Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.07.2016.

BH. DIJASPORA KAO NEISKORIŠTEN RUDNIK ZLATA

Bh. dijaspora kao neiskorišten rudnik zlata



Konvertibilna marka (KM)
Konvertibilna marka (KM)
///////////////////////////////

Prema Informaciji koju je ovih dana objavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, više od dva miliona osoba porijeklom iz ove zemlje, živi izvan njenih granica. Putem bankovnih transfera, s različitih adresa u inostranstvu, u Bosnu i Hercegovinu godišnje stigne oko 3,5 milijarde maraka, ili više od 1,7 milijardu eura. Nezvaničnim kanalima stiže i više od ove sume. Novac je namijenjen u privatne svrhe odnosno kao pomoć porodicama, dok je i dalje nedovoljno ulaganje dijaspore u privredni razvoj svoje zemlje.

U posljednjih pet godina, udio ovog novca u bruto nacionalnom prihodu se kreće između 10 i 15 posto, što Haris Halilović, potpredsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH, slikovito prikazuje "kao rudnik zlata, koji se ne koristi".

Zbog čega je novac koji stiže iz preko 50 zemalja u kojim danas žive Bosanci i Hercegovci, namijenjen pretežno za pomoć porodici i prijateljima a nije uložen u privredu i razvoj BiH?

"Svi koji se razumiju u biznis i ljudi od biznisa ne ulažu srcem, nego glavom i oni idu tamo gdje mogu ostvariti profit, u uslovima u kojim je BiH – od problema s korupcijom, loše poreske politike, problema sa prikupljanjem papira i raznih dozvola što u BiH traži mnogo vremena. U Makedoniji se za tri dana mogu dobiti svi papiri, a u BiH, najbrže što je do sada zabilježeno, je 60 dana", navodi Namik Alimajstorović, jedan od osnivača krovne organizacije bh. građana u iseljeništvu.

Sve su to poznati razlozi koji odbijaju ozbiljne ulagače – riječi su Alimajstorovića.

"Znači, humanitarno se pomažu rodbina i prijatelji, ali kada dođe do ozbiljnog posla, onda kad se sagledaju svi problemi koji bi pratili investiranje u BiH, nakon toga ljudi jednostavno odustanu", ističe Namik Alimajstorović.

Brojne prepreke za ulaganje u državne projekte navodi i Medaga Hodžić koji živi u Italiji: "Uvijek ta konstantna prepreka – administrativna i politička, ali i nedovoljna volja bh. vlasti za zajednička ulaganja sa investitorima izvan zemlje".

Hasan Šehović, predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza bh. dijaspore, navodi da za ozbiljne investicije mora postojati zvanična strategija države, koju Bosna i Hercegovina još uvijek nema.

"Mi, na koja vrata zakucamo ona se otvore. Ali, sve se to svodi na entuzijazam pojedinaca koji su spremni da nešto urade. Država mora imati institucionalan odnos, mora imati strategiju – plan i program prema kojim će se raditi i ostvarivati veza s dijasporom", poručuje Šehović.

Konvertibilna marka (KM)

Konvertibilna marka (KM)

Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH je najavljeno da će do kraja godine biti usvojen dokument koji bi pokazao drugačiji odnos BiH prema svojoj dvomilionskoj dijaspori.

"Naš cilj je da uvežemo BiH i dijasporu i da mnogo više uradimo nego do sada. Možemo reći da je jedna od najvećih prepreka nejedinstvena politika prema dijaspori, ali sada radimo na tome da to popravimo. Zato je bitno uključivanje svih bh. građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili političko i svako drugo opredjeljenje", navodi Semiha Borovac, ministrica.

Ni lokalne zajednice ne pokazuju dovoljno interesovanja za ulaganja građana koji su novi dom pronašli izvan Bosne i Hercegovine.

Jedan od malobrojnih, koji u gotovo svakoj prilici ističe značaj ulaganja uspješnih privrednika iz inostranstva, je načelnik opštine Bosanski Petrovac, Zlatko Hujić.

"Mi sami sebi pravimo problem. Zbog tromosti, učmalosti, brojne birokratije što je višegodišnji problem u ovoj državi, imamo i problem nesistematskog ulaganja i odnosa prema kapitalu naše dijaspore. Šteta je da nekoliko milijardi eura ili konvertibilnih maraka, dolazi u ovu zemlju sporadično, od kuće do kuće, od familije do familije, a da se ne ulaže u razvoj zemlje. Nema tu sistema, nema sigurnosti za one koji bi ulagali. Naša dijaspora je naše bogatstvo, ali ti ljudi čekaju da im otvorimo puteve i spustimo neke mostove, kako bi zajedno sa svojim kapitalom ušli u BiH", ističe Hujić.

Potrebno ministarstvo za dijasporu

Namik Alimajstorović podsjeća da je strategiju prema bh. iseljeništvu, trebalo usvojiti mnogo ranije, ali je to izostalo. Isto kao što su Bosanci i Hercegovci širom svijeta očekivali i tražili formiranje ministarstva za dijasporu.

"Kako da mi ozbiljno razmišljamo i gledamo na državu koja ima takav odnos prema dva miliona ljudi koji su iz BiH otišli, a da nema nadležno ministarstvo. Ako imamo u vidu da u BiH živi tri i po miliona stanovnika, znači, da je u inozemstvu više od 50 posto od tog broja a država BiH ima samo Sektor za iseljeništvo, koje broji desetak ljudi. A mi u dijaspori, nemamo riješeno ni jedno pitanje", ističe Alimajstorović, te dodaje:

"Što se tiče najavljene državne strategije o odnosu BiH prema dijaspori, mislim da od te strategije, kao i od cijelog dosadašnjeg odnosa države prema dijaspori, neće biti ništa."

Gotovo svakog dana, ljudi različitih generacija i stručne spremnosti, napuštaju svoju zemlju i povećava se brojnost one druge BiH, koja živi izvan matice zemlje.

Stari problemi nisu riješeni, a stasava "nova dijaspora".

//////////////////////////
////////////////////////////////////////////

///////////////////////////////////////////

Multimedija


//////////////////////

27.07.2016.

ANDREJ NIKOLAIDIS: ONI KOJI SU ODOBRAVALI RAT PROVODE POLITIKU ZABORAVA

Andrej Nikolaidis: Oni koji su odobravali rat provode politiku zaborava


Juli 26. 2016.

Andrej

Književnik, novinar i publicista Andrej Nikolaidis  rođen je u Sarajevu 1974. godine. Rodni grad napustio je u proljeće 1992. godine, kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, i seli se u crnogorski primorski gradić Ulcinj. U Crnoj Gori počinje Nikolaidisova novinarska i literarna karijera, a javnosti regije postaje poznat kao oštar kritičar nacionalističkih politika Srbije i Crne Gore. Godinama je pisao političke komentare i kolumne u kojima je razotkrivao licemjerstvo srbijanskog i crnogorskog političkog establišmenta.

Vrhunac političkog angažmana desio se objavljivanjem članka Dželatov šegrt, objavljenog u podgoričkom magazinu Monitor, u kojem je optužio režisrea Emira Kusturicu da je godinama bio saradnik srbijanskog predsjednika Slobodna Miloševića. Nakon dugogodišnjeg spora, koji je Kusturica pred crnogorskim sudom vodio protiv autora članka, Nikolaidis je bio primoran, “zbog klevetničkih optužbi”, platiti kaznu od 12.000 eura.

Andrej Nikolaidis autor je nekoliko romana, među kojima se izdvaja Mimesis.

  • Koliko je okupljanje pisaca na festivalima kakav je ‘Bookstan’ u Sarajevu plodotvorno i korisno i koliko takve manifestacije pomažu ponovnom ujedinjavanju ratom razbijenih kulturnih prostora?

– Mi se okupljamo već dugo i prilično često i pitanje je [smijeh] zašto nas šira društvena zajednica toleriše. Šalu na stranu, nekada su ovakvi festivali bili iznimno značajni, a pod nekada mislim na ono prvo postratno vrijeme, na one dane kada su pisci i umjetnici zaista uspostavljali neke veze koje su, prije toga, na brutalan način bile pokidane. Veze danas postoje, danas to nije glavna funkcija ovakvih okupljanja.

Međutim, čisto cehovski, uvijek je dobro na jednom mjestu vidjeti probrane autore, popričati sa njima, vidjeti šta rade i, napokon, naročito je važno ostvariti kontakt sa prevodiocima i međunarodnim agentima. To je ono glavno, što svaki autor, ili autorica, dobija od ovakve manifestacije. Ono što dobija grad u kojem se nešto ovakvo dešava jeste neka vrsta kulturnog prosvjećenja, jer književni i filmski festivali uvijek stvaraju atmosferu u kojoj se čovjek osjeća bolje i ljepše.

  • Postoji li na prostoru koji je nastao raspadom Jugoslavije i njenih kulturnih okvira neka zajednička, objedinjujuća poetika?

– Mislim da ne i mislim da je to dobro. Ipak, govorimo o mnoštvu poetika koje je vrlo teško uvezati, čak i u nacionalne književnosti, a naročito u nešto što bi bila regionalna scena. Dobro, svi mi imamo zajedničke traumatične tačke. One su zajedničke bez obzira iz koje perspektive gledate na to, ma koliko se pokušavalo gurnuti pod tepih.

Ma koliko se negirala, Srebrenica je zajednička traumatična tačka Bosne i Hercegovine i Srbije. Ona je, ne mogu to dovoljno istaći, iznimno važna traumatična tačka i za Srbiju. To što se umjetnički ćuti o Srebrenici u Srbiji govori u prilog toj tezi. Ona je traumatična tačka i za hrvatsku književnost, jer je upravo Ivica Đikić napisao odličan roman o toj temi. Tako da je to nešto što jeste zajedničko, ali opet postoji mnoštvo glasova, mnoštvo poetika i mnoštvo tendencija.

Ono što je meni zanimljivo jeste termin, promovisan u hrvatskoj teoriji književnosti, postjugoslovenske književnosti, koja dakle nije nikakav jugonostalgičarski fenomen, nego prosto činjenica da mi govorimo četveroimenim jezikom, da se razumijemo bez prevođenja i da postoji generacija pisaca koja je funkcionisala na prostotu koji je nekada podrazumijevao prostor one Jugoslavije.

  • Koliko možete prihvatiti ocjenu kritike da je Vaša književnost najbolje što je iznjedrila postjugoslovenska ‘stvarnosna književnost’, kako kritičari često opisuju Vaše pisanje?

– Nisam siguran da je ‘stvarnosna proza’ nešto sa čim bih se složio, ali naravno, na to ne mogu uticati. Ako su ljudi tako rekli i okarakterisali, a jesu rekli, svjestan sam toga, onda tako jeste, bez obzira što se ja sa tim ne slažem. Najvažnija stvar koju sam napisao je trilogija Tamno pokoljenje, koju čine romani Sin,Dolazak i Devet. Ona nije osobito politična i stvarnosna, ona se bavi pitanjima porodice, religije, apokalipse, ali svakako ne našom političkom stvarnošću.

Ono što mislim da je odredilo kritičku recepciju moga djela je Mimesis, moj najpoznatiji roman, koji apsolutno jeste stvarnostan, kao što i sam naziv kaže, i koji apsolutno jeste političan.

  • Poznati ste i kao britak i kritički intoniran kolumnist i komentator. Koji su osnovni motivi Vašeg publicističkog djelovanja?

– Ja ne znam ništa drugo da radim, ja znam samo da pišem. Od književnosti ne mogu da živim i ja moram da pišem za novine, a medijima vas plaćaju samo ako pišete o politici. Dodatno, ja sam u čitavu stvar ušao i sa strašću, jer sam ušao prilično rano u novinarstvo, još tamo 1994. godine, kada sam počeo objavljivati prve političke komentare.

Budući da mi ovdje nismo ušli u prostor postistorije, kada bi sva velika pitanja bila zatvorena, a mi se mogli baviti nekim dosadnim stvarima, kakve su valjanost demokratskih procedura, funkcionalnost parlamentarnog sistema… ovdje onda još uvijek brojimo mrtve i gotovo da još uvijek gledamo kako teče prolivena krv, ja sam imao potrebu da o tome nešto kažem. S jedne strane, ne znam ništa drugo da radim i to je moj zanat, a sa druge strane, čak i da pisanje nije moj zanat, ja sam imao potrebu da o tome nešto kažem. Ja sam doslovce razapet između te dvije činjenice. Ponekad bih rado ostavio taj kolumnistički posao, tim prije što mislim da šteti mojoj književnosti.

  • Serija Vaših kritičkih tekstova u kojima ste se bavili odnosom Emira Kusturice prema Sarajevu i Bosni odjeknula je regijom. Pisali ste i o njegovoj povezanosti s predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom. Nakon sudskog procesa i brutalnih medijskih napada koje ste pretrpjeli, šta danas mislite o akterima te ‘afere’?

– Ja sam napisao nekoliko tekstova o Emiru Kusturici, a to znači da sam napisao nekoliko tekstova više nego što sam trebao napisati. Ja sam o tom čovjeku napisao sve što sam mislio da je trebalo napisati. Ja, čak i kada bih mu želio zlo, a ne želim mu zlo, ne bih mu mogao poželjeti ništa što on sam sebi nije već napravio. On će ići svojim putem, vjerovatno, do samoga kraja. Za utjehu, to je vrlo autentična, ako ne i jedinstvena egzistencija.

A to zašto je on sve to uradio i da li je moglo biti drugačije, da li je Bosna i Hercegovina izgubila njegovim odlaskom i da li je on nešto dobio, i gdje je u svemu tome Milorad Dodik, koji je, po mome mišljenju, u toj priči sasvim periferan lik i čovjek koji možda ima političku moć, ali je u priči o Emiru Kusturici apsolutni statista, na sva ta pitanja nemam odgovora. Sve će to morati neki drugi ljudi da raščevijaju, ako im bude do toga.

  • Kako komentirate nekorektne i diskriminatorske jezičke natuknice koje su se našle o nedavno objavljenom crnogorskom Rječniku, a čije je izdavanje podržala Crnogorska akademija nauka i umjetnosti?

– To je kontinuitet djelovanja CANU-a. Ta akademija nije ni mogla napraviti drugačiji rječnik. Ta akademija je od devedesetih godina prošlog vijeka pa do dana današnjeg – devedestih, naravno, mnogo više – bila na krivoj strani istorije. Onda kada nisu pravili ozbiljnu štetu, onda su na tu štetu i o zlim stvarima ćutali. Gotovo da je nemoguće reći šta je od te dvije stvari gore.

U svakom slučaju, ta epizoda je samo potvrdila ono što smo znali o toj akademiji i dobro je da su napokon ljudi u regionu imali priliku da pročitaju i vide kako ti akademici i njihovi stručni saradnici razmišljaju, kako oni vide islam i Bošnjake u Crnoj Gori i da vide da SANU [Srpska akademija nauka i umetnosti] nije jedina akademija koja je i dalje zaglavljena u 19. vijeku.

  • Kako tumačite fenomen crnogorskog ‘zaboravljanja’ rata i uloge koju je Crne Gora imala u razbijanju Jugoslavije i kolektivnog odbijanja da se prihvati istina da su crnogorske vojne jedinice ratovale u drugim republikama, posebice u Bosni i Hercegovini?

– Crnogorsko društvo većinski ne prihvata te činjenice, ali manjinski dio je toga veoma svjestan, jer su postojali glasovi koji su i onda bili protiv rata. Morate znati da je antiratna Crna Gora devedesetih godina prošlog vijeka bila manjinska, bila je mala, ali je bila veoma glasna. Nije bilo lako, kao što nije bilo lako ni u Beogradu biti na toj strani ranih devedesetih godina.

Kasnije se ta antiratna energija prelila u pokret za nezavisnu Crnu Goru, ali vi imate činjenicu, isto kao u Srbiji, napokon kao i u Hrvatskoj kada je u pitanju politika te zemlje prema Bosni i Hercegovini, da je većina koja je omogućila sprovođenje takve politike sama sebe odlučila da nagradi zaboravom. [Milo] Đukanović je učinio korake kada je u pitanju ono što je Crna Gora činila prema Hrvatskoj. To izvinjenje za Dubrovnik došlo je relativno rano, već 1999. godine, rano iz crnogorske perspektive, ali očito prekasno iz hrvatske [perspektive].

Uloga Crne Gore u zbivanjima u Bosni i Hercegovini ostaje neispričana priča iz perspektive većinske javnosti. Ponavljam, većina ljudi koja je svojim ćutanjem i odobravanjem omogućila takvu politiku devedesetih je jednostavno kasnije sprovela politiku zaborava, i to je ono što se desilo cijelom regionu, a ne samo Crnoj Gori.

Jasmin Agić (Aljazeera)

//////////////////////////

NA ZAHTJEV MMF-a: Inostrani revizori ušli u devet banaka u BiH

NA ZAHTJEV MMF-a: Inostrani revizori ušli u devet banaka u BiH ...


////////////////////////

CCI POHVALIO FEDERALNU VLADU: Najefikasnije razdoblje u posljednjih šest godina!

CCI POHVALIO FEDERALNU VLADU: Najefikasnije razdoblje u ...

//////////////////////////////

/////////////////////////////

//////////////////////

BRUTALAN NAPAD NA ĐORĐA BALAŠEVIĆA: 'Panonska p..zda, bruka i sramota, peva Hrvatima dok ustaše slave 'Oluju'!

BRUTALAN NAPAD NA ĐORĐA BALAŠEVIĆA: 'Panonska p..zda ...

/////////////////////////

visevic321

Danijel Višević tvrdi : Mržnja nije bila razlog rata u bivšoj Jugoslaviji

Hiljade mladih Jugoslovena slavilo je mir na koncertu održanom u sarajevskoj Zetri 28. jula 1991. godine. Oni su time protestirali protiv rata u bivšoj Jugoslaviji. No ubrzo nakon toga je

////////////////////////////

/////////////////////


DodoLib2

Osipa se društvo : Liberman se ogradio od Dodika i Livnea

Ministar odbrane Izraela Avigdor Liberman, najjača prozapadna karika Milorada Dodika, odriče se svog štićenika i potpuno je okrenuo leđa lideru SNSD-a, rečeno mi je u visokim diplomatskim krugovima. Oni navode da [...}
26.07.2016.

RELIGIJA I POLITIKA NA BALKANU: UHODAN KURS, U SLUŽBI KOLEKTIVITETA

Religija i politika na Balkanu: Uhodan kurs, u službi kolektiviteta


Patrijarh srpski Irinej i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, Banja Luka, januar 2016.
Patrijarh srpski Irinej i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, Banja Luka, januar 2016.

/////////////////////////////////////

U Bosni i Hercegovini i zemljama regiona na sceni je sprega religije i politike, pri čemu religijske zajednice imaju dobro uhodan kurs i u službi su nacije i vlasti. Ovo tvrde neki od istaknutijih disidenata i kritičara aktuelnog stanja društava u zemljama bivše Jugoslavije, uz riječi kako su rijetki oni – posebno u vjerskim zajednicama – koji se tome suprotstavljaju, pa se teško može reći da su države u regionu sekularne, iako se one kao takve zvanično predstavljaju.

Sarajevski advokat i nekadašnji urednik nezavisnog magazina "Dani", Senad Pećanin, tvrdi da nacionalizam, u savezu politike i crkve, nanosi dugotrajne i nepopravljive štete po sve građane.

"Naime, religijske zajednice su, na žalost, su danas postale 'porodilišta' nacionalizma, ksenofobije i nekritičkog prihvatanja mitova o prošlosti vlastite nacije ili religijske grupe", naglasio je Pećanin.

Ovdašnje religije ne interesira pojedinac

Štaviše, profesor Amer Bahtijar iz mostarskog Centra za kritičko mišljenje, tvrdi da religija u Bosni i Hercegovini ima dobro uhodan kurs i u službi je kolektiviteta – države, nacije i vlasti.

"Ovdašnje religije kroz povijest nikada nisu se zainteresovale za pojedinca, njegove potrebe, želje i osjećaje. I nigdje kao tu se ne vidi sva izdaja ideja utemeljitelja religije i upravo na toj izdaji nastala je religija koja je iz svog učenja izbacila Boga", ocjenjuje Bahtijar.

S lijeva na desno: fra Drago Bojić, Amer Bahtijar i Senad Pećanin, Mostar, foto: Mirsad Behram

S lijeva na desno: fra Drago Bojić, Amer Bahtijar i Senad Pećanin, Mostar, foto: Mirsad Behram

Malo je onih pripadnika vjerskih zajednica, tvrde kritičari, koji su se simbiozi vjere i politike usprotivili. Jedan od njih je fra Drago Bojić, franjevac na službi u Jajcu, koji je još prije tri godine smijenjen sa mjesta urednika franjevačkog mjesečnika "Svjetlo riječi", a zabranjeno mu je i da predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

"Sprega politike i religije, odnosno politizacija religije i sakralizacija politike, jasno, u kombinaciji još sa nacionalnim i etničkim elementima da je to ponajveći problem i bio, na žalost, i ostao i u ovoj zemlji i na ovim prostorima", izjavio je fra Drago Bojić za RSE o odnosu vjerskih zajednica i politike.

Zato se, smatra Bojić, teško može govoriti o bilo kojem društvu na ovim prostorima da je sekularno.

"Da bi se neko društvo zvalo sekularnim društvom, onda bi naravno najprije moralo doći do odvajanja političkog i religijskog. Zatim, moralo bi se govoriti onda o pravima manjina, uopće o ljudskim pravima. To nije, naprosto, slučaj na ovim prostorima", objasnio je Bojić.

Kritika i mase

U Mostaru je promovirana i Bojićeva knjiga pod naslovom "Zlato i tamjan – kritički osvrt na politiku i religiju", u kojoj su sakupljeni komentari o političkoj situaciji u BiH, prije svega, o nacionalizmu, ali je i kritika religijskih struktura i institucija.

Poznati hrvatski novinar i pisac, jedan od osnivača nekada čuvenog splitskog satiričnog lista "Feral Tribune", Viktor Ivančić smatra da knjiga fra Drage Bojića takođe upućuje najžešću kritiku oportunizmu.

Viktor Ivančić, Mostar, foto: Mirsad Behram

Viktor Ivančić, Mostar, foto: Mirsad Behram

"Kritiku onoj tupoj masi, koja šutljivo hoda za zastavama i vođama od jedne do druge historijske gadosti", istakao je Ivančić.

Ivančić podsjeća na nekolicinu bosanskih franjevaca, koji su se protivili nacionalizmu i u vrijeme rata i nakon njega, zbog čega su nerijetko optuživani za dvostruku izdaju.

"Optuženi za izdaju od politike koja je taj nacionalizam emitirala i od crkve kojoj pripadaju, koja je te politike uredno sve vrijeme servisirala", naveo je Ivančić.

//////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Učitajte više sadržaja...


///////////////////////////////////////////////

Aktuelno



/////////////////////////////////////////////

Multimedija



/////////////////////////////////////////////////
/////////////////////

KORIDA PODIJELILA ŠPANCE: Pogledajte zastrašujuće snimke koji su podigli špansku javnost na noge (VIDEO) - 3

Pogledajte zastrašujuće snimke koji su podigli špansku javnost na noge


///////////////////////

NOVO ZAOŠTRAVANJE S-H ODNOSA: Srpski SUBNOR optužio Hrvatsku da dijeli iste vrijednosti kao NDH! - 3

Srpski SUBNOR optužio Hrvatsku da dijeli iste vrijednosti kao NDH!


///////////////////////////

Kolumne

Boris Dežulović : Pokemoni na izborima

Komentari Pročitaj čitav članak

Gordana Katana : Za sve su krivi Bošnjaci

Ahmed Burić : Kijametski dan

Gojko Berić : Ay, Carmela

Biljana Srbljanović : Lov na sve nas

25.07.2016.

BREXIT ZA POČETNIKE: JEFTINI POPULIZAM I OZBILjNA HISTERIJA

BREXIT ZA POČETNIKE: JEFTINI POPULIZAM I OZBILJNA HISTERIJA


tačno.net

Autor
25.7.2016. 


BREXIT ZA POČETNIKE: JEFTINI POPULIZAM I OZBILJNA HISTERIJA

Glavna zvijezda minulog referenduma u Velikoj Britaniji bio je Nigel Farage, lider desničarske Stranke nezavisnosti Velike Britanije. Mediji su se fokusirali na senzacije koje ovaj političar non-stop kreira, a zanemarili ozbiljnije sagledavanje stvarnog značaja izlaska iz EU

Piše: Aleksandar Brezar, analiziraj.ba

Prošlo je skoro mjesec dana od referenduma o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, iliti Brexita, možda i najznačajnijeg političkog događaja u EU od njenog osnivanja. Brexit je u međuvremenu zasjenjen drugim dešavanjima u Evropi, prije svega neuspjelim pokušajem vojnog udara u Turskoj. Pokušaj smjene turskog predsjednika Recepa Erdogana i naknadni događaji su medijski daleko atraktivniji, posebno kada se uzmu u obzir serije hapšenja, smjena visokih državnih službenika, zabrana putovanja u inostranstvo akademskim građanima i građankama, te netom proglašeno tromjesečno vanredno stanje.

Zato ne treba da čudi da su se domaći mediji u priči o Brexitu uglavnom oslanjali na nama lako dostupnu kontekstualizaciju kroz moguće posljedice koje bi britanski izlazak iz EU mogao imati na nas i na našu kandidaturu za pristupanje Uniji. Ovo se djelimično može opravdati činjenicom da je Velika Britanija bila jedan od glasnijih zagovarača našeg što ranijeg pristupanja EU, ali i jedan od tvoraca već dobro poznate, ali malo spominjane i još manje analizirane reformske agende kao preduslova ulaska BiH u EU. Ta se tematika ponovo reaktualizirala kroz nedavnu vijest o odgađanju nove tranše kredita MMF-a našoj državi, ali nas to nije držalo dovoljno dugo da bi se reformska agenda ipak detaljno propitala. I onda se desio Brexit, a naši mediji, osim nekoliko svijetlih primjera, nisu se previše trudili da tu temu proprate mimo već spomenutog šablona, “a šta će biti s nama”.

Ekonomija i imigranti

Za analizu situacije u Velikoj Britaniji potrebno je konkretnije propitati način na koji su ovu temu tretirali britanski mediji. Bitno je imati na umu da, iako bi mediji morali poštovati pravilo objektivnosti, jasno je da i u Velikoj Britaniji mediji itekako znaju zauzeti stranu koja im odgovora, ili barem ne gristi ruku koja ih hrani. Također, od velike pomoći za sagledavanje političke scene u Velikoj Britaniji može biti i odabir indikatora koji bi mogli ukazati na trendove pri tretmanu ove teme, kao i na glavne političke i društvene igrače u priči o Brexitu.

Prije samog referenduma, britanski konzervativci (ili torijevci) bili su podijeljeni po pitanju izlaska ili ostanka u EU. Članovi bliži političkom centru bili su za, i to većinom iz ekonomskih razloga, dok su oni pozicionirani više desno bili protiv, i to većinom iz antiimigracijskih razloga. Sada već bivši britanski premijer David Cameron bio je za ostanak u EU iako je kompletnu kampanju pred izbore 2015. bazirao na obećanju (još) konzervativnijim članovima stranke da će u toku novog mandata pokrenuti pitanje britanskog izlaska. Njegov glavni politički protivnik unutar stranke po ovom pitanju bio je bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson, što i ne čudi previše bilo koga ko je upoznat s neokolonijalnim i antiimigracijskim stavovima čovjeka koji bi se najlakše mogao opisati kao loša kopijaDonalda Trumpa (čak i po izgledu).

George Osborne, kancelar blagajne u Cameronovoj vladi, poznat po oštrom jeziku, dosta pragmatičnom euroskepticizmu i neokonzervativnim stavovima, pretežno po pitanjima vanjske politike, začuđujuće je također bio za ostanak. S druge strane, Laburistička stranka je skoro u potpunosti bila za ostanak u EU, posebno otkako je vođstvo stranke preuzeoJeremy Corbyn. Corbyn je jasno obznanio svoj stav izjavom da je Brexit “ubrzani put u ekonomiju u kojoj će najsiromašniji proći najgore”, što je možda i najočitija tačka slaganja laburista, dosta podijeljenih po ostalim pitanjima, ali i glavna tema rasprave u britanskim medijima pred referendum.

Populizam u izvornoj formi

Iako su torijevci imali daleko značajniju zastupljenost u medijima od laburista, gdje je ta razlika dosezala i 40,3 posto u pro-Brexit novinama, stvorio se lažni dojam da je jedna druga stranka – UKIP – bila daleko jača nego što zaista jeste. UKIP-ova zastupljenost nije prelazila 4,5 posto u medijima naklonjenim britanskom odlasku, što je nesrazmjerno važnosti koja se davala njihovim stavovima. UKIP, ili UK Independence Party (Stranka nezavisnosti Velike Britanije – koje nezavisnosti?), jeste desničarska populistička stranka osnovana 1993., koja je tek u priči o Brexitu dobila na kakvoj-takvoj važnosti, prije svega radi svog (sada već bivšeg) lidera, Nigela Faragea. Farage, relativno neuspješan broker i notorni euroskeptik, nakon neuspješnih pokušaja kandidature za razne pozicije, uključujući i onu gradonačelnika Londona, uspio je ući u Evropski parlament 2014., gdje je između ostalog (p)ostao poznat po svojim poprilično zapaljivim i neinformisanim izjavama. Farageovo insistiranje na trulosti EU i boljoj budućnosti građana i građanki Velike Britanije van Unije ukazivalo je na najveći problem medijskog praćenja Brexita – jeftin populizam koji se oslanjao na nacionalni sentiment, antiimigrantske stavove, okrivljavanje EU radi lošeg ekonomskog stanja umjesto prihvatanja činjenice da je trenutna situacija rezultat više od 30 godina katastrofalne ekonomske politike – savršeno se oslikava upravo u Farageovom liku i djelu. Međutim, medijima je bilo mnogo lakše do besmisla potencirati Farageovo klovnovstvo umjesto ozbiljnijeg bavljenja svojim poslom.

Ono čemu mediji, s druge strane, nisu posvetili dovoljno pažnje jeste serija rasističkih ispada koja je uslijedila nakon Brexita, i to prema svim mogućim etničkim skupinama koje nisu “autohtono” engleske, pa su tu ulogu preuzeli sami građani i građanke na društvenim mrežama. Dovoljno je pogledati jedan ovakav album da bi se uvidjela sva zloba koja je izašla na površinu. Uzroke ne treba tražiti u iznenadnom rasizmu Engleza – kojima je, istini za volju, Brexit poslužio kao dozvola da se obračunaju sa svima koje smatraju za odgovorne za svoju nesreću – već upravo u gorespomenutom sistemu koji je te ljude učinio dovoljno ogorčenim da misle da im nisu krivi klovnovi poput Faragea, već Poljak ili muslimanka koji s njima dijele sjedište u autobusu. Moglo bi se, također, reći da su i sami mediji donekle odgovorni za nagli porast rasističkih napada u Velikoj Britaniji nakon referenduma: dovoljno je uzeti u obzir činjenicu da je imigracija bila treća najvažnija tema u medijskom tretmanu Brexita, gdje je najočitiji indikator procentualna razlika u količini tekstova među novinama koje su bile za izlazak (14,8 posto) i ostanak (9,9 posto). Kultura straha od drugogi drugačijeg sigurno je doprinijela izglasavanju opcije za izlazak, a uloga britanskih medija u tome vrlo je zabrinjavajuća.

Kamo dalje, rođače?

Interesantno je da dobar dio medija nakon referenduma nije uspio objasniti kako će britanski izlazak funkcionisati u praksi. Naravno da je prvih par dana bilo izuzetno konfuzno, pogotovo nakon nejasnog statusa Škotske, koja je listom glasala za ostanak, pa je još uvijek nepoznato da li će Brexit označiti i početak raspada Ujedinjenog Kraljevstva. Škotski političari su već dan nakon Brexita najavili ponovni referendum o istupanju iz Velike Britanije, te se pojavila i zanimljiva teorija da bi Škotska, ukoliko bi se stvari odvijale dovoljno brzo, mogla ostati unutar EU nakon što napusti Veliku Britaniju. Bez obzira na odluku Škotske, referendum ne znači automatsko istupanje Velike Britanije iz EU: potrebno je proći proces parlamentarne procedure i pozivanja na Član 50 Lisabonske konvencije, što zatim pokreće dvogodišnji period izlaska iz Unije.

Druga bitna posljedica Brexita je pad Cameronove vlade, i njegova smjena novoimenovanom premijerkom, Theresom May. Ona je, između ostalog, poznata po tome što je u prethodnom izbornom ciklusu u sklopu vlastite promocije naručila kamione s bilbordima koji su ilegalnim imigrantima poručivali da “idu kući”. Teško je osobu poput nje smatrati korakom naprijed u političkom smislu, čak i u odnosu na izrazito nesposobnog i problematičnog Camerona. Ako ovi kamioneti nisu dovoljna ilustracija njenih političkih stavova, onda definitivno pomaže činjenica da je Theresa May u jednom ključnom istupu tokom referenduma istakla da bi Velika Britanija trebala da se povuče iz Evropske konvencije o ljudskim pravima, kriveći Konvenciju za “vezivanje ruku parlamentu, nepomaganje prosperitetu” (istu izjavu je kasnije povukla).

Da je u Velikoj Britaniji vuk pojeo ne samo medvjeda, već i lisicu, zeca i par omanjih šumskih životinja, moglo se zaključiti iz odabira članova i članica njenog kabineta. Novi ministar finansija, populista Phillip Hammond, već je bio na tapetu 2013., kada je kao sekretar odbrane imao niz vrlo problematičnih izjava o homoseksualnim brakovima. Za sekretara vanjskih poslova odabran je već spomenuti Boris Johnson, koji je još kao novinar izgubio posao i kredibilitet nakon što je uhvaćen u izmišljanju navoda. Poređenje s Trumpom još više stoji kada se uzme u obzir da je u karijeri političara uspio uvrijediti praktično svakoga – od crnih stanovnika Afrike, plemenskih ratnika, 10-godišnjeg japanskog školarca, sve do čitavog grada Liverpoola, kojem se kasnije morao izvinjavati. Liam Fox, novi sekretar međunarodne trgovine, morao je 2011. dati ostavku na mjesto sekretara odbrane radi davanja pristupa informacijama od državnog značaja – svom prijatelju. Ministar zdravstva Jeremy Hunt uspio je ostati na položaju iako je još uvijek u velikom sukobu s doktorima u štrajku. Ministar saobraćaja, Chris Grayling, jednom je opisao život u siromašnom naselju Manchestera, Moss Sideu, kao “urbani rat” te je dobio nagradu zaosobu s predrasudama godine radi izjave da bi vlasnici hostela trebali moći odbiti homoseksualne parove kao goste. Nova sekretarka za okoliš Andrea Leadsom tvrdi da je prvog dana na poslu morala pitati da li su globalne klimatske promjene stvarne.

Iz svega predočenog, jasno je da Brexit neće imati posljedice samo po odnos Velike Britanije prema EU (i u tom kontekstu, i prema BiH), već da Veliku Britaniju očekuje težak period u novim okolnostima. Iako je Theresa May odgodila raspravu o Članu 50 za kraj 2016., te je time kupila vrijeme sebi i svojoj vladi da dobro promisle o opcijama, očito je da na Ostrvu više nikad ništa neće biti isto. Što se tiče samih medija, Brexit bi mogao biti kapitalna lekcija o važnosti nepotpadanja pod praksu neutemeljenog izvještavanja baziranog na senzaciji, posebno u situacijama od vitalnog značaja. Iz ovog slučaja je očito da senzacionalizam na kraju šteti svima, dok će klovnove na vlasti uvijek zamijeniti drugi – a evidentno, ponekad i mnogo gori.








25.07.2016.

KNjIGA 'ISPOD PLAVIH ŠLjEMOVA', NOVI POGLED NA MISIJU UNPROFOR

Knjiga 'Ispod plavih šljemova', novi pogled na misiju UNPROFOR




U Tuzli je nedavno predstavljena knjiga "Ispod plavih šljemova" Vladimira Filipovića, politologa i sveučilišnog profesora. U ovoj knjizi autor analizira motive država da upute svoju vojnike u misiji UNPROFOR-a (United Nations Protection Forces – Zaštitne snage Ujedinjenih naroda) u Hrvatskoj i BiH od 1992. do 1995.

Najviše se bavio istraživanjem pitanja jesu li Ujedinjene narodi (UN) bile nastavak politike drugim sredstvima, te čije politike – UN-a ili država članica.

Vladimir Filipović odlučio se tijekom svog doktorskog studija istraživati na temu uloge Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj jer ga je to pitanje "mučilo još u djetinstvu", 1992. godine kada je imao tek 11 godina.

"Kada sam istraživao, vidio sam da je u Hrvatskoj u jednom dijelu bio francuski kontingent i kontingent Kenije. Kenijski general je bio zapovjednik cijelog tog sektora, a što je značilo da zapovjeda i francuskim vojnicima. Ja sam se pitao: 'Zar zaista Francuzi daju da im zapovjeda taj Kenijac?'. Onda sam našao da je jedan francuski časnik srednje klase rekao da njemu taj engleski sluga 'neće zapovjedati'. Vjerojatno je aludirao na kolonijalnu prošlost Kenije. Jednu sređenu francusku vojsku nisu impresionirali Kenijci koji su bili potpuno izgubljeni. Ubrzo se u izvorima pojavio niz primjera iz kojih sam vidio da je taj UN samo pokriće za nešto drugo", kaže Vladimir Filipović.

Autor se posebice osvrnuo na ulogu UN-a u Ruandi i Srebrenici u kojima su također bili prisutni, a u kojima su se dogodili najstrašniji zločini kao i na UN-ovo napuštanje Somalije u trenutku kada je zemlja bila u kaosu.

"Ako je UN iz takvih grešaka naučio neke lekcije, to bi značilo da će jednoga dana biti bolje, da će UN štititi ljudska prava, da će štititi nemoćne. Moram reći da bih volio da je tako, ali se bojim da nije tako i da tako neće biti", navodi Filipović.

Profesor Mirko Pejanović tijekom predstavljanja knjige Vladimira Filipovića govorio je o kontroverznim ulogama UN-a tijekom rata devedesetih godina, posebice na tragičan ishod uloge Ujedinjenih naroda u Srebrenici.

"Jedanaestog jula je bilo podignuto oko 60 aviona NATO-a. Dok su oni kružili nebom iznad BiH sve srpske snage su stale. Čim su saznali da su vraćeni, a vraćeni su zato što su visoki funkcioneri UNPROFOR-a i vlade Holandije shvatili da će njihovi vojnici biti ugroženi. Tako nije došlo do zaštite građana u Srebrenici. Tako je nastupilo ono zlo, zločini i genocid. Tako je sve skupa tragično završeno. Nakon rata u BiH, UN nije učinio niti jednu reformu koja bi u budućnosti prevenirala ono što se dogodilo na našim prostorima", riječi su Pejanovića.

Sa promocije knjige u Tuzli

Sa promocije knjige u Tuzli

Istražujući ljudske gubitke i u Zapadnoj Slavoniji, Tomislav Fresel iz Centra za suočavanje s prošlošću "Dokumenta" iz Zagreba uvidio da su ljudi gubili živote i pod kotačima različitih oklopnih vozila UN-ovih vojnika koji njima nisu uopće znali upravljati.

Međutim, Fresel naglašava da su u zaraćenim područjima očekivanja ljudi od UN-a bila što skorija uspostava mira, a zapravo je njihova uloga bila čuvanje mira, odnosno stanja koje je postignuto ratom i silom.

Također očekivanja da su snage UN-a došle sačuvati živote ljudi s ovih prostora su nerealna što je naglasio i autor knjige, a Fresel posebno podvukao, "jer oni su prije svega čuvali vlastite živote te pomagali da se rat ne proširi na druge zemlje".

"U samim zagovaračkim aktivnostima neophodno je imati na umu interes onih kojima se obraćamo za pomoć. I svoje ciljeve i naš pristup zapravo treba prilagoditi onome što političke elite zemalja kojima se obraćamo imaju u vidu kao svoje interese", navodi Tomislav Fresel.

Knjiga "Ispod plavih šljemova" Vladimira Filipovića nudi jedan novi pogled na misiju UNPROFOR-a. Knjiga donosi mnogo toga novog za čitatelje koji ne pripadaju nužno akademskoj zajednici jer, kako je istaknuo Filipović, da piše samo za akademsku zajednicu vjerojatno ovako pošteno ne bi uopće ni pisao.

Iako je Filipovićeva knjiga dijelom i uznemirujuća, više je nego potrebna politologiji, historiografiji i politici.

////////////////////////////////////////

Aktuelno

Učitajte više sadržaja...

/////////////////////////////////////////////////////

Multimedija

Učitajte više sadržaja...

25.07.2016.

ZBOG ZABRANE BOSANSKOG JEZIKA SDP BiH PODNIO KRIVIČNU PRIJAVU PROTIV MINISTRA DANETA MALAŠEVIĆA

Odluka direktno u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda : Zbog zabrane bosanskog jezika SDP BiH podnio krivičnu prijavu protiv ministra Maleševića !


Juli 25. 2016.

БАЊАЛУКА, 20. МАРТА /СРНА/ -  Министар просвјете и културе Републике Српске Дане Малешевић.

Socijaldemokratska partija BiH podnijela je Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv ministra prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Maleševića smatrajući da postoji osnovana sumnja da je počinio krivična djela neizvršenje odluke Ustavnog suda BiH, Suda BiH, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, a u vezi s krivičnim djelom izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Politički direktor SDP-a Damir Mašić, potvrdio je ove informacije i podsjetio da je Malešević nastavnicima u školama u Republici Srpskoj naložio da u đačke knjižice upisuju isključivo “jezik bošnjačkog naroda, umjesto bosanski jezik”.

“Takva odluka je direktno u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda. Ovo pitanje nije bilo sporno do 2012. godine predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku niti bilo kome drugom u tom entitetu”, istakao je Mašić, navodeći da je pravo na jezik jedno od osnovnih i neotuđivih prava.

On je dodao da su nadležne vlasti u Srpskoj dužne poštovati odluku Ustavnog suda, u kojoj se kaže da Bošnjaci svoj jezik mogu nazivati kako žele i da im vlasti u Republici Srpskoj to ne smiju zabraniti. Iz tog razloga politički direktor SDP-a pozvao je nadležne da ovo pitanje razmatraju na narednim sjednicama Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH.

(Kliker.info-NN)

/////////////////////////////////////
///////////////////////

Kolumne

Boris Dežulović : Pokemoni na izborima

Gordana Katana : Za sve su krivi Bošnjaci

Ahmed Burić : Kijametski dan

Gojko Berić : Ay, Carmela

Biljana Srbljanović : Lov na sve nas




//////////////////////////


USPON 'ENERGOINVESTA' NA TRŽIŠTU ALŽIRA: Sarajevska firma zaključila još tri poslovna ugovora!

USPON 'ENERGOINVESTA' NA TRŽIŠTU ALŽIRA: Sarajevska firma ...


/////////////////////

EVO ŠTA JE VUČIĆ PREKO MAJE PORUČIO SARAJEVU : 'BiH je Srbiji najpreča'

EVO ŠTA JE VUČIĆ PREKO MAJE PORUČIO SARAJEVU : 'BiH je ...


/////////////////////////////////////////////////
24.07.2016.

PREDSJEDNIK TRUMP?

PREDSJEDNIK TRUMP?

Tomislav Jakić
Autor 24.7.2016. 


Image result for tomislav jakić

//////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Trump za SAD želi mrežu bilateralnih trgovinskih ugovora, kazavši između redaka da odustaje od famoznog TTIP-a kojega se razumni ljudi u Evropi boje kao vrag tamjana
.............................
..............................................

Njegov prvi veliki politički govor pokazuje kako će se borba za ulazak u Bijelu kuću voditi između dvoje u najmanju ruku ravnopravnih protivnika, pri čemu će Trump sasvim sigurno koristiti frazu koju je izbacio i na konvenciji: “Ona kaže: sve će ostati tako kako jest. A ja kažem: ništa neće više biti tako kako jest”. I s dozom zlobe, ali vrlo efektno plasirano: “Ona poziva svoje pristaše da govore: s njom smo; a ja poručujem vama i cijeloj Americi: ja sam s vama, ja ću biti vaš glas, ja ću biti vaš šampion”.

Piše: Tomislav Jakić, Forum.tm

Donald Trump, kontroverzni kandidat Republikanske stranke za predsjednika SAD, održao je, prihvaćajući nominaciju, svoj prvi veliki politički govor. I predstavio se kao netko s kojim će favorizirana bivša državna tajnica Hillary Clinton imati velike muke, želi li uspjeti u borbi s njime za ulazak u Bijelu kuću. Trump je govorio (dulje od jednoga sata) na završetku četverodnevne konvencije, tipično američkog spektakla koji je po mnogim značajkama mnogo bliži estradi, nego ozbiljnoj politici. Pa se moglo i očekivati kako će njegov govor biti prilagođen (i) takvoj prigodi. I bio je. Ali nije bio samo to. Bio je to govor čovjeka koji zna što hoće, koji sasvim sigurno nije ničija “lutka na koncu” (kako je opisao svoju suparnicu) i koji – a to je u ovoj fazi kampanje gotovo i najvažnije –zna kako pridobiti birače.

Mada su i samu konvenciju pratili žestoki iskazi neslaganja s njegovim dosadašnjim izjavama (manje u samoj dvorani, a mnogo više na ulicama Clevelanda), multimilijarder čija je najveća prednost što (barem do sada) u utrci prema Bijeloj kući nikome nije dužan ama baš ništa – jer sam financira svoju kampanju – ponudio je prilično dobro izbalansiranu mješavinu populizma, demagogije, zvučnih fraza i čiste politike. Ostao je pri antiimigracijskoj retorici, ali ju je donekle relativizirao time što je uporno naglašavao da će se boriti za legalno useljavanje, a protiv ilegalnoga. Ponovio je da će podići zid na granici s Meksikom, dodajući (što je točno) da je današnji Meksiko poprište divljanja kriminala i narko-kartela. Očekivano, najavio je odustajanje od Obaminog programa opće zdravstvene zaštite, ponavljajući “tanki” argument desnice kako će svaki Amerikanac ponovo moći birati svojega liječnika (i izostavljajući činjenicu da milijuni nisu imali mogućnost toga biranja zbog neimaštine). Umirio je fanatizirane pristaše nošenja oružja najavom da će čvrsto braniti drugi članak Ustava SAD koji to omogućava. I to je bilo ono što bismo nazvali njegovim dugom prema biračima koji su ga doveli do nominacije za predsjedničkog kandidata.

Ostatak je bio nagovještaj Trumpa kakvoga ćemo najvjerojatnije gledati i slušati u mjesecima do predsjedničkih izbora. A u tome nagovještaju, ostavimo li po strani otrovne (ali uglavnom na činjenicama zasnovane) napade na Hillary Clinton, može se prepoznati uljeza na političku scenu koji ima itekako politički program. Da mu je osnovni slogan “Amerika prije svega”, to se moglo očekivati. Da će uz to ići “Učinimo Ameriku opet jedinstvenom”, to je bilo nešto kao obavezni lik u sklopu napora da se prevladaju podjele unutar republikanaca što ih je izazvao svojom kandidaturom. Da će se Trump predstaviti kao “kandidat zakona i reda”, i to se moglo očekivati. Da su najčešće upotrebljavane riječi, odnosno fraze bile “nikada više”, “odmah” i “vjerujte mi”, to svjedoči o spretnosti onih koji su dali završnu formu govoru. No, to je definitivno bio Trumpov govor, koncentriran primarno na unutarnje političku scenu (izbori se ne dobivaju na vanjskoj politici, Vijetnam je bio izuzetak!), pa unutar toga konteksta na gospodarstvo.

Uporno ponavljajući kako će Americi i svakome Amerikancu vratiti osjećaj sigurnosti, izrijekom je podržao homoseksualnu zajednicu, obećavajući joj zaštitu od svake vrste nasilja (te pohvalio – kao republikanac – prisutne, što su ga zbog toga nagradili pljeskom). I pobrinuo se da među predgovornicima budu pripadnici i drugih rasa (napr. predstavnica grupacije “Koreanci za Trumpa”).

Vješto igrajući na kartu svoje uspješne poduzetničke karijere, Donald Trump, potomak doseljenika – djed i baka – iz Njemačke, nakon što je crnim bojama oslikao današnju Ameriku (opustjeli gradovi, autoputovi što propadaju, zračne luke na razini onih iz Trećega svijeta), obećao je stvaranje milijuna novih radnih mjesta, Ameriku koja će ponovo proizvoditi i izvoziti i – sada stvar postaje itekako zanimljiva – potpuno novi prilaz području vanjske trgovini. Za razliku od multilateralnih trgovinskih ugovora kakve su SAD predlagale, pa i nametale sebi bliskim državama, Trump želi mrežu bilateralnih trgovinskih ugovora kojima će – kaže on – Amerika osigurati svoje interese. Znači li to i odustajanje od famoznog TTIP-a kojega se razumni ljudi u Evropi boje kao vrag tamjana, nije doslovno rekao, ali moglo bi se pretpostaviti.

Na polju vanjske politike upada u oči koliko ono što je rekao, toliko i ono što nije. Rusiju nije spomenuo ni jednom, jedinom riječju. Da to znači kako je potpuno ignorira, bilo bi naivno zaključiti. Mnogo je vjerojatnije kako je nije htio napasti, na tragu (do)sadašnje politike Zapada i NATO-a, ali je i procijenio da je prerano bilo što pozitivno reći o Moskvi. Pa je odšutio. Nije, međutim, ostavio ni traga dvojbi oko toga što misli o famoznom Arapskom proljeću, odnosno o politici koja je bila (neuspješno) zamaskirana tom floskulom. “Treba prekinuti s propalom politikom nametanja režima”, bila je krajnje jasna poruka. I još: “Libija je prije naše intervencije bila stabilna zemlja, Egipat je bio stabilan, Sirija je bila više-manje pod kontrolom. A sada? U Libiji je uporište Islamske države, u Egiptu je morala intervenirati vojska kako bi spriječila islamističkog predsjednika u njegovim namjerama, Sirija je u ratu, a izbjeglice nadiru prema Zapadu.” Da bi sve to poentirao rečenicom: “Smrt i razaranje su ostavština Hillary Clinton. Ali, njezina ostavština ne mora biti i ostavština Amerike.”

Obrušio se, također očekivano, na Iran (nuklearna opasnost), na Kinu (najveći financijski manipulatori u svijetu), uz ponavljanje podrške Izraelu. To nije novost, ali najava odustajanja od politike nametanja režima drugim zemljama, to jest apsolutna novost i zaokret kakvoga čak ni protukandidati Hillary Clinton nisu imali na pameti. Ili ga se nisu usuđivali ni nagovijestiti. Apelirao je na one koji su podržavali najopasnijeg takmaca bivše državne tajnice, Bernia Sandersa, da se priključe njegovom taboru, jer “Sandersu od početka nisu pružali ni najmanju šansu, ali ja sam taj koji će ostvariti ono što je on želio” (aluzija na činjenicu da je Sanders, dok ga stranačka discilpina nije natjerala da podrži H. Clinton, bivšu ministricu napadao kao eksponenta “sistema”).

Zaključno. Njegov prvi veliki politički govor pokazuje kako će se borba za ulazak u Bijelu kuću voditi između dvoje u najmanju ruku ravnopravnih protivnika, pri čemu će Trump sasvim sigurno koristiti frazu koju je izbacio i na konvenciji: “Ona kaže: sve će ostati tako kako jest. A ja kažem: ništa neće više biti tako kako jest”. I s dozom zlobe, ali vrlo efektno plasirano: “Ona poziva svoje pristaše da govore: s njom smo; a ja poručujem vama i cijeloj Americi: ja sam s vama, ja ću biti vaš glas, ja ću biti vaš šampion”.

Poznati američki režiser dokumentarnih filmova, Michael Moore, koji sasvim sigurno nije obožavatelj Trumpa predviđa njegovu pobjedu na izborima. Do njegovog nastupnog govora kao nominiranog kandidata za Predsjednika možda je odgovor na takvu tvrdnju i mogao glasiti: nemoguće. Sada je, međutim – tako nam se barem čini – točnije reći: ništa nije nemoguće.


24.07.2016.

ETNIČKI TESLA

Etnički Tesla

Heni Erceg

Autor
23.7.2016


Image result for heni erceg

Danas na tom se apolitičnom geniju prelama sav jad ovdašnjih strogo etnicističkih politika; u Srbiji ga bezočno svojataju crkva i političari, u Hrvatskoj ga se pak odbijaju sjećati. I lijevi i desni. I zato se, kao dobar xafsinški i turistički potez, aerodrom u Beogradu zove imenom Nikole Tesle, a zagrebački je upravo nazvan po čovjeku tame, etničkom čistaču, ali Hrvatu. Franji Tuđmanu.

Poznato je da Hrvatska uglavnom živi od turizma, budući da su industrijski dimnjaci i brodograđevni navozi odavno zgasli. No stihijni je to, neplanski oblik turizma, pa je krkljanac na obali neizdrživ, a gradovi poput Splita, Dubrovnika, pretvoreni u veliki fastfood i ogromni apartmanski kompleks. Zato se ovdašnji političari, čak i bivši, odmaraju u tihim državnim rezidencijama, pa je i šestomjesečni, svrgnuti premijer Orešković svoju porodicu smjestio u državnu vilu u Opatiji gdje je samo za catering država platila oko petnaest tisuća eura. Vila na Hvaru omiljeno je pak ljetovalište bivšega, a možda i budućeg, premijera Milanovića; svakako nepristojni su iznosi koje država spuca na sve te grebatora iz političke kaste.

Ali to je tek digresija u retoričko pitanje zašto se ovdašnji turizam svodi na opasnu destrukciju gradova koji, poput Splita, doslovce pucaju po šavovima, bez ikakve kulturne ponude, osim ako se u tako nešto ne ubraja razvikana Ultra, festival elektronske glazbe, od kojega koristi uglavnom imaju privatni iznajmljivači soba i ugostitelji, a jedva nešto sam grad. Ili, zašto se dopušta uništenje prirodnog fenomena Plitvičkih jezera, nagrđenih bezočnom apartmanizacijom, pa je ovih dana priprjetio i UNESCO, pod čijom su jezera zaštitom.

A nije da nema ubavih mjesta u unutrašnjosti, vrijednih  posjeta, zanimljivih barem kao svetište u Međugorju. Evo, recimo, maleno mjesto Srb u Lici, gdje su pod spomenikom partizanskom ustanku danima u šatorima logorovali pripadnici jedne fašističke stranke i prijetili spriječiti obilježavanje godišnjice antifašističkog ustanka. Naravno, za svaki slučaj držali su u šatoru i plinske boce, uz izjave kako je dovoljna samo jedna šibica ukoliko se 27. ovoga mjeseca pred spomenikom okupe antifašisti, Srbi i drugi gnjavatori.

Tu su se gosti iz svijeta mogli iz prve ruke upoznati s kontinuiranom mržnjom prema Srbima u državi koja je, paradoksalno, svoj imidž mogla graditi upravo na valorizaciji jednog svog srpskog sugrađanina –  genija Nikole Tesle. Ali nije. Štoviše, svaka vlast odbija od sebe, kao kugu, vrijednost činjenice da je taj vizionar rođen ovdje, u malom hrvatskom selu Smiljanu, i tu stekao prva znanja koja će kasnije ostaviti u nasljeđe čitavom svijetu.

Poljska je, za razliku, znala brendirati Chopena, Salzburg živi od Mozarta, pet milijuna turista godišnje posjeti Shakespearovo rodno mjesto u Engleskoj… samo u pameću oskudnoj Hrvatskoj Tesla ne postoji, ni kao turistički, ni kao znanstveni brand. Pa je i 160. godišnjica njegova rođenja protekla ovdje nezamjetno, s tek nekoliko stotina fantasta okupljenih pred njegovom, u travu zaraslom, rodnom kućom u malom Smiljanu. Dok se u Španjolskoj, Azerbejđanu, Češkoj – gdje je boravio tek godinu dana – u SAD-u… Tesla slavi velikim izložbama i manifestacijama, u rodnoj Hrvatskoj uklonjeni su čak i njegovi spomenici, najćešće dinamitom, ili pak sklonjeni od očiju javnosti.

Genije koji je posljednjih godina postao inspiracija, sinonim za inovaciju, pa ga se svijet kontinuirano sjeća, u Hrvatskoj je izložen institucionalnom preziru, oživljen tek sitnim entuzijazmom pojedinaca. Njegovim se imenom nekada zvala nagrada za znanost, dakako ukinuta devedesetih, jer nikako nije domoljubno da Hrvatska ima nagradu s imenom čovjeka srpskog porijekla, makar se radilo o geniju rođenom u Hrvatskoj, studentu evropskih sveučilišta, građaninu svijeta, koji je govorio kako se jednako ponosi „svojim srpskim rodom i svojom hrvatskom domovinom“. Znanstveniku koji je veći dio života proveo u Americi, dok je u Srbiji boravio točno 32 sata. Ipak dovoljno da ta država napravi ono što je Hrvatska propustila učiniti. Svojatati Teslu kao svoga i od njega napraviti vlastiti brend.

Otuda nedavno podignuti spomenik Tesli u centru Beograda, otuda i ustrajavanje gradske i crkvene vlasti u namjeri da se njegova urna premjesti u hram Svetog Save, unatoč tome što je izumitelj svjetla bio ateist. Uglavnom, Srbija je dobro prepoznala kakvu turističku korist može imati od Tesle, rođenog u Hrvatskoj, koja ga pak kao Srbina ne želi. Zato Srbi u Kanadi održavaju Teslin festival, proglašavaju ga „srpskim herojem“, srpska je dijaspora obnovila i njegov laboratorij u New Yorku, a njegov spomenik s natpisom: „Srbin-Amerikanac“, otkrio je srbijanski predsjednik Nikolić. Tako eto čovjek koji je svojim izumom osvjetlio čitav svijet i koji sa Srbijom nije imao nikakve veze, kao mrtav doživljava grube manipulacije srpske elite, baš kao što je živ davno osjetio svu bijedu one hrvatske, onda kada je ponudio elektrifikaciju Zagreba jer ga je, kao svoj grad, htio osvjetliti prije nego li ijednu drugu evropsku metropolu. Odbili su ga tadašnji politički ignoranti.

Danas na tom se apolitičnom geniju prelama sav jad ovdašnjih strogo etnicističkih politika; u Srbiji ga bezočno svojataju crkva i političari, u Hrvatskoj ga se pak odbijaju sjećati. I lijevi i desni. I zato se, kao dobar xafsinški i turistički potez, aerodrom u Beogradu zove imenom Nikole Tesle, a zagrebački je upravo nazvan po čovjeku tame, etničkom čistaču, ali Hrvatu. Franji Tuđmanu.

////////////////////////////

HERETIČKA PRIRODA ISTINE

HERETIČKA PRIRODA ISTINE | Tacno.net

//////////////////////////////////////
PREDSJEDNIK TRUMP?

PREDSJEDNIK TRUMP?

  24.Jul 2016

Njegov prvi veliki politički govor pokazuje kako će se borba za ulazak u Bijelu kuću voditi između dvoje u najmanju ruku ravnopravnih protivnika, pri čemu će Trump sasvim sigurno koristiti

/////////////////////////////

24.07.2016.

USPJEH KAO ODGOVOR NA ZLOČIN

Uspjeh kao odgovor na zločin


Diploma Edisa Vojića, 2016.

Diploma Edisa Vojića, 2016.

////////////////////////////////

Među 210 muškaraca izvojenih 1992. godine na mostu u Štrbačkom buku koje su srpske snage odvele u neke od logora a potom i ubile bio je i Ekrem Vojić. Njegovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Tihotina 2002.

Ekremov sin Edis imao je nepune tri godine kada su mu ubili oca.

"Imam kratka sjećanja. Ni sam ne znam jesu li ona stvarna ili to sjećanja prisilno evocirana u želji da se sjećam oca. On je zarobljen na Štrbačkom buku skupa sa drugim muškarcima iz Ljutočke doline, a njegovo tijelo pronađeno je 2002. godine u jami Tihotina", priča Edis.

Svako od skoro 250 djece iz Ljutočke doline koje je tokom rata ostalo bez jednog ili noba roditelja priča je za sebe. Odrastanje je u takvim okolnostima puno teže, a i put kojim idete je trnovit. No većina njih uspjela je preći sve prepreke i danas su to uspješni mladi ljudi sa akademskim obrazovanjem.

"Ja sam, prije svega, zahvalan svojoj majci koja nas je izvela na pravi put. Samostalno odrastanje bez oca jeste teže i imate neke poteškoće koje drugi nemaju. S druge strane, meni je to dalo snagu da budem najuspješniji, koliko to mogu u svemu što sam radio. I taj lični događaj tragedija i rat oblikovali su mene i kao umjetnika i utjecalo je na mene da se borim i napravim nešto u životu. Moj uspjeh je, zapravo, moja pobjeda i na neki način osveta i odgovor zločincima. Istvoremeno to je poklon mojoj majci koja se borila u životu, ali i cijeloj porodici koja je bila uz nas", navodi Edis Vojić.

Ovaj 27-godišnjak je magistrant Akedemije likovih umjetnosti u Sarajevu, odsjek Produkt dizajn, te dobitnik Srebrne značke Univerziteta.

Stečeno znanje već je primijenio radeći na monografiji dr Muje Begića "Tomašica". Bio angažovan da sa profesionalnog aspekta odabare forografije koje će se naći u knjizi.

Ekshumacija posmrtnih ostataka u masovnoj grobnici Tomašica, oktobar 2013.

Ekshumacija posmrtnih ostataka u masovnoj grobnici Tomašica, oktobar 2013.

"U početku mi je bilo teško da gledam te fotografije jer sa ličnog aspekta moj otac Ekrem bio je isto tako bačen u grobnicu i njegovo tijelo bilo je u istom tom stanju. Bilo je teško gledati te fotgrafije, ali postoji nešto što se zove artikulacija šoka i ja sam uspio tu svoju emociju pretočiti u energiju za rad", kaže Edis Vojić, te dodaje:

"Najupečatljiviji momenat u radu bio je trenutak kada sam ugledao fotografiju jednog tijela u raspadanju. Facijalna eksprecija je bila prvo što primijetite i skoro pa identična djelu jednog norveškog slikara Edvarda Manka. Ta sličnost je bila nevjerovatna...Ta fotografija na kojoj pažnju vam odvlači taj lik koji kao da predosjeća to neko stradanje."

U saradnji sa dr Mujom Begićem Edis priprema i interesantnu izložbu radnog naziva "Kada je vrijeme stalo". Tematika su ručni satovi pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica.

"U fokusu izložbe su ručni satovi pronađeni na žrtvama stradanja ili pored njih. Oni su dokaz da zločinci nisu birali i da im nije materija bila bitna. Cilj je bio ubiti ljude druge nacionalnosti i vjere. U masovnoj grobnici Tomašica pronađeni su satovi u fazi raspadanja, korozirani ali i neki dobro očuvani. Izrađene su fotografije tih satova. Iako amaterski rađene imaju svoju vrijednost kao dokumentarne fotografije. Želim napraviti selekciju i uraditi priču", iskreno će Edis Vojić.

Izložba je u pripremi a Sarajlije će prvi imati priliku da je vide, nakon čega bi trebala obići i druge bh. gradove.

///////////////////////////////////////////////////

Aktuelno

Učitajte više sadržaja...

/////////////////////////////////////////////////

Multimedija

Učitajte više sadržaja...

24.07.2016.

ĐORĐE BALAŠEVIĆ: "RUŠENjE MILOŠEVIĆEVOG ZLOČINAČKOG REŽIMA SHVATIO SAM KAO SVOJU MISIJU"

ĐORĐE BALAŠEVIĆ: "Rušenje Miloševićevog zločinačkog režima shvatio sam kao svoju misiju"

"Mogao bih reći da sam postao apolitičan odmah poslije tog petog oktobra, ali onda bih
nehotice priznao da su ti koje smo doveli na vlast bili 'politični', a radilo se samo o gomili nedoraslih i gramzivih tipova", kazao je Balašević


ĐORĐE BALAŠEVIĆ: 'Rušenje Miloševićevog zločinačkog režima shvatio sam kao svoju misiju' - 3

Đorđe Balašević, novosadski kantautor, rijetko daje intervje, a uoči svog koncerta u Puli govorio je za zagrebački "Jutarnji list".

 

Na pitanje kako je doživjeo pad vlasti Slobodana Miloševića i ono što je nakon njega uslijedilo u Srbiji, odgovorio je prilično pesimistično. 

 

"Rušenje Miloševića shvatio sam kao misiju, ne kao rušenje namćora u kondukterskom odijelu, nego kao rušenje sistema koji proizvodi rat, sankcije, bombardovanje mostova i u mom gradu. Mogao bih reći da sam postao apolitičan odmah poslije tog petog oktobra, ali onda bih

nehotice priznao da su ti koje smo doveli na vlast bili 'politični', a radilo se samo o gomili nedoraslih i gramzivih tipova.

 

I bojim se da je svuda tako.

 

Nekad smo tv dnevnike gledali sa respektom, nisu puštali kamere u skupštinu, niti su puštali ton pod priloge, izdržali bi da tih tridesetak sekundi djeluju ozbiljno i strogo i mislili smo 'joj, kako

su samo pametni ovi što vode državu'!

 

Direktni tv prijenosi, a iskustvo još više, doveli su do toga da shvatimo da se uglavnom radi

o proračunatim karijeristima, maherima i tračerima, koji se od nekadašnjih parazita razlikuju  jedino po tome što više ne igraju 'podmornice' na sjednicama, nego sad praše 'Candy Crash' na

telefonu...", kazao je Đorđe Balašević

////////////////////////


PRETUČEN DUŠKO TOMIĆ: Advokat napadnut nakon parastosa u Međašima - 3

PRETUČEN DUŠKO TOMIĆ: Advokat napadnut nakon parastosa u ...

/////////////////////////


VJENČALI SE AMRA SILAJDŽIĆ I EDIN DŽEKO: Manekenka objavila sliku u vjenčanici

VJENČALI SE AMRA SILAJDŽIĆ I EDIN DŽEKO: Manekenka objavila ...

/////////////////////////

NE SLUŠAJU SAVJETE PATRIJARHA: Pršte uvrede, kodeks ponašanja za političare iz RS-a samo slovo na papiru

NE SLUŠAJU SAVJETE PATRIJARHA: Pršte uvrede, kodeks ponašanja za političare iz RS-a samo slovo na papiru

//////////////////////////////////////////



///////////////////////////////////////



donald-trump

rump proširio “crnu listu”, i Francuzi od sada na njoj : ” Moramo da budemo pametni, oprezni i jaki”

Kandidat za predsjednika SAD Donald Trump kaže da bi zemlje poput Francuske koje su pogođene terorizmom mogle da budu podvrgnute ekstremnoj imigracionoj kontroli.Kako je naveo Tramp, to bi bila jedna

////////////////////////////////////

most12

12 godina od obnove Starog: Mostar (ni)je podijeljen grad

Za Stari most bili su emotivno vezani mnogi građani Mostara. Nakon šoka kad su čuli vijest o njegovom rušenju 9 novembra 1993 željno su čekali njegovu obnovu. Nešto više od deset [...}

///////////////////////////////

jaksic1

U Peruu uhapšen balkanski kralj kokaina : Zoran Jakšić je vođa mafijaške grupe “Amerika” (Video)

Vođa balkanske mafijaške grupe “Amerika”  Zoran Jakšić (57), uhapšen je u Peruu. Kako prenose tamošnji mediji, Jakšić je tražen zbog povezanosti sa švercom droge i više ubistava, a namjeravao je [...}

Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
29977711

Powered by Blogger.ba