Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.04.2011.

FLORENCE HARTMANN: ETNICKO CESCENJE SE DOGODILO, ALI MNOGE ZAPADNE SILE SU HTJELE DA GOTOVINU OSLOBODE - CARLA DEL PONTE: ZADOVOLJNA SAM PRESUDOM! TO JE PRAVA KAZNA ZA STRAVICNE ZLOCINE KOJI SU POCINJENI!

Hartmann: Etničko čišćenje se dogodilo, ali mnoge zapadne sile su htjele da Gotovinu oslobode

24sata.info PHOTO
image Florence Hartmann / 24sata.info

 

24SI - Florence Hartmann, bivša glasnogovornica glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, u razgovoru za slovensku POP TV izjavila je da velike zapadne sile nisu htjele da Haški sud Anti Gotovini i Mladenu Markaču odredi dugotrajne zatvorske kazne.

 

"Neke su velesile željele da Gotovina bude oslobođen", kaže Hartmann.

"Ima mnogo onih koji smatraju da države koje učestvuju u ratovima na svom teritoriju ne bi trebale polagati račune kada se radi o ratnim zločinima. Hrvatska je imala pravo obraniti svoju nezavisnosti i cjelovitost, ali zločinački pothvat koji je za cilj imao etničko čišćenje Srba je postojao", uvjerena je Hartman, prenosi Index.

Bivša glasnogovornica Carle del Ponte kaže da sudsko vijeće nije udruženi zločinački pothvat dokazivalo isključivo brijunskim transkriptima, već Haag ima i druge dokaze, prije svega zakonska rješenja koja su donesena nakon 1995. godine, a kojima je izbjeglim Srbima bio zabranjen povratak. "To svjedoči da je postojala namjera da se oslobođeni teren etnički očisti", kaže Hartmann.

(24sata.info)

Carla del Ponte: Zadovoljna sam presudom! To je prava kazna za stravične zločine koji su počinjeni!

 

 
 

 17/04/2011.


• Švicarska vlada zabranila je svojoj ambasadorici u Argentini Carli del Ponte javne nastupe i promocije njene knjige te razgovore o djelovanju u funkciji tužiteljice Haškog tribunala, ali u petak je popustila i nakon izricanja presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču ..

Švicarska vlada zabranila je svojoj ambasadorici u Argentini Carli del Ponte javne nastupe i promocije njene knjige te razgovore o djelovanju u funkciji tužiteljice Haškog tribunala, ali u petak je popustila i nakon izricanja presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču ekskluzivno za  Večernji list komentarisala događaje u sudnici.

Gospođo Del Ponte, vi ste glavna arhitektica optužnice protiv hrvatskih generala? Jeste li zadovoljni presudom suca Orieja?

Da, zadovoljna sam, to je pravda za žrtve!

Mnogi pravni stručnjaci vjeruju da Tužiteljstvo pri podizanju optužnice nije imalo dovoljno dokaza i argumenata za održavanje optužnice pa je kreiralo “udruženi zločinački pothvat” kao jedino što je opravdavalo optužbe protiv generala! Kako to komentarišete?

Udruženi zločinački pothvat predstavljen je u prvoj optužnici Tužiteljstva u Haagu i to je reflektiralo tačno onu situaciju koju su istražitelji pronašli u svom radu, a tako je bilo i u slučaju generala Ante Gotovine.

Zar ne mislite da je kazna od 24 godine za Gotovinu i 18 godina za Markača ipak prevelika?

Ne, to je prava kazna za stravične zločine koji su počinjeni.  (Kliker.info- Večernji list)

 

 

 

 


17.04.2011.

EKSHUMIRANI KRUNSKI SVJEDOK ZLOCINCU ANDRIJI ARTUKOVICU: NEPOKRETNOG BAJRU AVDICA CETNICI SU UDAVILI VODOM I KRPAMA

Ekshumiran krunski svjedok zločincu Andriji Artukoviću: Nepokretnog Bajru Avdića četnici su udavili vodom i krpama

  17.04.
Artuković na suđenju u Zagrebu 1986. godine: Zločin instalirao kao sistem

Avdićeva kćerka Edina Matošević tvrdi da je u ubistvu učestvovao i Zoran Vučurević, sin Božidara Vučurevića • Avdić je zadavljen na svoj rođendan, a identificiran tačno 25 godina od početka suđenja u Zagrebu

Potpuno neprimijetno prošla je vijest da je u prosekturi Gradskog groblja Sutina u Mostaru ove sedmice identificirano osam žrtava iz proteklog rata, mahom starijih osoba, nestalih na području općina Trebinje, Konjic, Bileća, Mostar, Čapljina i Stolac.

Artuković na suđenju u Zagrebu 1986. godine: Zločin instalirao kao sistem

Andrija Artukovic na sudjenju u Zagrebu 1986.godine: Zlocin instalirao kao sistem

....................................................................................................

Prva žrtva

Samo su rijetki znali da je među njima bio i Trebinjac Bajro (Omera) Avdić (rođen 2. jula 1924. godine) i da je riječ o prvoj žrtvi nedavno u Srbiji uhapšenog zločinca Božidara Vučurevića i njegovih eskadrona smrti!

Bajro Avdić široj jugoslavenskoj javnosti bio je poznat iz 1986. godine kao krunski svjedok protiv Andrije Artukovića, zloglasnog ministra unutarnjih poslova, pravosuđa i bogoštovlja, te, na koncu, "čuvara državnog pečata" u vladi Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske (NDH). Avdić je tokom Drugog svjetskog rata bio Artukovićev vozač i očevidac mnogih zločina.

Inače, Artuković se, prema historijskim izvorima, smatra tvorcem i potpisnikom većine zakonskih odredbi po kojima je provođen genocid i teror nad stanovništvom BiH i Hrvatske na osnovu rasne, vjerske, nacionalne i ideološke pripadnosti. Sudjelovao je u svim važnim događajima u NDH, a pratio je poglavnika Antu Pavelića i prilikom njegove posjete Adolfu Hitleru 7. juna 1941.

Suđenje na kojem je svjedočio Avdić počelo je 14. aprila 1986. godine. Tačno 25 godina kasnije, 14. aprila 2011. godine, dnevne novine su objavile da je ekshumiran Bajro Avdić. 
Prema knjizi "Zločini koji se ne smiju zaboraviti", o dešavanjima u Trebinju od 1991. do 1995. godine, Bajro Avdić ubijen je u svojoj kući prilikom pohoda Titogradskog korpusa na Dubrovnik. U zločinu su, prema navodima u knjizi, učestvovali Miroslav Deretić, Mićo (Krste) Ratković zvani Bekrija i izvjesni Tomašević.

No, Avdićeva kćerka Edina Matošević, poznata po čuvenom projektu "Stub srama", otkriva za "Dnevni avaz" da je u ubistvu njenog oca učestvovao i Zoran Vučurević, sin Božidara Vučurevića! Edina je ove sedmice bila u Mostaru i identificirala očeve posmrtne ostatke.

- Cijelo Trebinje zna da je Vučurevićev sin učestvovao u ubistvu mog oca. Moj otac je bio prva Vučurevićeva žrtva! Ti isti su zločinci prvo bacali bombu na kuću moga oca, pa oštetili njegov auto. Potom su otišli i ubili ga na njegov 68. rođendan, tačno 2. jula 1992. godine. Šlagiranog, nepokretnog, starog čovjeka ugušili su tako što su mu u usta nasuli vode i potom nagurali krpe. Ruke su mu bile vezane na leđima. Pronašla ga je moja strina. Kada su mu iz usta izvukli krpe, istekao je mlaz vode! Nažalost, tek poslije 19 godina ja sam identificirala svoga oca. Gledala sam njegove kosti, ali se tragovi zločina ne vide, jer nije ubijen vatrenim oružjem - priča nam vidno potresena Matošević, koja je s ovim zločinom upoznala i njemačke političare.

Edina Matošević: Teška sudbina roditelja

Da zločin bude užasniji, potrudile su se tadašnje vlasti u Vučurevićevoj SAO Hercegovini. Napisali su da je Bajro Avdić Srbin i da je umro prirodnom smrću!

- To je potpisala jedna doktorica iz trebinjske bolnice, čije ime je poznato. To je direktno naredio Vučurević, koji je tada bio načelnik - tvrdi Matošević.

Ogorčena je da su i danas na vlasti ljudi koji štite Vučurevića, što potvrđuju i skupovi podrške nakon njegovog hapšenja.

- Božidar Vučurević je bio naš prvi komšija. Kada se doselio, držao je kravu u kući. Družila sam se s njegovom kćerkom Ljiljom. Oni su prvi put vidjeli bananu kad smo im je mi dali. Moj otac im je donosio televizore, videoredordere, CD plejere... I onda su oni došli i ubili ga... - ogorčena je Matošević.

Zoran Vučurević: Utvrditi odgovornost

Bajrin mezar

Trebinjski imam Husein ef. Hodžić najzaslužniji je za pronalazak mezara Bajre Avdića i njegovu konačnu identifikaciju. On je prije sedam godina na trebinjskom haremu pronašao spaljeni drveni bašluk na kojem se jedva naziralo ime Avdića.

- Kada su dolazili predstavnici Komisije za nestale i nadležne sudije, govorio sam da je potrebno ekshumirati posmrtne ostatke tog čovjeka. Ubjeđivao sam se s njima sedam godina! Govorili su da nemaju zahtjeva od rodbine, da rodbina nije ništa prijavila i da ja nemam pravo da sve to tražim. Ja sam im zaprijetio da to moraju uraditi i naposljetku su odnijeli kosti u Mostar. Nekoliko dana kasnije od jedne organizacije iz Njemačke stigla mi je molba da pokušam pronaći Bajrin mezar, jer ga traži kćerka. Upoznao sam ih da su posmrtni ostaci ekshumirani i odneseni. Ustanovljeno je da je nestanak bio prijavljen i da je Edina uzorke DNK dala u Tuzli. Na koncu, DNK nalaz potvrdio je da je u pitanju Bajro Avdić - tvrdi Hodžić za "Avaz".

Nadalje, efendija Hodžić nam je potvrdio da je jedan od česnika u ubistvu poginuo, drugi je u bijegu, a ostali i dalje mirno žive u Trebinju.

- Bajro je zadavljen. Pronašli su ga brat i snaha. Brat mu je prošle godine umro u Danskoj. Ostala je strina koja to ne smije reći. Praktično, nema više svjedoka tog zločina! U ljekarskom nalazu uistinu stoji da je umro prirodnom smrću i da je Srbin. Srbin Bajro Avdić!? To je užasno - istakao je Hodžić, kojeg Edina Matošević smatra jednim od najhrabrijih bosanskih imama.

Došli su oni koji su željeli sravnati račune

Efendija Hodžić kaže kako se i danas u Trebinju prepričava anegdota da se Avdić, nakon što je odrobijao kaznu poslije Drugog svjetskog rata, družio s četničkim vojvodom koji je, također, bio u zatvoru.

Efendija Hodžić: Poznati imam

- Zajedno su, priča se, sjedili i pili u trebinjskim kafanama. A onda su došli ljudi koji su ponovo htjeli da sravnaju račune i Bajro je bio prva žrtva - ističe Hodžić.

Avdić je zaslužan što je zločinac odgovarao za svoja nedjela

Iako je ustaška emigracija, pa i porodica Artuković, Avdića optuživala za lažno svjedočenje, nema sumnje da je ovaj Trebinjac zaslužan što je ustaški zločinac nakon više od četiri decenije odgovarao za svoja zlodjela. Na koncu, Artuković je osuđen na smrt, no kazna nije izvršena zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja. Umro je 16. januara 1988. godine, a Udba ga je tajno pokopala u Lepoglavi.

Za vrijeme trajanja procesa u Saboru SR Hrvatske donesen je zakon prema kojem i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne, treba pokopati kao da je osuda nad njim izvršena, a mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa porodica Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan.

Dok je Avdić svjedočio, optuženi Artuković se naprosto izobličio

Artuković govori u Saboru Hrvatske

U knjizi "Suđenje Artukoviću i što nije rečeno" Jove Popovića Bajro Avdić je prikazan kao izuzetno važan svjedok Andriji Artukoviću.

- Artuković je smireno slušao, ali kad je u 9 sati počeo svjedočiti Bajro Avdić, spopala ga je silna nervoza i sve do 13.40 sati, kad konačno završi sa svjedočenjem Avdić, neće moći da se smiri i da prestane da se vrti, kao da ga napada roj buha. Dok je Avdić svjedočio, optuženi Artuković se naprosto izobličio. Čini se da nijedno svjedočenje nije tako djelovalo na optuženog - napisao je Popović.

17.04.2011.

SLOBODAN VASKOVIC JE "OBMANIO JAVNOST": BAKIR HADZIOMEROVIC NIJE "POSTAVIO VIDEO", TO JE URADIO HASKI TRIBUNAL!

Vasković je "obmanuo javnost": Hadžiomerović nije "postavio video", to je uradio Haški tribunal!

24sata.info PHOTO
image Slobodan Vasković / 24sata.info

 

24SI - Nakon sinoćnjeg gostovanja Slobodana Vaskovića u emisiji Centralni Dnevnik na "FACE TV" gdje je optužio urednika magazina "60 minuta" Bakira Hadžiomerovića da on stoji iza snimka koji su objavljeni na YouTubeu, danas su se pojavile nove informacije u vezi sa ovim slučajem.

 

Naime, "Patriotska Liga" (plbih.org) koja je prva objavila sporne snimke 12. aprila, saopštila je danas da je "sporni snimak" pronađen tek dan ranije, dakle u ponedeljak večer.

"Žao nam je što moramo razočarati mnoge naše "analitičare koji sve znaju" i koji su tvrdili da nam je snimak poslao Milorad Dodik, ili Bakir Hadžiomerović, ili neko treći. Izvor video snimka je online arhiva Haškog tribunala", poručuju iz "Patriotske Lige", te upućuju javnost kako pronaći isti taj video na stranicama Haškog tribunala:

1) icr.icty.org
2) potražite - "Potocari footage – Video of the Serb forces entering Potocari on 12 July 1995. (BCS, 1 Pages)"
3) snimak je u arhivi postavljen kao dokazni materijal u okviru predmeta Popović i drugi
4) video se može se pogledati na OVOJ adresi (dio sa Vaskovićevim "uzimanjem" izjave počinje na 11:55 minuti).

Snimak je postavljan na tu stranicu prije nekoliko mjeseci!

"Ratni snimak je igrom slučaja pronađen na pomenutoj stranici tek u ponedaljak navečer. Kada smo vidjeli da se radi o nemontiranom materijalu snimljenom u Potočarima 12. jula 1995. i da se na njemu pojavljuje tadašnji novinar Radio RS Slobodan Vasković koji "junački" sa kolegom Snježanom Lalovićem pravi intervju sa zarobljenim Srebreničanom Abdulahom Purkovićem i njemu diktira šta da odgovori na njihova pitanja, sve u svrhu velikosprske ratne propagande, odlučili smo postaviti snimak na YouTube bez oklijevanja", navodi se u saopštenju, te dodaje:

"Izjave Vaskovića u emisiji "Centralni Dnevnik Face TV-a", da je snimak lično pušten u javnost od strane urednika magazina "60 minuta" Bakira Hadžiomerovića kako bi mu se osvetio zbog davanja otkaza – je laž i obmana javnosti.

Ne ulazeći u polemiku kada je Bakir saznao za snimak, i zašto nije o tome ranije govorio (ostavljamo tu čast drugima) i ko je kome dao otkaz, želimo samo dodati da nismo nikada ni sarađivali, niti bili u kontaktu sa Bakirom Hadžiomerovićem.

Ovih dana po internet portalima i na našim medijima smo se načitali/naslušali razno raznih teorija o izvoru snimka, te da je snimak poslao Dodik da uništi "60 Minuta", pa SDS, ili Tihić, ili SDP, pa "last but not least" Bakir Hadžiomerović zbog ovog ili onog razloga.

Šutili smo jer do momenta kada smo objavili snimak, iako su svi znali za Vaskovićevu prošlost, pravili su se da za to ne znaju, pa smo ih malo pustili da sebi prave kule od karata raznim teorijama.

Zašto se nije ranije istražila detaljno Vaskovićeva uloga u ratu, neka nam to glavni protagonisti objasne, ali nakon ovih zadnjih optužbi od strane Vaskovića na račun Hadžiomerovića, da on stoji iza nas, nije pošteno da mi još šutimo.

Nismo se nadali sličnom razvoju situacije, inače nebi to ni imalo bilo kakav uticaj na našu odluku da objavimo ili ne snimak, ali ono što je nas iznenadilo u svemu ovome je ponašanje naših javnih emitera, posebno Federalne TV koja nije ni riječi progovorila o slučaju "Vasković". Zašto?

Ovim javno pozivamo, iako se bojimo da to neće imati mnogo efekta, sve javne medije da vrate dostojanstvo novinarskoj profesiji, i da se manje bave medjiskim i ličnim prepucavanjima i lažima koje samo idu na štetu državi i narodu Bosne i Hercegovine.

Htjeli ili ne, istina kad tad izađe na vidjelo", poručuju iz "Patriotske Lige".

(24sata.info)

17.04.2011.

KEMAL KURSPAHIC: POLITICKI AUTOGOL

Kurspahić: Politički autogol

Kemal Kurspahić, novinar

Kemal Kurspahić, novinar

17.04.2011.
Dva ovonedjeljna događaja ponudila su bosanskohercegovačkoj javnosti praktični uvid u dva različita modela međunarodnog angažovanja u nastojanjima za uspostavu funkcionirajuće države. Jedan dolazi iz svijeta fudbala u obliku odluke Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) da - nakon nedavne suspenzije bosanskohercegovačkog fudbala na međunarodnoj sceni - imenuje "komitet za normalizaciju" čiji je mandat da do 26. maja organizuje skupštinu saveza i donese mjere koje bi omogućile i reprezentaciji Bosne i Hercegovine da u junu nastvi kvalifikacije za evropski šampionat utakmicama protiv Rumunije i Albanije. Drugi događaj je odluka da se u Republici Srpskoj održi referendum na temu: Da li podržavate nametnute odluke Visokog predstavnika, posebno one o sudu i tužilaštvu BiH?

Za razliku od svjetske fudbalske federacije, koja je sama imenovala komitet za normalizaciju stanja u bosanskohercegovačkom fudbalu od šest osoba, među kojima je i ličnost najvećeg stručnog i moralnog autoriteta: Ivica Osim, svjetska politička zajednica razočarala je najveći dio bosanskohercegovačke javnosti i političkih analitičara različitih formata odsustvom službenog reagovanja na odluku o referendumu u srpskom entitetu.

Sastanak skupština Fudbalskog saveza BiH, 29. mart 2011.
Ono što je međunarodna fudbalska organizacija zahtijevala od bosanskohercegovačkog saveza, da umjesto imitacije rotirajućeg državnog predsjedništva izabere jednog predsjednika i izvršno tijelo sa svim nadležnostima odlučivanja, na profesionalnoj a ne na etničkoj osnovi, u osnovi je vrlo slično mnogo puta ponovljenim zahtjevima međunarodnih političkih tijela da se bosanskohercegovačka država najzad osposobi da u odnosima sa svijetom "govori jednim glasom".

Reagovanja međunarodnih fudbalskih i političkih autoriteta na tvrdoglavo odbijanje bosanskohercegovačkih partnera da prihvate svjetske standarde u vođenju bilo fudbala ili države jesu drastično različita: FIFA je neposredno nakon odluke u suspenziji uvela "komitet za normalizaciju" - neku vrstu privremene uprave nad bosanskohercegovačkim fudbalom - dok svjetska politika nastavlja sa do sada neosnovanim očekivanjima "da se Bosanci (i Hercegovci) sami dogovore" o ispunjavanju međunarodnih obaveza.

Razumijem razočarenje - ali ne i očekivanja - bosanskohercegovačkih analitičara koji bi željeli da svjetska politička zajednica djeluje sa istom odlučnošću s kojom je ovih dana djelovala svjetska fudbalska organizacija. Oni zagovaraju aktivno učešće, pa i vodeću ulogu, međunarodnog faktora u obnovi zaustavljenog procesa ustavnih promjena sve do sazivanja nekog "Dejtona 2" koji bi zacrtao, pa i nametnuo, rješenja za eurokompatibilnu bosansku državu. U odsustvu bosanske saglasnosti o bilo čemu takva inicijativa se - iz domaće perspektive - čini jedino djelotvornom.

Iz te se perspektive onda očajno traže i najmanji znaci oživljavanja međunarodnog angažmana. Posebno se mnogo očekuje od najnovijih najava jačanja evropskog prisustva i uloge u Bosni i Hercegovini. Odgonetaju se sadržaj, značenja i dometi najavljene nove "evropske strategije" i posebno nagovještaja kako će ona sadržavati i mogućnost sankcionisanja onih koji opstruiraju i potkopavaju projekt euroatlantskih integracija. Iz tog se onda izvode i sveobuhvatniji zaključci o navodnom američkom prepuštanju Evropi vodeće uloge u daljem bavljenju Bosnom i Hercegovinom.

Predsjednik RS Milorad Dodik govori u Narodnoj skupštini RS u Banjaluci, 13. april 2011.
Prigovori bosanskohercegovačkih analitičara na "odsustvo međunarodnog reagovanja na provokaciju s referendumom" prije su, međutim, posljedica njihovih neosnovanih očekivanja nego nekog novog trenda u međunarodnom pristupu. Ozbiljna politika, naime, i ne može se baviti reagovanjima na kontinuirane opstrukcije mirovnog procesa, od zapaljive retorike do odluka - poput ove o referendumu - koje nemaju nikakav međunarodni legitimitet ili težinu. Iako se posljednjih godina pokazalo da je bar jedna konstanta međunarodne politike u Bosni i Hercegovini - to da će svijet podržati svako rješenje o kojem se postigne bosanska saglasnost - potpuno nedjelotvorna, jer nikakve saglanosti nema ni na vidiku, svako ko i površno prati međunarodnu politiku prema Bosni i Hercegovini morao je do sada vidjeti da je ona dosljedna u ključnim tačkama u kojima i Amerika i Evropa govore savršeno uštimanim "jednim glasom": uporno poručuju da je za njih Bosna i Hercegovina jedna zemlja s dva etniteta; da neće dozvoliti narušavanje njenog suvereniteta niti priznati bilo kakve pokušaje daljih podjela ili otcjepljenja; naglašavaju da budućnost bosanske države vide isključivo u euroatlantskim integracijama, dakle u članstvu i NATO-a i Evropske Unije, i nude podršku i partnerstvo svima u Bosni i Hercegovini koji hoće da rade za takvu budućnost.

Ako svi relevantni međunarodni partneri već godinama najzvaničnije potvrđuju da je to osnova i okvir njihovog angažovanja onda je potpuno neosnovano očekivati da oni reaguju na svaku verbalnu provokaciju, pa čak i odluke o referendumima koji ne mogu proizvesti nikakve legalne posljedice niti dobiti međunarodno priznanje. Jedino što takve odluke mogu učiniti - i to čine već duže - jeste učvršćivanje uvjerenja među svjetskim sponzorima mirovnog procesa kako se oni ne mogu odreći uloge i ovlašćenja međunarodnog visokog predstavnika sve dok ne prestane osporavanje bosanske državnosti i dok se ne uvjere da je ona nepovratno na putu euroatlantskih integracija. Iz toga ugla gledano mahanje referendumom ima domete i učinak - političkog autogola.
17.04.2011.

JERKO LIJANOVIC: SKUP DVA HDZ-A NIJE HRVATSKI SABOR - DRAGAN CAVIC: MILORAD DODIK VODI SRBE U POLITICKU NEIZVJESNOST

 

Jerko Lijanović: Skup dva HDZ-a nije Hrvatski Sabor

Autor 17.04.

 

Foto: Arhiva

Hrvatska demokratska zajednica BiH i Hrvatska demokratska zajednica 1990 mogu organizirati skup svojih članova i istomišljenika, ali bez zastupnika drugih stranaka s hrvatskim predznakom i dužnosnika Hrvata to nije niti može biti hrvatski narodni sabor, kazao Jerko Ivanković Lijanović

Potpredsjednik federalne vlade i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović izjavio je da Narodna stranka Radom za boljitak ni on lično nisu dobili poziv za taj sabor.

- Da sam dobio poziv, odazvao bih se i učesnicima za govornicom rekao koliko je štete hrvatskom narodu u proteklih 20 godina napravio HDZBiH, naglasio je Ivanković Lijanović.

Odgovarajući na pitanje kako funkcionira Vlada Federacije u kojoj su ministri iz četiriju stranaka Političke platforme koju je izradila Socijaldemokraska partija, sagovornik je rekao.

- Vrlo sam zadovoljan time što federalna vlada funkcionira kao tim. Premijer Nermin Nikšić to vodi kvalitetno. Sve odluke do sada su donesene jednoglasno. Rasprava o svakom pitanju vodi se do točke do koje svi imamo zajednički stav. Istaknuo bih da imamo veliku demokraciju prilikom donošenja odluka, ali kad se odluke donesu, moramo ih provoditi.

Jerko Ivanković Lijanović je istakao da se on s premijerom Nikšićem i dopremijerom Desnicom Radivojevićem često sastaje. Dodao je da je to važna novost, budući da se prethodni vrh federalne vlade vješto izbjegavao.

- Ovaj sastav federalne vlade se formirao na konkretnom programu rada, a ne na pukoj raspodjeli fotelja. Zbog toga mi i funkcioniramo kao tim. To nekima ne izgleda prirodno, jer su u Plaformi stranke političkog centra, desnice i ljevice, ali mi sigurno nismo kao rogovi u vreći, nego kao skupina politički odgovornih osoba", naglasio je Jerko Lijanović.

Upitan da prokomentira napade i prijetnje članovima stranaka iz Platforme s hrvatskim predznakom, sugovornik je rekao da ga to ne plaši.

- Osjećam se sigurno na samo u Širokom Brijegu gdje mi je porodica nego i u zapadnoj Hercegovini i cijeloj Federaciji. Odbio sam prijedlog da mi se osigura zaštita kuće i odredi osobno osiguranje, rekao je potpredsjednik Vlade FBiH i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović.

INTERVJU Dragan Čavić, lider DP-a i nekadašnji predsjednik RS: Dodik vodi Srbe u političku neizvjesnost

  17.04.
Čavić: Dodik ima lične probleme sa Tužilaštvom BiH

Poslije referenduma je - ništa Srpska politika je na pogrešnom putu, jer iz svega može da proizađe međunarodni intervencionizam

Dragan Čavić, lider Demokratske partije (DP) i nekadašnji predsjednik Republike Srpske, smatra da odluka Narodne skupštine RS o referendumu neće imati nikakvog efekta. Na Dodikove optužbe da je izdajnik srpskog naroda, budući da su poslanici DP-a bili suzdržani prilikom glasanja, Čavić odgovara kako je to „jedini način da Dodikova politika fatamorgane bude prihvaćena kod građana“.

Niz apsurda

- Budući da je on uspostavio identifikaciju sebe s narodom i sa RS, svoje kritičare odmah pretvara u protivnike srpskog naroda, što je smiješno i neprimjereno za predsjednika RS - kaže Čavić.

Iako su EU i SAD vlastima u RS jasno stavile do znanja da ulaze u veliki rizik, Dodik ne posustaje. Kakav razvoj situacije predviđate?

- Suština je da stupanje na snagu odluke o referendumu  slijedi poslije potvrde u Vijeću naroda RS, eventualno poslije potvrde Ustavnog suda RS. Odluka nema nikakvih ustavnih smetnji i izvjesno je da će u određenom vremenskom periodu ona dobiti pravnu snagu.

Šta poslije referenduma, ako on bude proveden?

- To je ključno pitanje, a ja znam odgovor. Poslije referenduma je - ništa! I referendumsko pitanje je krajnje apsurdno, jer niko normalan neće odgovoriti da je „za nametnute odluke visokog predstavnika“. Ali,  ono što je za mene indikativno jeste to što su u tom pitanju samo zakoni, a ne odluke o ljudima koji su smijenjeni. Dakle, svi politički protivnici Milorada Dodika, koji su smijenjeni, ostaju u istom statusu. Ovo je apsurdna situacija i zbog ličnog problema koji Dodik ima sa Tužilaštvom i Sudom BiH.

Kriza Ustava

Koliko je nakon svega izvjesno da SNSD i SDP sada dogovore formiranje parlamentarne većine u BiH i kad bi se to moglo desiti?

- Lagumdžija je pričom o Dejtonu 2 zatvorio vrata političkim predstavnicima iz RS, a Dodik je uradio to isto prema SDP-u i SDA pričom o referendumu. Prije toga, u Mostaru se desio sastanak dva HDZ-a, SNSDa i SDS-a sa zajedničkom platformom, čime su dobrim dijelom zatvorena vrata i manevarski prostor i SBB BiH i SBiH da zajednički naprave vlast bez SDP-a i SDA.

Ovo je sada jedna vrlo kompleksna situacija!

Uvjeren sam da Dodik radi najštetniju stvar za RS i Srbe, vodi nas u političku neizvjesnost u kojoj se kriza Vašingtonskog sporazuma sada pretvara u krizu Dejtonskog sporazuma. A time se praktično otvara i kriza Ustava, odnosno Aneksa 4. Srpska politika je, prema mom dubokom ubjeđenju, na pogrešnom putu, jer iz svega toga može da proizađe ono što je Srbima najmanje potrebno, a to je međunarodni intervencionizam.

Moguće radikalne odluke Hrvatskog narodnog sabora

Smatrate li da će i dva HDZ-a na Hrvatskom narodnom saboru usvojiti zaključke koji bi mogli biti novi udar na državu i dodatno pogoršati situaciju u zemlji?

- To apsolutno nije isključeno, čak je izvjesno! Na to dodajte kontekst euforične situacije koja je stvorena nakon presude Gotovini i Markaču. Dva HDZ-a su, naravno, sastavni dio te politike, tim ljudima je šef bio Franjo Tuđman, a oni su danas u koaliciji sa SNSD-om, što je još jedan apsurd. Može se sada očekivati da će eho krivice koji je zapljusnuo hrvatske građane i politiku biti potpuno kanalisan na Hrvate u BiH.

17.04.2011.

U ENTITETU RS-A, ZLOCIN SE IPAK ISPLATI

Zločin se, ipak, isplati

  17.04.

Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne

Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne
U sjeni opravdano burnih reakcija na najavu raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj, prošla je odluka da se novčano pomažu porodice optuženih (i osuđenih) ratnih zločinaca. U stavu 27. Zaključaka NSRS stoji da se Vladi treba naložiti formiranje fonda za pomoć ovojugroženoj“ kategoriji.

Novac bi se, po zahtjevu poslanika Narodne skupštine RS, našao nakon rebalansa budžeta i predstavljao bi pomoć optuženicima (a i osuđenima), te njihovim porodicama - do daljnjeg. Više je nego indikativno da su odluka o raspisivanju referenduma i pomoći ratnim zločincima i njihovim porodicama na istom papiru!

Time se jasno stavlja do znanja koji je to kontinuitet koji zvanična Banja Luka slijedi - prvo ognjem i mačem počisti i pokolje sve što se ne uklapa u ideju jednog naroda, jedne zemlje i jednog vođe, a onda se tako očišćeno područje „legalizira“ tzv. narodnom voljom. Krvnicima suočenim s mačem pravde Haškog tribunala kao i njihovim porodicama daje se popriličan novac.

Žrtve i njihove porodice po ko zna koji put suponižene, međunarodna pravda ismijana.

Poruka je sasvim jasna - zločin se isplati i treba ga ponoviti jer će, ipak, proći ili s minimalnom kaznom ili bez nje. Novac će se naći. Ako ništa, nakralo se i napljačkalo! Javnost je naprosto bombardirana svakodnevnim dokazima da zločin prolazi bez (adekvatne) kazne. Od „banalnih“ sadržaja knjiga za školovanje u kojima se ubice, koljači, pljačkaši i sjecikese promoviraju u nacionalne heroje do neuhvatljivosti bjegunaca, optuživanja i procesuiranja žrtava i sramotnih nagodbi tužilaštava s zločincima i pomagačima.

Tako je u Beogradu Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odlučilo da uvjetno kazni jatake Stojana Župljanina. Nagodba koju su postigli na istom je tragu kao i odluka NSRS da se ratnim zločincima daju pare. Historija je puna primjera u kojima su nestajali čitavi narodi koji nisu učili na lekcijama prošlosti. Uglavnom - nestajale su žrtve. U BiH je svaki dan dan podsjećanja na žrtve, stradanja i patnju. Nesreća je u tome što je onih koji se prisjećaju i odaju počasti sve manje.

..........................................................................

Cetnicki vodja Dragoljub Draza Mihailovic

...................................

Drzavna komisija Srbije: Cetnicki voda i ozloglaseni zlocinac Draza Mihailovic pogubljen i sahranjen pored starog zatvora na Adi Ciganliji

Draza Mihailovic svezanih ruku

..................................

Dobrica Cosic i Slobodan Milosevic

..............................................

image

Slobodan Milosevic i Radovan Karadzic

...........................................

Dobrica Ćosić, Zoran Lilić, Momir Bulatović

Dobrica Cosic, Zoran Lilic i Momir Bulatovic

...........................................

....................................................
[image]
SRPSKI PATRIJARH PAVLE MITROPOLIT NIKOLAJ I RADOVAN KARADZIC I RATKO MLADIC U RATU OD 1992 I 1995 GODINE
...................................................................
[image]
SRPSKI VLADIKA VASILIJE KACAVENDA BLAGOSLOVI SRPSKE VOJNIKE U SREBRENICI ZA VRIJEME IZVRSENJA GENOCIDA GDJE JE UBIJENI 8.400 NEVINIH BOSNJAKA
....................................................................................................................................................
.....................................................................................................................
Zločinci Mladić i Karadžić snimljeni tokom agresije na BiH
Ratko Mladic i Radovan Karadzic
..................................................................................................................
image
Milorad Dodik i Radovan Karadzic
................................................................
image
Boris Tadic i Milorad Dodik
...........................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
..................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
....................................................................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik
........................................................

Biljana Plavsic i Milorad Dodik

............................................................................

........................................................................................................................
image
Milorad Dodik

 

 

 

 

 

 

 

 

17.04.2011.

DORIS PACK: NEMINOVNE SANKCIJE PROTIV ENTITETA RS-A

UPOZORENJA: Doris Pak, izvjestilac Evropskog parlamenta: Neminovne sankcije protiv RS

  17.04.
Pak: EU treba dati jasan odgovor

Odluka o referendumu je vrlo ozbiljan napad na BiH. Neodgovorni političari moraju stradati

Odluka Narodne skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma je „vrlo ozbiljan napad na Bosnu i Hercegovinu, ocijenila je Doris Pak (Pack), poslanica u Evropskom parlamentu zadužena za BiH.

- Da sam stanovnica RS, zapitala bih sebe - zašto je ovo pitanje bitno? Zašto političari od mene traže da idem na referendum o jednom sudu? Je li to njima treba sud koji ih neće procesuirati, koji će raditi po njihovim nalozima, a ne na osnovama nezavisnosti, činjenica, profesionalnih kriterija... Šta to hoće političari.

Ozbiljna situacija

Nadam se da će ljudi koji bi mogli učestvovati u tom referendumu razumjeti ozbiljnost situacije, ali i suštinu samog referendumskog pitanja - zašto političarima smeta jedan sud - kazala je Pak u razgovoru za „Dnevni avaz“.
Ona je ocijenila da je Sud BiH nezavisno tijelo, koje radi po standardima koji se, očito, ne sviđaju nekim političarima.
Upitana šta Evropska unija treba uraditi, Pak je kazala da je sasvim jasno da se odlukom o referendumu grubo krši Dejtonski sporazum.

- Naš odgovor na to treba biti vrlo jasan i jak. Ako neki ne poštuju pravila igre, onda se mi tome trebamo prilagoditi. EU ima u svojim rukama instrumente sankcija, posebno finansijskih. To treba iskoristiti.
Naravno, svjesna sam da se time kažnjavaju obični ljudi. Ali, ako su oni izmanipulirani od političara, onda mi je žao, ali mi nemamo izbora. Žao mi je što će obični ljudi ispaštati. Političari neće. Oni imaju novce, svoje načine da izbjegnu kazne. Oni manipuliraju građanima zarad svojih nekih interesa!

Zaštita od sudova

I ti političari sada smatraju da mi nećemo biti grubi u odgovoru, jer će stradati građani. Oni vjeruju da će in dalje dobivati naš novac koji usmjeravamo u nove projekte, radna mjesta, bolje uvjete života... A istovremeno manipuliraju građanima kako bi ih oni zaštitili od sudova. I još vjeruju da mi nećemo biti oštri u odgovoru. Pa... ističe Pak. Upitana očekuje li da EU zabrani putovanja i zamrzne imovinu neodgovornim bh. političarima, ona kaže da će svakako Evropski parlament zatražiti od Ketrin Ešton (Catherine Ashton) da iskoristi sve instrumente koji su na raspolaganju, od zabrane putovanja do zapljene imovine i uskraćivanja finansijske pomoći.

- Iznad svega, meni su na umu obični ljudi u BiH. Oni zaista ne bi trebali stradati. Ali trebaju stradati neodgovorni političari i ako mi imamo te mehanizme, poput zabrane putovanja ili zapljene imovine, trebamo ih iskoristiti kaže Pak.

Korištenje bonskih ovlasti

- Visoki predstavnik ima bonske ovlasti i treba ih iskoristiti u ovom slučaju. Mi, naravno, znamo da onaj što traži ovaj referendum ne poštuje ni odluke ni autoritet visokog predstavnika.

No, ako visoki predstavnik posegne za ovlastima, a u RS političari budu tome prkosili, onda je to još jedan razlog zašto EU treba reagirati. Ali ne samo EU, nego i svi ostali. Ako postoji zabrana putovanja ili raspolaganja imovinom, onda ona treba važiti ne samo u Uniji nego i svuda drugdje - istakla je Pak.

17.04.2011.

POVRATKA VISE NEMA: MILORAD DODIK CE BITI ILI "PUKOVNIK ILI POKOJNIK"

Povratka više nema: Milorad Dodik će biti ili "pukovnik ili pokojnik"

24sata.info PHOTO
image Milorad Dodik / ilustracija / 24sata.info

 

24SI - Hladni rat između predsjednika RS-a Milorada Dodika i međunarodne zajednice čuvara i zaštitnika krhke i politički krajnje, nestabilne i upitne BiH ušao je u kritičnu fazu kada su definitivno sve opcije otvorene i sva raspoloživa sredstva stavljena u punu pripravnost.

 

Povratka više nema, Milorad Dodik će biti ili "pukovnik ili pokojnik". Odluka o referendumu koju je, na Dodikovu inicijativu, usvojila Narodna skupština RS-a do sada je najbrutalniji iskorak Milorada Dodika u podrivanju temelja Daytonskog sporazuma i najveće iskušenje i istinski test za "mlitavu" međunarodnu zajednicu, piše "Dnevni list". Ako su mnogi Dodikove verbalne akrobacije tretirali kao zabavu i predstavu za mobilizovane političke mase zatrovane mržnjom prema Sarajevu i kao zamagljivanje njegovog "šurovanja" sa međunarodnim predstavnicima, aktiviranje referenduma o Tužilaštvu i Sudu BiH mora brinuti i traži odgovor na pitanja: da li je to trebalo RS-u i predsjedniku Dodiku, kuda ide RS i kakav će biti rezultat izvjesnog obračuna Amerike i EU-a sa gospodarom manjeg entiteta u BiH.

Političke elite u RS-u su se zaklinjale u Daytonski sporazum kao u Sveto pismo koje se ne smije taknuti, a kamoli mijenjati i koje garantuje opstanak "jedne i jedine Srpske". Šta se to onda danonoćno u zadnje vrijeme prelama po Dodikovoj nemirnoj glavi? Koje ga to bube tjeraju da potkopava Dayton i uvlači RS u opasne vode sa nesagledivim posljedicama? Prije nekoliko dana njegov politički protivnik Mladen Ivanić vrlo trezveno upozorava Milorada Dodika da se nepotrebno i nerazumno igra vatrom i raspiruje požar na osjetljivoj političkoj sceni u BiH.

"Više niko u međunarodnim centrima moći i ne spominje RS i ne dovodi u pitanje njegovu postojanost. Zato nama u RS-u apsolutno odgovara mirna politička situacija, a ne razjarivanje političkih sukoba i uvlačenje međunarodne zajednice u nekakvu arbitražu koja može dovesti u pitanje ovakav RS", kazao je lider PDP-a.

Nekadašnji predsjednik RS-a Dragan Čavić također podsjeća Dodika kako su i zastupnici iz RS-a u nekoliko navrata 2002., 2003. i 2004. godine svojim rukama u Parlamentu ovjerili zakonitost i postojanje Tužilaštva i Suda BiH.

Dodikov robusni mentalni sklop mu ne da mira, on, poput Slobodana Miloševića, i na krilima slave i moći koju trenutno uživa, želi pokazati zube i ući u "kost" sa međunarodnom zajednicom sa namjerom da dovrši pakleni plan o razvaljivanju državnih institucija pa kad se ukaže prilika za to, i države u cjelini. Međunarodna zajednica je veliki krivac što se i sama dovela u ovakvu neugodnu situaciju. Godinama je tolerisala Dodikovo poigravanje, ponižavanja i udare na Dayton i državu BiH. Najmoćniji političar u RS-u je shvatio kako može beskonačno "vući za nos" neodlučne i nemoćne strane diplomate, pa je iz države protjerao i zamjenika visokog predstavnika Raffija Gregoriana, a iz SIPA-e najvećeg neprijatelja i progonitelja Dragana Lukača. Šta se drugo, nakon toga moglo i očekivati nego aktiviranje mehanizma za sravnjivanje Tužilaštva i Suda BiH. Kad bi to uspio, Dodik bi praktično bio slobodan čovjek izvan svih mogućih sumnji i istraga o navodnom kriminalu neviđenih razmjera, piše "Dnevni list".

Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija i njegov partner Sulejman Tihić priželjkivali su Dodikovu plahovitost i neracionalnost i ovakav rasplet dijelom su i sami kreirali na što se pomalo naivni Milorad Dodik brzo upecao. Platforma je očigledno razbjesnila Dodika, zbog nje je izgubio politički razum. Sporedni igrači su otpali, na sonu su definitivno ostale samo dvije zaraćene strane, Amerika i EU sa jedne i Milorad Dodik i veći dio RS-a sa druge strane. Evropska povjerenica Catherine Ashton poručuje kako je odluka o referendumu "korak u pogrešnom smjeru". Američki diplomati upozoravaju na opasno podrivanje temelja Daytonskog sporazuma i daju do znanja da međunarodna zajednica neće dopustiti raspad BiH.

Amerika pokušava otvoriti oči i javnosti u RS-u porukom kako se vladavine prava i nezavisnog tužilaštva i suda plaše kriminalci i svi drugi koji imaju problem sa zakonima ove zemlje. Da se iščitati, EU i SAD imaju odlučan i jedinstven stav i tom smjeru treba očekivati i protivmjere. Instrumenata je na pretek samo treba mudro odabrati i pogoditi. Smjene nisu nikakvo rješenje. Finansije, izolacija, zabrana ulaska u EU i SAD, poziv da se ne investira, prekid diplomatskih kontakata, samo su neke od raspoloživih i efikasnih mjera, konstatuje "Dnevni list". Pritisnuti pokrovitelja i generatora krize i secesionizma, Srbiju, moralo bi polučiti željenim smirivanjem stanja i hlađenje Dodikove usijane glave.

Neki mediji objavljuju i anonimnu izjavu jednog američkog diplomate koji je otvoreno poručio kako uzvratni udarac prema Dodiku mora biti brutalan i istovremeno preventivan zbog Hrvata i mogućih zaključaka njihovog sabora.

(24sata.info)

17.04.2011.

OD NDH U DRUGOM SVJETSKOM RATU NISU SAMO STRADALI SRBI, JEVREJI I ROMI: U JASENOVCU JE MUCKI UBIJENO I 1.520 BOSNJAKA!

Od NDH u Drugom svjetskom ratu nisu samo stradali Srbi, Jevreji i Romi: U Jasenovcu je mučki ubijeno i 1.520 Bošnjaka!

  17.04.
Brutalna ubijanja u Jasenovcu

Prema zvaničnim dokumentima, ubijani su Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi, Mađari, pa čak i Čehoslovaci, ali ne i Bošnjaci • Imena i prezimena Bošnjaka koji su ubijeni u koncentracionom logoru prikupio je historičar Nihad Halilbegović u knjizi "Bošnjaci u Jasenovačkom logoru"

Brutalna ubijanja u Jasenovcu

.............................................

Onaj narod koji ne spozna svoju historiju osuđen je da je ponavlja. Ovim riječima američkog historičara Santanaja Nihad Halilbegović započinje svoju knjigu "Bošnjaci u Jasenovačkom logoru", u kojoj je na osnovu brojne dokumentacije i originalnih spisa uspio napraviti evidenciju ubijenih Bošnjaka u ovom logoru smrti.

Zahvaljujući Halilbegoviću, Bošnjaci su jedini narod koji posjeduje spisak ubijenih, i to po imenu, prezimenu i mjesto rođenja.

Idućeg petka, 22. aprila, navršit će se 66 godina od kada su preostali logoraši u Jasenovcu izvršili proboj i dokopali se slobode. Taj dan prihvaćen je kao dan jasenovačkog stradanja.

Do agresije na BiH tokom devedesetih godina obilježavao se u kompleksu jasenovačkih logora. Poslije su Srbi obilježavali Jasenovac u Gradini, a svi drugi u memorijalnom centru u Jasenovcu.

Halilbegović i Nuko Grebović prije nekoliko godina poklonili se žrtvama

Najveća tajna

Odmah nakon proglašenja Nezavisne države Hrvatske (NDH), 10. aprila 1941. godine, formirani su logori širom Hrvatske i BiH. U avgustu 1941. formira se sistem jasenovačkih logora u koji su dovođene dvije grupe logoraša: lica s osudama od tri mjeseca do tri godine i lica bez ikakvih osuda. Kada su doneseni rasistički zakoni, ljudi iz svih okupiranih područja NDH dovođeni su u logore i masovno likvidirani.

Osuđenici su bili evidentirani, ali po naredbi ustaške vrhuške ti spiskovi su paljeni, tako da se nije moglo tačno znati koliko je ubijeno logoraša. Oni bez osude ponekad su i prije nego što su prošli kroz kapije Jasenovca bili likvidirani.

Kompleks logora Jasenovac bilo je ogromno područje od 210 kvadratnih kilometara, zbog toga je vrlo teško odrediti koliko je ljudi ukupno pobijeno. No, iako su spominjane cifre od više od dvije hiljade pa i više od milion žrtava, među njima nikada nisu spominjani Bošnjaci, a vrlo malo muslimani. Ubijani su navodno Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi, Mađari, pa čak i Čehoslovaci, ali ne i muslimani.

- Na taj način željeli su pokazati svom narodu da su muslimani ustaše, da su i oni ubijali. Jer, ako su muslimani ubijani u logoru, kako onda pokazati da su oni zločinci. To je bio plan za falsificiranje historije. Međutim, ja sam istraživanjem došao do podatka da je u Jasenovcu ubijeno 1.520 Bošnjaka, i to po imenima i prezimenima. Mi smo jedini narod koji smo to istražili. U Beogradu su vršena istraživanja, ali su to nedostatna istraživanja i ona se ne mogu uzeti kao relevantna - kaže za naš list Halilbegović.

U zvaničnoj literaturi spominju se tri popisa stradalih: 1946., 1950. i 1964. godine. Po popisu iz 1946. utvrdili su da je ubijeno više od 550.000, onda su tražili da se ponovo radi popis, navodi on.

- Naknadnim popisom se nije išlo dalje, jer je tadašnja vlast preko Reparacione komisije obznanila da je u Jugoslaviji ubijeno 1.700.000 ljudi i na osnovu toga su dobili odštetu. To jeste približan broj. Međutim, kada su dali da se vrše popisi, oni su poslali popratno pismo, u kojem je navedeno da se ne smiju popisivati oni koji su bili u uniformama neprijatelja i njihova rodbina. Drugi popis bio je 1950. Organizirao ga je SUBNOR, ali taj popis čak ni Predsjedništvo Jugoslavije nije moglo vidjeti. Treći je bio 1964. godine, u kojem je utvrđeno da je u Jasenovcu ubijeno 59.188 ljudi. Od toga je, navodno, ubijeno 949 muslimana, Hrvata 6.546, Jevreja 9.044 i Srba 33.994. No, ovaj je dokument proglašen kao najveća tajna bivše Jugoslavije sve do 1992. godine. Moje lično mišljenje je da je u Jasenovcu ubijeno oko 80.000 ljudi - priča Halilbegović.

Iako je donedavno vladalo mišljenje da su u Jasenovcu ubijani samo komunisti, Halilbegović je u svom istraživanju te u razgovorima s bivšim zatočenicima dokazao da to nije tako. Konkretno, Bošnjaci su ubijani, kako kaže, zbog "bošnjačkog merhameta". Tačnije, ubijani su zbog toga što su pomagali drugim narodima.

- Naprimjer, na upit ko je ubijan u logorima, jedan od logoraša, Fahrudin Ajanović, kazao mi je: "Ubijen je neki Salko iz okolice Banje Luke koji pojma nije imao o komunizmu i antifašizmu. Naišli partizani, on je dao neki prilog i ustaše su ga ubile u logoru" - priča nam Halilbegović.

Među ubijenima su bili pripadnici nekih od najuglednijih bošnjačkih familija. Veliku tragediju doživjela je begovska familija Kapetanović. Također, iz poznate familije Dizdarević ubijen je Sulejman Dizdarević. Ista sudbina zadesila je Abdulaha Sidrana, amidžu velikog bh. književnika i akademika, po kome je on i dobio ime. Tragediju je doživjela i poznata familija Skaka, a ubijen je i Mustafa, amidža čuvenog doktora Uzejra Skake.

U Jasenovcu su stradale Nezira i Refika Dizdar, majka i sestra velikog pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara. Simbolična je i sudbina mostarske porodice Balić. Nakon što su u Jasenovcu stradala braća Mustafa i Mirza, teći brat Emir Balić, najpoznatiji skakač sa Starog mosta, tokom devedesetih našao se u hrvatskim logorima.

Ubijeni i Mustafa i Mirza, braća skakača Emira Balića

Također, u Jasenovcu je skončao i jedan od najvećih intelektualaca u to vrijeme, o kojem se vrlo malo govorilo, Safet Krupić, pisac i filozof. Strašna je i tragedija familije Sadović. Smail je ubijen u Jasenovcu, njegov brat poginuo je prilikom oslobađanja Beograda, a treći brat odveden je na Goli otok.

U Jasenovcu je ubijen i Džemal Džumhur, brat legendarnog Zuke Džumhura. Ubijeni su i pripadnici ugledne porodice Cerić, a od ustaške ruke u Jasenovcu stradao je i Meho Ferhatović, otac legendarnog nogometaša Asima Ferhatovića. Ista sudbina zadesila je i Nusreta Prohića, brata poznatog sarajevskog doktora Ismeta Prohića.

Ustaše su u logorima zatočenike ubijali na najbrutalniji način, o čemu svjedoče i slike do kojih je došao Halilbegović. Ali, ni to nije pokolebalo Bošnjake, kojih je najviše poginulo upravo pomažući drugim narodima. Naime, stradanje u logorima započelo je uspostavljanjem NDH i donošenjem rasističkih zakona, prema kojima je utvrđeno koji narodi su arijevci, a koji nisu.

Nearijevcima proglašeni su Jevreji, Romi, Srbi... No, iako su Bošnjaci prema tim zakonima pripadali arijevcima, i oni su ubijani, ali iz drugih razloga. Prvenstveno zbog antifašizma.

Halilbegović u svojoj knjizi navodi da je odmah nakon formiranja NDH, prilikom zasjedanja Anketnog odbora za izradu zakona islamske vjersko-prosvjetne autonomije u BiH, koja je bila u okviru Islamske zajednice u BiH, dotaknuto pitanje rasne pripadnosti Roma.

Određena je komisija na najvišem nivou koju su činili dr. Šaćir Sikirić, Hamdija Kreševljaković, Derviš Korkut i hadži Mehmed ef. Handžić, čiji je zadatak bio da utvrde ko su Romi.

Zatvorenici ubijani na najbrutalniji način

Spašavanje Jevreja

Oni su pribavili relevantnu dokumentaciju i knjige i poslije dugog vijećanja sačinili su zapisnik sa zaključcima. Naveli su da postoje dvije vrste Roma (u dokumentima Cigana): bijeli, koji su se skoro asimilirali, i crni cigani. I jedni i drugi su, prema ovoj komisiji, arijevci.

Taj dokument poslat je Anti Paveliću u julu 1941. godine
 
- Na desetine i desetine Roma je spašeno. Na osnovu ovog dokumenta u mnogim mjestima nijedan Rom nije ubijen. U mojoj Gračanici nijedan nije stradao. Iako su ustaše pokušale da ih hapse, ugledni građani su ih na osnovu ovog dokumenta spriječili - navodi Halilbegović.

No, nisu spašavani samo Romi. U IZ donesen je zaključak da se pokušaju spasiti i Jevreji. To je, kako Halibegović navodi, urađeno na taj način da su Jevreji privremeno, a u dokumentima i zvanično, primani u islam. Halilbegović posjeduje taj spisak, koji ga, kako kaže, čini posebno ponosnim što je Bošnjak. Osim organiziranih akcija, bilo je i bezbroj pojedinačnih slučajeva u kojima su bošnjačke porodice rizikovale svoje živote da spase Jevreje. Jedan takav slučaj dogodio je u Halilbegovićevoj porodici.

- U mojoj kući spašena je mala Nada. Naime, nakon što je njen otac Viktor Kolman poginuo na Ozrenu, a majka Lena uhapšena, moja majka je odvela Nadu našoj kući. Kada nas je jedan ustaša upozorio da je više ne možemo čuvati, moja majka je poslala Nadu svom bratu u Zagreb, nakon čega je poslije rata prebačena u Izrael - priča Halilbegović.

Da su Bošnjaci saosjećali sa žrtvama NDH, pokazuju i muslimanske rezolucije u kojima su osuđivani zločini. Osim Sarajevske rezolucije, napisane 12. oktobra 1941., bila je još i Bijeljinska, Mostarska, Tuzlanska te rezolucije iz brojnih drugih gradova. Rezolucije su potpisivali najugledniji građani, a u njima su oštro osuđivani zločini.

- Da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi, bez ma kakvih razlika. Da se nevini svijet zaštiti jačom vojnom odbranom. Da se ne dozvoli da se poduzimaju ma kakve akcije koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoproliće u narodu. Da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci koji su počinili ma kakvo nasilje i zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se oni najstrožije kazne - navedeno je, između ostalog, u Sarajevskoj rezoluciji.

Osim toga, Jugoslovenska muslimanska organizacija u junu 1943. upućuje proglas, u kojem ističu da su razočarani, jer je "mjesto pravde zavladala nepravda, pljačka i otimačina tuđe imovine, a mjesto jednokopravnosti grozno masovno ubistvo oko 100.000 naših nedužnih građana Srba".

Ifaket-hanumu spržili vrelim uljem

Ifaket-hanuma s porodicom: Ubijena zbog prkosa

Vjerovatno najstrašniji primjer tragedije koju su Bošnjaci doživljavali pomažući drugim narodima je Ifaket-hanuma Salihagić, ugledna Bošnjakinja.

Jedna od najsavremenijh žena toga doba jahala je konja, skijala s djecom, a svijet je pisao o njenom podvigu kada je u lovu prva na Balkanu ubila medvjeda. Ifaket-hanuma rođena je u najuglednijoj familiji Bakir-bega Tuzlića, u čijoj kući je biran Husein-kapetan Gradaščević. Udala se za uglednog Salihagića u Banju Luku.

Međutim, 1943. godine, kada su pridolazili muhadžiri iz istočne Bosne i Hercegovine, Ifaket-hanuma sav svoj život posvetila je njima. Išla je u razne krajeve i donosila žito. Jednom prilikom kada je išla u Dubicu po žito, naišle su ustaše. Nakon što su joj pokušali uzeti žito, a ona im prkosila, Ifaket-hanumu odveli su u Jasenovac. U logoru su je na najgori način ubili. Naime, polivena je vrelim uljem i spržena. Kada je likvidiran logor, u njenoj ćeliji su pronađeni stihovi koje je pisala.

Pitanja bez odgovora

U svojim istraživanjima Halilbegović kaže da nije uspio odgovoriti na tri pitanja:

• Zašto partizani, koji su bili oko Jasenovca, nisu ušli u logor, sve dok se sami zarobljenici nisu probili?

• Zašto su partizani porušili sve zgrade oko Jasenovca i uništili sve dokaze?

• Zašto Josip Broz Tito nikada nije došao u Jasenovac da se pokloni sjenama ubijenih?

Je li ubijeno 2.230 ili milion i sto hiljada logoraša?

Jasenovac: Sistem logora formiran u avgustu 1941. godine

Podaci o broju ubijenih u Jasenovcu razlikuju se od autora do autora, zavisno od toga kojem on narodu pripada. Kako Halilbegović u svojoj knjizi navodi, prema Tuđmanu u logoru je ubijeno oko 50.000 ljudi, a bivši hrvatski predsjednik tu brojku je kasnije sveo na 20.000. Saborska komisija, na čijem čelu se nalazio poznati zločinac Vice Vukojević, utvrdila je da je ubijeno oko 2.230 logoraša.

S druge strane, Srbi su išli čak i do milion i sto hiljada ubijenih. Prije agresije na BiH dat je zadatak doktoru Radomiru Bulatoviću, koji je tada bio načelnik sarajevske općine Stari Grad, da napiše knjigu o Jasenovcu.

On je tada utvrdio da je u Jasenovcu, navodno, ubijeno milion i sto hiljada zatočenika, od čega je najviše Srba. Danas je ta brojka u Srbiji prihvaćena na oko 700.000.

- Brojevi su moćno oružje u rukama nacionalista. Kada god zatreba, oni se počnu igrati brojevima i uzburkaju krv u svom narodu. Nema više kosovskog boja, ali su sada prešli na Jasenovac, pa manipuliraju kada je potrebno - mišljenja je Halilbegović.

Kako je likvidiran Alija Hodžić



Hodžić: Likvidiran u Gradini 

U svojoj knjizi Halilbegović je napisao:

- 27. avgusta 1942. godine Alija Hodžić je doveden u policijski zatvor, a onda iste noći krenuo s transportom za Jasenovac. Putovalo se 36 sati. Put u Jasenovac Aliju nije obeshrabrio niti se to dalo ma čim na njemu zapaziti. Razgovarao je, pravio dosjetke i šalio se. Na samom polasku rekao je drugovima: "Znam, ubit će me, ali neka će. Naši će sigurno pobijediti. Osvetit će naši mene, a to je važno!"

Voz je usporio, po navici pred skorom stanicom pisnuo dva-tri puta, a onda je još više usporio, pa je stao. Izlazilo se, izlazilo, izlazilo, a onda se stalo. Jasenovac. Lokomotiva se promigoljila sad desno, sad lijevo, a onda se kao od srama odvukla. Kao krupni grad zasuli su udarci ustaških krvoloka na novopridošle stanovnike Jasenovca. Ljudi su pognuli glave lijevo i desno više zbog zgaženog ljudskog ponosa nego zbog boli udaraca. Počelo je prebrojavanje.

Podbočen drvenom toljagom namjesto štake, Alija je mirno čekao s ostalim logorašima. Tada se pojavio, najviša moć logora, Majstorović fra Filipović. Oči toga fratra lukavo su prešle po razbrojanim ljudima, a onda su stale na Aliji. Hitro se digla gojazna ruka sa zamahnutim gvozdenim štapom. Tupo, kao po čvrstoj ledini, padali su udarci po Aliji. Alija je gledao pravo u krvnika bez riječi. "Ti si se borio sa mnom u rogatičkim šumama", rekao je fra Filipović udarajući i dalje Aliju po glavi, po rukama, pa kad je udario po još bolesnoj nozi i štaci, Alija je pao. Drugovi su ga podigli, a fra Filipović je izdao naređenje da jedna grupa pođe prema logoru 2-b, a druga u 3-c. Sa prvom je bio Alija.

Iste noći Alijina grupa prevezena je skelom preko Save u malu šumicu Gradinu, gdje su svi do jednog maljem likvidirani. Tu je poginuo i Alija Hodžić.

17.04.2011.

SERGE BRAMMERTZ: "AKO RATKO MLADIC I GORAN HADZIC NE BUDU UHAPSENI, TO JE TAMNA MRLJA ZA TRIBUNAL"

17.04.2011.

 

 

 

Serge Brammertz 

.......................................................

24SI - Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz smatra da je za region trenutno najvažnije hapšenje preostale dvojice bjegunaca - Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

 

"Posebno jer je time uslovljeno integrisanje Srbije u EU", kazao je Brammertz u ekskluzivnom intervjuu za "FACE TV".

Brammertz se osvrnuo i na uništenje dokaza u samom Haškom tribunalu koji su pripadali žrtvama iz Srebrenice, potvrdivši da se ovo desilo i da su uništeni municija, odjevni predmeti te lični dokumenti, dodavši da su sada preduzete mjere da se to više ne događa.

Komentarišući optužbe da se pojedinim narodima najviše sudi, dok drugima malo ili nikako, on je kazao da se pristup Tribunala zasniva na ozbiljnosti zločina, broju žrtava, a ne zbrajanju godina koje su pripadnici određenog naroda dobili.

(24sata.info)


17.04.2011.

SVJETSKA STAMPA: ANTE GOTOVINA JE ZAMJENA ZA FRANJU TUDJMANA I GOJKA SUSKA

Svjetska štampa: Gotovina je zamjena za Tuđmana i Šuška

24sata.info PHOTO
image Franjo Tuđman / 24sata.info

 

24SI - Svjetska štampa prenijela je u svojim izdanjima osuđujuće presude koju je Haški sud (ICTY) u petak izrekao hrvatskim generalima, ocjenjujući da dugogodišnje zatvorske kazne na koje su zbog ratnih zločina tokom i...

 

...nakon operacije "Oluja" osuđeni Ante Gotovina i Mladen Markač predstavljaju presudu koja inkriminira cjelokupno političko vodstvo iz tog vremena za vođenje kampanje terora kako bi se zemlja riješila srpske manjine, prenosi Hina.

"Hrvatski komadanti koji su 90-ih vodili rat protiv Srba osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne u presudi koja inkriminira cijelo političko vodstvo Zagreba iz tog vremena za vođenje kampanje terora, bombardovanja i ubijanja čiji je cilj bio da se zemlja riješi svoje velike srpske manjine", piše britanski Guardian. Nekadašnji dopisnik tog britanskog dnevnika sa prostora bivše Jugoslavije za vrijeme rata Ian Traynor tu "najosuđujuću presudu ponašanja Hrvatske tokom rata od 1991-95", vidi kao svojevrsnu "prekretnicu".

Traynor smatra da su suci raspravnog vijeća otišli i dalje od proglašavanja dvojice generala krivim, presuđujući da je "režim pokojnog predsjednika Franje Tuđmana planirao kampanju sistemskog nasilja kako bi jugozapadni dio Hrvatske ispraznio od svoje srpske manjine i u to područje ponovo naselio Hrvate".

"Rezultat (presude) predstavlja katastrofu za Hrvatsku i trijumfalnu zadovoljštinu za Srbiju. Hrvatima je rečeno da je odlučujuća pobjeda u ratu, koja je zapečatila stvaranje nezavisne države, bila ratni zločin", čita se iz pera Iana Traynora.

Novinar prenosi da je aktuelna vlada u Zagrebu bila zaprepaštena, podsjećajući da je premijerka Jadranka Kosor izjavila da je za hrvatsku vladu presuda u kojoj je tadašnje vodstvo okvalifikovano kao udruženi zločinački poduhvat "neprihvatljiva", dok je predsjednik Ivo Josipović presudu opisao "šokantnom".

Traynor piše da "ako je fokus bio na Gotovini i dvojici suoptuženih, suđenje je bilo glavna prilika za istragu o držanju ratnog vodstva Hrvatske".

"Ključni politički čelnici poput Tuđmana, ministra odbrane Gojka Šuška i načelnika glavnog stožera Janka Bobetka su preminuli prije nego su se morali suočiti sa sudom. Slučaj Gotovina je poslužio kao zamjensko suđenje", piše Traynor.

U svom tekstu podsjeća da je "Oluja" izvedena munjevitom brzinom, uz snažnu podršku Amerike, te je bila "rasplet četverogodišnjeg rata". Traynor ističe da su dvije sedmice ranije Srbi u Srebrenici pobili 8.000 muslimana i počinili najstrašniji pokolj u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Američki New York Times (NYT) takođe ocjenjuje da je odluka tročlanog sudskog vijeća UN-ovog suda u Den Haagu o krivnji hrvatskih generala "u stvari indirektna presuda pokojnom predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu" protiv kojeg su haški istražitelji namjeravali podići optužnicu.

NYT prenosi riječi advokata Grega W. Kehoea, iz advokatskog tima Ante Gotovine, koji je kazao da je "apsolutno šokiran".

"Presuda je protivna činjenicama i zakonski gledano pogrešna", rekao je Kehoe.

Za tvrdnju sudija da su hrvatske snage neselektivno granatirale civile kazao je da "ne odražava stvarnost" i da "niti jedan svjedok to nije potvrdio".

NYT piše da Kehoe, američki advokat sa velikim iskustvom i glavni američki savjetnik na Specijalnom iračkom sudu u Bagdadu, tvrdi da je operacija "Oluja" bila izvedena "prema prihvaćenim vojnim načelima, u skladu sa doktrinom NATO-a". Američki dnevni list takođe ne propušta podsjetiti da su dvije sedmice prije "Oluje" bosanski Srbi "ogorčili svijet zauzimanjem UN-ove sigurnosne enklave u Srebrenici i pokoljem nad nekoliko hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka".

"Nakon što je krajina bila osvojena, snage generala Gotovine su se povezale sa snagama bosanskih Hrvata i potisnule srpske snage duboko u BiH.... Porazi u krajini i Bosni, među prvima koje su srpske snage pretrpile, izvedene su zajedno sa NATO-vim bombardovanjem kako bi se Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Srbije, dovelo za pregovarački stol, rezultirajući na kraju Daytonskim sporazumom i okončanjem rata u Bosni", zaključuje NYT.

Britanski Independent opisuje atmosferu bijesa, nevjerice i tuge ljudi koji su pratili prenos izricanja presude na Trgu bana Jelačića. Takođe navodi riječi ratnog veterana Branka Borkovića koji je kazao da se radi o "osudi protiv hrvatske države" i da su ratni veterani osuđeni zajedno sa Gotovinom i Markačem, optuživši sud da je pokleknuo pod političkim pritiscima.

Francuski Le Monde u svom tekstu prenosi obrazloženje presude sudskog vijeća trojici hrvatskih generala i reakcije službenog Zagreba koji je smatra "neprihvatljivom".

Le Monde piše da se presuda haškog suda prenosila u živo sa centralnog zagrebačkog trga i da general Gotovina u zemlji uživa status "heroja". List dodaje da je sud trojicu bivših generala, čije je suđenje započelo 11. marta 2008., proglasilo odgovornima za smrt 324 civila ili vojnika izvan borbe i raseljavanje 90.000 Srba iz krajine.

Vodeći australijski dnevni list The Age ocjenjuje da je presuda hrvatskim generalima, "koje mnogi Hrvati smatraju herojima", došla u "osjetljivo vrijeme" za Hrvatsku.

"Bivša jugoslavenska republika pokušava se izvući iz recesije, opšti izbori su na vidiku i zemlja se nalazi u završnoj fazi završetka pristupnih pregovora sa Evropskom unijom", piše The Age. List prenosi i poziv premijerke Kosor veteranima da presudu prhvate "mirno i dostojanstveno".

(24sata.info)

17.04.2011.

FRANJO TUDJMAN: "SRBIMA DATI PUT ZA POVLACENJE, A GARANTOVATI IM TOBOZE GRADJANSKA PRAVA"

Franjo Tuđman: "Srbima dati put za povlačenje, a garantovati im tobože građanska prava"

24sata.info PHOTO
image Ante Gotovina, Franjo Tuđman i Gojko Šušak / 24sata.info

 

24SI - Malo koja vijest zadnjih je godina uzdrmala javnost, kao što je presuda haškog suda. Većina portala u potpunom je raspadu zbog povećanog posjeta, na javnoj televiziji profesionalni novinari u javljanjima sa terena govore kako su i sami pustili suzu slušajući presudu, a i vrapci na grani znaju da je Ante Gotovina dobio 24 godine zatvora, Mladen Markač 18, dok je Ivan Čermak oslobođen optužbi.

 

U regiji je trenutno više pravnih stručnjaka nego pismenih osoba, a svi će zavapiti kako je presuda zasnovana na famoznim Brijunskim transkriptima. Pogledajte šta stoji u njegovim najzanimljivijim dijelovima, prenosi portal "Lupiga.com".

Čim se pojavio u javnosti, brijunski transkript, postao je kontraverzna tema, a raspravljalo se je li autentičan i kako je dospio do haškog suda, gdje se uglavnom za to sumnjičio bivši predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić.

Javnost je potpuno neupućena u ono što se događalo tokom tri godine suđenja trojici generala, budući da praktično nijedan hrvatski medij nije imao novinara koji je detaljno pratio ovaj slučaj, već se to činilo površno i stihijski, kada bi se znalo da će se događati nešto "važno". Ono što je, dakle, trajalo tri godine, tokom kojih je sud pregledao šleper dokumentacije i ispitao skoro 150 svjedoka, mnogi će danas svesti na "smještaju nam Englezi", piše "Lupiga.com".

Većina, koliko-toliko, upućenih komentatora istaći će da je najveći krivac za ovu osudu upravo Brijunski transkript, jer se radi o ključnom dokazu tužilaštva prema kome su se trojica generala, zajedno sa prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom udružili u zločinačku organizaciju sa ciljem etničkog čišćenja.

Radi se o transkriptu Tuđmanovog sastanka s državnim i vojnim vrhom, koji se odigrao krajem jula 1995. godine na Brijunima, nekoliko dana uoči vojne operacije Oluja. Iz svega što je izrekao haški sud sasvim je jasno da bi se, da je danas živ na optuženičkoj klupi našao i Tuđman, i to kao prvookrivljeni.

31. juli 1995. godine

PREDSJEDNIK (FRANJO TUĐMAN): Gospodo, sazvao sam ovaj sastanak da bismo procijenili sadašnju situaciju, da bih čuo vaša mišljenja prije nego što donesem odluku o daljnjim našim pothvatima ovih dana. Kao što znate mi smo bili odlučni da pođemo u daljnje operacije, čemu je ova operacija pothvat Grahovo-Glamoč trebala također poslužiti i u odnosu na Bihać, ali i radi opkoljavanja Knina. Bili smo odlučni da pođemo u deblokadu Bihaća sa zapadne strane. Međutim, sada je takva situacija da su nam predstavnici UN-a, Akashi, Stoltenberg, sa Srbima taj razlog izbili iz ruku, jer prema tome oni povlače svoje snage s područja Bihaća. Neće napadati, dozvoljavaju da se UNCRO postavi na te granice, na promatranja. I to jasno da su odmah to dostavili čitavom svijetu. A svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje. Prema tome, mi više nemamo opravdanje da idemo u deblokadu Bihaća. Ali, čini se da bismo mogli povoljnu političku situaciju u Hrvatskoj, demoralizaciju u srpskim redovima, naklonost i ljudi u Europi. Jednim dijelom u Europi, ono što je sklono rješenju te krize i u korist Hrvatske gdje imamo znači prijatelja Njemačku koja nas suzdržano podržava i u političkim razgovorima, ali i u NATO gdje također imaju razumijevanja za naše poglede. Imamo i naklonost SAD, ali do određene granice, ako ćete gospodo izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u zapadnoj Slavoniji u roku od nekoliko dana, to znači molim tri, četiri dana, maksimum osam dana onda možemo računati da ćemo i politički, da nećemo politički ne samo pretrpjeti štete, nego da ćemo politički u tom i takvom svijetu dobiti.

Prema tome, po mome mišljenju budući da nam više ne može biti glavni cilj da prodremo do Bihaća. Prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada. Mi bismo morali naći neku izliku za našu akciju, naš pothvat koji možemo početi prema planu kao što je bilo jučer, ili pak sutra, ili prema jučerašnjem planu za sutra, ili da se dogovorimo kad možemo. Ali, ako idemo ovih dana u daljnje pothvate, onda Bihać može biti još samo kao izlika i sporedno, a protivniku onda moramo nanijeti ili totalni poraz jug i sjever, da se razumijemo, poštujući istok na miru sada.

Zašto pustiti istok na miru? Zato što se i ti naši prijatelji boje da ne uđe Jugoslavija u rat u cjelini, s Jugoslavijom i Rusija, pa prema tome opći rat. Prema tome, istok bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever. Riješiti, na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana. Prema tome, taj predviđeni plan koji smo imali za sutra trebalo bi prerazmotriti i modificirati. Kada čujem vaše prosudbe i vaša mišljenja, znači onda ću donijeti odluku. Ali da ponovim, nije glavna zadaća deblokada Mostara, nego je...

...Prema tome, kao što ste vidjeli on je ultimativan, ali je već jutros Stoltenberg je došao Šariniću i kaže da bi se to moglo popraviti u onom smislu kao što je predsjednik tražio i da oni predlažu da se između kninskih Srba i nas održi sastanak u Ženevi u četvrtak. I predlažu svoju delegaciju u kojoj bi bio Mile Novaković, to je onaj general, njihov ministar Vojnović, pa Macura, pa Prijić i da mole svakako da bude na čelu naše delegacije predstojnik Ureda Šarinić. Ja sam Šariniću rekao da može načelno reći da mi jesmo za pregovore ukoliko prihvaćaju one moje uvjete koje sam postavio u svom odgovoru Akashiju, ali da on neće biti na čelu delegacije ako dođe do tog sastanka. Tako da i to možemo, još danas će zvati i možemo i to uzeti kao masku da prihvatimo te razgovore, čak da odredimo ne znam i svoju delegaciju, ali da porazgovorimo o tome da li sutra ili nekih narednih dana da idemo u pothvat za oslobođenje od Banije, Korduna do Like, Dalmacije do Knina, na koji način da to provedemo sa zadaćom da posao uglavnom završimo u tri, četiri, maksimum osam dana. Da ostanu poslije toga samo nekakve enklave koje bi se morale predati.

Evo toliko kao uvod u raspravu o svemu tome. Molim vaše mišljenje. Svak od vas će biti odgovoran onda za ono što se dogovorimo za provedbu i za međusobnu suradnju, jer bez veoma usklađene suradnje na svim bojištima ne bismo mogli postići uspjeh oslobođenja tih područja u kratko vrijeme. S time da budem do kraja čini mi se jasan, da bi trebalo razmisliti da se znači ove snage od Grahova usmjere onda prema ovamo u ofenzivnim djelovanjima. Toliko kao uvod. Molim gospodo, s punom odgovornošću ono što iznosite, svoje prosudbe i svoje prijedloge, i onda kasnije da donesemo odluku o provedbi...

...PREDSJEDNIK: Gospodo, u načelu prihvaćam ovakvo razmišljanje. Kod toga mi jedino još nešto fali, a to je da u ovakvoj situaciji kad će biti, ako mi prijeđemo u opće ofanzivno djelovanje na čitavom području, da će u Kninu zavladati još veća panika nego što sada vlada. Prema tome, treba predvidjeti i neke snage, koje će izravno djelovati prema Kninu, a osobito, gospodo, prisjetite se – koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, u Kninu još nije danas tako... Prema tome, morat ćemo riješiti s UNCROM i time, i to, itd. Ali, jako bi bilo dobro, prema tome, opravdanje za ovakvu akciju je njihov protuudar od strane Knina, itd, pa prema tome, i imamo izliku da udarimo, ako možemo s topništvom, kao možete po... da se demoralizacija do kraja... ne samo ovo...

ANTE GOTOVINA: Gospodine Predsjedniče, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontroliramo Knin. Nije uopće to ako je zapovijed za udar na Knin... Mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno. S oklopnim snagama, srednjim, većim dometom... Raketni sustav... Mi smo na 20 km zračne linije ovdje od prevoja... 20 km od centra Knina. Snage koje idu na Knin su 400 dobrih pješaka iz 3. bojne 126. pukovnije, koji su svi iz ovog kraja, i poznaju odlično taj kraj, a imaju razloga da se bore tu, i ovog trenutka ih je teško držati na uzdi. Prvi hrvatski gardijski zdrug, koji ima 300 pješaka, koji se ovog trenutka u ovom prostoru i dokazao, i u svakom slučaju, na te pješake... Možemo na to računati. Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske i Herceg-Bosne, koji imaju 350 odličnih pješaka, koji su se pokazali u ovom, i u operaciji, kao izvanredni. Znači, da mi imamo negdje oko tisuću dobrih pješaka, uvježbanih za desantiranje, znači, za brzo prebacivanje na ovom teškom terenu. Mi lako možemo ovladati Kninom, bez ikakvog problema…

PREDSJEDNIK: Kad pođete ovdje, oni će Obrovac sami napustiti.

MLADEN MARKAČ: Nema promjene zadaće, s tim da gospodin Norac ide gore. Znači, njih stavljamo ovdje u džep i odatle možemo krenuti prema Norcu, a Norac krenuti prema Lapcu i praktički smo ovaj čitav prostor iselili. Ovo se sve uklapa i praktički to dobiva s ovim planom koji je gospodin Gotovina predložio, praktički se čitavo to područje stavlja pod...

MIROSLAV TUĐMAN: Ovo je realno za očekivati kad se ovo očisti, pa kada se izvuku snage onda se oni mogu pripremiti nakon deset dana. Za to vrijeme mi ćemo ovo sve očistiti.

PREDSJEDNIK: Treba nam umjesto utorka četvrtak... (Glasovi: U četvrtak ujutro) Ali dotle bi trebalo, molim vas lijepo, da nam daju povoda, da provociraju.

ZVONIMIR ČERVENKO: Jedino da Markača zadužimo za to.

MLADEN MARKAČ: ... i optužimo ih da su nas napali diverzantski da imaju namjeru ići prema Maslenici, da imaju namjeru ići preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu, žele to presjeći i zato smo morali intervenirati.

DAVOR DOMAZET: Mislim da bi bilo najbolje na sljedeći način: da zrakoplovnu Udbinu oni koriste, napravimo jednu eksploziju da su zrakoplovstvom udarili i tako maskiramo sve naše pravce, a nama se otvara...

PREDSJEDNIK: I ovdje da vrše protunapad na Grahovo, naši su odbacili i idu naprijed. Treba isto tako gore na sjeveru u odnosu na Kostajnicu...

VLADIMIR ZAGOREC: Mi bi njima predsjedniče, morali otvoriti džep, ali oni kad počnu bježati oni će morati negdje bježati, prema Kninu neće, prema Kostajnici, moramo otvoriti negdje džep gdje će oni pobjeći – Dvor na Uni.

ANTE GOTOVINA: Bio im je patrijarh, održao je molitvu, liturgiju Dvor na Uni i išao je u Knin – promijenio je – trebao je ići na Banovinu, ali je promijenio, otišao je u Knin...

ZVONIMIR ČERVENKO: Nemamo adekvatnog cilja.

ANTE GOTOVINA: Jedino Beli Manastir, ništa više, ni približno drugo...

PREDSJEDNIK: To jedino ako možemo udariti po nekoj bateriji, ne ništa drugo. Gospodo, znate ta odluka da idemo ima i svoje političke i gospodarske, financijske i druge strane. Znači, ona nas košta izravno, a mobilizacija i sve to skupa, neizravno, a što također izravno, vjerojatno da neće samo biti povećanja turizma negoli će i ovi koji su tu otići. Ali, to je razlog da ne možemo čeprkati. Znači, idemo da onda riješimo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljedeće godine ćemo imati Hrvatsku i turizam, a isto tako oslobađamo snage da krojimo granice Hrvatske u Bosni, razgraničenje. Prema tome, to što sada odluke koje donosimo i provedba tih odluka je od golemog povijesnog značenja...

... To dajte radi poboljšanja klime u našim redovima, a razumije se i njihovim, i u svijet. Gledajte, taj svijet, čak i naši prijatelji, oni su sve to – naših akcija, robovali nekoj ideji da su Srbi toliko nadmoćni da smo mi bespomoćni i od Maslenice pa nadalje, otkaza UNPROFOR-a, stalno su me upozoravali, doživjet ćete poraz itd. Sada smo ih malo uvjerili, ali dajte te podatke – tenkove, te topničke baterije, gubici, znači, od danas, sutra, prekosutra stalno to ponavljati na televiziji, na radiju i ovo da oni napadaju, da pokušavaju to napadima, da je ovo samo manevar njihovo izvlačenje, da nisu napustili područja koja su osvojili u Bihaću itd.

MIROSLAV TUĐMAN: Da li ovdje da se na radiju prenosi poruka koji su im putevi otvoreni za izvlačenje?

PREDSJEDNIK: Da, to bi trebalo reći – ne da su im otvoreni, negoli da je opaženo da se civili izvlače tim i tim putevima.

MIROSLAV TUĐMAN: Da li to možemo negdje na početku akcije reći. Da li možemo objaviti da im se da do znanja da se tu izvlače s civilima? Da, reći da polaze s civilnim automobilima, kolima itd. Ali ćeš zatvoriti neke putove, pa da im kažeš u kom smjeru da ide da imamo što manje poslova.

PREDSJEDNIK: Gdje je taj prijelaz?

MIROSLAV TUĐMAN: Kod Srba. Evo, ovdje na auto-karti je još lakše vidjeti. To je Kulen Vakuf, Srb, dobro sam rekao.

PREDSJEDNIK: Ima dalje put?

ANTE GOTOVINA: Ima, izađe na Bosanski Petrovac, prema Drvaru, ovdje, vidite.

MIROSLAV TUĐMAN: Treba reći da nije moguće proći s tenkovima i topovima.

PREDSJEDNIK: Ima li nešto načelno još razjasniti?

... GOJKO ŠUŠAK: Treće, predsjedniče, samo da još završim. Možemo li mi imati vašu suglasnost, ali s time da onda idemo i u rizike ako izgubimo. Ja mislim da bi to psihološki imalo efekt na njih da mi, nakon prvog dana operacije po Benkovcu, Obrovcu riskiramo baciti letke s nečim što bi moglo i nastradati, ali da znademo onda unaprijed da je to nešto što smo riskirali, ali ih pozvati u vaše ime, kakav god letak napraviti, nakon prvog dana operacije, u njemu kazati putove kojima se mogu izvlačiti, napraviti tako da izazove ovakva pomutnja kakva je još duplo veća. Ali onda treba riskirati, i naći ljude, a ja vjerujem da ih ima koji će riskirati to napraviti.

PREDSJEDNIK: Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi, vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo... Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.

MIROSLAV TUĐMAN: Ako mogu reći, ovo se pokazuje ipak da oni slušaju više radio i televiziju nego letke. Bolje je ići preko radija i televizije...

PREDSJEDNIK: Preko radija i televizije, ali i s letkom.

GOJKO ŠUŠAK: Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio, biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo.

PREDSJEDNIK: Slažem se, to isto tako dokazuje našu snagu. Dobro, ići ćemo s time...

(24sata.info)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
18549088

Powered by Blogger.ba