Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.08.2016.

U HRVATSKOJ OŠTRE OSUDE NAJAVE REFERENDUMA U ENTITETU RS-a

U Hrvatskoj oštre osude najave referenduma u RS


Image result for trg bana jelacica u zagrebu fotos
Trg Bana Jelačića u Zagrebu

////////////////////////////////

Hrvatski politički akteri redom osuđuju najavljeni referendum u RS. Cijeli je problem u tome da Milorad Dodik ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, kaže za RSE bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić.

„Nije problem u referendumu nego u Dodiku. Iako 9. siječnja sigurno nije dan kojeg bi Bošnjaci i Hrvati u BiH trebali slaviti, ovaj referendum sam po sebi nije opasnost, nego samo kao uvod ili priprema za drugi referendum“, kaže bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić.

Stipe Mesić: "Cijeli je problem u tome da Dodik ne priznaje BiH"

Stipe Mesić: "Cijeli je problem u tome da Dodik ne priznaje BiH"

„Kažu – ako je ovaj uspio, idemo sada u drugi, u osamostaljenje Republike Srpske. Neće oni reći da se pripajaju Srbiji, nego osamostaljenje, a onda se odlučuje kuda idu. Druga je stvar da je Dodik promijenio svoju politiku i da priznaje Bosnu i Hercegovinu. Ali on ne priznaje Bosnu i Hercegovinu i u tome je cijeli problem!“, ističe Msić.

Hrvatska službena pozicija je jasna - Zagreb sa velikom zabrinutošću gleda na najavu referendumau RS kao udarac cjelovitosti i europskom putu BiH, kazao je medijima pomoćnik ministra vanjskih i europskih poslova Gordan Bakota.

„Mislimo da referendum u Republici Srpskoj može imati vrlo negativne učinke na stabilizaciju stanja u BiH, ali i šire u susjedstvu – na Jugoistoku Europe. To je udarac i cjelovitosti BiH i jak udarac svim težnjama BiH da naprave reforme i da i uz pomoć Republike Hrvatske naprave iskorak u približavanju Europskoj uniji“, zaključuje Bakota.

Iako je predsjednik HDZ-a i njihov kandidat za premijera ako pobijede na skorim izborima Andrej Plenković kazao kako se najoštrije protivi referendumu jer je on „prijetnja cjelovitosti i suverenosti BiH“, prvi na HDZ-ovoj listi za dijasporu Božo Ljubić je usred rasprave o referendumu kazao kako nije isključena obnova Herceg-Bosne, ako dogovor tri naroda o preustroju ne uspije.

Andrej Plenković: „Refrendum u RS je prijetnja cjelovitosti i suverenosti BiH“

Andrej Plenković: „Refrendum u RS je prijetnja cjelovitosti i suverenosti BiH“

Dobar poznavatelj odnosa u regiji, novinar „Jutarnjeg lista“ Robert Bajruši kaže kako je to Ljubićeva predizborna retorika, jer se HDZ uplašio da im jedan desni disident ne otme jedno od tri zastupnička mjesta koje ima dijaspora, a ne neka najava političkog zaokreta.

„Naime, čak ni u HDZ-u ni općenito u hrvatskoj politici već dugi niz godina nitko se od ozbiljnijih političara ne bavi idejama o razbijanju BiH. Plenković dolazi iz Bruxellesa i on će apsolutno slijediti europsku politiku, tako da mislim da tu neće biti nikakvih problema“, zaključuje Bajruši.

Mesić je za naš program kazao i kako je pitao Milanovića da mu pojasni svoju izjavu iz razgovora s braniteljima kako neće ostaviti Hrvate u BiH sa Bošnjacima ako se RS otcijepi, a da mu je Milanović kazao kako je to značilo da Hrvatska ne može dozvoliti razbijanje BiH.

„A ja kažem – a onda je to tako trebalo reći. Mi smo protiv razbijanja BiH, a to znači da sva tri konstitutivna naroda trebaju zajedno rješavati probleme Bosne i Hercegovine. Kako je Hrvatska kao supotpisnica Daytona garant opstanka BiH, mi moramo voditi računa o cjelovitoj Bosni i Hercegovini – to je trebalo reći! A ovo se moglo shvatiti kao – ako ovi odu, mi ne možemo tamo ostati. Ne, nije to mislio, nego je mislio da ne smijemo dozvoliti razbijanje BiH“, zaključuje Mesić.


/////////////////////////
31.08.2016.

SUDBINA BiH U RUKAMA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Sudbina BiH u rukama međunarodne zajednice

Sastanaka političara u BiH, poput mostarskog na 20. godišnjicu Dejtonskog sporazuma u novembru 2015., bilo je bezbroj

Sastanaka političara u BiH, poput mostarskog na 20. godišnjicu Dejtonskog sporazuma u novembru 2015., bilo je bezbroj

///////////////////////////////////

Konstruktivni dijalog u okviru zakonskih procedura i postojećeg ustavnog okvira preporučeni je metod kojim političari, prema stavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, mogu riješiti krizu koja mjesecima potresa Bosnu i Hercegovinu.

Međutim za dogovor je, smatraju političari, kasno.

"Teško je povjerovati da u vremenu predizborne kampanje može doći do nekakvih kolosalnih preokreta i dogovora, jer pretpostavljam da svako od ovih stranaka koji učestvuje u ovim sukobima koji su vezani ili za referendum ili za neko drugo pitanje već misli da je ostvarila uticaj na svoje biračko rijelo kakav je htjela", smatra Ognjen Tadić, potpredsjednik Srpske demokratske stranke (SDS).

Nema političkog dogovora o ustavnim pitanjima, kategoričan je Halid Genjac, predsjednik glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA).

"Dogovori izvan Dejtonskog sporazuma i izvan Ustava naravno nisu predmet i moguća tema razgovora, a u ovom slučaju pitanje referenduma je upravo takvo, to je antidejtonski čin i protivustavni akt. Tu se zna čija je uloga i ne treba međunarodna zajednica ovakvim nemuštim riječnikom prati ruke, niti je to moguće. Zna se ko je zadužen za civilnu implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma i zna se šta je uloga domaćih političara", komentariše Genjac.

Političari za stolom, ali u Beogradu

A upravo će civilna implementacija Dejtona, preciznije Anex 10, okupiti političare za sto, ali u Beogradu, gdje će predstavnici političkog vrha Srbije i RS "detaljno analizirati rad i ponašanja visokog predstavnika". To se ponajviše odnosi na izvještaje visokog predstavnika i njegovo dostavljanje potpisnicama Dejtona, kazao je za Radio Republike Srpske (RS) predsjednik tog entiteta Milorad Dodik.

"To znači da su izignorisali i kršili međunarodni akt kojim je osnovan visoki predstavnik. Ono što hoćemo, upravo da tu dimenziju Anexa 10 Dejtonskog sporazuma sutra stavimo na dnevni red i vidimo na koji način Srbija kao zemlja koja ima pravo i obavezu da dobije te izvještaje to treba i može da zatraži. Sutra će biti prilika da na jedan odgovoran način analiziramo ukupnu situaciju", prokomentarisao je Dodik.

Međutim, Genjac smatra da bi podrška Srbije referendumu u RS, nakon preporuke PIC-a da se on ne održi, značila miješanje u unutrašnje stvari BiH.

"Ako rezultat tog sastanka bude odbrana referenduma ili nekakva podrška referendumu onda imamo ozbiljan problem. Onda je to odustajanje Srbije od obaveza koje je prihvatila potpisivanjem međunarodnog sporazuma i to povlači niz implikacija", upozorava Genjac.

Željko Komšić: Dejtonska BiH nije produkt demokratskih procesa

Željko Komšić: Dejtonska BiH nije produkt demokratskih procesa

U BiH je lakše naći sagovornike na temu podjela, nego za rješenje problema, smatra Željko Komšić, bivši član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte (DF). Očekivati od političara dogovor o takvim pitanjima, kao što to navodi PIC je, smatra, licemjerno.

"BiH ovakva kakva jeste nije produkt demokratskih procesa, nije produkt demokratskog dogovora, nego je ona ovakva kakva jeste u dobroj mjeri produkt potrebe da se zaustavi rat, što se i desilo, a onda i intervencije međunarodne zajednice u smislu i organizacije i funkcionisanja BiH. E, sad očekivati, kao što to PIC očekuje, ili međunarodna zajednica, zovite to kako god hoćete, da smo mi toliko izgrađeno društvo, tolike demokrate, toliko razumni – sa svim kontraverzama koje nas prate, istorijski i politički, malo je previše", ocjenjuje Komšić.

Kutarisati se gladnih i prevarenih

Da političari nisu sposobni za bilo kakve dogovore, ocijenjuje i analitičar Esad Bajtal. Oni ne rješavaju problem, već traže način kako da ih se riješe, što je bitna razlika. Zbog toga im odgovara stanje napetosti, koje, zbog nejasnog definisanja namjera, podupiru i međunarodni faktori.

"Ustav mora biti iznad svega. U jednoj normalnoj državi i zemlji, stvari se moraju rješavati u ustavnom okviru. Dakle, treba prisiliti snage da se dogovore, odnosno, da one koji neće da se dogovaraju treba isključiti iz javnog prostora. To PIK i to međunarodna zajednica zna da to tako treba uraditi i ima mogućnosti da to tako uradi, ima ovlasti kojima može skinuti sa scene sve one koji dovode u pitanje mir i živote građana ove zemlje", kaže Bajtal.

Sve je, konstatuje Bajtal, do međunarodne zajednice.

"Ništa nije do nas. Ovi se ovdje ne mogu ni oko čega dogovoriti, niti im dogovor odgovara. Oni ne znaju riješiti probleme, oni ne mogu riješiti probleme i oni neće da rješavaju probleme. Oni hoće da se problema kutarišu, a problem su nezaposleni, gladni i prevareni. Toga se kutarisati najlakše je strahom, tako što ćete ih otjerati odavde. Recimo, da svi oni nezaposleni i gladni večeras napuste Bosnu i Hercegovinu, oni bi sutra, u četvrtak ujutro, imali riješene probleme", zaključuje Bajtal.

A što se straha i huškanja tiče, onima koji se pozivaju na rat kako bi ostvarili ono što političkim sredstvima ne mogu odgovorila je nedavno u svom tweetu analitičarka Svetlana Cenić:

///////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////////////

Ruske blokade u Vijeću za provedbu mira

Ruske veze: Milorad Dodik i Vladimir Putin

Ruske veze: Milorad Dodik i Vladimir Putin

///////////////////////////////

  • Ruska Federacija se ne pridružuje izjavi Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira​ (PIC) 2016. u vezi s zaključcima o referendumu o Danu Republike Srpske.
  • Ambasadori Upravnog odbora PIC-a nedvosmisleno izjavljuju 2015. godine da bi eventualni referendum u Republici Srpskoj o ovlastima visokog predstavnika i pravosuđu BiH predstavljao fundamentalno kršenje Općeg okvirnog sporazuma za mir. Ruska Federacija se ne pridružuje izjavi.
  • Ruska Federacija nije podržala paragrafe političkih direktora PIC-a 2015. godine o jačanju nezavisnosti i nepristrasnosti pravosudnog sistema u BiH na svim nivoima, unutar ustavnog okvira.
  • Ruska Federacija ne slaže s tekstom kominikea 2014. godine o neupitnoj podršci teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine (BiH).
  • Ruska Federacija odbila komunike u cjelini 2013-e godine o pozivu političkim liderima i institucije da pojačaju svoje napore u cilju osiguranja napretka BiH, posebno u pogledu integracije u Evropsku uniju
  • Ruska Federacija u potpunosti odbacila 2012. stav oko zahtjeva za rješavanjem pitanje perspektivne vojne imovine.

 

 

 

 


31.08.2016.

ODLUKA O REFERENDUMU U REPUBLICI SRPSKOJ, DONOSI SE U BEOGRADU

Odluka o referendumu donosi se u Beogradu?

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić već su razgovarali o referendumu
Milorad Dodik i Aleksandar Vučić već su razgovarali o referendumu

///////////////////////////

Nakon što je Upravni odbor Saveta za primenu mira u BiH uputio poziv vlastima u Banjaluci da ne održe referendum o Danu Republike Srpske, državni vrh Srbije saopštio je da će se u četvrtak sastati sa srpskim liderima u BiH, kada će se, kako je najavljeno, "biti razmotreni dalji koraci".

"Odustajanje Banjaluke od referenduma je verovatno način da se najkraćim putem smire tenzije, ali da li će do toga doći na takav način, znaće se tek u razgovoru između dva rukovodstva", kaže Aleksandra Joksimović iz Centra za spoljnu politiku.

U utorak uveče održane su "hitne konsultacije", na koje je pozvao predsednik Srbije Tomislav Nikolić, a u zgradi Predsedništva duže od dva sata razgovarali su premijer Aleksandar Vučić, te ministri spoljnih poslova Ivica Dačić, policije Nebojša Stefanović i pravde Nela Kuburović.

Dačić je posle sastanka rekao da je na konsultacijama analizirana situacija, "koja se tiče bezbednosti i regionalne stabilnosti”.

"Dogovorene su i preduzeće se i već se preduzimaju mere na zaštiti naših nacionalnih i državnih interesa, tako da građani mogu da budu spokojni da neće biti ugrožena bezbednost u zemlji i, nadamo se, u regionu", rekao je Dačić i dodao da je Srbija "zaintesovana za očuvanje bezbednosti i stabilnosti u regionu".

Šest odustajanja

Aleksandra Joksimović podseća da je Republika Srpska i ranije najavljivala, pa odustajala od referenduma, ali u ovom trenutku se ne osuđuje da prognozira ni stav Srbije, ni ishod razgovora.

"Verujem da Srbija ima iskrenu nameru da podrži sve ono što će u Bosni i Hercegovini doprineti stabilizaciji prilika. Ovo nije prvi put da je referendum u Republici Srpskoj najavljen, čini mi se da je ovo već šesti put i do sada je svaki put rukovodstvo Republike Srpske odustajalo od održavanja referenduma", kaže Aleksandra Joksimović.

Na pitanje da li će se to dogoditi i ovoga puta, odgovara – videćemo, koliko sutra.

Za stav Srbije sigurno je značajna i činjenica da je Rusija izdvojila svoje mišljenje na sednici Saveta za primenu mira, dakle da nema njenog potpisa ispod poziva da Banja Luka odustane od referenduma.

Na poziv Saveta za primenu mira u BiH vlastima Republike Srpske, reagovale su i stranke u Srbiji.

Predsednik Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović pozvao je predsednika i premijera Srbije da se založe da se referedum u Republici Srpskoj odloži.

Opozicioni pralamentarni pokret "Dveri" podržao je, pak, rukovodstvo RS u nameri da održe referendum i pozvalo vlasti u Srbiji da učine isto.

////////////////////
//////////////////////////////////////

//////////////////////////////
30.08.2016.

ŠTA ĆE PODUZETI INZKO ?

Šta će poduzeti Inzko?

 

Od saopštenja Vijeća do konkretne odluke: Valentin Inzko

Od saopštenja Vijeća do konkretne odluke: Valentin Inzko

/////////////////////////////////////

Ambasadori zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC), nakon sastanka na kojem su raspravljali o referendumu o Danu Republike Srpske, pozvali su vlasti tog entiteta da ne održe referendum.

Ustavom BiH nedvojbeno je utvrđeno da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obvezujuće i da su entiteti u obavezi da poštuju odluke institucija BiH. U tom kontekstu, predloženi referendum u Republici Srpskoj, koji od birača u RS traži da se izjasne o pitanju o kome je već odlučio Ustavni sud BiH, je destabilizirajući i podiže političke tenzije, koje nekonstruktivno odvlače pažnju sa veoma ozbiljnih ekonomskih i socijalnih izazova pred kojima se BiH nalazi.”

Izraženo je i žaljenje zbog secesionističke retorike, na svim stranama, a Upravni odbor PIC-a naveo je kako „još jednom potvrđuje svoju neupitnu opredijeljenost za teritorijalni integritet i fundamentalnu strukturu BiH kao jedinstvene, suverene države koja se sastoji od dva entiteta, bez prava na otcjepljenje."

"Nećemo tolerirati bilo kakvo kršenje Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući, između ostalog, i pokušaje otcjepljenja. Neće biti prekrajanja geografske karte BiH“, navode u izjavi.

Žaljenje zbog secesionističke retorike na svim stranama: Vijeće za implementaciju mira

Žaljenje zbog secesionističke retorike na svim stranama: Vijeće za implementaciju mira

Iako referendum o entitetskim praznicima može potpadati pod nadležnost jednog entiteta, bilo koji referendum mora biti proveden na način koji je u skladu sa Ustavom BiH, i ne može kršiti Opći okvirni sporazum za mir niti ustavni okvir BiH, stoji u zajedničkoj izjavi.

Upravni odbor PIC-a pozvao je institucije BiH da ovo pitanje riješe kroz „postojeći ustavni okvir, te putem konstruktivnog dijaloga“.

Podsjetili su i kako su informirani o postupcima koje su predstavnici državnih institucija pokrenuli pred Ustavnim sudom „s ciljem ocjenjivanja ustavnosti odluke NSRS o referendumu, kao i zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o praznicima RS koji je podnijela NSRS“.

Izdvojeno mišljenje Rusije

Na zajedničku izjavu UO PIC-a izdvojeno mišljenje dala je Rusija čiji je ambasador Petar Ivancov nakon sastanka prokomentirao kako se u njoj prijeti i osuđuje, te da je tokom donošenja odluka Ustavni sud BiH trebao biti oprezniji.

“Mislim da je Ustavni sud trebao biti malo više pažljiv ne samo prema zakonu, već ukupnoj situaciji kakva je sada u BiH.”

U pogledu jačeg angažmana OHR-a Ivancov je kazao:

“Nisam čuo nijednu riječ o bonskim ovlastima ni od jednog od mojih kolega.”

Tekst zajedničke izjave biće objavljen u saopštenju koje će izdati Ured visokog predstavnika.

Iako je sačinjena zajednička izjava, jasno je da će zbog izdvojenog mišljenja Rusije, stav biti doveden u pitanje jer je neophodan konsenzus, te se vjeruje kako će biti potrebna i druga sjednica kada bi se prostom većinom usaglasio stav.

Ivaniću stav PIC -a očekivan, Izetbegoviću izdvojeno mišljenje Rusije

Baš kao i ambasadori zemalja članica Vijeća za implementaciju mira, tako su i najviši bh. zvaničnici podijeljeni po ovom pitanju, no ostaje ključno pitanje šta će poduzeti Visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, komentirajući stavove PIC-a naveo je kako je očekivao izdvojeno mišljenje Rusija koja podržava političke avanture RS koje štete svima. Očekuje da nakon stava ambasadora djeluju institucije zemlje.

„Pretpostavljam da će prvi reagovati Ustavni sud BiH, a da će iza njegove odluke stati Visoki predstavnik, odnosno međunarodna zajednica".

Izetbegović je, podsjetimo, dan uoči sastanka, otvorenim pismom OHR-u i ambasadorima PIC-a, naveo da kroz referendum RS bojkotuje državnu sudsku vlast, te je tražio da se referendum zabrani prije nego bude proveden.

Otvorenim se pismom obratila i Vlada RS koja tvrdi kako je referendum mišljenje građana o tome da li 9. januar treba da se obilježava i proslavlja kao Dan Republike Srpske, što je pitanje od „najvećeg značaja za građane Republike Srpske„, a koristio bi se u informativne svrhe kako bi se našao način da se „sprovede odluka kojom se traži da se obezbijedi da Dan Republike Srpske bude u skladu sa Ustavom BiH.“

Ne kršimo Dejtonski sporazum: Željka Cvijanović

Ne kršimo Dejtonski sporazum: Željka Cvijanović

Nakon stava PIC-a oglasila se i premijerka RS Željka Cvijanović koja je navela kako građani RS imaju pravo da se na referendumu izjasne o onome što smatraju važnim.

“Referendumsko pitanje o Danu Republike nije usmjereno protiv bilo koje institucije, ili bilo kojeg naroda u BiH, niti je sam čin referenduma u koliziji sa Ustavom i zakonom, već upravo suprotno, on je zaštićen i Ustavom i zakonom. Ne kršimo Dejtonski sporazum, ne prekrajamo granice već smo jednostavno odlučili da se od konstantnih napada i maltretiranja branimo demokratijom pa ne razumijemo zašto Savjet za sprovođenje mira prijeti", rekla je Cvijanović novinarima.

Upitan za komentar predsjednik RS Milorad Dodik naveo je kako mu “ne pada na pamet da se bavi PIC-om.”

Član Predsjedništva BiH iz RS Mladen Ivanić kaže kako nije iznenađen zaključcima, ali i činjenicom da nisu pomenute bonske ovlasti. Međutim, smatra kako se ipak radi o nastavku negativnog stava prema RS, jer nisu ovakve reakcije bile usmjerene prema onima u FBiH koji ne poštuju odluke Ustavnog suda.

"Nisam čuo ovakvo saopćenje povodom činjenice da već 16 godina FBiH nije provela odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda u četiri kantona u kojima dominira SDA, a Srbi nisu konstitutivan narod", kaže Ivanić.

Brojne posljedice

Upravni odbor PIC-a naglasio je i kako su primili k znanju uvjeravanja Vlade RS da je cilj referenduma da bude „korak ka provedbi odluke Ustavnog suda BiH“. Ali je Upravni odbor PIC-a također konstatirao da su predsjednik RS i Narodna skupština RS više puta osporavali nadležnost državnih pravosudnih institucija u BiH. "Takve izjave i potezi protivni su Općem okvirnom sporazumu za mir i vladavini prava, i jednostavno su neprihvatljive."

PIC poslao jasnu poruku svim političarima u BiH: Senad Šepić

PIC poslao jasnu poruku svim političarima u BiH: Senad Šepić

Zastupnik u Parlamentu BiH Senad Šepić ocijenio je kako je Vijeće za implementaciju mira poslalo jasnu poruku ne samo RS, već svim političarima u BiH.

„Moramo promijeniti svoje odnos i način na koji razgovaramo i na koji se dogovaramo, jer su se promijenile prilike iz vremena kada je formiran PIC i način na koji se donose odluke“, naveo je Šepić te dodao kako odgovornost sa sebe ne može odbaciti ni ta međunarodna institucija.

Odluka o referendumu nosi i brojne posljedice. O sigurnosnim se već oglasilo Ministarstvo sigurnosti BiH na upit zastupnika u državnom parlamentu Denisa Bećirovića. U odgovoru na pitanje o procjenama sigurnosne situacije 25. septembra stoji kako „postoje indicije da će se usložniti sigurnosna situacija u BiH. Iz tog razloga Ministarstvo sigurnosti BiH će zajedno sa ostalim sigurnosnim agencijama, a na osnovu procjene i razmjene podataka sa kojima se bude raspolagalo, sačiniti operativni plan djelovanja sa ciljem očuvanja javnog reda i mira, te sprječavanja bilo kakvih nezakonitih oblika ponašanja."

I zastupnici u parlamentu BiH su u utorak imali žučnu raspravu ponukanu referendumom, ali je odbijen prijedlog da se o tome raspravlja u okviru dnevnog reda.

////////////////////////////////////////////////

30.08.2016.

SRPSKA POLICIJA I SREBRENICA: ISTORIJAT ZLOČINA

SRPSKA POLICIJA I SREBRENICA: Istorijat zločina

Kako je prije dvadeset šest godina DB Srbije dokazivala ugroženost Srba u Srebrenici i Bratuncu


SRPSKA POLICIJA I SREBRENICA: Istorijat zločina - 3


Piše: SENAD AVDIĆ

 

Tekst koji je jučer portal "Slobodne Bosne" prenio sa srbijanskog portala "Telepromter", u kojem dvojica srpskih policajaca tuže MUP Srbije što ih je sa još pedesetak kolega nezakonito poslao na prošlogodišnje obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, bio je najčitaniji sadržaj u jučerašnjoj ponudi svih bosanskohercegovačkih portala.

 

Više od stotinu hiljada čitanja imala je ova posuđena priča u manje od 24 sata. Mediji u Srbiji su ovo svjedočanstvo uglavnom ignorirali.

 

Nešto slično desilo (mi) se prije tačno dvadeset i šest godina. Povod je isti - vršljanje srbijanske policije po Srebrenici. Vremena su bila druga, ali sve ostalo je manje-više nepromijenjeno, osim što smo stariji za 26 godina, jedan rat i jedan genocid...

 

Priča počinje u rano ljeto 1990. godine. Na sjednici Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslaviji na dnevnom redu je raprava o bezbjednosnim prilikama u zemlji sa akcentom na međunacionalne odnose.

 

Mjesec-dva ranije održani su demokratski izbori u Sloveniji, pa u Hrvatskoj, raspad države se naslućuje. 

 

Član Predsjedništva iz Bosne i Hercegovine, Bogić Bogićević, upozorava na porast svih nacionalizama u ovoj republici, a posebno je zabrinut zbog sve prisutnijeg i agresivnijeg srpskog nacionalizma. Navodi primjere djelovanja nekih grupa izvan BiH, sa Kosova i Vojvodine, u

dijelovima Bosne i Hercegovine.

 

PRIPREME ZA AGRESIJU

 

Na ove tvrdnje oštro reagira Borisav Jović, član Predsjedništva SFRJ iz Srbije, isturena pesnica Slobodana Miloševića u državnom vrhu. On opovrgava Bogićevićeve navode o aktivnostima nacionalista iz Srbije u BiH, i kaže da su Srbi ti koji su žrtve nacionalizma.

 

Kao dokaz za to pred Bogićevića baca dokument sa oznakom "Državna tajna, strogo pov"

naslovljen "Razlozi iseljavanja Srba iz Srednjeg Podrinja, opština Srebrenica i Bratunac". Autor dokumenta bila je Služba državne bezbednosti MUP-a Srbije, na čije je čelo nekoliko mjeseci ranije postavljen Jovica Stanišić.

 

Agenti SDB-a Srbije, kako se vidi, početkom te godine proveli su nekoliko mjeseci na području ovih dviju istočnobosanskih općina i u tajnosti prikupljali podatke o razlozima navodnog iseljavanja Srba sa njihovog teritorija.

 

Kako je pisalo u njihovom povjerljivom izvještaju sačinjenom na tri-četiri stranice, ti su razlozi tek djelomično ekonomske prirode, dok su mnogo važniji oni drugi, nacionalistički pritisci koji dolaze od većinskog muslimanskog stanovništva.

 

Bogić Bogićević je sa ovim dokumentom upoznao tadašnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine. Sazvan je Savjet za zaštitu ustavnog poretka, na čijem je čelu, po funkciji koju je obnašao, predsjednik Centralnog komiteta SK BiH, bio Nijaz Duraković.

 

Odbačene su, kao netačne i neosnovane sve konstrukcije srbijanske DB. Ocijenjeno je da su njeni agenti potpuno nezakonito i neovlašteno boravili i djelovali na teritoriju BiH. Sve se odigravalo u najvećoj tajnosti.

 

Prvu informaciju o tajnom, nezakonitom djelovanju srpskih bezbjednjaka u Srebrenici i Bratuncu objavio sam u subotnjem prilogu zagrebačkog "Vjesnika". Urednik, pokojni Srđan Španović, vjerovao mi je na riječ da takav dokument postoji, da sam ga imao u rukama, ali da ga ne mogu

priložiti uz članak jer je zaštićen državnom tajnom.

 

Istoga dana kada je tekst u "Vjesniku" objavljen i izazvao pravu medijsko-političko-policijsku buru na relaciji Sarajevo-Beograd, na tribini u Čitluku je gostovao dr. Ivo Cvitković, tada sekretar CK

SKBIH. Upitan da li je točno pisanje "Vjesnika" o upadu i tajnom djelovanju srpskih bezbjednjaka u BiH, Cvitković je odgovorio potvrdno.

 

Laknulo je i meni i uredništvu u Zagrebu...

 

PRATIM TE K'O UDBA...

 

(Bilo je to u jeku predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini. U sedmici u kojoj se dešavao pomenuti događaj, održan je veliki miting Stranke demokratske akcije u Foči. Na njemu se lider te stranke Alija Izetbegović "Velikim Bogom zakleo da Drina više nikada neće teći krvava").

 

Srebrenica je u ljeto 1990. bila pitoma, bogata čaršija, vrijedne, gostoljubive čeljadi. Pribavio sam od tadašnjih općinskih vlasti u Srebrenici podatke o navodnom iseljavanju srpskog stanovništva koji su otkrili da je izvještaj operativaca Jovice Stanišića "sa terena" na kojem su protivzakonito boravili i radili, tendenciozan, lažan.

 

U to je vrijeme najpoznatiji "srpski emigrant" iz Srebrenice bio policajac Naser Orić, koji je osiguravao Slobodana Miloševića, a sina mu Marka odvodio i dovodio iz škole.

 

(Fotokopiju dokumenta Državne bezbednosti Srbije nekoliko sedmica kasnije objavit će Vlastimir Mijović u, također zagrebačkom, "Danasu". Srbijanska policija ga je tužila i sudski proces u Beogradu trajao je do samog početka rata 1992. godine).

 

U julu 1995. godine srbijanska tajna policija je u Srebrenicu upućivala drugačije policajce i saradnike: "Škorpione", bjelosvjetske ubice, Franca Kosa, Dražena Erdemovića, Boškića, Cvetkovića, neposredne izvršioce ranije planiranog i osmišljenog genocida.

 

Priča o desetinama srpskih policajaca koji su mimo svoje volje i stvarnih nadležnosti lani u Potočarima osiguravali posjetu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, stoga, nažalost, nije

iznenađujuća, nego je očekivana i pitanje je kontinuiteta...

///////////////////
///////////////////////////////////////

INCIDENT NA SJEDNICI PARLAMENTA: Milica Marković prijetila Bošnjacima, SDP napustio sjednicu

– Gospodine Ahmetoviću, kažete da su Bošnjaci uplašeni zbog ove vježbe. I treba da se boje, jer je na njoj pokazana moć MUP-ova Srbije i RS-a – kazala je Marković, nakon čega je u sali nastupila bura negodovanja.

Image result for milica markovic

Nakon rasprave o dnevnom redu, koja je trajala sat i po, Kolegij Zastupničkog doma Parlamenta BiH odlučio je da prekine zasjedanje, kako bi se sa predsjednicima stranačkih klubova dogovorili o nastavku zasjedanja, odnosno o načinu daljeg rada. Naime, postalo je više nego očigledno da se skupštinska govornica koristi za „ispaljivanje“ predizbornih parola.

 

Sjednica je prekinuta neposredno nakon istupa zastupnice SNSD-a Milice Marković, koja je prokomentarisala izjavu zastupnika SDA Sadika Ahmetovića kako je zajednička vježba pripadnika MUP-ova Srbije i RS-a izazvala strah kod Bošnjaka u Podrinju.

 

– Gospodine Ahmetoviću, kažete da su Bošnjaci uplašeni zbog ove vježbe. I treba da se boje, jer je na njoj pokazana moć MUP-ova Srbije i RS-a – kazala je Marković, nakon čega je u sali nastupila bura negodovanja.

 

– Ovakva izjava podsjeća me na neka prošla vremena kada su neki hodali sa spiskovima i odvajali Bošnjake. Žao mi je što je Kolegij zašutio i što nismo osudili ovakve prijeteće izjave, kakvu je izrekla zastupnica Marković. Svaki ozbiljan parlament bi osudio ovakav istup, ali Kolegij ovog doma je šutio – kazao je Ahmetović.

 

Na istup zastupnice Marković osvrnuo se i zastupnik SDA Asim Sarajlić.

 

– Da je cilj ove vježbe bila borba protiv terorizma, onda bi sigurno u njoj učestvovala i SIPA, kao i druge agencije iz BiH koje su osposobljene za borbu protiv terorizma. Međutim, to nije bio slučaj. Zbog toga ova vježba i jeste izazvala strah kod Bošnjaka u Podrinju. Ne zaboravite da je u julu 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima, u kojem su učestvovali i pripadnici regularnih policijskih snaga – kazao je zastupnik SDA Asim Sarajlić u osvrtu na istup Milice Marković.

 

Klub poslanika SDP-a napustio je sjednicu a Denis Bećirović je rekao da je SDP napustio sjednicu zbog nezapamćenih prijetnji poslanika SNSD-a upućenih građanima BiH.

 

"Današnju sjednicu sam napustio zbog grube i do sada nezapamćene prijetnje poslanika SNSD-a upućene građanima BiH i državi BiH, zloupotrebe entitetskog glasanja i zbog toga što prvi put od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma imamo situacija da jedan entitet ne verbalno već institucionalno ruši Dejtonski sporazum", rekao je Bećirovič

 /////////////////////////////////

///////////////////////////////

////////////////////////

PODNESENA ŽALBA NA PRESUDU ŠEŠELJU: Haško tužiteljstvo traži novo suđenje

PODNESENA ŽALBA NA PRESUDU ŠEŠELJU: Haško tužiteljstvo traži novo suđenje

////////////////////////
30.08.2016.

KORIJENI VUČIĆEVE REFERENDUMSKE ĆUTNjE

Pančić: Koreni Vučićeve referendumske ćutnje


Image result for vucic dodik fotos

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, Beograd

//////////////////////////////////

Ko god da je mozak koordinisane akcije "Pogoršajmo odnose Srbije sa svim zemljama u regionu, i pri tome uporno za to optužujmo sve osim sebe", jako dobro mu ide: jedva da je ostalo ponešto što bi moglo da bude gore nego što već jeste.

Deo te priče, mada specifičan, jeste i "trakavica" oko famoznog referenduma u vezi s "Danom Republike Srpske", a koji je predsednik tog bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik jedva prikriveno najavio kao neku vrstu generalne probe ili čak (in)diskretne pretnje oko toga šta bi sve moglo da usledi u budućnosti.

Pošto Dodik ionako odavno govori svakome ko želi ili mora da ga sluša kako državu BiH tretira samo kao nužno zlo, ili u boljem slučaju (boljem s njegovog stanovišta) kao tranzitnu stanicu ka punoj nezavisnosti RS, ili barem nekoj vrsti strogo nominalne unije koja bi de facto likvidirala i ovo malo delatnih funkcija i obeležja državnosti Bosne i Hercegovine.

Dobro, ali kakve to veze ima sa Srbijom?

Eh... najkasnije od ranih devedesetih, sve važno u BiH ima neke "tajne" veze sa Srbijom. I ne samo s njom, dakako. Premijer Aleksandar Vučić već duže "izvrdava" bilo kakvo konkretnije izjašnjavanje oko Dodikovog referenduma na koji ne samo drugi deo BiH nego i najveći deo međunarodne zajednice gleda krajnje negativno, kao na svesno destruktivan i piromanski, a verovatno i protivustavan čin.

Ne pruža Vučić, doduše, ništa nalik na javnu podršku tom referendumu, ali još više pazi da slučajno ne kaže nešto što bi bilo direktno protivljenje njemu, mada se stiče utisak da se s nekih važnih međunarodnih adresa od njega očekuje baš to. Ako je tako, ovo je očekivanje bazirano na vrlo razumnoj pretpostavci da je Vučićev glas protiv referenduma trenutno verovatno jedini koji bi Dodik morao da uvaži, kakvu god formu našao da taj "svileni gajtan" sprovede.

Zašto je Vučić tako uporan u nameri da o najnovijoj i možda do sada najrizičnijoj Dodikovoj avanturi ne kaže baš ništa što bi imalo nekakav sadržaj? Zvaničan razlog je krajnje "politički korektan": Srbija, eto, "ne želi da se meša u unutrašnje prilike i odnose u BiH". Eto divote, šteta što je okasnila nekih četvrt veka!

Šalu na stranu, slatkorečiva fraza ne može da prikrije mnogo gorču činjenicu da se zvanična Srbija i te kako kontinuirano "meša u unutrašnje stvari BiH" na mnogo načina, a pre svega strateškom podrškom Dodikovom avanturizmu, koju nije imao hrabrosti ili pameti da mu uskrati ni Boris Tadić, a s Vučićem je već dobila šmek koji pamtimo iz devedesetih.

Mada je, kad smo kod ovog potonjeg, uporedni razvoj Dodika i Vučića veoma zanimljiv. Prvi je krenuo kao antinacionalistički levičar, posleratna nada, vođa opozicije "zlim Karadžićevcima", a koji se dolaskom na vlast postepeno pretvorio u nacionalističkog jastreba i etnoseparatistu.

Vučić je prošao isti put, ali u obrnutom pravcu: od dugogodišnjeg nacionalističkog radikala i ratnog huškača (koji je, uostalom, i započeo političku karijeru žustrim "mešanjem u unutrašnje stvari BiH" na samom terenu, na Palama i okolini, tokom rata i opsade Sarajeva) do makar i samozvanog "šampiona pomirenja u regionu". Samo što je tog "pomirenja" nekako sve manje što je Vučić duže i "dublje" na vlasti.

Ali, nije li nam već objašnjeno da zvanični Beograd jedini za to ne snosi krivicu? Ko ne veruje, neka pita Vučićeve saradnike Ivicu Dačića i Aleksandra Vulina: kud ćete verodostojnijih moralnih arbitara od tih veterana mira i ljubavi?

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, Banjaluka

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, Banjaluka

No, ovo nas i dalje ne približava odgovoru na ključno pitanje: zašto? Ako stvar postavimo "strateški", Vučić i okolina ne mogu se odreći Dodika i "dodikovštine" jer je stalno tiho podgrevanje aspiracija Republike Srpske zapravo jedina prava rezidua njihovog ratnog angažmana iz devedesetih.

Njihov je zajednički projekat "svi Srbi u jednoj državi" doživeo brodolom u Hrvatskoj, jer je propala paradržavna tvorevina koju su tamo formirali i održavali, u Crnoj Gori koja je postala nezavisna, čak i na Kosovu koje je izborilo jednu vrstu nesavršene i nezaokružene nezavisnosti (nije članica UN i ograničenog je suvereniteta na mnogo načina, ali je od Beograda svakako nezavisno, bez izgleda da se to promeni u iole zamislivoj budućnosti), a samo je Bosna ostala kao uspela i odbranjena tekovina celog tog krvavog kermesa: zamišljanje (tačnije: izmišljanje) srpskih "etničkih teritorija" (a onda, ognjem i mačem, "usklađivanje stvarnosti sa zamišljenim") i njihovo povezivanje u entitet koji je s drugim delovima BiH povezan samo formalno, a sa Srbijom "suštinski", jeste jedino opipljivo postignuće koje je nadživelo devedesete i ustalilo se, "normalizovalo" se.

Ako se zvanična politika Srbije, i to baš ona koju opet vode "asovi" iz devedesetih, svega toga eksplicitno odrekne i pusti Dodika niz vodu, čemu onda sve to, sve žrtve i sva sramota? Može Vučić sto puta da teatralizuje svoju navodnu "katarzu", ispod tog kros-dresinga i dalje kuca srce "branioca Republike Srpske".

Oni koji očekuju od Vučića i aktuelne srpske politike nešto više, dublje i konkretnije od ispraznih fraza o "nemešanju" žrtve su starog trika: poverovali su što njihovoj, što svojoj sopstvenoj propagandi. Zajednički su radili na modeliranju lika "reformisanog Vučića" koji će u regionu delovati kao reformator i, naravno, pomiritelj, ali je ta nevešto nanesna pozlata počela da spada već u drugoj godini upotrebe (koliko li važi garancija?), do do sada od nje ne ostane gotovo ništa. Često je to tako s iluzionistima u politici: u jednom trenutku i sami poveruju da su nevidljivi, ili da mogu da prolaze kroz zidove. Zato buđenje ume da bude vrlo tvrdo.

Za kraj, ipak malo vedrijih tonova. Nije baš da je Vučićeva Srbija sa svim susedima pokvarila odnose: naprotiv, s Makedonijom Nikole Gruevskog i Mađarskom Viktora Orbana odnosi su nikada bolji, upravo sestrinski.

Besprekorno objašnjenje tog fenomena daje nam "politički analitičar" još iz antičkih vremena, koji lepo kaže: Similis simili gaudet – slično se sličnom raduje.

..........................................
/////////////////////////////

Prohić: Rimejk predratnog stanja u BiH - Radio Slobodna Evropa


Građani su na velikim protestima u BiH 2014. godine tražili promjenu vlasti

///////////////////////
////////////////////////////////////////////
//////////////////////////////

blato

Slobodan Vasković : Vlada RS otvoreno saopštila da je spremna rezultate referenduma baciti u smeće

1. Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira u BiH održaće 30. avgusta sjednicu na kojoj će se izjasniti o referendumu Milorada Dodika. To, praktično, znači da su se zemlje Zapada

///////////////////////////////////////


////////////////////////
////////////////////////////////////////
30.08.2016.

SVJEDOČIMO LI REINKARNACIJI RANIH DEVEDESETIH?

Svjedočimo li reinkarnaciji ranih devedesetih?


tačno.net

Autor
29.8.2016. 


Image result for slavo kukić

Hoće li, nakon Plenkovićeva posjeta Mostaru – tijekom kojega je osudio održavanje Dodikova referenduma jer je, osim što je neustavan, prijetnja suverenosti i cjelovitosti BiH, ali i miru i stabilnosti čitave regije, zbog čega je pozvao međunarodnu zajednicu da ga onemogući – Čović doživjeti prosvjetljenje ostaje da se vidi. Možda mu „stariji brati“ pomogne – iako se, zbog snage njegovih veza s banjalučkim prijateljem, to čini malo vjerojatnim.

Piše: Slavo Kukić

Ono što obilježava političku scenu tzv. daytonskog trokuta sve više asocira na duh početka devedesetih – koje, kao da doživljavaju neku vrstu reinkarnacije. U epicentru joj je, nažalost, ponovo BiH – pri čemu, kao i tada, operativci su ovdje, mozgovi operacije, pak, malo ovdje, malo više drugdje.

Što se domaćih operativaca tiče, ambicija razgradnje države im je, to odavna nije tajna, definitivno postala opsesija. I to, svaki na svoj način, neprekidno i pokazuju, jedni, otvoreno zboreći o njezinoj neodrživosti, drugi, opet, lamentirajući kakva bi ravnopravnost naroda morala izgledati da bi država mogla opstati, treći, na koncu, prodajući maglu o BiH kao državi njezinih građana – samo što ne dodaju, odavde do Istanbula. Poteze i jednih i drugih i trećih se, uostalom, svjedočiti može svaki u Boga dan.

Ono, recimo, što preko desetljeća dugo čini Dodik ni kod najglupljih više ne ostavlja prostor nadi da su u pitanju možda samo verbalne nespretnosti bahata političara. Čovjek ne priznaje BiH kao državu i točka – a državnost RS-a svakodnevno pokušava osvijestiti i kod domaćeg naroda i kod svijeta. Na krajnje uvjerljiv način to, uostalom, u dva navrata učini i ovih dana. Prvi put mu povod bijaše presuda Apelacijskog vijeća Suda BiH, kojom se RS obvezuje da nekretnine Ministarstva obrane u Han Pijesku uknjiži kao svojinu BiH. Za Dodika, presuda je akt nasilja i izraz „otomanskog imperijalizma“ – iz čega se, opet, dalo naslutiti kako je neće ni ispoštovati. Dan ili dva iza toga, međutim, na obilježavanju dvadesete obljetnice SNSD-a, on je u vezi s tim i eksplicitan – sporne nekretnine su, veli, vlasništvo RS-a i o njima Sud BiH ne može odlučivati.

Drugi put mu povod bijaše izjava načelnika Srebrenice da neće formirati općinsku komisiju za provođenje referenduma o 9. siječnju kao Danu RS-a – uz obrazloženje da ga je Ustavni sud proglasio neustavnim i da će se u Srebrenici, dok je on načelnik, poštovati i BiH i njezini zakoni. Predsjednik RS-a, onako meteorski, uzvrati na način koji ne ostavlja nimalo prostora sumnji. Referendum u Srebrenici će, veli, biti proveden, a Durakovićem i njemu sličnima će se baviti nakon toga. Jer, da ne bi bilo zabune, „više nikada nitko u RS-u neće biti u mogućnosti ne poštovati organe“ njezine vlasti jer će to, pojašnjava, „vjerojatno, u vremenu koje dolazi proglasiti kaznenim djelom“ – dakle, čak i ako su njihove odluke u suprotnosti s Ustavom BiH. A što to znači dodatno pojasni povodom apostrofirane obljetnice tražeći od svih koji na prostoru manjeg entiteta žive da „Republiku Srpsku slave kao državu“.

Pogledajte, potom, na razini etnolidera dogovoreni sistem koordinacije – kojeg Bosni i Hercegovini, želi li se priključiti društvu evropskih naroda, izdiktiraše kao domaću zadaću. Suština dobivenog zadatka je, ukratko, zahtjev da se o pristupanju BiH zajednici evropskih naroda komunicira s državom kao subjektom međunarodnog prava. A što je učinjeno dogovorenim sistemom koordinacije? Da se ne lažemo, državni udar jer je derogiran Ustav BiH – taman da je i najgori na svijetu. Zašto? Zato što su državi uzete ingerencije predstavljanja i dane nižim razinama vlasti – i to ne entitetima kao prvim nižim oblicima organizacije nego, naprotiv, Republici Srpskoj, Distriktu Brčko i svakom od deset kantona u Federaciji. Drugim riječima, BiH prestaje postojati kao zemlja sastavljena od dva entiteta i Distrikta Brčko kao njezinih administrativnih cjelina, a započinje život kao zajednica dvanaest novih, i to konfederalnih jedinica.

Pogledajte, na koncu, način na koji komuniciraju članovi kolektivnog šefa države. Ivanić, kao, uostalom, i kompletna srpska opozicija Dodiku, i sam upada u zamku novog srpskog „vožda“ – i to je, da se na tome detaljnije ne zadržavam, evidentno iz njegove svakodnevne komunikacije s javnošću.

U istu su klopku, potom, uhvaćena i druga dvojica. Može, recimo, Izetbegović pričati što mu drago, ali onim što čini samo dodatno tjera vodu na mlin lideru SNSD-a – pa i priči o BiH kao nemogućoj državi. Je li toga i sam svjestan? Ne znam, ali ne isključujem ni mogućnost kako to čini pri punoj pameti – i ciljano dakako.  Ako mu, recimo, za istanbulsko ljubljenje ruku Erdoganu povod može biti čak i puštanje u promet novosagrađena mosta, po čemu bi se on razlikovao od Dodikova svakotjednog putešestvija na Dedinje – za što mu povod može biti otvaranje i najobičnijeg javnog WC-a u glavnom gradu istočnih susjeda.

Iako, na koncu, svoju službu prijatelju najčešće prikazuje drugačije, nedavno pismo visokom predstavniku i članovima Vijeća za implementaciju mira u BiH člana Predsjedništva iz reda Hrvata na krajnje uvjerljiv način demaskira kao najobičnijeg piona u službi političkih ciljeva Milorada Dodika. Uostalom, evo – pa neka čitatelji sami procijene.

U pismu, koje ni po čemu ne zavrjeđuje da ga se pamti – jer, u njemu se reciklira ono što se kao dokaz neravnopravnosti Hrvata koristi već petnaestak godina, i za što je odgovoran HDZ kao stranka koja je najveći dio tog vremena i sama dio vlasti – jedan dio tjera na razmišljanje. Lider HDZ, naime, poučava i visokog predstavnika i članove Vijeća za implementaciju mira kako je jednakopravnost Hrvata moguće ostvariti. Jedan od modela je, pojašnjava on – a taj mu je, da li i slučajno, prvi među ponuđenima – „unutarnja teritorijalna reorganizacija Federacije BiH“. Čovića bi, dakle, zadovoljila čak i reorganizacija samo Federacije pa da njegovi Hrvati – valjda oni od Stoca do Livna, tuzlanski, travnički, sarajevski sigurno ne – budu zadovoljeni. Ponavljam, njegovi Hrvati, jer odustajanjem od reorganizacije čitave BiH iz vidokruga političkog interesa u startu se u potpunosti briše gotovo trećinu predratnih Hrvata – onih koji su živjeli na prostoru današnje RS-a. Što je to nego „skidanje gaća“ pred Miloradom Dodikom – i najzornije pokazivanje svijetu da si instrument na putu ostvarivanja njegovih političkih ciljeva, nikako i interesa naroda kojeg, k’o eto, zastupaš.

Njegovu poziciju Dodikova instrumenta, ali i rušitelja BiH, međutim, pokazuje i javna potpora Dodikovu neustavnu referendumu. Hoće li, nakon Plenkovićeva posjeta Mostaru – tijekom kojega je osudio održavanje Dodikova referenduma jer je, osim što je neustavan, prijetnja suverenosti i cjelovitosti BiH, ali i miru i stabilnosti čitave regije, zbog čega je pozvao međunarodnu zajednicu da ga onemogući – Čović doživjeti prosvjetljenje ostaje da se vidi. Možda mu „stariji brati“ pomogne – iako se, zbog snage njegovih veza s banjalučkim prijateljem, to čini malo vjerojatnim.

Značajnog dijela odgovornosti za reinkarnaciju devedesetih, međutim, osloboditi se ne mogu ni bosanskohercegovački susjedi – i oni s istoka i oni sa zapada. Pristup Beograda i Zagreba je, da ne duljim, gotovo pa identičan onom Miloševića i Tuđmana prije četvrt stoljeća. Prisjetimo se, uostalom. Milošević je uporno prao ruke za ono što se u BiH događalo, iako je čitavu svijetu i tada bilo jasno da je glavne konce bosanskohercegovačke kalvarije povlačio baš on. Zar to isto danas ne radi i Aleksandar Vučić? Čovjek verbalno podržava teritorijalni integritet BiH i, tobože, ne želi se miješati u njezine unutarnje odnose – a i zadnjem je bedaku jasno da je baš on glavni izvor ohrabrivanja politike Milorada Dodika. Zar u prilog tome, među inim, ne govori i podatak da je ovih dana održana zajednička vježba policija Srbije i Republike Srpske – a ona je, zaludu verbalna akrobatika srbijanskog premijera, klasični primjer ignoriranja policijskih struktura BiH i priznavanja entitetskih policijskih struktura kao dijela suverene države.

No, prvi signali spremnosti da se u slučaju secesionističkih devrova Dodika i Vučića „adekvatno“ zaštiti Hrvate s ovu stranu državne međe javljaju se i iz Zagreba. Ili, jezikom prvog hrvatskog „socijaldemokrate“, ni na kraj im pameti nije da ih, u tom slučaju dakako, ostave na milost i nemilost Bošnjacima. Zar to nije vokabular kojeg se sjećamo i iz vremena Franje Tuđmana?

Na koncu, za potpuno reinkarnaciju devedesetih, dogodi li se ona, ruke neće moći prati ni svjetski centri moći – ono što se obično podrazumijeva pod sintagmom međunarodna zajednica. Uostalom, prošli tjedan je, ako me pamćenje dobro služi, zbog unutarnjeg neslaganja možda i prvi put tijekom svoga postojanja odgođeno zasjedanje Vijeća za implementaciju mira. To je na dosta zoran način, uostalom, potvrdio i visoki predstavnik izjavivši da su detaljne pripreme u tijeku, ali i da su „mišljenja u vezi s referendumom još uvijek podijeljena“. Koliko će, pak, takva mišljenja utjecati i na konačni stav PIC-a ostaje za vidjeti. Ne bi me, međutim, iznenadilo da on, sačekajmo uostalom, dan-dva, bude formuliran na način da se njime ne kaže baš ništa – na način, hoću reći, u podtekstu kojeg je poruka, radite što vam volja, mi vam probleme nećemo stvarati.

No, dogodi li se to, na slijedeći se referendum, čiju mogućnost Dodik ne isključuje ni danas, neće dugo čekati. A onda samo Svevišnji znade što će isti, održi li se, i izazvati. Iz ograničene ljudske perspektive, najiskrenije, može svašta – pa i ono što smo u prvoj polovici devedesetih svi zajedno već imali priliku proživjeti.









29.08.2016.

POSLUŠAN ILI GLUP

Poslušan ili glup


Zlatko Dizdarević

Autor
29.8.2016. 



Image result for zlatko dizdarevic

Ima li smisla kazati mu, tjeraj bolan svoje kako te babo vaspitao, ono tamo će ionako sutra biti opet drugačije. I “anadolije” će pisati drugačije, a naše će novine i portali to poštivati. Pa će  prekosutra opet drugačije… Istina je, ali opet kao da nema smisla. A ima, eno je u Andrića: “…Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati…”

Piše: Zlatko Dizdarević, novilist.hr

Nikada svjetska politika nije bila ništa drugo do goli interes  njenih igrača. Britanci, imperijalisti, davno su to i “kodificirali”  u nekoliko  temeljnih postulata. Najpoznatiji, onaj da u politici nema ljubavi već samo interesa, niko pragmatičan a pelcovan od sentimenata i osjećanja za “pravdu” odavno ne dovodi u pitanje. Naravno, postojali su i drugi životni tereni mimo politike na koje se ova logika prelijevala. Kao i drugačije škole razmišljanja, vaspitanja, obrazovanja, o životu i međuljudskim  odnosima.  Logike bliže čovjeku neko drugim stvorovima u prirodi. Oni koji se danas toga sjećaju i pokušavaju pridržavati nazivaju se arhaičnima, prevaziđenima pa i – glupima. Što bi ovdje kazali, takav vakat došao.

Posljedice su svuda unaokolo. Na smrad koji proizvodi život u zadnjici  jačeg i moćnijeg  svijet se već navikao. Neki su to proglasili čak i mudrošću. Pa je logično i rušenje svega što je koliko jučer bio princip na međunarodnoj sceni a sada gola šprdnja. Tako interes nalaže:  Josef  Biden se u srijedu dodvorava Erdoganu koji ga ucjenjuje Gulenom, legalizirajući ulazak turskih tenkova  u susjednu državu. Washington  mora održati  Tursku u NATO-u (za sada) jer tamo nema alternativu  neophodnu za vladanje regionom. Pri tome Amerika de facto izdaje Kurde u Siriji koji su im tamo još jučer trebali, pa se ponadali da su postali Americi  neupitni saveznici.  Za Tursku Assad je odjednom  “svakako jedan od aktera u Siriji.”  Rusi kobajagi nemaju veze s tim a  pouzdani glasovi iz Damaska vele da su tamo mnogo jači nego što to dopire do medija  u nas. Rusi nisu “naši”, njih Srbi vole… Ko ne vjeruje ovo o njima u Siriji, a možda ga golica,  neka prati  priču oko Aleppa ovih dana…

Sve ove konkretne priče kao vijest, možda, i nisu bitne danas. Uostalom, znamo ih, manje ili više. Čini se važnijim koliko prilagođavanje toj novoj realnosti postaje mentalitet. Čitanje suvremene istorije i tumačenje vlastitih pozicija u njoj postalo je apsolutno nemoguće  temeljem  poštivanja starih istina i principa, da se moralni postulati i ne pominju. Prihvaćanje  dodvoravanja  sili i interesu, kao nečeg sasvim  normalog, kao nečeg što je čak i nova vrijednost, pobijedilo je. Usputnih primjera je bezbroj.

U maloj Bosni, sve manjoj i sebi samoj, strasno upetljavanje  u mutnu  tursku vojno-političku  skasku, taman kao da je riječ o drami same BiH, onom malom broju razumnih  ostavilo je mučan utisak. I mada još niko pouzdano ne zna šta je cijela istina o propalom “vojnom udaru” – detalji se neće ni znati do nekog budućeg WikiLeaksa ili Snowdena – bošnjački  politički čelnici od vrha države pa niže do kantona donijeli su konačni sud. I sugeriraju  baš k’o nekada oni koje današnji najviše mrze, “ko drukčije kaže, kleveće i laže!”  Tako je to u “braće” na balkanskim  prostorima.  U sva tri mala plemena zablenuta  u tutore. Što u one preko granice, što u one iz maglovitih  daljina. A realnost  zapravo jadna. Pa nas, evo ponovo, na ivici ambisa.

U kući, u sva tri dnevna boravka, za nos nas vuku i oni iz susjedstva i oni iz Evrope. Ovi drugi putem sudbinskog “Vijeća za provedbu mira”. Čuj im provedbe i čuj nam mira. Tako smo i u  bliskoistočnoj drami  potrčali  još  na  početku da postanemo “prijatelji Sirije”,  u ešalonu sa onima što su im zapravo bili  pravi neprijatelji uz dodate neprijatelje po nalogu. Sa Turskom isto tako. A sada, nakon euforije, eto belaja.  Žali  mi se ovdašnji dobri Bošnjo malo zaostao u ovom novom prevaspitavanju  temeljem  interesa,  a  inače  ispotiha uvjeren u svoj stambolski  identitet,  kako  je zbunjen. Kako će sada “za Erdogana kad eno ga sa Rusima, a oni ovdje sa Srbima…”  Pitam ga šege radi, a gdje ti je tu Assad ? Veli, “zafrkavaš me a tek sad tu ništa ne razumijem. Kako je krenulo Erdogan će se i sa njim miriti…Ne znam više ko su tu naši.”

Belaj je kad ne znaš gdje si. Pa onda k’o ovca hajde za “našima”. Da makar znaš kuda i zašto. Onaj u čiji si tor dobrovoljno ušao, naravno, nema  potrebe da ti objašnjava o čemu se tu, zapravo, radi. Nisi mu faktor,  a misliš  da jesi.

Eto, na primjer neki dan teksta  u “Faktoru”, novoj sarajevskom dnevnom glasilu  Bakira Izetbegovića, onaj mu izvorni “vaz” ne prija više uvijek uhu. Veliki je naslov: “Stravičan prizor hiljada ubijenih civila u Siriji”. U tekstu intrigantan uvod kako je turska agencija “Anadolija došla u posjed neobjavljenih snimaka snimljenih neposredno nakon napada hemijskim oružjem sirijske vojske u regionu Istočna Guta u kojem je u noći sa 20. na 21. august 2013. ubijeno 1.400 osoba, pretežno žena i djece… stravični prizori hiljada tijela žena i djece koji su stradali u hemijskom napadu snaga sirijskog predsjednika Bashara al-Assada…” I tako dalje, ne predugo ali precizno i ubitačno.

Sjećamo se, o pomenutom događaju iz 2013. godine napisane su hiljade stranica analiza i komentara. Nakon toga, tada pripremljenog  napada  na Siriju nije bilo, mada su samo sati dijelili Damask od  američkih  krstarećih raketa sa brodova u Mediteranu. Obama u konačnici nije imao dovoljno validnih argumenata da opravda pred američkim  javnim mnijenjem još jednu laž poput one o Sadammu Husseinu u 2006. godine. Ni mnogi generali nisu smatrali da je operacija  smislena.

Najdetaljniju  analizu  tada  koja je opovrgnula tvrdnja da je sirijska  vojska u Ghouti upotrebila  bojni otrov ponudio je čuveni  američki “Massachusetts Institute of Technology” (MIT). Po svijetu, i na ovim prostorima,  nisu ga se baš pretrgli  citirajući.  Za široku  javnost na zapadu najuvjerljiviji je ostao  izvještaj veterana američkog novinarstva  Seymona Hersha,  dobitnika Pulicera za izvještavanje iz Vijetnama  i masakr  u My Laiu, ’68. godine.  Njegov tekst o Ghouti objavljen  je u respektabilnom  “London Review of Books” pod naslovom “Čiji sarin”.

Oba izvještaja  razotkrila su kako su lansirani “podaci o Ghouti” aranžirani na isti način kao oni Bushovi o Iraku. I da su tada, oko Damaska i u Ghouti hemijsko oružje imali teroristi  Al Nusra Fronta,  dakle oni iz Al Qaede koje se sada, pukom promjenom imena, pokušava svrstati u “umjerenu  opoziciju!” Pa ih valjda Anadolija pokušava osloboditi  krimena  prebacujući ga ponovo u krilo Assadu, a kome će drugom. Ovdašnji lokalni zaljubljenici u “brata na Bosforu” potrčali da se to objavi, i dokaže ono što znaju da moraju. A nije im ni mrsko.

Hershove optužbe su mnogobrojne i ozbiljne. I na internetu su. Najvažnije, Američke obavještajne agencije proizvele su prije napada mnogo validnih izvještaja sa dokazima da al-Nusra Front posjeduje sarin a iz toga je tada izdvojeno samo ono što je išlo u prilog opravdanja za optužbu Assada. U Americi je još ranije objavljeno tragom  Snowdenove dokumentacije  kako unutar Sirije funkcionira  tajni sistem senzora radi ranog alarma  povodom bilo kakvih promjena u arsenalu sirijskog hemijskog oružja. Visokorangirani  član obavještajne zajednice upućen u taj program potvrdio  je Hershu da senzori nisu detektirali nikakve pokrete uoči napada. Isto tako, Amerikanci su u stanju prisluškivati sirijske vojne jedinice na terenu.  Komunikacije  se  pohranjuju  u kompjuterima. U ovom slučaju, navodi validin  izvor, naknadna analiza snimljenih komunikacija  nije  pronašla dokaze koji  bi potvrdili  tezu da je napad naredio Assad. Dokazana je i opravdanost sumnje  povodom tvrdnji da je hemijsko oružje pogodilo cilj s udaljenosti  od devet kilometara, gdje su bile najbliže pozicije Assadove vojske.  Poznato je i kako je CIA u to vrijeme imala puni uvid u aktivnosti  al-Nusre oko Damaska i Istočne Ghoute i da je tamo praćen   njima dobro poznati Zijad Tarik Ahmed, stručnjak za hemijsko oružje koji je nekad bio u iračkoj vojsci.

Nakon svega, još tada, krajem 2013. godine, cijeli slučaj je u javnosti polako “primiren”. Rusi i Amerikanci su obezbijedili da sirijska vojska, pod kontrolom OPCW (Organizacija za zabranu hemijskog oružja) uništi zalihe tog oružja, što je i učinjeno. U periodu u kojem se to radilo, sreo sam u Damasku ljude iz ove organizacije koji su bili zadovoljni onim što je i kako je postignuto. U svijetu je ostao rasprostranjen zaključak da je Obama odustao od napada na Siriju povodom Ghoute ne samo zato što za to nije dobio podršku u američkoj javnosti, već i zbog preciznih obavještajnih podataka da al-Nusra posjeduje hemijsko oružje. MIT je objasnio i kako je upotrebljeno. Uz mnoge tehničke  detalje koji opovrgavaju tezu o masakru u “režiji sirijske vojske”.

No, šta su nama te činjenice  kad nam se dotura ono što to moramo da znamo, i da objavimo.  Evo nam zato i Anadolije kao faktora, i iskopavanja “ekskluzive” koju, takvu, niko više ozbiljan ne objavljuje. Uloga državne agencije iz Stambola u ovakvoj priči o krvnom neprijatelju  Assadu nije čudna. Gazda je tamo moćan i ljut. I pomno prati  ko je njegov, a ko nije. Ne samo kod kuće, već i na obodima carstva.

Tema ovdje, ipak, nije  šta je ko objavio i šta može da objavi, tragom logike interesa, i sile. Tema je naša (ne)spremnost da hladno kažemo kod kuće: Ok, jeste to tako ali šta da se radi, oni su jači i oni su nam interes. I da slušamo u svakodnevnom životu neku “anadoliju”, bilo koju, koja sluša svog gazdu, bilo kojeg ali jačeg, koji opet sluša nekog još jačeg. Ili tek njegovu vlastitu,  jaku računicu.  I onda svemu tome  prilagođavamo zadatu a kobajagi “vlastitu” percepciju  novog svjetskog  poretka. Ali i budemo svjesni posljedica za nas i naše potomke.

Za većinu je odgovor šta da se tu radi, očigledno već postao jasan. Čak i kao svakodnevni čip koji potire  svaku individualnu slobodu, ne samo kao ljudsko pravo već i kao temeljnu  vlastitu  logiku. A košmar je kod nekih još uvijek ogroman, i tužan. Kao kod ljudi poput onih  Bošnja u čijim  glavama  nikako da se posloži  kako valja ta planetarna  i nedokučiva  zavrzlama  između, recimo, Turske, Amerike, Rusije, Sirije…pa još tu onda Srbije koja je “Ruska” i Bosne koja je “Turska” a Moskva i Stambol odjednom zajedno…

Ima li smisla kazati mu, tjeraj bolan svoje kako te babo vaspitao, ono tamo će ionako sutra biti opet drugačije. I “anadolije” će pisati drugačije, a naše će novine i portali to poštivati. Pa će  prekosutra opet drugačije… Istina je, ali opet kao da nema smisla. A ima, eno je u Andrića: “…Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati…”

Nešto mislim, ima i nastavak: Kada obogaćena fukara postane sila i vlast a pametni i dalje šute. E onda stari u Bosni ispotiha vele – allahimanet pameti !









29.08.2016.

TUŽILAŠTVO BiH: NEJMA DOKAZA DA SU NAPAD NA VUČIĆA IZVRŠILE OSUMNjIČENE OSOBE IZ BiH

TUŽILAŠTVO BiH: Nema dokaza da su napad na Vučića izvršile osumnjičene osobe iz BiH!

“U okviru navedenih aktivnosti, ispitan je veliki broj svjedoka, pregledana velika količina dokaznih materijala i pregledani dostupni videosnimci, iz kojih se ne mogu pronaći dokazi da su osobe protiv kojih je istraga obustavljena, počinile kazneno djelo”, navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH.


TUŽILAŠTVO BiH: Nema dokaza da su napad na Vučića izvršile osumnjičene osobe iz BiH!

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je saopštilo postoje dva predmeta koji se odnose na napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji se desio u julu prošle godine na komemoraciji u Potočarima, prenosi Anadolu Agency.

 

Tužilaštvo BiH je radi tačnog i objektivnog informiranja javnosti, te zbog nepotrebne politizacije predmeta u medijima, istaklo da je postupajući tužilac Tužilaštva BiH, nakon analiziranja prikupljenih i dostavljenih dokaza, donio naredbu o obustavi istrage protiv dvije osobe, zbog nepostojanja dokaza da su navedeni počinili kazneno djelo.

 

“U Tužiteljstvu BiH postoji aktivan drugi predmet koji se odnosi na napad na premijera Srbije, na kojem se intenzivno radi. U okviru navedenih aktivnosti, ispitan je veliki broj svjedoka, pregledana velika količina dokaznih materijala i pregledani dostupni videosnimci, iz kojih se ne mogu pronaći dokazi da su osobe protiv kojih je istraga obustavljena, počinile kazneno djelo”, navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH.

 

Iz Tužilaštva BiH su također obavijestili da zbog nepostojanja dokaza, entitetsko pravosuđe u Republici Srpskoj nije procesuiralo osumnjičene za pokušaj teškog ubistva, podstrekavanje, ugrožavanje sigurnosti i druga kaznena djela za koja su vodili istragu, a za koja su isključivo nadležni, nakon čega je dokumentacija iz predmeta dana 06.06.2016. godine, dostavljena Tužiteljstvu BiH.


////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////////
29.08.2016.

AMRA ŠABIĆ EL-RAYESS: BOSANCI MORAJU BITI SAMI TVORCI SVOJE SUDBINE

Amra Šabić El-Rayess : Bosanci moraju biti sami tvorci svoje sudbine

August 29. 2016.

amraS555

Bišćanka Amra Šabić El-Rejis (El-Rayess), nakon što je preživjela rat u svom rodnom i, kako kaže, najdražem gradu, gdje je 1994. završila matematički smjer gimnazije, u januaru 1996. godine odlučila je otići na studij u SAD. Već u decembru 1999. je diplomirala ekonomiju na elitnom Brown univerzitetu, na kojem je svojevremeno diplomu stekao i kreator Dejtonskog sporazuma, pokojni američki ambasador Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), a s kojim se Amra imala priliku upoznati.

Vrlo ambiciozna mlada Bosanka, zahvaljujući vrijednom učenju i radu, ostvarila je nevjerovatan uspjeh.

Pisma od Hilari

Danas je ona profesor i naučni istraživač na Univerzitetu Columbia, poslovna žena s političkim vezama koje sežu do Hilari Klinton (Hillary Clinton), s kojom se nedavno i lično sastala. Osim susreta s demokratskom kandidatkinjom za američku predsjednicu, neposredan povod za naš ekskluzivni intervju s Amrom Šabić El-Rejis je i priprema njene prve knjige vezane uz njenu doktorsku disertaciju o temi ekstremnog radikalizma među selefijama. Prethodno je Šabić El-Rejis obavila obiman istraživački rad u BiH.

Na naš upit otkud poznanstvo s Klinton, otkriva da su se sasvim spontano upoznale prije nekoliko godina zahvaljujući, naravno, tome što se Šabić El-Rejis kreće u prominentnim društvenim krugovima.

– Upoznale smo se putem zajedničkog i meni vrlo bliskog prijatelja, koji je jedan od američkih kongresmena. Pri mom prvom razgovoru s Hilari Klinton naglasila sam ličnu zahvalnost zbog humanitarne intervencije u BiH koju je predvodila Amerika pod predsjedničkom direkcijom njenog supruga, a zbog koje smo mi koji smo tada gladni preživljavali rat u okruženom Bihaću danas živi. Hilari je bila iskreno dirnuta mojom reakcijom. Također sam podijelila s njom i ličnu, kao i želju mojih kćerki da se ona kandidira i postane prva predsjednica Amerike, na što je ona insistirala da napiše pisma mojim djevojčicama. Pisma su moje kćerke dobile od Hilari u roku od nekoliko dana nakon mog susreta s njom – otkriva nam Šabić El-Rejis dok razgovaramo u radnoj sobi grandiozne rezidencije u luksuznom predgrađu Njujorka, Tuksedo Parku, a koja pripada njoj i njenom suprugu Tameru, inače, vlasnicima nekoliko veoma uspješnih finansijskih kompanija.

Šabić El-Rejis kaže da će iz njenog rada ove godine proizići dvije knjige, jedna koja je bazirana na njenoj životnoj priči, a druga u vezi s istraživanjem o temi radikalizacije u Bosni. O tome se nedavno oglasila i u američkim medijima.

U Vašem članku u “Huffington Postu” ističete tezu da je Bosna kao “hibrid američkog lonca” za topljenje u multietničkoj državi. Je li to, nakon svega, moguće u BiH?

– Jedini moto kojeg se držim u životu je: “Nikad ne recite nikad”. Znači, sve je moguće. To ne znači da ostvarenje funkcionalnog i multietničkog društva u BiH nije težak zadatak. Da bi se takve ambicije realizirale, trebaju nam efektivni i pošteni političari kojima je stalo do boljeg života našeg naroda. U današnje vrijeme globalne povezanosti nemoguće je za bilo koju etničku grupu da sama sebe svojevoljno izolira, naročito ne na prostorima gdje nas geografska povezanost i ekonomija primoravaju na koegzistenciju.

Je li Vi to zagovarate naciju Bosanac čak i u ovom bh. političkom konglomeratu nacionalnih podjela, ili nešto drugo?

– Da, naravno da zagovaram naciju u američkom duhu, gdje ste prvo Amerikanka ili Amerikanac, a sve druge kvalifikacije dolaze poslije toga.

Nezavršena misija

Zašto ste upotrijebili riječ “hibrid”? U biologiji hibrid znači sjeme koje nastaje ukrštanjem vrsta?

– Pa upravo zbog toga što smo mi (u BiH) jedan prirodan etnički i kulturni hibrid koji je upravo nastao historijskim susretanjem i ukrštavanjem mnogih religijskih i etničkih grupa koje su živjele i danas žive u Bosni.

Bosanci, svih etničkih profila, su narod koji je radan, pametan i željan boljeg sutra, ali današnji političari u Bosni su koncentrirani samo na svoju ličnu dobrobit. Ja sam nedavno objavila rad upravo o temi korupcije i bosanske elite. Taj naučni rad je trenutno jedan od najčitanijih radova u naučnom žurnalu na kojem je objavljen (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0738059316300566).

Kada je riječ o Dejtonskom sporazumu, kojem dajete posebnu važnost, kažete i da je američka misija u Bosni, na neki način, završena. Dejtonski politički okvir, čini se, ponegdje nanosi više štete nego koristi u BiH. Kako na to gledate?

– Ja, ustvari, sugeriram da se nama činilo da je misija u Bosni završena, što ne znači da je doista završena. Tu aludiram na površnost vanjske politike SAD, gdje vrlo često SAD interveniraju u jednom tradicionalnom smislu: interveniraju vojno i uspostave mir, ali nedovoljno investiraju u osiguravanje funkcionalnosti države koja je u našem slučaju proizišla iz Dejtonskog sporazuma.

Kada sam bila studentica na Brownu, Ričard Holbruk je održao jedno predavanje, što mi je dalo priliku da s njim uspostavim komunikaciju koja je nastavljena i nakon završetka mog studija. Tako znam da je Holbruk u jednom momentu zažalio što je ime jednog od naša dva entiteta kvalificirano kao pripadajući jednoj etničkoj grupi.

Na Dejtonski sporazum trebamo gledati kao na primjer nesavršenstva i samo jedan korak u našoj državnoj evoluciji koji je napravljen da bi se osigurao mir. Dugoročno, etničke podjele u politici naše države sputavaju stabilnost i dugoročni prosperitet i Bošnjaka i Hrvata i Srba u Bosni.

S obzirom na to da ste se nedavno sreli s Hilari Klinton. Možete li procijeniti šta bi njen izbor značio za BiH i Balkan?

– Izbor Hilari Klinton za predsjednicu SAD, u šta vjerujem kao neminovan ishod u novembru, bio bi vrlo pozitivan korak za BiH. To je zbog očigledne veze s Bosnom koju Hilari ima još iz vremena kada je njen suprug bio aktivno uključen u rješavanje pitanja opstanka BiH.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo sami tvorci svoje sudbine. To je prva lekcija koju sam naučila kada sam se sama našla na američkom tlu i počela graditi svoj profesionalni život. Znači, i Bosna se mora sama suočiti s pitanjem korupcije i političkog haosa u kojem naš narod, nažalost, živi sve ove godine poslije rata.

Kardinalni Tramp

A šta ako pobijedi Donald Tramp (Trump), imajući u vidu njegove pohvale Putinu i ambivalentnost prema NATO-u? Kako bi se to odrazilo na Bosnu i okruženje?

– Posljedice njegovog izbora bile bi kardinalne zbog njegovog netaktičnog pristupa političkim i ekonomskim pitanjima međunarodnog tipa. Nedavno sam dala intervju kineskoj državnoj novinskoj agenciji “Xinhua” upravo o temi političkih posljedica Trampovog izbora i moje lične podrške izboru Hilari Klinton za predsjednicu. Tramp je zagovornik opasne i ultrakonzervativne ideologije koja bi donijela nestabilnost u SAD i zasigurno se negativno odrazila na stanje u BiH.

U Vašem članku koji govori o radikalizaciji i umjerenih muslimana navodite i kako se, kao rezultat nedovršenog posla u BiH, počeo širiti radikalni islam, i da je on naprosto “iscurio neopstruiran” iz bosanskog krvoprolića 90-ih godina prošlog stoljeća. Kako?

– Da, mislim da je radikalizacija u BiH rezultat reakcije na vakuum koji je nastao odmah poslije rata, ali koji i danas postoji u smislu nedostatka produktivnog uključenja mladih ljudi u život, obrazovanje i ekonomiju BiH. Mladi ljudi su razočarani, a moram, nažalost, priznati da imaju i razloga za to. U svojim dvadesetim ja sam radila za “Goldman” i sarađivala s firmama svjetskog profila i svakog jutra se budila s pogledom na Njujork. Ovdje mi nije trebala veza da dobijem posao; samo je lična sposobnost bila u igri pri dobivanju posla na Vol stritu. A moji dragi Bosanci najbolje znaju kakva je perspektiva mladih i pametnih ljudi koji danas traže posao u BiH.

Koliki je problem i to što se religijsko ideološko gorivo koristi kao politički pogon umjesto drugih perspektiva, čini se i u BiH, posebno uoči izbora?

– Buđenje religijskih strasti – bilo islamskih, hrišćanskih ili nekih drugih – u izborne svrhe je metodika kojom se političari služe ne samo u BiH nego to vidimo i u današnjoj politici u SAD. I Tramp je upravo rezultat negativnih emocija koje je mobilizirao među neokonzervativcima i religijskoj desnici. Džordž Buš (George Bush) je prvi predsjednički kandidat u SAD koji je u velikom broju probudio strasti neokonzervativnog pokreta i religijske desnice.

 

 

Ni Trampova nominacija, tog čovjeka bez takta i osnovnh kvaliteta potrebnih za obavljanje dužnosti predsjednika SAD, ne bi bila moguća bez političke manipulacije raznih religijskih grupa i njihovih emocija. Takve vrste političkih manipulacija predstavljaju globalni problem, jer vode ka nestabilnosti.

Kod nas je takva vrsta politike toliko izražena da paralizira prosperitet BiH. Bilo bi divno kada bi u našem političkom vrhu bili ljudi koji se ne bi bavili održavanjem etničkih tenzija, nego rješavanjem problema privrede, nezaposlenosti, korupcije, zdravstva itd. To se, nažalost, neće desiti dok god etnički profil političara bude važniji od njihovih istinskih sposobnosti.

Proces radikalizacije

U Vašim analizama spominjete i “moralni vakuum” koji u BiH ispunjavaju radikali. U kom svojstvu i šta ste utvrdili istražujući kako se vrši radikalizacija?

– Ne samo u Bosni nego i u drugim kriznim sredinama, kada se SAD pojavi kao spasilac, fokus je na uspostavljanju mira, ali ne uvijek i institucionalne stabilnosti koja je neophodna za normalizaciju života. Zato se u svom istraživačkom radu fokusiram na pitanje obrazovanja. Mnoge populacije koje se, nažalost, nalaze na društvenim marginama u ratom iscrpljenim zemljama zaboravljene su po pitanju obrazovanja i egzistencije, što ima tendenciju da vodi ka radikalizaciji.

Čime se može zaustaviti proces radikalizacije i ekstremizama i kako to funkcionira u BiH?

– Konkretno u Bosni rješenje je u stručnoj kolaboraciji sa Islamskom zajednicom, da se praktično apliciraju alternativne obrazovne solucije. Religijski programi moraju imati i širu obrazovnu komponentu fokusiranu na osposobljavanju mladih ljudi za perspektivniji život.

Koliko često idete u BiH? Je li Sarajevo još potpuno tolerantni simbol eurocentrističke verzije islama?

– U Bosnu idem kad god mi se ukaže prilika, a i duboko vjerujem da budućnost i stabilnost Bosne zavise od stepena etničke i vjerske tolerantnosti koju smo u stanju realizirati.

Zbog čega ćete glasati za Hilari Klinton?

– Moj odgovor na ovo pitanje je jednostavan i lične prirode. Prije nekoliko godina moja najstarija kćerka, kojoj je tada bilo oko osam godina, pitala me zašto drugi ljudi van naše familije misle da su dječaci bolji od djevojčica. Bila sam iznenađena tim pitanjem i rekla sam joj da ona može postići sve što želi kao i svaka druga djevojčica ili dječak.

Ona mi je na to odgovorila da to nije tačno, jer ona želi biti predsjednica SAD, a do sada djevojčica nikada nije bila predsjednica SAD.

Nakon tog razgovora sam Hilari Klinton rekla da ću za nju nesebično glasati ako se kandidira za predsjednicu. Također sam s njom podijelila i to da ću za nju glasati ne samo zbog humanitarne intervencije njenog supruga u BiH, intervencije koja je okončala moj život pod opsadom u ratnom Bihaću, nego i zbog želje mojih kćerki da Amerika ima ženu za predsjednicu.

Hilari Klinton je na to mojoj djeci poslala iskrena i prelijepa pisma inspirirajući ih da i one jednog dana mogu ostvariti svoje snove, jer im je samo nebo granica.

Majka izgubila sluh tokom granatiranja Bihaća

– U toku rata moja porodična kuća u Bihaću je direktno granatirana, zbog čega je moja mama izgubila sluh. Zato sam tada odlučila da jednog dana, ako preživim rat, nađem načina da svojoj porodici osiguram bolji život. Kroz svoje ambicije došla sam ne samo do boljeg života za svoju familiju nego i do ostvarenja svog američkog sna – kaže Amra.

Muslimani se trebaju ugledati na Kinu

– Kod nas u Bosni, kao i mnogim većinski muslimanskim državama, kaskamo za ostatkom svijeta privredno, ekonomski i politički. Umjesto da se narodu da prilika da se kolektivno fokusira na unapređenje i modernizaciju kroz znanje, istraživanja i ekonomski razvoj, mnogi se vraćaju na prošle dane. Trebamo se ugledati na Kinu, koja je svojim fokusom na obrazovanje i ekonomski razvoj doživjela neviđenu transformaciju i 90-ih izvukla oko 150 miliona svojih farmera iz gladi i siromaštva. Upravo takva vrsta transformacije je danas potrebna muslimanima širom svijeta – savjetuje naša sagovornica.

Mora postojati tolerantnost unutar islama

Iznijeli ste i jednu interesantnu tvrdnju da je selefijama jasnija razlika između njih i drugih muslimana nego što su nama (u Americi) jasne političke razlike između kapitaliste Trampa i socijaliste Sandersa. Otkud ta usporedba?

– Prvo moram napomenuti da među selefijama postoji jedna šarolikost i lepeza mišljenja, ali mnogi osjećaju da je njihova interpretacija islama najiskrenija i najvalidnija. Generalno, poštujem lična mišljenja i svaki selefija treba da ima pravo da mirno prakticira islam onako kako ga on doživljava, ali također mora postojati jednaka tolerantnost među selefijama prema muslimanima koji izražavaju svoju afilijaciju s islamom na jedan manje strukturiran i discipliniran način. Mora postojati tolerantnost unutar islama koja dozvoljava individualnu interpretaciju i praksu u miru i međusobnom poštovanju.

Bosna kao primjer

Kako pomoći u promidžbi bosanskog islama kao dijelu solucije, a ne problema, jer taj islam ne zagovara isključivost ili redukciju islama na nacionalne kulture?

– Moj članak za “Huffington Post” upravo zagovara kolaboraciju s tolerantnim predstavnicima Islamske zajednice i iznalaženje edukativnog rješenja zasnovanog na idejama mira, tolerantnosti, kao i građenju šireg znanja koje bi svakom mladom čovjeku u BiH dalo opciju za bolji život.

Kako sačuvati takvu Bosnu u sve ksenofobičnijoj Evropi i kako Amerika može pomoći u tome?

– Obrazovanje je jedno od ključnih rješenja na koje do sada nismo bili fokusirani. Ja se u svojoj knjizi upravo bavim, na jedan inovativan način, pitanjem novog obrazovnog modela koji bi zadovoljio žudnju za duhovnom i religijskom komponentom koju mnogi mladi ljudi žele danas. Također, taj unikatni model obrazovanja bi nudio šire znanje i bio zasnovan isključivo na principima mira i tolerancije.

Nikada nećemo znati šta se tačno desilo u Turskoj

I na Balkanu i u BiH osjeća se nestabilnost nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj. Kako gledate na to?

– Naravno, nikada nećemo znati šta se tačno desilo u Turskoj. Jedino što mogu općenito konstatirati je da su religijske desnice po definiciji ultrakonzervativne i nefleksibilne, što znači da će takve grupe, u bilo kom kontekstu, vrlo rijetko razmatrati i uzeti u obzir više od jedne moguće opcije.

Radila sam po 19-20 sati dnevno

Američki porodični i privatni fond Amre Šabić El-Rejis i njenog supruga Tamera investira i globalno.

Amra je, inače, svoju poslovnu karijeru počela u Njujorku kao investicioni bankar na Vol stritu dobijajući posao za čuvenu “Goldman Sachs”, koja je bila tek jedna od pet investicionih banaka koje su joj ponudile posao i prije nego što je diplomirala.

– Radila sam po 19-20 sati dnevno, niti sam imala vikende, niti sam imala praznike, niti sam imala vremena da potrošim zarađeni novac – prisjeća se Amra Šabić El-Rejis.

Već na prvom poslu bila je odgovorna za finansijsku analizu na projektima koji su sezali do 14 milijardi dolara. Projekte koji su bili manji od 150 miliona dolara “Goldman Sachs” nije prihvatala, pa je ova pametna i ambiciozna Bosanka tu naučila da se ne plaši velikih poslova.

Ali, nije stala na tome, magistrirala je ekonomski i politički razvoj na Univerzitetu Columbia, ali stekla još i magisterij filozofije, iza čega je slijedio doktorat iz međunarodnog obrazovanja i ekonomije.

Na Univerzitetu Columbia Šabić El-Rejis je danas profesor i naučni istraživač. Osim toga, direktor je u upravnim odborima nekoliko institucija koje se bave pitanjima međunarodnog prava i zdravstva, kao i u jednoj od najstarijih neovisnih i privatnih škola u SAD.

Amra naglašava da je njena najveća odgovornost u tome što je majka, supruga, sestra i kćerka i da ima divnu porodicu.

– Ne bi bila u poziciji u kojoj sam danas da nisam imala njihovu kolektivnu podršku i naročito podršku moje mame, jer bez nje moj uspjeh danas ne bi bio moguć – ističe ona.

Erol Avdović (Avaz)















Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
31982513

Powered by Blogger.ba