnim se elitama te stvari čine vrlo upotrebljivim za masovne mobilizacije masa iako ta “mobilizacija” u stvari proizvodi isključivo svoju suprotnost– sveopštu inerciju i rasulo društvene kohezije.

Rekao bih na kraju da se u svim državama nastalim iz raspada Jugoslavije u ovom mometu– zahvaljujući pre svega otvorenosti informatičkih tehnologija koje onemogućavaju samoizolaciju – postoji kritična masa intelektualaca spremnih da suoče sa izazovima sve komplikovanije svetske realnosti i da u toj realnosti pronađu mesto za sebe i– posledično – za svoje države. Ukoliko u tome dobiju podršku emancipovanijih delova loklanih političkih elita, veliki posao stabilizacije psihologija– jedine suštinske nestabilnosti ovog regiona– mogao bi biti obavljen i to za srazmerno kratko vreme.

*Tekst prenosimo sa sajta Instituta za javnu politiku

Objavio/la haler u 15:42, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

DA LI JE BEOGRAD OTPISAO MILORADA DODIKA?

Da li je Beograd otpisao Dodika?

Milorad Dodik

*********************************

Omer Karabeg

19.05.2013

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o promenama u politici Srbije prema susedima. Sagovornici su bili Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, i Vehid Šehić, predsednik Foruma građana Tuzle. Šehić i Popov su koopredsednici Igmanske inicijative, pokreta koji okuplja 140 nevladinih organizacija iz regiona i koji radi na pomirenju i normalizaciji odnosa među državama bivše Jugoslavije.

Bilo je reči o tome šta je nateralo Vučića, Dačića i Nikolića da naprave zaokret u politici prema susedima, zašto je Bakir Izetbegović rekao da državni vrh Srbije zaslužuje podršku, kako je Nikolić korigovao svoj odnos prema Bosni i Hercegovini, kako je nova vlast u Srbiji okrenula leđa Miloradu Dodiku, da li promenjen odnos prema Dodiku podrazumeva i promenu politike prema Republici Srpskoj, da li je konačno pokopana ideja - koja je dosta raširena u nacionalističkim krugovima u Srbiji - da bi Republika Srpska trebalo da bude kompenzacija za gubitak Kosova, zašto je vlada naprednjaka i socijalista ukinula Ministarstvo za dijasporu i kakav će biti odnos te vlade prema srpskoj manjini u susednim državama.

Omer Karabeg: Sadašnja vlast u Beogradu počela je svoj mandat potezima koji su pogoršali odnose sa susedima. Setimo se samo izjava predsednika Nikolića o tome da je Vukovar srpski grad i da nije bilo genocida u Srebrenici. Međutim, za manje od godinu dana situacija se iz osnova promenila. Od pre mesec-dva slušamo pomirljive izjave lidera Srbije, pozive na dijalog i saradnju. Kako je došlo to tog preokreta?

Mislim da je Aleksandar Vučić, koji je Nikolićev najbliži saradnik, uticao na njega da promeni vokabular koji je štetio odnosima sa susedima.

Aleksandar Popov: Kada je reč o odnosima Srbije sa susedima, treba imati u vidu sledeće: sve i da je Nikolić nakon što je izabran za predsednika vodio računa o svakoj svojoj reči, odnosi bi bili loši, jer su susedi bili podozrivi prema novoj garnituri u Srbiji zbog njihove uloge u devedesetim godinama. Nikolić je svojim izjavama koje je davao na početku mandata samo pojačao to podozrenje koje je imao pre svega Zagreb, ali i Sarajevo. Moralo je da prođe izvesno vreme da se lideri u regionu naviknu na novu vlast u Srbiji. S druge strane, i Nikoliću je trebalo vremena da shvati da više nije lider samo jedne stranke i da mora itekako da vodi računa o onome šta govori. Mislim da je Aleksandar Vučić, koji je Nikolićev najbliži saradnik, u tom pogledu odigrao ključnu ulogu. Uticao je na njega da promeni vokabular koji je štetio odnosima sa susedima.

Vehid Šehić: Nisam od onih koji će takve stvari dočekati na nož. Naravno da se uvijek postavlja pitanje vjerodostojnosti takvih naglih promjena, ali ja mislim da su svi svjesni da je regionalna saradnja neminovna. Mislim da postoji i pritisak iz međunarodnih centara moći, koji od lidera u regionu traže da izbjegavaju retoriku koja će zaustavljati procese približavanja, naročito ove tri države - Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske koje su vezane Dejtonskim sporazumom. Očekujem da će u narednom periodu lideri te tri države, ali ne samo oni nego i drugi zvaničnici u regionu, voditi računa o onome što govore. Nisu bile problem samo izjave Nikolića, sjetimo se izjava Vuka Jeremića, bivšeg ministra vanjskih poslova Srbije, koje su u Bosni i Hercegovini bile veoma loše primljene. Međutim, moram biti iskren, ni kod nas u Bosni i Hercegovini ne postoji spremnost da se suočimo sa činjenicama. I ovdje se pozitivne izjave koje dolaze od susjeda često dočekuju sa negativnim nabojem, što ide na ruku onima koji ne žele uspostavu dobrosusjedskih odnosa u regionu.

Omer Karabeg: Čini se da je ključ svega rešenost nove garniture da se što više približi Evropi, pa zbog toga želi da ima regionalnu politiku koja će biti pozdravljena u Evropskoj uniji?

Aleksandar Popov: Naravno. Vladajuća garnitura u Srbiji učinila je značajan korak prema Evropskoj uniji. Onim što su uradili u briselskim pregovorima sa Prištinom zakoračili su na put koji ne podrazumeva samo rešavanje teškog kosovskog problema već i svega onoga što traži Evropska unija. A ona posebno zahteva dobru regionalnu saradnju. Zbog toga je sasvim logično što su nakon promene politike prema Kosovu intenzivirane posete susednim državama i što su se čule izjave koje otvaraju perspektivu da se nastavi proces normalizacije, koji je bio naglo prekinut nakon srpskih izbora prošle godine u maju.

Omer Karabeg: Verujete li da Nikolić postepeno koriguje svoj odnos prema Bosni i Hercegovini? On je nedavno Srbe u Bosni nazvao Bosancima i rekao da kleči i traži pomilovanje zbog zločina koji je počinjen u Srebrenici. Istina, on nije rekao genocid, ali je uputio izvinjenje.

To što je Tomislav Nikolić upotrebio riječ Bosanac dočekano je na nož u jednom dijelu BiH, ali u regionalnom smislu mi stvarno jesmo Bosanci i Hercegovci i od toga ne treba bježati.

Vehid Šehić: Sigurno da su takve izjave doprinos uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa i da bude nadu da će konačno doći do istinskih prijateljskih odnosa među zemljama regiona. To što je Tomislav Nikolić upotrebio riječ Bosanac dočekano je na nož u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, ali u regionalnom smislu mi stvarno jesmo Bosanci i Hercegovci i od toga ne treba bježati. To sigurno ni na koji način ne utiče na etničku pripadnost građana Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Verujete li da će Nikolić uskoro smoći snage da izgovori i tu reč genocid?

Aleksandar Popov: Taj problem je postojao i sa prošlom garniturom. Čini mi se da ni Boris Tadić nije upotrebio tu reč nego je rekao zločin. I u deklaraciji o Srebrenici, koju je usvojila skupština Srbije 2010. godine, nigde se ne pominje reč genocid, već se kaže da skupština najoštrije osuđuje zločin u Srebrenici na način utvrđen presudom Međunarodnog suda, a taj sud je, kao što znamo, utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid. Mislim da će prilično teško bilo ko od zvaničnika Srbije u skorije vreme da izgovori reč genocid, mada mi iz civilnog sektora već godinama insistiramo da se stvari nazovu pravim imenom. Zbog toga nam je potreban otvoren razgovor o prošlosti. Iako je prošlo skoro dve decenije od završetka rata mi još uvek imamo niz otvorenih pitanja. Recimo, Hrvatska ulazi u Evropsku uniju, a još uvek nije rešeno pitanje njene granice sa Srbijom na Dunavu, nije zatvoreno pitanje suksecije, a da ne govorimo o problemu tužbe i protivtužbe između Hrvatske i Srbije. Teško ćemo sva ta i još mnoga druga pitanja rešiti dok političari istinito ne progovore o prošlosti i stvari nazovu pravim imenom.

Omer Karabeg: Član Predsedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, koji je do pre izvesnog vremena žestoko kritikovao Nikolića, nakon posete Beogradu i susreta sa Nikolićem rekao je da državni vrh Srbije zaslužuje podršku. Čak je i Željko Komšić, takođe član Predsedništva, koji je prethodno odbio da ide u Beograd na sastanak s Nikolićem, rekao da izjave koje stižu iz Srbije treba pozdraviti i otišao u Ankaru na trilateralni sastanak kome je prisustovao i Nikolić. Očekujete li da bi Nikolić uskoro mogao posetiti Sarajevo?

Vehid Šehić

Vehid Šehić: Sigurno da očekujem. To što sada iz Sarajeva stižu drugačiji tonovi dokaz je da se bez direktnog kontakta i dijaloga malo šta pozitivno može napraviti. Može se komunicirati putem posrednika, putem izjava i saopštenja, ali to neće doprinijeti suštinskom poboljšanju odnosa. Ne vidim nikakvog razloga da predsjednik Srbije Nikolić ne posjeti Sarajevo. Sigurno je da će se u narednom periodu intenzivirati saradnja jer, ako ne možemo uspostaviti dobre odnose sa svojim prvim komšijama, kako možemo računati da ćemo biti integrisani u Evropsku uniju. Mi koji živimo u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori nemamo prepreka u komunikaciji, jer govorimo jednim jezikom koji ima četiri naziva, pa je prirodno i logično da imamo dobru saradnju.

Omer Karabeg: Nova garnitura u Srbiji ima potpuno drugačiji odnos prema Dodiku nego što je to imala prethodna vlast koju je predvodio Boris Tadić. Nema više grljenja i ljubljenja. Dodik se ne sastaje svaki čas sa zvaničnicima Srbije, a beogradski tabloid Kurir, blizak vlastima, u dva maha je optužio Dodika - povezao ga je sa švercom cigareta i sa nedavno uhapšenim narko-bosom Naserom Keljmendijem, što je Dodik ekspresno demantovao. Sve to govori o nekoj novoj atmosferi koja vlada u Beogradu, kada je reč o lideru Republike Srpske.

Mislim da je došlo do zahlađenja između vladajuće garniture u Srbiji i Milorada Dodika.

Aleksandar Popov: Mislim da se oseća jedan drugačiji odnos, da je došlo do zahlađenja između vladajuće garniture u Srbiji i Milorada Dodika. Dodik je bio najbliži sa Koštunicinom ekipom, ali nije ništa bilo drugačije ni u vreme vladavine demokrata, čemu je ton davao tadašnji ministar spoljnih poslova Jeremić koji je čak krajnje neprimereno učestvovao i u izbornoj kampanji Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, tako da se Srbija preko svog zvaničnika direktno umešala u unutrašnje stvari druge zemlje. Mislim da je to jedan od razloga što prethodna vlast nije učinila nijedan ozbiljniji korak u pravcu normalizacije odnosa na relaciji Beograd - Sarajevo. Sve je ostalo na nivou simbolike, mada ni ona nije zanemarljiva. Ne treba zaboraviti da je u to vreme doneta deklaracija o Srebrenici, da se Tadić susreo sa Silajdžićem u Istambulu i da su nakon toga usledili sastanci sa članovima Predsedništva Bosne i Hercegovine. To je bio nekakav početak otkravljivanja odnosa, ali on je bio praćen preterano srdačanom odnosom između Beograda i Banjaluke, što je smetalo normalizaciji odnosa sa Bosnom i Hercegovinom. Mislim da sada ti odnosi ulaze u normalniji tok, sem kada se desi nekakva omaška, pa zvaničnik Srbije izjednači Republiku Srpsku sa državom. Generalno gledano, mislim da se sada otvara perspektiva da se stvari postave na svoje mesto i da Srbija pomogne da se od Bosne i Hercegovine napravi funkcionalna država. Ovu šansu ne bi trebalo propustiti, jer je ovo poslednja šansa da se to uradi. Prethodna šansa je bio aprilski paket iz 2006. godine koji je na žalost propao, ali još ima nade da se od Bosne i Hercegovine napravi funkcionalna država, što bez pomoći njenih suseda sigurno neće ići.

Vehid Šehić: Sadašnja vlast u Srbiji sigurno ima drugačiji odnos prema Dodiku, što je rezultat njegovog učešća u predizbornoj kampanji u Srbiji na strani Tadića. Međutim, ja bih, kao građanin Bosne i Hercegovine, volio da Beograd ima dobre odnose u prvom redu sa Sarajevom kao glavnim gradom države, ali i sa Banjalukom. Disonantni tonovi ne vode ka normalizacije situacije u Bosni i Hercegovini. Ukoliko nisu dobri odnosi sa Banjalukom, neće biti dobri ni sa državom Bosnom i Hercegovinom, jer mnogi političari iz Republike Srpske participiraju kako u predsjedništvu, tako i u vijeću ministara, kao i u parlamentu Bosne i Hercegovine. Očekujem da i Zagreb, i Beograd, i Podgorica imaju prijateljski odnos prema čitavoj Bosni i Hercegovini uključujući i Sarajevo, i Tuzlu, i Banjaluku, i Mostar.

Omer Karabeg: Da li ova promena odnosa prema Dodiku podrazumeva da se Republika Srpska, rekao bih, ni u omaškama neće tretirati kao samostalna država, nego kao deo Bosne i Hercegovine.

Aleksandar Popov

Aleksandar Popov: Ovo pitanje treba posmatrati u kontekstu činjenice da je vlast u Srbiji konačno zagrizla najtvrđi orah, a to je da problem Kosova rešava u skladu sa kriterijumima koje je postavila Evropska unija. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, mislim da su moguća dva scenarija. Jedan scenario, blizak onima koji smatraju da sporazum Beograda i Prištine znači definitivni gubitak Kosova, podrazumeva da se taj gubitak nadoknadi Republikom Srpskom. Drugi, a čini se da stvari idu u tom pravcu, polazi od shvatanja da Srbija nema snage da se suprodstavlja celom svetu i da mora da prihvati realnost. To je ova vlast pokazala na primeru Kosova, tako da očekujem da će njena politika prema Bosni i Hercegovini ići u pravcu stabilizacije te zemlje. Ona, kao što kaže moj kolega Šehić, treba da ima dobre odnose sa Banjalukom, ali ne na način kao što je to bilo do sada - preterano srdačni odnosi sa Banjalukom, a nikakvi sa Sarajevom. Ja mislim da će ova vlast primeniti realistički pristup i prema Bosni i Hercegovini, kao što je to uradila u slučaju Kosova, a to je da definitivno prihvati da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata, celovita država i da je u našem najboljem interesu da ona bude stabilna, a ne da se svaki čas pominje neki referendum i odvajanje Republike Srpske, uz namigivanje da bi ona eventualno jednog dana mogla da se ujedini sa Srbijom.

Omer Karabeg: Da li to znači da vi mislite da će ova nova vlast praktično pokopati ideju o Republici Srpskoj kao kompenzaciji za Kosovo?

Sudeći po onome kako su pristupili rešavanju problema Kosova, ja se nadam da će predstavnici ove vlasti imati hrabrosti da naprave i takav otklon prema BiH.

Aleksandar Popov: Ja sam rekao da su mogućna dva scenarija. Sudeći po onome kako su pristupili rešavanju problema Kosova, ja se nadam da će predstavnici ove vlasti imati hrabrosti da naprave i takav otklon prema Bosni i Hercegovini i da na delima pokažu da Srbija nema nikakve aspiracije prema Bosni i Hercegovini. Treba zaboraviti san o velikoj Srbiji kao i onaj o velikoj Albaniji ili bilo kojoj “velikoj“ državi na ovim prostorima. Konačno, svi smo na putu ka Evropskoj uniji, a tamo su granice mnogo manje značajne, nego što ih mi ovde doživljavamo.

Vehid Šehić: Smatram da će aspiracije prema Bosni i Hercegovini polako jenjavati, jer moramo biti svjesni da više nema promjene granica, to je zvanični stav Brisela. Baviti se time znači trošiti energiju na nešto što je neostvarivo. Ne vidim razloga zašto bi neko ulazio u avanturu i igrao se vatrom da bi ostvario nešto za šta ne može imati ničiju podršku. Želio bih da kažem još nešto. Mora se konačno shvatiti da su na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, kako u Federaciji tako i u Republici Srpskoj, sva tri naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi - ravnopravni. Niko nema ekskluzivno pravo da bilo koji dio ove države smatra svojom teritorijom. Ovdje se uvijek vodilo računa samo o teritoriji. Ratovi su se vodili radi teritorije, ne radi ljudi. Zato danas na maltene 60 posto teritorije Bosne i Hercegovine niko ne živi. Trebalo bi se konačno okrenuti čovjeku - pojedincu i vratiti mu dostojanstvo koje je izgubio u svim ovim nesrećama koje su nas zadesile. Ja se apsolutno ne želim baviti time da li neko iz Srbije ima aspracije prema Bosni i Hercegovini, uvijek će biti takvih pokušaja, ali to nije više realno.

Omer Karabeg: Zanimljivo je da nova vlast u Srbiji ima, ili se bar meni tako čini, drugačiji odnos prema manjinama od Tadićeve garniture. Ukinula je Ministarstvo za dijasporu i umesto toga otvorila kancelariju. Podpredsednik vlade, Aleksandar Vučić, prilikom nedavne posete Zagrebu nije se susreo sa predstavnicima Srba iz Hrvatske, što su do sada obavezno činili svi državnici Srbije kada su posećivali Hrvatsku. Da li to znači da nova vlast neće gledati na manjine kao na instrument nacionalne politike?

Aleksandar Popov: Potezi koje ste pomenuli ukazuju na mogućnost da se to i desi. Jer, ranije je bilo pokušaja manipulacije sa pripadnicima srpske nacije u okolnim državama. Setimo se samo da je pre dve godine uoči popisa stanovništva u Crnoj Gori Srbija vodila kampanja da se što više ljudi izjasne kao Srbi. U strategiji vlade Srbije za dijasporu, koju je pripremila prethodna vlast, traženo je da se Srbi u Hrvatskoj i Crnoj Gori tretiraju kao državotvorna nacija. To je izazvalo velike proteste u Zagrebu i Podgorici, pa je taj stav izbrisan. Mada se to od nje ne bi očekivalo, prethodna vlast je previše manipulisala sa dijasporom. Potezi sadašnje vlasti nagoveštavaju drugačiji pristup. Naravno da se mora voditi briga o Srbima koji žive u drugim zemljama, ali se oni ne smeju instrumentalizovati za dnevno-političke potrebe vladajućih garnitura u Srbiji.

Omer Karabeg: U zaključku, da li mislite da je u politici Srbije prema susedima došlo do istinskog zaokreta u pravcu pomirenja, ili je to samo trenutno poboljšanje da bi se Srbija predstavila u što boljem svetlu u očekivanju da dobije datum za početak pregovora o ulasku u Evripsku uniju?

Vehid Šehić: Mislim da je ipak došlo do istinskog preokreta u razmišljanju vladajućih političara u Srbiji, kada je u pitanju region. Oni koji su promijenili politiku moraju sada da povuku konkretne poteze kojima će se unaprediti saradnja u regionu. To je zadatak i lidera drugih zemalja regiona. Treba probuditi nadu u bolje sutra, da konačno prestanemo da živimo u strahu od toga šta će nam donijeti sutrašnji dan. Vjerujem da će političari u regionu shvatiti da smo mi mali i da samo ujedinjeni možemo ostvariti svoje interese u Evropi. Ja vjerujem da u svima nama još uvijek postoji neki osjećaj povezanosti, da ga rat nije ubio i da to treba da bude osnov na kome ćemo graditi bolju budućnost.

Aleksandar Popov: Ja mislim da je u politici Srbije prema susedima došlo do istinskog zaokreta i da je to nepovratan proces. Pri tome treba imati u vidu da je ova vlast nasledila mnoge probleme. Recimo, od 2006. godine, kada je Crna Gora proglasila nezavisnost, mi do dana današnjeg nismo normalizovali odnose sa tom zemljom. Ima poseta na raznim nivoima, ali mnoga otvorena pitanja nisu rešena. Na primer, pruga Beograd - Bar, koja povezuje Crnu Goru sa Evropom, rekonstruisana je samo u delu koji ide kroz Crnu Goru, dok je Srbija tu prugu u dobroj meri zapustila. Nije rešeno ni pitanje dvojnog državljanstva i niz drugih stvari. Verujem da će ova vlast, nakon simboličnih poteza koji otvaraju perspektivu bolje saradnje u regionu, preći i na konkretne stvari kako bismo od ovog regiona napravili jedno pristojno mesto za život.

Objavio/la haler u 15:26, 0 komentar(a), print, #

20.05.2013.

DVOJICA BEZ KORMILARA

Saopštenje LPS

Dvojac bez kormilara

Piše: Čedomir Petrović

Photo: izbornareforma.rs

Nekada davno sam pročitao rečenicu – svaki čovek je jedan pogled na svet. Kao obični ljudi možemo imati razne i različite poglede i mišljenja bez ikakvih posledica. Kao političari, a pogotovo kao predsednik jedne države, ne možemo imati suprotan stav u odnosu na Vladu i prvog potpredsenika, čoveka koji je u praksi alfa i omega svih unutrašnjih i spoljnih dešavanja u Srbiji – piše Čedomir Petrović u saopštenju Liberalnog pokreta Srbije

Konzument: Tomislav Nikolić

Photo: Stock

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić konfrontira se prema stavovima prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića i predsednika Vlade Ivice Dačića. Dvojca bez kormilara, koji je uhvatio dobar ritam i bolje im ide bez njega.

Došlo je do onoga što se očekivalo. Osamnaest godina mlađi Aleksandar Vučić postaje hrabriji i odlučniji od svog starijeg partijskog kolege Nikolića. Vučić rizikuje i verujem da i dobija. I on i Srbija. Beskompromisan. Krenuo je teškim putem i vremenom ga čini lakšim. Nema nazad. Nema dilema. Nema neodlučnosti.

Predsednik Nikolić izjavljuje - "Kosovo ne damo, ubijati se nećemo. Nemačka bi trebalo da shvati da ne vredi ucenama da nas natera da sami sebi sečemo vene ili da izvršimo samoubistvo. Kosovo i Metohiju ne damo. A Bundestag neka razmisli da je u pitanju Nemačka kakvu bi odluku doneo".

Izjava veoma trapava i neodgovorna za predsednika jedne zemlje koja se nalazi u katastrofalnom ekonomskom i svakom drugom stanju. Da li ćemo se i danas suprostavljati jačima od nas. Onima od kojih zavisi budućnost i život ove zemlje. I gde je život? Na izgubljenom Kosovu kao rezultatom pogubne politike Slobodana Miloševića ili je život u mogućnosti i velikoj nadi da Srbija može da preživi ovo užasno vreme?

Predsednik Nikolić postavlja pitanje Bundestagu da razmisli kakvu bi Nemačka donela odluku?

Da li se nalazimo u položaju da Nemačkoj u ovom trenutku postavimo takvo pitanje?

Nikolić nastavlja … "Negativna odluka, bilo kog parlamenta ili Evropskog saveta bi mogla da ojača evropski skepticizam. Onda bi bilo teško da ponovo podignemo volju građana da još nešto izdrži".

On je naveo i da ne treba da očajavamo ukoliko Srbija ne dobije datum ... "Srbija treba da nastavi da uređuje zemlju i da pokušamo da omogućimo građanima bolji život investicijama sa drugih strana ako ne budu dolazile iz EU. Da vidimo da li su primedbe razumne - da li možemo da ih otklonimo, ili su nerazumne tražeći priznanje Kosova i Metohije. Ako su nerazumne moraćemo da se okrenemo na drugu stranu. Ali se nadam da će EU kao cilj biti i naše ostvarenje".

Da li nam to predsednik Nikolić nagoveštava i nudi alternativu? I na koju ćemo se to stranu okrenuti? Da li je to Rusija, koja je jasno i glasno rekla – To je vaš problem. I kada nam je to Rusija pomogla? Kada nam je iko ikada pomogao, bez interesa? Da li ćemo se igrati sa Evropom? Koje igre? Da li nas Nikolić sprema za ne prihvatanje implementiranja sporazuma? Za potiranje svega do sada postignutog, zahvaljujući velikom trudu dvojca bez kormilara.

Razgovori: Deo vlade na okupu

Photo: TANJUG

Disonantni tonovi u vrhu vlasti su dobri i kreativni kada se radi o nekom ne toliko bitnom problemu ali zar sada kada smo počeli da se penjemo i stali na prvi stepenik, a čeka nas još mnogo stepenika i visokih i teških spratova, zar sada da se vratimo u podrum? Zbog koga? Onih par huškača i profitera sa severa Kosova? Zbog par crnih zloslutnih gavranova što sleteše i opoganiše Trg Kneza Mihaila i onih oko njih? Zbog Dodika iz Banja Luke? Da li su oni vredni cele Srbije sa ili bez Kosova koje ionako više nije naše već dugo vremena?

Ukoliko Evropska unija primeti kolebanje, nejedinstvo i nespremnost da se krene dalje ka uspešnom sprovođenju onoga što je potipasno briselskim sporazumom, neće nas niko moliti više. Neće biti više ni Brisela, ni Ketrin Ešton, ni posredovanja Evropske unije. Ništa. Prazno. Mrak.

Samo od primene sporazuma zavisi dobijanje datuma.

Dvojcu koji ima kormilara, nekada može biti i lakše i teže. Zavisi od kormilara. On daje ritam, podstiče, gleda kakve su pozicije protivnika. Kaže im kada da uspore i kada da ubrzaju. Oni su tim.

U ovom slučaju, sa nagoveštajem ovakvih krupnih razlika prilazu primene briselskog sporazuma, između kormilara i dvojca, sigurno bi dvojac bez kormilara veslao brže, sigurnije i skladnije, što bi donelo i konačnu pobedu Srbiji u možda najtežoj svojoj trci koju je imala.

****************************************

Srbija posle Briselskog sporazuma

Ulazak u epohu postnacionalizma

Piše: Marko Matić

Tačka na velikosrpski nacionalizam: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, nosioci političkih promena

Photo: izbornareforma.rs

Parafiranje Briselskog sporazuma i priznanje zvaničnog Beograda da Kosovo definitivno više nije deo ustavno-pravnog poretka Srbije, otvorilo je polemike u javnosti o tome da li taj čin označio početak nove epohe u kojoj nacionalizam više neće igrati dominantnu ulogu u političkom i društvenom životu zemlje

Zatvaranjem kosovske teme koja je po nekim mišljenjima bila uzrok, a po drugima posledica velikosrpskog nacionalizma, čini se da je nacionalističkim snagama u Srbiji iz ruku izbijena jedna od dominantnih tema kojom je manipulisano političkim sentimentima u poslednjih nekoliko decenija.

Svojevrsna politička revolucija koju su poslednjih meseci, a naročito nakon parafiranja Briselskog dogovora izveli nekadašnji predvodnici nacionalističkih političkih snaga u Srbiji, izazvala je oprečna tumačenja glede budućnosti srpskog nacionalizma i velikodržavnog projekta koji je do skora predstavljao jednu od odlučujućih determinanti unutrašnjih političkih procesa.

S jedne strane, pozdravljajući istorijski zaokret aktuelnih srbijanskih vlasti, deo građanske javnosti je konstatovao da je taj čin označio istorijski poraz i definitivni silazak srbijanskog etnonacionalizma sa scene.

Na političkoj i društvenoj margini: Amfilohije Radović i Matija Bećković, ostaci poraženih snaga

Photo: Stock

Panika i nepovjerenje

Da se zaista dogodio tektonski potres koji je iz temelja izmenio političku scenu Srbije svedoče i reakcije koje dolaze s drugog kraja političkog spektra, iz ultranacionalističkih krugova koji srbijanskog predsednika, premijera i vicepremijera kvalifikuju kao izdajnike nacionalnih i državnih interesa. Ta osuda je išla čak toliko daleko da su na poslednjem protestnom skupu u centru Beograda velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve javno prizivali Đinđićevu sudbinu za aktuelnog premijera Ivicu Dačića, članove njegove vlade i one poslanike Skupštine koji su podržali Briselski sporazum.

Za razliku od, panikom zahvaćenih, ultranacionalističkih krugova i onog dela građanske javnosti koji je proglasio kraj velikosrpskog nacionalizma, drugi deo javnosti sa mnogo više skepticizma i nepoverenja govori o ponašanju srbijanskog državnog vrha sastavljenog od bivših nacionalista. Taj deo javnosti upozorava da, iako u defanzivi, nacionalizam nije istorijski poražen, da su ključni politički akteri neiskreni u zalaganju za nastavak evropskih integracija i procesa modernizacije zemlje.

Problem Vojvodine

Kao dokaz da se Vučić, Nikolić i Dačić nisu istinski promenili najčešće se navodi poslednja politička kriza u Vojvodini tokom koje su, kako se najčešće navodi, aktuelne vlasti pokazale sklonost ka praktikovanju starih Miloševićevih metoda.

Ključna tačka neslaganja između dve škole različitih mišljenja nastaje u odgovoru na pitanje da li će zatvaranje kosovskog pitanja težište političkih procesa u Srbiji usmeriti u pravcu nekih modernijih tema ili će srbijansko društvo biti zapljusnuto novim talasom frustracija i manifestacijama nacionalizma koji će, usled nepremostivih spoljnih barijera, ovoga puta biti usmeren isključivo obračunu sa svojim izmišljenim unutrašnjim neprijateljima. Procesi koji su kulminirali poslednjih sedmica, najpre potpisivanjem istorijskog sporazuma o normalizaciji odnosa sa Kosovom, a potom i političkim razlazom dominantnih stranaka u Srbiji sa Srpskom pravoslavnom crkvom, dojučerašnjim nacionalističkim političkim saveznicima, režimom Milorada Dodika i predvodnicima paralelnih struktura na severu Kosova, započeli su znatno ranije.

Slike prošlosti: Ulične manifestacije srbijanskih fašista

Photo: EPA

Početak kraja velikosrpskog nacionalizma, koji se nakon Miloševićeve ere hranio frustracijama nastalim nepovratnim odvajanjem Kosova od Srbije, može se uočiti u trenutku proglašenja kosovske nezavisnosti i strateške nemoći Srbije koja se manifestovala paljenjem zapadnih ambasada u Beogradu. Izborni poraz onih snaga koje su 2008. godine igrale na kartu kosovskog mita kao alternative perspektivi članstva u Evropskoj uniji, iz temelja je uzdrmao dotadašnja usmerenja ključnih aktera iz nacionalističkog dela političkog spektra.

Raspadom Šešeljeve Srpske radikalne stranke, nastankom nove Nikolićeve partije i ulaskom Dačićevih socijalista u koaliciju sa Demokratskom strankom, u potpunosti su nestale barijere koje su do tog trenutka postojale između građanske i nacionalističke Srbije. Kako je vremenom kosovsko pitanje sve više izmicalo uticaju Srbije, evropska agenda je postajala sve dominantnija tema kojom su se domaći politički akteri bavili. Taj proces je doveo do toga da se, za razliku od 2008, na izborima 2012. godine Kosovo uopšte nije pojavilo kao iole značajnija tema kampanje.

Na smetlištu istorije: Vojislav Koštunica, baštinik retrogradnih ideja
Photo: EPA/Saša Stanković

Dekosovizacija politike

Proces dekosovizacije srbijanske politike nastavljen je stupanjem na scenu nove vladajuće koalicije koja je, iznenađujućom odlučnošću napravila istorijski iskorak u pravcu prihvatanja ralnosti zarad evropske budućnosti zemlje. To je u konačnici kulminiralo političkom revolucijom tokom koje je postalo jasno da su Vučić, Nikolić i Dačić nekada većinski nacionalistički deo građana Srbije preveli na potpuno suprotnu proevropsku stranu. Ideje nacionalizma kojima se javnost u Srbiji hranila poslednjih decenija politički su poražene i marginalizovane do te mere da se čini da one više uopšte nisu u mogućnsoti da bitnije utiču na dominantne procese u zemlji. Nacionalizam danas u Srbiji nema više ni snagu, ni privlačnost koju je nekada imao o čemu najbolje svedoči iznenađujuće mali odziv građana na protestima protiv Briselskog dogovora nakon kojeg je zemlja, po svemu sudeći, izašla iz perioda u kome je nacionalizam odlučujuće određivao njenu politiku.

Uprkos nespornoj činjenici da mu je zadat odlučujući udarac od kojeg će se teško oporaviti i ponovo vratiti na scenu, politički poraz ideologije nacionalizma ne bi trebalo izjednačavati sa njegovim idejnim nestankom. Sve dok kao ideologija bude postojao u nacionalnim institucijama poput univerziteta, Srpske pravoslavne crkve i Srpske akademije nauka i umetnosti, nacionalizam će predstavljati latentnu opasnost da se, u određenim kriznim situacijama, ponovo nametne kao relevantna tema.

Potisnute vatre

Da li će se taj potencijal pretvoriti i u političku erupciju zavisiće pre svega od sposobnosti postojećih političkih aktera i zvaničnih institucija da na adekvatan način odgovore na postpolitičke izazove sa kojima se srbijansko društvo suočava. Odsustvo ekonomske perspektive, teška socijalna situacija, nacionalizmom zatrovano obrazovanje, latentna netrpeljivost prema Romima, LGBT populaciji i svim drugim društvenim manjinama, uvek će sobom nositi opasnost od razbuktavanja starih nacionalističkih vatri koje su, iako potisnute, ipak ostale deo dubinskih slojeva domaće političke kulture. Posebnu opasnost za njihovo ponovno razbuktavanje predstavljaće rešavanje kontroverzi koje prate status Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, ali i proces suočavanja s prošlošću koji se nalazi tek u začetku.

Photo: Azazel

Pored toga, ključni izazov od čijeg će rešavanja zavisiti sudbina ideologije velikosrpskog nacionalizma biće način popunjavanja vrednosne praznine koja će nastati odstranjivanjem kosovskog mita iz političkog diskursa. To će, pored svih opasnosti koju taj proces nosi, ujedno biti i istorijska prilika da se srbijansko društvo napokon strukturira na novim evropskim vrednostima budućnosti i da iz pretpolitičkog stanja zakorači u sferu modernih političkih zajednica usmerenih ka rešavanju bitnih razvojnih pitanja. U ovom trenutku sa sigurnošću se jedino može konstatovati da će sudbina velikosrpskog nacionalizma u narednom periodu ponajmanje zavisiti od njega samog.

* Tekst našeg urednika objavljen na sajtu Al Jazeera Balkans

Objavio/la haler u 15:18, 0 komentar(a), print, #

Stariji postovi

<< 05/2013 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
			01	02	03	04
05	06	07	08	09	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

20.05.2013.

DODATNA LIBERALIZACIJA UVOZA POGUBNA ZA EKONOMIJU BiH

20.05.2013.

MILIONI NA LOBIRANjE, REZULTATI NEPOZNATI

20.05.2013.

OSJEĆAMO SE SLOBODNO, A ŽIVIMO U OGRADAMA

RSE: Po osmi put obilježavate Noć muzeja. Po čemu će ova biti pamćena?

RSE: Kakao je svih ovih godina publika percipirala vaše manifestacije? Odziv je dobar, očigledno.

RSE: Većina ljudi i ne zna istorijat Muzeja savremene umjetnosti, ni kako je nastao, ni šta sve imate u svom bogatom fundusu.

RSE: I sama zgrada Muzeja je jedan iznimni spomenik kulture, zvanično proglašen nacionalnim istorijskim spomenikom. Neshvatljive su odluke lokalnog suda o sudbini vaše zgrade, ali i cijele institucije.

RSE: U Sarajevu ima dosta sporenja u vezi sa odgovornosti menadžerskih timova. Može li se išta iznutra raditi i uraditi na poboljšanju stanja u kulturnim institucijama?

20.05.2013.

MALOLjETNI NASILNICI IMAJU VELIKE IZGLEDE DA POSTANU KRIMINALCI

Opozicija tvrdi da Vojvodina ide putem nezavisnosti!

Muslimane u Grčkoj ćemo klati kao jagnjad

Vijesti.ba - Muslimane u Grčkoj ćemo klati kao jagnjad

Zvanično: Jose Mourinho više nije trener Madriđana

20.05.2013.

NACIONALNE MANjINE U BiH

Nije došlo do poboljšanja u segmentu ljudskih prava nacionalnih manjina u BiH

Velika Makedonija hoće dijelove Srbije, Albanije, Grčke i Bugarske

Pozvali na pomirenje muslimana u Srbiji

Sarajevo Sevdah Fest od 25. do 30. juna

SBiH: Šestorka i Vijeće ministara ne poštuju Ustavni sud

Trebinjski Srbin pred smrt oporučio sinovima da daju novac za obnovu porušenih džamija!

20.05.2013.

DECENIJSKA POLITIČKA PODRŠKA OJAČALA BALKANSKU MAFIJU

20.05.2013.

ZAUSTAVITI PORICANjE GENOCIDA

Zaustaviti poricanje genocida

Počinje obilježavanje Dana bijelih traka

Pomirenje u postjugoslovenskim državama

Zabeležiti stradanje svih žrtava

20.05.2013.

PLjAČKAŠKE DRŽAVE

Pljačkaške države

Otužna ironija o korupciji

Nestabilnost psihologija

Beznadežna provincijalizacija balkanskih državica

20.05.2013.

DA LI JE BEOGRAD OTPISAO MILORADA DODIKA?

Mislim da je Aleksandar Vučić, koji je Nikolićev najbliži saradnik, uticao na njega da promeni vokabular koji je štetio odnosima sa susedima.

Omer Karabeg: Čini se da je ključ svega rešenost nove garniture da se što više približi Evropi, pa zbog toga želi da ima regionalnu politiku koja će biti pozdravljena u Evropskoj uniji?

Omer Karabeg: Verujete li da Nikolić postepeno koriguje svoj odnos prema Bosni i Hercegovini? On je nedavno Srbe u Bosni nazvao Bosancima i rekao da kleči i traži pomilovanje zbog zločina koji je počinjen u Srebrenici. Istina, on nije rekao genocid, ali je uputio izvinjenje.

To što je Tomislav Nikolić upotrebio riječ Bosanac dočekano je na nož u jednom dijelu BiH, ali u regionalnom smislu mi stvarno jesmo Bosanci i Hercegovci i od toga ne treba bježati.

Omer Karabeg: Verujete li da će Nikolić uskoro smoći snage da izgovori i tu reč genocid?

Mislim da je došlo do zahlađenja između vladajuće garniture u Srbiji i Milorada Dodika.

Omer Karabeg: Da li ova promena odnosa prema Dodiku podrazumeva da se Republika Srpska, rekao bih, ni u omaškama neće tretirati kao samostalna država, nego kao deo Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Da li to znači da vi mislite da će ova nova vlast praktično pokopati ideju o Republici Srpskoj kao kompenzaciji za Kosovo?

Sudeći po onome kako su pristupili rešavanju problema Kosova, ja se nadam da će predstavnici ove vlasti imati hrabrosti da naprave i takav otklon prema BiH.

Omer Karabeg: U zaključku, da li mislite da je u politici Srbije prema susedima došlo do istinskog zaokreta u pravcu pomirenja, ili je to samo trenutno poboljšanje da bi se Srbija predstavila u što boljem svetlu u očekivanju da dobije datum za početak pregovora o ulasku u Evripsku uniju?

20.05.2013.

DVOJICA BEZ KORMILARA

Saopštenje LPS

Dvojac bez kormilara

Srbija posle Briselskog sporazuma

Ulazak u epohu postnacionalizma

replica watches replica rolex replica tag heuer