Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.11.2010.

TUZILASTVO BiH OD EVROPSKE KOMISIJE ZATRAZILO POJASNJENJA U VEZI "CURENJA INFORMACIJA"

 

Ovom prilikom, glavnom tužiocu Tužilaštva BiH uručeno je pismo Generalne direkcije za proširenje pri Evropskoj komisiji, u kojem su pojašnjeni termini koji su korišteni u Izvještaju o napretku BiH u 2010. godini

image

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin sastao se u utorak u Tužilaštvu BiH s predstavnicima Evropske komisije u Bosni i Hercegovini Paolom Pampaloni, Giuliom Vennerijem, Borisom Iarochevichem, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Sastanak je održan u cilju pojašnjenja konstatacije da se "Državno tužilaštvo suočilo sa slučajevima interne korupcije i čestim curenjem informacija“ te pojašnjenja sintagme "interna korupcija“ u kontekstu Izvještaja o napretku BiH od 9. novembra, a koji je objavljen na web-stranici Direkcije za evropske integracije BiH, i to u poglavlju "Demokratija vladavina i prava - pravosudni sistem“.

Nadalje, u cilju poduzimanja potrebnih mjera, navedena pojašnjenja potrebna su Tužilaštvu BiH kako bi dalo odgovore građanima BiH budući da su konstatacije iz Izvještaja u velikom broju objavljene u medijima 10. novembra.

U vezi s tim, Kolegij tužilaca se obratio ambasadoru Dimitrisu Kourkoulasu, šefu Delegacije Evropske unije u BiH, te VSTV-u, kako bi se utvrdilo na osnovu kojih podataka se došlo do spomenutih konstatacija.

Na zahtjev predstavnika Evropske komisije, održan je sastanak sa glavnim tužiocem Tužilaštva BiH na kojem su predstavnici Evropske komisije ocijenili da ovu Instituciju smatraju jednom od ključnih institucija BiH, s kojom žele nastaviti uspješnu saradnju, te su izrazili puno povjerenje i podršku njenom radu, navodi se u saopćenju.

Istovremeno su izrazili žaljenje radi nesporazuma u interpretaciji navoda iz Izvještaja Evropske komisije o napretku BiH.

Ovom prilikom, glavnom tužiocu Tužilaštva BiH uručeno je pismo Generalne direkcije za proširenje pri Evropskoj komisiji, u kojem su pojašnjeni termini koji su korišteni u Izvještaju o napretku BiH u 2010. godini.

Za Tužilaštvo BiH, kao instituciju, glavnog tužioca BiH, kao i Kolegij tužilaca Tužilaštva BiH, od velikog značaja je posjeta članova Evropske komisije BiH, kao i njihova podrška u daljem radu Tužilaštva BiH, jer je doprinos i rad Tužilaštva BiH značajan na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj Uniji, saopćeno je iz državnog tužilaštva.

30.11.2010.

TUZILASTVO BiH: OPTUZENI ZA DVA SATA PREKINULI 7.120 GODINA ZIVOTA NA KORICANSKIM STIJENAMA

 

24sata.info PHOTO
image Korićanske stijene / 24sata.info

 

24SI - Slavica Terzić, tužilac Tužilaštva BiH, zatražila je da Sud BiH Zoranu Babiću, Miloradu Radakoviću, Miloradu Škrbiću i Dušanu Jankoviću izrekne kazne dugotrajnog zatvora, dok za Željka Stojnića nije tražila kaznu dugotrajnog zatvora jer je u vrijeme izvršenja zločina imao 21 godinu.

 

"Ubijene osobe imale su pravo na život, a to su im oduzeli optuženi i za to trebaju da snose odgovornost. Analizom izvoda iz matične knjige umrlih, 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama za oko dva sata optuženi su prekinuli 7.120 godina života", kazala je u završnoj riječi tužilac Terzić.

Optuženi se terete za učešće u pratnji konvoja kojim je 21. augusta 1992. godine oko 1.200 Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora prevoženo prema Travniku. Prema navodima optužnice, oni su na planini Vlašić izdvojili oko 200 muškaraca, koje su na Korićanskim stijenama strijeljali.
Tužilaštvo smatra da su četvorica optuženih bili pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Janković komandir Stanice milicije.

Tužilac je istakla da su brojni svjedoci Optužbe, među kojima su i oni koji su preživijeli strijeljanje na Korićanskim stijenama, kao i bivši pripadnici interventnog voda, potvrdili da su optuženi učestvovali u zločinu koji im se stavlja na teret.

"Optuženi su odgovorni za razdvajanje i ubistva civila, pljačkanje i prisilno protjerivanje civilnog stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Tužilaštvo je dokazalo da su pojedini pripadnici interventnog voda znali kakva će biti sudbina muškaraca koji su krenuli konvojem 21. avgusta. Plan širokog sistematičnog napada prerastao je u zajednički cilj ubijanje", kazala je Terzić.

Prema njenim riječima, svjedoci koji su "samo pukom slučajnošću preživjeli strijeljanje" su kazali da su osobe koje su pucale u njih bile "uigrana ekipa", te da su "znali šta rade".
"Svjedoci su Babića vidjeli u Tukovima, na mjestu razdvajanja muškaraca, dok je Damir Ivanković potvrdio i da ga je vidio da puca u civile. On je također kazao da je Radaković na mjestu gdje je izvršeno razdvajanje muškaraca predao municiju koja će biti korištena za ubijanje", kazala je tužilac.

Damir Ivanković je potpisao sporazum o priznanju krivice, pa je nakon svjedočenja protiv drugih pripadnika interventnog voda osuđen na 14 godina zatvora. Nakon njega, krivicu za zločin na Korićanskim stijenama priznali su i Gordan Đurić, koji je osuđen na osam, te Ljubiša Četić, koji je osuđen na 13 godina zatvora. "Škrbića, koji je svjedočeći u svoju korist tvrdio da je bio sa civilima u pokvarenom autobusu, na mjestu razdvajanja vidjeli su Ivanković, Đurić i Ćetić", kazala je Terzić, dodavši da je optuženi bio u autobusu sa civilima nakon što je prisustovao strijeljanju.

Tužilac je dodala da je Janković bio odgovaran za formiranje interventnog voda, i da je on na dan kada je zločin počinjen imao rukovodnu poziciju, jer je mijenjao Simu Drljaču. "Miroslav Paraš nije mogao da naredi ubistva preko 200 ljudi, to je mogao da naredi načelnik Simo Drljača, ali obzirom da ga nije bilo, to je mogao narediti samo komandir stanice milicije koji ga je mijenjao", navela je tužilac u završnoj riječi.

Drljača je poginuo prilikom hapšenja 1997. godine, a Miroslav Paraš, tadašnji komandir interventnog voda, u međuvremenu je preminuo. Tužilac je dodala da su mnogi svjedoci potvrdili da je Stojnić bio u pratnji konvoja i da se isticao po pljačkanju civila. Odbrane Zorana Babića i Milorada Radakovoća završnu riječ će iznijeti 13. decembra 2010. godine, javio je  BIRN.

(fena)

30.11.2010.

HRVATSKA I SRBIJA IZ BiH "ISISAVAJU" MILIJARDE MARAKA, A VRACAJU MRVICE

Hrvatska i Srbija iz BiH “isisavaju” milijarde maraka, a vraćaju mrvice
30.11.2010. 
Hrvatska i Srbija iz BiH “isisavaju” milijarde maraka, a vraćaju mrvice
Bh. gospodarstvo dovedeno na rub propasti

Vanjskotrgovinski deficit sa zemljama iz regije niti ove godine nije se znatno poboljšao pa tako s Hrvatskom u prvih devet mjeseci on iznosi oko milijardu maraka, a sa Srbijom oko 400 milijuna maraka.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, u prvih devet mjeseci ove godine uvoz iz Hrvatske iznosio je oko 1,8 milijardi maraka, dok je izvoz bio oko 800 milijuna maraka, uvoz iz Srbije iznosio je oko 1,1 milijardu maraka, a izvoz oko 700 milijuna maraka, piše Dnevni list.

Trgovinski lobiji

Ako stvari gledamo u postocima, najveći obujam vanjskotrgovinske razmjene imamo s Hrvatskom na koju otpada 17,26 posto, zatim slijedi Srbija 12,54 posto, Njemačka 11,31 posto, Slovenija 9,27 posto, Italija 9,23 posto, Austrija 6,59 posto, Švicarska 5,46 posto, itd. Negativni trendovi trgovinske razmjene u našoj zemlji na sceni su posljednjih desetak godina, a cijelo to vrijeme razne garniture vlasti nisu previše vodile računa o ovom problemu.

Zbog toga nekada jako bh. gospodarstvo dovedeno na rub propasti, što je, između ostalog, uvelike utjecalo na iseljavanje ljudi s ovih područja. U cijeloj priči zanimljivi su podaci kako naša zemlja pozitivnu razmjenu ima s Crnom Gorom, u koju izvozimo oko 235 milijuna maraka, a uvozimo tek oko 46 milijuna maraka. Isto tako, gotovo identičan uvoz i izvoz imamo s Njemačkom (uvoz oko 880 milijuna, izvoz oko 826 milijuna maraka), iz čega se da zaključiti da se u našoj zemlji i dalje proizvode kvalitetni proizvodi koji prolaze i na zahtjevnim tržištima Europske unije.

Zbog toga jasno je da u našoj zemlji postoje raznorazni lobiji koji potenciraju ogroman uvoz iz Hrvatske i Srbije, koje se, pak, s druge strane svojski trude na sve moguće načine onemogućiti uvoz iz naše zemlje.

Domaća proizvodnja

Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak, jedan je od najžešćih zagovaratelja uvođenja zakona i raznih mehanizama zaštite domaće proizvodnje. On smatra da bi upravo navedeni zakon uvelike promijenio ovakvu sliku i pokrenuo posrnulo bh. gospodarstvo.
- U tom slučaju u našem proračunu imali bismo oko 150 milijuna maraka koje bi se iskoristile za otvaranje novih radnih mjesta te na taj način stvoriti uvjete da nam ljudi ne moraju iseljavati, istaknuo je Ivanković Lijanović.

Prema njegovom mišljenju, ovakva situacija je najpogubnija za Hrvate u BiH, čiji se broj od prije rata do danas prepolovio, a najveći broj ih se preselio upravo u Hrvatsku. Nadalje, u javnosti se vrlo često naglašava kako Hrvatska financijski uvelike pomaže Hrvate u BiH, ali se vješto pod tepih guraju činjenice da upravo Hrvatska najveći trgovinski suficit ima upravo s BiH gdje plasira milijarde i milijarde maraka vrijednu robu koju ne bi mogla
plasirati nigdje drugo, da na Buškom jezeru godišnje uzme oko 70 milijuna maraka…

- Brojke su ovdje vrlo jasne, tako da zadnjih 15 godina iz BiH je 'isisano' više od 20 milijardi maraka kroz vanjskotrgovinski deficit, a vraćaju se neke mrvice kao neka pomoć. Često puta kažem ako će nam na ovakav način pomagati, onda bolje da nam nikako ne pomažu jer nas je u BiH sve manje i manje, ustvrdio je Ivanković Lijanović.

Indolentnost vlasti

On smatra kako bi se napokon svi trebali okrenuti promjeni ekonomske situacije u BiH jer se zemlja nalazi na rubu gospodarske propasti. Prema tome, jasno poručuje da se ovdje radi isključivo o političkoj volji jer ekonomija je egzaktna znanost.
- Potrebno je samo promijeniti vanjskotrgovinska i poreznu politiku kako bi stvari krenule uzlaznom putanjom, kaže Ivanković Lijanović. On je izrazio nadu kako će se nova vlast ipak “otrijezniti” i krenuti u ovom pravcu.

Sead Jeleč, tajnik Udruženja poljoprivrednika BiH, napomenuo je kako se zadnje dvije godine ipak nešto brže povećava izvoz, ali to je izravna posljedica puštanja u pogon rafinerije Bosanski Brod, zbog čega je smanjen uvoz nafte.
- Međutim, kada je riječ o poljoprivredi, na sceni je i dalje pogubna razmjena sa zemljama regije koje u BiH izvoze milijarde, a naši poljoprivrednici nisu konkurentni niti na vlastitom tržištu, a kamoli na inozemnim, rekao je Jeleč.

I on smatra kako se niti posljednje četiri godine ništa nije radilo na izmjenama vanjskotrgovinske politike. Prema tome, ističe da se vlasti prema ovom problemu odnose ignorantski te se nada kako će novoformirana vlas ipak imati sluha za domaću proizvodnju.
- Ukoliko se to ne dogodi, lako je moguće da vrlo brzo propadnu i preostali domaći proizvođači, poručio je Jeleč. Alarm za uzbunu kada je u pitanju domaće gospodarstvo zvoni već dugo, a hoće li ono nakon 15 godina napokon krenuti uzlaznom putanjom, ovisi isključivo o političkim strankama koje će biti u vlasti iduće četiri godine.

30.11.2010.

U NOVU GODINU SA VIJECEM MINISTARA U BOSNI I HERCEGOVINI?

 

Zgrada zajedničkih institucija BiH

Zgrada zajedničkih institucija BiH

30.11.2010.
Dva mjeseca od održavanja opštih izbora, u Bosni i Hercegovini još nije formirana vlast na državnom nivou.

Iako je predizborna, ali i postizborna retorika lidera stranaka koje su usvojile najveći broj glasova ukazivala kako će do toga teško doći, njihovi prošlosedmični i ovosedmični razgovori, ipak, bude nadu da će se to desiti.

Ali kada - u ovom trenutku je teško prognozirati, prvenstveno zbog različitih stajališta o programskim ciljevima buduće parlamentarne većine. To potvrđuje i konstituisanje Zastupničkog doma u utorak, čija sjednica je odmah nakon što su poslanici položili zakletvu prekinuta jer se ne zna koje stranke će činiti buduću koaliciju.

Od toga zavisi i formiranje bosanskohercegovačke vlade.

Uprkos tome, njihovi lideri su optimistični da će do Nove godine Bosna i Hercegovina dobiti Vijeće ministara.
                                                   
U SDP-u, stranci koja sa SNSD-om ima najveći broj poslanika, navode da će buduća bh. vlada biti programska a ne matematička, te da, kako kaže lider partije Zlatko Lagumdžija, za takav sastav moraju biti ispoštovana tri uslova.

„Prvi element je da vidimo da li postoji spremnost da nešto napravimo s ustavnim pomakom. Drugi element je dogovor o tome kako ubrzati put ka euroatlantskim integarcijama. I treći element su konkretne stvari koje se mogu raditi kada je u pitanju, recimo, zakon o oduzimanju opljačkane imovine, ubrzavanje radova na koridoru 5C“, kazao je Lagumdžija.
  
Prebrojavanje glasova nakon izbora, Sarajevo 3. oktobar 2010.

I u SNSD-u su ubijeđeni da će uskoro biti postignut dogovor o parlamentarnoj većini, koja će zavisiti od pregovora Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika. Njihov sljedeći sastanak, najvjerovatnije, biće u subotu.

Dušanka Majkić
ističe da je Bosna i Hercegovina izgubila dragocjeno vrijeme na putu ka Evropi, te da vremena za gubljenje više nema.

„Ja mislim da će poći sa krajnje pragmatičnih pozicija i da će u dogledno vrijeme BiH dobiti sve nivoe vlasti“,
ocjenjuje Majkić.
Mislim da će poći sa krajnje pragmatičnih pozicija i da će u dogledno vrijeme BiH dobiti sve nivoe vlasti, smatra Dušanka Majkić.

„Trebamo još više raditi na tome da se postigne dogovor i uspostavi parlamentarna većina koja može izabrati Vijeće ministara“,
kaže predsjednik SDA Sulejman Tihić.

U oba HDZ-a tvrde kako bez njih neće biti moguće formirati buduću koaliciju, ali se i nadaju kako će do njenog uspostavljanja doći što prije.

Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić ističe da bez obzira hoće li Vijeće ministara biti matematička ili programska koalcija, moraju biti uspunjeni neki drugi uslovi.

„Ta parlamentarna većina će morati imati jedan široki kapacitet i morati uključivati najveći mogući legitimitet izborni svakoga od tri konstitutivna naroda“,
navodi Ljubić.

„Mislim da je problem još uvijek volja nekih da imaju predsjedatelja Vijeća ministara. Mi mislimo, naravno, da to pripada HDZ-u, odnosno Hrvat bi trebao biti predsjedavajući. I, naravno, ono kako nastupiti sa jednim programom ili osnovama programa u startu - ja mislim da to treba biti pet ili šest načela BiH, a sve ostalo da ostavimo kad vlast uspostavimo“, smatra predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

Svi bi željeli dobar dogovor i brzinu

Iako do sada mediji nisu izvještavali o razgovorima Stranke za bolju budućnost, koja je po broju glasova na trećem mjestu, sa drugim strankama, njen lider Fahrudin Radončić tvrdi da je sastanaka ipak bilo, kao i da su postignuti konkretni dogovori o kojima još ne može govoriti u javnosti.

Na naše pitanje koji ciljevi buduće koalicije trebaju biti, Radončić odgovara:

„Buduća državna vlada mora da radi na ekonomsko-razvojnom konceptu, uz jedan dodatak ustavnih promjena.“

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji učestvuje u razgovorima u ime SDP-a, ističe da još uvijek ima dosta tema o kojima stranke koje bi činile eventualno koaliciju trebaju raspravljati.
Ja se uvijek divim Englezima koji su rekli ove godine da je trajalo dugo kad su formirali vlast u Engleskoj, a to dugo trajalo je pet dana. Ja se nadam da će to ovdje biti brže od pet mjeseci, kaže Valentin Inzko.

„Čak i mi u Predsjedništvu čekamo da vidimo da li postoji neka vrsta dogovora oko toga ko bi mogao da čini tu vladajuću koaliciju, pa da mi formalno otpočnemo proces konsultacija gdje bi se onda odlučivalo i o mandataru Vijeća ministara“, rekao je Komšić.

Na pitanje da li se vlast na državnom niovu u BiH mogla formirati do sada s obzirom da je od izbora prošlo dva mjeseca, visoki predstavnik Valentin Inzko kaže:

„Ja se uvijek divim Englezima koji su rekli ove godine da je trajalo dugo kad su formirali vlast u Engleskoj, a to dugo, pošto je tamo koaliciona vlada, trajalo je pet dana. Ja se nadam da će to ovdje biti brže od pet mjeseci, zaista. Ali još jednom - sadržaji su najvažniji, i da bude dobar koalicijski dogovor, plus brzina. To bismo svi željeli.“  

Sljedeća sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH zakazana je za 22. decembar, kada treba da budu izabrani predsjednici i zamjenici Doma. Njihova imenovanja zavisiće od toga hoće li i šta do tog datuma dogovoriti čelnici stranaka, koji u izjavama za RSE tvrde da će do tada sve biti riješeno.

*****
Mogli bi vas interesovati i ovi tekstovi:
Potvrđeni izborni rezultati, formiranje vlasti kasni
Jaroševič: Potrebno što prije formirati novu vlast u BiH
30.11.2010.

OTVORENA RODNA KUCA VELIKOG UMJETNIKA ZUKE DZUMHURA

 

ZULFIKAR ZUKO DZUMHUR


ZULFIKAR ZUKO DZUMHUR


(1920. - 1989.)

 

U prizemlju kuće postavljene su fotografije koje govore o životu ovog karikaturiste, pisca, putopisca, koji je iza sebe ostavio velika djela

image Buturović pokazuje jednu od karikatura

"Dan otvorenih vrata" upriličen je jučer u rodnoj kući Zulfikara Zuke Džumhura, povodom  21. godišnjice od njegove smrti.

- Željeli smo svim Konjičanima otvoriti rodnu kuću ovog velikog umjetnika iz našeg grada - kazala je Biljana Handžo, stručna saradnica za kulturu Općine Konjic.

U prizemlju kuće postavljene su fotografije koje govore o životu ovog karikaturiste, pisca, putopisca, koji je iza sebe ostavio velika djela.

- Prvi put sam u ovoj kući i drago mi je što je općina otvorila ovaj prostor za sve koji se žele upoznati sa Zukinim rukopisima, ali i osjetiti bogatstvo intelektualnog stvaralaštva koje je iza sebe ostavio ovaj veliki umjetnik - kazao je Konjičanin Rešad Buturović, koji ističe da je ovaj grad poznat u svijetu upravo po Zuki.

Među posjetiteljima Zukine kuće na "Dan otvorenih vrata" bili su i konjički osnovci i srednjoškolci.

30.11.2010.

SACIR FILANDRA: WIKILEAKS RAZBIJA ILUZIJE O ZAPADNOM SVIJETU

Filandra : Wikileaks razbija iluzije o zapadnom svijetu

 30/11/2010.
• Profesor na Fakultetu političkih nauka Šaćir Filandra smatra da bi afera "Wikileaks" mogla razbiti iluzije o svekolikoj moći SAD te da bi se to lako moglo pokazati kao mjehur od sapunice..

Profesor na Fakultetu političkih nauka Šaćir Filandra smatra da bi afera "Wikileaks" mogla razbiti iluzije o svekolikoj moći SAD te da bi se to lako moglo pokazati kao mjehur  od sapunice. Najviše vjeruje da bi tajni dokumenti američke diplomatije mogli razbiti očekivanja građana BiH, prije svega Bošnjaka, da će neko riješiti brojne probleme naše zemlje. - Ovo pametnim ljudima, koji hoće da misle glavom, može pokazati koliko su mnoge takve predodžbe neosnovane, koliko je realni svijet zasnovan na realnim interesima, a ne sladunjavom optimizmu. Stoga trebamo težiti trezvenosti, samosvijesti i biti okrenuti sebi i vlastitim problemima. Teško je razbiti taj dugo stvarani provincijalni sindrom da su drugi uvijek bolji i da će nam pomoći - ističe Filandra.Prema njemu, otkrića iz objavljenih dokumenata pokazuju da je pogrešna predodžba o apsolutnoj valjanosti, pravednosti i ispravnosti zapadnog svijeta.

Prof. dr. Žarko Puhovski: Oni koji odlučuju o nama su cinični

Poznati profesor političke filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i politički analitičar Žarko Puhovski kaže za "Dnevni avaz" da je objavljivanje 250.000 tajnih dokumenata američke vlade izuzetno neugodno za diplomatiju te zemlje i da to pokazuje kako su "legende o CIA-i, FBI-ju i drugim mehanizmima zaštite zaista više legende nego istine".- Ovo pokazuje da i oni imaju šlamperaja i javašluka. Ali, ne vjerujem da će sve to izazvati neke posebne posljedice. Pogledajte, u svakoj balkanskoj krčmi reći će vam da CIA, KGB ili KOS sve znaju, kad tamo njihovi vrhovi su veoma često doslovce loše ili polovično informirani - kaže Puhovski. Pojašnjava da među koalicionim i jednostranačkim vladama često ima tračeva među ministrima. Oni to rado pričaju i američkim diplomatima, koji će, da bi pokazali svoju informiranost, te informacije prenijeti u Vašington.

Puhovski tvrdi da će nakon izbijanja afere konzumenti medija nekoliko dana "imati  uvjerenje da su zavirili pod suknju visoke diplomacije". Ne vjeruje ocjenama da će se američki diplomati zarumeniti zbog ovog skandala, jer to su "diplomati koji nisu skloni tome da im se rumene obrazi". - Ne vidim, recimo, zašto neko izvana ne bi trebao reći da BiH nije funkcionalna. Kao da to svatko u Zenici, Trebinju i Širokom Brijegu ne vidi svaki dan. Ali, nakon svega nadam se da će se vidjeti da su oni koji o nama odlučuju uglavnom cinično nastrojeni prema nama. Mi smo najčešće skloni tretirati te ljude kao ugledne srodnike, roditelje, učitelje... Drugo, oni koji govore na svjetskoj i našoj razini veoma često jako malo i površno znaju o onome o čemu trebaju govoriti - ocjenjuje Puhovski. Na pitanje otkrivaju li američki dokumenti drugo lice svjetske diplomatije prema zemljama Balkana, Puhovski kaže:- Bit diplomacije je licemjerje. Ko to ne razumije, ne razumije što je diplomacija. To je u definiciji tako. To je isto kao da optužujete katoličkog svećenika da nema djecu. To je u definiciji tog posla.

Muhamed Šaćirbegović: BiH tretiraju kao neiskusnu djevojku

Bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH i ambasador pri UN-u Muhamed Šaćirbegović kaže da je iz dokumenata američke diplomatije koji su dospjeli u javnosti sasvim jasno da se BiH tretira samo kao "država za pružanje usluga", a ne kao zemlja koja nastoji ostvariti i zaštititi svoje strateške interese.- O BiH se u tim dokumentima govori kao o mladoj, lijepoj, poštenoj, ali neiskusnoj djevojci, koja je tu samo da se iskoristi. BiH se tretira kao djevojka sa mnogo nade, koja se odjednom našla na ulici sa mnogim problemima. Svako joj nudi pomoć, uključujući i neke starije muškarce, pozivajući je da kod njih prespava jednu noć - s
likovito opisuje Šaćirbegović. Smatra da će objavljivanje diplomatskih tajni sigurno imati posljedica po američki sigurnosni sistem, ali da za ozbiljnije ocjene treba sačekati objavljivanje svih dokumenata. Očekuje i dokumente o BiH u periodu od prije 15 godina, koji bi mogli razjasniti i neke događaje o proteklom ratu u našoj zemlji. (Kliker.info-Dnevni avaz)


30.11.2010.

SRPSKI POLITICARI SLOZNO CUTE OKO POVERLJIVIH TELEGRAMA

 

Wikileaks stranica

Wikileaks stranica

30.11.2010.
Političari u Srbiji mogli bi da imaju razloga za strah od toga šta će se pojaviti iz sadržaja 994 poverljiva telegrama poslata iz ambasade SAD u Beogradu, koje će Vikiliks uskoro objaviti.

Tim pre što su najavljena i dokumenta o razlozima iz kojih Ratko Mladić nije uhapšen. U diplomatskoj prepisci su se našli i odnosi Borisa Tadića sa Miloradom Dodikom, ali i Dodikovi stavovi o Kosovu. Zvaničnici u Beogradu ćute.

Otkrića Vikiliksa da su američke diplomate Putina videle kao “Alfa mužjaka”, Medvedeva kako “izigrava Betmena” Berluskonija “sklonom noćnim zabavama”, Sarkozija “autoritativnim”, Merkelovu “teflonkom” a srpskog šefa diplomatije Vuka Jeremića kao nekog ko “ne drži obećanja” mogla bi da nateraju ovdašnje zvaničnike da budu mnogo obazriviji u svom ponašanju, ali i u susretima sa stranim diplomatama.

U međuvremenu postali su krajnje suzdržani u razgovoru sa novinarima. Najslikovitiji u tom ćutanju bio je vicepremijer Božidar Đelić koji ni na jedno pitanje vezano za Vikiliks nije imao odgovor.

“Ovo su pitanja za ljude koji se bave diplomatijom; To su pitanja za diplomate; To je pitanje za Ministarstvo spoljnih poslova“,
uporno je ponavljao vicepremijer Đelić šta god da su ga novinari pitali u vezi sa poverljivim dokumentima koje je objavio Vikiliks.

U beogradskoj štampi provejava i pitanje "ko će hteti sada da razgovara sa Amerikancima, pogotovo otvoreno".

O tome kako će izgledati ti budući razgovori niko od ministara koje smo pozvali nije želeo da govori.

Dragan Marković Palma, koalicioni partner u Vladi poznat po tome što u svojoj Jagodini često ugošćuje ambsadore, prema sopstvenoj evidenciji u poslednjih pet godina imao je preko 100 sastanaka sa ambasadorima iz 30 država. Objavljivanje, između ostalog i tajnih razgovora, kaže neće uticati na njegove dalje kontakte sa strancima.
Dragan Marković Palma na sednici Skupštine, avgust 2009. Foto: Vesna Anđić

“Ja ne krijem ništa kad pričam sa diplomatskim korom. To što pričam sa diplomatama isto govorim i u Srbiji na javnim nastupima. Možda nisam kao ostali političari gde jedno pričaju u zemlji a drugo pričaju u inostranstvu”, poručuje Marković.

Opozicioni lider Čedomir Jovanović česti je gost na događajima koje organizuju strane diplomate u Beogradu.

“Jasno je da su oduvek diplomate jedno mislile, drugo govorile, treće radile”, kaže on.
Jasno je da su oduvek diplomate jedno mislile, drugo govorile, treće radile, kaže Čedomir Jovanović.

“I ovo je mnogo više test za sve osim za samu Ameriku. Ne mislim da može biti bilo šta problematično za Beograd ili bilo kog političara u Srbiji u kontaktima sa američkom ambasadom ili u tim izveštajima osim sopstvene uloge”, misli Jovanović.

"I bez tih izveštaja mi smo na svojoj koži osetili koliko je ta međunarodna politika gruba, koliko je sa druge strane kruta i kako je elastična kada se radi o pojedinačnim interesima”, zaključuje Jovanović.

Oko hapšenja Mladića

U depešama iz američke ambasade u Beogradu, kojih prema Špiglu ima 994 u poslednjih 30 godina, pored ocene jednog francuskog diplomate da ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić "ne čini ništa da ohrabri Srbe da se vrate na Kosovo", našli su se i Tadić i Dodik.

Boris Tadić i Milorad Dodik u Banja Luci, 15. novembar 2010.

Uoči posete Borisa Tadića Nemačkoj 16. novembra prošle godine sastali su se Kristof Hojsgen, savetnik kancelarke Angele Merkel i Filip Marfi, ambasador SAD u Berlinu. Hojgen je Marfiju rekao da bi Tadić, iako stalno govori da se "čvrsto odnosi" prema Miloradu Dodiku, trebalo da bude još čvršći.

Hrvatski mediji prenose da je Dodik američkim diplomatama najavio priznanje Kosova posle takve odluke Saveta bezbednosti UN, te da je američkom diplomati Danijelu Fridu rekao da podržava Ahtisarijev plan o Kosovu. Dodik je odmah demantovao da je rekao da će priznati Kosovo.

Milan Pajević iz Centra za međunarodne i bezbednosne poslove ipak ne veruje da će se nešto dramatično promeniti u odnosima Beograda i Banjaluke posle saznanja Vikiliksa.

„Inače već znamo i slušamo predstavnike međunarodne zajednice poslednjih godina da se od Beograda očekuje da na neki način smanjuju doživljaj gospodina Dodika, naročito onda kada on preti ili upozorava da može da raspiše referendum zbog otcepljenja. Sve ono što ugrožava suverenitet Bosne i Hercegovine, i sve što plaši međunarodnu zajednicu, to su stvari koje su već poznate“, kaže Pajević komentarišući dosadašnja otkrića Vikiliksa u kojima se pominje Beograd.

Ono što bi moglo da otkrije neke nove stvari su dokumenta sa Vikiliksa, koje je najavio Gardijan, o razlozima iz kojih haški optuženik Ratko Mladić nije uhapšen. Da li bi to možda mogao da bude razlog zbog koga će “američki sagovornici u Beogradu zanemeti” što se kao mogućnost provlači u ovdašnjoj štampi.

Milan Pajević kaže da je moguće da će odatle doći neke informacije „koje su zaista nepoznate i najširoj javnosti, a možda čak i ljudima koji se stručno bave tim pitanjima“.

Ovdašnji mediji, pozivajući se na svetske listove koji prenose dokumente Stejt departmenta do kojih je došao Vikiliks, objavljuju da je najveći broj američkih depeša iz Beograda, poslat decembra 2007. godine kada su raspisani predsednički izbori u Srbiji.

Prema nezvaničnim izvorima strane diplomate su odigrale ključnu ulogu u formiranju poslednje proevropske vlade. Tako da bi se možda vezano i za te događaje moglo doći do zanimljivih otkrića.
30.11.2010.

RAZGOVOR O IZMJENI STATUTA F/NS BiH: CELNICI F/NS BiH U BANJALUCI SA PREDSTAVNICIMA FS RS

 

24sata.info PHOTO
image F/NS BiH / 24sata.info

 

24SI - Delegacija Fudblskog saveza Bosne i Hercegovine, predvođena predsjednikom Sulejmanom Čolakovićem, boravila je danas u Banjoj Luci gdje se sastala sa predstavnicima Fudbalskog saveza RS-a.

 

Razgovarano je o izmjeni Statuta F/NSBiH, a predstavnici FSRS-a su informisali delegaciju F/NSBiH da će to pitanje biti razmatrano na sjednica Izvršnog odbora entitetskog saveza 23. decembra, saopšteno je iz NSBiH.

Izborna Skupština FSRS bit će održana na vrijeme kako bi bili imenovani novi delegati Skupštine NSBiH i utvrđeni prijedlozi kandidata za članove tijela i organa NSBiH.

Skupština F/NSBiH trebalo bi da bude održana 29. marta 2011., dva dana prije isteka ultimatuma FIFA-e i UEFA-e za izmjenu Statuta.

Početkom novembra svjetska i evropska fudbalska federacija su Fudbalskom savezu BiH dale rok do 31. marta za izmjenu Statuta i uvođenje institucije predsjednika saveza, umjesto sadašnjeg Predsjedništva. FIFA i UEFA su tada najavile suspenziju Saveza u slučaju da rok ne bude ispoštovan.

(fena)

30.11.2010.

JERKO LIJANOVIC: TREBAMO STO PRIJE PREUZETI PRAVNU TEKOVINU EU

Jerko Lijanović : Trebamo što prije preuzeti pravnu tekovinu EU 

 30/11/2010.
• Mislim da možemo doći do jedne programske koalicije koja će, umjesto etničkog konflikta, generirati etničku suradnju, koja će, umjesto siromaštva, nuditi ekonomski razvoj,..

Potpredsjednik stranke Radom za boljitak, Jerko Ivanković Lijanović, kaže da građani BiH zaslužuju programski savez partija okupljenih oko evropske ideje.

RSE: Gospodine Ivankoviću, koliko su realne mogućnosti za stvaranje evropske programske koalicije u BiH?

Ivanković Lijanović: Izborni rezultati su takvi da većinu u oba Doma Federalnog parlamenta ima Narodna stranka Radom za boljitak, SDP i SDA, uključujući i po trećinu u Domu naroda, gdje bi mogli implementirati izvršnu vlast Federacije, a isto tako, značajnu većinu u broju zastupnika u parlamentarnoj Skupštini BiH izabranih iz Federacije. Mislim da možemo doći do jedne programske koalicije koja će, umjesto etničkog konflikta, generirati etničku suradnju, koja će, umjesto siromaštva, nuditi ekonomski razvoj, i posebno, umjesto izolacije, nuditi evropske integracije. Mi objektivno nemamo alternativu u odnosu na Evropsku uniju i što prije uzmemo evropske standarde, tj. pravnu tekovinu EU, prije ćemo sve stvari rješavati. Odugovlačenje će, praktično, samo otežati cijeli taj put.

RSE: Pomenuli ste političke partije iz Federacije. Možete li očekivati podršku iz Republike Srpske, kad je riječ o Parlamentu BiH?

Ivanković Lijanović: Mi u NS Radom za boljitak smatramo da niti mi, izabrani iz Federacije, trebamo određivati tko bi trebao biti u toj većini iz RS, a isto tako ne trebamo dozvoliti da netko iz RS određuje tko bi u toj većini trebao biti iz FBiH. Iz RS su dobrodošle one stranke koje su zainteresirane za jednu ovakvu programsku koaliciju. Da li su to SNSD i SDS zajedno, sa trinaest zastupnika, ili je to SNSD sa svojim koalicionim partnerima unutar Vlade RS, Demokratskim narodnim savezom, sa devet zastupnika, da li su to SDS ili PDP, sa pet zastupnika – sve je prihvatljivo, ali je bit da se dođe do programske koalicije koja će povući ovu zemlju naprijed.

RSE: Kako gledate na ozbiljan zastoj BiH na putu evropskih integracija? Smatrate li da to može biti i brže i bolje?
Ivanković Lijanović: Sve činjenice o tome govore – da su susjedi ispred nas, čak i Albanija ide brže od nas, a posljedice su nesagledive. Mi smo, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, otvorili tržište BiH za proizvode iz EU, a sa druge strane ne možemo doći do pretpristupnih fondova za podršku našem gospodarstvu dok ne postanemo zemlja-kandidat, tako da je taj period između Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i statusa kandidata za svaku zemlju najkritičniji i jako je bitno da taj period bude što kraći. Ako taj period bude jako dugačak, onda će naša ekonomija propasti prije nego što dođe u status da bi mogla koristiti prednosti koje imamo na putu prema EU.

RSE: BiH je nedavno dobila u suštini negativan izvještaj iz Evropske komisije o napretku – treći zaredom. Kako izaći iz ovog svojevrsnog začaranog kruga?


Ivanković Lijanović: Smatramo da je prvi preduvjet da se formira ova programska proevropska koalicija, znači da iskažemo namjeru, a mi u NS Radom za boljitak smo ljudi od posla, mi i želimo više pokazati djelima nego riječima. Trebamo što prije pravnu tekovinu EU preuzeti i implementirati u BiH i što prije doći do statusa kandidata, kako bi mogli koristiti pretpristupne fondove Evropske unije za podršku našem gospodarstvu. Posebno će tu poljoprivreda imati jednu snažnu podršku, a ona je jedna i od najkritičnijih grana, jer negdje preko 40 posto legislative se odnosi samo na poljoprivredu, što govori da svaka zemlja o poljoprivredi jako vodi računa, a i Evropska unija isto tako.

RSE: Prema nekim analizama nivoa multietničkog sastava političkih partija, vaša stranka Radom za boljitak je u samom vrhu. Da li je to bilo teško postići?

Ivanković Lijanović: To je nastalo prirodno. Program Narodne stranke Radom za boljitak da je očito prihvatljiv svima u BiH – i struktura u našim organima stranke, a i struktura birača je pokazala da taj program nije namijenjen samo jednoj etničkoj skupini, nego je prihvatljiv za sve etničke skupine. Mi to ništa posebno nismo kreirali, to je nastalo prirodno i zbog toga nam je to drago. A mi smatramo da ova zemlja može samo naprijed, sa višeetničkim strankama koje njeguju ove vrijednosti etničke suradnje, koje njeguju ekonomski razvoj, jer – bez toga nam nema budućnosti.  Gordana Sandić-Hadžihasanović (RSE)


30.11.2010.

WIKILEAKS: MILORAD DODIK KAZAO, DA PODRZAVA AHTISAARIJEV PLAN TE DA CE PODRZATI NEOVISNOST KOSOVA

 

Silajdžić je staromodan političar, poručio Ivo Senader. Fried je tada kazao da ne dolazi u obzir stvaranje trećeg entiteta u BiH, već da se tamošnji Hrvati obrate za pomoć američkoj ambasadi u Sarajevu

image Fried: Ne dolazi u obzir stvaranje trećeg entiteta

U bilješci datiranoj 10.maja 2007. godine tadašnji premijer Hrvatske Ivo Sanader izrazio je zabrinutost oko sve većeg ulaganja ruskih kompanija u Bosnu i Hercegovinu i pomoćniku državne tajnice uručio je non-paper o hrvatskim stajalištima o Rusiji.

- Silajdžić je jedan staromodan političar koji živi u devedesetim godinama i želi da probleme Bosne i Hercegovine riješe druge države. Silajdžić se protivi dogovoru koji je postignut s bivšim državnim premijerom Terzićem oko gradnje Pelješkog mosta - kazao je Sanader u zabilješki koju je američka ambasada u Zagrebu poslala u State Department, prenosi WikiLeaks.

Bilješka je nastala nakon odvojenih sastanaka tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, premijera Ive Sanadera i tadašnje ministrice vanjskih poslova Kolinde Grabar-Kitarović s pomoćnikom američke državne tajnice za Evropu i Aziju Danielom Friedom u Zagrebu.

Fried je s hrvatskim dužnosnicima razgovarao nakon povratka iz Banje Luke, gdje se susreo s Miloradom Dodikom, tadašnjim premijerom Republike Srpske. Razgovor domaćina i gosta uglavnom se bavio BiH. U bilješki tako stoji kako je Senader upozorio da će u slučaju iseljavanja Hrvata iz BiH te izdvajanja Republike Srpske “doći do stvaranja opasne male islamske države u Evropi”. S time se, stoji u bilješki, složio i Mesić. Fried je tada kazao da ne dolazi u obzir stvaranje trećeg entiteta u BiH, već da se tamošnji Hrvati obrate za pomoć američkoj ambasadi u Sarajevu.

Fried je u Zagrebu s domaćinima podijelio i informaciju kako mu je Milorad Dodik kazao da podržava Ahtisaarijev plan o Kosovu te da će on, Dodik, podržati neovisnost Kosova ukoliko Vijeće sigurnosti donese rezoluciju o neovisnom Kosovu.

30.11.2010.

OBAMA MORA SAOPSTITI PEKINGU NEPRIJATNE ISTINE

 

Dolari i juani - ilustrativna fotografija

Dolari i juani - ilustrativna fotografija

30.11.2010.
Autor:  Fred Bergstein (Prevela Biljana Jovićević)

Kako međunarodni političari nisu uspjeli postići napredak o ključnom pitanju globalne neravnoteže, Amerika nema alternativu, već suočiti se sa Kinom. Privatno, ali odmah, Vašington mora obavijestiti Peking da će ga označiti kao valutnog manipulatora, i podržati usvajanje zakonodavstva koji će tu manipulaciju tretirati kao izvozne stimulanse, te to pitanje otvoriti pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (STO), ako Peking ne omogući brzo i značajno povećanje juana, kineske valute.

Obnovljeni rast spoljnotrgovinske neravnoteže dvije glavne ekonomije svijeta predstavlja najveći rizik.Višak Kine opet se penje dok vlasti u Pekingu pooštravaju monetarnu politiku zbog zabrinutosti oko pregrijavanja.
 
Tako usporavaju svoju rapidnu ekspanziju djelimično na štetu drugih zemalja i usporavanja globalnog rasta. Umjesto toga one bi  trebale pustiti svoju valutu da raste i ograničiti smanjenje domaće potražnje. To bi obuzdalo inflaciju i  neutralisalo neminovno opadanje trgovinskih viškova.

Dugoročno, širenje neravnoteže će posijati sjeme obnavljanja krize.
Američki rast proizvodnje je prepolovljen u posljednjih šest mjeseci obnavljanjem naglog jačanja deficita tekućeg računa. Federalne rezerve (američka centralna banka) su u drugom krugu  kvantitativnog ublažavanja krize i za očekivati je nastavak nekog oblika smanjenja poreza kao napora u postizanju ravnoteže za omogućavnje povećanja domaće potražnje - ali te mjere možda neće imati efekta.

Dakle, rebalansom strategija kreće se u pogrešnom smjeru. Veliki američki budžetski  deficit i mjere federalnih rezervi su zamijenile američki privatni sektor kao "potrošača u krajnjoj nuždi", a trgovina više ometa nego predvodi oporavak. Kineske zalihe rasle su  brže u posljednjem kvartalu nego ikada prije. Njihov globalni trgovinski suficit za posljednjih šest mjeseci za 50 posto je viši od prošlogodišnjeg. Trgovinska  neravnoteža između dvije zemlje je nedavno dostigla rekordni  nivo.

U srednjoročnom periodu, ovaj  model će dovesti do daljeg povlačenja iz otvorene trgovine i slobodnih finansijskih tokove. Dugoročno, širenje neravnoteže će posijati sjeme obnavljanja krize. Ogroman kapital  koji ističe iz viškova u zemlje sa deficitom, od Njemačke do eurozone na periferiji, kao i iz Kine u Ameriku, pomogao je  stvoriti labave monetarne uslove koji podstiču neodgovorna kreditiranja koja  su dovela i do Velike recesije.

Politički konflikt na tri fronta

Najefektniji  način za predsjednika Baraka Obamu da ukloni zastoj je da započne  sa usvajanjem ozbiljne strategije za reformu američkog budžeta kao što je predložio i kopredsjedavajući njegove Fiskalne komisije, koji s pravom insistira na ambicioznom  programu  smanjenja deficita. Samo takva inicijativa će uvjeriti druge zemlje da su  SAD u ozbiljnom rebalansu ekonomije i tako ih ubijediti da i oni urade rebalans. To bi za Ameriku predstavljalo i moralni preporod i priznanje.
Barak Obama i Hu Đintao na samitu G20 u Seulu, 11. novembar 2010.
Politički konfikt sa Kinom sada se igra na tri fronta. Predstvnički dom je donio zakon o autorizovanim kompenzacijskim carinama protiv izvoznih subvencija kreiran zbog vještački niskog deviznog kursa, kao što je slučaj sa Kinom. Senat samo treba da uvrsti ovaj zakon u one koji su pod "moranje", kao što je nastavak smanjenja poreza, i on će pasti na Obamin sto na gotovo siguran potpis. Drugi odgovor bilo bi stvaranje široke koalicije da se Kina dovede do STO  i njenih pravila “koja zabranjuju  zemaljama da preduzimaju kursne mjere koje frustriraju  i štete međunrodne sporazume".

Drugi front je sljedeći izvještaj Trezora o deviznoj  praksi, čije je objavljivanje za 15. oktobar odloženo, zbog  sakupljanja daljih dokaze o kineskim namjerama u valutnoj politici  i samita Grupe 20. Ishod sastanka G-20 u Seoulu bio je minimalan, a prosječna vrijednost juana je oslabila jer je Kina najavila "veću fleksibilnost" još u junu. Tako da Trezor u izvještaju mora odrediti Kinu  (i nekoliko drugih zemlja ), kao manipulatore, kao što je Obama to gotovo i učinio javno, nakon Seula.

Zatim, tu je posjeta Hu Đintaoa, kineskog predsjednika, Vašingtonu u januaru - iako je teško očekivati da se on i Obama mogu dogovoriti oko onoga o čemu se nijesu mogli saglasiti  na G20 samitu.

Samit G20 samo je pojačao svađu oko valuta i trgovine, više nego što je pomogao u traženju rješenja. Gospodin Obama mora lično obavijestiti Kinu da će je njegova administracija označiti kao "manipulatora", podržati  nove zakone zbog toga te staviti Kinu na dnevni red STO, osim ukoliko ne omoguće rast juana znatno prije posjete Hu Đinataoa Vašingtonu. Kinezi verbalno kažu da nikada neće reagovati pod pritiskom  iz inostranstva, ali su i otkrili da će to učiniti samo pod takvim pritiskom. Svjetska ekonomija će proći mnnogo bolje uz predloženu strategiju.

(Autor Fred Bergesein je direktor Instituta Peterson za međunarodnu ekonomiju)
30.11.2010.

FLORIAN BIBER: MANJE "SARGAREPE" POMOGLO BI BOSNI I HERCEGOVINI

 

Florian Biber

Florian Biber

30.11.2010.
Profesor za jugoistočne evropske studije Univerziteta u Gracu Florian Biber smatra da nova vlast u Bosni i Hercegovini neće donijeti ništa novo, niti da će se politička dinamika u narednim godinama bitno promijeniti.

Izbori su donijeli izvjesne promjene unutar bošnjačkog bloka glasača, ali to na globalnom planu neće značajno promijeniti stanje, kaže Biber. U tom kontekstu, profesor za jugoistočne evropske studije posmatra i ustavne promjene koje su jedna od top-tema novih vlasti.

Profesor Florian Biber ne vidi mogućnost za šire ustavne promjene, kako je to bilo predviđeno 2006. godine. Smatra da su one moguće u dvije oblasti - usklađivanju Ustava BiH sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, shodno odluci Suda u Strazburu, i u segmentu odluka koje idu u pravcu ubrzavanja evropskih integracija.

Na pitanje kako vidi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, Biber kaže:
 
„Postoji neka greška da se tvrdi da su ustavne promjene neophodne za funkcionalnu državu. Naravno da je sadašnji ustav mnogo manje nego perfektan, da ima svoje mane, da je prilično loš ustav iz dosta razloga, ali sa druge strane ja mislim da politički problemi i blokade nisu rezultat Ustava nego su rezultat nedostatka političke volje. Ustavnom promjenom ne može da se promijeni politička klima i spremnost raznih stranaka na vlasti da prave kompromise.“  
Mislim da politički problemi i blokade nisu rezultat Ustava nego su rezultat nedostatka političke volje.

Kakav god bude ustav, postojaće mogućnost da se neke odluke blokiraju - zbog složenog ustrojstva BiH, kaže Biber.

Uvijek će biti potrebna neka vrsta kompromisa jer će uvijek postojati mogućnost da jedna veća stranka blokira cijeli politički proces, podsjeća on.
 
„Ustav ili promjene ustava neće promijeniti tu dinamiku. Ja mislim da je mnogo važnije da se stigne do nekog zajedničkog viđenja šta su prioriteti u procesu reformi u BiH i da se ide u tom pravcu. Tako može BiH da bude malo funkcionalnija nego je bila do sada“, ocjenjuje Biber.  

Jačaće uloga EU


Šansa za Bosnu i Hercegovinu, smatra Biber, jeste da se pojave hrabri političari, spremni na dogovor, ili da građani počnu birati političke stranke koje su spremnije na kompromis.

Iako je skeptičan prema mogućnostima za obe opcije, Biber misli da na klimu u BiH može uticati i međunarodni faktor. Treba da ponude više šargarepa, ali manjih, kaže on.
 
„Mi smo to vidjeli sada sa liberalizacijom viznog režima - politička elita je bila spremna da donosi potrebne zakone i potrebne odluke za taj proces kad su vidjeli da je to nešto što građani žele i da su bili sporiji od drugih zemalja u regionu. Onda je to išlo u dobrom pravcu. Ti mali koraci su možda najbolji način da se promijeni ta dinamika u Bosni“, smatra on. 

U Americi ne postoji jasna politika prema Bosni. Nije to prioritet, pogotovo sada poslije ovih izbora kada je Obama izgubio u principu dosta podršku unutar Amerike.
Prema Biberovom mišljenju, uloga Evropske unije u BiH u narednom periodu će jačati, dok se to ne može reći i za Sjedinjene Američke Države.
 
„U Americi ne postoji jasna politika prema Bosni. Nije to prioritet, pogotovo sada poslije ovih izbora kada je Obama izgubio u principu dosta podršku unutar Amerike. Znači, oni imaju druge prioritete u unutrašnjoj politici koji su mnogo važniji, a na međunarodnom planu to je više Afganistan i nešto drugo“,
ocjenjuje Biber.   

Iako smatra da će EU imati aktivniju ulogu u BiH nego do sada, Biber ne vjeruje da se mogu očekivati veliki pomaci jer je unutar Unije teško postići konsenzus - zbog različitih stavova članica prema BiH.

Profesor za jugoistočne evropske studije pozitivnim ocjenjuje regionalne inicijative koje, kako kaže, doprinose i procesu pomirenja unutar same Bosne i Hercegovine.
 
„Glavni problem jeste da su proces pomirenja i proces suočavanja sa prošlošću vezani sa političkim stanjem danas. Znači, ako se priča o ratovima 90-ih godina, vrlo često se spominje da se ne smije razgovarati o tome zato što će to negativno uticati na političku realnost danas. To je problem koji otežava taj proces. I da svaka stranka u Bosni interpretira prošlost u svoju korist, da bi to onda imale kao argument za svoju vladavinu. Ja mislim da jedini način da se to poboljša jesu regionalni odnosi. Znači, ti koraci koje smo vidjeli u prošlih par nedjelja između Hrvatske i Srbije pozitivno utiču na Bosnu zato što ako se regionalni kontekst promijeni, onda će biti teže političkoj eliti da ne prihvati neke korake u tom pravcu“, kaže on.

Ako se prestane govoriti o unutrašnjoj strukturi BiH, izmjenama granica, ili odvajanju RS, ako se realnost odvoji o prošlosti, lakše će se govoriti o svim bolnim pitanjima, dakle i o pomirenju, zaključuje profesor Biber.
30.11.2010.

SAD CE PREDUZETI OSTRE MJERE ZBOG WIKILEAKS-A

 

Hillari Klinton daje izjavu povodom objavljivanja tajnih dokumentara, 29. novembar 2010.

Hillari Klinton daje izjavu povodom objavljivanja tajnih dokumentara, 29. novembar 2010.

30.11.2010.
Dok svjetski mediji u nastavcima prenose sadržaje tajnih dokumenata SAD koje je objavio Wikileaks, američki zvaničnici najavili su preduzimanje zakonskih mjera, odnosno istargu protiv sajta zviždača.

"Sjedinjene Države oštro osuđuju nezakonito otkrivanje povjerljivih informacija. To stavlja živote ljudi u opasnost, prijeti našoj nacionalnoj sigurnosti, i potkopava naše napore za rad s drugim zemljama u rješavanju zajedničkih problema", dio je reakcije američke državne sekretarke Hilari Klinton, na novo curenje povjerljivih informacija iz Vašigtona, koje i po procjenama mnogih analitičara zbog sadržaja iznesenog u javnost može ugroziti međunarodnu diplomatiju.



No američka ambasadorka u Ujedinjenim nacijama Suzan Rajs vjeruje da objava Wikileaksa neće štetiti dipolomatiji.

"Naše diplomate su upravo to, samo diplomate. Nastaviće da  rade svakog dana  zajedno sa drugim zemljama, i partnerima ovdje u Ujedinjenim nacijama i sa drugum zemljama širom svijeta na suočavanju sa najaktualnijim globalnim izazovima i na unaprijeđivanju američkih nacionalnih interesa",
kazala je Rajs.

Ambasadorka Rajs je rekla da  neće komentarisati klasifikovane materijale, dok sa druge strane Hilari Klinton eksplicitno poručuje:

"Mi preduzimamo agresivne korake da utvrdimo čija je odgovornost za krađu ovih informacija. Ja sam naredila određene mjere State Departmentu, uz nove sigurnosne garancije Ministarstva odbrane i drugdje kako bi zaštitili informacije SD, tako da ova vrsta povrede ne može više nikada da se  ponovi".


Živopisni i pikantni detalji

Mediji sa druge strane i dalje objavljuju povjerljive, zanimljive pa čak i pikantne detalje koje je objavio Wikileaks.

Veoma zanimljivo u trenutku dok na korejskom polustrvu zvecka oružje je tvrdnja da je Kina nezadovoljna sjevernom Korejom i da je za ujedinjenje dvije Koreje pod vlašću Seula

Kineska reakcija glasi zvanični Peking izrazio je nadu da objavljivanje diplomatskih depeša na web sajtu Wikileaks neće ugroziti kinesko-američke odnose i da će Vašington tome pristupiti na korektan način.

Tu je i živopisna slika Italijanskog premijera Silvija Berluskonija kojeg su okarakterisali kao portparola ruskog premjera Vladimira Putina te kao “neodgovornog punog sebe i nefikasnog evropskog lidera sklonog dugim neprospavanim noćima”, zapitavši se čak ko mu plaća djevojke koje govore o njemu.

Berluskoni je na sve rekao da ga ne zanima stav,  kako je ocijenio, “trećerazrednih funkcionera.“

Što se zemlja regiona tiče za sada nema naročito važnih podataka osim da se prema pisanju kosovske štampe 668 dokumenata odnosi na Kosovo, a objavljeno je i šta bivši hrvatski premijer Ivo Sanader govorio o ostalim liderima u regionu.

I dok SAD prijete preduzimanjem oštrih mjera analitičari uglavnom procjenuju može li obavljivanje ovih dokumnata ugroziti diplomatiju te ocjenjuju da ovako pokazuje da je  u 21. vijeku tajne sve teže čuvati.

Kako je najavljeno Wikileaks će  početkom sljedeće godine obajaviti povjerljive  dokumente o svjetskom bankarskom sistemu.
30.11.2010.

BANKE I KOMPANIJE - NOVA META WIKILEAKS-A

 

Osnivač sajta Džulijan Asanže, Ženeva, 05. novembar 2010.

Osnivač sajta Džulijan Asanže, Ženeva, 05. novembar 2010.

30.11.2010.
Njemačke se novine na naslovnim stranama i danas bave aferom WikiLeaksa.

Osnivač ove internet stranice Julian Assange u interview-u za Forbes je izjavio da je objavljivanje ovih podataka tek početak.

"Moja sljedeća meta su veliki poslovi", rekao je on i pojasnio kako će početkom sljedeće godine objaviti velik broj dokumenata o kompanijama i bankama iz kojih će se moći iščitati njihovo poslovanje.

Centralna meta biće U.S. Bank te loše korporativno poslovanje.

Tjednik Focus na naslovnoj strani navodi kako objavljivanje klasificiranih dokumenta svijet drži “u stanju šoka”.
Američka državna sekretarka Hilari Klinton komentare na nedavno curenje oko 250.000 tajnih dokumenta koje je objavio Vikileaks, Stejt departmentu - Vašingtonu, 29. novembar 2010.

Dok američki državni sekretar Hillary Clinton “prijeti” kako će američka Vlada svim sredstvima tražiti krticu u svojim redovima, WikiLeaks najavljuje novu akciju i novih stotine hiljada dokumenata koji će otkriti korupciju i finansijske malverzacije u bankama.

Biće to Megaleak, navodi Focus riječi Juliana Assangea. Njemački tjednik takodje piše kako je osnivač WikiLeaksa vrlo zao prema kapitalizmu, ali da je ljubitelj slobodnog tržišta, potkrepljujući to Assangeovim riječima: “ Internet stranicu sam osnovao kako bih kapitalizam napravio etičnijim!”

Najčitaniji njemački dnevnik Bild više se bavi tračevima nego političkim rakursom afere koja je uzdrmala ne samo SAD, nego i cijeli svijet. Na naslovnoj stranici su političari svrstani u kategorije “opasni” i “sramotni”, a tu je i rubrika za čitaoce – “pišite nam što ste vi pronašli u objavljenim dokumentima”.

Ruski dvojac na čelu države opisan je kao Batman i Robin, strip junaci koji vladaju “mafijaškom državom”. Francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja opisuje se kao “cara bez odjeće”, a za Gadafija se navodi kako ne može preći više od 35 stepenica, te da ima strah od letenja nad vodom.

Mehriban Alijeva, supruga predsjednika Azerbejdžana privukla je interes američkih diplomata svojim izgledom. U posebnoj depeši piše kako se ova 46-godišnjakinja “toliko puta prepustila plastičnim operacijama da je se može zamijeniti s kćerkom, ali da zato teško da može napraviti ikakav pokret licem”.
Javna je tajna da ambasadori i njihovi pomoćnici nisu samo reprezetanti svoje zemlje, nego i promatrači i skupljači informacija o državi domaćinu - (Stern)

Među onima koji su svrstani u opasne su korejanski diktator Kim Il Jong – “pospani starac”, potom afgnaistanski predsjednik Karzai za kojeg se kaže da je paranoidan, a za turskog premijera Erdogana se navodi da želi islamsku Tursku i da nema realan pogled na svijet.

Njemački se Stern međutim pita što je pravi razlog objavljivanja depeša, kad je to, možda neugodna za neke ljude, ali posve normalna praksa cijele svjetske diplomatije.

Javna je tajna da ambasadori i njihovi pomoćnici nisu samo reprezetanti svoje zemlje, nego i promatrači i skupljači informacija o državi domaćinu. Ovo što je učinjeno s objavljivanje diplomatski depeša samo nanosi štetu i ruši ugled američkih diplomata koji nisu radili ništa što ne rade i svi drugi, piše Stern.

Lavina je međutim pokrenuta i teško će je biti zaustaviti, iako se objektivno većina stvari odnose na više-manje sitne ljudske slabosti.

Eksperti i dužnosnici su podjeljeni oko posljedica najnovije afere

Tajne u 21. stoljeću je vrlo teško sakriti. Ovo je „diplomatski 11. septembar“, diplomatska katastrofa, ključno u cijelom slučaju je pravo na slobodu govora, pitanje prava na informaciju, WikiLeaks je naštetito poštenom govoru – tek su neki od stavova koje se mogu ćuti nakon što je u nedjelju WikiLeaks počeo objaviti dokumente State Departmenta, koji su se potom našli u svim svjetskim medijima.

Mišljena su različita u vezi sa aferom i objavljivanjem oko 250 tisuća telegrama koje su američki diplomati poslali u Washington iz gotovo cijelog svijeta.
Italijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini smatra da se radi o pravoj katasrofi koja će uništiti povjerenje koje postoji medju državama i objavljivanje podataka naziva „diplomatskim 11. septembrom“.
Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti - kaže Kamphner

Drugi ističu da će diplomati nastaviti sa svojim dosadašnjom tradicijom – u javnosti će biti izuzetno uljudni, a brutalno iskreni u izvještajima koji šalju State Departmentu.

Sir Christopher Meyer , bivši britanski ambasador u SAD ističe da najnovija afera neće ništa bitno promijeniti u ponašanju diplomata, ali će biti mnogo pažljiviji kada se radi o elektronskoj komunikaciji i arhiviranju, jer nemoguće je ukarsti toliko tisuća komada papira, smatra ovaj diplomat.

To je lekcija koju će vlade brzo naučiti. Britanski diplomatski bili su osramoćeni više puta, a posebno velika afera je izbila kada su izgubili diskove na kojima su se nalazali podaci o tisućama građana.

Profesor Michael Cox, suradnik Chatam Housa iz Londona smatra da izuzetno povjerljivi podaci neće doći u javnost bez obzira na informatičku eru u kojoj živimo.

On međutim naglašava da su opasnije kampanje koje vlade vode protiv web portala koje objavljuju povjerljive dokumente.

Londonski „Independent“ objavio je tekst u kojem naglašava da je WikiLeaks pokazao koliko su zapravo britanski mediji snishodljivi prema vlastima.

„U Prvom Amandmanu u SAD koji garantira slobodu govora svaka restrikcija se smatra izuzetkom od pravila, a u Velikoj Britaniji sloboda govora je nešto o čemu se može pregovarati. Pravo vlade na tajnost, važnija je od prava javnosti da bude obavještena o svemu“
, upozorava John Kamphner, izvršni direktor Indexa cenzure u Velikoj Britaniji.

Sve vlade imaju pravo štititi nacionalnu sigurnost, to je neosporno, ali u slučaju WikiLeaksa, smatra ovaj stručnjak, pitanje slobode govora je ključno. Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti.

Anne Applebaum, autorica i kolumnistica Washington Post, Pragu, 30. januar 2008.

Anne Applebaum u tekstu u Washington Postu ističe da je u potrazi za slobodom govora, WikiLeaks zapravo naštetio poštenom govoru.

Ona upozorava da će odsada samo autoritarne vođe u međusobnim razgovorima biti iskreni. Primjerice, ruski dužnosnici svaku politički nekorektnu izjavu mogu zadržati izvan medijske pozornosti. Kineski generali ionako nikada ne razgovoraju s novinarima. Teško je od niže rangiranih dužnosnika u Iranu očekivati da će dati WikiLeaksu informaciju jer će ih režim ubiti ili zlostavljati njihove obitelji. Niže rangirani američki dužnosnici koji su WikiLeaksu najvjeroatnije dali informacije doživjeti će duboku starost.

U stvari, smatra Applebaum, stvarne tajne režima u kojima neme slobode govora i gdje se kontroliraju sve informacije – tek trebaju biti otkrivene. Ona navodi kako bi bilo zanimljivo pročitati kineske diplomatske dokumente ili ruske vojne telegrame ili saznati kakve rasprave vode Iranci o svom nuklearnom programu ili vidjeti planove Sjeverne Koreje oko invazije na južnog susjeda.

„Ako je osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, iskren u poslu kojega radi – otvorenost interneta i ako mu cilj nije tek osramotiti SAD – onda je izvjesno čime bi se trebao zabaviti. No, na neki način, neću biti iznendađena ukoliko to ne uradi“, zaključuje svoj komentar Anne Applebaum u Washington Postu.
30.11.2010.

ZRTVE PROGOVORILE O KRVAVOM BAJRAMU U "CELOPEKU": NAREDILI SU OCEVIMA I SINOVIMA DA VRSE SEKSUALNE ODNOSE

 

Zarobljenike primoravali na boks-mečeve • Repić nasumično pucao po zarobljenicima rekavši "Imaćete krvavi Bajram" • "Pufta" zarobljenicima sjekao uši i prste, lomio ruke, nožem "crtao" krst na čelu

image Foto: Arhiv

Trojica zaštićenih svjedoka ispričali su danas na suđenju za ratne zločine "Zvornik tri" kako su srpske paravojne formacije mučile i zlostavljale bošnjačke civile iz zvorničkih sela koji su bili zarobljeni u Domu kulture "Čelopek".

Zaštićeni svjedok sa oznakom "tri" rekao je na suđenju Darku Jankoviću, Saši Ćilerdžiću i Goranu Saviću, optuženima za ratni zločin nad Bošnjacima u Zvorniku, da ih je na Bajram, 11. juna 1992, grupa vojnika, među kojima je bio i optuženi Janković zvani Pufta, tukla, maltretirala, tjerala na seksualne odnose i ubijala.

"Poslije tuče koja je trajala oko dva sata 'Pufta' i 'Repić' (Duško Vučković) naredili su očevima i sinovima da se popnu na binu, skinu odjeću i vrše seksualne odnose", rekao je taj svjedok.

Repić je tada nasumično pucao po zarobljenicima rekavši "Imaćete krvavi Bajram", dodao je svjedok.

On je ispričao kako se "Pufta" tada ponašao kao da je pijan ili drogiran i kako je stalno urlao.

Svjedok sa oznakom "jedan" ispričao je kako je "Pufta" ubio jednog zarobljenika, a drugog zaklao. "Pufta" je jednom zarobljeniku odsjekao uho, dvojici po jedan prst, dvojici je polomio ruke, a nekima je nožem "crtao" krst na čelu, dodao je taj svjedok.

Svjedoci su ispričali da su zarobljenike vojnici tukli palicama, puškama, pendrecima, lancima, i kako su primoravani da organizuju boks-mečeve i tuče.
Optužnica Tužilaštva za ratne zločine tereti Jankovića, Ćilerdžića i Savića da su, kao pripadnici dobrovoljačke jedinice "Pivarski" u okviru Teritorijalne odbrane Zvornika, od maja do jula 1992, ubili najmanje 14 civila, psihički i fizički ih mučili, zlostavljali i nečovječno prema njima postupali u Domu kulture "Čelopek", na poljoprivrednom dobru "Ekonomija" i u fabrici "Ciglana".

Suđenje Ćilerdžiću i Saviću počelo je 3. septembra 2007, a Jankoviću "Pufti", 10. septembra ove godine.

Za to isto krivično djelo i iste događaje, vodio se poseban krivični postupak pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, protiv sedam lica po optužnicama "Zvornik jedan" i "Zvornik dva".

Prvostepena presuda u predmetu "Zvornik1" izrečena je 12. juna 2008, kada su Dragan Slavković, Ivan Korać i Siniša Filipović pravosnažno osuđeni na ukupno 24 godine zatvora, dok je Dragutin Dragićević oslobođen optužbi.

U predmetu "Zvornik dva" presuda je izrečena 22. novembra ove godine, kada je Branko Grujić osuđen na šest, a Branko Popović na 15 godina zatvora.

30.11.2010.

U FOJNICU VRACENA BISTA ZIJE DIZDAREVICA

 

Otkrivanje biste Zije Dizdarevića, fotografije uz tekst: Ivan Katavić

Otkrivanje biste Zije Dizdarevića, fotografije uz tekst: Ivan Katavić

29.11.2010.

U Fojnici su od 26. do 28. studenog održani XVI susreti Zija Dizdarević.

Nakon 17 godina u Fojnicu je ponovno vraćena bista ovog pisca, te je promovirana knjiga sa prvonagrađenim pričama u proteklih 25 godina Susreta.
 

Književno-kulturna manifestacija Susreti Zija Dizdravić i ove godine okupila je brojne etablirane književnike i štovatelje Zijina lika i djela.

Središnji dio manifestacije je natječaj za kratku priču, na koji se ove godine prijavilo 159 autora. Prvu nagradu osvojila je mlada Banjalučanka Lana Bastašić, koja je napisala priču „Supruga Hasana Avdića“.

Drugu nagradu osvojio je Edin Karić iz Sarajeva za priču „ Skinit ću ti zvijezde u kašiku“, a trećeplasirani je Abid Jarić iz Zenice sa pričom „Nečastivi“.
 

Autori na dodjeli nagrade u Fojnici


„Ja sam do sada uglavnom dobijala nagrade u regionu i koliko god da vam to nešto znači, nije isto kao kad vas prepoznaju kod kuće. Jako mi je drago i ovo je za mene dobar početak,“ prokomentirala je kratko je pobjednica Lana Bastašić.

Ovogodišnjim žirijem predsjedavao je bosanskohercegovački književnik i novinar Ivan Lovrenović.
 

„Lana je napravila savršeno kratku priču po formi, ali priču koja u sebi sadrži
ogromno bogatstvo života, životne napetosti, napetosti u onome što čini naš život
najintimnijim, odnos između muža i žene, a opet ništa ne izvodeći na neki jeftini i
spektakularan plan,“
kazao je Lovrenović.

Knjiga i bista


Specijalni gost susreta bio je Drago Jančar, jedan od najpoznatijih slovenačkih suvremenih pisaca.
 

Knjige izložene na "Susretima Zija Dizdarević"

Po njegovim riječima, Susreti Zija Dizdarević su iznimno bitni za bosanskohercegovačku književnost jer nagrađuju mlade talente.
 

„Sami susreti bili su za mene otkriće. Prvo zbog tog pisca Zije Dizdarevića kojeg nisam znao. Nisam znao za tog mladog čovjeka koji je umro u Jasenovcu i koji je malo napisao, a sve je bilo dobro. Bio je veliki talent. Druga stvar su ti sami susreti koji su korisni zbog debata o literaturi i svemu drugome“, rekao je on.
 

Susrete je obilježila promocija knjige „25 prvonagrađenih priča“, koja predstavlja
svojevrsnu antologiju i svjedočanstvo o dosadašnjim Susretima Zija Dizdrević, kao i ponovno vraćanje biste ovog književnika u Fojnici.
 

Bista Zije Dizdarevića

„Ako i po čemu ovi susreti, koji su besprijekorno organizirani, ostanu upisani, ostat će po dva vrlo velika i važna događaja. Jedan je knjiga, a mi koji se bavimo pisanom riječiju znamo onu staru - napisano ostaje, a izgovoreno odlazi u zrak. Dakle, ta knjiga će svjedočiti o prethodnim susretima, ali će i obilježiti ove. I ta bista za koju je bilo krajnje vrijeme da se vrati, da Fojnica dobije bistu svoga najvećeg pisca i da ovi susreti imaju neko simboličko mjesto u toj bisti oko koje će se, ako ništa, jednom godišnje okupljati i položiti cvijeće“, naveo je Željko Ivanković, član Programskog savjeta manifestacije.
 

„S obzirom u kakvom vremenu živimo, vremenu neimaštine i recesije i s obzirom u kakvoj državi živimo i koliko se drži do kulture, htjeli priznati ili ne, možemo izraziti zadovoljstvo da smo i ove godine uspjeli da zadržimo kontinuitet, kao i kvalitet Susreta“, rekao je Nasir Selimović, predsjednik Upravnog odbora manifestacije.
 

Zija Dizdrević bo je čudesni tvorac kratke priče. Autor je četiri zbirke pripovijedaka
koje su objavljene posthumno. Rođen je u Ljubuškom, a djetinjstvo je proveo u
Fojnici. Sa 26 godina odveden je u Jasenovac gdje je pogubljen.

30.11.2010.

NEPOZNAVANJE ISTORIJE STVARA PROSTOR ZA ZLOUPOTREBU

 

Naslovna stranica zbirke tekstova i rezultata istraživanja 'Novosti iz prošlosti - znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije'

Naslovna stranica zbirke tekstova i rezultata istraživanja "Novosti iz prošlosti - znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije"

29.11.2010.
Beogradski centar za ljudska prava i petočlana autorska grupa predstavili su u ponedeljak zbirku tekstova i rezultata istraživanja "Novosti iz prošlosti - znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije" koje je pokazalo, da 71 odsto ispitanih građana Srbije tvrdi da ih istorija ne intresuje, dok čak 81 procenat priznaje da ne poznaje ovu nauku. 

Ovako visok stepen neznanja, po ocenama autora, otvara prostor za velike zloupotrebe.

“Nije svako neznanje isto. Nama je bitno kako se to neznanje koristi. Protiv koga je ono usmereno, ili za koga je ono usmereno”, kaže jedna od autorki ove publikacije, istoričarka Dubravka Stojanović.

Ona smatra da je istraživanje pokazalo da je u pitanju angažovano neznanje, gde su dnevne potrebe prebrisale ono što je naučeno u osnovnoj školi.
Nije svako neznanje isto. Nama je bitno kako se to neznanje koristi. Protiv koga je ono usmereno, ili za koga je ono usmereno, kaže Dubravka Stojanović.

Očigledan primer za ovu tvrdnju su odgovori građana na pitanje ko su bili srpski saveznici na Solunskom frontu.

“Francuze i Engleze na tom frontu danas vidi svega 54 odsto građana, iako su sasvim sigurno to učili u školi i na hiljadu načina to čuli iz medija. Prema tome, oni su to znanje izbrisali. Oni ne žele da vide naše zapadne saveznike na Solunskom frontu. Oni, pak, tamo žele nekako da vide Ruse i Grke”, navela je ona.

Proces suočavanja sa prošlošću još uvek daleko

Očekivano je da se ovakav pristup najsnažnije reflektovao na poslednjim krupnim  istorijskim događajima – raspadu Jugoslavije i njenom kraju u krvavim ratovima. 

Ono što, po mišljenju istoričarke Olge Manojlović Pintar najbolje definiše današnji stav građana Srbije o tim događajima - je odgovor na pitanje:

“Kako tumačite dolazak Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji? – pri čemu jedna trećina građana, posle svega, odgovara da smatraju da je to bila pozitivna promena u istoriji Srbije.”
 
Žena sa fotografijom Slobodana Miloševića i zastavom SFRJ

Otud ne čudi što u odgovorima na pitanje –  ko je kriv za raspad Jugoslavije? – polovina građana Srbije odgovornost pripisuje međunarodnoj zajednici, trećina pojedinim političarima, četvrtina republičkim rukovodstvima, dok osam odsto građana smatra da odgovornost treba tražiti u nama samima.

Sve ovo, kako kaže Olga Manojlović Pintar, zapravo pokazuje koliko je proces suočavanja sa zločinima i sa ratovima devedesetih još uvek daleko.

“Mi smo na sva pitanja koja su se ticala zločina devedesetih dobili izuzetno visok procenat odgovora – “ Ne znam!” Danas u Srbiji, još uvek, jedna trećina građana ne zna šta se dogodilo u Srebrenici, četrdeset posto ispitanika odgovara da ne zna ko je bombardovao Dubrovnik, 50 odsto ispitanika odgovara da ne zna šta se dogodilo u Ovčari kod Vukovara, 60 odsto građana ne zna šta se dogodilo u Medačkom džepu – znači, i kada se radi o zločinima koji su izvršeni na Srbima. I najzad, 73 odsto građana ne zna šta se to dogodilo sa Bošnjacima iz Sjeverina koji su ubijeni kod Višegrada”, navodi ona.

Nemogućnost suočavanja sa onim što se događalo tokom devedesetih godina,  po oceni autora istraživanja, u velikoj meri muti i predstavu o celokupnoj istoriji dvadesetog veka na ovim prostorima.

Prisećanje na socijalističku Jugoslaviju i njenog velikog lidera, istovremeno budi suprostavljene emocije.

“Upitani – koja je najznačajnija ličnost u istoriji Srbije? – građani na prvo mesto smeštaju upravo Josipa Broza Tita”,
kaže Manojlović Pintar.

Međutim, upitani da li je stvaranje Jugoslavije bilo greška “polovina građana je odgovorila pozitivno.”

Lakše plasirati mitove i neistinu

Ono što  posebno iznenađujuće u ovom istraživanju -  je podatak da, čak,  86 odsto mladih priznaje da ih istorija ne zanima i da je ne poznaju.

Kako primećuje Radina Vučetić, takođe jedna od autorki publikacije, to su mladi od 18 do 29 godina, dakle, upravo oni koji su u poslednjih desetak godina izašli iz škole.

Vrlo je moguće da politička elita svesno zloupotrebljava ovo neznanje, jer je mnogo lakše plasirati razne neistine i mitove vezane za istoriju, ocenjuje Radina Vučetić.
U tom kontekstu, osnovano se postavlja pitanje  - ko zloupotrebljava to nepoznavanje istorije.

“Mi naravno da ne možemo da donosimo definitivne zaključke šta je u pitanju, ali vrlo je moguće da politička elita svesno zloupotrebljava ovo neznanje, jer je mnogo lakše plasirati razne neistine i mitove vezane za istoriju, poput onih čuvenih kašika - srebrnih, zlatnih ili kojih već sve – na srpskim srednjevekovnim dvorovima, i teze o Srbima kao narodu najstarijem, itd. Znate da ima dosta takvih teorija. Dakle, mnogo je lakše plasirati takve priče i pozivati se za istoriju, koja zapravo nije istorija, odnosno, koja nije naučna istorija, kada vam veliki broj građana tu istoriju ne poznaje”,
zaključuje Vučetić.   

Osim toga, istraživanje, takođe,  pokazuje da su, u preko 50 odsto slučajeva, građani odgovarali ono što vlast od njih očekuje.

To Dubravku Stojanović navodi na sledeći zaključak:

“Ako oni tako lako prihvataju želje vlasti, u tom slučaju, kada bi vlast počela da šalje jasnije poruke, ostaje nada da bi oni i to prihvatili na način kao što su prihvatili i ovu mitomansku svest.”


Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, za čije potrebe je urađeno ovo istraživanje, ipak, vidi neke signale koji mogu da upute i na neki drugačiji pristup ovom problemu.

“Pogledajmo sada šta rade Josipović i Tadić!  Ako stigne signal te vrste, i ako možemo da ga izmerimo posle izvesnog vremena, onda smo došli do nekih zaključaka”, kazao je Dimitrijević
29.11.2010.

NEZAPAMCENA IGRA BARCELONE PROTIV REAL MADRIDA - BACELONA REAL MADRID 5:0 (VIDEO)

El Clasico: Real Madrid "petardom" ispračen sa Nou Campa

Pep Guardiola očitao taktičku lekciju Joseu Mourinhu • Madriđani nisu i po nekoliko minuta uspjevali uzeti loptu fudbalerima Barcelone

image (Foto: AP)

U Španskoj Primera ligi noćas je odigran 161. po redu El Clasico, u kojem je Barcelona, kao domaćin na svom Nou Campu, sa visokih 5:0 savladala Real Madrid.

Od samog početka utakmice samo je jedna ekipa postojala na terenu. Real Madrid, kojeg sa klupe predvodi Jose Mourinho, nije uspjevao da zatvori sve prilaze golu. Jednostavno Barcelonina krila - Pedro i Messi te napadač Villa bili su noćna mora za golmana Reala Ikera Casillasa i društvo. 

Barcelona je već u 10. minuti povela preko Xavija. Nedugo potom u 18. minuti na 2:0 povisio je Pedro. Sa tim rezultatom se ujedno i otišlo na odmor. 

U drugom poluvremenu, očekivala se bolja igra "kraljevskog kluba", međutim, ekipa koju trenira Pep Guardiola jednostavno je igrala bolje nego u prvom dijelu susreta. Čak i po nekoliko minuta igrači Real Madrida nisu uspjevali uzeti loptu fudbalerima Barcelone. Katalonski klub do kraja susreta postigao je još tri pogotka. Prvo je u David Villa u 55. minuti postigao svoj prvi, a za Barcelonu treći pogodak na meču. tri munute poslije ponovo je Villa bio strijelac, a na semaforu je pokazivalo 4:0 za Barcelonu. Konačnih 5:0 postigao je rezervista Jeffren u 90. minuti. Ali tu nije bio kraj mukama Mourinhovog tima.

Pred posljednji sudijski zvižduk, vidno nervozni Sergio Ramos udario je Carlesa Puyola, nakon čega je isključen, a pri odlasku terena udario je i Xavija. Zbog toga je i Xaviju pokazan žuti karton. 

Ovom pobjedom Barcelona je prezela prvom mjesto od svog ljutog rivala Real Madrida i sada ima dva boda više na tablici Primere.

29.11.2010.

DJECA RAZDVOJENA ZIDOVIMA I PREDRASUDAMA

 

Ilustrativna fotografija: Midhat Poturović

Ilustrativna fotografija: Midhat Poturović

29.11.2010
Nepovjerenje među narodima, koje potpiruju dnevnopolitička prepucavanja, i dalje je prisutno u bh. društvu. Bolna je činjenica da se djeca od malih nogu razdvajaju pohađajući podijeljene škole. Kako pokazati mladima da je bogastvo u različitostima, pitanje je za koje je Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS pokušao naći odgovor. Ova nevladina organizacija je tokom vikenda u Sarajevu organizovala obuku učenika, nastavnika i roditelja o “obrazovanju u različitostima”, kako bi djecu i mlade edukovali o interkulturalizmu.  

Fenomen “dvije škole pod jednim krovom” surova je stvarnost Bosne i Hercegovine. Oko 50 podijeljenih škola u BiH oslikavaju kulturne raskole u državi, te su postali sredstva za razdvajanje tri konstitutivna naroda.

Podijeljene škole nastale su poslije rata zbog dubokog uplitanja politike u obrazovni sistem, te različitih načina obrazovanja, nastavnih planova i programa.

Maja Torla učenica je Gimnazije u Mostaru koja funkcioniše kao dvije škole pod istim krovom. Za Maju je bogatstvo u različitostima i voli upoznavati osobe drugačije vjere i nacije, ali većini njenih drugova iz škole to predstavlja smetnju.

„Normalno, svi ne dijele moje mišljenje i moju perspektivu. Nije to toliko očito i vidljivo koliko ja poznajem i čujem ponekad sa strane kako određeni imaju predrasude samo zato što su njihovi roditelji na njih to prenijeli, zato što nisu mogli oprostiti onima sa druge strane koji su ubili za vrijeme rat i drugih sukoba njihovu djecu, rođake, itd.“,
kaže Maja.

Djeca u podijeljenim školama uče različitu istoriju, geografiju i maternji jezik, Razdvojeni su zidovima, a i predrasudama. Učenici danas vrlo površno poznaju pripadnike drugih nacionalnih grupa koje žive u BiH.

Osnovna škola
Tina Čuljak
, školski psiholog iz Srednje strukovne škole u Širokom Brijegu, kaže da su stereotipi itekako prisutni kod djece školskog uzrasta.

„U Širokom sve su katolici. Zaista je teško njima prihvatiti bilo kakav drugi način života ukoliko se ne upoznaju sa ljudima koji imaju drugačiju kulturu i drugačiju pozadinu, i onda je njima možda taj stereotip još jače naglašen iz razloga što vrlo malo imaju mogućnosti da upoznaju pogotovo svoje vršnjake druge nacije, vjere. Vrlo malo njih je imalo doticaja, a većina njih su od roditelja slušali priče“, kaže Čuljak.

Nakon rata veliki broj mulikulturalnih sredina ostale su etnički čiste. U tim sredinama djeca nemaju prilike da se druže sa djecom druge nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Stoga i ne čude predrasude koje su najčešće proizišle iz kućnog odgoja.

Barijere u glavama

Roditelji insistiranjem da njihova djeca idu u školu sa svojim sunarodnicima i budu obrazovana na "svom" jeziku i kulturi zakidaju svoju djecu, mišljenje je majke Belme Ćurovac.

„Možda je dobar primjer u našem okruženju susjedna opština u RS Novo Goražde gdje ima dosta bošnjačkih povratnika. Ta opština udaljena je pet kilometara od Goražda. Roditelji bošnjačkih učenika dovoze svoju djecu u škole u Goraždu mada imaju osnovnu školu u svojoj opštini zbog toga što ta škola radi prema nastavnom programu RS. I to su ti stereotipi za mene - znači djeci je nametnuto, roditelj želi da dijete ide u školu u Federaciji a ne u njegovom mjestu boravka u RS“, smatra ona.  

Da li djeca uopšte primjećuju predrasude i netrpeljivost prema drugim i drugačijim, pitali smo učenike iz Širokog Brijega, Bijeljine i Goražda:
 
„U Širokom Brijegu većinom su svi jednaki, pa i nema takvih sukoba među učenicima, ali naravno da ima predrasuda prema pripadnicima drugih nacija.“
„U suštini ima, ali niko se nije baš toliko izjašnjavao. Ali u mojoj školi baš i nema.“
„Pretežno su Bošnjaci, ali ipak družimo se i sa ovim manjinama. Trebamo se družiti, nema veze koja je nacija, vjera ili generacija - to je najvažnije.“  


Razvoj interkulturalne svijeti mladih i promoviranje tolerancije i dijaloga u postkonfliktnom društvu kao što je BiH težak je zadatak za odrasle. Taj process treba započeti kroz obrazovanje, smatra nastavnica u zeničkoj Osnovnoj školi “Skender Kulenović” Amra Muslić.

„Mislim da su djeca dok odrastaju nekako, možda nesvjesno ili je to posljedica rata, postala svjesna ko je Bošnjak, Srbin, Hrvat itd. Ja dok sam odrastala nisam znala razliku između nacionalnosti. Mislim da treba početi od najnižeg nivoa, znači da trebamo početi od obrazovanja mladih ljudi. Ali isto tako smatram da trebaju i oni stariji, odgovorni sjesti zajedno i preuzeti odgovornost za ovakvo stanje i za ovo što se radi, za razdvajanje ljudi. Hiljadama godina mi živimo zajedno i to tako treba biti“,
ocjenjuje Muslić.   

Ne trebamo se bojati fizičkih barijera, ograda koje postoje, zidova koji dijele dvije škole pod jednim krovom. Mi se više trebamo bojati barijera koje postoje u glavama, u svijesti ljudi, smatra Ivana Kešić.

Postavlja se pitanje kako će izgledati bh. društvo u budućnosti kada se mladi odgajaju sa predrasudama i streotipima o drugima i drugačijima.

Ivana Kešić, iz Obrazovanog centra za demokratiju i ljudska prava CIVITAS, organizacije koja je napravila obuku o interkulturalizmu, kaže da se promjene u društvu dešavaju  u periodu od 60 godina, te da se kroz aktivno učešće svih relevantnih faktora situacija ipak može promijeniti.

„Ne trebamo se bojati fizičkih barijera, ograda koje postoje, zidova koji dijele dvije škole pod jednim krovom. Mi se više trebamo bojati barijera koje postoje u glavama, u svijesti ljudi. Čini mi se da su te barijere mnogo snažnije i da su veća prepreka u društvu. Zbog toga je veoma značajno da mladi ljudi kroz ove obuke skidaju te barijere, da oni druge posmatraju na način ’da li slušaš istu muziku koju ja slušam, pa možemo zajedno na koncert’. Naravno, vrate se u zajednice gdje nije ta osviještenost onakva kakva je njihova, možda se vrate i korak natrag, ali ipak rezultati ovih obuka i način na koji se utjecalo na njihovu svijest ostaju. Cilj je da oni kroz par godina, kad oni budu političari, kad budu direktori škola, kada budu ljudi koji će kreirati nastavne planove i programe, da budu ti koji će kazati stop diskriminaciji i stereotipima. I ono što je najvažnije - hajdemo graditi obrazovni sistem koji će ljude pripremati za interkulturalizam, za demokratiju i toleranciju“,
rekla je Kešić.
29.11.2010.

SULEJMAN TIHIC IZNEO ZVONKU JURISICU STAV SDA: PODRZAVAMO ZAHTJEVE HRVATA I U TERITORIJALNOM SMISLU

 

- Želimo razbiti percepciju da su izvan Sarajeva, Mostara i Federacije BiH veći prijatelji Hrvatima nego što su to ovdje, u Sarajevu i u FBiH, kazao je predsjednik HSP-a BiH

image Tihić: Za jednakopravnost spremni

Lideri Stranke demokratske akcije i Hrvatske stranke prava BiH Sulejman Tihić i Zvonko Jurišić saglasili su se danas tokom prvih zvaničnih razgovora nakon izbora da je nužna cjelovita ustavna reforma na cijeloj teritoriji BiH, koja će svima osigurati jednakopravnost.

- SDA i HSP se slažu da je ustavna reforma neophodna jer je Ustav BiH kočnica daljnjeg razvoja i napretka zemlje na njenom evropskom putu, izjavio je Tihić nakon sastanka, ustvrdviši da ove dvije stranke imaju dosta sličnosti.

Istaknuo je da SDA podržava opravdane zahtjeve Hrvata za jednakopravnosti u cijeloj BiH, kako u institucionalnom tako i u teritorijalnom smislu.

Lider HSP-a naveo je da je ustavnu reformu neophodno primijeniti na cijeloj teritoriji BiH, a "ne samo na nekim njenim dijelovima, što neki žele poručiti iz drugih centara".

- Ne možemo više dobijati izbore na pitanju ustavnih reformi, a da nakon formiranja izvršnih vlasti ova reforma ostaje po strani, istakao je Jurišić.

Potcrtao je da HSPBiH želi aktivniju ulogu u vođenju političkih procesa u BiH, ocjenjujući da "dosadašnja politika vođena s hrvatske strane nije bila dovoljno dobra".

- Želimo razbiti percepciju da su izvan Sarajeva, Mostara i Federacije BiH veći prijatelji Hrvatima nego što su to ovdje, u Sarajevu i u FBiH, kazao je predsjednik HSP-a BiH.

Pored implementacije izbornih rezultata i ustavnih reformi, lideri SDA i HSP-a razgovarali su i o nužnosti pune provedbe Dejtonskog sporazuma.

Istaknuto je da to mora biti jedan od prioriteta, a posebno završetak procesa povratka, provedba Aneksa 9. o javnim korporacijama te Aneksa 4., koji se odnosi na usaglašavanje ustava entiteta s Ustavom BiH, odnosno rješavanje pitanja dodatnih nadležnosti.

Lideri ovih dviju stranaka najavili su da će razgovore nastaviti kada bude više elemenata za konačan dogovor o uspostavi parlamentarne većine i kada budu završeni izbori za Dom naroda FBiH.

29.11.2010.

OBNOVLJENA TUZBA PROTIV JATAKA "RATKA MLADICA"

 

Poster sa likom haškog begunca Ratka Mladića, Beograd - iz arhive

Poster sa likom haškog begunca Ratka Mladića, Beograd - iz arhive

29.11.2010.
Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je predmet petorice bivših oficira Vojske Srbije i Crne Gore, osumnjičenih za skrivanje haškog begunca Ratka Mladića, potvrđeno je za RSE.

Oni su, veruje se, sve do sredine 2003. godine, u vojnim objektima krili bivšeg komandata vojske bosanskih Srba, optuženog za srebrenički genocid, bez obzira što je, osim haške, za njim bila raspisana i poternica Okružnog suda u Beogradu.

U lancu pomagača Mladića, kao najvažnija karika pominje se nekadašnji šef vojne tajne službe, Aca Tomić, inače bliski saradnik tadašnjeg saveznog predsednika Vojislava Koštunice.

Na spisku su i tadašnji načelnik Generalštaba Nebojša Pavković, kao i Branislav Puhalo, šef Mladićevog obezbeđenja.

Glavni haški tužilac Serž Bramerc je i prilikom poslednje posete Beogradu, rekao da je izvesno da se Mladić ne krije sam i da je veoma važno da se procesuiraju oni koji mu pružaju podršku.

Petorica oficira su inače, već bila predmet istrage, koja je pokrenuta na osnovu sumnje da su sve do 2002. Mladića krili u vojnim objektima, a do 2003. mu pružali logističku podršku, ali je istraga zaustavljena nakon intervencije iz političkog vrha. 

Da li je ponovno vađenje iz fioke prašnjavog predmeta protiv bitnih ljudi iz vojske, posledica Bramercove poruke, pitali smo novinara Vremena Dejana Anastasijevića, inače dobrog poznavaoca haške problematike.

 “Teško je reći da li je to direktna posledica onoga što je Bramerc rekao. Činjenica jeste da je Bramerc dao signale da nije sasvim zadovoljna raznim aspektima saradnje Srbije sa Tribunalom i traganja za beguncima, i moguće je da je to deo tog paketa stvari koje bi trebalo ispraviti. Međutim, moram da kažem da sam pomalo umoran od slušanja najava iz tužilaštva... ne samo Specijalnog za Ratne zločine nego i za Organizovani kriminal i Državnog tužilaštva, da će oni pokrenuti postupak ili da pokreću postupak protiv nekoga. To se tako vuče mesecima po medijima, a onda na kraju ne ispadne ništa”, kaže Dejan Anastasijević.
Pretres kuće u vlasništvu porodice Mladić, 23. februar 2010. godine

Tako se pravosuđe, posle četiri godine, ponovo vratilo i na slučaj Mladićevih pomagača. On tada nije dobio svoj epilog, jer je bio stopiran, a sudeći prema službenoj belešci, danas pokojne Snežane Bogdanović, tada šefice Drugog opštinskog tužilaštva, to je učinjeno po naredbi tadašnjeg ministra pravde Zorana Stojkovića. Stojković je nedavno, u razgovoru za RSE, takve navode negirao.

„Nikada nisam imao veze sa Tužilaštvom, niti davao bilo kakve naloge, a pogotovo što ja nikada nisam imao veze sa tom tužiljom. I, interesantno, ta žena je bila živa i bila je tužilac još u vreme kada sam ja prestao da budem ministar. Zašto tada nije postavljeno to pitanje, pa ja njoj da odgovorim? Očigledno je da je u pitanju neka poleđina napada na Demokratsku stranku Srbije i sve nas koji smo tada bili u vladi Vojislava Koštunice“, rekao je ranije Stojković.

Pitanje političke volje

Ako su navodi o razlozima za stopiranje istrage tačni, 2006. je nedostajala politička volja da se Mladić uhapsi i izruči Hagu, kao i da se istraži kako se tako uspešno skrivao svih ovih godina.

Pravnik JUKOM-a Milan Antonijević, smatra da će slučaj petorice oficira pokazati da li ta volja danas postoji.   

“Ono što je najbitnije to je da vidimo da li postoji ta politička volja, koja očigledno nije postojala u prethodnom periodu. Ovaj slučaj je bio u nekim fiokama i nije sa njemu ozbiljno radilo. Sada treba videti da li je to stvarno iskrena želja, i tužilaštva i kasnije pravosuđa, da se taj slučaj dovede do kraja ili je samo tu da bi poslužio kao dokaz naše spremnosti da sarađujemo sa haškim tribunalom”, ocenjuje Antonijević.

Glavni haški tužilac više ne sumnja u političku volju srpskih vlasti, ali u poslednje vreme stalno ukazuje na propuste u potragama, koji Mladiću omogućavaju da izbegne haškoj pravdi.

Dejan Anastasijević, takođe smatra da je u dosadašnjim potragama bilo mnogo propusta.

 “Bilo je mnogo brljanja na raznoraznim stranama i bilo je mnogo foliranja, ne mogu da nađem drugu reč. Treba se nadati da su se ljudi možda uozbiljili, međutim, s obzirom da isti ljudi, a tu pre svega mislim na tužioca Vukčevića, na ministra Rasima Ljajića i na još njih nekoliko, praktično vode celu tu priču o saradnji već osam godina, ja nisam baš optimista da se ovom ekipom ta stvar može završiti na opšte zadovoljstvo”, smatra Anastasijević.

Zakonski rok za pokretanje istrage protiv Ace Tomića, Nebojše Pavkovića, Dragana Živanovića i Branislava Puhala ističe 9. marta 2012.

Protiv generala Ljubiše Vukovića, bivšeg pomoćnika komandanta Prve armije, taj rok već je istekao. Šta se u tom slučaju dešava, pitamo Milana Antonijevića.

“Ukoliko je tu došlo do zastarelosti, onaj protiv koga je mogla biti pokrenuta istraga, protiv koga je mogao biti vođen neki postupak je potpuno slobodan. Više nemate nikakve mogućnosti da dokazujete njegovu krivicu i on, kao i svaki drugi građanin koji ništa nije učinio, može nastaviti svoj život neometano”,
objašnjava pravnik JUKOM-a.

Za krivično delo koje se bivšim čelnicima vojske stavlja na teret, zaprećena je kazna od jedne pa do osam godina zatvora. Branioci petorke koja se sumnjiči za skrivanje Mladića nisu želeli da o govore o tom slučaju, dok i ako, kako su nam objasnili, njihovi klijenti ne dobiju poziv iz Suda.

*****
Mogli bi vas interesovati i ovi tekstovi:
Vlada Srbije za Mladića ponudila deset miliona evra
Završeno suđenje Mladićevim pomagačima
Hapšenje Mladićevih jataka bila je greška
Kome je u interesu da štiti Mladića
29.11.2010.

RENKA RASIDKADIC, POVRATNICA U FOCU, NAPISALA PJESMU O ALADZA DZAMIJI

 

A znam da ćeš jednog dana izronit iz bistre Drine, ljepša neg' gorska vila, i da ćeš stati na svoje mjesto, i da ćeš biti ista ko prije, ovdje gdje vječito si bila, jedan je od stihova

image Rašidkadić: Bila u izbjegličkom kampu u Makedoniji

Remzija Renka Rašidkadić jedna je od prvih povratnica u Foču. Danas ima 75 godina i u njoj ne umire želja da svoju pjesmu posvećenu simbolu grada - Aladža džamiji - pročita s početkom njene obnove.

Najteži dani

Ova diplomirana pravnica cijeli radni vijek provela je u svom gradu. U Foči je bila i prva tri mjeseca rata. U istom ulazu, zaključane u stanu, najteže dane zajedno s Renkom preživjele su Advija Malkić, starica od 80 godina, i Ljuba Drakul, koja je imala 70.

- Nikada preko praga nisam izašla. Možda smo zato što smo bile različitih nacionalnost sve tri i preživjele. Zajedno smo dočekale ulazak srpske vojske, bile smo kao tri sestre. Dijelile smo i posljednju koru hljeba - priča nam Remzija.
 
Ona je s još oko 400 Bošnjaka 2. jula 1992. godine napustila Foču. Nakon 40 sati putovanja, uz pomoć ljudi iz Novog Pazara čiju su ponudu da ostanu odbili, stigli su u Skoplje. Na osnovu odluke Vlade Makedonije smješteni su u Čičino selo, dječije odmaralište na rijeci Treski, pod Šar-planinom, gdje je Renka provela 1.000 dana i noći.

Ljubav prema pisanju tamo se produbila, pa je u danima izbjeglištva svoje emocije pretakala u stihove. Jednu od pjesama posvetila je prvoj bebi u izbjegličkoj grupi od 400 Fočaka u kampu koji je veoma brzo ponio ime Mala Foča.

Posjeta UNICEF-a

- Oči joj bistre ko Drina, usne kao ruže rosne, ime joj lijepo, Sabina, ta beba čedo je Bosne. Ona nam radost pruža i ljepšu zoru što rudi, zbog nje se sunce rađa i zbog nje postoje ljudi. Zbog nje se pjevaju pjesme, zbog nje su stihovi ovi, jer beba uvijek i svuda predstavlja život novi - samo je dio pjesme, koja je odmah po objavljivanju u novinama u Malu Foču dovela najvišu delegaciju UNICEF-a iz Ženeve, nakon čega je uljeto 1993. Renkina pjesma prevedena na brojne jezike i objavljena na stranici ove organizacije.

Po povratku u Foču napisala je i pjesmu posvećenu Aladža džamiji. Stihove je prvi put javno govorila na svečanosti kojom je označen početak obnove Atik Ali-pašine džamije u Foči.

- A znam da ćeš jednog dana izronit iz bistre Drine, ljepša neg' gorska vila, i da ćeš stati na svoje mjesto, i da ćeš biti ista ko prije, ovdje gdje vječito si bila - kazuje Renka stihove o Aladži.

Opisala sudbinu Bošnjaka

Sama, u stanu u Donjem Polju s pogledom na ušće Ćehotine i Drine, okružena fotografijama unuke, Remzija i danas piše, iako rjeđe.

Kaže kako ustane i poslije ponoći da zapiše neki stih kako joj ne bi "pobjegao". U jednoj od svojih posljednjih pjesama pod naslovom "Tragična sudbina Bošnjaka" fočanska pravnica, pjesnikinja i povratnica vlastitu i sudbina svog naroda opisala je kroz životni put svog brata Salke, koji se iz izbjeglištva sa Sjevernog mora u Bosnu vratio na tabutu.

29.11.2010.

POKRENUT PROJEKAT ZA PROMOVIRANJE BASTINE SARAJEVA

 

Ceremonija otvaranja projekta 'Sarajevo na rskršću svijeta', 27.11.2010.

Ceremonija otvaranja projekta "Sarajevo na rskršću svijeta", 27.11.2010.

29.11.2010.
„Sarajevo na raskršću svijeta“ naziv je projekta kroz kojih će se u iduće dvije godine raditi na promoviranju kulturno-povijesne baštine grada Sarajeva. Cilj projekta je da se kroz tematiku muzeja i raznolikosti sarajevske arhitekture poboljša turistička ponuda u području kulturnog turizma i na taj način animiraju turisti za duži ostanak u gradu.

Idejni tvorac i implementator projekta je Fondacija Mozaik. Program mendžer za turizam i kulturno nasljeđe Fondacije Edin Bajramović kaže:

„Sarajevo zaista nema jedinstven turistički proizvod koji povezuje te opipljive i neopipljive elemente grada Sarajeva, tako da smo mi odlučili da povežemo važne objekte kulturno-historijske baštine grada Sarajeva.“

Ceremonija otvaranja projekta "Sarajevo na rskršću svijeta", 27.11.2010.
Projekat obuhvaća deset objekata kulturno-povijesne baštine. Među njima je Muzej Sarajeva sa svojih pet depandansa, a to su: Muzej Sarajevo 1878.-1918., poznatiji kao Muzej Sarajevskog atentata, Muzej Jevereja BiH, Svrzina kluća, Despića kuća i Brusa Bezistan.

„Pozdravljamo ovaj projekat EU koji se odnosi upravo na muzeje u Sarajevu, od kojih Muzej Sarajeva ima pet objekata na području opštine Stari Grad u Sarajevu“, kaže direktorica JU Muzej Sarajeva Alma Madžarević.

U projekat su još uključeni i Muzej Alije Izetbegovića, Kuća Alije Đerzeleza, Sebilj, Bijela Tabija, te Zemaljski muzej BiH kao nareprezentativnija muzejska ustanova u zemlji.

„Mi se nadamo da će ovaj projekat, koji će trajati nekoliko godina, polučiti izvjesne rezultate i da ćemo u tome svemu naći neki konkretan interes i da će i Zemaljski muzej, barem u nekom malom promilu ili procentu, biti povodom i razlogom dolaska ljudi i u BiH i u Sarajevo“, rekao direktor Zemljskog muzeja BiH Adnan Busuladžić.

Svijest o značaju kulturne riznice

Pored pomenutih objekata, pregovara se sa još tri institucije koje će najvjerovatnije biti uključene u projekat. To su Bošnjački institut, Ars Aevi i Umjetnička galerija BiH.

„Mene je jednom prilikom zapanjila činjenica kad sam čula koliko posjete ima Muzej grada, gdje su uglavnom sve posjete kolektivne, grupne, a da mi individualno imamo više posjete od samog Muzeja i depandansa Muzeja grada. A ovo bi sad značilo, naravno, još povećanje posjete,“ kazala je direktorica Umjetničke galerije Meliha Husedžinović.
Ceremonija otvaranja projekta "Sarajevo na rskršću svijeta", 27.11.2010.

Prostor u kojem se nalazi jedna od najznačajnijih kolekcija suvremene umjetnosti ARS AEVI također je jedan od potencijalnih partnera projekta „Sarajevo na raskršću svijeta“.

„Ja sam uistinu veoma sretan i zadovoljan da postoje ljudi koji pokreću tako složene i kompleksne incijative koje udružuju naše institucije kulture i koje ih kolektivno promoviraju na internacionalnom planu“, rekao je generalni direktor ARS AEV-a Enver Hadžiomerspahić.

Europska unija prepoznala je u segmentu kulturnog turizma potencijal koji može doprinijeti ukupnom gospodarskom razvoju, što je bio i osnovni razlog odobravanja financijskih sredstva.

„Mi očekujemo, prije svega, da će na neki način podignuti svijest o značaju iznimno bogate kulturne riznice i baštine grada Sarajeva, ujedno i BiH, a u isto vrijeme da će doprinijeti i jačanju kapaciteta institucija koje su naši hramovi kulture, a sve sve u cilju nešto integrativnije i jače turističke ponude glavnog grada. Kako vidimo, trendovi su pozitivni, te vjerujemo da će i ovaj projekt nastaviti u istom takvom, pozitivnom smjeru“,
kazala je Maja Došenović, program menadžer Delegcije EU u BiH. 

Fondacija Mozaik planira osnovati i Kuću turizma u Sarajevu, koja će biti jedini infrastrukturni projekat koji bi doprinio integraciji turističke ponude grada Sarajeva.
29.11.2010.

VALENTIN INZKO: BOSNA I HERCEGOVINA DOBIJA STATUS KANDIDATA ZA EU ZA CETIRI DO PET GODINA

Valentin Inzko : BiH dobija status kandidata za EU za četiri do pet godina 

 29/11/2010.
• ."Vlast je kasno počela, ali je pod pritiskom javnosti ipak brzo uradila svoj posao i ispunila 174 uslova, te počela izdavati biometrijske pasoše. Do sada je izdato oko 400 000, a samo građani koji imaju te nove pasoše mogu da putuju bez vize od 15. decembra'', rekao je Incko.On je dodao da je Evropi jako važno šta se ovdje dešava, jer "ako ovdje bude konlikfta, biće to evropski konflikt, a ako bude ..

Ljudi koji su ovdje uvijek su se osjećali Evropljanima, iako BiH nije članica porodice  koja  se zove EU. Vi ste Evropljani, a još nemate pasoš EU, ali i to će biti u dogledno vrijeme, rekao je Incko koji je u Vitezu otvorio kancelariju Evropskog pokreta.Odluka o ukidanju viznog režima, rekao je Incko, još jednom je potvrdila opredijeljenost evropske zajednice za građane ove zemlje, a ta odluka je pokazala i da reforme mogu uspjeti kada se politički lideri fokusiraju na njih.Incko je podsjetio da je pritisak javnosti doveo do toga da su se politički lideri u BiH fokusirali na ispunjavanju uslova za liberalizaciju viznog režima, a Evropski pokret  odigrao je značajnu ulogu u tome."Vlast je kasno počela, ali je pod pritiskom javnosti ipak brzo uradila svoj posao i ispunila 174 uslova, te počela izdavati biometrijske pasoše. Do sada je izdato oko 400 000, a samo građani koji imaju te nove pasoše mogu da putuju bez vize od 15. decembra'', rekao je Incko.On je dodao da je Evropi jako važno šta se ovdje dešava, jer "ako ovdje bude konlikfta, biće to evropski konflikt, a ako bude prosperiteta i stabilnosti, biće to evropska stabilnost i  prosperitet''.''Sada su građani BiH dobro došli da posjete evropske gradove i svoje rođake tamo, ali to je samo simbolički. Naime, dobro došla je BiH kao država i uskoro će ona biti članica evropske zajednice, a za godinu-dvije Hrvatska. Onda će BiH imati hiljadu kilometara zajedničkih granica sa EU'', naglasio je Incko.

Incko je naglasio da su preduzetništvo i biznis u Vitezu najbolji primjer kako se može sa evropskim standardima ući u Evropu, a da još niste član.On je rekao i da Evropa nije perfektna organizacija i da kod starih članica ima puno skepticizma, ali nema druge alternative. "Alternativa bi bila stagnacija ili izolacija, a to niko ne želi", naglasio je Incko.Otvaranje kancelarije Evropskog pokreta pozdravio je i Stefan Milić, koordinator za Republiku Srpsku za pitanja mladih.''Vitez je perspektivna lokalna zajednica koja garantuje da je ovdje moguće obezbijediti kvalitetan život. Značajno je da je fromiran i kabinet Evropskog pokreta koji će omogućiti ovoj zajednici da potpuno učestvuje u realizaciji svih aktivnosti koje organizuje evropski pokret u BiH'' - rekao je Milić Srni.Visoki predstavnik u BiH sa saradnicima danas je posjetio opštinu Vitez, te sa načelnikom ove opštine Vladom Alilovićem, ambasadorom Hrvatske u BiH Tončijem Staničićem, direktorom Franšiznog centra Vitez Franjom Rajkovićem i predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti Srednjobosanskog kantona sastao se sa predstavnicima poslovne zone, te svečanim presjecanjem vrpce u Franšiznom centru otvorio kancelariju Evropskog pokreta.Evropski pokret je nevladina organizacija koja želi na što bolji način da omogući mladima da dostignu svoje potencijale , da budu odgovorni mladi ljudi i da izrastu u ono što je potrebno EU i što EU 
 očekuje od BiH. (Kliker.info-Srna)


29.11.2010.

ZASTICENI SVJEDOK: OPTUZENI, "RADOVAN KARADZIC" POTICAO STRAH GOVORIMA MRZNJE

 

Dokazni materijal na suđenju Radovanu Karadžiću (Karadžićev interview u 'Borbi'), 29.11.2010.

Dokazni materijal na suđenju Radovanu Karadžiću (Karadžićev interview u "Borbi"), 29.11.2010.

29.11.2010.
Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske, Radovanu Karadžiću, nastavljeno je izvođenjem zaštićenog svjedoka haške optužbe nakon pauze od nekoliko tjedana koju je optuženi dobio kako bi proučio nove dokumente, nedavno dostavljene od tužiteljstva.

Zaštićeni svjedok insajder, bivši pripadnik Sarajevsko romanijskog korpusa koji je držao Sarajevo u okruženju, ispričao je sudu o govoru Karadžića i podgrijavanju straha te o zlostavljanju građana nesrpske nacionalnosti u sarajevskom predgrađu Grbavici nakon započinjanja sukoba 1992.godine.

Zaštićeni svjedok je je opisao kako je osobno čuo govor Karadžića tijekom pomena za duše nevinih u siječnju 1991. u Vrhprači, tijekom kojeg je podsjećajući na ustaške zločine tijekom Drugog svjetskog rata, optuženi poticao strah govoreći o Srbima kao jedinom narodu na svijetu koji je proganjan.

„Nećemo dozvoliti da nas razbiju u tri države“, rekao je tom prilikom Karadžić osvrćući se na raspad Jugoslavije.

Svjedok, koji je davao iskaz prikrivenog lika i iskrivljenog glasa objasnio je sucima kako je taj govor imao utjecaj na pogoršanje međuljudskih odnosa među nacionalnim zajednicama.

„U ovom slučaju su prisutni samo Srbi i govore samo o žrtvama srpske nacionalnosti, što samo potiče mržnju, a ne ide u prilog zajedničkom življenju“, zaključio je svjedok.

Crna predviđanja i slutnje podgrijavali su strah kod građana sve tri nacionalne zajednice budući da su se svi bojali za sudbine svojih porodica, objasnio je sucima svjedok.

Prema njegovim riječima Karadžić je 1991. bio karizmatska osoba i Srbi su vjerovali da je ostvariva ideja da se ujedine srpski krajevi, pogotovo nakon njegovih učestalih izjava.

„U brojnim interview-ima, i na poznatom zasjedanju Skupštine (BiH) je gospodin Karadžić objasnio što se u slučaju rata može dogoditi. To je svoj javnosti poznatoj. Njegova je izjava bila da jedan narod može nestati. Da je problem između, ne i Srba i Hrvata koji nisu puno izmiješani, već između Srba i Muslimana jer su oni jako izmiješani. To je bila ozbiljna prijetnja miru u Bosni i Hercegovini“,
prisjetio je svjedok.

Zlostavljanje građana nesrpske nacionalnosti počelo odmah

Tužiteljstvo je kao dokaz priložilo i jedan od novinskih interviewa Karadžića u „Borbi“ u ožujku 1992.godine, o tome kako svi ne mogu živjeti zajedno, nego samo jedni pored drugih. Kada je unovačen u Sarajevsko romanijski korpus i raspoređen na područje Grbavice, samo oko mjesec dana nakon spomenutog interview-a, zaštićeni svjedok je vidio zlostavljanje i protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti.
Zaštićeni svjedok na suđenju Karadžiću, 29.11.2010.

„Do zlostavljanja je došlo odmah od dolaska vojnika na Grbavicu. U tome su sudjelovali i vojnici i civilna i vojna policija.“, izjavio je svjedok dodatno pojasnivši tužitelju kako zlostavljanje nije prekinuto ni u jednom trenutku.

Tijekom unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka optuženi Karadžić je konstatirao kako on nije prijetio kada je govorio o krvavom ratu koji će uslijediti, nego da se radilo o uspješnom predviđanju političara na razvoj situacije ukoliko se ne postigne dogovor.

Poput govora pred Skupštinom BiH kada je rekao da ukoliko dođe do rata jedan narod može nestati.

„Je li sam ja prijetio, ili upozorio, da postoji opasnost za Muslimane. Jer ako se zarati oni se ne mogu obraniti od Srba i Hrvata. Jel tako?“, upitao je Karadžić.

„Nije tako," odgovorio je svjedok, potvrđujući mu da misle na isti govor pred Skupštinom BiH.

Zaštićeni svjedok je tijekom unakrsnog ispitivanja izjavio i kako je oružje koje je došlo povlačenjem JNA iz Slovenije i Hrvatske dijeljeno bosanskim Srbima prije početka sukoba u BiH.

Nakon ispitivanja zaštićenog svjedoka suđenje će se ponovno prekinuti na tjedan dana, do 07. prosinca ove godine, budući da još traje pauza koju je Karadžić dobio za proučavanje dokumenata zapljenjenih u stanovima oficira u Srbiji.
29.11.2010.

SVJEDOK: ZAROBLJENI BOSNJACI KRETALI PREMA SRPSKIM POLICAJCIMA UZVIKUJUCI "ALLAHU EKBER!"

 

S110 svjedočio na suđenju optuženima za strijeljanje oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine

image

Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici odbrana je unakrsno ispitala zaštićenog svjedoka optužbe S110, koji je ostao pri tvrdnji da je, kao pripadnik Drugog odreda Specijalne policije, prije odlaska na teren dobio naredbu za ubistva vojno sposobnih muškaraca.

Branioci su svjedoku najviše pitanja postavili u vezi sa ovom naredbom koju je, kako je naveo, dobio od komandira Milenka Trifunovića prije odlaska na teren, kao i kasnije prilikom sprovođenja kolone zarobljenih muškaraca, javio je danas BIRN - Justice Report.

Odbranu je interesovalo zbog čega je svjedok ovakvu izjavu dao tek na ovom suđenju, a ne i prilikom ranijih svjedočenja, kada je naveo da im je rečeno da će u Bratuncu dobiti daljnja uputstva.

“Kad sam se nalazio u pritvoru na Kuli, Petar Mitrović, Branislav Medan i Miladin Stevanović su mi rekli da sve to znaju, ali da neće da kažu. Ja sam rekao da ću reći. (...) I da sam ostao osumnjičeni, ne bih priznao”, rekao je S110, koji je svjedočenje započeo 11. novembra 2010.

Trifunović je pravosnažno osuđen na 33 godine zatvora zbog učešća u zarobljavanju i strijeljanju oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici, Mitrović i Medan, takođe nekadašnji pripadnici Drugog odreda, na po 28 godina, dok je Stevanović oslobođen. S110 je svjedočio na suđenju Dušku Jeviću, Mendeljevu Đuriću, Goranu Markoviću i Neđi Ikoniću, koji su takođe optuženi za učešće u zarobljavanju i ubistvima u Kravici 13. jula 1995. godine, kao i prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice.

Jević je, prema optužnici, bio komandant Centra za obuku “Jahorina” pri Specijalnoj brigadi Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir jednog od vodova.

Opisujući početak ubijanja u zadruzi, svjedok je potvrdio da je srpski policajac samovoljno ulazio u hangar i da ga je on vraćao, te da su zarobljenici kretali prema njima uz glasne povike “Allahu ekber!”.

Međutim, on se nije složio s tezom koju je iznijela Jevićeva Odbrana da ubijanja nisu bila planirana, već da je do njih došlo nakon incidenta kada je ubijen srpski policajac.

“Ne mogu se složiti. Ako se incident dogodio u Kravici, šta je bilo na Branjevu?”, rekao je svjedok aludirajući na Vojnu ekonomiju na Branjevu (opština Zvornik), gdje je u julu 1995. godine likvidirano više od 1.000 muškaraca.

Odgovarajući na pitanja o drugim jedinicama koje su u to vrijeme bile angažovane, S110 je rekao da je na putu do njih bila redovna policija iz Zvornika, a da su u obezbjeđenju zarobljenih na livadi bili samo pripadnici Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića.

Suđenje će biti nastavljeno u četvrtak, 2. decembra.

29.11.2010.

BAKIRA HASECIC: UNHCR POVODOM ANGELININOG FILMA NIJE ISPOSTOVAO ONO STO JE OBECAO

 

Članice Udruženja i dalje traže sastanak s holivudskom zvijezdom Anđelinom Đoli. Sporan scenarij filma "Untitled Love Story"

image Sa seta u Budimpešti: Završeno snimanje

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata", danas će poslati još jedno pismo predstavnicima UNHCR-a u Sarajevu i Ženevi. Naime, članice Udruženje i dalje traže sastanak s holivudskom zvijezdom Anđelinom Đoli (Angelina Jolie), koja je prije nekoliko dana završila snimanje svog rediteljskog prvjenca "Untitled Love Story".

Sjećanje na agresiju

Razlog sastanka, kako je ponovila Hasečić, jeste scenarij filma koji govori o ljubavi između Bošnjakinje koja se zaljubljuje u svog silovatelja srpskog vojnika. Hasečić ističe da će Navida Huseina (Naveed Hussain), predstavnika UNHCR-a u BiH, te predstavnike u Ženevi podsjetiti na ono što se dešavalo tokom agresije na BiH. Uz to, podsjetit će UNHCR da ništa od obećanog nisu ispoštovali.

Ona je naglasila da su u pismu navele želju da se sastanu i sa ženevskim predstavnicima svjetske organizacije.

- U pismu smo naglasili kredibilitet Đoli, koja je ambasadorica dobre volje. Ovo je nepošteno prema nama, jer je prošlo skoro četiri mjeseca, a situacija se ne rješava - navodi Hasečić.

Sat-dva vremena

Ona je naglasila i da im je ponuđen odlazak u Budimpeštu u vrijeme snimanja Anđelininog filma, na šta one nisu pristale.

- Mi želimo da se sastanemo ondje gdje smo preživjeli genocid i gdje je nad nama izvršeno masovno sistematsko silovanje. Mislim da se Anđelina trebala udostojiti i uozbiljiti te naći sat-dva vremena da porazgovaramo - zaključila je Hasečić.

Šarkić: To je politika, a ja sam čovjek od filma

Kontaktirali smo i izvršnog producenta filma Edina Edu Šarkića, koji nam je kazao da nakon završetka snimanja ostvarenja on nema apsolutno nikakve veze s dolaskom Đoli u Sarajevo.

- Njen dolazak sada ide preko UNHCR-a, sve je mimo mene. To je sada sve politika, a ja sam čovjek od filma - kratko je dodao Šarkić.

29.11.2010.

TURCI PORUCILI SAD-U: ODLUCNI SMO SUPROSTAVITI SE EU, KOJA ZELI ISKLJUCITI NAS UTJECAJ U BOSNI I HERCEGOVINI I NA BALKANU

 

Podsekretar u ministarstvu vanjskih poslova Turske istakao kako su uspjeli uvjeriti Harisa Silajdžića da "prekine govoriti o srpskom genocidu"

image Sinirlioglu: Zbližavanje BiH i Srbije

Prema pisanju britanskog "Guardiana", preko 250.000 povjerljivih dokumenata ambasada SAD-a širom svijeta uvelo je ovu zemlju u dosad najveću diplomatsku krizu.

U jednom od tih dokumenata napravljenih u februaru ove godine, u veoma napetom razgovoru visoki američki izaslanici traže od turskih dužnosnika da podrže američku akciju i da uvjere iransku vladu da je u krivu. Turci su insistirali na svom posredovanju i bili prisiljeni priznati da većina zemalja u regiji vidi Iran kao prijetnju.

Jedan dio razgovora obavljen 25. februara 2010. godine dotakao se i BiH. Ambasador SAD-a James Jeffrey, pomoćnik državnog sekretara William Burns te zamjenik podsekretara Tina Kaidanow obavili su razgovor sa zvaničnicima Turske koje je predvodio Feridun Sinirlioglu, podsekretar u ministarstvu vanjskih poslova.

Sinirlioglu je tom prilikom istakao odlučnost svoje zemlje da se odupre naporima EU da isključi utjecaj Turske na Balkanu, posebno u BiH.

On je istakao da je zbližavanje između BiH i Srbije neposredni diplomatski cilj Turske za regiju. U tom cilju, rekao je Sinirlioglu, uspjeli smo uvjeriti Harisa Silajdžića, koji je bio u Ankari dan prije, da "prekine govoriti o srpskom genocidu".

Sjedinjene Države i Turska su se "složili da se ne slažu" o Akcijskom planu za članstvo BiH (MAP) u NATO-savezu. S druge strane, SAD su iskazale poštovanje prema turskom sudjelovanju na Balkanu.

 

29.11.2010.

NAPADNUTI IGRACI REAL MADRIDA I BARCELONI (VIDEO)

 

Najgore je prošao jedan pripadnik obezbjeđenja ekipe Josea Mourinha, koga je kamenica pogodila u leđa i glavu, ali on nije tražio da mu se ukaže medicinska pomoć

image

Autobus u kojem su se nalazili igrači i članovi stručnog štaba Real Madrida kamenovan je u ponedjeljak na putu od aerodroma do hotela "Juan Carlos" u Barceloni. Prilikom napada, pretpostavlja se, ekstremnih navijača katalonskog kluba razbijen je jedan prozor, na mjestu gdje su sjedili Raul Albiol i Alvaro Arbeloa, ali nijedan od igrača nije povrijeđen. Najgore je prošao jedan pripadnik obezbjeđenja ekipe Josea Mourinha, koga je kamenica pogodila u leđa i glavu, ali on nije tražio da mu se ukaže medicinska pomoć.    

Povodom incidenta predstavnici Reala su se oglasili saopćenjem u kojem su optužili odgovorne zbog loše organizacije pratnje i nedopustivih propusta u osiguravanju njihovih igrača.

Za razliku od negostoljubivog prijema u gradu, Madriđani su izvanredno dočekani na samom aerodromu "El Prat". Više stotina oduševljenih navijača "Kraljevskog kluba" dočekalo je Ronalda i kompaniju klicajući njihova imena.

Barcelona i Real Madrid igraju večeras od 21 sat posljednju utakmicu 13. kola Primere na stadionu "Nou Camp".

29.11.2010.

STOLAC GRAD SLUCAJ: UCESNICI ZLOCINA SLOBODNO HODAJU GRADOM

Grad slučaj : Učesnici zločina slobodno hodaju gradom 

 29/11/2010.
• Malo toga se promijenilo u Stocu proteklih godina. Bošnjačka i hrvatska djeca i dalje ulaze u školu na dva zasebna ulaza.Hrvati nastavu pohađaju prije, a Bošnjaci poslije podne. U dva odjela Doma zdravlja rade odvojeno Bošnjaci i Hrvati. U samom gradu postoje bošnjački i hrvatski kafići, dok je nekoliko javnih preduzeća i dalje dominantna hrvatska struktura zaposlenika Građani Stoca ni danas ne žele javno ..

Malo toga se promijenilo u Stocu proteklih godina. Bošnjačka i hrvatska djeca i dalje ulaze u školu na dva zasebna ulaza.Hrvati nastavu pohađaju prije, a Bošnjaci poslije podne. U dva odjela Doma zdravlja rade odvojeno Bošnjaci i Hrvati. U samom gradu postoje bošnjački i hrvatski kafići, dok je nekoliko javnih preduzeća i dalje dominantna hrvatska struktura zaposlenika Građani Stoca ni danas ne žele javno govoriti o ratnoj prošlosti. „S obzirom da nije bilo pravovremenih presuda protiv ljudi koji su optuženi za ratni zločin, imamo stanje da ljudi koji su trebali sjediti u Hagu, ljudi koji su trebali sjediti po Foči i Zenici slobodno hodaju gradom. Neki od njih čak participiraju u vlasti", kaže Amer Medar, voditelj Centra za obnovu građanskog povjerenja Stolac.
Prije rata u Stocu je živjelo oko 19.000 stanovnika: Bošnjaci su činili nešto manje od polovine, trećina su bili Hrvati, a petina Srbi. Tokom posljednjeg rata više hiljada Bošnjaka, uključujući i žene i djecu, odvedeno je u logore Herecg-Bosne, u Gabelu i Dretelj kod Čapljine. Zajedno sa vjerskim objektima, spaljeno je preko 3.000 kuća. Za ubistva, protjerivanja i silovanja do danas je procesuirano tek nekoliko osoba. Zamjenik upravnika logora Gabela Nikola Andrun prije dvije godine osuđen je na 18 godina zatvora i jedina je osoba suđena pred Sudom BiH za zločine počinjene u logoru Gabela. Nakon podizanja optužnice, upravnik logora Boško Previšić prebjegao je Hrvatsku, dok su za zločine koji su se desili u Koštanoj bolnici u samom središtu Stoca, osuđene dvije osobe, i to na dvije, odnosno tri i pol godine zatvora. „Boško Previšić, upravnik logora u Gabeli, je trebao biti suđen, ali Boko je imao nekoga iza sebe. Gdje je Pero Marković? Gdje je čovjek koji je Tuđmanu raportirao: ’Predsjedinče, u Stocu više nema nijednog muslimana’, doktor Anđelko Marković? Evo ga tu, on slobodno hoda gradom“, kaže Amer Medar.

Propala svjedočenja


Slobodno gradom šeće i Ivo Raguž, donedavno direktor Osnovne škole u Stocu, čije je sudjelovanje u zločinu počinjenim nad bošnjačkim stanovništvom dokumentirano i kroz svjedočenja stolačkih žrtava na Međunarodonom sudu u Hagu. To ipak nije spriječilo njegovo imenovanje za direktora škole, što su, uz HDZ, prije nekoliko godina podržali i njihovi partneri u vlasti – SDA. Dugogodišnji stolački novinar Nermin Bise s druge strane upozorava kako se od mnogih svjedočenja u međuvremenu odustalo. Neke se potkupilo, neke uplašilo - vrijeme je učinilo svoje.„Bilo je iz straha promjene iskaza. Ali je ponižavajuće za žrtve da su ljudi koji su ubijali u ratu, napravili zločin, prošli nekaženjeno i u vremenu poslije rata imali status u društvu pozitivan“, kaže Bise.

Unatoč brojnim napadima na bošnjačke povratnike, u Stolac se nakon rata vratila polovina predratnih Bošnjaka. U stolačkoj opštini danas živi i radi i veliki broj Hrvata srednje Bosne, pretežno iz Kaknja i Vareša i tek jedan posto prijeratnog srpskog stanovništva. Osim lokalnih moćnika, svi oni žive podjednako loše, u gradu koji je u svijetu prepoznat kao grad slučaj: „90 posto Stočana bi riješilo svoj problem ako u džepu ima 10 maraka da popije kafu, kupi cigare i ode da odigra kladionicu, jer u toj kladionici vidi način da će možda od onih 10 maraka doći do 100.“ Petar Ilić doselio je iz Kaknja u Stolac 1994. godine. O ratnoj prošlosti ne želi govoriti, o životu u Stocu danas kaže: „Kako muslimani i Hrvati žive u cijeloj Bosni, tako je i ovdje. Odvojeni su jedni od drugih. To ne valja. Srba gotovo i nema ovdje.“

Ni Persa Brkić, srpska povratnica, još uvijek ne vidi bolju budućnost za Stolac: „Meni se čini gore nego kad sam došla. Nema nikakva napretka, pa da ti kažeš evo, vala, nešto ću. Za mene ko je čovjek - čovjek je, bio Hrvat, bio musliman, bio Srbin.“ Do rata u Stocu je bilo zaposleno oko 8.000 ljudi. Prema nezvaničnim podacima, taj broj je danas sveden na oko 1.000. Veće međunarodne investicije Stolac su uglavnom zaobišle. Dok se ratni zločinci ne dovedu sudu pravde, takvo stanje je nemoguće promjeniti, zaključuje Nermin Bise i podvlači:
„Mislim da će Stolac biti posljednja sredina u koju će doći u punom smislu te riječi BiH, ako ikada dođe, jer i dan-danas imate natpis: BiH, pa onda ispod Hrvatska republika Herceg Bosna, Zavod za zapošljavanje, Područni ured Stolac.“  Tina Jelin (RSE)

29.11.2010.

PANIKA U WASHINGTONU: "WIKILEAKS" OBJAVIO TAJNE DOKUMENTE SAD, POMINJE SE I BOSNA I HERCEGOVINA

Panika u Washingtonu : "Wikileaks" objavio tajne dokumente SAD, pominje se i BiH

29/11/2010.
• Među prvim diplomatskim dokumentima koji su objavljeni na nekoliko europskih i američkih portala, u razgovoru između Amerikanaca i Francuza, ..

 

Među prvim diplomatskim dokumentima koji su objavljeni na nekoliko europskih i američkih novinskih portala, u razgovoru između Amerikanaca i Francuza, spominje se problem Irana.U jednom izvješću stoji kako je Iran država s fašističkim režimom te da je hitno 'potrebna akcija'.U izvještajima o arapskim državama, među kojima je i Saudijska Arabija, od SAD-a se traži napad na Iran.U tajnim dokumentima se spominje i Hrvatska. Navodi se kako pregovori sa Slovenijom oko graničnog pitanja napreduju, te kako će službeni Pariz podržati ideju širenja Europske unije na balkanske zemlje, neovisno o vremenu trajanja pregovora.U tom su dokumentu Amerikanci izrazili nadu kako će nova Njemačka vlada (dokument je iz 2009. godine, op.a.) biti 'otvorenija prema proširenju EU'. Podsjećamo, WikiLeaks , web stranica međunarodne organizacije sa sjedištem u Švedskoj , večeras je objavila velik broj dokumenata o radu američke diplomacije, unatoč hakerskom napadu.

Naime, nekoliko velikih portala im je ponudilo pomoć i na svojim stranicama objavilo prve pikanterije.Kako prenosi CNN, Wikileaks je bio pod DDOS (distributed denial of service) napadom. Ta je hakerska metoda najučestalija kad se želi srušiti pojedina web stranica, a temelji se na tome da se pomoću raznih progmerskih petlji generira ogroman broj ulaza na web stranicu, na što serveri ne mogu 'odgovoriti' pa dolazi do pada stranice.Tim Wikileaksa se javio na Twitteru gdje su rekli da će im kod objave dokumenata pomoći The New York Times, Guardian te još nekoliko europskih novina, odnosno portala, uključujući Der Spiegel.Objavljeni dokumenti otkrivaju čitav niz neugodnih stajališta i procjena američkih diplomata o političkim ličnostima poput Silvija Berlusconija, Vladimira Putina, Moamera Gadafija, Ban ki-Moona, kralja Abdullaha i ostalih, te razne zakulisne igre kojima se Washington služio u ostvarivanju svojih interesa.Naime, proteklih se dana mnogo govori o tome kako bi objava tih dokumenata mogla uzrokovati diplomatske trzavice, te direktno utjecati na odnose između Amerike i drugih zemalja.Radi se o gotovo 250 tisuća dokumenata. Od toga su 15,652 državne tajne, 101,748 povjerljivih podataka te 133,887 nesortiranih podataka.WikiLeaks je postao poznat kad je prije par mjeseci objavio više od 400 tisuća vojnih izvještaja o operacijama u Iraku.

Među objavljenim dokumentima pominje se i naša zemlja a odnose se na činjenicu da je Francuska tražila hitno zatvaranje OHR-a još u novembru prošle godine, i prije nego se riješi pitanje državne imovine, dok su se Sjedinjene Države tome usprotivile. Prema navodima "Guardiana " za ispunjavanje paketa “5+2” zalagala se Francuska na bilateralnom sastanku sa Amerikancima.Naime, list prenosi kako se pomoćnik američkog državnog sekretara Philip Gordon sastao u Parizu u septembru prošle godine (uoči pregovora u Butmiru) sa kreatorima francuske politike, uključujući savjetnika za diplomatiju u Elizejskoj palati, Jean-Davida Levittea.Razgovori su bili usredotočeni na Rusiju, nadolazeća zbivanja na Balkanu (BiH, Hrvatska, Makedonija i Kosovo), izbore u Njemačkoj i Afganistanu, pristupanje Turske Evropskoj uniji, proširenju NATO-a.Levitte je primijetio kako je od pet glavnih uvjeta za prijenos vlasti u BiH sa Ureda visokog predstavnika na Specijalnog predstavnika EU, jedino neispunjeno ostalo pitanje podjele državne imovine. Zaključeno je kako taj zadnji uvjet ne bi trebao "blokirati sav napredak, pogotovo jer OHR više nije učinkovit".Kako se navodi u dokumentu,

Francuska je željela vidjeti prijenos ovlasti na novi tim Evropske unije u novembru, kao i približavanje Evropi kako bi se potaknuli Bošnjaci da nastave s napretkom u potrebnim reformama.Gordon se složio da sistem ne funkcioniše dobro, ali je istaknuo da će međunarodna zajednica izgubiti kredibilitet ako poduzme korake prije ispunjavanja svih potrebnih preduvjeta. On je dodao da se SAD slažu da bi približavanje EU dovelo do usaglašavanja stavova u BiH. Levitte je primijetio da su preostala još dva mjeseca kako bi se u BiH ostvario napredak prije donošenja konačne odluke.U odvojenom sastanku pomoćnik francuskog državnog sekretara za kontinentalnu Evropu, Roland Galharague, rekao je kako je "tranzicija cilj broj jedan" te istakao kako će podjela državne imovine tražiti mnogo vremena. On je pozvao SAD da podrže prijenos ovlasti kako bi se otvorila vrata bosanskim težnjama za većom integracijom u institucije EU.Napomenuo je kako raste percepcija o podjeli između SAD i Bošnjaka s jedne strane, koji preferiraju zadržavanje uloge UN i EU, te Srba s druge strane kojima se time onemogućava manipulacija. Gordon je rekao kako je ta percepcija netačna, te istaknuo kako SAD trebaju vidjeti jasan napredak kako bi podržale prijenos ovlasti. (Kliker.info-JL-Dnevni avaz)


29.11.2010.

MEHO KODRO: KATALONCI PAMTE NOC KAD SAM SRUSIO REAL (VIDEO)

Meho Kodro : Ka­ta­lon­ci pam­te noć kad sam sru­šio Re­al (VIDEO)

29/11/2010.
• .Ovaj Mos­ta­rac je je­di­ni no­go­me­taš iz BiH ko­ji je igrao "El Cla­si­co", a na­vi­ja­či bor­do-pla­vih i da­nas pre­pri­ča­va­ju 11. fe­bru­ar 1996. go­di­ne. Ko­dro je bio zvi­jez­da ve­če­ri, pos­ti­gav­ši dva go­la ..

Der­bi špan­ske no­go­me­tne li­ge i je­dna od naj­ve­ćih uta­kmi­ca u svi­je­tu no­go­me­ta, "El Cla­si­co" Bar­se­lo­ne i Re­ala na ra­spo­re­du je ve­če­ras na gran­dio­znom sta­di­onu Kamp Nou. U du­goj is­to­ri­ji du­ela u Pri­me­ri, Ka­ta­lon­ci ima­ju 68 po­bje­da, šest vi­še od Re­ala, a bh. no­go­me­tni za­lju­blje­ni­ci sa po­no­som pam­te da je u je­dnom od tri­jum­fa klju­čnu  ulo­gu imao Me­ho Ko­dro, ne­ka­daš­nji kla­sni gol­ge­ter Bar­se, Re­al So­si­je­da­da i Te­ne­ri­fa. Ovaj Mos­ta­rac je je­di­ni no­go­me­taš iz BiH ko­ji je igrao "El Cla­si­co", a na­vi­ja­či bor­do-pla­vih i da­nas pre­pri­ča­va­ju 11. fe­bru­ar 1996. go­di­ne. Ko­dro je bio zvi­jez­da ve­če­ri, pos­ti­gav­ši dva go­la Re­alu, uz asis­ten­ci­ju Lu­isu Fi­gu, za ubje­dljiv tri­jumf od 3:0.

Ma­da sam bo­lja iz­da­nja imao u Re­al So­si­je­da­du, bar je­dnu se­zo­nu sam osje­tio za­što za Bar­su go­vo­re da je vi­še od klu­ba. Bi­la je čast igra­ti u je­dnom od naj­ve­ćih ti­mo­va pla­ne­te i te­ško se ne­što mo­že po­re­di­ti sa tim - ka­že biv­ši bh. re­pre­zen­ta­ti­vac i ne­su­đe­ni se­le­ktor na du­že sta­ze.Ta­daš­njem me­na­dže­ru Ka­ta­lo­na­ca, ve­li­kom Jo­ha­nu Kroj­fu, 48 go­lo­va Mos­tar­ca u Re­al So­si­je­da­du, bi­li su do­vo­ljna pre­po­ru­ka da ga 1995. go­di­ne do­ve­de u «Blau­gra­nu». Ho­lan­đa­nin je po­se­bno vo­lio Ko­dru, ali ni je­dan ni dru­gi se ni­su za­drža­li du­go na Kamp Nou. Bar­sa je os­ta­la bez ti­tu­la, a Ko­dro je pos­ti­gao „sa­mo" 15 go­lo­va u svim ta­kmi­če­nji­ma.Ka­da igra­te u Bar­si, to ne­kad i ni­je do­vo­ljno. Ima­ju­ći u vi­du okol­nos­ti i po­vre­de, ni­sam mo­gao vi­še. Umjes­to Kroj­fa na klu­pu je do­šao Rob­son i do­veo sa so­bom Ro­nal­da, ko­ji je izbio u prvi plan. Mo­rao sam oti­ći na Te­ne­ri­fe, u to­pli­je kra­je­ve,.

Os­ta­li ste upa­mće­ni po fan­tas­ti­čnoj igri na Nou Kam­pu, ka­da ste u El Cla­si­cu sa­mi po­bi­je­di­li Re­al.

Si­gur­no je­dna od lje­pših uspo­me­na u ka­ri­je­ri, jer ta­kav der­bi na pre­pu­nom sta­di­onu je ne­što po­se­bno. De­ša­va­nja sa te­re­na su se pre­pri­ča­va­la još du­go na­kon su­dij­skog zvi­ždu­ka, a ja sam bio he­roj Ka­ta­lo­ni­je.

Jes­te li osje­ti­li tu ču­ve­nu ne­trpe­lji­vost izme­đu Ka­ta­lo­na­ca i Ma­dri­đa­na?

Ne, ali pos­to­ji za­ni­mljiv ri­va­li­tet izme­đu njih, ko­ji do­du­še ni­je izla­zio van spor­tskih okvi­ra. Bar­se­lo­ni je naj­va­žni­je da do­bi­je Re­ala, a ka­da se to os­tva­ri, kao da su ri­je­še­ni svi pro­ble­mi na svi­je­tu.

Ko iz ve­če­raš­njeg du­ela pla­ne­tar­nih zvi­jez­da, Me­si­ja i Ro­nal­da iza­ći kao po­bje­dnik?

Obo­ji­ca su ve­li­koj for­mi, kao uos­ta­lom i nji­ho­vi ti­mo­vi. Me­si i Kris­ti­ja­no su sli­ka i pri­li­ka odno­sa Bar­se i Re­ala, jer ima­ju dva vrlo ra­zli­či­ta, ali pre­po­zna­tlji­va sti­la. Dra­že mi je gle­da­ti i uži­va­ti u kom­bi­na­to­ri­ci igra­ča Bar­se, ali i Ma­dri­đa­ni su po­ka­za­li da zna­ju bi­ti efi­ka­sni i za­ni­mlji­vi.Te­ško je re­ći ko će ve­če­ras bi­ti bo­lji ili odlu­či­ti uta­kmi­cu. Po me­ni, ovo bi mo­gao bi­ti je­dan od ne­iz­vje­sni­jih der­bi­ja, ti­je­sna i tvrda uta­kmi­ca. Bar­si da­jem pre­dnost sa­mo zbog do­ma­ćeg te­re­na

Da li je ovo ko­na­čno go­di­na kra­ljev­skog klu­ba?

- Vrlo mo­gu­će, jer Mu­ri­njo je na­pra­vio re­vo­lu­ci­ju u Re­alu, sa svo­jim "ru­ko­pi­som", ja­kom od­bra­nom i efi­ka­snim kon­tra­ma. Ima re­zul­ta­te, a nje­go­vi "kra­lje­vi" su pu­ni sa­mo­po­uz­da­nja. Ima­ju­ći u vi­du for­mu zvi­jez­da po­put Ro­nal­da ili Di Ma­rie, Re­al mo­že osvo­ji­ti na­slov u Pri­me­ri ove go­di­ne, ali ne sa­mo to. Mi­slim da su prvi fa­vo­ri­ti i u Li­gi Prva­ka, na­ko du­že pa­uze - re­kao je Me­ho Ko­dro na kra­ju raz­go­vo­ra za San i is­ta­kao da ža­li što ne­će bi­ti na tri­bi­na­ma Kamp Noua, zbog oba­ve­za u San Se­bas­ti­anu, gdje tre­ni­ra dru­gi tim Re­al So­si­je­da­da.

Oba ti­ma u po­bje­dni­čkoj se­ri­ji

U «okršaj» dvi­je no­go­me­tne in­sti­tu­ci­je, eki­pa Re­ala ula­zi sa prve po­zi­ci­je na ta­be­li i ni­zom od se­dam tri­jum­fa. Do­sad ne­po­ra­že­nom ti­mu se­zo­ne, mo­žda je­di­no Ka­ta­lon­ci, aktu­el­ni prva­ci Evro­pe, mo­gu sta­ti u kraj. Bar­se­lo­na je ta­ko­đer u odli­čnoj se­ri­ji od šest uta­kmi­ca, a na ta­be­li Pri­me­re ima­ju sa­mo bod za­os­tat­ka. Us­pje­šni­ji su od Re­ala u po­slje­dnja če­ti­ri su­sre­ta, a na da­naš­nji dan pro­šle go­di­ne, Bar­sa je na svom te­re­nu sla­vi­la mi­ni­mal­nim re­zul­ta­tom. (Kliker.info-San)

 


29.11.2010.

APARTHEJD U STOCU: PROFESORI BEZ PLATA, UCENICI BEZ BOSANSKOG JEZIKA

 

24sata.info PHOTO
image Stolac, BiH / 24sata.info

 

24SI - Nakon višegodišnjeg odbijanja HDZ-ove vlasti da dozvoli školovanje Bošnjacima na maternjem jeziku u Stocu, tačnije, to pravo unese u statut srednje škole, profesori su došli u situaciju da već tri mjeseca ne primaju plaću, što prijeti obustavi nastave.

 

Bez plaće su jer obrazuju djecu, ali im rad niko ne priznaje. Na ovakav epilog Federalna TV je upozoravala još u septembru, kada je zbog uskraćivanja prava da uče na bosanskom jeziku kasnio početak školske godine, ali niko nije želio uraditi ništa. Danas posljedice petnaestogodišnjeg aparthejda u Stocu svi ispaštaju. Bez plaće su i profesori koji predaju na hrvatskom, a najavljeno je da bi zbog ovakve situacije moglo doći do generalnog štrajka prosvjetnih radnika u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Kamen spoticanja je to što se, uz ostalo, nastava odvija i po hrvatskom i po bosanskom nastavnom planu i programu, ali bosanskog u Statutu službeno nema. Neisplata plaća profesorima je pritisak na stolačke lokalne vlasti, koje su i osnivač Srednje škole, da se Statut izmijeni.

"Dok se pitanje statuta i ostalih akata ne riješi, ministar nema zakonsko uporište da odobri isplatu plaća", kaže glasnogovornica Vlade HNK-a Kristina Crnjac.

U Opštini Stolac šutnja. U ranijim izjavama, načelnik Stjepan Bošković kazao je kako su još prošle godine obavili potreban posao, ali da odgovora iz Ministarstva nema. Takođe je izrazio sumnju da neko sa kantonalnog nivoa školu želi potpuno ugasiti. I dok, očito, politika ponovno u tom gradu igra glavnu ulogu, ispaštaju oni koji, uprkos teškim uvjetima, uredno obavljaju svoj posao.

"Kažnjeni su oni koji nisu krivi, oni koji rade svoj posao, a u svojim plaćama uživaju oni koji nisu uradili posao za koji su plaćeni", kaže bivši v.d. zamjenika direktora Srednje škole Stolac Mustafa Hodžić.

"Blokirani su nam, osim plaće, i ostala materijalna sredstva za održavanje i funkionisanje škole, kao što su sredstva za tekuće održavanje, gorivo za grijanje - potpuna blokada što se tiče finansijske strane", kaže bivša v.d. direktorica Srednje škole Stolac Mirjana Biletić.

U Srednjoj školi Stolac ističu kako će ovo polugodište privesti kraju, ali nisu sigurni hoće li učenicima zaključiti ocjene i hoće li nastave biti nakon zimskog odmora. Grijanja skoro da i nema, telefoni se polako gase, a pitanje je i kada će i struja biti isključena. Škola nema ni rukovodni kadar, budući da je v. d. direktorima mandat istekao još 31. avgusta. Iz Sindikata Srednjih škola HNK-a ovakva prepucavanja u kriznim vremenima nazivaju sramotnim.

"U Ministarstvu su, očito, odlučili neke političke probleme koje ne mogu riješiti sa odgovornim u Opštini rješavati preko leđa radnika. To je neprimjereno, neozbiljno i nedolično", kaže predsjednik Sindikata srednjih škola HNK-a Josip Milić.

Profesori i učenici i ovaj put su žrtve takozvanih nacionalnih interesa i političkih manipulacija, uslovljavanja, svojatanja i polaganja prava na nekoga ili nešto. Očito je da je strah jednih od drugih u Stocu itekako prisutan, ma koliko se o tome šutjelo.

(24sata.info)

28.11.2010.

NASER ORIC: U SRBIJI SAM POSTENO RADIO I IMAM PRAVO NA PENZIJU

Naser Orić : U Srbiji sam pošteno radio i imam pravo na penziju

28/11/2010.
• Obezbjeđivao sam razne visoke dužnosnike srbijanske politike, pa i Miloševića na Gazimestanu, išao gdje god su me starješine rasporedile pa i na izvlačenje rudara iz rudnika u Kosovskoj Mitrovici..

Hajka koja se digla u srbijanskim medijima zbog prava na penziju koje je kod Fonda penzijskog osiguranja u Srbiji zakonom ostvario bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, na osnovu čega mu Srbija svakog mjeseca isplaćuje po 50 eura, posljednjih dana sručila se i na bivšeg ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića. Beogradski mediji puni su pitanja hoće li "srpski novac" morati biti isplaćivan "ratnom zločincu Oriću", jer je prije rata bio pripadnik Jedinice za specijalna dejstva MUP-a Srbije. - Čitam već nekoliko dana srbijanske medije i pitam se kada će već jednom prestati lagati svom narodu. Kao da su devedesete godine prošlog vijeka. Najprije, ja nisam osuđen kako oni pišu, već sam pravosnažno oslobođen u Hagu za sve optužbe za koje me je Haško tužilaštvo teretilo. Dakle, nisam ratni zločinac. I, drugo, znam da imam pravo na penziju iz Srbije i naravno da će mi je Srbija morati isplaćivati kada se za to steknu zakonski  uslovi - rekao nam je jučer Orić, prekidajući skoro dvogodišnju šutnju kada je odbijao svaku komunikaciju s medijima.

Kako nam je sam kazao, Naser Orić je trenutno penzioner Armije RBiH.U MUP-u Srbije radio je od 1987. godine do pred rat u BiH i to na poslovima policijskog specijalca, gdje mu je 1990., za izuzetne zasluge u radu, Radmilo Bogdanović uručio pištolj s posvetom. - Svaki posao u životu radio sam pošteno i predano pa i ovaj u Srbiji. Obezbjeđivao sam razne visoke dužnosnike srbijanske politike, pa i Miloševića na Gazimestanu, išao gdje god su me starješine rasporedile pa i na izvlačenje rudara iz rudnika u Kosovskoj Mitrovici. Dakle, moja penzija u Srbiji je pošteno zarađena. Nakon što sam se vratio iz Haga, u nekoliko navrata bio sam u Beogradu, gdje sam obišao neke prijatelje, ali i našao advokata koji će regulisati moja prava iz penzijskog osiguranja. Kada dođe vrijeme da primam penziju po osnovu radnog staža u Srbiji, svaki euro koji stigne dat ću nekom od djece mojih poginulih ratnih drugova u Srebrenici - poručio je Orić.Orić je, kaže, u kontaktu s mnogim bivšim kolegama policajcima s kojima je svojevremeno radio u srbijanskom MUP-u, a koji su se pred rat vratili u BiH. Većina njih još nije ostvarila pravo na penziju za godine koje su proveli na radu u Srbiji.  (Kliker.info-Dnevni avaz)


28.11.2010.

BALKAN PREPLAVILI NADRILIJECNICI I VIDOVNJACI

 

Mekki Torabi, marokanski iscjelitelj u Sarajevu, 22. oktobar 2010.

 

28.11.2010.

 

Sabina Cabaravdic

 

U temi sedmice govorimo o nadriliječnicima, vidovnjacima, čitačima karata, kašika, graha i ko zna čega još.

Nekad prije, kada je većina stanovnika na Balkanu imala zdravstveno i socijalno osiguranje, za bolest i savjet išlo se ljekarima. Vremena su se promijenila s dolaskom demokratije u naše krajeve.

Rani kapitalizam ukinuo je socijalna davanja iz vremena komunizma, pa su se i načini za dobijanje savjeta ili lijekova promijenili.

Oni koji nemaju para, ali surfaju po internetu, znat će vam objasniti sve simptome i ustanoviti dijagnozu. Kompjutorski nepismeni ljudi okrenut će se nadriliječnicima.

Hrvatska


Hrvatska je posljednjih godina naprosto preplavljena raznim iscjeliteljima, vidovnjacima, skidačima uroka, bioenergetičarima, a bogami i onima koji proriču budućnost tarot kartama.

Oni svoja znanja i neznanja, opsjene i obmane vrlo unosno plasiraju i prodaju, osobito, posredstvom TV emisija u kasnim noćnim satima. Hiljade ljudi su budni i traže spas, piše u tekstu Ankica Barbir Mladinović Brojne obmane kvazi iscjelitelja.

BiH

I Bosna i Hercegovina je preplavljena radijskim, televizijskim i novinskim oglasima nadriliječnika koji svojim vidovnjačkim sposobnostima, naravno za pozamašnu svotu, obećavaju rješenje svih problema, od zdravstvenih, preko ljubavnih, pa sve do financijskih.

Posebnu pažnju u posljednje vrijeme izazvao je marokanski iscjelitelj Mekki Torabi, na čije se seanse čekalo satima u dugačkim redovima.

Pored Torabija, u Bosni i Hercegovini lista vidovnjaka, bioenergetičara i raznih nadriliječnika, iz godine u godinu sve je veća, navodi Ivan Katavić u tekstu U BiH cvjeta nadriliječništvo.

Crna Gora

Na nekim TV kanalima u Crnoj Gori kasno noću ekrane su zauzeli razni samozvani proroci koji gledaocima proriču budućnost i daju savjete koji se odnose na posao, ljubav ili zdravlje.

U dnevnim novinama i danas možete naći oglase gdje travari obećavaju izlječenje i od najtežih bolesti.

Podgoričani kažu da ne vjeruju ni vidovnjacima, ni travarima, ni nadriljekarima. Svi navedeni, međutim, i dalje imaju dovoljno posla i prilike za zaradu, kaže u tekstu Unosan biznis za samozvane astrologe Predrag Tomović.

Srbija


Širom Srbije i u XXI veku, u doba modernih tehnologija, jedan broj ljudi i dalje vjeruje u izlječenje metodama koje im prodaju nadriliječnici, proroci, vidovnjaci.

Samozvani ljekari, od kojih neki doduše tvrde da imaju diplome sa raznih kurseva po inostranstvu, nude izlječenje od maltene svih vrsta bolesti, pa i onih najtežih.

Stotine, pa možda i hiljade bolesnih tražeći spas hrli u razne luksuzne privatne agencije, gradske stanove prerađene u ordinacije, ili pak u neugledne seoske straćare samozvanih iscjelitelja, pišu Zoran Glavonjić i Radovan Borović u tekstu Bolesni hrle kod nadrilekara.

Zašto su Balkan preplavili nadriliječnici i vidovnjaci? Zašto ljudi za svoje zdravstvene, ljubavne i socijalne probleme rješenje traže upravo kod „sveznalica“ umjesto kod stručnjaka? Sociolozi podsjećaju da je praznovjerje na Balkanu ukorijenjeno, vračanje također, a liječenje travama tradicija. No opasno je kad to preraste u industriju obmane.

Društvena kriza producira krizu svijesti

Predsjednik Društva psihologa Federacije Bosne i Hercegovine, Ibrahim Prohić, kaže da je kriza u Bosni i Hercegovini prisutna najmanje 20 godina. U situaciji kada čovjek osjeća ugroženost za svoju egzistenciju i mentalno zdravlje, onda postaje lak plijen raznih prevara.

„Društvena kriza ili ekonomska, koja dugo traje, neminovno producira i krizu svijesti. Građanin u Bosni i Hercegovini pokazuje klasične ili školske simptome krize svijesti. Psihologija i psihijatrija poznaju placebo efekt. To znači, kada se daju čovjeku određena hemijska sredstva, koja nemaju nikakvo dejstvo, a klijentu se sugerira de će mu od toga biti bolje, da će ozdraviti, onda on u to vjeruje i ima privid da mu je bolje“, navodi Prohić.

Alma Džubur-Kulenović, psihijatrica na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra u Sarajevu, kaže da se masovno odlaženje ljudi na seanse iscjelitelja može promatrati u dva aspekta:

„Jedan aspekt je da se svi mi osjećamo bolje kada uradimo nešto za sebe, kada mislimo da smo nešto uradili za sebe. Drugi aspekt liječenja, koji je sastavni dio liječenja tradicionalne zapadne medicine, je sugestivno liječenje“, ocjenjuje Džumhur-Kulenović.

Psihologinja iz Zagreba Mirjana Krizmanić kaže da je sve više vidovnjaka što je teža situacija u društvu.

„Javljaju se ljudi u nevolji. Oni traže pomoć. Nije istina da je to besplatno. Telefonski poziv je skup, a kada ih pozovu na individualne konzultacije, onda je to trostruko skuplje. Oni se bogate na tuđoj nevolji, a država nas od toga ne štiti. Liječnik opće prakse u pravilu ima previše pacijenata da bi mogao svakome posvetiti dovoljno pažnje. On ima previše pacijenata da bi dobio svoju plaću. Nemaju nigdje s nikim porazgovarati, niko nema za njih strpljenja, nema često ni rodbina jer su svi frustrirani. Ljudi se obraćaju gdje god stignu i mogu. To je zlorabljenje ove grozne situacije i od rata to napreduje“
, smatra Krizmanić.

„Ne možete iskorijeniti bavljenje ljekovitim biljem. Ne možete iskorijeniti prirodnu medicinu i vjerovanje u određene stvari. Naroda je to genetski, iz generacije u generaciju, prihvaćao. To nema smisla iskorjenjivati. To samo treba staviti u okvire zakona. Praznovjerje je uvije postojalo i to samo po sebi nije ništa maligno i posebno loše, ali kada to preraste u industriju obmane, onda postaje opasno, onda je to veliko zlo“, zaključuje Drago Plečko.

28.11.2010.

ISTANBUL: CUVENA ZELJEZNICKA STANICA HAJDARPASA U PLAMENU (VIDEO)

 

Lokalne televizije prenose da je u toku bilo renoviranje krova u trenutku izbijanja požara, a da su vatrogasne službe saopćile da požar prijeti da zahvati cijelu zgradu

image

Veliki požar izbio je danas na glavnoj željezničkoj stanici u Istanbulu, ali još nije poznato da li ima žrtava.

Prema navodima očevidaca, vatra je zahvatila krov čuvene željezničke stanice Hajdarpaša u azijskom dijelu Istanbula, prenijela je agencija Reuters.

Stanica, koju su izgradile njemačke arhitekte početkom 20. stoljeća, glavni je željeznički terminal koji povezuje Istanbul sa ostalim dijelom Turske.

Lokalne televizije prenose da je u toku bilo renoviranje krova u trenutku izbijanja požara, a da su vatrogasne službe saopćile da požar prijeti da zahvati cijelu zgradu.

Šef turske Komore arhitekata Ejup Mumku izjavio je televiziji NTV da zgrada stanice, koja se smatra historijskim spomenikom, leži na oko 220 drvenih greda i da je potrebno hitno iz zraka izručiti vodu ili pjenu za gašenje požara, prenijela je agencija AP.

28.11.2010.

EVROPSKI ZVANICNICI: ZAJEDNICKI RADITI NA SUZBIJANJU KRIMINALA U REGIJI

 

Ministarska konferencina o borbi protiv organizovanog kriminala, Beograd 3. oktobar 2010.

Ministarska konferencina o borbi protiv organizovanog kriminala, Beograd 3. oktobar 2010.

28.11.2010.
Potreba za koordinacijom u borbi protiv kriminala koji prelazi granice država ili regija navela je evropske ministre pravde i unutrašnjih poslova da se sastanu sa svojim kolegama iz zemalja zapadnog Balkana.

Osigurati evropske standarde, efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, zajednički raditi da se ojača povjerenje, neke su od ideja susreta koji će, kako proces integracija bude napredovao, biti sve češći.

Potreba za zajedničkim djelovanjem - kako Balkan više ne bi bio sinonim za balkansku rutu, organizovani kriminal ili korupciju - tim je veća što je riječ o području koje će se u bližoj ili daljoj budućnosti naći unutar evropskih granica. Do tada treba zajednički raditi na suzbijanju kriminala, uvjereni su Evropljani.

„Mislim da je veoma važno raditi zajedno s drugim državama i regionima. U svakom slučaju, važno je zajedno raditi na svim onim pitanjima koja su u vezi sa različitim formama kriminala koji izlazi iz okvira država i regiona,“
kazala je belgijska ministrica unutrašnjih poslova i predsjedavajuća Vijeća ministara EU, Annemarie Turtelboom.

Ministar pravde BiH, Bariša Čolak, izrazio je mišljenje da je BiH u nekim segmentima u pravosuđu čak ispred svojih susjeda.


Uvjeren sam da će trebati na polju dalje reforme pravosuđa raditi ključne iskorake, kaže Bariša Čolak.

"Postoje određeni segmenti gdje rezultati i nisu takvi, gdje bi trebalo mnogo brže neke stvari raditi. Mi smo reformu počeli još 2003. godine i zaista smo u legislativi napravili značajan iskorak, ali, znate da smo kao zemlja imali određenih drugih problema koje druge zemlje nisu imale. To sve treba shvatiti, ali je činjenica i da je danas broj stranih sudaca i stranih tužitelja praktično minoran u BiH. Do jučer je to bilo nezamislivo, znači - domaće pravosuđe ipak prezima ulogu koju treba imati, kao i pravosuđe svake druge zemlje. Uvjeren sam da će trebati na polju dalje reforme pravosuđa raditi ključne iskorake. Vidite, Hrvatska je praktično na vratima Evropske unije, pa imaju probleme sa pravosuđem. Dakako da je cilj potpuno neovisno, prepristrano pravosuđe i sigurno je da je dugačak put do toga“, kaže Čolak.

Ministar sigurnosti BiH, Sadik Ahmetović, naveo je da je važno da što je u proteklom periodu pred ovom zemljom bio dinamičan posao ispunjavanja obaveza za liberalizaciju viznog režima.

"Ono što nam predstoji jeste jedan kontinuirani rad da bismo kao zemlja imali te standarde koji će nam sutra biti važni u oblasti sigurnosti kako bismo spremni dočekali kandidatski status BiH za dalju integraciju u EU. U ovom periodu koji je ispred nas biće vjerovatno još jedna agenda koju, na određeni način, zemlje zapadnog Balkana i zahtijevaju – da budemo u jednom ritmu stalnog unapređivanja sektora sigurnosti“,
kazao je Ahmetović.

Saradnja ide ispred politike


Sigurnost, kao i saradnju na polju pravde treba osnažiti, regionalno i region sa Briselom, čulo se, između ostalog, na ministarskom forumu. Naravno, nezaobilazna tema su bili lažni azilanti, zbog kojih su nedavno isti ovi ministri imali ozbiljne diskusije sa predstavnicima Evropske komisije o opravdanosti širenja bezvizne zone na BiH i Albaniju.

Belgijski ministar pravde i predsjedavajući Vijeća ministara EU, Stefaan De Clerck rekao je:

„Razgovarali smo i o oslobađanju od viza. Riječ je o pozitivnom razvoju stvari, ali smo se ovaj put fokusirali na nelegalnu imigraciju, tzv. lažne azilante, tražeći mehanizme monitoringa i prevencije. Od EK smo tražili da sa svima koji su uključeni u ovaj problem obave ozbiljne razgovore.“

Sadik Ahmetović, septembar 2009. Foto: Midhat Poturović

Ozbiljni razgovori Unije i zapadnobalkanskog regiona o sigurnosti i pravdi su, čini se, tek započeli. Postavlja se pitanje može li BiH odgovoriti na sve ozbiljnije zahtjeve koje pred nju stavlja Brisel kada je riječ o usaglašavanju pravosudnog sistema sa evropskim standardima.

„Ne samo da mislim da ima mogućnosti, nego takva mogućnost apsolutno postoji. Stvar, naravno, najvećim dijelom ovisi o nama samima, ovisi koliko ćemo brzo provoditi reforme, prvo u smislu izmjene legislative, a onda operativno, na terenu. Mislim da ovaj prvi dio, što se tiče same legislative, da to dosta dobro ide, ali je uvijek veći problem kada je operativa u pitanju, provođenje. I to je sasvim razumljivo. Treba napraviti institucije, provoditi to što se u zakonu definira. Naravno, ovdje je vrlo važno, po mom sudu, da ova dva segmenta – sigurnost i pravosuđe – moraju ići ruku pod ruku,“
smatra Bariša Čolak.

Na pitanje kakva je sigurnosna saradnja Bosne i Hercegovine sa ostalim državama regiona, primjerice sa Srbijom, Sadik Ahmetović odgovara:

„Ne samo sa Srbijom, nego i sa svim zemljama u regionu, pa i našim susjedima - mislim da je saradnja dobra, da poprilično ide ispred politike. Mi smo u zadnja dva, tri mjeseca potpisali veoma važne ugovore sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom u oblasti policijske suradnje, koji će sigurno doprinijeti boljem i efikasnijem suprotstavljanju organiziranom kriminalu i drugim sigurnosnim izazovima. Do sada, u ovom periodu koji je iza nas, zasigurno mogu vrlo pozitivno ocijeniti ovu suradnju i nadam se da će se ona i dalje unapređivati.“


28.11.2010.

BOSANSKA KRAJINA: NEPROCESUIRANJE ZLOCINA STVARA NEPOVJERENJE

 

Fotografija iz Logora Manjača, avgust 1992

Fotografija iz Logora Manjača, avgust 1992

28.11.2010.
Azra Bajrić

Bosanska Krajina po mnogo čemu je specifična u BiH. Srpske snage na ovom su području u 22 općine činile ratni zločin, uspostavile najsvirepije logore smrti, a i danas se počinioci slobodno kreću prostorom koji je ova bh regija obuhvatala.

Iako je veliki broj predmeta procesuiran što u Haškom tribinalu što pred domaćim pravosuđem, žrtve još nisu zadovoljne. Krajina nosi i breme međubošnjačkog sukoba Armije BiH i snaga Narodne odbrane Fikreta Abdića. O posljednjim se zločinima rijetko govori, ali njihovo neprocesuiranje stvara nepovjerenje.

Ako se izuzmu haške presude za zločine počinjene u Bosanskoj Krajini, procesuiran je zanemariv broj odgovornih. Stoga je Savez logoraša BiH inicirao formiranje posebnog Odjela Tužilaštva BiH za procesuiranje ratnih zločina u ovom dijelu naše zemlje.

„Smatramo da se u Bosanskoj Krajini mora dislocirati jedno Odjeljenja za ratne zločine koje bi imalo sjedište na tom prostoru, koje bi imalo pristup svjedocima, pristup relevantnim podacima, i koje bi na adekvatan način odgovorilo zločinima koji su se desili na prostoru Bosanske Krajine, a njih je ogroman broj. Za tih 20 opština koje gravitiraju Bosanskoj Krajini, 20 je ratnih štabova, što je negdje oko 10 do15 ljudi koji trebaju biti procesuirani. Trenutno se vode procesi za Ključ, za Drvar, odnosno logor Kamenica, dok je sve ostalo u fazi obrade podataka, pripremi, a prošlo je već 15 godina od rata, tako da sve to kasni. I bojim se da će i svjedoci prije umrijeti nego što će doći do presude ako se nastavi ovim tempom“, kaže predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović.

Odgovornost na tužilaštvu


A dio Bosanske Krajine specifičan je i po međubošnjačkom sukobu i ratnim zločinima, za koje je dosad procesuiran jedino Fikret Abdić, za zločine počinjene nad pripadnicima Armije BiH, i Suljo Karajić, za zločine počinjene nad pripadnicima Narodne odbrane.

Obilježavanje 18. godišnjice zatvaranja logora Omarska, avgust 2010, foto: Erduan Katana
Za sporost u procesuiranju, Hakija Beganović, predsjednik Udruženja „Zapadna Bosna“, odgovornim prije svih smatra vlasti, a potom Tužilaštvo.

„Naše članstvo je nezadovoljno procesuiranjem ratnih zločina na području Zapadne Bosne. Ja sam lično išao nekoliko puta u Tužilaštvo BiH i dobijam utisak da zbog oficijelne politike ni Tužilaštvo ne može, odnosno ne smije da pokrene postupak protiv visokopozicioniranih ljudi u Armiji BiH, odnosno 5. korpusu, i civilnih vlasti - jer nije mogla vojska raditi nešto ako mu nije civilna vlast naredila da tako bude“
, kaže Beganović.

Petnaest godina nakon rata i građani ovog dijela BiH smatraju kako je premalo učinjeno u procesuiranju ratnih zločina. Ogromna je nevjerica zavladala Bosanskom Krupom nakon nedavne oslobađajuće presude Kličkoviću, Drljači i Ostojiću.

Sporošću su generalno nezadovoljni svi, a utvrđivanje istine i procesuiranje odgovornih traži se i za ratne zločine počinjene tokom međubošnjačkog sukoba:

“Naravno da nismo zadovoljni. Mi smo bili zaprepašteni odlukom Suda BiH da se ratni zločinci iz Bosanske Krupe - Kličković, Vještica i ostali puste na slobodu.“

“Nakon 15 godina činjenica je da mnogi umiru, nestaju i nema ih više. Po meni je trebalo to adekvatnije i brže raditi. To što se radi nije dovoljno.”

„Smatram da su ovdje počinjeni mnogi zločini nad pripadnicima Narodne odbrane koji još nisu procesuirani - svega dva-tri slučaja, ali mnogo je ljudi koji su za vrijeme tih događanja doživjeli velike torture, progone.“

„Taj proces se trebao već završiti. Najveća je krivica u tužilaštvu i pravosuđu.“

A kad je u pitanju međubošnjački sukob:

„Treba tačno utvrditi kirvicu. Najvjerovatnije bi to trebao neko neutralan da riješi - i da se jednom stavi tačka na taj događaj.“

*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje
28.11.2010.

VOJISLAV KOSTUNICA UPOZORAVA, DA SE BIJEDA NADVILA NAD SRBIJOM: KAKVI SMO MI LIDERI KAD NI MLIJEKA NEMAMO DOVOLJNO

 

"Treba da se okrenemo razvoju naših gradova i naših sela, a da ostavimo EU i NATO da rješavaju svoje probleme i svoje brige. Srbija ima dovoljno svojih problema da ne mora da rješava tuđe", naveo je Koštunica

image

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica izjavio je danas da predstavnici vlasti u njegovoj zemlji "zavaravaju građane pričom da je Srbija lider u regionu".
 
"O čemu vlast priča, čime se ona hvali, o kakvom liderstvu je riječ, kad u Srbiji danas nema mlijeka. U Srbiji svakodnevno poskupljuje hrana. Siromaštvo i bijeda su se nadvili nad Srbijom", ocijenio je on.

Prema njegovim riječima, vlast smatra da je izlaz iz te situacije prodaja Telekoma i ulazak u NATO, kao garant ekonomskog oporavka.

"Evo sada vlast i otvoreno tvrdi da je izlišan i sam referendum o članstvu Srbije u NATO. Drugim riječima, izlaz iz sadašnje teške ekonomske i socijalne situacije je u rasprodaji nacionalnih resursa i u stavljanju Srbije u službu NATO pakta. Mi danas ne možemo da se ne zapitamo da li je moguće da nema drugog i boljeg puta za Srbiju", rekao je Koštunica.

Smatra da izlaz iz sadašnjih teškoća može biti jedino da se Srbija "vrati na svoj samosvojni državotvorni put, da se vrati samoj sebi" i ponovo stavi svoje ekonomske i nacionalne interese na prvo mjesto.

"Da se okrenemo razvoju naših gradova i naših sela, a da ostavimo EU i NATO da rješavaju svoje probleme i svoje brige. Srbija ima dovoljno svojih problema da ne mora da rješava tuđe", naveo je Koštunica.

28.11.2010.

DEJTON KAO "NEHISTORIJSKA KATEGORIJA": ZAUSTAVLJEN JE RAT, ALI JE BOSNI I HERCEGOVINI NAVUCENA "LUDJACKA KOSULJA"

 

24sata.info PHOTO
image Zastava BiH / 24sata.info

 

24SI - "Biće potrebno mnogo godina, znanja i napora da BiH dođe pred vrata Evropske unije i postane njena ravnopravna članica, jer međunarodna zajednica i faktori u BiH, oni koji vode politiku u ime naroda koji im je dao svoje povjerenje, u ovom trenutku nisu dorasli historijskog zadatka da reafirmiraju historijsku činjenicu da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost".

 

Izjavio je ovo u Sarajevu prof. dr Tomislav Išek, uvodničar na redovnoj sesiji "Kruga 99" o temi "BiH na temeljima ZAVNOBiH-a?".

"Kada se desi da BiH postane članicom EU, tad će dileme, koje su pred nas sada postavljene, biti stvar prošlosti, ali to će riješiti generacije koje tek dolaze", kazao je Išek novinarima uoči sesije. Istakao je da je značaj prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog u Mrkonjić Gradu 1943. godine, višestruko historijski, zato što su tada prvi put u historiji BiH predstavnici naroda odlučivali svojom voljom o statusu BiH.

"BiH je od svoje pojave, od 10. vijeka, pa do danas povijesna historijska kategorija i to je ono što se previđa", smatra Išek. Prema njegovim riječima, danas ZAVNOBiH neko slavi, neko ga obilježava, ali se na njega treba podsjećati.

"Naročito ga se trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali agresijom i onim što se desilo u periodu 1992-1995. godine da je uklone sa historijske scene. Tu je, prije svega, međunarodna zajednica, koja je bila kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg ja zovem "nehistorijskom kategorijom". Zaustavljen je rat, ali je BiH navučena "luđačka košulja"", dodao je Išek.

(onasa)

28.11.2010.

SANSKI MOST: NEZADOVOLJSTVO SPOROSCU U PROCESUIRANJU RATNIH ZLOCINA

 

Sanski Most

Sanski Most

28.11.2010.
Sanski Most, grad na devet rijeka, tokom rata prošao je golgotu. Najprije su u periodu od 1992. do ljeta 1995. u njemu stradali Bošnjaci i Hrvati. Potom, nakon akcije Oluja, Srbi su doživjeli sličnu sudbinu.

Danas u gradu na Sani uglavnom se strahuje da će svjedoci poumirati prije nego pravda stigne zločince. Na svim stranama.

Procesuiranje ratnih zločina na području Bosanske Krajine teče jako sporo i ako se nastavi raditi ovim tempom uskoro neće biti živih svjedoka koji će moći govoriti o onome što se dešavalo od 92 do 1995. godine, smatraju logoraši iz Sanskog Mosta. Zbog toga Tužilaštvo BiH mora povećati svoje kapacitete i angažovati više tužilaca kažu oni.

Predsjednik Udruženja logoraša Sanskog Mosta Nihad Ključanin ističe da nije zadovoljan brzinom procesuiranja ratnih zločina koji su se desili na području ove opštine od 1992. do 1995. godine.

Pred Sudom BiH i Kantonalnim sudom za zločine u Sanskom Mostu, gdje je tokom rata ubijeno više od 780 civila a od toga 93 žene, do sada je završeno tek četiri do pet predmeta, kaže Ključanin:

„Sanski Most spada u jednu od 11 općina koje se stavljaju na teret zločina genocida Radovanu Karadžiću kome je proces u Hagu. Ja kao pojedinac nisam zadovoljan, a ni udruženje koje predstavljam. To slobodno mogu reći i za lokalnu javnost - da nije zadovoljna s onim što se čini kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina",
kaže Ključanin.

Bivši logoraš Ahmet Zulić takođe smatra da procesuiranje ratnih zločina u BiH ide jako sporo.

„Zločin treba procesuirati što prije jer ljudi umiru, ljudi sad rezignirani su, kažu da neće svjedočiti. Ne tražim ništa drugo nego da rade svoj posao. Ja ovako stičem dojam da niti oni rade svoj posao, niti imaju uslova za takav rad“
, tvrdi Zulić.

Najodgovorniji nisu kažnjeni


Pravoslavna crkva u Sanskom Mostu
Advokat Adil Draganović, koji je neposredno nakon rata bio i istražni sudija u Sanskom Mostu, iznenađen je sporošću u procesuiranju ratnih zločina jer, kaže, veliki broj predmeta ratnih zločina je dokumentovan neposredno nakon rata.

„Mislim da je Sanski Most jako dobro obrađen kad su u pitanju istrage i dokumentacija. I brojni su svjedoci- uzeti su izjave. Mi smo imali nade da će to ići daleko efikasnije i brže. Mi smo jako razočarani i nezadovoljni radom i Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva. Oni su završili dva, tri predmeta za Sanski Most, ali te predmete faktički mi smo im servirali. Mi smo im pripremili kompletan istražni materijal“
, navodi Draganović.

Do sada procesuirani su samo neki izvršioci, dok najodgovorniji za zločine u Sanskom Mostu, posebno oni koji su bili u kriznom štabu, još nisu odgovarali, dodaje Draganović:

„Meni pisma šalje zatvorenik Nikola Kovačević, eno ga u zatvoru u Foči, gdje on traži da se procesuiraju ljudi koji su njemu naređivali da ubija ljude u Sanskom Mostu. Ja sam nekidan dobio pismo gdje se on izvinjava građanima Sanskog Mosta i gdje on zahtijeva i proziva zašto Tužilaštvo ne radi svoj posao.“

Zulić kao glavni problem sporog rješavanja vidi u maloj broju tužilaca koji je angažovan na pitanjima ratnih zločina u BiH:

„Kad uzmete da je na osam ili 12 opština u Sanskom Mostu jedan tužilac za ratne zločine, onda on to ne stići ni u kom slučaju“, smatra Zulić.

Procesuiranjem ratnih zločina u Sanskom Mostu nisu zadovoljni ni Srbi. Slobodan Radošević, iz Udruženja povratnika, kaže da postoji odgovornost jednog broja Srba za ono što se dešavalo do 1995. godine, ali i naglašava da do sada nije niko procesuiran za zločine nad srpskim civilima koji su se desili tokom povlačenja i nakon ulaska Armije BiH u Sanski Most.

„Pogotovo gore u Zdeni, gdje su, zna se po imenu i prezimenu, živjeli zajedno 10, 15 dana, pa su nestajali poslije tih dešavanja. Svako ko je kriv treba da odgovara. Treba sudstvo i istražni organi da to ubrzaju da svako odgovara za ono za šta je kriv“
, kaže Radošević.

Zbog toga će logoraši iz Sanskog Mosta pokrenuti inicijativu kod Tužilaštva BiH da se na području Bosanske Krajine, gdje se desio veliki broj ratnih zločina, formira posebno regionalno odjeljenje za ratne zločine po uzoru na ono u Srebrenici.

*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje

28.11.2010.

KRUG 99: NA ZAVNOBiH TREBA PODSJECATI ONE KOJI SU NAS POKUSALI UKLONITI

 

"Rekao bih da se na 25. novembar, dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, treba podsjećati, a da se naročito na to trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali ukloniti sa međunarodne scene", kazao je Tomislav Išek profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

image

Asocijacija nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održala je danas u Sarajevu sesiju o tomi "Bosna i Hercegovina na temeljima ZAVNOBiH-a?".

Uvodničar današnje sesije bio je Tomislav Išek, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je naglasio da je značaj ZAVNOBiH-a historijski za BiH.

Naime, tada su predstavnici BiH svojom voljom, po prvi puta u historiji, odlučivali o statusu BiH iako je još od 10. stoljeća BiH povijesna kategorija.

"Rekao bih da se na 25. novembar, dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, treba podsjećati, a da se naročito na to trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali ukloniti sa međunarodne scene", kazao je Išek.

Podvukao je da je međunarodna zajednica jedna od onih koji su pokušali ukloniti BiH, a ujedno je i kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji za profesora Išek nije historijska kategorija.

Obraćajući se prisutnim intelektualcima Išek naglašava da je BiH danas monster-država kakva ne postoji nigdje na svijetu.

"Međunarodna zajednica i faktori koji vode politiku uime naroda nisu dorasli u ovom trenutku historijskom zadatku da reafirmiraju historijsku činjenicu, a to je da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost", dodao je Išek.

Naveo je i da su matematičke koalicije o kojima pregovaraju novoizabrani zvaničnici BiH, apsolutno nesaglasne s onim što se desilo na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu.

Išek je dodao da u godinama koje su pred nama slijedi mnogo napora, znanja i pameti da bi BiH i njeni narodi došli pred vrata Evropske unije i da bi BiH postala ravnopravna članica. Tada će, kaže Išek, ove dileme koje sada postavljamo biti stvar prošlosti, ali to će riješiti tek buduće generacije.

Predsjednik "Kruga 99" prof.dr. Sulejman Redžić napomenuo je da je ZAVNOBiH ključni događaja iz kojeg su proizašli dokumenti na kojima je zasnovana današnja BiH.

Međutim, u današnje vrijeme veliko je pitanje implementacije tekovina ZAVNOBiH-a u postojećoj državnoj i političkoj infrastrukturi BiH, ističe Redžić.

Redžič je napomenuo da osim što se ZAVNOBiH politički ignorira u Republici Srpskoj, on se i neimplementira u cijeloj Federaciji BiH.

"Državne institucije se moraju konačno pozabaviti pitanjem ZAVNOBiH-a i njegove primjene na teritoriji cijele BiH kroz različite dijaloge", kaže Redžić.

Naveo je i da je politika u BiH drugačija i odnos prema ZAVNOBiH-u bi bio demokratskiji, ali kako to nije slučaj narod u BiH nema mogućnost da se odredi prema tome.

On je naglasio da se posebna pažnja treba posvetiti i zgradi u kojoj je održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH koja propada, a za čije obnavljanje se niko još nije zalagao.

28.11.2010.

HOCE LI SUKOB KOREJA IZAZVATI NOVI HLADNI RAT: NAJVECI IZAZOV ZA BIJELU KUCU

 

Amerikanci se u Južnoj Koreji osjećaju kao "na svome" braneći u tom dijelu Pacifika direktno svoje interese

image

(Od dopisnika "Dnevnog avaza" iz Njujorka)

Korejski rat 1950. došao je kao "potpuno" iznenađenje, samo pet dana nakon što je zamjenik državnog sekretara Din Rask (Dean Rusk), svjedočeći u ime Stejt departmenta u Kongresu, 20. juna 1950. rekao da rata neće biti. Ovaj visoki američki dužnosnik je to izjavio i pored toga što je još u martu te 1950. godine CIA predvidjela mogućnost ratnog požara na Korejskom poluotoku.

Ubojito oružje

I tako je "neočekivan" rat potrajao sve do 27. jula 1953. On se dogodio u dubokoj bipolarnoj podjeljenosti svijeta - sukob je bio i sudar Amerike s tada, svojim najvećim komunističkim rivalom SSSR-om preko leđa Korejaca, ali i Kineza. U rat se, naime, odmah uključila i Kina, nasuprot nekim očekivanjima u Vašingtonu da se to neće dogoditi.

Poučen historijskim iskustvom, ali ponajviše aktuelnim događanjima u Žutom moru, i oštroj razmjeni artiljerijske vatre između dvije Koreje, američki predsjednik Barak Obama (Barack) ovu korejsku krizu tretira kao do sada najveći sigurnosni izazov svog dvogodišnjeg predsjednikovanja.

I prema riječima generalnog sekretara UN-a Korejca Ban Ki-muna (Ki-moon), ovaj posljednji sukob između Sjeverne (Narodne republike) i Južne Koreje - najžešća je razmjena oružane vatre između dvije zemlje od završetka velikog rata 1953. Analitičari tvrde da je "sreća u nesreći" što se incident dogodio daleko od 38. paralele, tzv. demilitariziranog pojasa između komunističkog Sjevera i demokratske Južne Koreje. To je zona načičkana najubojitijim oružjem na planeti, pa je svaka varnica moguće letalna za cijeli region.



Ideološki još bliska Pjongjangu, ali ponajviše zabrinuta zbog ugrožavanja svog ekonomskog uspona, Kina je među prvima izrazila zabrinutost zbog moguće eskalacije ratnih sukoba na Korejskom poluotoku.

Za razliku od pedesetih godina, kada su američki zvaničnici prvo tvrdili da se neće angažirati u Korejskom ratu, predsjednik Obama prilično je "šutljiv", ali je zbog ovog incidenta od početka sedmice na stalnoj vezi sa svojim ratnim štabom. Iz Vašingtona su zapravo upućeni jasni stavovi, da bi SAD, u slučaju šireg sukoba, svim raspoloživim snagama branile Južnu Koreju.

Korejski rat pedesetih godina dogodio se u doba komunističkih diktatora Staljina i Mao Ce Tunga, kada je praktično samo Amerika bila nuklearna sila. Danas se gotovo sa sigurnošću zna da ove 2010. čak i Sjeverna Koreja posjedjuje bar nekoliko nuklearnih glava.

Iz historijske čitanke valja izvući podatke da je Južnu Koreju 1950. ipak prvi napao Kim Il Sung. On je, također valja znati, otac aktuelnog (bolesnog) diktatora Kim Jong-ila i djed budućeg odabranog lidera Jong-una. Njih dvojica ovih dana obilaze prvu liniju napada na južnokorejski otok Jonpjong u Žutom moru.
 
Historija američkog intervencionizma podsjeća kako američkom predsjedniku Hariju Trumanu (Harry Truman) prije 60 godina nije trebalo mnogo da se odluči da unilatarelno, pošalje američku Sedmu flotu da zaštiti Formosu (Tajvan). Odmah potom poslao je i vojnike i neke od svojih najboljih generala u Koreju, i to samo pet godina nakon okončanja iscrpljujućeg Drugog svjetskog rata, kada je uveliko trajao proces demobilizacije u SAD.

Amerikanci su tada relativno brzo dobili i mandat Vijeća sigurnosti UN-a, ponajviše zbog bojkota SSSR-a u Njujorku, ali zahvaljujući i činjenici da je umjesto Kine - članica UN-a (i Vijeća sigurnosti) bila Chiang Kai-shekova Formosa (Tajvan), pa se nije dogodio nijedan veto. Te 1950. jedino Jugoslavija, tada članica Vijeća sigurnosti, glasala protiv slanja UN snaga u Koreju. Tito je prijateljovao sa sjevernokorejskim diktatorom Kim il-Sungom sve do svoje smrti.

Mnogi su se o "prvom" korejskom ratu i prevarili: Komunistički sjever računao je da Amerika neće intervenirati, i da će UN biti pasivan, te da će na blic-krig ujediniti dvije Koreje. No, i Truman je precijenio američku snagu 1950., priznajući kasnije da je to bila "najteža odluka" koju je ikada potpisao u Bijeloj kući. Rekao je to predsjednik koji je istresao atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, pet godina ranije.

Ike Eisenhower

Amerikance je iz korejskog gliba izvadio tek predsjednik Ajk Ajzenhauer (Ike Eisenhower), godinu nakon što je preuzeo kormilo. Truman je već u aprilu 1951. smijenio "heroja Pacifičkog rata", generala Mekartura (MacArthur), dovodeći za glavnog zapovjednika "čeličnu pesnicu" generala Metjua Ridžveja (Matthew Ridgway) koji je zaustavio kinesko-korejsku ofanzivu sa sjevera.

Tek je Ajzenhauer postigao mir uljeto 1953., shvatajući da ne može izvojevati kompletnu pobjedu, jer u rat se - nasuprot američkim očekivanjima od prvog dana uključila kineska "crvena armija". Izbjegavajući širi sukob, posebno direktan sudar s Rusima - Amerikanci su se odlučili za "trajno primirje", primjenjujući zapravo "Trumanovu doktrinu" oko Koreje. Vjeruje se da je ta doktrina "aktuelna" još i danas - u Koreji "rat može biti samo ograničen s ograničenim ciljevima" ("It must remain a limited war with limited objectives").

Amerikanci se u Južnoj Koreji osjećaju kao "na svome", braneći u tom dijelu Pacifika direktno svoje interese. To možete osjetiti odmah nakon što se autom iz glavnog grada Seula uputite prema 50 kilometara udaljenoj, čuvenoj 38. paraleli - inače najdužoj vojnoj kasarni na svijetu; DMZ je dugačka oko 250, a široka ponegdje i do četiri kilometra, oko nje je stacionirano još 28.500 američkih vojnika.

Hladni rat

Kada je u martu ove godine sjevernokorejska mornarica potopila južnokorejsku brodsku korvetu "Cheonan", poslavši u smrt i svih 46 mornara na brodu, u UN-u se o tome dosta pričalo, ali je izbjegnuto konkretno skrutiniziranje Pjongjanga; Kina je bila nevoljna da se o tome suviše govori u Vijeću sigurnosti. Posljednji incident u Južnom moru, nakon zajedničkih američko-južnokorejskih manevara u tom region, natjerao je Peking da zauzme odlučniji stav.

Kineski premjer Ven Đijabao već je komentirao u Moskvi kako je "Kina opredijeljena za održavanje mira i stabilnosti na Korejskom poluotoku i da se protivi svim provokativnim akcijama". Ostalo je međutim nejasno, navode američki analitičari, da li je Peking mislio na provokacije u vezi s američko-južnokorejskim manevrima ili na bombardiranje od Sjeverokorejaca. U svakom slučaju, "hladni rat", ponovo, kao da je zakucao na vrata svijeta, ali ovaj put u prostranoj dalekoazijskoj, umjesto evropskoj avliji.



Veliki gubici ljudstva

Novinske ekipe često obilaze 38. paralelu između dvije Koreje, do mjesta gdje je američki general Mekartur govorio da "nema supstituta za pobjedu". Mnogi tvrde da je zbog te Mekarturove nepopustljivosti na epitafu tog korejskog rata ostalo upisano više od pet miliona što znanih, što neznanih vojnih i civilnih žrtava. U muzejima u Koreji možete pročitati kako su Amerikanci izgubili više od 33.000 vojnika uz oko 8.000 "nestalih".

Ali najveće gubitke ikada doživjela je Kina, više od 400.000 vojnika, pa otuda tolika uzbuna u Pekingu zbog incidenta u Južnom moru. Nadomak DMZ ("demilitarizirane zone") je i najveće tursko groblje van Turske u 20. stoljeću na kojem su nišani više od 1.000 turskih askera. Korejci govore da su Turci zapamćeni kao najneustrašiviji borci, koji su branili Južnu Koreju.

28.11.2010.

SJEVERNA KOREJA OTVORILA TOPNICKU VATRU NA POCETKU VJEZBI (VIDEO)

 

Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva obrane potvrdio je da su se u nedjelju u blizini južnokorejskog otoka Yeonpyeonga, koji je Pjongjang granatirao u utorak, čule detonacije iz daljine, iz smjera Sjeverne Koreje. To je mogla biti topnička vatra, rekao je on

image

Vlasti Južne Koreje  izdali su zapovijed stanovnicima otoka Yeonpyeonga da se sklone u skloništa nakon nekoliko detonacija iz smjera Sjeverne Koreje. Nakon prestanka detonacija, oglašen je prekid zračne opasnosti koja je trajala je 40-tak minuta.

Riječ je o otoku Yeonpyeong kojeg je Sjeverna Koreja granatirala početkom sedmice, a to područje nalazi se u neposrednoj blizini sporne morske granice.

Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva obrane potvrdio je da su se u nedjelju u blizini južnokorejskog otoka Yeonpyeonga, koji je Pjongjang granatirao u utorak, čule detonacije iz daljine, iz smjera Sjeverne Koreje. To je mogla biti topnička vatra, rekao je.

Napetost između dvije države eskalirala je jutrošnjim početkom zajedničkih vježbi u kojima učestvuju SAD i Južna Koreja. Zajedničkim vježbama se protivi Kina i zbog kojih je Sjeverna Koreja dan ranije zaprijetila "nepredvidljivim posljedicama".

Vježbe su pokrenute manje od sedmice dana nakon što je Sjeverna Koreja granatirala južnokorejski otok u blizini sporne morske granice između dvije države pri čemu je poginulo četvero ljudi.



Dužnosnik američkih snaga u Koreji rekao je za Reuters da se nuklearni nosač zrakoplova USS George Washington pridružio četverodnevnim vježbama. George Washington prevozi 75 borbenih zrakoplova i ima više od 6.000 članova posade. Pridružit će mu se još najmanje četiri ratna broda.

Južnokorejski predsjednik Lee Myung-bak rekao je svojim ministrima i suradnicima da tokom vježbi budu spremni na nove "provokacije" Sjeverne Koreje.

"Postoji mogućnost da će Sjeverna Koreja učiniti nešto neočekivano, pa vas molim da se pripremite za to surađujući sa zajedničkim korejsko-američkim snagama", rekao je Lee.

"Ako SAD dovede svoj nosač zrakoplova u Zapadno (Žuto) more, niko neće moći predvidjeti posljedice toga čina", upozorio je ranije Pjongjang u saopćenju koje je objavila službena agencija KCNA.

Kina je poručila da je odlučna spriječiti eskalaciju nasilja između dviju Koreja i upozorila da se u blizini njezinih obala ne poduzimaju vojne akcije.

Američka vojska ističe da vojne vježbe, planirane puno prije sjevernokorejskog napada u utorak, trebaju odvratiti Sjevernu Koreju od agresije te da nisu uperene protiv Kine.

28.11.2010.

STJEPAN MESIC: DA JE FRANJO TUDJMAN ZIV TREBAO BI U HAAG, BIO JE IMPRESIONIRAN SLOBODANOM MILOSEVICEM

 

File:Stjepan Mesić Nije kraj 1.jpg

Stjepan Mesic

 

27.11.2010.

Posljednji predsjednik SFRJ i doskorašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić u razgovoru za Press zahvaljuje srpskom mirovinskom fondu što su počeli uplaćivati mu mirovinu i ističe da ne vidi ništa čudno u tome što od svih zemalja u regiji jedino u Srbiji nije rado viđeno lice, a prima novac iz srpskog proračuna.

Kako kaže, to je novac koji je pošteno zaradio na ime plaće dok je bio predsjednik Jugoslavije uoči njenog raspada.

- Nevejrojatno koliko je rasprave o jednom banalnom pitanju. Nešto manje od dvije godine sam u Beogradu primao plaću iz koje su se plaćali doprinosi. Pohvalno je za MIO u Srbiji, koja prati svoje obaveze. Zbrku je napravila jedna novinarka koja je rekla da ja, koji sam rušio Jugoslaviju, primam mirovinu u Beogradu. Ali to nije točno, precijenili su me ti koji kažu da sam ja srušio Jugoslaviju - kaže Mesić na početku razgovora.

Nisam bio u Beogradu kao ginekolog

Rečenica „moj posao je završen, Jugoslavije više nema" izgovorena u hrvatskom saboru, međutim, obilježila je političku karijeru Stjepana Mesića, a on kaže da se radi o pogrešnoj interpretaciji onoga što je izgovorio.

- Rekao sam da je moj posao završen, a ne da je moj posao bio srušiti Jugoslaviju. Mene je Sabor poslao u Beograd da radim u jugoslovenskim institucijama,  a ne kao ginekologa - kaže Mesić.

Na pitanje zašto do povijesnog poseta Borisa Tadića Vukovaru nije došlo za vrijeme njegovog mandata kaže:

- Ovo je samo nastavak procesa. Na ovom prostoru mnogi misle da je povijest počela od njih. I Tadić i Josipović vjerojatno to misle. Ali pohvaljujem Tadićev posjet Vukovaru. Kao predsjednik, nisam posjetio Paulin Dvor, ali sam učinio sve da se uhvate krivci za Paulin Dvor. Ja sam u Beogradu sa Marovićem jasno ispričao svima kojima je nanijeto zlo zloupotrebom hrvatskog imena. Osobno ne moram nikom ispričavati se jer su mi svi bili u partizanima, mojoj ženi su svi ubijeni u Jasenovcu. Ali sam se našao na čelu države čiji su pripadnici učinili strašne zločine u ustaškim uniformama. I ja sam se za te zločine ispričao - kaže Mesić.

Njegov antifašizam, ipak, nije ga omeo da u Australiji početkom devedesetih kaže da su Hrvati pobedili i 1941. i 1945. godine.
- Tada sam bio generalni tajnik HDZ-a, stranke koja se dominantno financirala od emigracije. Kao antifašista na tom skupu, gde je pretežno bila ustaška emigracija, uspio sam pronaći način da im kažem da je Hrvatska pobijedila 1945. godine, a da ih ne naljutim - objašnjava on.

I ako mi oduzmete mirovinu, preživjet ću

Na opasku da je „prodao ideologiju zbog para" rekao „da je samo pokušao da objasniti da oni nisu stranka kontinuiteta sa NDH".

Kaže da bi danas to sigurno drugačije formulirao i da je HDZ napustio kada je Tuđman okrenuo stranku u nacionalizam. Ali, zašto mu je pri kraju mandata trebao službeni posjet Kosovu, kojom je zacementirao loš imidž u Srbiji, Mesić kaže:
- Dobio sam poziv i odazvao sam se - kaže Mesić,a na pitanje kako poštuje ustav zemlje iz koje prima mirovinu kratko je odgovorio:

- I ako mi je oduzmu, preživjet ću.

Mesić kaže da je bio šokiran kada je u srpskom tisku pročitao da ga je maćeha (Srpkinja) kao malog krstila u pravoslavnoj crkvi.

- Meni su majka i otac bili katolici i krstili su me u katoličkoj crkvi, a mogu  vam reći, ni to nije bilo mojom voljom - kaže Mesić

Tuđman bio impresioniran Miloševićem

Stjepan Mesić kaže da Srbija i dalje nije doživjela katarzu u odnosu na devedesete, ali da se to nije dogodilo ni u Hrvatskoj

- Da je Tuđman ostao živ, svakako da bi trebao završiti u Haagu. Nije mogao Milošević sam sa sobom dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je bio impresioniran Slobodanom Miloševićem i njegovim uspjesima u osvajanju prostora - kaže Mesić.

28.11.2010.

"NE ZATO STO NAS VOLI": HOCE LI SVETLANA CECA RAZNATOVIC POBJECI U BOSNU I HERCEGOVINU?!

 

24sata.info PHOTO
image Svetlana Ražnatović / 24sata.info

 

24SI - Najpopularnija srbijanska pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović sprema se bijeg u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Banjaluku, saznaje "San" iz svojih beogradskih i banjalučkih izvora.

 

Ona je u Beogradu osumnjičena da je ukrala nekoliko miliona eura i dolara na transferima fudbalera Fudbalskog kluba Obilić i optužnica je već spremljena. Po zakonskim propisima, zaprijećena kazna za malverzacije i prevare koje je počinila kreće se od tri do 12 godina robije.

Prema jučerašnjim informacijama, ona je već preko nekih veza zatražila politički azil u Australiji, ali joj je prošle sedmice iz Sidneja poručeno da se tome ne nada zbog tamošnjih zakona. Inače, u toj zemlji ona ima ugovoreni turneju iduće sedmice.

Odmah nakon toga, ona je dala nalog svojim ljudima, ali i pojedinim visokopozicionirama političarima iz Srbije, da joj srede "preseljenje u BiH i sve papire koji za to trebaju".Ceca Ražnatović smatra da iza svih optužbi na njen račun stoji aktuelna vlast Srbije.

Ona je svjesna da svakog trenutka u Beogradu može biti uhapšena i zato je prije nekoliko dana, kada je saopšteno da je optućnica protiv nje kompletirana, napustila državu. Politički azil u Australiji je tražila kako bi se koliko - toliko osigurala jer u toj zemlji ekstradicioni postupak traje najmanje godinu dana, a ona računa da bi za to vrijeme dokazala da iza optužnice protiv njega stoje političke vlasti Srbije. Uz to računa da bi se uskoro u Srbiji mogli dogoditi i vanredni izbori s obzirom na političku situaciju u zemlji, a ne treba zaboraviti da je njen najveći prijatelj među političarima Vojislav Koštunica - kažu beogradski izvori.

S obzirom da joj je poručeno da ne očekuje puno od australijskih vlasti, Ražnatovićeva i njen tim okrenuli su se Banjaluci, računajući na njeno prijateljstvo s Miloradom Dodikom, predsjednikom republike Srpske. Ne treba zaboraviti da je ona u posljednje vrijeme nekoliko puta dolazila u Banjaluku i pjevala u RS na Dodikov lični poziv. Naravno, sve to on je plaćao iz budžeta RS i zbog toga su nekoliko puta izbijale i afere, ali ih je Dodik efektno i brzo neutralisao.

Svetlana Ražnatović, po slovu zakona, ne može dobiti državljanstvo BiH, međutim, uz pomoć svojih banjalučkih i srbijanskih prijatelja i veza može izdejstvovati radne i dozvole boravka u BiH čime bi se zaštitila od srbijanskog pravosuđa i optužnice koja će, kako se najavljuje iz Beograda, biti podignuta do kraja godina.

(24sata.info)

27.11.2010.

KONGRES BOSNJAKA SJEVERNE AMERIKE: NISMO PRIJETILI MILORADU DODIKU, KLEVETE SU DIO GEBELSOVSKE PROPAGANDE

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike : Nismo prijetili Dodiku, klevete su dio gebelsovske propagande 

 27/11/2010.
• Upravni odbor KBSA ovim putem želi obavijestiti svoje članstvo, Bošnjake i bh patriote širom svijeta, kao i cjelokupnu svijetsku i javnost da vijest o navodnim prijetnjama upućenim Dodiku i Čaviću trebaju posmatrati u sklopu jednog općepoznatog, gebelsovskog projekta napada pojedinih srpskih medija na patriotski, demokratski i lobistički rad ..

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike  oglasio se danas saopštenjem za javnost ,u kojem najoštrije  osuđuje tendenciozne tekstove pojedinih medija u R$ , koji su da podsjetimo, proteklih dana objavili seriju tekstova o “mogućoj prijetnji za predsjednika RS Milorada Dodika”, iza koje, navodno stoji, bošnjačka dijaspora iz SAD.“Najoštrije osuđujemo iskonstruisane informacije i laži, tj. navodne prijetnje protiv BiH političara kojima se želi uvući “dio bošnjačkog pokreta u Sjevernoj Americi”. Upravni odbor KBSA ovim putem želi obavijestiti svoje članstvo, Bošnjake i bh patriote širom svijeta, kao i cjelokupnu svijetsku i javnost  da vijest o navodnim prijetnjama upućenim Dodiku i Čaviću trebaju posmatrati u sklopu jednog općepoznatog, gebelsovskog projekta napada pojedinih srpskih medija na patriotski, demokratski i lobistički rad bošnjaĉke dijaspore na području Sjeverne Amerike. Ti pokušaji  klevete  su  ustvari  nastavak  iste ultranacionalističke politike  zastrašivanja  i mržnje koja je korištena  za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u korist stvaranja velike Srbije.  To se čini kroz suradnju  tzv. novinara  i blogera  mržnje  kako bi se impliciralo da bošnjački  naroda sprovodi nasilne aktivnosti, koje su očito u suprotnosti s bošnjačkim nacionalnim bićem, vrijednostima i uvjerenjima. Kroz  10  godina  postojanja,  KBSA  se  zalagao  za  mir  i  pravdu  upotrebljavajuci  samo demokratska  i  diplomatska  sredstvima. 

Nadalje,  KBSA  kategorično osuđuje sve nasilne akcije, korištenje anti-demokratskih  sredstava, uključujući  zastrašivanja i prijetnje  u svrhu promoviranja  ideja, program ili plan.  Stoga KBSA poziva policijske i sudske organe BiH da utvrde (a)ko je, kada i odakle upućivao navodne prijetnje bh političarima i da shodno svojim nalazima preduzmu odgovarajuće  korake. Kao nastavak te konstruisane kampanje, a koristeći  dezinformacije plasirane preko srpskih medija po RSu u vezi navodnih prijetnji političarima u BiH, Serbianna, poznata po svojim radikalnim i pročetničkim stavovima, objavila  je tekst potpisan od strane M. Bozinovicha kojim se klevetom pokušava imponirati veza između KBSA i navodnih prijetnji. Evidentno je da u svim tekstovima smetaju uspjesi KBSA i bošnjačke emigracije u lobiranju za BiH u SAD i Kanadi”, kaže se između ostalog u pismu KBSA.Kao primjer zamjene teza KBSA u otvorenom pismu upozorava policijske organe na prijetnje koje su njeni članovi dobili od “ultranacionalističkih snaga” u inostranstvu.“KBSA je ove prijetnje uzeo vrlo ozbiljno i o tome obavijestio nadležne organe SAD i Kanade i  adekvatne agencije  za borbu protiv terorizma. Na osnovu IP adrese i drugih informacija otkrili smo odakle i od koga je došla prijetnja iz Kanade i zakljuĉili da se radi o pokušaju velikosrpskih nacionalista da  zastraše Bošnjake i uspore u njihovom projektu iskazivanja istine o agresiji na BiH i genocidu koji počinjen nad bošnjačkim narodom”, navodi se u saopštenju za javnost KBSA. (Kliker.info)

27.11.2010.

FANTOMI POBIJEDILI BANJA LUKU "IZ SRBIJE" I ODBRANILI TITULU PRVAKA EVROPE

 

Odbojkaški klub invalida Fantomi odbraniio je naslov u Euroligi

image Fantomi su još jednom pokazali da su odbojkaška velesila

U finalnom meču završnog turnira najboljih klubova jugoistočne Evrope, održanom u subotu u mađarskom Szombathelyju, aktualni evropski i bosanskohercegovački prvak pobijedio je ekipu Banja Luke, koja je predstavljala Srbiju, sa 3:0 (25:18, 25:19, 25:18).

U polufinalu Fantomi su savladali ekipu Zagreba sa 3:0 (25:20, 25:17, 25:14).

Treće mjesto na turniru osvojila je ekipa Zagreba, koja je bila bolja od domaćeg Sprinta sa 3:0.

Devetom uzastopnom titulom ekipa trenera Šefke Nuhanovića potvrdila je dominaciju u ovom regionalnom takmičenju, na kojem u svim dosadašnjim nastupima nije izgubila niti jedan susret.

Fantomi tako završavaju najuspješniju sezonu u istoriji kluba. Pored titule u Euroligi, ove godine još su osvojili titule u prvenstvu BiH i Kupu evropskih prvaka.

27.11.2010.

JAJCE: ODRZANA MANIFESTACIJA DANI AVNOJ-A

 

24sata.info PHOTO
image Jajce / 24sata.info

 

24SI - Muzej Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu i ove godine organizovao je manifestaciju Dani AVNOJ-a. Na manifestaciji čiji su pokrovitelji Glavni odbor SABNOR-a BiH i Opština Jajce učešće je uzelo oko 2.500 antifašista iz Slovenije, BiH i Crne Gore. Delegacija iz Makedonije nije došla ali je uputila pismeno izvinjenje.

 

Kako ističe direktor Doma AVNOJ-a Jajce historičar Enes Milak sjećanje na Drugo zasijedanje AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu značajno je jer je tad donesena odluka o uređenju Jugoslavije na federalnoj i demokratskoj osnovi uz priznavanje prava svim njenim narodima.

Na taj način je svaka od Republika dobila i pravo na državnost iako je ujedno dala dio suvereniteta.

Neke od tadašnjih odluka i danas su aktuelne poput npr. odluke o republičkim granicama.

U subotu su položeni vijenci državnih antifašističkih organizacija proisteklih iz Drugog svjetskog rata i načelnika Opštine Jajce Nisveta Hrnića ispred Spomen fontane.

U okviru programa obilježavanja Dana AVNOJ-a, između ostalog, upriličena je i izložba "Tito kakvog smo znali" te razgovor o temi "Antifašizam danas".

(fena)

27.11.2010.

ISLAMSKA VJERONAUKA PRVI PUT U SKOLAMA U SUMADIJI

 

Deca sa imamom Bajramijem na času veronauke, Kragujevac, novembar 2010

Deca sa imamom Bajramijem na času veronauke, Kragujevac, novembar 2010

 27.11.2010.
U tri osnovne škole u Kragujevcu, počela je nastava veronauke koju pohađa 40 učenika islamske veroispovesti. Nastava je organizovana jednom nedeljno, a predavač je imam kragujevački Šaban Bajrami.

U Kragujevcu živi oko 150 muslimanskih porodica čija su deca po prvi put dobila mogućnost da u svojim matičnim školama pohađaju islamsku veronauku.

“Moja vera se zove islam, a mi smo Muslimani. Islam znači mir,
Izučavanje islama u osnovnim školama omogućeno je zahvaljujući saradnji Islamske zajednice Srbije i gradske uprave.
a to znači da je islam vera mira. Islamski pozdrav je selam alejkum, a otpozdrav alejkumu selam”
, kaže jedan od učenika.

Šaban Bajrami, veroučitelj i imam kragujevački kaže za naš program da je mogućnost izučavanja islama u osnovnim školama otvorena zahvaljujući saradnji Islamske zajednice Srbije i gradske uprave, započete pre tri meseca, prilikom organizacije prve Bjramske sofre u Kragujevcu.

“Ovo je prvi put da se u Šumadiji održava čas islamske veronauke i prvi put da u Šumadiji postoji islamska veronauka u školama. Nemamo nikakvih problema. Za sada imao 40 dece različitih uzrasta, od prvog do osmog razreda. Nadam se da će naredne godine odziv biti mnogo veći”
, kaže imam Bajrami.

Negovanje različitosti


Deca na času veronauke, Kragujevac, novembar 2010
Saša Milenić, predsednik Skupštine grada Kragujevca, smatra da uvođenje islamske veronauke predstavlja nastavak negovanja različitosti ali i boljeg međusobnog razumevanja između pripadnika različitih veroispovesti.

“Mi smo stavili akcenat na versku nastavu u osnovnim i srednjim školama grada Kragujevca i napravili dogovor o ohrabrivanju učenika i škola za normalizaciju verske nastave u islamu na teritoriji grada Kragujevca"
, kaže Milenić.

Nastava veronauke uvedena je u školski sistem Srbije najpre kao fakultativni predmet za učenike prvih razreda osnovnih i srednjih škola, a potom je od školske 2002./2003. godine dobila status izbornog predmeta.
Veroučitelj Bajrami kaže da uvođenje verske nastave predstavlja veliki iskorak u pravcu jačanja vere i mira među ljudima.


Veroučitelj Bajrami kaže da uvođenje verske nastave predstavlja veliki iskorak u pravcu jačanja vere i mira među ljudima.

“Cilj verske nastave je da deca nauče osnovne, elementarne stvare o svojoj veri, da se nauče islamskom moralu, ponašanju i karakteru i da svoju veru private u najboljem izdanju i takvom je prikažu i drugima"
, kaže Bajrami.

Takve utiske sa prvog časa poneli su i učenici koji su uz pomoć svog veroučitelja naučili prve reči iz Kur'ana na arapskom jeziku. Prvi čas u Osnovnoj školi Natalija Nedeljković bio je posvećen značenju Šehadeta.

“Svedočim da nema drugog boga osim Alaha i svedočim da je Muhamed božiji rob i bođiji poslanik”, izgovoraju đaci na arapskom jeziku.
27.11.2010.

GAF NEDELJE OD 20. DO 26. NOVEMBRA

 

Bivši vladika Artemije

Bivši vladika Artemije

27.11.2010.
Kako je Teodosije u borbi za manastire na Kosovu trijumfovao nad raščinjenim Artemijem.

Bio je to potres, svakako blaži od onog koji se mogao desiti da je neko obratio pažnju na maršrutu vozila koja su iz Srbije odnosila nuklearni otpad, a to je otkrio ministar Milutin Mrkonjić.

Bila je ovo i sedmica i novih potresa za izgleda neuhvatljivu udovicu Željka Ražnatovića Arkana, baš kao što je neuhvatljiv i biznismen Milan Beko.

Akcionari C xafsa su se dosetili da su prevareni, a Stjepan Mesić plate što je iz Srbije dobija.

Priča iz Bačkog Petrovog Sela podsetiće ko je Bog na nebu, a ko na zemlji.

Prvi predlog

Skup podrške Artemiju ispred zgrade Patrijaršije u Beogradu, februara 2010, foto: Vesna Anđić


Artemije, odsudna bitka






Drugi predlog


Institut u Vinči, arhiv

Nuklearni otpad na ekskurziji





Treći predlog


Svetlana Ražnatović Ceca


Neuhvatljiva Ceca






Četvrti predlog


Stjepan Mesić, decembar 2009


Mesić - plata sitna ali bitna





Peti predlog

Milan Beko


Kome Beko da plati?






Šesti predlog


Ilustrativna fotografija


Cexafsa i shvatili






Sedmi predlog


Ilustracija


Grob uz garanciju



27.11.2010.

BRUXELLES: EUROPSKI BISKUPI PROTIV POPULISTICKIH TRENDOVA U EUROPI

 

Zabrinutost zbog populizma među kršćanima izrazio je i na konferenciji za novinare potpredsjednik COMECE-a, kardinal Reinhard Marx. On se pozvao na Bibliju, prema kojoj je "svaki čovjek slika živoga Boga, bio on siromah, imigrant ili homoseksualac"

image

Biskupi okupljeni na godišnjem zasjedanju Vijeća biskupskih konferencija zemalja EU-a (COMECE) u Bruxellesu izrazili su u petak zabrinutost i upozorili na populističke pokrete i tendencije u Europi.

- Populizam je složen problem na koji se, s jedne strane može gledati kao na reakciju ljudi na određene postupke, među inima, na postupke službene politike ili medija, a s druge strane, opasnost od populizma je u tome što poopćuje parcijalno i to onda postaje problematično.

Društvo u današnjoj Europi mora se s tim suočiti jer je to u prvom redu društveno, a ne tipično crkveno pitanje, a Crkva je spremna u tome pomoći onoliko koliko je to u nadležnosti i u okviru njezina djelovanja, izjavio je hrvatskim novinarima zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, koji je sudjelovao na zasjedanju.

U izjavi koju su biskupi prihvatili na kraju dvodnevnog zasjedanja kaže se da se fenomen populizma manifestira na različite načine, "od određenih oblika regionalizma do nacionalizma, a također i ekstremizma" i da obuhvaća "politički spektar od ljevice do desnice. Ipak, postoje sličnosti: pojednostavljeno predstavljanje problema i rješenje, traženje žrtvenih jaraca, instrumentalizirana razlika između 'nas' i 'njih'".

- Mi kao kršćani duboko smo zabrinuti jer ta pojava teži podjeli društava i potkopava socijalnu koheziju i solidarnost, diskriminaciji najslabijih u društvu, pripadnika manjina koji su označeni kao žrtveni jarci te nudi iluziju jednostavnih rješenja za složene probleme",
navodi se u izjavi europskih biskupa.

- Podsjećamo da je populizam u suprotnosti s europskom idejom, koja svoje korijene ima u pojmu solidarnosti. Žalimo što čak i neki kršćani podliježu kušnji da slijede te trendove. Populizam je doista nespojiv s univerzalnim pozivom Crkve, dodaju biskupi.

Zabrinutost zbog populizma među kršćanima izrazio je i na konferenciji za novinare potpredsjednik COMECE-a, kardinal Reinhard Marx. On se pozvao na Bibliju, prema kojoj je "svaki čovjek slika živoga Boga, bio on siromah, imigrant ili homoseksualac".

27.11.2010.

BUSKO JEZERO POKLONJENO HEP-U: HRVATSKA NAM 40 GODINA KRADE MILIONE MARAKA!

 

"Cijelo Buško jezero je dio BiH. Pri kraju funkcioniranja 'Herceg-Bosne' Buško jezero je dato u vlasništvo HEP-u. To je, prema meni, vrlo upitna odluka. Ako je BiH država, a jeste, onda je neprihvatljivo da taj teritorij dati bilo kome", kaže dopredsjednik HSP-a Josip Perić

image Buško jezero: Višegodišnja pljačka blaga BiH

Dopredsjednik HSP-a i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH dr. Josip Perić tvrdi za "Dnevni avaz" da "Hrvatska elektroprivreda" (HEP) korištenjem hidroakumulacije Buško jezero svake godine ukrade milione maraka od BiH! 

Perić kaže da HEP proizvodnjom električne energije od vode iz Buškog jezera godišnje zaradi oko 70 miliona maraka, dok općinama Tomislavgrad i Livno isplaćuje tek minimalne naknade.

Pune budžet

Upozorio je da se u slučaju Buškog jezera radi o notornom iskorištavanju Hrvata iz BiH, koji, kako je rekao, mnogo više pune hrvatski budžet nego što ga prazne.

- U odnosu na to koliko HEP zarađuje, u BiH se vrati vrlo malo novca. Nekada su naknade iznosile milion ili milion i po, a sada oko tri miliona maraka. Ali, u odnosu na onih 70 miliona maraka, mislim da je to i dalje prilično nepravedan odnos. Sve ispod šest miliona maraka za ove dvije bh. općine je nepravedno, mada se spominju kao realne i godišnje naknade od osam do deset miliona maraka - kaže Perić za "Avaz".

Ako HEP smatra da daje više novca nego što BiH zaslužuje, objašnjava Perić, onda trebamo znati da su nam pomogli.

Perić: Ne tražimo pomoć i milostinju

- Ako bi ovaj narod trebao dobiti više, onda neka znamo da nas je HEP pokrao! Ja mislim da je u pitanju ova druga situacija i da je iznos koji bi trebali dobiti Livno i Tomislavgrad, dakle građani države BiH, daleko veći od onoga što sada dobivamo. Osim toga, ne želimo da se to tretira kao pomoć ili neka milostinja. To je naše, to nam pripada! Koliko nam pripada, neka se plati. Sve to traje 40 godina, pa sračunajte koliko je ovaj narod zakinut i koliko je našeg novca otišlo u vjetar - navodi Perić. 

Upitna odluka

Nadalje, on optužuje vlasti u BiH da nisu učinile ništa kako bi se riješilo pitanje korištenja najveće vještačke akumulacije u ovom dijelu Evrope.

- Cijelo Buško jezero je dio BiH. Pri kraju funkcioniranja "Herceg-Bosne" Buško jezero je dato u vlasništvo HEP-u. To je, prema meni, vrlo upitna odluka. Ako je BiH država, a jeste, onda je neprihvatljivo da taj teritorij dati bilo kome. Takvo nešto može odlučiti samo Državni parlament. BiH bi trebala uspostaviti korektne odnose s Hrvatskom, koji bi omogućili da korištenje prirodnog bogatstva naše zemlje adekvatno naplatimo. Bar koliko Trebinje dobiva iz Hrvatske za korištenje tamošnje hidroakumulacije. Treba samo usporediti koliko dobivaju u RS, a koliko mi. Vidjet ćete da je razlika drastično u korist Trebinja - tvrdi Perić.

Nismo paraziti, daleko više dajemo

Perić odbija kvalifikacije da Hrvatska bh. Hrvatima upućuje ogromnu pomoć i da su oni na teretu te zemlje.

- Hrvatska daje potporu Hrvatima u BiH i na svakoj pomoći joj hvala. Ali, ja tu pomoć gledam drugačije. Hrvatska preko Hrvata u BiH plasira svoje proizvode i ostvaruje najveći suficit. Zapitajte se kakvu zaslugu imaju Hrvati koji kupuju hrvatske proizvode. A kod Hrvata u Hrvatskoj postoji strah i viđenje da su Hrvati iz BiH glavni problem što oni loše žive.

Mi tražimo partnerske odnose između BiH i Hrvatske i Hrvata dvije države. Ja se ne osjećam ničijim teretom. Od Hrvatske ništa nisam dobio. Daleko više dajem. Ne želim da me drži nametnikom i parazitom. Dobar sam Hrvat i čovjek. Hrvati iz BiH nisu teret i ne želimo biti teret. Naši zahtjevi nisu bezobrazni, već normalni - kaže Perić.

27.11.2010.

BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA LEZI NA NAFTI: RUSI I AMERIKANCI U BORBI ZA MAJEVICU

BiH zaista leži na nafti : Rusi i Amerikanci u borbi za Majevicu

27/11/2010,
• Stručnjaci iz srbijanske Naftne industrije nedavno su obavili preliminarna istraživanja nafnih ležišta na području Majevice.Posao je urađen po nalogu nekoliko ruskih kompanija, ..

Stručnjaci iz srbijanske Naftne industrije nedavno su obavili preliminarna istraživanja nafnih ležišta na području Majevice.Posao je urađen po nalogu nekoliko ruskih kompanija, koje su nakon privatizacije Rafinerije u Bosanskom Brodu gratis dobile cjelokupna istraživanja iz predratnog perioda o naftnim ležištima na području sjeveroistočne Bosne, vrijedna nekoliko miliona maraka. Na osnovu njih, srbijanski eksperti su zakopali probne bušotine i pri tom potvrdili – nafte ima!"Republika Srpska je počela neke aktivnosti na istraživanju ležišta nafte. Posao se radi sa Rusima, koji su finansijeri", potvrđuje profesor Abdulah Bašić, ekspert sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.Ležište nafte potvrđeno je u Loparama, a na osnovu ranijih istraživanja „naftna rijeka“ prostire se od Teočaka, odnosno jezera Sniježnice, pa preko Požarnice, sve do Tuzle. Drugi krak tog istog ležišta ide od Teočaka ka čeličkom naselju Šibošnica i završava se u blizini naselja Tinja  kod Srebrenika.Procjene govore da je samo pod Majevicom oko 50 miliona tona nafte, odnosno rezerve za narednih 30 godina."U predistraživanjima je uzimano da barel nafte košta 80 dolara. Na osnovu toga zaključeno je da bi u periodu od 30 godina, u slučaju da se krene u eksploataciju, BiH od majevičke nafte zaradila oko 84 milijarde dolara!?

To bi značilo da ima novca za koncesionara, državu, entitete, kanton, općine... Samo bi Tuzlanski kanton u tom slučaju imao milijardu maraka veći godišnji budžet. Zamislite te razvojne šanse“, primjećuje profesor Bašić.Federacija bez strategije Predratna istraživanja su pokazala da su zalihe nafte u Bosni i Hercegovini veće od zajedničkih zaliha koje se nalaze u Hrvatskoj i Srbiji, te da je od bivših jugoslovenskih republika samo Crna Gora bogata naftom poput naše zemlje. Ukoliko se bosanskohercegovačka ležišta podijele po entitetima, onda je Federacija BiH u mnogome bogatija od RS-a, posebno jer su njena ležišta, pored onog majevičkog, locirana i u Posavini, te Hercegovini.No, rasprostranjenost federalnih rezervi razlog je što ovaj entitet, za razliku od RS-a, još uvijek nema strategiju "za svoju naftu". Naime, sarajevski Energoinvest je prije rata dobio koncesiju za istraživanje naftnih ležišta u BiH.Nakon rata koncesija je ponovo data istoj firmi, ali je izostanak političkog dogovora uzrokovao da bitnija istraživanja ostanu tek mrtvo slovo na papiru."U Federaciji BiH ne postoji želja da se istražuju naftna ležišta. Energoinvest drži monopol, jer ima pravo koncesije, ali nema novca. Oni su koncesiju dobili na deset godina, ali već četiri godine ništa nisu uradili! Uz to, postoje i nesuglasice između federalnih i kantonalnih vlasti oko prava na dodjelu koncesije, posebno izražene u Hercegovini. Istina, kantonalne vlasti su imale prioritet, ali politika je i tu uradila svoj posao“, pojasnio nam je profesor Bašić.

Borbe za kontrolu naftnih ležišta između bošnjačkih i hrvatskih političkih partija i njihovih satelita u javnim preduzećima, odnosno odbrana "svog prostora", otjerale su mnogobrojne investitore iz Federacije BiH, koji su željeli istražiti prostor Majevice.Dnevno-političkim igrama, te otezanjem procedure prvo su otjerani investitori sa Bliskog Istoka, potom Malezijci, a na kraju i kompanija Nord See iz Sjedinjenih Američkih Država, čiji su predstavnici za istraživanje nafte na prostoru federalnog dijela Majevice i Posavine osigurali početnih 35 miliona eura!? Ponuda je stigla na Vladu TK, čiji predstavnici nikada na nju nisu odgovorili!?We'll be back! Amerikancima je jedino odgovorio Rudarsko-geološko-građevinski fakultet iz Tuzle, koji se ponudio da nosi studiju, a ponuđeno je da partner bude i Energoinvest."Njihova ponuda nije dobila zeleno svjetlo od politike", potvrdio nam je profesor Bašić, koji je vodio pregovore sa američkim investitorima u ime fakulteta s kojeg dolazi, dodajući da postoji i snažan rudarski lobi koji negativno gleda na razvoj naftne industrije u TK, regiji u kojoj se nalaze najveći rudnici uglja.Amerikanci su potom cjelokupni projekat stavili na stand by, čekajući vremena kada će se bosanskohercegovački političari dogovoriti oko vlasništva nad crnim zlatom. U svom stilu obećali su povratak, vjerovatno riječima viđenim u filmskim scenama – We'll be back!

Koliko su duboke entitetske granice?

Istraživanja koja su rađena na području dijela Majevice koji pripada RS-u još uvijek ne smiju rezultirati konkretnim bušenjem i eksploatacijom. Naime, riječ je o području koje se nalazi na entitetskoj liniji, pa bi u slučaju bušenja moglo doći do povrede prava drugog entiteta.Objašnjavajući zbog čega RS ili Federacija ne smiju samoinicijativno krenuti u eksploataciju, stručnjaci navode primjer iz 70-tih godina prošlog vijeka, kada su Rumuni koristeći se krivim bušotinama iscrpili većinu jugoslovenskih naftnih zaliha smještenih uz granicu sa Rumunijom.

Bosanski šeici

Na nekoliko lokacija u podmajevičkim selima Bare i Požarnica, smještenim nekoliko kilometara izvan Tuzle, prisutne su bušotine u kojima se nalazi nafta. Vlasnici zemlje na kojoj se nalaze bušotine sebe zovu bosanskim šeicima."Valjda će neko doći i pogledati ove izvore. Žao mi je da nafta svaki dan otiče u rijeku“, jada se Hajrudin Bilalić, „vlasnik“ tri bušotine, pozivajući sve zainteresovane Bosance i Hercegovce da dođu do njegovog imanja u Barama i kupe sebi bosanske nafte. Kaže cijena je sitnica – litar za jednu marku!

Almir Šečkanović (BH Dani)

27.11.2010.

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE ZATRAZIO IZMJENU STATUTA MOSTARA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine zatražio izmjenu Statuta Mostara 

 27/11/2010.
• Ustavni sud BiH zatražio je djelomičnu preinaku Statuta Mostara, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. godine, te Izbornog zakona BiH, ocjenjujući ih neustavnim, saopćio je ovaj sud. Navodi se da su neustavne odredbe prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina, iako imaju vrlo različit ..

 Ustavni sud BiH zatražio je djelomičnu preinaku Statuta Mostara, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. godine, te Izbornog zakona BiH, ocjenjujući ih neustavnim, saopćio je ovaj sud. Navodi se da su neustavne odredbe prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina, iako imaju vrlo različit broj birača, kao i činjenica da građani iz središnje upravne gradske zone ne mogu birati predstavnike za Gradsko vijeće.Prema saopćenju, sudije su ocijenile da su odredbe Izbornog zakona o različitom broju birača u izbornim područjima u Mostaru "protivne Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima", dok se, pak, onemogućavanjem birača iz središnje zone grada Mostara "da biraju vijećnike koji bi ih zastupali  krši Ustav BiH".

 

 

"Ustavni sud BiH naložio je Parlamentu BiH da izmijeni i dopuni neustavne odredbe Izbornog zakona BiH u skladu s ovom odlukom u roku od šest mjeseci nakon njenog objavljivanja u 'Službenom glasniku BiH'. Ustavni sud je naložio Gradskom vijeću grada Mostara da izvijesti Ustavni sud u roku od tri mjeseca od dana objave izmjena koje Parlament izvrši u Izbornom zakonu BiH o koracima koji su poduzeti kako bi se Statut Grada Mostara uskladio s Ustavom BiH", navodi se u odluci Ustavnog suda BiH.Ustavni sud odbacio je prigovore hrvatskih zastupnika iz Doma naroda BiH da su neustavne odredbe Izbornog zakona i Statuta Mostara kojim se propisuje nacionalna zastupljenost u Gradskom vijeću, kao i zahtjev za promjenom načina biranja gradonačelnika Mostara koji se ne bira direktno na izborima kao drugdje u BiH, nego indirektno u Gradskom vijeću. Dejtonskim sporazumom 1995. godine Mostaru je dodijeljen poseban status. Aneksom tog sporazuma utvrđeni su Principi za privremeni Statut Grada.  (Kliker.info-Hina)

27.11.2010.

TREBA LI BOSNI I HERCEGOVINI TRECI ENTITET

 

TREBA LI BOSNI I HERCEGOVINI TRECI ENTITET

 

 

 Hrvatski političari na obilježavanju 19. godišnjice osnivanja HZHB u Mostaru, 18. novembra 2010

 

Omer Karebeg

27.11.2010.

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa vođena je polemika o zahtjevu hrvatskih političkih stranaka da se u Bosni i Hercegovini formira federalna jedinica sa hrvatskom većinom.

Sagovornici su bili Denis Bećirović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, i Marinko Čavara, potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH koja je nosilac tog prijedloga.

Polemisalo se o tome da li formiranje trećeg eniteta vodi daljoj podjeli Bosne i Hercegovine, da li je riječ o oživljavanju nekadašnje Herceg Bosne, da li bi ta jedinica obuhvatila i prostor Republike Srpske ili bi bila formirana samo na teritoriji sadašnje Federacije i da li je formiranje trećeg eniteta jedini način da se ostvari puna ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini

Omer Karabeg: Gospodine, Čavara, da li vaš prijedlog u osnovi podrazumijeva formiranje trećeg eniteta u Bosni i Hercegovini?

Marinko Čavara: Mnogo puta se pojam treći entitet nastoji koristiti kako bi se diskvalificirao naš zahtjev. Međutim, mi smo prije gotovo četiri godine u programskim opredjeljnjima HDZ-a rekli da je Bosni i Hercegovini potreban novi ustroj, odnosno novi ustav koji bi omogućio brži napredak i bolje funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao i ravnopravnu poziciju hrvatskog naroda jer Vašingtonski i Dejtonski sporazum nisu u istu poziciju stavili sva tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: A u čemu je razlika između federalne jedinice i entiteta?

Marinko Čavara: Mi smo rekli u našim programskim opredjeljenjima da Bosnu i Hercegovinu treba ustrojiti na tri razine vlasti: državnu razinu sa nadležnostima koje mora da ima svaka država kako bi mogla funkcionirati, srednju sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlasti koja bi trebala imati najmanje četiri teritorijalne jedinice od kojih bi svaka imala relativnu većinu jednog naroda i u kojoj bi pripadnici svih naroda imali ista prava, dok bi treću razinu činila lokalna samouprava. U ustavu bi se definiralo koje su nadležnosti države, koje federalnih jedinica, a koje jedinica lokalne samouprave.

Denis Bećirović: Zahtjev da se formira nova, treća državno-pravna jedinica ili entitet i time Bosna i Hercegovina pretvori u zajednicu federalnih jedinica
Zahtjev da se formira nova, treća državno-pravna jedinica ili entitet i time BiH pretvori u zajednicu federalnih jedinica i izgubi svojstvo jedinstvene države može imati nesagledive negativne posljedice po sve narode i građane BiH.
i izgubi svojstvo jedinstvene države može imati nesagledive negativne posljedice po sve narode i građane Bosne i Hercegovine. Lično smatram da to nije ništa drugo nego pokušaj vraćanja politike čije smo pogubne posljedice osjetili svi mi u Bosni i Hercegovini, posebno tokom devedesetih godina. Mislim da ne trebamo ponavljati historiju zla i nevolje na ovim prostorima. Naravno, niko normalan ne može biti zadovoljan postojećim stanjem i položajem prije svega građana, ali i svih naroda u Bosni i Heregovini, uključujući i hrvatski narod. Glavni uzrok ovakvom stanju je još uvijek dominantna ideja o vladavini na temelju brojne premoći jednog naroda. Jednakopravnost se nikada ne može ostvariti politikom teritorijalne separacije i uspostavljanjem većinske vlasti jednog naroda na određenoj teritoriji čime se drugi narodi, koji žive na toj teritoriji, svode na manjine, pa se tako poništava ideja jednakopravnosti i konstitutivnosti svih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Jednakost se može ostvariti samo kroz jednako predstavljanje i jednake mogućnosti učešća u stvaranju politike države u cjelini.

Marinko Čavara: Mnoge teze koje je gospodin Bećirović izrekao ne stoje. Ko god kaže da bi nova teritorijalna organizacija mogla ugroziti jedinstvenost
Da li oni koji se protive novoj teritorijalnoj organizaciji smatraju da je dobro postojeće uređenje sa dva entiteta od kojih u jednom, koji se zove RS, postoji apsolutna dominacija srpskog naroda, a u drugom, koji se ne zove bošnjački, apsolutna dominacija bošnjačkog naroda?
zemlje nije u pravu. Diskontinutiet teritorije je garancija da Bosna i Hercegovina nikada ne može doživjeti bilo kakvu podjelu, niti disoluciju. Diskontinuitet teritorije podrazumijeva da nema teritorijalne povezanosti dijelova Bosne i Hercegovine koji se nalaze u jednoj administrativno-teritorijalnoj jedinici.  Da li oni koji se protive novoj teritorijalnoj organizaciji smatraju da je dobro postojeće uređenje sa dva entiteta od kojih u jednom, koji se zove Republika Srpska, postoji apsolutna dominacija srpskog naroda, a u drugom, koji se ne zove bošnjački, apsolutna dominacija bošnjačkog naroda? Da li se u takvoj situaciji Hrvati mogu lagodno osjećati? Hrvati su jedini narod koji ne može da ima svoje legalno izabrane predstavnike, da izrazi svoju volju kroz izbore i da se ta volja poštuje. Mi smo ponudili svoj koncept uređenja Bosne i Hercegovine, ali prihvatićemo i svako drugo rješenje koje će omogućiti punu ranopravnost sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Nismo mi, dakle, rekli da mora biti tako, ali, pošto postojeće stanje ne omogućava ravnopravnost hrvatskom narodu, naše je pravo da tražimo rješenje. Na to nas obvezuje preko 90 posto glasova hrvatskog biračkog tijela u Bosni i Hercegovini.

Opasna igra crtanja karata


Denis Bećirović, foto: Midhat Poturović
Denis Bećirović: Bosna i Hercegovina jednako pripada i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima. To je država koja se može definisati onom čuvenom negacijom da nije ni bošnjačka, ni srpska ni hrvatska, ali isto tako i afirmativnom tvrdnjom da je i hrvatska i srpska i bošnjačka. To znači da se ona ne može dijeliti između Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali i da podjednako pripada i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima. Ja mislim da je prošlo vrijeme sijanja političke magle. U proteklih dvadeset godina HDZ je bio 18 godina na vlasti, a SDP nepune dvije godine. Kakvi su bili učinci HDZ-ove politike u tih 18 godina? Rezultati su pogubni. Polovina Hrvata više ne živi u Bosni i Hercegovini, Posavina je etnički očišćena, Hrvata nema u srednjoj Bosni, a ni u nekim drugim krajevima, u Krajini, na primjer. Ne pada mi na pamet da HDZ optužim da je protjerao Hrvate iz tih krajeva, ali sasvim je sigurno da je, kao vladajuća stranka, svojim u nekim momentima katastrofalnim političkim procjenama kumovao da se Hrvati danas nađu u ovoj poziciji. Moramo također znati da je u Bosni i Hercegovini igra sa crtanjem karata vrlo opasna. Tokom rata 1992- 1995. godine dobro smo vidjeli čemu to vodi. Ovako ozbiljne i teške teme ne bi trebalo otvarati na način kako to HDZ
Moramo također znati da je u BiH igra sa crtanjem karata vrlo opasna. Tokom rata 1992- 1995. godine dobro smo vidjeli čemu to vodi. Ovako ozbiljne i teške teme ne bi trebalo otvarati na način kako to HDZ radi posljednjih mjeseci.
radi posljednjih mjeseci. Ali, evo i jedno konkretno pitanje za gospodina Čavaru. Kada rukovodstvo HDZ govori o trećem entitetu, da li smije javno da kaže da li taj treći entitet treba da obuhvati i teritoriju Republike Srpske.

Marinko Čavara:
Ovom pričom nastoji se zamagliti činjenica da je SDP dominantno bošnjačka partija i da se tako i ponaša. Predsjednik te političke partije je i predsjednik Bošnjačkog instituta i niza drugih bošnjačkih intelektualnih organizacija. Kad se Bošnjaci okupljaju tu je obvezno i gospodin Lagumdžija. U Zastupničkom domu Parlamenta Federacije, kada se radilo o važnim pitanjima, u većini slučajeva su SDA, Stranka za BiH i SDP glasovali zajedno, a na drugoj strani je najčešće bio HDZ. Ja bih volio da je SDP multietnička stranka i da nema takav sastav kakav ima - gotovo jednonacionalni. S druge strane, i ja bih mogao postaviti kontrapitanje - a šta je to SDP u općinama gdje je bio na vlasti učino za Hrvate? Inače, Bosna i Hercegovina nikada nije bila upitna ni za HDZ, ni za hrvatski narod. Hrvatski narod je doprinio da se na referendumu 1991. godine Bosna i Hercegovina potvrdi kao samostalna i neovisna država. Mi nećemo ništa učiniti što bi vodilo disoluciji, podjeli i odvajanju.

Omer Karabeg: Gospodin Bećirović je postavio pitanje da li bi federalna jedinica sa hrvatskom većinom mogla da se prostire i na teritoriji Republike Srpske.

Marinko Čavara: Crtanje karata je nevažan posao ako se mi dogovorimo o nadležnostima i odnosima između tri razine vlasti. Tada će biti manje važno tko je u kojoj od tih administrativno-teritorijalnih jedinica.

Omer Karabeg: Da li to znači da bi u nekoj varijanti dogovora federalna jedinica sa hrvatskom većinom mogla da obuhvati i dio Republike Srpske?

Marinko Čavara: Pa, naravno. Čitava Bosna i Hercegovina je stvar ustavnih promjena i dogovora stranaka. Etničko načelo ustroja administrativno-teritorijalnih jednica bi, možda, bio jedan od kriterija, ali teritorije prije svega treba vezati na gospodarskom, prometnom i zemljopisnom načelu. Mi smo uvijek zagovarali i zagovarat ćemo dijalog o svim pitanjima. Nijedno pitanje ne smije biti tabu tema. Umjesto dijaloga HDZ se pokušava prikazati da je ovakav ili onakav, govori se o nekim slikama iz prošlosti koje nemaju veze sa sadašnjim HDZ-om i njegovim rukovodstvom.

Herceg Bosna i opstanak Hrvata


Denis Bećirović
:  Meni je drago da gospodin Čavara smatra da treći entitet treba da zahvati i dio teritorije Republike Srpske. Ne znam samo kako će to
Meni je drago da gospodin Čavara smatra da treći entitet treba da zahvati i dio teritorije RS. Ne znam samo kako će to objasniti svom koalicionom partneru u Banjaluci koji uporno ponavlja 'Daćemo vam treći entitet, ali napravite ga na teritoriji Federacije, RS je neupitna'.
objasniti svom koalicionom partneru u Banjaluci koji uporno ponavlja: “Daćemo vam treći entitet, ali napravite ga na teritoriji Federacije, Republika Srpska je neupitna“.Kada govorimo o prošlosti, moram reći da niko od domaćih aktera, niti od onih iz međunarodne zajednice ne vraća HDZ u prošlost. HDZ se, nažalost, posljednjih mjeseci sam okrenuo prošlosti. Obilježavanje 19. obljetnice i veličanje paradržave Herceg Bosne na način kako je to učinjeno ovih dana jasno govori o vraćanju HDZ-a u najcrnju prošlost. Da je to tako svjedoči i činjenica da su svi nosioci političke vlasti te paradržave danas optuženici u Hagu, od Brune Stojića, Slobodana Praljka, Valentina Čorića do Jadranka Prlića, da ne nabrajamo ostale. Oni su optuženi za najteža djela, za udruženi zločinački poduhvat političkog i vojnog podjarmljivanja nehrvatskog stanovništva na prostoru paradržave Herceg Bosne. Optuženi su za zločine protiv čovječnosti i teške povrede Ženevskih konvencija. Ne mislim da je obilježavanje takvih obljetnica dobro za izgradnju povjerenja u Bosni i Hercegovini.

Marinko Čavara, foto: Hrvatska riječ
Marinko Čavara: Herceg Bosna je za Hrvate bila simbol opstanka u najtežim vremenima. Ne smijemo dozvoliti da se povijest iskrivljuje. Dobro znamo kako je rat krenuo na ovim prostorima, tko ga je započeo, na koji način je tko reagirao kako obraniti pučanstvo od najezde JNA i velikosrpskog projekta. Hrvati su prvi stali u obranu Bosne i Hercegovine kad su bošnjački predstavnici govorili da to nije njihov rat i s cvijećem dočekivali JNA koja se vraćala iz Slovenije, zauzimala prostore po Bosni i Hercegovini i instalirala raketa oko Sarajeva. Hrvati su bili ti koji su zaustavljali tenkove. I, naravno, kad nije bilo odgovora središnje vlasti da se organizira obrana, hrvatski je narod, tražeći izlaz iz tog stanja, organizirao hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu i tako sačuvao 27 posto teritorije Bosne i Hercegovine. On je taj teritorij unio je u Vašingtonski sporazum u kojem je političkim dogovorima prekrižena Herceg Bosna. To je bilo nekorektno prema Hrvatima. Inače, zločina je bilo na svim stranama, a njih su uvijek činili pojedinci koji za to trebaju odgovarati. Međutim, činjenica je da za zločine nad Hrvatima gotovo nitko nije odgovarao.

Denis Bećirović:
Mi u Bosni i Hercegovini moramo već jednom
Zar je u redu da čovjek koji se čitav svoj život izjašnjavao kao Srbin, mislim na Emila Vlajkija, bude u ime hrvatskog naroda izabran za potpredsjednika Republike Srpske i da niko na to ne reagira?
spoznati da smo jedni drugima najpreči. Moramo početi otvoreno da razgovaramo, moramo kazniti ratne zločince i otvoriti prespektivu ljudima u ovoj zemlji. Pa zar je sreća da je od naših 800.000 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Bosni i Hercegovini, danas ostala polovina tog broja? Zar je sreća da je u državnom parlamentu od 14 predstavnika, koji dolaze iz Republike Srpske, svih 14 iz reda srpskog naroda, nema nijednog Hrvata, niti Bošnjaka, a prije rata je na toj teritoriji živjelo gotovo 50 posto Bošnjaka i Hrvata? Zar je u redu da čovjek koji se čitav svoj život izjašnjavao kao Srbin, mislim na gospodina Emila Vlajkija, bude u ime hrvatskog naroda izabran za potpredsjednika Republike Srpske i da niko na to ne reagira?

Marinko Čavara: Kad se govori da Hrvata nema u Republici Srpskoj, treba reći da Hrvata nema ni tamo gdje su na vlasti SDP, SDA ili neke druge stranke sa bošnjačkom većinom. Pogledajmo kakvo je stanje u Sarajevu gdje SDP gotovo
Na isti način kako gospodin Vlajki nije naš predstavnik ni gospodin Komšić nije predstavnik Hrvata. Obojica su izabrani na isti način i mi to želimo promijeniti. Želimo da sami biramo svoje predstavnike
premanentno ima odlučujući utjecaj na vlast. Koliko ima javnih škola u kojima se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, koliko hrvatska djeca mogu pohađati nastavu na svome, materinskom jeziku? Da ne govorimo kakvo je stanje sa javnim medijima. Gospodin Bećirović govori o gospodinu Vlajkiju, koji nije, naravno, hrvatski predstavnik. Ali, na isti način kako gospodin Vlajki nije naš predstavnik ni gospodin Komšić nije predstavnik Hrvata. Obojica su izabrani na isti način i mi to želimo promijeniti. Želimo da sami biramo svoje predstavnike.Nikada nam ne bi palo na pamet da bilo kom narodu biramo njegove predstavnike. To jasno pokazuje da postojeći sporazumi nisu dobri za Hrvate. Ne mogu shvatiti da je gospodinu Bećiroviću prihvatljivo da imamo dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju, i da ne želi ući u ustavne promjene i razgovor kako što bolje organizirati Bosnu i Hercegovinu i ostvariti punu ravnopravnosti njenih naroda. SDP u zadnje vrijeme želi govoriti o građanskoj državi. Bosna i Hercegovina nije građanska država, ona je kao neovisna država ravnopravnih i konstitutivnih naroda - Hrvata, Bošnjaka i Srba nastala na referendumu.

Unitarizam

Denis Bećirović:
Prvo, Bosna i Hercegovina nije nastala na referendumu. Bosna i Hercegovina je jedna od najstarijih evropskih država, ona ima svoju hiljadugodišnju državnost. Drugo, za propuste, slabosti i promašaje HDZ-ove politike ne može odgovarati SDP, jer je, kao što sam rekao HDZ bio na vlasti 18
Suština je u sljedećem - u Bosni i Hercegovini treba prekinuti sa politikama koje teže ka nacionalnom razgraničenju i podjeli države na federalne ili konfederalne nacionalne jedinice.
godina, a SDP nepune dvije. SDP sve čini da se Hrvati vrate u Bosnu i Hercegovinu i da imaju ravnopravan status u ovoj zemlji kao i svi drugi narodi i građani. Željko Komšić je dobio najveći broj glasova građana Bosne i Hercegovine, ali i velikog broja Hrvata. On je čovjek socijaldemokratske orijentacije. HDZ Bosne i Hercegovine vodio je kampanju protiv Ive Josipovića, socijaldemokratskog kandidata na izborima za predsjednika Hrvatske. Najviši dužnosnici HDZ-a su izjavljivali da je Ivo Josipović elementarna nepogoda za Hrvatsku. Ako su tako mogli da govore za Josipovića, nije čudno što na sličan način optužuju i Hrvata Željka Komšića, čovjeka koji se bori za socijaldemokratske vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Suština je u sljedećem - u Bosni i Hercegovini treba prekinuti sa politikama koje teže ka nacionalnom razgraničenju i podjeli države na federalne ili konfederalne nacionalne jedinice. U Bosni i Hercegovini jedino SDP upozorava na pogubne posljedice tih politika. Na posljedice Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini ukazivale su i desetine intelektualaca iz Republike Hrvatske od Ive Banca, Slavka Goldštajna, Slavka Gotovca, Vesne Pusić, bivšeg predsjednika Mesića, pa do novog predsjednika Ive Josipovića. Ta politika je ostavila na cjedilu dvije trećine bosanskohercegovačkih Hrvata. Mi želimo da brinemo o svim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. SDP i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić nisu napravili nijednu grešku koja bi nanijela štetu hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini za razliku od prethodnih članova Predsjedništva iz HDZ-a koji su svojim nesmotrenim odlukama i pogrešnim političkim procjenama nanijeli veliku štetu hrvatskom narodu, ali i drugim narodima u Bosni i Hercegovini. I tu je temeljna razlika između SDP-a i HDZ-a.
Danas je u BiH na sceni bošnjačka unitarna politika koja, ja se slažem, nije želja bošnjačkog naroda, ali jeste određenih političkih elita. Floskula građanska država je ustvari sredstvo kako bi se ostvarila dominacija brojnijeg naroda


Marinko Čavara: Danas je u Bosni i Hercegovini na sceni bošnjačka unitarna politika koja, ja se slažem, nije želja bošnjačkog naroda, ali jeste određenih političkih elita. Floskula građanska država je ustvari sredstvo kako bi se ostvarila dominacija brojnijeg naroda. Evo, samo neka gospodin Bećirović kaže šta je to SDP dobro uradio za Hrvate. Zar nije u raspravi o nizu zakona glasao protiv naših prijedloga uvijek u korist jedne nacionalnosti? Pogledajmo realnosti u oči, pogledajmo stvarnost u Bosni i Hercegovini. Trebamo sjesti i razgovarati o ustavnom uređenju, trebamo praviti novi ustav, ali takav da se sva tri naroda dobro osjećaju u Bosni i Hercegovini.

Denis Bećirović:
Kada govorite o unitarizmu moram vas podsjetiti na neke elementarne činjenice. Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta, Federacija na 10 kantona, dok Republika Srpska nema nijednog kantona.
BiH je podijeljena na dva entiteta, Federacija na 10 kantona, dok RS nema nijednog kantona. Kako onda možete govoriti o unitarizmu u Federaciji, a ne pomenuti RS koja je apsolutno unitarna?
Kako onda možete govoriti o unitarizmu u Federaciji, a ne pomenuti Republiku Srpsku koja je apsolutno unitarna? Kako možemo govoriti o unitarizmu na nivou države Bosne i Hercegovine kada i vi i ja jako dobro znamo da je to država koja je izrazito decentralizirana i kojoj je potrebno još dosta nadležnosti da bi mogla preuzeti svoje obaveze u predstojećem procesu euroatlantskih integracija? Inače, apsolutno se slažem s vama, gospodine Čavara, u jednom: treba sjesti za sto, treba razgovarati o ustavnim rješenjima. SDP apsolutno želi rješenja koja će omogućiti potpunu jednakopravnost. U tom smislu bili smo prva politička partija u ovoj zemlji koja je izašla sa jasnim prijedlogom novog ustava Bosne i Hercegovine. Nažalost, nismo imali potrebnu većinu.

Omer Karabeg: Gospodine Čavara, da li je formiranje federalne jedinice sa hrvatskom većinom jedini način na koji se, po vašem mišljenju, može ostvariti ravnopravnost Hrvata? Postoje li i druge opcije?

Marinko Čavara: Ja sam rekao da smo mi ponudili jedno od rješenja i da smo u našim programskim opredjeljenjima rekli da ćemo prihvatiti i svako drugo rješenje koje će omogućiti potpunu ravnopravnost hrvatskog naroda sa druga dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Gospodin Bećirović mi nije naveo nijedno rješenje, nijedan potez koji je SDP učinio za dobro Hrvata. Ali bez obzira na to SDP je stranka s kojom ćemo najvjerojatnije surađivati i ubuduće, a surađivali smo i dosad. Drago mi je što se gospodin Bećirović slaže da su neophodne ustavne promjene jer je u početku izgledalo da tvrdi da je sadašnje uređenje dobro. Hrvati se posebno ne mogu složiti da je dejtonsko uređenje dobro i mi ga želimo promijeniti.Naravno da treba razgovarati i o tome kakve će biti nadležnosti države. One moraju biti takve da se omogući funkcioniranje Bosne i Hercegovine, a koji teritorij, koliko jedinica i koje jedinice - to je sve stvar dogovora političkih partija, odnosno predstavnika naroda koji budu sudjelovali u razgovorima o ustavnim promjenama.

Omer Karabeg: Gospodine Bećiroviću, mislite li da je dogovorom moguće naći rešenja koja će obezbijediti punu ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Denis Bećirović: Moja politička partija se zalaže za punu ravnopravnost i Hrvata i Bošnjaka i Srba i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine. Moramo se naviknuti na kompromise. Kompromis je kada svaka strana žrtvuju jedan dio svojih stavova i uvjerenja da bi se došlo do rješenja koje ovu zemlju treba da vuče naprijed. Pri tome, kada je riječ o promjenama ustava, ne vjerujem da se do njih može doći samo angažiranjem domaćih političkih snaga. Potrebno je snažnije uključivanje međunarodne zajednice jer je ona sastavni dio ustavnih rješenja u Bosni i Hercegovini.

*****
Možda bi vas mogli zanimati i tekstovi:
Franjo Topić: BiH treba biti decentralizirana
Mijenja li se hrvatska politika prema ustroju BiH
Treći entitet određuje karakter nove vlasti u BiH
27.11.2010.

DOBOJ: NAKON "KRESANJA" PENZIJA VLADE REPUBLIKE SRPSKE VIJECNIK ZAVNOBiH-A NA IVICI GLADI

 

Neimaština je Mitra Subotića, vijećnika ZAVNOBiH-a iz Doboja, natjerala da pismeno od općinskog načelnika Obrena Petrovića zatraži pomoć kako bi nabavio hranu i ogrjev za zimu

image Doboj: Petrović i Suljkanović posjetili Petrovića

Još se nisu slegli utisci o proslavi Dana državnosti BiH u većem entitetu niti eho opravdanja zašto je taj dan bio kao i svaki drugi u RS, ali je više nego jasno da ustvari malo ko istinski pridaje važnost ovom datumu.

Zgrada u kojoj je održano zasjedanje i Muzej ZAVNOBiH-a su u jadnom stanju. Ništa bolju sudbinu nisu doživjeli ni mnogi od onih koji su tog 25. novembra 1943. obnovili bosansku državnost. Danas žive poniženi i daleko od javnosti.

Neimaština je Mitra Subotića, vijećnika ZAVNOBiH-a iz Doboja, natjerala da pismeno od općinskog načelnika Obrena Petrovića zatraži pomoć kako bi nabavio hranu i ogrjev za zimu.

Petrović se nije oglušio o molbu, pa je jučer posjetio Subotića s potpredsjednikom RS Enesom Suljkanovićem i uručio mu jednokratnu novčanu pomoć.

- Mi ćemo to činiti redovno svakog mjeseca, ali ćemo intenzivno raditi na tome da preporuke dajemo Vladi RS da se ova nepravda ispravi i da penzija bude povećana na najmanje hiljadu maraka - kaže Petrović.

Nesposobni političari Subotić od svoje penzije, koju je Vlada RS u februaru ove godine skresala na 350 KM, ne može preživjeti i dati skromnu naknadu onima koji mu svakodnevno pomažu.

Mitar Subotić nije htio mnogo govoriti o pismu. Ipak, priznao nam je da su mu vlasti još 1992. godine učinile veliku nepravdu.

Zbog nesposobnih političara koji se ne mogu dogovoriti kako dalje, trpe svi, pa i on.

- Ali, naši političari, neću reći državnici, već političari, vrlo teško se dogovaraju. A to će morati učiniti, jer će nas neko morati natjerati. Ovako dalje ne ide – kaže Subotić.

On će uz ovu pomoć pregurati zimu. Kako će ostali koji nemaju kome pisati?

Nebriga države

Načelnik Petrović spomenuo je Vladu RS, a ja hoću da spomenem institucije BiH koje bi trebale povesti računa o ovim ljudima, jer oni žive na rubu egzistencije - kazao je Suljkanović.

27.11.2010.

ARKANOVA KUMA, KOJU SU UHVATILI A POLA TONE KOKAINA, TREBA SVJEDOCITI PROTIV SVETLANE RAZNATOVIC CECE

 

Zanimljivo je da se Stanislava Čočorovska, inače kuma zločinca Željka Ražnatovića Arkana, već nalazi u zatvoru u Makedoniji zbog šverca pola tone kokaina

image Stanislava Čočorovska

Prema pisanju srbijanskih medija, Stanislava Čočorovska, inače kuma ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, bit će ključni svjedok u optužnici protiv Svetlane Ražnatović – Cece i njene sestre Lidije Veličković-Ocokoljić.

Zanimljivo je da se Stanislava Čočorovska već nalazi u zatvoru u Makedoniji zbog šverca pola tone kokaina.

Tužilaštvo je osim nje za svjedoke predložilo i sportske menadžere Darka Šušnjara i Dejana Joksovića, fudbalere Dragoslava Šekularca i Dragišu Binića, koji su bili funkcioneri Obilića, kao i bivšeg direktora kluba Zorana Petrovića i sportskog direktora Jovana Dimitrijevića.

Prema pisanju regionalnih medija Srbija i Makedonija su ugovorom o međunarodnoj pravnoj pomoći iz 2004. regulisale pitanje privremene predaje osuđene osobe, što znači da nema prepreka da Čočorovska bude sprovedena iz Makedonije u Srbiji. U optužnici se navodi da je Čočorovska bila umiješana u prodaju tri igrača turskim klubovima.

Svetlana Ražnatović: Dugovi "došli po naplatu"

Ključni dokazi su pronađeni prilikom prodaje Nikole Lazetića turskom Fenerbahčeu.

Ovaj fudbaler je prodat po ugovoru sklopljenom 15. juna 2000. za šest miliona njemačkih maraka. Međutim, milion je vraćen turskom klubu, a 700.000 je uplaćeno na račun banke iz Lugana, preko koje je Ražnatovićeva vraćala kredit uzet u jednoj srbijanskoj banci. Na račun Čočorovske u Turskoj uplaćeno je 4,3 miliona maraka.

Na kraju je ona dva miliona prenijela na račun Obilića, a 2,3 miliona na račun Lidije Ocokoljić u Segedinu.

Osim u slučaju “Lazetić” Čočorovska je bila umiješana i u prodaju Milorada Koraća i Saše Kovačevića turskom Erzurumsportu.

27.11.2010.

RATNI SARADNICI RATKA MLADICA SU SADA MNOGI OD NJIH AKADEMICI I BIZNISMENI I UZIVAJU U SRBIJI

Mladićevi ratni saradnici uživaju u Srbiji

Radovan Karadžić i Ratko Mladić na Palama, april 1993.

Radovan Karadžić i Ratko Mladić na Palama, april 1993.

26.11.2010.
Nedovšena ratna priča, tj. izostanak jasne osude ratnih ciljeva, pa i većine ratnih zločina, učinilo je Srbiju „sigurnom kućom“ za kreatore i operativne izvršioce Miloševićeve i paljanske politike 90-ih.

Da li se tako može objasniti što se neki od ključnih ljudi iz ratnog okruženja Radovana Karadžića i Ratka Mladića nalaze u Srbiji i žive građanski život bez problema?

Među njima ima bogatih biznismena, uglednih oficira sa visokim činovima zarađenih ratnim operacijama u BiH, aktivnih ili u penziji, izdavača knjiga, akademika...

O nekima od njih govori Nataša Kandić, predsednica Fonda za humanitarno pravo.

Bivši ministar policije RS Tomislav Kovač koji je bio, kaže Kandićeva, upućen u srebrenički genocid, nalazi se u Srbiji i ima veoma profitabilnu kompaniju.

Za Branislava Puhala, bivšeg šefa obezbeđenja Ratka Mladića takođe se zna da je u Srbiji, kaže naša sagovornica.
 


U Srbiji se udomio i  Vojislav Maksimović, jedan od najbližih saradnika Radovana Karadžića i jedna od najodgovornijih osoba za ratne zločine nad Bošnjacima u Foči, čovek koji se smatra se kreatorom plana o etničkom čišćenju istočne Bosne, pa dakle i zločina koji su sledili shodno tom cilj.

U „svojoj“ Foči koju je hteo da pretvori u Srbinje, dobio je ove godine Povelju opštine, najviše zavičajno priznanje.

„Ne znam šta on radi, ali znam da se i on i mnogi drugi iz Foče nalaze u Srbiji i da se polako gubi trag o njihovom ratnom angažovanju, njihovom poreklu, njihovom učešću u pripremama etničkog čišćenja u Bosni, da se sve to polako gubi, nestaje“
, kaže Nataša Kandić.

Zaštita s obe strane Drine


Srpska desničarska grupa 1389 postavila je kontra postere nakon što je Vlada Srbije raspisala nagradu za informacije o Ratku Mladiću, novembar 2010
Kandić dalje navodi spisak onih koji se nalaze u Srbiji.

„Ni nekadašnji ministar inostranih poslova Republike Srpske i nekadašnji predsednik SDS-a Aleksa Buha, ni Maksimović nisu siromašni ljudi. Oni su bogati ali nemam podataka o tome da li su biznismeni ili žive od onoga što su zaradili u vreme rata. Ima tu i jako puno i oficira koji su bili blizu Mladića", nastavlja Kandićeva.

“Oni su pre rata, pre 1992. godine, bili oficiri JNA a onda odlaze, navodno, kao dobrovoljci u BiH. Tamo su do kraja 1995., 1996., onda se vraćaju i ponovo postaju oficiri sada drugačije formacije, Vojske Jugoslavije a zatim i Vojske Srbije. Nose svoje generalske ili neke druge činove koje su dobili upravo zahvaljujući učešću u ratu.“


Crne liste sa zabranom ulaska jednog broja ljudi u EU, Ameriku i BiH nisu vodilja za hapšenje preostalih haških begunaca, kažu naši sagovornici. Oni se vezuju uglavnom za Radovana Karadžića koji je već u Hagu.

Da li je mreža Mladićevih pomagača oslonjena na ljude iz BiH koji danas žive u Srbiji, pitali smo Dejana Anastasijevića, novinara nedeljnika Vreme. Anastasijević kaže da je velika razlika između pomagača jednog i drugog haškog optuženika.

„Karadžićeva mreža je bila uglavnom kriminalna organizacija kojima je profit bio najvažniji a Karadžić im je bio tek zgodna mapa za uzimanje tog profita. Upravo u toj činjenici leži objašnjenje zašto je Karadžić uhapšen a Mladić nije. Kad je o Mladiću reč, njega štite profesionalci. To je i Serž Bramerc rekao"
, kaže Anastasijević.

RSE: Da li profesionalci iz Srbije ili iz BiH koji su prešli u Srbiju?

Anastasijević:
Ja bih rekao da njega štite Srbi sa obe strane Drine.

Dejan Anastasijević, čiji je poslednji novinarski zadatak bio intevrju sa haškim tužiocem Seržom Bramercom, priču o crnim listama i mrežama pomoćnika haškim beguncima, bivšim i sadašnjim, završava ozbljnim upozorenjem:

„Ko god da su pomagači, dosadašnji metodi prismotre nisu dali rezultate. Ono što je osnovna stvar je činjenica da, ukoliko do sledećeg Bramercovog izveštaja u junu iduće godine ne bude rezultata, a to znači jedan odnosno obojica haških begunaca ne budu uhvaćeni i isporučeni gde treba, Srbiji preti vrlo ozbiljna opasnost da se ponovo desi ono što se desilo 2006. godine . Da budu na godinu – dve zamrznuti svi pregovori sa EU"
, zaključuje Anastasijević.
27.11.2010.

BOZO LJUBIC, KONTRA "DRAGANA COVICA I MILORADA DODIKA: "NIJEDAN ENTITET U BiH NE MOZE OSTATI NETAKNUT"

 

24sata.info PHOTO
image Božo Ljubić / 24sata.info

 

24SI - Nakon što je Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990, sklopio sporazum sa Draganom Čovićem, šefom HDZ-a, on je jučer iznenadio i svog koalicionog partnera, ali i kompletnu javnost.

 

Naime, Ljubić je preko beogradskih medija stavio do znanja da se uopšte ne slaže sa Čovićevim zahtjevom za trećim entitetom, ali i istovjetnim stavovima Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Uz naglasak da nikada ne govori o trećem entitetu, Ljubić je kazao:

"RS i FBiH su ustavnom multietnički entiteti. Međutim, u ovom momentu institucionalna prava Hrvata nisu izjednačena sa pravima srpskog naroda u RS. Zato se ne može reći da institucionalno nijedan entitet ne može ostati netaknut, ali isto tako i u teritorijalnom smislu. U svakom slučaju, teritorijalna reorganizacija bi se ticala čitave države".

Ovaj Ljubićev stav u potpunoj je suprotnosti sa stavovima Čovića i Dodika. Dodik je naime rekao da potpuno podržava Čovićev zahtjev za uspostavu trećeg entiteta i to na teritoriji FBiH jer Republika Srpska (RS) mora ostati netaknuta u svojim granicama i svakom drugom smislu. Čović se odmah u potpunosti složio sa Dodikom.

Ljubić je istakao da po njemu teritorijalna reorganizacija BiH podrazumijeva više federalnih jedinica koje će imati različite nacionalne većine. Prema nekim informacijama koje je list "San" dobio iz Mostara, Ljubićeva izjava je ne samo iznenadila Čovića nego ga i zabrinula, pa i dovela u pitanje sporazum HDZ-a i HDZ-a 1990.

Božo Ljubić je kazao da sebe ne vidi u izvršnoj vlasti na bilo kom nivou, uz opasku da je sve to već prošao.

"Ja sam prihvatio poslanički mandat u Zastupničkom domu Parlamenta BiH", dodao je Ljubić.

(24sata.info)

27.11.2010.

HAMDIJA POZDERAC ZRTVA VREMENA

 

Hrnjica o Pozdercu govori kao o političkoj i ljudskoj gromadi

image Sa promocije knjige Safeta Hrnjice

-Naprasnu smrt i odlazak Hamdije Pozderca sa životne i političke pozornice Krajišnici su godinama pokušavali razumjeti i snagom argumenata i činjenica i sebi i drugima razjasniti,  stoji u predgovoru knjige "Hamdija Pozderac- žrtva vremena", autora bihaćkog novinara  Safeta Hrnjice, čija je promocija održana u Bihaću i Cazinu, a uz obilježavanje Dana državnosti BiH. Ovom knjigom autor je pokušao da nakon 22 godine rasvijetli Hamdijinu smrt i nagli odlazak sa političke scene tadašnje države.

Hrnjica o Pozdercu govori kao o političkoj i ljudskoj gromadi. Ističe da su nakon afere "Agrokomerc" iz avgusta 1987. godine, a pogotovu Pozderčeve smrti 6. aprila 1988. godine malobrojni ostali istrajni i dosljedni u vjerovanju da je tragični kraj političke karijere i njegovog života bio glavni cilj velikosrpskih centara moći i utjecaja.

Promijenili mu ime

Ono što je rijetkima poznato jeste da se Hamdija Pozderac prvo zvao Muhamed, a  po tradiciji otac Meho i majka Safija promijenili su mu ime nazvavši ga Hamdija. Potječe iz ugledne cazinske porodice koja se tamo doselila iz Slavonije nakon Karlovačkom mira, negdje iza 1711. godine. 

27.11.2010.

NEBOJSA RADMANOVIC: NE MOZE BITI SVE U SARAJEVU, I TO PRVO MORAJU SHVATITI SARAJLIJE

Nebojša Radmanović : Ne može biti sve u Sarajevu, i to prvo moraju shvatiti Sarajlije

26/11/2010.
• -Ne može biti sve u Sarajevu, i to prvo moraju shvatiti Sarajlije, pa onda i svi ostali. Najteže je da to shvate Sarajlije, jer oni misle da je BiH Sarajevo, što nije točno. Problemi u BiH će se početi lakše rješavati kada ljudi u Sarajevu shvate da nije sve Sarajevo. Normalno je da predsjednik Srbije dolazi u Banju Luku, kao što je normalno da predsjednik Hrvatske dolazi u Mostar. Ja ne vidim nikakav problem ..

 

Nebojša Radmanović je drugi put izabran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, a u prvih osam mjeseci novog mandata bit će i predsjedatelj kolektivnog šefa države. U vrlo otvorenom razgovoru za Večernji list predsjednik Radmanović najavljuje usklađeniju politiku državnog Predsjedništva prema inozemstvu, ali i odgovara na pitanja o protivljenju Srba članstvu u NATO-u, problemima u formiranju vlasti, odnosima sa susjedima i mogućnosti da se nakon uspostave vlasti otvore pregovori o ustavnim promjenama. Na kraju, Radmanović objašnjava zašto smatra da Srbi nikada neće prihvatiti 25. studenoga kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Postoji li u Bosni i Hercegovini, a posebno u Republici Srpskoj, dovoljno političke spremnosti za pristupanje NATO savezu?

Ne može se na to pitanje odgovoriti s da ili ne. BiH se zakonski, a i odlukama političara, opredijelila da ide prema NATO-u. Zakon o oružanim snagama je jasno dao obvezu svim izabranim dužnosnicima da urade sve kako bi se što prije stiglo do NATO saveza. Sukladno tomu, svi do sada i obavljaju svoje obveze i BiH je i došla uvjetno do prijama u akcijski plan za NATO. Lako bismo mogli zaključiti da u RS-u postoji nepovjerenje prema NATO-u. Ono je prisutno kod većine građana, ali i jednog broja političara. Zbog toga i pritisak oko referendumskog opredjeljenja s jedne strane, a s druge strane referendum je demokratsko pravo koje su koristile i neke druge zemlje prilikom pristupanja NATO-u. Ja osobno procjenjujem da je dan ulaska u NATO još daleko i da zato ne treba trošiti energiju na priču o referendumu, već treba sukladno zakonu i političkim opredjeljenjima ispunjavati obveze koje stoje na tom putu. Te obveze i reforme koje nameće NATO - odgovaraju BiH.

Očekujete li da će vremenom doći do promjene raspoloženja u javnosti u RS-u i hoće li vladajuća politička struktura pokušati utjecati na tu promjenu?

U vladajućim strukturama u RS-u postoji većinsko raspoloženje da se uđe u objašnjenje značaja pristupanju NATO savezu. Na tome se već radilo, pa je to zaustavljeno, a vjerujem da će se ponovno raditi u tom pravcu. Postoje argumenti da se objasni značaj pristupanja NATO-u, ali postoje i emocije građana na koje ne možete utjecati. Ako vas je netko bombardirao, a jest, teško vam je shvatiti da se tom nekome sada trebate pridružiti. Također, postoji i politički interes koji nije vezan za emocije i to će političari morati objasniti građanima. Ovo pitanje zavisi i od okruženja. Srbija nije na putu prema NATO-u, iako vrši reformu vojske sukladno NATO standardima. Ne znači da će Srbija uvijek ostati izvan tog saveza, ali je danas razmišljanje prilično slično u RS-u i Srbiji. No, približavanje Rusije nekim odnosima s NATO-om, kao što se sada dogodilo na summitu u Lisabonu, također može utjecati na raspoloženje u RS-u prema NATO savezu. Vidjet ćemo kako će se to razvijati.

Je li priključenje NATO-u bila i tema razgovora koje ste imali na NATO summitu u Lisabonu?

Dio NATO summita na kojem smo mi sudjelovali odnosio se na mirovnu misiju u Afganistanu. Međutim, u stanci zasjedanja i pred samo zasjedanje razgovaralo se i o drugim temama, a posebno ih je zanimalo dokle smo došli u reguliranju pitanja vojne imovine, što je uvjet za akcijski plan.

Imali ste i kratki susret s američkim predsjednikom Barackom Obamom. Što Vam je kazao tom prilikom?

Osim kurtoaznog pitanja o situaciji u Bosni i Hercegovini, predsjednik Obama je kazao da prate stanje u BiH i da su zadovoljni našim sudjelovanjem u misiji u Afganistanu i općenito našim putem prema NATO savezu. Taj razgovor je trajao svega nekoliko minuta.

Otkako ste preuzeli novi mandat, imali ste brojne susrete sa stranim veleposlanicima i drugim diplomatima. Što oni prioritetno traže i očekuju od novih bh. vlasti?

-Dio međunarodne zajednice ima mnogo krupnije probleme nego što je to BiH, pa nas se samo usput dotaknu. Drugi dio međunarodne zajednice, tvrdim to sasvim jasno, ne razumije što se ovdje događa i donosi ishitrene odluke...

Koji je to dio međunarodne zajednice?

-To su neki u Europi koji su potaknuti neprimjerenim izvješćima OHR-a o stanju u BiH. Iako ne mogu reći da kod svih ne postoji dobra namjera da se pomogne BiH. Mislim da je ključno pitanje u cijeloj priči različitost unutarnjih stavova koji iz BiH odlaze prema vani. To unosi određenu konfuziju i ako tome dodate OHR, koji radi nešto četvrto, jednoj europskoj zemlji je teško razumjeti što se to uistinu događa u Bosni i Hercegovini. Zato nekada imate zabrinutost, dobronamjernu želju da se pomogne, ali i smjer koji može biti pogrešan. Odgovornost je na nama, domaćim izabranim političarima, da pomaknemo u stranu međunarodne faktore, da ih koristimo savjetodavno, a ne da se njima žalimo jedni na druge.

Jeste li s drugom dvojicom članova Predsjedništva razgovarali o toj temi? Kako možete izbjeći praksu da svaki član istupa samostalno i vodi samostalnu politiku?


-I u prethodne četiri godine mi smo se u državnom Predsjedništvu više slagali, nego što smo se sukobljavali. Međutim, u javnost je izlazilo samo ono kada se ne slažemo i onda se stječe dojam da se mi svaki dan svađamo, što nije točno. Svjesni te percepcije u javnosti, mi smo sada u startu pokušali pokazati da se slažemo. I mogu reći da smo uspjeli. Čak je to vidljivo u međunarodnoj zajednici kao uspjeh Predsjedništva na početku mandata. Moj istup u Vijeću sigurnosti je bio usuglašen, što je s velikim zadovoljstvom primljeno od članica Vijeća sigurnosti. Čini mi se da sada na početku kod sve trojice članova Predsjedništva postoji želja da istupamo jedinstveno. Ja ću se maksimalno truditi da u tome i uspijemo.

U posljednje vrijeme su intenzivirani kontakti na predsjedničkoj razini među zemljama regije. Hoće li se Bosna i Hercegovina aktivnije uključiti u te razgovore i relaksaciju odnosa u regiji?


-Hoće. BiH će sigurno biti vrlo aktivna u tome. Mi smo i ranije radili na bilateralnoj suradnji i imali smo službene posjete. Međutim, mnogo veći značaj se pridaje našim unutarnjim svađama. Naravno, suradnja sa susjedima može biti bolja i mi sada pripremamo plan posjeta za iduću godinu. Prioritet će biti dobrosusjedska suradnja, a to znači da ćemo se truditi kako bi imali službene posjete susjednim zemljama, kao i posjete njihovih predsjednika BiH.


Mediji i dio bošnjačke politike često prigovaraju predsjednicima Borisu Tadiću i Ivi Josipoviću zbog odlazaka u Banju Luku i Mostar. Kako Vi to komentirate?


-Ne može biti sve u Sarajevu, i to prvo moraju shvatiti Sarajlije, pa onda i svi ostali. Najteže je da to shvate Sarajlije, jer oni misle da je BiH Sarajevo, što nije točno. Problemi u BiH će se početi lakše rješavati kada ljudi u Sarajevu shvate da nije sve Sarajevo. Normalno je da predsjednik Srbije dolazi u Banju Luku, kao što je normalno da predsjednik Hrvatske dolazi u Mostar. Ja ne vidim nikakav problem u tome. Problem je u zlonamjernim ljudima koji hoće praviti svađe u BiH. Njihovi dolasci u bilo koji dio Bosne i Hercegovine su doprinosi pomirenju, toleranciji i dobrosusjedskoj suradnji.

Kako Vi gledate na sve veći angažman Turske na Balkanu i posebno u Bosni i Hercegovini? Slažete li se s predsjednikom svoje stranke da se Turska ponaša pristrano u BiH?

Slično Milorad Dodik i ja mislimo o tom pitanju. Generalno su bilateralni odnosi Bosne i Hercegovine i Turske dobri. S druge strane, legitimna je želja Turske da utječu na događaje na Balkanu, ali je isto tako legitimno da mi kažemo što mislimo o tome. Dakle, nemam ništa protiv da Turska, koristeći dobre bratske odnose s nekim narodima ovdje, pomaže BiH, ali imam protiv toga da različito gledaju na pojedine narode kada je u pitanju politički razvoj BiH.

Kada možemo očekivati konstituiranje izvršne vlasti na državnoj razini?

-To ovisi o najmanje tri razine dogovora. Jedna je Predsjedništvo i ja odgovorno tvrdim da ćemo mi u zakonskim rokovima uraditi sve što je u našoj nadležnosti. Druga razina odlučivanja je Parlament BiH i od njega zavisi i kako će Predsjedništvo ispunjavati rokove. I treća razina je međustranački dogovor bez kojeg nema ni vlasti. Primjećujem da su zadnjih dana intenzivirani međustranački razgovori, ali teško je reći kada će taj posao biti završen. Predsjedništvo je spremno obaviti konzultacije i na kraju izići s imenom mandatara. Osobno želim da to bude što prije, ali teško je očekivati da to bude prije kraja siječnja i ja bih bio zadovoljan kada bismo to uspjeli završiti u drugoj polovini siječnja.

Jeste li skloniji tome da novi predsjedatelj Vijeća ministara bude iz stranke koja je dobila najviše glasova ili iz hrvatske stranke, uvažavajući nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji na toj poziciji?

I kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a i kao političar, ali i čovjek koji razmišlja o ovom prostoru na kojem živimo svi zajedno, mislim da je neophodno da ovaj put predsjedatelj Vijeća ministara bude iz reda hrvatskog naroda, i to iz stranke koja je dobila najveći broj glasova Hrvata na izborima. Ukoliko se Hrvati ne dogovore drukčije, naravno! Mislim da je to najbolje za BiH, a svaka drukčija odluka pravi probleme u BiH i čini je nestabilnom. To ne mora biti nigdje zapisano i oni koji izlaze s tim argumentom da nacionalna rotacija na ovoj poziciji nigdje nije zapisana, zapravo hoće zbog svog osobnog ili nekog kolektivnog interesa praviti nestabilnost u BiH. Tako ne može funkcionirati BiH i nadam se da će ovi argumenti koje sam iznio prevladati.

Mnogo rasprava se vodi i o tome na kojim principima uspostaviti vladajuću većinu - je li to matematička ili programska koalicija?

Moguće je i jedno i drugo. I matematička koalicija uspostavljena prije četiri godine je imala određena programska opredjeljenja. Sada imate rasprave o tome što je to programska koalicija. Program može biti zapisan i na jednoj i na 150 stranica, a možete neostvariti i jednu i drugu. Važno je da ta programska platforma ne bude pretenciozna, jer ovdje vlast formiraju stranke koje imaju potpuno suprotne programe. Od onih unitarističkih do onih potpuno decentralističkih, ali postoje i stvari koje su nam zajedničke, kao što je europski put. Iz toga možemo izvući barem 10 jasnih programskih zadataka za novo Vijeće ministara. Nađimo ono što nam je zajedničko i ostvarimo to kao što smo ostvarili više od 170 uvjeta za bezvizni režim.

Vidite li Vi sada tu spremnost da se nađe balans između matematičke i programske koalicije?

Ima nekih važnih stranaka koje ne pokazuju takvu spremnost i to jest problem. Ako to prevladamo u idućih nekoliko dana, onda ćemo brzo doći do Vijeća ministara, a u protivnom ćemo imati velike teškoće. Postoje ovdje oni koji su sebi umislili da oni mogu sve i da svi ostali trebaju kleknuti pred njima. To nije moguće ni u centraliziranim jednonacionalnim državama, a pogotovo ne u BiH. Neka ovo bude poziv tim ljudima da dođu malo pameti.

Očekujete li da nakon formiranja vlasti bude otvoreno pitanje ustavnih promjena u BiH i je li realno očekivati da se postigne neki konkretan dogovor tijekom ovog mandata?

Očekujem da to pitanje ubrzo bude otvoreno, ali iskreno ne očekujem da to bude završeno do kraja ovog mandata. Kada govorimo o nezadovoljstvu, ja tvrdim da su sva tri naroda nezadovoljna u BiH, ali u određenom trenutku nečije nezadovoljstvo ispliva u prvi plan, kao što je sada slučaj s Hrvatima. Nezadovoljni su Bošnjaci, jer smatraju da BiH treba biti centralizirana država. Srbi su nezadovoljni, jer smatraju da su RS-u oduzete nadležnosti koje su joj pripale po Daytonu i posebno su nezadovoljni Hrvati, jer je u posljednje vrijeme došlo do njihova grubog nadglasavanja. Moje mišljenje je da su političari koji su iz većinskog naroda vodili računa da ne preglasavaju one kojih je manje, ne bi ni došlo do ovakve eskalacije hrvatskog nezadovoljstva. Ja sam uvijek isticao da Hrvati nemaju isti ravnopravan odnos kao Bošnjaci i Srbi. Moram reći da to po Daytonu nije bilo tako i da je taj problem eskalirao nakon promjena koje je uveo Wolfgang Petritsch, jer je omogućio nadglasavanje Hrvata. Hrvati imaju manjkavosti kada je u pitanju uporaba jezika, što je pravo koje mora biti zajamčeno nacionalnim manjinama, a ne konstitutivnim narodima. O tome sam glasnije govorio nego neki Hrvati. Sada smo izloženi pritisku svih hrvatskih stranaka za drastične izmjene ustava, što stvara druge probleme. Ne postoji u ovom trenutku suglasnost u BiH za ozbiljnije promjene daytonskog ustava. Sada treba uraditi ono što se može, a to je uskladiti ustav s presudom u predmetu “Sejdić i Finci”. Sve ostalo treba prebaciti u Parlament i onda zajedno s nevladinim sektorom, znanstvenicima i javnim djelatnicima pokušati doći do nekih ozbiljnijih promjena. Naravno, prije toga treba odmaknuti strance od cijele te priče, jer su oni sa svojim prijedlozima i projektima u proteklom razdoblju pravili cirkus u Bosni i Hercegovini.

Ovaj razgovor vodimo na dan koji se u dijelu zemlje obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a drugom ne. Ima li ikakve šanse da Republika Srpska ikada prihvati 25. studenoga kao državni praznik?

Ne mogu reći nikada, ali moram reći teško. Praznik BiH jest ono što se svi dogovorimo i ako se ne možemo oko nekog datuma dogovoriti, postoje oni datumi oko kojih možemo. Podsjećam sve da je Ministarstvo civilnih poslova imalo prijedlog zakona o blagdanima i praznicima, s prijedlozima datuma oko kojih se slažemo. To je trebalo prihvatiti, a ne odbiti, jer smo sada u fazi kada jedni ne daju jedno, a drugi drugo, i onda imamo jedno veliko ništa. Ovaj datum jest važan za prošlost ovih prostora, ali nije državni praznik Bosne i Hercegovine. Toga trebaju biti svjesni svi, pa i oni koji danas napadaju one koji ne prihvaćaju ovaj datum kao Dan državnosti Bosne
i Hercegovine.  Dejan Jazvić (Večernji list)

27.11.2010.

ODNOSI SARAJEVA I BEOGRADA DALEKO OD DOBRIH

 

Delegacija Parlamenta BiH u posjeti Beogradu, juni 2010, foto: Saša Čolić

Delegacija Parlamenta BiH u posjeti Beogradu, juni 2010, foto: Saša Čolić

 26.11.2010.
Trenutačne ocjene o odnosima BiH i Srbije govore da su ti odnosi na veoma niskim razinama i da ih posebice otežavaju pravosudni procesi, ocijenjeno je u petak u Tuzli, na okruglom stolu na temu „Sarajevo - Beograd: da li smo na putu stabilizacije i povjerenja“, čiji je organizator Fondacija "Istina, pravda, pomirenje" iz Tuzle.

Dolasci srbijanskog i hrvatskog predsjednika Borisa Tadića i Ive Josipovića u BiH, njihova isprika za sve nedužne žrtve, kao i isprika Bakira Izetbegovića, ipak imaju velikog odraza na ukupne odnose zvaničnog Sarajeva i Beograda, ocijenjeno je.

„Nećemo valjda čekati kao Nijemci i Francuzi 150 godina da shvatimo da su gluposti bile u Prvom i Drugom svjetskom ratu, bez obzira ko ih je napravio. Tako i ova glupost koja je bila od 1992. do 1995., rat, agresija - ne možemo robovati tome. Treba pravdi i pravosuđu ostaviti da jure nekoga ko je tu mašineriju pokrenuo i napravio zločine, ali se dijalog mora otvoriti“
, kaže Sinan Alić, predsjednik Fondacije "Istina, pravda, pomirenje" iz Tuzle.

Zijad Bećirović
, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana, nije optimističan po pitanju skorog poboljšanja odnosa dvije zemlje. Tome je doprinijela, kaže, rezolucija Interpola.

„Rezolucija Interpola ponovo je omogućila Srbiji da raspisuje zahtjeve Interpolu za crvenim potjernicama. I što je najžalosnije - ovom rezolucijom su prekinute privremene mjere, koje su uspostavljene u junu 2009. godina, kojima su zahtjevi Srbije za crvenim potjernicama bili obustavljeni od strane Interpola. Danas, nakon rezulocije Interpola koja je donesena u Dohi, BiH može ulagati protest u roku od 30 dana kada sazna od strane Interpola da je Srbija uložila zahtjev za raspisivanje crvene potjernice. To pravo BiH imala je i ranije, samo nije bilo limitirano na 30 dana. Srbija je bila protiv usvajanja te rezolucije jer je njezino neograničeno pravo da raspisuje potjernice sada limitirano rokom od 30 dana, uz prethodni protest BiH. U suštini sve ostaje isto za Srbiju, a za BiH sve počinje ispočetka“
, ocjenjuje Bećirović.

Refleksija odnosa Zagreba i Beograda


Tadić i Josipović u Zagrebu, novembar 2010
U Helsinškom komitetu Srbije odnose dvije zemlje promatraju kroz sam odnos srbijanskog predsjednika Tadića prema ovoj zemlji, što bi se u konačnici moglo promatrati i kao cjelokupan odnos Srbije prema BiH.

„Boris Tadić jeste bio u Srebrenici i jeste ta ta rezolucija o Srebrenici u Skupštini Srbije usvojena, ali mislim da je ona ostala negde na pola puta jer je izbegnuta reč genocid. Boris Tadić nije smogao snage da se jasno izjasni i o genocidu u Srebrenici. Ni korak dalje se u tome nije otišlo. I mislim da tu Srbija može da odigra ključnu ulogu zbog toga što preferira RS, i ne samo to nego koristi sve moguće argumente u prilog tezi da će RS možda u budućnosti biti deo Srbije. To je sad patrijarh Irinej nedavno u Banjoj Luci rekao“, kaže Seška Stanojlović iz Helsinškog komiteta Srbije.

Otopljavanje i relaksacija odnosa između Hrvatske i Srbije i njezinih lidera veoma je dobro za BiH, smatra Zoran Ostojić, poslanik u Skupštini Srbije.

„Druga stvar koja je bitna za normalizaciju regiona, a to znači i odnosa između Bosne i Srbije je članstvo u NATO paktu. Sve NATO zemlje imaju kakve-takve odnose otkad se NATO formirao. Niko nije ratovao“
, kaže Ostojić.

Vehid Šehić, dopredsjednik Igmanske inicijative, kaže da dijalog između dvoje zemlje već 16 godina najbolje održavaju akteri civilnog društva.

„Najbolje da to rješavamo sami, bez učešća međunarodne zajednice, jer tu ćemo pokazati i političku odgovornost. Međutim, svi su na ispitu vjerodostojnosti - da li su ono što su govorili spremni i da djelima pokažu“
, kaže Vehid Šehić.

Grujica Spasović, veleoposlanik Srbije u BiH, smatra da su odnosi BiH i Srbije mnogo bolji od onog što mediji prezentiraju, ali su još uvijek daleko od onog odnosa kakav građani očekuju:

„Imate tu jako puno i ekonomskih interesa, ima tu puno porodičnih veza, prijateljskih itd. Ja se iskreno nadam da će u narednim godinama čak vrlo brzo da ti odnosi krenu nabolje. Ja se iskreno nadam da će vrlo brzo slediti poziv Predsedništva BiH da predsednik Tadić dođe i u posetu Sarajevu“
, navodi Spasović.

Jedinstven zaključak s okruglog stola „Sarajevo - Beograd: da li smo na putu stabilizacije i povjerenja“, koji je organiziran u Tuzli, a na kojem su se okupili predstavnici vladinih i nevladinih institucija Srbije i BiH, je da se potaknu institucije ove dvije zemlje da uspostave stalne komunikacijske odnose, da zajedno počnu evidentirati probleme, a onda ih zajedno i prevazilaziti.
27.11.2010.

ALEKSANDAR DZOMBIC O ULOZI NOVOG PREDSJEDNIKA MANJEG ENTITETA: POLITICKA PITANJA I DALJE U RUKAMA "MILORADA DODIKA"

 

SNSD-u bi trebalo da pripadnu finansije, unutrašnji poslovi, zdravstvo, privreda, poljoprivreda i ekonomski odnosi • Očekuje da se za tri do četiri mjeseca formira vlada Federacije BiH

image

Mandatar Aleksandar Džombić izjavio je da će se nova vlada Republike Srpske (RS) više baviti privredom i socijalnim pitanjima, dok će politička pitanja biti prenesena na novog predsjednika Republike.

Džombić je rekao da očekuje da Vlada bude formirana do 15. decembra, tako da već do kraja godine budu usvojena pojedina strateška dokumenta. Za sada je, kaže on, prioritet usaglašavanje stavova sa Demokratskim narodnim savezom (DNS) i Socijalističkom partijom o raspodjeli resora.

"Kada je riječ o pojedinim resorima, SNSD-u bi trebalo da pripadnu finansije, unutrašnji poslovi, zdravstvo, privreda, poljoprivreda i ekonomski odnosi. DNS-u je ponuđen resor saobraćaja i veza, jer su zahtijevali kontinuitet, i lokalna samouprava. Što se tiče trećeg ministarstva, o tome ćemo se pokušati usaglasiti", rekao je Džombić za Radio-televiziju RS.

On je dodao da je Socijalističkoj partiji ponuđen resor trgovine i turizma, porodice, omladine i sporta, te rada i boračko-invalidske zaštite, i da je potrebno da oba SNSD-ova koaliciona partnera ispoštuju konstitutivnost naroda na ministarskim funkcijama.

"Što se tiče ministarskog mjesta za SDA, očekujemo da se za tri do četiri mjeseca formira vlada Federacije BiH, nakon čega ćemo, prema principu reciprociteta, jedno mjesto u našoj vladi dati ovoj stranci, i to bi trebalo da bude resor izbjeglica i raseljenih lica", najavio je Džombić.

Govoreći o personalnom sastavu buduće Vlade, mandatar je rekao da je za sada izvjesno da će ministar finansija biti Zoran Tegeltija, zdravlja i socijalne zaštite Ranko Škrbić, saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović, a u Vladi će ostati i aktuelni ministri Džerard Selman i Anton Kasipović.

"Lider Socijalističke partije Petar Đokić je jedan od kandidata za neki od značajnijih resora, a jedno od izvjesnih imena je Željka Cvijanović za Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju", rekao je Džombić.

Mandatar je izrazio očekivanje da će opozicija u RS biti konstruktivna u svom djelovanju i da će argumentima ukazivati na eventualne greške u radu Vlade.

"Problem opozicije u RS je što ona nije jedinstvena i to se moglo vidjeti u toku predizborne kampanje, jer njeni lideri nisu mogli da se usaglase. Nama je bitno da smo sa strankama iz RS postigli dogovor o usaglašenom djelovanju u institucijama BiH i da možemo imati veto na sve štetne odluke po RS", istakao je Džombić.

Prema njegovim riječima, u prethodne četiri godine zaustavljen je proces prenošenja nadležnosti RS.

"Mi ćemo nastojati da određene nadležnosti vratimo na entitetski nivo, jer smo utvrdili da su njihovim prenosom prouzrokovane velike neefikasnosti i poskupljenja funkcionisanja institucija. Sada u zajedničkim institucijama imamo 22 000 zaposlenih koji troše 50 miliona maraka više nego RS, u čijoj upravi radi 55 000 ljudi", naglasio je Džombić.

On je dodao da zbog toga Vlada RS neće dati saglasnost za povećanje budžeta zajedničkih institucija, iako na tome insistira Međunarodni monetarni fond, jer to podrazumijeva odobrenje dodatnih 200 miliona KM sa zajedničkog računa, što nije prihvatljivo.

Govoreći o budućoj socijalnoj politici u RS, Džombić je rekao da će jedna od prvih biti reforma Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, koja će podrazumijevati odvajanje pravih od penzija stečenih po drugom osnovu, formiranje rezervnog fonda, te uvođenje dobrovoljnog "trećeg stuba" penzijsko-invalidskog osiguranja.

26.11.2010.

ZLATKO LAGUMDZIJA I ZELJKO KOMSIC KOD MILORADA DODIKA: U SARAJEVU IDUCE SEDMICE O USTAVU, IMOVINI, POPISU, BRCKOM

Lagumdžija i Komšić kod Dodika : U Sarajevu iduće sedmice o Ustavu, imovini, popisu, Brčkom 

 26/11/2010.
• Funkcioneri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije (SDP) BiH dogovorili su se danas u Banjaluci da će se krajem iduće sedmice ponovo sastati u Sarajevu gdje će razgovarati o formiranju vlasti na nivou BiH i otvorenim pitanjima - Ustavu, imovini, popisu, Brčko distriktu.Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je novinarima nakon troipočasovnog sastanka da su danas tragali za određenim mogućnostima ..

Funkcioneri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije (SDP) BiH dogovorili su se danas u Banjaluci da će se krajem iduće sedmice ponovo sastati u Sarajevu gdje će razgovarati o formiranju vlasti na nivou BiH i otvorenim pitanjima - Ustavu, imovini, popisu, Brčko distriktu.Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je novinarima nakon troipočasovnog sastanka da su danas tragali za određenim mogućnostima i da će naredne sedmice u ponovo Sarajevu razgovarati o mnogim otvorenim pitanjima u BiH."Dogovorili smo se da krajem iduće sedmice zvanične delegacije SNSD-a i SDP-a sjednu u Sarajevu i pokušaju vidjeti kakvi su mogući zajednički odgovori na otvorena pitanja u BiH u vezi sa i ustavnim promjenama, imovinom, Brčko distriktom, popisom stanovništva", rekao je Dodik.On je istakao da će odgovori na ta programska pitanja biti osnova eventualne saglasnosti za formiranje Savjeta ministara."Razumijemo izborne rezultate. SDP je nezaobilazan u formiranju vlasti'', rekao je Dodik. "Ranije smo razgovarali sa drugim političkim partijama iz Federacije BiH i usaglasili određene stavove, a u okviru Republike Srpske sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) i na nivou BiH nastavljamo u okviru platforme o usaglašenom djelovanju. Imamo namjeru da odblokiramo određena pitanja koja stoje na putu ka evropskim integracijama", rekao je on.Dodik je naglasio da SNSD ima spreman odgovor za provođenje odluke Suda u Strazburu u predmetu "Sejdić-Finci", da se pitanje državne imovine riješi kako je to i predviđeno, te da želi da se vidi koja su druga pitanja koja blokiraju funkcionisanje organa BiH, u vezi sa tužilaštvima i sudovima, i da se postigne dogovor, ako to bude moguće.

Lider SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija rekao je da je danas samo napravljena neka vrsta inventure političkih stavova ove dvije stranke, te da nije nepoznato da se oni u velikoj mjeri razilaze."Međutim, postoji puno toga u čemu se i danas možemo naći. Svi smo svjesni činjenice da su izazovi koji su pred ovom zemljom i njenim građanima neuporedivo veći nego što o njima danas možemo da damo odgovor. Svjesni smo socijalnih, ekonomskih i drugih problema, ali i da ova zemlja ima veliku šansu da ubrza put ka evroatlantskim integracijama, da postane pozitivna politička i regionalna priča koja će biti pretpostavka za ozbiljnije ekonomske projekte", rekao je Lagumdžija.On je istakao da su ove dvije partije nezaobilazne političke činjenice ukoliko se stvari u BiH žele pomaknuti naprijed, dodavši da će pokušati da nađu put da ova zemlja bude bolja u i dućoj nego u ovoj godini.Lagumdžija je naglasio da je tokom razgovora najviše vremena potrošeno na to da se vidi šta činiti u naredne četiri godine, kako u RS i FBiH, tako i na nivou BiH, da bi se ubrzao put zemlje ka ekonomskom prosperitetu.On je rekao da nije ni bilo pokušaja razgovora o imenu predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, dodajući da je pozicija SDP-a poznata, ali da prije treba vidjeti na kojem projektu će se praviti Savjet ministara i ukupna vlast u BiH.Govoreći o konstituivnoj sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH, Lagumdžija je rekao da će u utorak biti verifikovani mandati poslanika, i da bi volio da bude izabrano i rukovodstvo, dodajući da SDP ima svoje kandidate, kao što to ima i SNSD."Ne bih želio da nepotrebno pravim nesporazume sa drugim političkim partijama prije nego što s njima dogovorimo koje su to teme na kojima možemo sarađivati. Zato bi bilo dobro da to rukovodstvo bude izabrano na jasnoj parlamentarnoj većini", naglasio je  Lagumdžija.Lagumdžija je rekao da su samo SDP i SNSD nezaobilazni u formiranju vlasti, a da su svi ostali "zaobilazni", na šta je Dodik rekao da SNSD ima dogovor sa SDS-om, koji je za ovu stranku nezaobilazan.Domaćini sastanka bili su predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, član Predsjedništva iz hrvatskog naroda Željko Komšić, a prisustvovao mu je i potpredsjednik SNSD-a Igor Radojičić. (Kliker.info-Srna )


26.11.2010.

CRNE LISTE BEZ MNOGO EFEKTA

 

Sjedište Stejt Departmenta u Vašingtonu

Sjedište Stejt Departmenta u Vašingtonu

26.11.2010.
U proteklih 10 godina izrečeno je desetina restriktivnih mjera i zabrana stotinama osoba koje su osumnjičene za pomaganje haškim bjeguncima ili za opstrukcije Dejtonskog sporazuma.

Te mjere i zabrane provode se i danas, kao što su crne liste EU i SAD-a, ali posljednjih godina čini se da su više formalne i birokratske nego suštinske, koje bi rezultirale hapšenjem i privođenjem onih koji su još uvijek u bijegu, poput Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Već sedam godina za više od 30 osoba koje se nalaze na crnoj listi EU i SAD-a za koje se sumnja ili je utvrđeno da pomažu u skrivanju haških optuženika, zabranjen je ulazak ili tranzit kroz BiH.

Savjet ministara BiH je 5. oktobra ove godine produžio je raniju odluku o restriktivnim mjerama koje je usvojio Savjet EU.

Zanimljivo je, međutim, da se ova zabrana odnosi na osobe koji nisu državljani BiH, a takvih je na ovom spisku samo pet, a to su članovi porodice Gorana Hadžića i Milorad Ulemek Legija.

Svi ostali, među kojima su članovi porodice Karadžić, nekadašnji obavještajci Milan Bilbija, Ljuban Ećim i Dragan Kijac, bivši šefovi policije i ministri Predrag Jovičić, Tomo Kovač i Momčilo Mandić, te nekadašnji šef kabineta Radovana Karadžića Milovan Cicko Bjelica, su državljani BiH.

Veći dio ovih osoba ima i srbijansko državljanstvo i žive u Beogradu, ali neki od njih, poput Bjelice, nikada nisu odlazili iz BiH.

Iako je sumnjičen da je dio mreže podrške Radovana Karadžića, koji je uhapšen prije dvije godine, sankcije mu nisu skinute, ali mu i ne smetaju, kaže Bjelica:

Milovan Cicko Bjelica na suđenju Momčilu Krajišniku u Hagu, april 2006
„Ja putujem i evidentiraju moj ulazak i izlazak, ali ta uredba se nije odnosila na teritoriji BiH za državljane BiH. A ja imam samo državljanstvo BiH, tako da nikada nisam imao nikakvih problema. Jeste kontrola, naprave oni zabilješku da sam izašao ili ušao na teritoriju BiH. Pravo da vam kažem, i da nisam na tom spisku ništa mi ne znači“, tvrdi Bjelica.

Dio širih mjera


Treba dodati na se na ovom spisku još uvijek nalazi i ratni potpredsjednik Vlade RS Velibor Ostojić koji je prije više od godinu dana umro u Užicu, ili Milorad Ulemek koji služi 40-ogodišnju kaznu zatvora u Srbiji.

Da li ovakvi neažurirani spiskovi šalju pogrešne poruke javnosti o formalnoj ali ne i suštinskoj namjeri i nastojanjima da svi haški optuženici konačno i budu uhapšeni, odgovara analitičar Međunarodne krizne grupe u BiH Srećko Latal:
Te liste se po nekom difoltu prenose iz godine u godinu, bez negativnih, ali i bez pozitivnih efekata, tvrde u Međunarodnoj kriznoj grupi.


„Činjenica da te liste po nekom difoltu se prenose iz godine u godinu. Ne vidim da imaju nekakve posebne negativne posljedice, ali očigledno nemaju ni pozitivne rezultate.“

Puno kritičniji stav prema ovim ali sličnim odlukama koje je godinama poslije rata u BiH, a sa istim ciljem, donosio Ured visokog predstavnika, ima novinarka magazina Slobodna Bosna Suzana Mijatović:

„Mislim da je više nego jasno da većina tih odluka nije imala apsolutno nikakvog efekta kada je u pitanju hapšenje haških optuženika, prije svih, recimo, Radovana Karadžića.“

Odluka Savjeta ministara BiH s početka ove priče samo je dio širih mjera Savjeta Evropske unije i SAD koje su donijete 2003. godine, a koje se odnose za 150 osoba iz BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije.

Sankcije su im izrečene zbog, kako je navedeno, opstrukcije Dejtonskog sporazuma ili pružanja podrške organizovanom kriminalu i nasilju, ometanja rada Haškog tribunala, blokirana im imovina u SAD i zabranjen ulazak u tu zemlju.

Bez obzira na sve učinjeno, Ratko Mladić i Goran Hadžić još uvijek su na slobodi.

Među ovih 150 imena našli su se i Hasan Čengić, dugogodišnji poslanik u bh. Parlamentu, ratni ministar policije Bakir Alispahić iz Sarajeva, Ljubo Ćesić Rojs iz Posušja, Ante Jelavić (bivši član Predsjedništva BiH), Senad Šahinpašić, zvani Šaja, i Stanko Sopta iz Mostara. Svima njima izrečene sankcije nikada nisu smetale, ističe Suzana Mijatović.

„Mislim da te zabrane nisu ni na koji način utjecale na njih. Uzećemo primjer Bakira Alispahića koji je već godinama ’ugledni’ biznismen u Sarajevu. Ne vidim da je na bilo koji način ta zabrana na njegovo poslovanje - on je jedan od zastupnika Folksvagenovih vozila, ima auto-kuću, jednu od vodećih u Sarajevu. Dakle, Folksvagen je firma koja je iz Njemačke - ne vidim na bilo koji način da je to uticalo na njegovo poslovanje, ili na Šahinpašića ili na Čengića. Isto se odnosi i na hrvatske političare“
, navodi Suzana Mijatović.

Ukoliko administracijama u Vašingtonu i Briselu i nije najvažniji zadatak ažuriranje crnih lista i imena na njima, domaće vlasti bi morale povesti više brige o tome jer bi se država mogla suočiti sa tužbama poput one koju je Sudu za ljudska prava u Strazburu predao Milovan Cicko Bjelica.

Bjelica i grupa ljudi sa ovog spiska narednog mjeseca predaće sudu u Londonu i tužbu protiv nekadašnjeg visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna koji ih je smijenio sa funkcija jer protiv kojih nikada nije podignuta optužnica ili dokazano bilo kakvo krivično djelo.
26.11.2010.

OSUDJEN ZA RATNE ZLOCINE: BRANIMIR GLAVAS U PONEDELJAK PRED SUDOM BiH

 

24sata.info PHOTO
image Branimir Glavaš / 24sata.info

 

24SI - Naredne sedmice pred Apelacionim vijećem Suda BiH pojavit će se Branimir Glavaš, bivši zapovjednik grada Osijeka koji je osuđen za ratne zločine u Republici Hrvatskoj.

 

Apelaciono vijeće će u ponedjeljak, 29. novembra, razmatrati žalbu na odluku Suda BiH kojom se potvrđuje presuda Vrhovnog suda Hrvatske izrečena Glavašu zbog zločina u Osijeku.

Glavaš je osuđen na osam godina zatvora jer je naredio ubistva, nečovječna postupanja i zatvaranja civila. Nakon izricanja drugostepene presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo posjeduje, te je uhapšen u maju 2009. godine na osnovu Interpolove potjernice, javio je BIRN.

U ponedjeljak i srijedu nastavlja se dokazni postupak odbrane Slavka Perića, koji je sa Momirom Pelemišem optužen za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine.

Za genocid se terete i bivši policajci Duško Jević, Mendeljev Đurić, Goran Marković i Neđo Ikonić, koji će se pojaviti pred Sudom u ponedjeljak i četvrtak, kao i Željko Ivanović, čija Odbrana će saslušati nove svjedoke također u četvrtak, 2. decembra.

Iduće sedmice nastavljaju se dva suđenja desetorici optuženih za strijeljanje oko 200 Prijedorčana na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine.

Dodatni dokazni postupak odbrana na suđenju Zoranu Babiću, Miloradu Radakoviću, Miloradu Škrbiću, Dušanu Jankoviću i Željku Stojniću nastavlja se 29. i 30. novembra, dok će Tužilaštvo saslušati nove svjedoke na suđenju Saši Zečeviću, Radoslavu Kneževiću, Petru Čivčiću, Marinku Ljepoji i Branku Topoli, 2. decembra.

Odbrana Boška Lukića, koji je sa Markom Adamovićem optužen za zločine počinjene 1992. godine na području općine Ključ, u ponedjeljak i srijedu će nastaviti svoj dokazni postupak.

Mensur Memić, Dževad Salčin, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić, Nihad Bojadžić i Zulfikar Ališpago, koje Državno tužilaštvo smatra odgovornim za napad na selo Trusina kod Konjica, pred Sudom će se pojaviti u utorak, 30. novembra.

Tužilaštvo će u srijedu, 1. decembra, saslušati nove svjedoke koji će govoriti o zločinima na području Bihaća, Cazina i Bosanskog Petrovca, za koje su optužena trojica bivših pripadnika Armije BiH (ABiH) – Mehura Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić.

Istog dana nastavlja se suđenje Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, koji su optuženi za zločine počinjene nad bugojanskim Hrvatima 1993. i 1994. godine.

Za iste zločine optužen je i Alija Osmić, bivši pripadnik Vojne policije 307. brigade ABiH, čije se suđenje nastavlja u petak, 3. decembra.

U četvrtak, 2. decembra, odbrana Darka Dolića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) optuženog za zločine u Prozoru, saslušat će vještaka medicinske struke, dok će na suđenju Ratku Dronjku, za zločine u Drvaru, novi svjedoci Tužilaštva dati iskaz.

Iduće sedmice pred Apelacionim vijećem Suda BiH će se nastaviti dva obnovljena suđenja – u ponedjeljak Šefiku Aliću, koji je nepravosnažno oslobođen krivnje za zločine u Krajini, a dva naredna dana Marku Radiću, Draganu Šunjiću, Damiru Brekalu i Mirku Vračeviću, nepravosnažno osuđenim na ukupno 80 godina zatvora za zločine u Vojnom kod Mostara.

(fena)

26.11.2010.

MIRSAD MIRVIC IZ VISEGRADA

 

Mirsad Mirvić, fotografija iz porodičnog albuma

Mirsad Mirvić, fotografija iz porodičnog albuma

26.11.2010.
Mirsad Mirvić je 25. maja 1992. otišao iz svoje kuće u Višegradu nadajući se neplaćenom odmoru. To je bio posljednji dan kada ga je supruga Sabaheta Mirvić vidjela živog.

Sa malim sinom i u poodmaklom stadiju trudnoće izbjegla je i neprestano tražila muža. O njegovoj se sudbini ništa nije znalo.

Sve do otkopavanja grobnice na dnu jezera Perućac kada su pronašli tek par kostiju bivšeg golmana višegradskog Fudbalskog kluba „Drina“. Za tijelom Sabaheta još traga.

Sabaheta i Mirsad Mirvić na svom vjenčanju 1991.
„Sve do 1992. sam živjela u Višegradu. Živjelo se kao i svugdje, pogotovo moja generacija - 71. godište. Možda je to bila neko najljepše doba. Upoznali smo se. Zvao se Mirsad Mirvić. Bio je golman višegradske Drine i mislim svi Višegrađani da ga znaju. Radio je u Fabrici namještaja Višegrad. Možda neka tri mjeseca smo se zabavljali i vjenčali se 1990. u junu mjesecu", sjeća se Sabaheta.

Kaže kako su u Višegradu možda čak prije nego u Sarajevu počela previranja.

"Prolazi kolona vojske koje putuju za Hrvatsku, znači JNA, i onda vidimo mi da se odvajaju ljudi, pa mahanje sa tri prsta. Osjeti se neka razlika ko je tu ko. Bilo je neko pripravno stanje, dajte da se negdje sklonimo, pogotovu žene i djeca. Pa bogami je počelo i da puca po gradu, pa su počele barikade i nije bilo nimalo sigurno. Mi smo uspjeli da dođemo do Kopača. Tu smo bili sedam dana. Organizuju se prvi konvoji za povratak i mi sutradan tu ispred dvorane sjedamo u autobuse, masa ljudi, da se vratimo u Višegrad. Vratili smo se, vratilo se sve u normalu, počelo sve normalno da radi. Čak su radnike uslovljavali ko se ne vrati na posao da će izgubiti radno mjesto. Tako i moj muž javi se na posao, i moj brat, moja sestra polazi u školu, babo isto tako ide, radi", sjeća se Sabaheta Mirvić.

Sve se, kaže, okrenulo po povlačenju JNA, 19. maja.

Sabaheta Mirvić, novembar 2010, foto: Alen Bajramović
"Počeli su ljude da odvode, da ubijaju, da maltretiraju, da premlaćivanja vrše, i tako. Na dva dana prije su mu odveli od tetke sina. I onda svi smo mu mi:“Hajde nemoj da ideš, vidiš šta se dešava.“ I on kaže: „Evo neću više, idem sutra kao uzmem nekakav neplaćeni odmor, pa neću više.“ To se desilo 25. maja. Međutim, odlazi i više se ne vraća. Dan po dan - da se vrati, međutim nikad. Onaj priča odvedeni u onom pravcu, onaj u onom, pa onda priče ako su odvedeni prema Užicu vrlo moguće da su živi, drugi opet kažu ako su odvedeni prema Višegradskoj banji definitvno nisu, pa onda kažu mučili ih, uzimali im svu krv. Svako svašta priča, a ustvari niko ništa vidio nije", priča Sabaheta.

Raspitivala se, kaže na sve strane, ali nikad ništa.

Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010, foto: Velija Hasanbegović
"I eto dešava se sad ovo jezero Perućac - 120 kilometara obale jedne i druge strane trebalo je preći. Ne mogu reći da se obradujemo, ali praktično smo došli u takvu situaciju da se obradujemo da nađemo tu jednu kost. Uvijek sam tražila hoću li naći nešto poznato - možda one patike u kojima je otišao, možda onaj njegov džemper koji je najviše volio i u kojem je zbilja otišao od kuće. I uvijek je to bilo sa strahom. A opet možda sa željom da konačno poslije 18 godina pokušamo naći neku istinu, nešto. I eto, onda se dešava da me zovnu negdje 29. septembra da je nađen. Imaju DNK nalaz. To je stvarno bilo baš ono šok. Znači sva ona dosadašnja nadanja su pala u vodu. Samo par kostiju nogu, malo nešto karlice - i to je to. Gornji dio, trup, glava, nema ništa. S obzirom da je na mjestu gdje su oni pronađeni, u Kurtalićima, nađena je jedna sto posto, a mislim da ima još jedna grobnica, pa da sačekamo da vidimo - vrlo moguće da ima još neka kost da bi mogla njemu pripadati", kaže Sabaheta.

Ona radi u Crvenom križu od 1994, radi i u službi traženja i član je stalnog tima Službe traženja Crvenog križa BiH.

"Djeca oca nisu zapamtila. Jedan je rođen 4. avgusta 1991., a drugi je rođen u najvećem jeku rata, u Međeđi dole u izbjeglištvu 19. oktobra 1992. Stariji se zove Arnes, a mlađi Samir. Oni rastu bez oca. Imaju sliku oca - sliku, ali pravi osjećaj kako je to imati oca oni apsolutno nemaju. Vidim po njima da im to jako puno fali. Samo bih željela da se ovo više nikad i nikome ne ponovi. Što kažu - ni dušmanu ne bih poželjela ovo. I svima isti cilj - da se nađu nestali, znači nevezano kako mu je ime, odakle je, nego da se sazna istina i da se ti ljudi dostojno pokopaju. Nama je živjeti. I da svima nama bude škola ovaj protekli rat"
, poručuje Sabaheta Mirvić.
26.11.2010.

DARKO ELEZ OSUDJEN NA DEVET GODINA ZATVORA

 

Presudu je saopštio sudija Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu Dušan Vojnović

image Darko Elez

Specijalni sud osudio je danas Darka Eleza na devet godina zatvora, a petoricu članova njegove kriminalne grupe na zatvorske kazne od jedne do šest godina, zbog šverca i prodaje droge, iznude i drugih krivičnih djela.

Na šest godina zatvora osuđen je Vladimir Pandurević, na pet godina i jedan mjesec Vasa Ljubibratić, a na četiri godine Aleksandar Lučić.

Branko Đurić osuđen je na godinu i po dana, dok je Slobodanu Pjevcu izrečena kazna od jedne godine.

Presudu je saopštio sudija Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu Dušan Vojnović.

Elez je optužen da je tokom 2009. godine u Beogradu i na teritoriji Bosne i Hercegovine organizovao kriminalnu grupu čiji su članovi bili petorica kojima je danas izrečena presuda, kao i više osoba za koje se postupak vodi pred organima BiH.

Grupa je optužena da je u dužem vremenskom periodu imala za cilj vršenje teških krivičnih djela - šverc i prodaju droge i iznude.

26.11.2010.

NAKON TROIPOSATNOG SASTANKA: SDP I SNSD NISU USPJELI PRIBLIZITI STAVOVE, NASTAVAK RAZGOVORA U SARAJEVU

 

Lagumdžija je kazao kako se politički stavovi ove dvije stranke u velikoj mjeri razilaze, ali da ima stvari oko kojih se mogu odmah dogovoriti

image

Predsjednici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH), Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija, zaključili su na današnjem sastanku u Banjoj Luci da je u interesu ove dvije stranke, ali i ostalih, da što prije budu formirani organi vlasti na nivou BiH.

Delegacije SNSD-a i SDP-a će, kako je rekao Dodik nakon višesatnog sastanka koji nije bio zvanično najavljen, krajem naredne sedmice, na razgovorima u Sarajevu, zvanično razmotriti moguće odgovore na otvorena politička pitanja u BiH, u vezi sa ustavnim promjenama, državnom i vojnom imovinom, statusom Distrikta Brčko i popisom stanovništva.

"Razumijemo izborne rezultate. SDP je nezaobilazan u formiranju vlasti'', rekao je Dodik. "Ranije smo razgovarali sa drugim političkim partijama iz Federacije BiH i usaglasili određene stavove, a u okviru Republike Srpske (RS) sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) i na nivou BiH nastavljamo u okviru platforme o usaglašenom djelovanju. Imamo namjeru da odblokiramo određena pitanja koja stoje na putu ka evropskim integracijama", rekao je Dodik.

Zlatko Lagumdžija je kazao da je danas samo napravljena neka vrsta inventure političkih stavova ove dvije stranke, te da nije nepoznato da se oni u velikoj mjeri razilaze.

"Međutim, postoji puno toga u čemu se i danas možemo naći. Svi smo svjesni činjenice da su izazovi koji su pred ovom zemljom i njenim građanima neuporedivo veći nego što o njima danas možemo da damo odgovor. Svjesni smo socijalnih, ekonomskih i drugih problema, ali i da ova zemlja ima veliku šansu da ubrza put ka evroatlantskim integracijama, da postane pozitivna politička i regionalna priča koja će biti pretpostavka za ozbiljnije ekonomske projekte", rekao je Lagumdžija.

On je istakao da su ove dvije partije nezaobilazne političke činjenice ukoliko se stvari u BiH žele pomaknuti naprijed.

26.11.2010.

MARGOT WALLSTROM: IZ BOSNE I HERCEGOVINE CU U UN, PONIJETI UZDAHE SILOVANIH ZENA

Wallstrom: Iz BiH ću u UN- ponijeti uzdahe silovanih žena
 26.11.2010. 
Wallstrom: Iz BiH ću u UN- ponijeti uzdahe silovanih žena
Margot Wallstrom

Ni 15 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma za žene žrtve silovanja u ratu u BiH nema mira. Pravosudni procesi su bolno spori, mišljenje je specijalne predstavnice glavnog tajnika UN-a za pitanja seksualnog nasilja tijekom rata Margot Wallstrom.

Wallstrom je tijekom trodnevnog boravka u BiH razgovarala s predstavnicima civilnog društva, vladinim dužnosnicima te ženama žrtvama silovanja.

Na konferenciji za novinare upriličenoj u petak u prostorijama UN- a u Sarajevu, Wallstrom je istakla da se osnovni pokazatelj veličine problema ogleda u činjenici da je od 50.000 silovanja koja su se dogodila u BiH sudski epilog dobilo tek 12 slučajeva.

"Sljedeći problemi odnose se na neadekvatnu zaštitu svjedokinja na županijskim sudovima. Nadalje, žene na ulicama sreću svoje mučitelje, a neke od njih su mi potvrdile da se na putu za ili na  povratku sa suđenja vrlo često nalaze u istim prijevoznim sredstvima s počiniteljima. Žrtve silovanja su često stigmatizirane i u rješavanje ovih problema mora se uključiti čitavo društvo", kazala je Wallstrom.

Dodala je da problem nije u nepostojanju zakona već u njihovoj implementaciji. Nedostatak kadrova (tužitelja, sudaca), nepostojanje posebne jedinice koja bi vodila istrage u ovim slučajevima te zaštite svjedokinja problemi su koje država mora riješiti.

"Impresionirana sam obnovom BiH nakon rata i hrabrim ljudima koje sam srela, a koji se bore da pravda za ove žrtve bude zadovoljena", istakla je Wallstrom.

Optimizam ulijeva i činjenica da je na Sudu BiH, za krivično djelo ratnog zločina koji uključuje silovanje, izrečena najviša kazna za ovo djelo od 38 godina.

Wallstrom je u razgovoru s novinarima podvukla da će u UN-u sa sobom "ponijeti" uzdahe silovanih žena.

"Kada ih pitam ljute li se, jesu li bijesne na svoje mučitelje, one odgovore da nisu i duboko uzdahnu. To je ono što je ostavilo snažan dojam na mene. Mnoge od njih su mi rekle da bi više voljele da su počinitelji pucali u njih, ostavili im vidljivu ranu koju bi mogle pokazati i koju ne bi morale dokazivati", rekla je Wallstrom.

Margot Wallstrom je na ovu dužnost stupila u travnju 2010. te uspostavila pet ciljeva: borba protiv nekažnjivosti, gotovo amnestiranje zločina nasilja nad ženama, osnaživanje žena, mobiliziranje političke odgovornosti, uspostavljanje zapovjedne odgovornosti u slučajevima silovanja u ratu te osiguravanje bolje koordinacije unutar UN-a u rješavanju problema nasilja nad ženama. ( Fena)

26.11.2010.

DERVENCANI ZELE VRATITI GRADU MULTIKULTURALNOST

 

Derventa, Foto: bih-x.info

Derventa, Foto: bih-x.info

26.11.2010.
U Derventi, gradu koji se nalazi na sjeveru Bosne i Hercegovine, u ratnim dejstvima uništena je većina objekata. Okolna sela u kojima su živjeli Hrvati razrušena su do temelja.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u opštini ali i gradu većinski stanovnici bili su Bošnjaci i Hrvati. Najveći dio njih, nakon što je Dejtonskim sporazum grad ušao u sastav Republike Srpske, nije se vratio u svoje domove.
I pored brojnih razaranja i više stotina poginulih, nekadašnji stanovnici, od kojih su većina povratnici, žele gradu vratiti multikulturalnost.


Pa, i pored brojnih razaranja i više stotina poginulih, nekadašnji stanovnici, od kojih su većina povratnici, žele gradu vratiti multikulturalnost. U zemlji u kojoj je sve podijeljeno, Dervenćani nastoje da po tome budu prepoznatljivi.

Veliku ulogu u tome ima Internacionalni multireligijski i interkulturni centar “Zajedno” Derventa, kaže jedan od osnivača Fadil Pelesić.

„Derventa je grad u kome smo svi svoji i mi pokazujemo, za razliku od mnogih koji kažu da se ne može ništa promjeniti, da se može itekako promijeniti“
, navodi Pelesić.

U Derventu se prije 12 godina vratila i Ferzija Hasičević. Nekadašnja učiteljica danas je u penziji. Te 1998. kaže kako da je bilo teško živjeti u gradu, u kojem su većinu stanovništva činile izbjeglice iz Bosanskog Petrovca i Glamoča. Danas je sasvim druga situacija.

„Može se reći da je život pravi život, ne onaj pravi nekadašnji, ali za sada, za ove uslove možemo reći da je pravi“
, kaže Ferzija Hasičević.

Svi se odrekli Hrvata


Pogled sa krova derventske katoličke crkve, foto: zupa-derventa.com
Dervenćani koji se vraćaju u svoj rodni grad mahom su osobe koje su zakoračile u petu deceniju života. Ali ima i mlađih, koji su napustili Ameriku i život ponovo započeli u prijeratnom mjestu boravka. Jedan od njih je i Damir Pelesić.

„U svakom slučaju, evo ja, kao osoba koja se poslije svega što se desilo vratila u ovaj grad iz nekih zemalja koje su možda nudile i pružale više, mogu da kažem da ovo jeste grad u kojem čovjek može slobodno da diše, slobodno da se osjeća, da se osjeća onim što jeste“
, kaže Pelesić.

Tokom rata, rodni grad nije napuštao Mirko Džeba. Najviše mu smeta to što su se, kako kaže, Hrvata u tom dijelu Posavine odrekli i Zagreb i Sarajevo i Mostar. Evo kako to objašnjava:

„Zatrovani smo jednom poganom politikom koju su vodili hrvatski nacionalisti, državnici, nažalost. Ne mogu da shvatim da me, iako sam Hrvat ovdje, iako ima nekakvih institucija i udruženja sa hrvatskim predznakom, ne priznaju kao Hrvata zato što sam ateista, zato što nisam pripadnik nacionalne stranke HDZ-a.“

Pored civilnih, tokom rata u Derventi su stradali i objekti vjerskih zajednica, prvenstveno katolički i islamski. U samom centru obnovljene su katolička crkva i džamija.
Trebalo bi poraditi na tome da se ljudima osigura i egzistencija uz to što se obnovi kuća - i da bi to onda doprinijelo većem povratku Hrvata, smatra župnik Filip Maršić.


Filip Maršić
, župnik župe Svetog Juraja mučenika, o povratku Hrvata u grad kaže:

„Mnogi govore da Dervenćani ne vole svoj kraj i da se ne žele vratiti. Međutim, mi moramo biti svjesni činjenice da se ljudi ne mogu vratiti u praznu kuću. Ako imamo međunarodnu zajednicu koja daje donacije, a ništa drugo osim kuće, kako će ljudi tu se vratiti i živjeti? Mislim da bi trebalo poraditi na tome da se ljudima osigura i egzistencija uz to što se obnovi kuća - i da bi to onda doprinijelo većem povratku Hrvata. “

„Što se tiče povratka izbjeglih, treba nešto promijeniti radikalno, a to se može pod pritiskom međunarodne zajednice napraviti. Mi sami ne možemo to“, kaže fra Marko Oršolić, predsjednik Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra.

U selu Plehan kod Dervente nalazio se jedan od najljepših samostana u Bosni i Hercegovini. Godine 1992. je miniran i uništen do temelja, a trenutno se obnavlja.

Fra Mirko Filipović kritikuje postojeću vlast što gotovo ništa nije učinila da se prijeratni stanovnici vrate:

„Ta priča se sve više svodi na to kao da su povratnici krivi zašto se ne vraćaju, a gospoda koja su dobila milijune i milijune na taj račun, tko zna gdje se oni završili.“


Nebriga vlasti dovela je do toga da i oni građani koji su se vratili u Derventu ne rade jer su svi prijeratni privredni giganti ili uništeni tokom rata, ili zbog kriminalne privatizacije propali.

Zbog toga se entuzijazam onih koji, i pored te činjenice, opstaju i žive u gradu gdje su rođeni želeći vratiti prijeratnu multikulturalnost može svrstati u rubriku vjerovali ili ne.
26.11.2010.

OSLOBODILACKI POHODI NA VLASICU I BOSANSKOJ KRAJINI - SPOMEN OBILJEZJE ZA 15 UBIJENIH BOSNJAKA

Oslobodilački pohodi na Vlašiću i u Bosanskoj krajini

U Travniku obilježen rođendan 712. slavne brigade

image Centralno šehidsko mezarje: Počast borcima

Obilaskom šehidskih mezarja na području općine Travnik, jučer je obilježena godišnjica formiranja 712. slavne brdske brigade. Pripadnici ove brigade, članovi boračkih udruženja jučer su na Centralnom šehidskom mezarju položili cvijeće i odali počast poginulim borcima, a nakon toga se obratio Zijad Čaber, ratni komandant ove vojne formacije.

Čaber je podsjetio kako je 312. motorizovana brigada Armije RiH formirana 25. novembra 1992. godine od više odreda, koji su djelovali na području travničke općine. Tokom 1993. godine brigada je bila u sastavu Operativne grupe "Zapad", a kasnije u sastavu OG "Bosanska krajina". Formiranjem Sedmog korpusa ulazi u sastav ove formacije kao 712. brdska brigada i učestvuje u oslobodilačkim pohodima na Vlašiću i u Bosanskoj krajini.

Završetak rata ova formacija dočekala je kao 712. slavna bb. Tokom odbrane Travnika i oslobodilačkih pohoda poginulo je 282 pripadnika brigade, a više od 1.200 bilo je lakše i teže ranjeno. Jučer je upriličen obilazak više lokacija gdje su sahranjeni pripadnici 712. slavne brigade, od Slimena, preko Goleša, Karaule do Turbeta gdje su izvojevali i najveće pobjede u odbrani BiH. Tradiciju ove brigade nastavilo je Udruženje "Tri, jedan, dva".

Sanski Most: Spomen-obilježje za 15 ubijenih Bošnjaka

Logoraši bili na radnoj obavezi a ubijeni posljednjeg dana rata u BiH

image Otkrivanje spomen-obilježja u Domazetima

Spomen-ploča, koja čuva sjećanje na 15 Bošnjaka iz sela Vrše i Lukavice, koji su ubijeni 10. oktobra 1995. godine, jučer je otkrivena na lokalitetu zaseoka Domazeti, između sela Kruhari i Kijevo na općini Sanski Most.

Ovom događaju prisustvovali su članovi porodica ubijenih i brojni građani, a spomen-obilježje su otkrila djeca žrtava. Na spomen-obilježje sa 15 imena žrtava ovog strašnog zločina položeno je cvijeće i proučena Fatiha.

Nedaleko od spomenika, 10. oktobra 1995. godine, posljednjeg dana rata u BiH,   strijeljano je 15 Bošnjaka koji su se nalazili na radnoj obavezi i sjekli drva u obližnjoj šumi za potrebe srpske vojske. Bili su zatvoreni u logorima "Sanakeram" i "Betonirka", odakle su vođeni na radnu obavezu.

Merzuk Benić iz sela Vrše, i sam logoraš ovih logora, na ovom mjestu izgubio je oca i brata. Igrom sudbine on je odveden na drugu radnu obavezu i tako izbjegao smrt. Prisutnima se obratio i Fikret Agić, bivši pripadnik Armije RBiH, koji je, nekoliko dana nakon oslobođenja Sanskog Mosta bio jedan od prvih koji su otkrili tijela ubijenih.

- Prizor je bio strašan, tijela su ležala jedno pored drugog. Lica nekoliko žrtava bila su masakrirana udarcima tupim predmetom - prisjetio se Agić.

Arsenić priznao krivicu

Pred Kantonalnim sudom u Bihaću u toku je sudski postupak protiv Lazara Ristića,  Predraga Devića i Predraga Arsenića, koji su optuženi kao neposredni izvršioci strijeljanja. Arsenić je prije nekoliko dana priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na 10 godina zatvora, dok presuda Ristiću i Deviću tek treba biti donesena. Arsenić će kao pokajnik svjedočiti protiv dvojice saizvršilaca.
 

26.11.2010.

SAFET SUSIC: NA PUTU SAM DA NAPRAVIM ODLICNU REPREZENTACIJU

 

Meni je važno da BiH ima jaku reprezentaciju bez obzira na to ko će biti selektor, kazao je Sušić

image Sušić: Poljska je šansa za igrače iz Premijer lige

Safet Sušić u Parizu polako rezimira proteklu godinu otkako je 29. decembra 2009. postao novi selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon odlaska Miroslava Blaževića.

Sa Papetovom smo razgovarali o proteklim susretima, novim igračima, našim šansama za plasman na Euro...

Na naše pitanje „kakvu je pouku izvukao nakon važne pobjede nad Slovačkom u Bratislavi“, Sušić je rekao:

Ozbiljni Slovaci

- Više se ne smije desiti da primimo gol onako rano. Tek što je krenula utakmica, već smo gubili sa 0:1. To se više ne smije dogoditi. Ne kažem da Slovačka nije ozbiljna ekipa, ali će to jače momčadi sigurno dobro naplatiti - kaže Sušić.

Navijače raduje sjajna igra našeg tima od treće do 63. minute kada smo postigli tri gola.

- Dobro je zbog mnogih stvari što smo pobijedili u Slovačkoj. Ipak smo nadigrali ekipu koja je igrala na Mundijalu, koja je hit u Evropi i jako cijenjena. Pobjeda nam je donijela i sigurnost, potrebni mir pred nastavak kvalifikacija.

Pobjeda u Bratislavi je ušutjela i kritičare, koji su imali svojih „pet minuta“ nakon remija u Tirani?

- Ne bih više oko toga. Ne bježim od kritika, ali kada se kritikuje treba imati neku mjeru. Kod nas kada ide loše, pretjerano se ide sa kritikama, ali i kada se odigra malo bolje, onda se previše hvali. Ne treba prelaziti granicu.

Do marta kada igramo sa Rumunijom ima još dovoljno vremena da napredujemo?

- Nije lako napraviti ekipu, jer za to treba vremena. Treba shvatiti da je dosta novih igrača došlo otkako sam selektor. Ne može se preko noći napraviti ekipa. Analiziram svaki detalj, vidim šta još tu treba raditi, ali mislim da ću napraviti ekipu. Ne samo za ove kvalifikacije, već i za slijedeće i za novog selektora.

Mnogi su uvjereni da ćete ostati na klupi bh. tima i nakon što BiH odvedete na Euro?

- Meni je važno da BiH ima jaku reprezentaciju bez obzira na to ko će biti selektor. Znam da sam na najboljem putu, jer su Mujdža, Medunjanin, Bešić... koje sam pozvao, su igrači i za naredne kvalifikacije. 

U Bratislavi smo osim Bešića dobili i golmana Šehića.

- Šehić je bio na visini zadatka u Bratislavi, ali ne treba zaboraviti da golman postaje pravi tek nakon 30. godine. Bilo je mnogo takvih primjera, ali isto tako tvrdim da BiH nikada nije imala problema sa golmanima.

Sa Asmirom Begovićem ste uspjeli riješiti spor?

- Nije to bio nikakav spor. Jednostavno se sada ne trebamo vraćati u prošlost. Begović je svjestan da je malo razočarao mene i kolege. Asmir je mlad, ali se nadam da mu se takve stvari, na takav način, više neće dešavati. Mogu shvatiti da se neko preko noći može razboljeti, ali su ljudi izmislili telefon da se može s njim komunicirati. A Begović je zaboravio na njega. To se više ne smije desiti, posebno sada kada odlično brani u Premier ligi.

Koju ste utakmicu gledali tokom sedmice u Ligi prvaka?

- Gledao sam Lion protiv Šalkea. Nisam oduševljen igrom Francuza. Lion nema neku ekipu, pozadi su „tanki“, nemaju rješenja, lako primaju golove. Prvo četiri u Lisabonu protiv Benfike, pa sada tri u Njemačkoj. Što je mnogo, mnogo je. 

Pjanić je igrao pola sata.

- Za Pjanića je važna svaka minuta koju provede na terenu. Posebno sada kada ekipi ne ide baš najbolje.

Velika šansa

Nadamo se da će zato Ibišević sa Džekom nastaviti seriju golova u Bundes ligi.

- Drago mi je zbog Ibiševića da se sa dva gola vratio u ekipu. Svaki igrač će nam biti jako bitan, jer će mart brzo doći, dolazi Rumunija i mečevi odluke. 

Šta očekujete od naših nada iz Premijer lige u meču sa Poljskom u Antaliji?

- Da se dokažu, da odigraju najbolje. Dobit će priliku i na njima je da je iskoriste. Znam da u Premijer ligi ima igrača na koje ćemo moći računati u narednom periodu i Poljska je za njih velika šansa.

Dolazite li 8. decembra u Sarajevo ili ćete direktno u Antaliju?

- Najvjerovatnije ću direktno u Antaliju. U stalnoj sam vezi sa prijateljima iz Turske i moguće je da se sastanem sa nekima u Antaliji - kazao je Sušić, koji je prije nego što je preuzeo naš tim u Turskoj bio trener Istanbulspora, Konjaspora, Ankaragudžua, Rizespora i Ankaraspora.

Pozvani Torlak i Adilović

Iako do utakmice naše A reprezentacije protiv selekcije Poljske ima nešto više od 10 dana, već su počeli stizati otkazi pojedinih igrača.

Vule Trivunović i Stevo Nikolić otkazali su svoj nastup, a umjesto njih dvojice pozvani su stoper Sarajeva Sedin Torlak i napadač Čelika Eldin Adilović.

Torlaka je ranije pozivao Ćiro Blažević, a kapiten i najbolji strijelac Čelika, 24-godišnji Adilović, već je oblačio dres mlade reprezentacije, a igrao je i jedan susret za novinarsku selekciju.

26.11.2010.

NAKON STO JE POP SLAVKO MAKSIMOVIC OSLOBODJEN, RODITELJI DJEVOJCICE ZORANE TVRDE, DA IH JE DUSKO TOMIC PRODAO

 

Zoranin očuh kazao nam je da je s Tomićem, nakon izrečene presude, telefonski razgovarao i advokat mu je, kako tvrdi, rekao: "Nemoj me, Jelenko, više gnjaviti, jer od toga nema ništa." Zapanjen sam, jer su nezahvalni, kaže advokat

image Oštećena djevojčica s advokatom Tomićem (Foto: E. Ražanica)

Nakon što je Apelacioni sud u Brčkom krajem septembra izrekao pravosnažnu presudu kojom se odbacuje žalba lokalnog tužilaštva na presudu Osnovog suda kojom je protojerej stavrofor Slavko Maksimović oslobođen optužbi za bludne radnje, očuh Jelenko i majka Jadranka Reljić jedne od oštećenih djevojaka kazali su za "Dnevni avaz" da su izgubili u ovom predmetu zato što je zakazao advokat Duško Tomić, koji ih je zastupao.

 - Nismo zadovoljni njegovim angažmanom, jer nije izvršavao svoju dužnost u cijelosti. Kada je bio najpotrebniji, prilikom ispitivanja, nije se pojavio u sudu. On je lično doprinio da presuda bude ovakva - kazala nam je Jadranka, majka oštećene Zorane Đ.

Jadranka je naglasila da je sutkinja Sanja Ević bila "privržena optuženom". Zoranin očuh kazao nam je da je s Tomićem, nakon izrečene presude, telefonski razgovarao i advokat mu je, kako tvrdi, rekao: "Nemoj me, Jelenko, više gnjaviti, jer od toga nema ništa."

 - Duško Tomić nas je prodao. Razočaran sam u ljude, jer on je imao naše povjerenje i mi smo mu dali punomoć da nas zastupa. Neka mu Bog sudi, jer smatram da nas je izdao -  kazao nam je ogorčeni Jelenko.

Istakao je da su potražili pomoć kod brčanskog advokata Osmana Mulahalilovića, koji im je obećao da će uraditi ono što je u njegovoj moći.

Tomić nam je, odgovarajući na optužbe Reljića, kazao da se nije pojavio na žalbenom sudu zato što nije pozvan.

 - Još nisam dobio presudu. Novi zakon o krivičnom postupku ne poznaje žalbeni postupak oštećenih. Prema zakonu, ja se ne mogu žaliti na presudu, odnosno na presudu se može žaliti samo tužilac koji zastupa oštećene u ime države. Nisam nikada nikoga izdao, jer se svađam s državom i sistemom kada je u pitanju klijent. Zapanjen sam, jer su nezahvalni - kazao nam je Tomić. 
 

26.11.2010.

PJONGJANG UPOZORAVA DA MANEVRI GURAJU REGION U RAT

 

Južnokorejski brodovi patroliraju blizu ostrava Yeonpyeong u septembru 2010.

Južnokorejski brodovi patroliraju blizu ostrava Yeonpyeong u septembru 2010.

26.11.2010.

Severna Koreja upozorila je u petak da vojni manevri Južne Koreje i Sjedinjenih američkih država guraju region na ivicu rata.

Istovremeno, komandant američkih snaga je istakao da je jasna odgovornost Pjongjanga za incident u utorak i upozorio ga da ne pokušava nove napade.

Kina, kao glavni saveznik Severne Koreje, je izrazila protest zbog vežbi američkih i južnokorejskih snaga.

Situacija na Korejskom poluostrvu približava se ivici rata zbog bezobzirnog plana `nestrpljivih na okidaču`, saopćila je novinska agencija KCNA


„Situacija na Korejskom poluostrvu približava se ivici rata zbog bezobzirnog plana `nestrpljivih na okidaču` da ponovo izvedu vojne vežbe protiv Severne Koreje", javila je južnokorejska novinska agencija KCNA.


Pjongjang je upozorio da su armija i narod Severne Koreje "sada vrlo gnevni" i "u potpunosti spremni da isporuče kišu smrtonosne vatre".

 
"Prošla su vremena kada su samo verbalna upozorenja bila servirana", navele su severnokorejske vlasti preko svoje novinske agencije.

Prema pojedinim izveštajima, artiljerijska vatra čula se rano jutros oko ostrva Jeonpjeong, ali je južnokorejska vojska saopštila da zvuci dolaze iz pravca unutar Severne Koreje, dok su očevici izjavili da su primetni i stubovi dima.

Grupa američkih vojnih brodova, predvođenih nuklearno opremljenim nosačem aviona, kreće se ka Žutom moru kako bi učestvovala na vojnim vežbama sa Južnom Korejom.
 
Četvorodnevni manevri, iako su zakazani i pre napada severnokorejske artiljerije na južnokorejsko ostrvo Jeonpjeong (Yeonpyeong), izazivaju negodovanje Pjongjanga i njegovog velikog saveznika Kine.

Ojačana odbrana

Volter Šarp
(Walter Sharp), komandant američkih snaga u tom regionu, posetio je ostrvo Jeonpjeong i upozorio Severnu Koreju da ne pokušava nove napade:

„Jasno mi je nakon informacija koje sam dobio i onoga što sam video da je Severna Koreja napala ovo ostrvo. To je nedvosmisleno kršenje sporazuma o primirju. Mi ćemo sa komandom UN istražiti ovaj incident i pozivamo Severnu Koreju da odustane od bilo kakvog budućeg napada“.

Kuće uništene u sjevernokorejskom napadu 23. novembra 2010.

Najmanje četiri lica poginula su 23. novembra u severnokorejskom artiljerijskom napadu na južnokorejsko ostrvo Jeonpjeong i to je jedan od najtežih incidenata između dve Koreje od rata 1953. godine, koji je završen bez mirovnog sporazuma

Kao odgovor na artiljerijski napad Južna Koreja je pojačala broj vojnika na ostrvu Jeonpjeong i saopštila je da menja pravila ulaska u borbu kako bi omogućila snažniji odgovor na slične incidente.
Prema novim pravilima, Južna Koreja će sporovoditi razne nivoe odgovora zavisno od toga da li su vojne ili civilne mete napada Severne Koreje.

Južnokorejski predsednik Li Mjung Bak naredio je da se ojača odbrana ostrva u Žutom moru gde je poslao 4.000 vojnika sa najsavremenijim naoružanjem.

Upozorenje Severne Koreje stiže u vreme kada je Južna Koreja imenovala novog ministra odbrane Li Hi Vona (Lee Hee-won), koji je bio savetnik predsednika za bezbednost.

Prethodni ministar odbrane Kim Tae Jung (Kim Te Jung) podneo je ostavku zbog kritika da je previše sporo reagovao na napad na ostrvo.


Park Sang-hak, organizator demonstracija u Seulu, kaže da Vlada Južne Koreje nije delovala odlučno.


“To je definitivno bila invazija na našu suverenu zemlju, ali naša vlada to još nije kaznila. Osećamo se nelagodno. Kako možemo da verujemo našem predsedniku da ćemo biti zaštićeni”, rekao je Sang-hak.

Netrpeljivost Severne i Južne Koreje raste u vreme delikatne promene vlasti u Pjongjangu: severnokorejski vođa Kim Džong Il (Kin Jon Il) je nedavno javnosti predstavio malo poznatog najmlađeg sina Kim Džong Una (Kim Jong Una), za kojeg se očekuje da će naslediti oca.

Kina smatra obe strane krivim za nastalu situaciju i pozvala ih je da pokažu razumnost.

 

 

 

 

 

26.11.2010.

U KALESIJI OBILJEZENA GODISNJICA BITKE NA LISACI

 

Spomen-obilježje Aliji Mešanoviću, koji je poginuo 6. maja 1995. godine na Visokoj Glavici kod Teočaka, otkrili su članovi porodice i općinski načelnik Rasim Omerović

image Otkriveno spomen-obilježje Aliji Mešanoviću

Nizom manifestacija u Kalesiji je obilježena 16. godišnjica Bitke na Lisači. Počelo je promocijom knjige "Pod bajrakom Drugog korpusa Armije BiH2, a nastavljeno otkrivanjem spomen-obilježja Aliji Mešanoviću, dobitniku "zlatnog ljiljana", te pohodom na Lisaču.

Spomen-obilježje Aliji Mešanoviću, koji je poginuo 6. maja 1995. godine na Visokoj Glavici kod Teočaka, otkrili su članovi porodice i općinski načelnik Rasim Omerović. Emir Majdančić, predsjednik Udruženja dobitnika priznanja "Zlatni ljiljan", rekao nam je da su svim poginulim "zlatnim ljiljanima" u Kalesiji podigli spomen-obilježja.

Na platou Lisače položeno je cvijeće ispred spomen-obilježja Mirzi Humiću, a održan je i historijski čas na kojem je okupljenima govorio general Mirsad Gutić, ističući svijetli primjer hrabrosti pripadnika Armije RBiH, ali i humanog načina ratovanja.

Bitka na Lisači, u rejonu Majevice, trajala je 17 dana, od 8. do 25. novembra 1994. godine. Tom prilikom zarobljen je 61 agresorski vojnik te su kasnije razmijenjeni.

Oslobađanje Lisače bilo je vrlo značajno jer je sa te kote agresor kontrolisao sva kretanja na području Kalesije, Tuzle, Živinica i Lukavca. Pobjedom na Lisači, kako je rekao general Salih Malkić, "agresoru je izbijeno jedno oko".


26.11.2010.

FOTO / PRIJEM U PREDSJEDNISTVU / ZELJKO KOMSIC: VISE NEMAMO PRAVO DA RASIPAMO VRIJEME I NOVAC LJUDI U BOSNI I HERCEGOVINI

 

24sata.info PHOTO
image Prijem u Predsjedništvu / depo

 

24SI - Članovi državnog Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić organizovali su večeras u Sarajevu u zgradi Predsjedništva BiH svečani prijem u povodu 25. novembra, Dana državnosti BiH.

 

Članovi Predsjedništva BiH podsjetili su na osnovna načela ZAVNOBiH-a na čijem su zasjedanju prije 67 godina potvrđeni državnost i udareni temelji BiH.

U prigodnom obraćanju brojnim uzvanicama Komšić je istakao specifičnost BiH u kojoj vijekovima žive tri naroda, navode bh. mediji.

Napomenuo je da svaki dio BiH pripada svim građanima jednako, te dodao da nijedan narod koji u njoj živi nema drugu domovinu, ali nema ni ekskluzivno pravo na nju.

"Više nemamo pravo da rasipamo vrijeme i novac ljudi u BiH. Naša je sudbina i glavni cilj biti zemlja članica NATO-a i Evropske unije i drugi put za nas ne postoji", kazao je Komšić.

Dodao je da NATO i EU znače nove obaveze i novi način razmišljanja ali "uvjeren sam da mi to možemo".

"Niko osim nas samih neće moći urediti odnose među nama zato nam treba više iskrenosti i povjerenja, ali i međusobnog uvažavanja", poručio je Komšić čestitajući svim prisutnima Dan državnosti BiH.

Izetbegović je također čestitao ovaj praznik kazavši da je BiH i kao ideja i kao historijsko-pravna činjenica, jača od sila destrukcije i dezintegracije.

"Nadživjela je moćne neprijatelje i svaki pokušaj podjele donosio je samo bespotrebne patnje i stradanja njenom stanovništvu, ali i onima koji su je namjeravali dijeliti", poručio je Izetbegović.

Zato je pozvao sve one koji prizivaju podjele, nove nesporazume, nove dezintegracije da to ne čine, jer, kako je kazao, BiH ima samo jedan put i to je put dogovora, sporazuma i integracija.

"Na svima nama je da, u granicama svojih mogućnosti ali i odgovornosti, damo svoj doprinos kako bi ostali upamćeni kao generacija koja je razumjela izazove vremena u kojem živi i koja je generacijama, koje dolaze iz nje, ostavila BiH kao sigurnu i prosperitetnu državu u okrilju Evropske unije i NATO saveza", kazao je između ostaloga u svom obraćanju Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.

Prijemu u zgradi Predsjedništva BiH povodom Dana državnosti prisustvovao je veliki broj zvanica iz javnog, političkog, kulturnog, vjerskog života BiH, kao i predstavnici međunarodnih organizacija i diplomatskog kora.

(24sata.info)

Dan državnosti BiH! (VIDEO)

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti BiH

image

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.

Povodom Dana državnosti BiH, redakcija web-portala "Dnevni avaz" svim građanima i građankama BiH želi sretan praznik.

 

 

 

 

SVIM GRADJANIMA BOSNE I HERCEGOVINE CESTITAM 25. NOVEMBAR DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE.

HALER

 

 

 

 

 

26.11.2010.

BORIS DEZULOVIC: SVETI PAJA SE VRACA KUCI

Boris Dežulović : Sveti Paja se vraća kući

25/11/2010.
• U malo selo Zaplanik kraj Trebinja vratile su se tako dvije trećine izbjeglih i raseljenih - završava svoj prilog reporter, dok u kadru vidimo Peru i Paju kako obilaze svoj obnovljeni dom...

Piše : Boris Dežulović (NN)

Kad je u Bosni još pedesetak hiljada nezbrinutih obitelji, a zaposlen tek svaki stoti povratnik - kao apsolutni prioritet u povratku izbjeglica i obnovi njihovih porušenih domova Komisija za izbjegla i raseljena lica BiH istakla obnavljanje crkava i džamija, župnih dvora, kapelica, medžlisa, zvonika, minareta, samostana, manastira, križeva i pristupnih puteva do njih

 Veliki je to dan bio za Zaplanik, malo selo kraj Trebinja. Petnaest godina nakon rata konačno se u selo vraćaju mještani, izbjegli one olovne 1992, kad se Zaplanik našao na liniji razgraničenja Hrvatskog vijeća obrane i Vojske Republike Srpske. Topovi su se odavno ohladili i mir se vratio u Trebinjsku Šumu: selo je danas ukrašeno srpskim trobojkama, djeca vrište sa ringišpila, odrasli se okupili oko igrališta na kojemu igraju mladi protiv starih, zrak ispunili zvukovi "Zvezda Granda" i slatkasti dim pečenih prasića s livade, a televizijske kamere u stopu prate visoke goste iz Vijeća ministara, strane ambasadore i članove Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH.

- Sa zadovoljstvom mogu da kažem da se danas u selo Zaplanik vraćaju gotovo svi stanovnici koji su tu živjeli 1991. godine - blista od ponosa predsjednik Komisije za izbjegla i raseljena lica, pa vodi novinare do obnovljene kamene kuće, najljepše u selu. - Ima li lift? - dovikuje netko iz okupljene gomile.

 - Nema - odgovara drugi član Komisije. - Zapravo, nema još. Znate, mi imamo ograničena sredstva i pokušavamo da ih rasporedimo na najbolji način. Nama je sada prioritet povratak izbjeglih, a o liftovima ćemo kad se svi vrate kućama.  - Sa nama je danas i jedan od povratnika, jedan od onih koji su punih petnaest godina čekali ovaj trenutak - uzbuđenim glasom govori u kameru reporter Televizije Republike Srpske, pa se obraća neobičnom starcu dugačke, bijele brade. - Gospodine, hoćete li se predstaviti našim gledaocima i reći nam kako se osjećate danas, ovdje, nakon petnaest godina?

- Ja sam Simon ben Jonah, ribar, rodom iz Zaplanika - prostodušno je odgovorio čičica.- Simon ben Džons?! Ribar?!? - iznenadio se reporter.- Ben Jonah - oprezno ga je ispravio sijedi starčić. - Ali mene u selu i cijeloj Trebinjskoj Šumi znaju kao Simona Petra. Svetog Petra. A kao ribar sam radio u izbjeglištvu, u Izraelu, na Galilejskom jezeru.- Gospodine sveti Petre, jeste li u dalekom Izraelu mogli sanjati da će doći dan kad ćete se vratiti u svoj Zaplanik?

- Nisam se ja, sinko moj, ničemu nadao - iskreno će sveti Petar, briznuvši potom u plač, pa se baci u zagrljaj drugome, malo punijem starcu jednako bijele brade.  - Vi ste braća? - tutnuo mu odmah reporter mikrofon.  - Ne, nismo, bili smo komšije prije rata u ovoj kući - odgovara drugi čiča, okrenuvši se prema kameri. - Ja sam Savle, od starog srpskog plemena Venijaminovih iz Zaplanika. Ali ovdje me znaju kao Paju, svetog Pavla. Ja bih u ime svih povratnika želio ovako javno u televizor da zahvalim Vijeću ministara BiH, Ministarstvu i Komisiji za izbjegla i raseljena lica BiH što su Peri i meni omogućili povratak.

Frenetični aplauz nadglasao je u tom času i svetog Paju i "Zvezde Granda", a jedna simpatična djevojka u narodnoj nošnji donijela je visokim gostima ručno vezeni jastučić, i na njemu velike škare. Predsjednik Vijeća ministara BiH osvrnuo se i nasmiješio okupljenima, pa vješto škarama prerezao trobojnu vrpcu na vratima. Tako je u malom selu Zaplanik kraj Trebinja sredstvima Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH svečano otvorena obnovljena crkva svetog Petra i Pavla.  Prema popisu stanovništva iz 1991, naime, prije rata u tom su selu živjela ukupno tri stanovnika srpske nacionalnosti, pa ako obnovljena kamena kuća nije hram Svete trojice - a kako vidimo, nije - na kraju potresne priče o Zaplaničanima Petru Simonu i Savlu zvanom Pavle ostalo je nejasno još samo - tko je bio onaj treći s popisa?

 Sve ostalo je jasno. A najjasnija od svega jest strategija Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH, koja - u trenutku kad je u Bosni još pedesetak hiljada nezbrinutih obitelji, a zaposlen tek svaki stoti povratnik - kao apsolutni prioritet u povratku izbjeglica i obnovi njihovih porušenih domova istakla obnavljanje crkava i džamija, župnih dvora, kapelica, medžlisa, zvonika, minareta, samostana, manastira, križeva i pristupnih puteva do njih.

 Ili je sve ostalo u zemlji Bosni sagrađeno i obnovljeno, i sve se izbjeglice pjevajući vratile kućama, ili prije rata u cijeloj Bosni i Hercegovini nije bilo ničega doli kršćanskih i islamskih hramova, i nitko nije živio doli sveti Petar, sveti Pavle i još nekoliko stotina njihovih svetih zemljaka svih triju vjera. Nije ta teorija za odbaciti, ali ne samo zbog toga što je ona prva nemoguća: pogledate li, naime, malo bolje - svi su iz masovne klanice devedesetih izašli čisti kao sveci, pa nije tako bezumna, kao što izgleda, ideja mudrih ljudi iz Komisije da se petnaest godina kasnije u Bosni - umjesto kuća, puteva, bolnica, škola, dječjih vrtića i ostalih bezbožnih građevina - obnavljaju i grade samo vjerski objekti.

Dirljiva priča iz Zaplanika samo je jedna iz izvještaja Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH za 2010. godinu, koju je ovih dana objavio portal Žurnal.info, otkrivajući kako je od skoro pet i po milijuna konvertibilnih maraka namijenjenih za održivi povratak Srba u Federaciji BiH više od osamsto hiljada izdvojeno za obnovu crkava i parohijskih objekata, poput hrama svetog Petra i Pavla u Zaplaniku. Mnogo skromniji bili su Bošnjaci, koji su iz fonda za povratak izbjeglica na obnovu džamija potrošili manje od trista hiljada konvertibilnih maraka. Bit će da je to zato što su im džamije gradili drugi: jedino tako može se objasniti zašto su umjesto džamija udarnički gradili puteve do njih. Samo za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno je tako četiri stotine hiljada maraka!

Upravo isposničku skromnost pokazali su, međutim, i Bošnjaci i bosanski Srbi u usporedbi s Hrvatima: od dva milijuna i trista hiljada maraka namijenjenih povratku Hrvata u Federaciji BiH, za obnovu katoličkih crkava, župnih ureda i drugih vjerskih objekata izdvojeno je više od milijun i šesto hiljada! To, međutim, nije sve: u "profane objekte" na koje je potrošen ostatak novca spadaju, naime, i obnove kuća časnih sestara, grobljanskih kapela ili pristupnih puteva ka pastoralnim centrima.

Čitamo kako su se ove godine poštivali prioriteti i tukle norme: obnova cijele jedne seoske škole u okolini Tomislavgrada stajala je jednako koliko i "završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u crkvi svetog Juraja Mučenika u Derventi" - dvadeset tisuća maraka. Ista je suma potrošena, primjerice, i za obnovu crkve u Srednjoj Slatini kraj Šamca, dok je za rekonstrukciju Doma kulture s čitaonicom u istom mjestu Komisija izdvojila dvostruko manje novca.

 U malo selo Zaplanik kraj Trebinja vratile su se tako dvije trećine izbjeglih i raseljenih - završava svoj prilog reporter, dok u kadru vidimo Peru i Paju kako shrvani emocijama obilaze svoj obnovljeni dom. - Treći ovdašnji Srbin, sveti velikomučenik Georgije, završio je, kažu nam mještani, u Derventi, do dana današnjeg zatočen u tamošnjoj katoličkoj crkvi. Svi se ovdje nadaju da je Đole živ i da će se jednog dana i on vratiti u svoj Zaplanik.

 

25.11.2010.

BORIS TADIC: IZJAVA MILORADA DODIKA NE DOVODI U PITANJE INTEGRITET BiH (VIDEO)

 

Predsjednik Srbije odgovorio na pitanje novinara da prokomentariše Dodikovu izjavu, dodavši da takva poruka svjedoči o tome da tri naroda i dva entiteta BiH nemaju dobru saradnju

image Foto: Tanjug

Predsjednik Srbije Boris Tadić ocijenio je danas, poslije obilaska manastira Krupa u Hrvatskoj, da izjava predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika da je Bosna i Hercegovina nepovratno podijeljena, ne dovodi u pitanje integritet te države.

On je to rekao na pitanje novinara da prokomentariše Dodikovu izjavu, dodavši da takva poruka svjedoči o tome da tri naroda i dva entiteta BiH nemaju dobru saradnju.

Na isto pitanje novinara hrvatski predsjednik Ivo Josipović nije želio da odgovori.

Poslije obilaska opština Krnjak i Gračac, a zatim i posjete srpskoj povratničkoj porodici u selu Deringaju, Tadić i Josipović su obišli pravoslavni manastir Krupu u koji su nedavno iz Srbije vraćene ikone.

25.11.2010.

MLADI IZ PODIJELJENIH GRADOVA: GRADITI BUDUCNOST NA SLICNOSTIMA

 

Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru

Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru

 25.11.2010.
U Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru održana je prezentacija na temu mladih i obrazovanja, na kojoj su sudjelovali mladi iz tzv. podijeljenih gradova - Mostara, Vukovara, Bejruta, Belfasta i Mitrovice.

Na skupu je poručeno kako mladima treba dati šansu da se upoznaju - jer se samo kroz sličnosti može graditi bolja budućnost za sve nas.

Tek nakon što je postala učenica Ujedinjenih koledža u Mostaru Andrea Jurković je saznala za, kako kaže, apsurdnosti podjela koje postoje u ovom gradu.

Nakon dva razreda mostarske gimnazije, u Ujedinjenim koledžima kojeg pohađaju učenici iz cijele BiH ali i iz svijeta, prvi put je upoznala svoje vršnjake iz Mostara, druge nacionalnosti. Tužno i istinito - u gradu gdje je većina škola i fizički odvojena.

„Pošto živim u samom centru zapadne strane nisam baš imala prilike razgovarati, i nisam bila baš upoznata s tim. A jeste, tužno je pomalo. Dok sam ja išla u gimnaziju, a postoje i drugi učenici sad na koledžu koji su također išli u gimanziju - nismo imali neke prilike da se družimo npr. kao sada na koledž. To je veoma tužno“, smatra Andrea Jurković.

Podjela ima i stvaraju ih političari. Jurković kaže kako jeste optimistična, ali se boji za izgubljene generacije koje poput nje nisu imale šansu upoznati sličnosti koje nas povezuju.

„Postoje sve ove mlađe generacije koje su nekako odgojene u tom duhu podjela. Biće, postojaće još konflikata sljedećih godina, ali to će se vremenom sve promijeniti“
, kaže Jurković.

Vukovar, novembar 2010
Za razliku od prethodnih godina kada se o Vukovaru često govorilo i zbog učestalih maloljetničkih incidenata, nacionalno motiviranih, ovaj hrvatski grad danas može poslužiti i kao primjer Mostaru, kaže nam i Antonio Prce, učenik Srednje tehničke škole „Nikola Tesla“. Iako se ratna prošlost teško zaboravlja, tenzija je sve manje.

„Nije više podijeljeno toliko koliko je prije bilo, kako su mi roditelji pričali. Mi se družimo svako sa svakim. Nema podijeljenosti“
, kaže Antonio Prce.

Iako pohađaju nastavu na dva nacionalna obrazovna programa, u tehničkoj školi postoje i neki zajednički predmeti - poput etike.

„Nisu zajednički razredi, ali pohađamo istu školu, na istom smo katu, družimo se, idemo kroz iste hodnike - samo što smo podijeljeni po planu i programu“
, navodi Prce.

Početak za bolju budućnost


O politici, ratu i ne tako davnoj prošlosti Lirim Veliju iz Gnjilana, grada u u istočnom dijelu Kosova, ne želi govoriti. Dovoljno je mlad i dovoljno otvoren za sve ljude, bez obzira na religiju i nacionalnost.

Koliko podjelama danas doprinosi i različit jezik uz kojeg odrastaju mladi Srbi i Albanci, Veliju kaže kako svi pomalo pričaju i srpski i albanski, i kada ste čovjek, to može biti sasvim dovoljno:

„U Sjevernoj Mitrovici moram priznati da uvijek postoje neke tenzije, ali kod nas ne. Moja porodica ima prodavnicu keramičkih proizvoda gdje radim povremeno. Naši klijenti su i Srbi, i tako malo pričamo na srpskom, malo na albanskom jeziku - i to je nekakav početak za bolju budućnost i bolje odnose“, kaže Lirim Veliju.

Libanska djevojcica sjeverno od Bejruta, septembar 2010
Duboke muslimansko-kršćanske podjele održavaju se i danas na sve segmente libanonskog društva. U zemlji s pet milijuna stanovnika podijeljenih u 18 vjera i sekti ponekad se teško snaći, prizanje Samija Habli iz Bejruta, ali i dodaje - još je teže u BiH.

Ova simpatična 16-ogodišnjakinja u Mostaru živi već nekoliko mjeseci i učenica je Ujedinjenih koledža. Još uvijek pokušava shvatiti zbog čega postoje tolike podjele u bh. društvu.

„Imate gotovo identičnu historiju, jezik, običaje, sve je to ista zajednica. Uvjerenja starijih generacija nemoguće je promijeniti. Zato treba raditi na mladim ljudima, najbolje kroz školu. Dajte im priliku da se napokon upoznaju“, kaže Samija Habli.

Ko može biti inicijator boljeg sutra, Kendell Palmer iz Irske poručuje - prije svega roditelji. Palmer, koji je doktorirao na alternativnim modelima obrazovanja u Belfastu, podsjeća da je prva integrisana škola u Sjevernoj Irskoj izgrađena 1981. godine upravo na inicijativu grupe roditelja. Četiri godine kasnije u Belfastu su otvorene još tri takve škole koje danas čine mrežu od 57 integrisanih osnovnih i srednjih škola.

„Ova inicijativa je utjecala i na to da se razviju programi u ostalim školama i da država preuzme tzv. školovanje međusobnog razumijevanja, što se svakako ne bi dogodilo da roditelji nisu napravili početni pritisak i na neki način natjerali državu da donese reforme koje će omogućiti društvo bez podjela“
, kaže Palmer.

Dok naglašava kako BiH treba prije svega kvalitetno obrazovanje, Palmer podvlači da „zdrave“ generacije donose bolju budućnost ovoj zemlji, što bi u konačnici i trebao biti zajednički interes svih koji su odlučili živjeti u BiH.
25.11.2010.

SVJEDOK DUSAN JANC: SKORPIONI BILI POD NADLEZNOSTI SRBIJE

 

Dušan Janc na svjedočenju, suđenje Tolimiru, Hag, 25. studenog 2010

Dušan Janc na svjedočenju, suđenje Tolimiru, Hag, 25. studenog 2010

25.11.2010
Na suđenju generalu Vojske Republike Srpske Zdravku Tolimiru, glavnom pomoćniku Ratka Mladića za sigurnosne poslove u vrijeme zauzimanja Srebrenice, iskaz je dovršio istražitelj tužiteljstva Dušan Janc.

Prije dva mjeseca u glavnom dijelu ispitivanja istražitelj Janc je ispričao kako je MUP Srbije polovicom 1995.godine poslao specijalnu jedinicu Škorpioni u kamp kraj Trnova te kako su sporne snimke ubijanja bošnjačkih dječaka i muškaraca pripadnici spomenute jedinice snimili upravo nedaleko toga mjesta.

Sada je u dodatnom ispitivanju tužiteljstvu objasnio na temelju čega je donio zaključke kako su Škorpioni kao jedinica Državne bezbjednosti povezani s Republikom Srbijom.

Prema svjedočenju haškog istražitelja Dušana Janca Škorpioni su kao, specijalna jedinica Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, poslani na zahtjev vlade Republike Srpske, u lipnju 1995. godine u kamp kraj Trnova. Svoje zaključke Janc je potvrdio činjenicama sa suđenja pripadnika Škorpiona polovicom 2005.te godine pred Vijećem za ratne zločine u Beogradu.

Tužiteljstvo je zato haškim sucima u slučaju Tolimir prezentiralo nekoliko izjava pripadnika Škorpiona, poput Slobodana Stojkovića koji je snimio ubijanje šestorice Bošnjaka što je po prvi puta kao dokaz prikazano na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću.

Tužitelj Vanderpui (Kweku Vanderpuye) je pročitao dio iskaza Stojkovića o tome zašto je baš on snimao spomenutu, potresnu egzekuciju:

Snimak zarobljenih i pogubljenih Bošnjaka prikazan na sđenju Tolimiru, 25. studenog 2010
„Gospodin Stojković kaže, to se dogodilo jer se Duško Kosanović razbolio i morao je biti vraćen kući. I jedno četiri, pet dana nije nitko snimao. Ja sam sjedio s njima, i zafrkavao se i onda je Boca rekao – ajde uzmi i snimi nešto pošto ništa ne radiš.“

Prema iskazima pripadnika Škorpiona, Boca je bio nadimak za Slobodana Medića, zapovjednika sporne jedinice koji je i prenio naređenje o snimanju njihovog djelovanja.

Naređenja direktno iz Banjaluke i Beograda


Prema svjedoku tužiteljstva svi iskazi pripadnika Škorpiona na Okružnom sudu u Beogradu pokazuju kako su oni bili pod nadležnošću Državne bezbjednosti, organa Republike Srbije, budući da su oružje, opremu i plaće u kovertama dobijali upravo od njezinih operativaca.

Za vrijeme operacija u BiH naređenja su, sudeći prema njihovim izjavama, primali direktno od Milana Milovanovića zvanog Mrgud, ministra obrane Republike Srpske ili iz službe Državne bezbjednosti Srbije iz Beograda. Kako bi što bolje predočio tu vezu tužitelj Van der Pui je pročitao još izjavu pripadnika Škorpiona, izvjesnog Stoperića.

„I kaže se: U Đeletovcima smo izgradili cijeli kompleks zgrada štaba. Misli se na štab Škorpiona. Uključujući zgrade za smještaj, kuhinju, teretanu..itd. Naše troškove su pokrivali DB (Državna bezbjednost) i Naftna kompanija Krajine koja nam je dala najviše novčanih sredstava. Škorpioni su mi izdali vojnu knjižicu s mojom fotografijom i činom. U knjižici je pisalo da sam pripadnik Državne bezbjednosti MU-a Srbije. U mojoj vojnoj knjižici nije pisalo RSK (Republika Srpska Krajina) pisalo je – Republika Srbija“, stoji u izjavi bivšeg pripadnika sporne jedinice.

Prema zaključku istražitelja Janca izjave pripadnika Škorpiona potvrdile su direktnu vezu između njih i službe Državne bezbjednosti Srbije. Sporni video koji prikazuje dovođenja šestorice srebreničkih Bošnjaka u selo Trnovo kraj Sarajeva, gdje su ih pripadnici jedinice Škorpioni sproveli na obližnji proplanak i streljali, optuženi Tolimir je pokušao dovesti u pitanje osporavajući autentičnost.

Tolimir je svjedoka upitao je li tužiteljstvo za koje radi istraživalo mogućnost da je snimanje egzekucije naručeno od nekoga iz Sarajeva, sugerirajući da su vlasti BiH Haškom sudu podmetnule lažan dokaz o zločinima srpskih snaga.

Istražitelj Janc je odbio mogućnost da je video podmetnut jer je dobijen od osobe koja je Škorpionima ustupila kameru u Trnovu zajedno s trakom strijeljanja. Identitet te osobe je zaštićen i jedino je poznato kako se radi o pripadniku Škorpiona koji nije bio prisutan na mjestu zločina.

Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem novog svjedoka haške optužbe.
25.11.2010.

DANAS JE DAN DRZAVNOSTI BiH, STO OCEKIVATI OD DRZAVE KOJA NEMA ZAKON O ZABRANI FASIZMA!

DANAS JE DAN DRŽAVNOSTI Što očekivati od države koja nema zakon o zabrani fašizma!
25.11.2010. 
DANAS JE DAN DRŽAVNOSTI Što očekivati od države koja nema zakon o zabrani fašizma!
Dan državnosti Bosne i Hercegovine
DANAS JE DAN DRŽAVNOSTI Što očekivati od države koja nema zakon o zabrani fašizma!
DANAS JE DAN DRŽAVNOSTI Što očekivati od države koja nema zakon o zabrani fašizma!
DANAS JE DAN DRŽAVNOSTI Što očekivati od države koja nema zakon o zabrani fašizma!

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. studenog, i ove je godine obilježen samo u Federaciji BiH, zapravo se slobodno može reći da je blagdansko ozračje vladalo samo u onim dijelovima naše zajedničke domovine u kojima u većini žive Bošnjaci. U Republici Srpskoj bio je posve običan radni dan, ali i u nekim područjima F BiH s hrvatskom većinom.

Povezani sadržaj: Zašto se 25. 11. obilježava kao Dan državnosti BiH i zašto neki to osporavaju

Tako su dužnosnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH kao i predstavnici nevladinih organizacija položili danas vijence na spomen-obilježje Vječna vatra u Sarajevu, a u povodu obilježavanja 25. studenog, Dana državnosti BiH.

 

Komšić uvjeren da će u budućnosti svi građani BiH obilježavati ovaj važan datum

 

Cvijeće su položili i članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Bakir Izetbegović, premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović, potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo, gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, predsjednik SDABiH Sulejman Tihić i drugi.

U izjavi za medije, Komšić je istaknuo da današnji dan mnogo znači svim građanima BiH bez obzira na činjenicu da ga neki i osporavaju.

“Ljudi koji vole ovi zemlju, antifašisti, su 25. studenog 1943. sublimirali u nekoliko poglavlja sve ono što je bit BiH – svi ljudi u ovoj zemlji su isti. Siguran sam da i oni koji osporavaju ovaj datum nemaju odgovor na pitanje šta im zapravo smeta”, kazao je Komšić, koji je dodao je da je uvjeren da će u budućnosti svi građani BiH obilježavati ovaj važan datum.

“Bosanci i Hercegovci su normalni ljudi i normalno je da poštujemo ovakve datume. Suština ZAVNOBiH-a je antifašizam, a većina bh. građana su antifašisti. Ne mogu vam sa sigurnošću reći kada će se to dogoditi, ali znam da će se dogoditi. Dobro uvijek pobjeđuje zlo”, pojasnio je Komšić.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović rekao je da Dan državnosti predstavlja borbu protiv zla i fašizma kao i potvrdu jednakosti svih građana u ovoj zemlji.

“Doći će dan kada će biti više patriotizma u BiH jer je normalna stvar da ljudi vole svoju domovinu”, dodao je Izetbegović.

Federalni premijer FBiH Mustafa Mujezinović istakao je važnost ovog datuma u smislu poruke koju on šalje, a to je da svi moraju uložiti više napora u izgradnju BiH.

“Poruka je: što više raditi i onda ćemo svi biti mnogo sretniji”, kazao je Mujezinović.

Dužnosnici su cvijeće položiti i na mezarje Kovači te na Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.

 

Radojičić: 25. studeni je bio vezan za bivšu državu

 

U RS, naravno, posve drugačija slika – sasvim normalan radni dan. Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Igor Radojičić izjavio je da BiH nema zakon o praznicima, zbog čega 25. studeni nije općeprihvaćen i istakao da je “ovaj datum prevaziđen”.

 

Igor Radojičić

On je rekao da predsjedatelj Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović zbog toga što BiH nema zakona o blagdanima ni danas ne prisustvuje obilježavanju 25. studenog kao druga dva člana Predsjedništva.

“U BiH nikada nije usvojen zakon o blagdanima. Postoji samo entitetski u iz Republike Srpske, a Federacija BiH, na neki svoj način, obilježava praznike”, rekao je Radojičić novinarima u Banjaluci.

Radojičić, koji je funkcioner SNSD-a, kaže da ova stranka apsolutno poštuje i baštiti tradiciju antifašističke borbe, ali da je 25. studeni vezan za državu i vremena koja su nestala u procesu dislosucije bivše Jugoslavije.

 

ZHŽ: Za obljetnicu Herceg-Bosne neradni dan, 25. studeni ne postoji?!

 

U Zapadnohercegovačkoj županiji, sa većinskim hrvatskim stanovištvom, danas je radni dan, iako se 25. studeni u Federaciji BiH obilježava kao dan državnosti. Predsjednik Županijske Vlade Zdenko Ćosić rekao je da oni u Županiji poštuju županijski zakon, u kome 25. studeni nije naglašen kao neradni dan.

 

Zdenko Ćosić

"Upoznat sam da postoji priopćenje federalnog Ministarstva rada i socijalne politike o neradnom danu, međutim, oni se pozivaju na Zakon Republike BiH, dakle na neki 'ratni' zakon'', izjavio je Ćosić.

Prema županijskom Zakonu o neradnim danima, u studenom su neradna dani 1. i 2. studeni, kada se obilježava praznik Svih svetih i Dušni dan, i 18. studeni, kao Dan utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Dan Zapadnohercegovačke županije.

"Naša Županija o tome ima zakon, pa bi bilo smiješno da svake godine donosimo nekakve posebne odluke protivne tom zakonu. Ili ćemo mijenjati zakon ili ćemo ga onakvog kakav jest poštovati. Mi se jednostavno držimo zakona prema kojem je danas radni dan'', kaže Ćosić.

On je naglasio da je čak i u školskom programu u Zapadnohercegovačkoj županiji u planu rada ovaj dan naglašen kao radni.

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji je neradni dan. Međutim, na jučerašnjoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća Mostara nisu se pojavili Hrvati, što je protumačeno kao njihov bojkot 25. studenog, iako je većina njih odsustvo pravdala ranije preuzetim obavezama, navodi Srna.

 

Antifašistička sadašnjost mora biti snažno internacionalno obilježje BiH

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. studenog, obilježilo je danas Gradsko vijeće Grada Sarajeva zajedničkom svečanom sjednicom s općinskim vijećima četiriju gradskih općina, održanom u Domu Oružanih snaga BiH. Sjednica je počela intoniranjem himne BiH u izvedbi članova hora "Pontanima", dok je minutom šutnje odata počast svima koji su dali živote za odbranu i očuvanje države.

 

 

"Danas je rođendan države BiH koja je 25. studenog 1943. godine dobila svoj matični broj. Taj matični broj i državnost BiH očuvali su se i tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine", kazao je gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen. On je ocijenio interesantnom činjenicu da su građani Sarajeva i za vrijeme Drugog svjetskog rata platili isti ceh po broju žrtava u odbrani države.

"Potrebno je održavati ono što su naši preci desetljećima i stoljećima njegovali i to je obveza svih nas, unatoč onima koji žele negirati ovaj datum. Pokušaji revidiranja povijesti i u prošlosti su se pokazali neuspješnim", naglasio je Behmen.

Predsjedajući Gradskog vijeća Sarajeva Željko Ler smatra da Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25. studenog u Mrkonjić-Gradu predstavlja historijski događaj kojim je potvrđena državnost BiH te da bi svako odstupanje od načela postavljenih na tom skupu bilo pogubno za našu zemlju. "Država BiH je trajala, traje i trajat će. Želim i nadam se da će ovaj praznik jednog dana proslavljati svi skupa u sreći i miru na cijeloj teritoriji BiH", zaključio je Ler.

O značaju Dana državnosti BiH kroz sociološki osvrt govorio je Dino Abazović s Fakulteta političkih nauka BiH, ističući da je ideja antifašizma univerzalna i internacionalna ideja koja se ne smije svoditi na lokalne parametre. Mišljenja je da ukoliko želimo da posjedujemo bolju prošlost, moramo je zaraditi u sadašnjosti. Potcrtao je da ukoliko se negira prošlost, negira se i sadašnjost. Stoga, smatra Abazović, da bismo mogli ići naprijed u budućnost, antifašistička sadašnjost mora biti snažno internacionalno obilježje BiH.

"Postoje određene univerzalne vrijednosti koje se ne smiju svoditi na dnevnu politiku, moramo izaći izvan okvira lošije prošlosti, afirmirati ideje antifašizma i pridružiti se onima koji žele vidjeti zajednički, bolji svijet", naglasio je Abazović, zaključivši: "Doista, šta možemo očekivati u Bosni i Hercegovini u kojoj nismo u stanju izglasati zakon o zabrani organiziranja fašističkih organizacija i korištenja fašističkih simbola".

Sjednici su prisustvovali načelnici četiriju gradskih općina, predstavnici Grada Sarajeva i općinskih struktura te drugih organa vlasti u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo, kao i udruženja boraca u FBiH.

25.11.2010.

UTJECAJNA AMERICKA ORGANIZACIJA IMA PRIJEDLOG RJESENJA ZA BOSNU I HERCEGOVINU!

Utjecajna američka organizacija ima prijedlog RJEŠENJA ZA BiH!
 25.11.2010. 
Utjecajna američka organizacija ima prijedlog RJEŠENJA ZA BiH!
Nacionalna zaklada za demokraciju je privatna nevladina i neprofitna organizacija, sa sjedištem u Washingtonu

Nacionalna zaklada za demokraciju (Nacional Endowment for Democracy – NED) je privatna nevladina i neprofitna organizacija, sa sjedištem u Washingtonu, koja je bavi širenjem i jačanjem demokracije i demokratskih institucija širom svijeta. Fondovima koje odobrava američki kongres NED pomaže više od 1000 demokratskih projekata nevladinog sektora u više od 90 zemalja. Osnovana 1983. godine, Nacionalna zaklada za demokraciju je postala lider u borbi za demokraciju i središte aktivnosti, resursa i intelektualne razmjene, demkratskih aktivista iz čitavog svijeta.

O Forumu o budućnosti Bosne i Hercegovine kojemu je pokrovitelju ova organizacija razgovarali smo s Carlom Gershmanom, direktorom Nacionalne zaklade za demokraciju. Za razliku od svih drugih konferencija, foruma i radnih skupina o budućnosti Bosne i Hercegovine u Washingtonu, NED je imao jedan nov i neobičan pristup okupivši svjetske pravne, ustavne i ekperte za razvoj demokratskog društva te nekoliko regionalnih eksperata.

Na pitanje kako je došlo do organiziranja ovog foruma i izbora sudionika, direktor Gershman kaže: “Bilo je to jedno vrlo interesantno iskustvo, iako ovo nije prvi put da je NED nešto slično organizirao, prvi put smo to uradili sa Kirgistanom. NED je neobičan po tome što se naš rad ne svodi samo na aktiviste na terenu, mi također objavljujemo i Demokratski žurnal, imamo istraživački centar koji se zove Međunarodni forum za demokratske studije, te na taj način okupljamo ljude koje su specijalizirani eksperti za demokratska, ustavna i izborna pitanja, sve moguće aspekte demokracije. Stoga je kada je došlo do neuspjeha Kirgistanske vlade, oni su od nas tražili pomoć da shvate što treba učiniti da se na tom planu postigne uspjeh. Mi smo organizirali forum koji je bio vrlo zapažen u Kirgistanu.

To je bilo zapaženo i u Bosni i Hercegovini i onda nam je predloženo da tako nešto organiziramo i uoči izbora, uzimajući u ozbir i 15 godišnjicu Daytona. Mi smo tada okupili nekolicinu regionalnih eksperata, ali veći dio sudionika bili su eksperti za demokratizaciju u širem smislu. Najvažniji u grupi je možda Lary Diamond, koji je jedan od urednika našeg žurnala i profesor na univerzitetu Stanford, i mnogi drugi, medju njima i Andy Raynolds, ekspert za ustavna pitanja i profesor na Univerzitetu Sjeverne Caroline. U grupi je postojalo nekoliko točaka potpunog konsenzusa, npr. da nije naše da narodu Bosne i Hercegovine kažemo što će raditi, te da oni o tome moraju odlučiti sami.

Međunarodna zajednica može pružiti neki vid pomoći ili sugestija, ali demokracija je proces koji mora krenuti iznutra, u koji moraju biti uključeni građani, lokalne nevladine organizacije i cijelo društvo. To nadasve mora biti transparentan proces u kojem se ne vrše razgovori i dogovori iza zatvorenih vrata.” Jedna od preporuka ovog Foruma, koji zaista daje jedan okvir promjena, ali ne i njegov detaljan sadržaj, je fokus na samoodrživosti i odgovornosti, dakle uspostavljanje i postizanje dugoročnih a ne kratkoročnih ciljeva kako je do sad bio slučaj.

Gospodin Gershman objašnjava: “Drugim riječima procesi koji su se do sada događali svodili su se na to da je međunarodna zajednica pokušavala uspostaviti dogovore s političkim igračima, koje su svodili na minimum za koji su smatrali da se lideri mogu usuglasiti. Moramo se suočiti sa time da to nije bilo uspješno. Mi idemo dalje, naš prijedlog je da se ustanove promjene koje su neophodne da se ispuni cilj, a to je da Bosna i Hercegovina postane funkcionalne demokratska država koja se kvalifikovala da postane dio demokratske Europe. Slijedeći zaključak je da je atmosfera na terenu takva da ljudi Bosne i Hercegovine žele promjene, da žele da se ekonomija poboljša, da žele biti dio Europe. Zaključak ovog foruma je da se nadamo da će to dovesti do pritiska odozdo, iz baze, jer cijelo društvo treba biti angažirano na promjenama a ne da se sve prepušta maloj grupi lidera. Demokracija nija konačno stanje, demokracija je proces u kojem se stalno mora kretati naprijed, i stalno se mora obnavljati… Moraju se naći načini da se živi i radi zajedno i da se ostvari jedno zajedničko društvo, što nije lako ali je moguće.

Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja prolazi kroz ovaj proces. Indonezija je zemlja koja je kroz taj proces prošla uspješno i jedna od preporuka foruma je bila da se iskoriste primjeri uspješnih praksi u ujedinjenju podijeljenih društava, kao što je indonezijsko čiji je moto ‘E Pluribus Unum’, u mnoštvu jedno. Možda će takav slučaj biti i u Bosni i Hercegovini: ‘E Pluribus Unum’.”

Izvor: Glas Amerike

25.11.2010.

MRKONJIC GRAD: U MRKONJIC GRADU OBILJEZEN DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE!?

 

24sata.info PHOTO
image Mrkonjić Grad, BiH / 24sata.info

 

24SI - U Mrkonjić Gradu danas je obilježeno 67 godina od prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Ispred Muzeja ZAVNOBiH-a položeni su vijenci.

 

Predsjednik SUBNOR-a Republike Srpske Blagoje Gajić rekao je da je 1943. godina bila prelomna za ishod ratovanja protiv fašističkih okupatora.

"Stvorena je velika slobodna teritorija, oslobođeni su mnogi gradovi, djeluju narodnooslobodilački odbori seoski, opštinski, sreski i okružni. Potrudićemo se da obnovimo zgradu muzeja u kojoj je održano zasjedanje", naveo je Gajić.

Na zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, donesena je odluka da je BiH samostalna federalna jedinica u okviru Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

Iako BiH nema zakon o državni praznicima, u Federaciji BiH 25. novembar je neradni dan i obilježava se kao dan državnosti. U RS se 25. novembar ne praznuje. Prema entitetskom zakonu, kao praznik u RS obilježava se 21. novembar, datum potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

(srna)

25.11.2010.

SLOBODAN PEJOVIC UPRKOS NOVOM NAPADU OSTAJE U CRNOJ GORI

 

Razbijeni automobil Slobodana Pejovića, 25. novembar 2010

Razbijeni automobil Slobodana Pejovića, 25. novembar 2010

25.11.2010.

Nakon što su mu nepoznati počinioci ponovo demolirali automobil, Slobodan Pejović, bivši policijski službenik koji je prvi javno progovorio o deportaciji građana BiH početkom 1992. godine, iako je to najavio – neće napustiti Crnu Goru.

Pejović tvrdi da tajna policija sada vrši pritisak i na njegovu porodicu navodeći da je njegova kćerka u srijedu dobila otkaz u jednom ministarstvu.

Iz NVO sektora ponovo su pozvali policiju da na pravi način zaštiti Pejovića uz ocjenu da je poražavajuće za državu da dopušta kontinuirane pritiske na svjedoka ratnog zločinam uprkos zaštiti koju uživa kao svjedok insajder.

Za Pejovića nema sumnje da isti ljudi stoje i iza najnovijeg napada kao i da su povod njegovo svjedočenje o deportacijama kao i javni istupi o tom zločinu s početka devedesetih 

"Iza svega stoji tajna crnogorska policija ali sa odobrenjem i sa znanjem premijera Đukanovića. Vjerovatno on ne bi dozvolio moju fizičku likvidaciju jer bi se to onda internacionalizovalo. Imali bi vjerovatno više štete nego koristi"
, rekao je Pejović.


Iako je nakon najnovijeg napada na njegovu imovinu Pejović najavio da će napustiti Crnu Goru odluku je promijenio jer je, kako tvrdi, sada tajna policija prepoznatljivim metodama nasrnula i na članove njegove uže porodice

"Juče u dva sata me zvala kćerka iz Podgorice. Ona je radila u jednom ministarstvu. Rekla mi je da su je pozvali prije 15 minuta i rekli joj da mora da napusti posao. Normalno, ona je napustila posao. Jedino što želim da kažem je da je ona fakultetski obrazovana, da je završila poslijediplomske studije, da je diplomirala sa 10, da zna odlično njemački i engleski jezik i ona im kao takva ne treba. Već duže vrijeme je bila diskriminisana u odnosu na druge radnike u tom ministarstvu i znao sam ja da tu nema sreće nego sam joj govorio da izdrži do kraja. Jer ako mogu ja 20 godina može i ona neko vrijeme. Ne mogu da vam kažem o kojem ministarstvu je riječ jer to bi ispalo da se ja žalim"
, rekao je on.

Jedanaest napada


Napadi na Pejovića i njegovu imovinu ne prestaju od kada je javno progovorio o deportacijama. Najnoviji napad u kojem je ponovo demoliran njegov automobil je ukupno 11.

 

Slobodan Pejović ispred razbijenog automobila nakon jednog od prethodnih napada, novembar 2009, foto: Savo Prelević
Za državu koja će dobiti status kandidata za članstvo u EU poražavajuće je da nije u stanju da na pravi način zaštiti svjedoka ratnog zločina, kaže za naš program Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava.


Ona kaže i da je neshvatljiva i kvalifikacija najnovijeg napada na Pejovića.

"Očigledno je da je Pejović izložen ugrožavanju sigurnosti u kontinuitetu i da je po nama krajnje neodgovorno to kvalifikovati samo kao oštećenje tuđe stvari i staklo koje se već ko zna koliko puta lomi na njegovom automobilu. Dakle, njegova sigurnost je ugrožena već 11 ili 12. napadom što je očigledna prijetnja još od 1992 godine", rekla je Gorjenc Prelević.

U četvrtak od Uprave policije nije bilo moguće dobiti odgovor da li će Pejović nakon još jednog napada u kojem je demoliran njegov automobil dobiti dodatno obezbjeđenje i da li zbog kontinuiteta napada na njega stoji zvanična kvalifikacija kako je u pitanju samo "oštećenje tuđe stvari".
 
Akcija za ljudska prava je od Vrhovnog državnog tužioca 2009. tražila da obezbijedi zaštitu za Pejovića, što je poslije izvjesnog odugovlačenja i učinjeno krajem godine, pošto je to tražilo i 77 nevladinih organizacija iz regiona.

No, zaštita koju mu je država obezbijedila, evidentno nije dovoljna.
 
"Nepružanje adekvatne zaštite Slobodanu Pejoviću šalje jednu vrlo opasnu poruku žrtvama zločina a to je da taj zločin neko ovdje želi da zataška , da ga zaboravi i da one koji su krivci oslobodi i to je nešto što je u potpunoj suprotnosti sa procesom demokratizacije i evropeizacije Crne Gore i koalicija za REKOM će se u skladu sa svojom inicijativom zalagati za utvrđivanje činjenica i za zaštitu svih onih koji mogu da doprinesu tom procesu", kaže Daliborka Uljarević iz Koalicije za REKOM.
 
Pejović je svjedočio je u sudskom postupku pred Višim sudom u Podgorici koji se vodi protiv bivših policijskih službenika, optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno deportaciju bosansko hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Osim što je ključni svjedok, Pejović je i prvi je koji je javno progovorio o tom zločinu kada su crnogorske vlasti deportovane građane islamske vjeroispovijesti predali vlastima bosanskih Srba, nakon čega su ubijeni.

Nedavno je i predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacije Momir Bulatović u svom svjedočenju ustvrdio da je za deportacije odgovorna država, a ne pojedinci. Bulatović je tu akciju, međutim pokušao da opravda, kako je naveo - nesrećnim okolnostima.

25.11.2010.

NIJAZ DURAKOVIC: ZAVNOBiH JE IDEALNA FORMA, A POENTA JE NA ANTIFASIZMU, NA ANTIFASISTICKOJ BORBI U KOJOJ SU UCESTVOVALI SVI

Nijaz Duraković : ZAVNOBIH je idealna forma ,a poenta je na antifašizmu, na antifašističkoj borbi u kojoj su učestvovali svi 

 25/11/2010.
• Političkim strukturama, ne samo bošnjačkim nego i srpskim i hrvatskim, iznova se, svaki dan, papagajski, mora ponavljati značenje ZAVNOBiH-a. ZAVNOBiH nije uperen ni protiv jednog naroda. To je idealna forma, ali ne samo radi one floskule da BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već svih tih naroda, ali i ostalih. Poenta je na antifašizmu,..

Ako želimo ići u Evropsku uniju (EU), onda tamo možemo ići samo na principima ZAVNOBiH-a, kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" ratni član Predsjedništva Republike BiH i dugogodišnji ugledni profesor na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA), prof. dr. Nijaz Duraković.Povodom Dana državnosti BiH, profesor Duraković za naš list govori o značaju i tekovinama ZAVNOBiH-a, destruiranju države BiH i prijetnjama da će ona prije ili kasnije nestati.

Šta nama danas znači ZAVNOBiH i koliko je njegova ideja destruirana i dalje živim nacionalističkim politikama?

- Političkim strukturama, ne samo bošnjačkim nego i srpskim i hrvatskim, iznova se, svaki dan, papagajski, mora ponavljati značenje ZAVNOBiH-a. ZAVNOBiH nije uperen ni protiv jednog naroda. To je idealna  forma, ali ne samo radi one floskule da BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već svih tih naroda, ali i ostalih.  Poenta je na antifašizmu, na antifašističkoj borbi u kojoj su učestvovali svi narodi. Zaboravlja se da su na zasjedanju ZAVNOBiH-a bili predstavnici sva tri naroda i da su odluke donesene demokratski. Tu nije uspostavljena neka nova bh. državnost, već je udaren pečat na ono što je Bosna bila stotinama godina.  Od početka su najveći osporavatelji ZAVNOBiH-a bili srpski nacionalisti. Nije slučajno da su baš na inicijativu Karadžića na savjetovanju na Palama početkom 1992. godine poništene odluke ZAVNOBiH-a.

Cilj je bio da se poništi državnost zemlje. To je prihvaćeno kao floskula do današnjeg dana. Interesantno je da je prvi predsjednik ZAVNOBiH-a bio Vojislav Kecmanović Đedo. To je djed današnjeg velikosrpskog ideologa Nenada Kecmanovića, koji pjeni dokazujući da BiH ne može opstati i da nikada, zapravo, i nije postojala. Ali, na zasjedanju ZAVNOBiH-a, najslavnijoj stranici BiH i svih jugoslavenskih naroda, ipak je učestvovalo najviše Srba. ZAVNOBiH je idejno i politički razradio formulu o BiH kao tronošcu. Ako jednu nogu odrežeš, sto će pasti. BiH, dakle, može biti stabilna samo na ovim osnovama. BiH dugoročno nema druge formule. Ne mora to biti ideja bratstva i jedinstva, ali mora postojati duh suživota, tolerancije i demokratije.

Imate li Vi osjećaj da je danas sve manje države BiH, a da su, s druge strane, sve snažniji stari velikodržavni koncepti?

- To je očito, kao na dlanu... Imate hiljadu indikacija da je to tako u svim domenima života. Nikada nije bila jača ideja velike Srbije i nacionalseparatizma kao što je sada u vrijeme Milorada Dodika. Taj krešendo uslijedio je upravo pred izbore. Nije to više samo retorika, već jasna politika. Ona se i dalje nastavlja. A onda se kao grom iz vedra neba na sceni javlja stari koncept Bobana, Šuška i Tuđmana. To je najcrnji velikohrvatski nacionalistički koncept. Dragan Čović, evo, govori o Mostaru kao "stolnom gradu". Taj grad nikada u povijesti nije bio predominantno hrvatski, pa ni danas. Uprkos etničkom inžinjeringu koji provode 20 godina. Bez obzira na to što prave naselja u Hercegovini kojima nadijevaju zvučna imena Šuškovo, Bobanovo...

Iz svijeta sve češće dolaze poruke koje problematiziraju budućnost BiH...

- Mene ovdje samo brine vrlo nedefiniran stav takozvane međunarodne zajednice. Doduše, Amerika, Velika Britanija i druge zemlje uvijek navode da ostaju kod cjelovite i demokratske BiH. Ali, očito je da ne čine ništa da bi barem upozorile na povampirene nacionalističke i separatističke tendencije koje dolaze od Srba i Hrvata. Zašto to toleriraju? To je sumnjivo. Negdje se u duši nadam da BiH, ipak, nije moguće podijeliti. Jer, to nisu uspjeli uraditi od 1992. do 1995. godine, kada je i kuka i motika udarila na ovu jadnu državu. Tada smo imali jednu otvorenu, vrlo koordiniranu agresiju Srbije i Crne Gore, ali i Hrvatske. Jeste da je BiH ostala onako podijeljena i nakaradna u smislu političkih rješenja. Ali, ipak je ostala kao cjelovita i međunarodno priznata država.

Šta mislite o mogućoj koaliciji SDP-a sa SDA?

- Nacionalni blokovi 2S, 2H i 2B su pogubni. Time se vraćamo na 1991. godinu. SDP je, očito, raspolućen između želje da vlada i da, s druge strane, ostane principijelan u tom smislu da ne koalira s onima protiv kojih se bori od svog postanka. To je prilično teška situacija. Od postanka SDP-a njeni glavni ideološki i politički protivnici bili su SDA, HDZ i SDS. Ići sada u vlasti sa te tri stranke, koje su oličenje zla i propasti  Bosne, njenog nazatka, rasula i moralnog propadanja, jeste političko samoubistvo!   Faruk Vele (Dnevni avaz)

25.11.2010.

TEMELJI DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

 

image

Elvir Huremović

Temelji državnosti

Iako ponekad teško ranjena, BiH je u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti nadživjela sve svoje osvajače i djelitelje

25.11.2010.

ODBRANA ZAVNOBiH-A POTREBNA I DANAS

 

Obilježavanje Dana državnosti BiH, Sarajevo, 25. novembar 2010

Obilježavanje Dana državnosti BiH, Sarajevo, 25. novembar 2010

25.11.2010.
U Sarajevu je Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH u četvrtak organizovao svečanu akademiju povodom Dana državnosti i 67 godina od ZAVNOBiH-a.

Svake godine isto pitanje, požalio se nakon svečane akedemije povodom Dana državnosti Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH. A staro, isto pitanje je bilo: zašto se ovaj praznik ne proslavalja u Republici Srpskoj?

Bakir Izetbegović i Željko Komšić na akademiji povodom Dana državnosti BiH, 25. novembar 2010, Sarajevo
„Ni meni nije jasno zašto jedan ovakav datum, sa takvim sadržajem odbijaju ljudi koji su većinom bili članovi Komunističke partije. Šta imaju protiv onoga šta znači ZAVNOBiH - od toga da je potvrdio državnost zemlje u kojoj su rođeni, zatim da stoji jednim civilizacijskim vrijednostima, od antifašizma nadalje, ravnopravnosti naroda? I ja bih volio čuti pravi odgovor. Ipak sam optimista, jer ispitivanje javnosti pokazuje kako se stanje duha vraća u jednu normalu, kako se ipak jedan normalan, patriotski osjećaj postupno pojavljuje u BiH“, kazao je Izetbegović.

Drugi član Predsjedništva BiH Željko Komšić smatra da se Dan državnosti ne proslavlja ni u cijeloj Federaciji BiH.

„Ja mislim da se čak i u nekim dijelovima Federacije ne proslavlja, koliko ja znam, ali dopuštam da griješim. Pazite, kad pokušate racionalno stvari posmatrati, dakle onako kako to dolikuje normalnim, logičnim i odraslim ljudima, vi zapravo ne možete naći nijedan argument koji bi govorio protiv svega onoga što jeste ZAVNOBiH i što jeste ovaj dan“, tvrdi Komšić.

Husnija Kamberović na akademiji povodom Dana državnosti BiH, 25. novembar 2010
Treći član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Nebojša Radmanović nije bio prisutan na svečanoj akademiji u Narodnom pozorištu, na kojoj je povodom Dana državnosti govorio istoričar Husnija Kamberović, direktor Instituta za istoriju u Sarajevu.

„Ako se samo osvrnemo na ovo razdoblje kada je zasjedao ZAVNOBiH, onda ćemo vidjeti da je većina pripadnika svih naših naroda pripadala tom antifašističkom krugu i zato je za mene prosto nerazumljivo da se neko danas želi odricati tih vrijednosti za koje su se naši preci borili“
, naveo je Kamberović.

I predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Jure Galić stao je u odbranu ZAVNOBiH-a i Bosne i Hercegovine.

„I danas se treba boriti itekako za nju svim dozvoljenim sredstvima - jer čovjek bez domovine nije prispio nigdje, on i nije ništa“, tvrdi Galić.
25.11.2010.

SJEVERNA KOREJA PRIJETI NOVIM NAPADIMA (VIDEO)

 

U saopćenju se dodaje da će, ako bude izazvana, Sjeverna Koreja "bez oklijevanja uzvratiti drugim i trećim snažnim osvetničkim napadom

image Foto: Reuters

Sjeverna Koreja zaprijetila je novim napadima na Južnu Koreju, prebacivši na Sjedinjene Američke Države odgovornost za topnički okršaj u kome su prije dva dana živote izgubila četiri južnokorejska građana, javila je južnokorejska agencija Yonhap.

"Sjedinjene Države ne mogu izbjeći odgovornost za artiljerijski okršaj", kaže se u saopćenju sjevernokorejske delegacije u Panmunjomu koje je noćas prenijela KCNA, državna agencija NDR Koreje.

U saopćenju se dodaje da će, ako bude izazvana, Sjeverna Koreja "bez oklijevanja uzvratiti drugim i trećim snažnim osvetničkim napadom.

Vojska na granici

Predsjednik Južne Koreje Li Mjung-bak izjavio je danas da će uputiti dodatne vojnike na ostrvo Jeonpjeong, u pograničnom području između dvije Koreje u Žutom moru, koje je bilo meta sjevernokorejskog artiljerijskog napada, dok je Sjeverna Koreja uputila oštro upozorenje da će uzvratiti ukoliko Seul izvede bilo kakvu "nesmotrenu vojnu provokaciju".
   
Južnokorejsko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je danas da će zajedničke vojne vježbe sa SAD, predviđene za kraj novembra, uputiti "jasnu poruku Sjevernoj Koreji u sadašnjoj situaciji".
   
Zvanični Seul i Vašington su pojačali pritisak na Peking da iskoristi svoj uticaj na sjevernokorejskog saveznika da smanji tenzije koje su narasle poslije razmjene vatre prije dva dana, kada je ubijeno četvoro Južnokorejaca, od kojih dva civila.
   
Kina je pozvala obje strane da pokažu uzdržanost, prenijela je agencija AP.
   
Južnokorejska agencija Jonhap je javila da je kineski ministar spoljnih poslova odložio planirani put za Južnu Koreju usljed međunarodnog pritiska na Peking da oštro osudi sjevernokorejski artiljerijski napad.
   
Ministar Jang Đieći trebalo je da stigne u Seul sutra na razgovore sa kolegom Kim Sung-hvanom, ali je kinesko ministarstvo obavijestilo ambasadu Južne Koreje u Pekingu da je ministar Jang odložio posjetu zbog "nespecifičnog problema".
   
Istovremeno, južnokorejski parlament je izglasao rezoluciju kojom se osuđuje sjevernokorejska artiljerijska paljba prije dva dana i traži izvinjenje zvaničnog Pjongjanga, prenijela je agencija Reuters.
   
Tokom plenarne sjednice, parlament je sa 261 glasom za i jednim protiv, uz devet uzdržanih, donio rezoluciju kojom osuđuje susjeda zbog ugrožavanja rezolucije Ujedinjenih nacija i Međukorejskog sporazuma i istovremeno traži izvinjenje Sjeverne Koreje za paljbu.
   
Ostrvo Jeonpjeong u Žutom moru zasuto je prije dva dana artiljerijskim granatama. Granate su pale i na južnokorejsku vojnu bazu.
   
Stanovništvo je uz pomoć inžinjera počelo raščišćavanje i obnovu ostrva, pošto je u sjevernokorejskom artiljerijskom napadu uništeno na desetine zgrada i došlo do prekida u snabdijevanju strujom.
   
Neposredno poslije napada evakuisano je 1.700 stanovnika ostrva u obližnju luku Inčeon zbog bezbjednosti, mada je nekoliko stotine ostalo na ostrvu i pridružilo se naporima vlasti na saniranju štete.

25.11.2010.

ZELJKO KOMSIC: ONI KOJI OSPORAVAJU 25. NOVEMBAR NEMAJU ODGOVOR NA PITANJE STA IM ZAPRAVO SMETA

 

Uvjeren sam da će u budućnosti svi građani BiH obilježavati ovaj važan datum • Suština ZAVNOBiH-a je antifašizam, a većina bh. građana su antifašisti

image Položeno cvijeće i odata počast na mezarju Kovači (Foto: F. Fočo)

Predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti u BiH kao i predstavnici nevladinih organizacija položili su danas vijence na spomen-obilježje Vječna vatra u Sarajevu povodom obilježavanja 25. novembra, Dana državnosti BiH.

Cvijeće su položili i članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Bakir Izetbegović, premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović, potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo, gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, predsjednik SDA Sulejman Tihić i drugi.

U izjavi za medije Komšić je istakao da današnji dan mnogo znači svim građanima BiH, bez obzira na činjenicu da ga neki i osporavaju.

- Ljudi koji vole ovi zemlju, antifašisti, su 25. novembra 1943. sublimirali u nekoliko poglavlja sve ono što je bit BiH - svi ljudi u ovoj zemlji su isti. Siguran sam da i oni koji osporavaju ovaj datum nemaju odgovor na pitanje šta im zapravo smeta, kazao je Komšić.

Dodao je da je uvjeren da će u budućnosti svi građani BiH obilježavati ovaj važan datum.

- Bosanci i Hercegovci su normalni ljudi i normalno je da poštujemo ovakve datume. Suština ZAVNOBiH-a je antifašizam, a većina bh. građana su antifašisti. Ne mogu vam sa sigurnošću reći kada će se to desiti, ali znam da će se desiti. Dobro uvijek pobjeđuje zlo, pojasnio je.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović rekao je da Dan državnosti predstavlja borbu protiv zla i fašizma kao i potvrdu jednakosti svih građana u ovoj zemlji.

- Doći će dan kada će biti više patriotizma u BiH jer je normalna stvar da ljudi vole svoju domovinu, dodao je Izetbegović.

Premijer FBiH Mustafa Mujezinović istakao je važnost ovog datuma u smislu poruke koju on šalje, a to je da svi moraju uložiti više napora u izgradnju BiH.

- Poruka je: što više raditi i onda ćemo svi biti mnogo sretniji, kazao je Mujezinović.

Delegacije će u toku dana cvijeće položiti i na mezarje Kovači te na Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995.

25.11.2010.

PODJELE I ZA OVOGODISNJI DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

 

Zgrada zajedničkih institucija BiH u Sarajevu

Zgrada zajedničkih institucija BiH u Sarajevu

25.11.2010.
Bosna i Hercegovina podijeljena je i oko obilježavanja Dan državnosti 25. novembra.

Praznik koji je sjećanje na zasjedanje Prvog Zemaljskog antifašističkog vijeća, kojim je utemeljena moderna bosanskohercegovačka državnost, ponovo se ne praznuje u jednom entitetu - Republici Srpskoj.

Pored brojnih nedaća, rat je Bosni i Hercegovini donio i to da ideju jednakosti i ravopravnosti svih naroda, proklamovanu 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, danas ne slave svi.

S druge strane istoričari i analitičari će reći da bi ideje ZAVNOBIH-a mogle i trebale biti smjernica nekoj novoj savremenoj Bosni i Hercegovini.
ZAVNOBIH je, prvo, dokaz da Bosna ne mora biti podijeljena što u njoj žive različiti narodi. Drugo, da su ti narodi bili i znali biti složni u daleko težim istorijskim situacijama, navodi Muhamed Filipović.


„Bosna i Hercegovina je i srpska i muslimanska i hrvatska, zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.“


Ovo je samo dio proglasa sa Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, koje je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine potpisalo 247 delegata. Pa ni oko ove ideje ravnopravnosti i jednakosti danas, 67 godina kasnije, ne mogu da se slože svi u BiH.

Bez obzira na negiranja vrijednosti ZAVNOBIH-a, istorijski fakti govore da je borba protiv fašizma bila ideja kojom je bilo moguće ujediniti BiH i postaviti temelje nove, moderne države.

Obnova bosanske države bila je istorijski, politički, pravni i međunarodno-pravni osnov i izvor njene samostalnosti, kaže akademik Muhamed Filipović.

„ZAVNOBIH je, prvo, dokaz da Bosna ne mora biti podijeljena što u njoj žive različiti narodi. Drugo, da su ti narodi bili i znali biti složni u daleko težim situacijama istorijskim, kakva je bila njemačka okupacija kada su ovdje divljali ustaše i četinici, a kako ne bi mogla biti sada jedinstvena kada se pred njom otvara evropska perspektiva i kada konačno ovi narodi nakon 20 godina patnji silnih zaslužuju da žive normalno“,
rekao je Filipović.   

ZAVNOBIH danas može služiti kao primjer objedinajvanju svih u BiH oko jedinstvene ideje, smatra dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu profesor Mirko Pejanović.

„Mora se primijetiti da je rodno mjesto obnove državnosti antifašistički pokret. Cijela EU je zasnovana na antifašizmu, na tradiciji i vrijednosti antifašizma. I, naravno, glavno mjesto u tome je da su građani i narodi BiH zajedno oblikovali svoju državu i život u njoj“, kazao je on.

Prevladavanje etničkih podjela


Zaključci doneseni 1943. godine mogu biti poučni svima u BiH, naročito nacionalističkim politikama, kaže dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu profesor Ivo Komšić.

Sala u kojoj je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine
Bosni i Hercegovini je, prije svega, potrebno prevladavanje fašističkih politika, dodaje on.

„Prevladavanje tih politika je na onome što objedinjuje narode BiH. I samo u borbi protiv nacionalizma se oni mogu objediniti. Inače, mi nećemo imati konsenzusa. Nacionalne stranke koje imaju politiku zasnovanu na etničkoj osnovici ne mogu postići konsenzus u upravljaju državom jer one će uvijek ići za tim da državu razgrađaju. I to je naša stvarnost. Da bismo izašli iz te stvarnosti moramo, dakle, prevladati te politike“,
smatra Ivo Komšić. 

Prorektor sarajevskog Univerziteta Samir Arnautović navodi da je značaj ZAVNOBIH-a nemjerljiv za BiH, naročito za njen savremeni razvoj.

„Od ZAVNOBIH-a mi zapravo možemo da računamo modernu povijest BiH“,
kazao je Arnautović.

Na pitanje zbog čega to danas nije prihvatljivo za sve kad je to istorijska činjenica, Arnautović odgovara:

Mnoge stvari u BiH nisu prihvatljive, a prihvatljive su za cijeli svijet. Očigledno se radi o tome da je bh. društvu potrebno jedno ozbiljno redefiniranje, zaključuje Samir Arnautović.


"Mnoge stvari u BiH nisu prihvatljive, a prihvatljive su za cijeli svijet. Ne govorim samo o političkim pitanjima, ja govorim i o nekim znanstvenim referencama, o nekim znanstvenim činjenicama ili znanstvenim vrijednostima, umjetničkim vrijednostima itd. Očigledno se radi o tome da je bh. društvu potrebno jedno ozbiljno redefiniranje.“


Profesor doktor Omer Ibrahimagić, autor brojnih knjiga o državno-pravnom razvitku BiH, kaže da je ideja ZAVNOBIH-a i dalje moguća u BiH.

„Ona je jednostavno jedan jedini izlaz za BiH i za budućnost BiH, za njenu političku stabilnost, pa onda i za njen ekonomski napredak, i za razvoj, i za uključivanje u evropske integracije, za uključivanje u atlantsko-evropski sigurnosni sistem. Ali su još uvijek, nažalost, u glavama jednog broja ljudi ta opterećenja o nemogućnosti funkcioniranja takve BiH, mada je to njena istorijska neminovnost“,
rekao je Ibrahimagić.

Svaka država mora imati svoj rođendan, kaže visoki predstvanik u BiH Valentin Inzko. Pitali smo ga šta zna o ZAVNOBIH-u i današnjim podjelama oko Dana državnosti u BiH.

„To je sasvim neprihvatljivo i nerazumljivo. Svaki čovjek ima rođendan. I država ima rođendan - i to treba slaviti, treba u školama učiti mlade o čemu se radi. Ali ja mislim da treba i neko određeno vrijeme. Ja znam neke stvari  koje su se događale u Jajcu. Kod Slovenaca to je bilo u Kočevju. Vi imate ovdje ZAVNOBIH. To je bilo teško vrijeme antifašističkog rata i treba poštovati sve ove iskrene borce koji su se sa velikim idealizmom borili za svoju zemlju“,
kaže Incko.
25.11.2010.

DAN DRZAVNOSTI BiH! (VIDEO)

Dan državnosti BiH! (VIDEO)

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti BiH

image

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.

Povodom Dana državnosti BiH, redakcija web-portala "Dnevni avaz" svim građanima i građankama BiH želi sretan praznik.

 

 

 

 

SVIM GRADJANIMA BOSNE I HERCEGOVINE CESTITAM 25. NOVEMBAR DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE.

HALER

25.11.2010.

DR. SENADIN LAVIC: SAZRELO VRIJEME DA BOSNA I HERCEGOVINA ZIVI U KULTURI MIRA

 

Snimak sa internet stranice Bošnjačke zajednice kulture 'Preporod'

Snimak sa internet stranice Bošnjačke zajednice kulture "Preporod"

24.11.2010.
Dr. Senadin Lavić (1965.), profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, nakon što je početkom ove godine izabran za predsjednika Bošnjačke zajednice kulture "Preporod” izjavio je kako kultura mira mora biti budućnost BiH, a time i Bošnjaka.

U intervjuu za RSE prof. Lavić govori o situaciji nakon izbora u BiH i opasnostima koje sa sobom nosi homogenizacija naroda ili stvaranje nacionalnih blokova nakon izbora.

RSE: Iako je povod razgovora s vama, profesore Laviću, aktuelna situacija u BiH nakon izbora, želim početi vašom rečenicom da “ova zemlja svoju budućnost mora vidjeti u kulturi mira“. Zašto je to toliko bitno upravo danas?

Lavić: Približno u zadnjih 20 godina Bosni i Herecgovini je planski, političko-ideološki nametnuta kultura rata, kultura zla - i u tome se Bosna izgubila i postala predmet osvajanja, predmet nesreće, predmet ratova itd. Prošlo je 20 godina i ja mislim da je sazrelo vrijeme u građanima i u narodima BiH da se živi nešto drugo, da se živi ono što mi zovemo kultura mira, a to je da svi ljudi koji žive u BiH imaju pravo da žive u miru, da žive na svojim imanjima, u svojim kućama, u svojim stanovima. I da ne postoji nijedan velikodržavni projekat, prije svega mislim na velikosrpski projekat, koji ima pravo da uništi Bosnu zarad svoga ludila, ili zarad svog nekog neopravdanog projekta. I nadam se da će međunarodna zajednica, a prije svega EU, pomoći da zajedno razvijemo ovo što se zove kultura mira.     

RSE: Internacionalnu zajednicu pominjete u negativnom kontekstu i kad analizirate poslijeizbornu situaciju uopozoravajući da blagonaklono gleda na stvaranje nacionalnih blokova.

Ovdje je uvijek bilo lako naći ljude za obje vrste i pozitivnih i negativnih procesa, i za kulturu mira i za kulturu zla.    
Lavić:
Ako gledate odnos internacionalne zajednice od avgusta 1992. godine, od Londonske konferencije, pa evo sve do danas, vi ćete primijetiti da postoji kontinuirana koncepcija ili jedan jasan koncept u kome se BiH onemogućava da bude demokratska zemlja. Dakle, prvi put u povijesti na ovom prostoru BiH i Balkana ukazuje se prilika da živimo kulturu mira, da živimo društvo znanja, da živimo prosperitet evropskih naroda. Odjednom je to zakočeno. Prije svega zakočeno je u BiH, a preko BiH i drugim narodima ili drugim nacijama na Balkanu. Nikada se ne bi ovako stvari odvijale da internacionalna zajednica nije poticala određene ljude na određene ideje, i onda se pravila naivna - kao da nema nikakve veze s tim procesima koji su u toku. A ovdje je uvijek bilo lako naći ljude za obje vrste i pozitivnih i negativnih procesa, i za kulturu mira i za kulturu zla.    

Zemlja zaslužuje da ima više neovisnih političkih opcija


RSE: Vi, profesore Laviću, idete korak dalje, pa govorite o nacionalističkim ili etnoklerikalnim  blokovima.

Lavić: Očito je da svoje prste u politkama na Balkanu imaju vjerske zajednice, ili bolje reći religijske zajednice pošto ja razlikujem religiju i vjeru. Dakle, religijske zajednice kao institucionalne forme direktno su imale uticaj na politiku i taj uticaj su krile. Šta se desilo još? Političke grupe ili političke elite su pokušale preko religijskih zajednica da se pokažu kao jedinim pravim formama, ili jedinim pravim mogućim oblicima političkog organiziranja. Ja sanjam o tome da u BiH bude napravljena jedna politička, programska, velika koalicija.  

RSE: Ta bi koalicija, pretpostavljam, na osnovu evropskih političkih programa određivala budućnost BiH, jer homogenizacija naroda nije snaga budućnosti.
Znači pokušaj da se ima srpski blok, hrvatski blok i bošnjčaki blok ukazuje da ne trebaju izbori, da ne trebaju poltičke ideje, da ne treba da postoje političke partije.

Lavić: Ti nacionalni blokovi nisu po svojoj prirodi bosanski, nego su apsolutno antibosanski. Znači pokušaj da se ima srpski blok, hrvatski blok i bošnjčaki blok ukazuje da ne trebaju izbori, da ne trebaju poltičke ideje, da ne treba da postoje političke partije, nego su to ustvari blokovi naroda koji imaju svoga vođu i mi kao slijepci treba da ga slijedimo. Ja vjerujem da ova zemlja zaslužuje da ima više političkih opcija koje su neovisne. Osnov savremenih evropskih demokratija je pojedinac, čovjek koji je slobodan i kojim ima svoja prava i svoje zahtjeve.

RSE: Dakle, očekujete jači glas građana o budućnosti BiH, ali i života sa susjedima?

Lavić: Smatram da je došlo vrijeme također da ne mogu predsjednici Srbije i Hrvatske šetati po BiH kao po svom privatnom posjedu, svojoj privatnoj zemlji, već da se mora BiH kao država mnogo više respektovati i da taj respekt bude ne više deklarativan nego pravno-politički priznat i postavljen. U tome prije svega UN, EU treba da jasno i glasno kažu da priznaju suverenitet, postojanje države BiH i da joj pomognu da se ona digne na svoje noge. Igra oko Ustava koji danas kao da treba da se izvuče iz rukava, je ustvari pokušaj da se među Bošnjacima stvori jedan etnoklerikalni blok - i onda će Bosna imati tri etnoklerikalna bloka i ponovo ćemo imati živi pijesak iz koga se nećemo izvući za četiri, pet godina.

Na istoj talasnoj dužini je, kaže naš sagovornik, nastojanje da dogovori Milorad Dodik - Dragan Čović dobiju partnera među Bošnjacima. To bi bila, zaključuje pofesor Lavić:

„Jedna velika pogreška bošnjačke politike. Ja se nadam se da se to neće desiti.“
24.11.2010.

MILORAD BARASIN: OPTUZUJU NAS JER SMO DIRNULI U KRUPNI KRIMINAL

Milorad Barašin: Optužuju nas jer smo dirnuli u krupni kriminal 

 24/11/2010.
• Kao glavni tužilac odgovorno tvrdim da interne korupcije unutar ove institucije nema. Ko pokaže dokaze prihvatićemo ih, ali na neke nesuvisle optužbe mi ne nasjedamo.Cilj svega što se dešava oko nas je da se mi zabavimo sami sobom i da ne radimo ono za što smo plaćeni i zašto smo osnovani. Kad dirneš u krupni kriminal odmah se pojavljuju određeni problemi. Ima nekoliko ključnih predmeta koji su od interesa za državu, a što je od interesa za državu postaje u datom trenutku i smetnja ..

Optužbe Evropske komisije o korupciji u Tužilaštvu BiH posljedica su pritisaka na ovu instituciju jer ona trenutno radi na velikim predmetima koji su u interesu BiH, tvrdi Milorad Barašin, glavni tužilac ovog tužilaštva. "Cilj svega što se dešava oko nas je da se mi zabavimo sami sobom i da ne radimo ono za što smo plaćeni i zašto smo osnovani", ističe Barašin.Kaže da će istrage o ratnom zločinu u slučajevima "Dobrovoljačka" i "Tuzlanska kolona" uskoro biti okončane i ističe da dok je on na čelu Tužilaštva BiH nikada neće biti podignute isforsirane optužnice.Barašin poručuje i da se neće povući sa čela Tužilaštva BiH bez obzira na pritiske. 

NN: Zašto Tužilaštvo BiH ima najlošiju saradnju u regiji sa Tužilaštvom Srbije, kako je nedavno rekao Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine Srbije?

BARAŠIN: Teška je to kvalifikacija. Da postavim kontra pitanje: kako je moguće da odlično sarađujemo sa Tužilaštvom za organizovani kriminal Srbije? Tu imamo vrhunske rezultate. Sarađujemo i sa Tužilaštvom za ratne zločine, međutim sa tim tužilaštvom pojavljuje se nekoliko predmeta koji su u interesu obje države. Mi smo počeli prvi istrage u tim predmetima i mi te istrage treba i da okončamo jer u pravu je osnovno pravilo "prvi u vremenu, jači u pravu".U budućnosti ova dva tužilaštva moraju da sarađuju i bez te saradnje nema rada i nema progona počinilaca krivičnih djela. Mi moramo poštovati propise svojih država. Da bi sarađivali sa tužilaštvima u regionu, ja, kao i svi tužioci Tužilaštva BiH, moram poštovati zakone BiH. Niko nije izvan zakona.

NN: Da li to znači da Tužilaštvo Srbije ne poštuje zakone BiH?

BARAŠIN: Oni poštuju zakone svoje države. U svom osnivanju i po svom zakonu Tužilaštvo Srbije za ratne zločine ima univerzalnu nadležnost. Oni mogu da za ratne zločine hvataju i optužuju sve osobe,  dakle i osumnjičene za zločine izvršene u BiH. Mi nemamo saglasnost da hapsimo na prostoru teritorije Srbije. To je ta razlika. Zato sam rekao da je to stvar politika da se sklopi dogovor. Mislim da će se ovi problemi prevazići.

NN: Glavni kamen spoticanja u saradnji s Tužilaštvom Srbije su predmeti "Dobrovoljačka" i "Tuzlanska kolona". Da li je normalno da ove dvije istrage u Tužilaštvu BiH traju ovako dugo?

BARAŠIN: Na ovim prostorima ništa nije normalno. Zna se koliko bi istraga trebalo da traje. No, kad se radi o komplikovanim i složenim predmetima, te istrage traju znatno duže i ti predmeti će biti uskoro okončani i donesene tužilačke odluke. E sad, da li će se te odluke nekome sviđati ili ne, to je drugi problem. Tužioci za optuženja ili za oslobađanje od optuženja moraju imati dokaze. Bez dokaza nema valjane optužnice, ni valjanog postupka.

NN: Kako komentarišete otvoreno pismo Staše Košarca, šef tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih RS, koji Vas je pozvao da prestanete tražiti opravdanja i počnete podizati optužnice i za ratne zločine nad Srbima?

BARAŠIN: Nisam dobio to pismo, o njemu znam iz medija i zato ga sad ne mogu komentarisati. Kada dobijem pismo ja ću tom mladom, nadobudnom i nekorektnom gospodinu odgovoriti onako kako ja mislim, profesionalno i stručno. To pismo smatram jednom vrstom pritiska na ovu instituciju. Dok sam ja na čelu Tužilaštva BiH nikada neće biti podignuta isforsirana optužnica.

NN: S obzirom na takav stav, mislite li da uskoro možete biti u situaciji da više ne budete na funkciji glavnog tužioca?

BARAŠIN: Izabran sam na mandat od šest godina i ja ću, bez obzira na sve pritiske, izdržati sve i svoj mandat dovesti do kraja veoma uspješno. Ova institucija, od kada sam ja na čelu, ima rezultate. Ko to hoće da vidi može da vidi, a ko ne želi uvijek može tražiti negativnosti. Nikad se neću povući pod bilo čijim pritiscima. Mogu otići sa ove funkcije samo ako budem to želio ili u slučaju teže bolesti, a zdrav sam još.

NN: Kažete da Tužilaštvo ima dobre rezultate, no u najnovijem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH navedeno je da u Tužilaštvu BiH ima interne korupcije i curenja informacija?

BARAŠIN: Pojam interne korupcije znači povezanost s određenim kriminalnim grupama. Neko će morati da obrazloži o čemu je riječ i ko je dao te podatke jer su u pitanju ozbiljne optužbe.Kolegij Tužilaštva BiH je zauzeo stav i predstavnici EK u utorak dolaze u Tužilaštvo da raspravimo o toj rečenici. Da bi nekog optužio, moraš imati dokaze. Ako bude dokaza o internoj korupciji u Tužilaštvu BiH, za što nas optužuje EK, ti pojedinci će morati odgovarati. Mi smo spremni da raščistimo u svojim redovima. Kao glavni tužilac odgovorno tvrdim da interne korupcije unutar ove institucije nema. Ko pokaže dokaze prihvatićemo ih, ali na neke nesuvisle optužbe mi ne nasjedamo.Cilj svega što se dešava oko nas je da se mi zabavimo sami sobom i da ne radimo ono za što smo plaćeni i zašto smo osnovani. Kad dirneš u krupni kriminal odmah se pojavljuju određeni problemi. Ima nekoliko ključnih predmeta koji su od interesa za državu, a što je od interesa za državu postaje u datom trenutku i smetnja našem radu i smetnja negativnim strukturama u društvu. Ovdje neko mora da pobijedi. Tužioci moraju da pobijede.

NN: Tvrdite da je i Evropska komisija dio tih pritisaka na Tužilaštvo BiH?

BARAŠIN: Zna se ko Evropskoj komisiji i njenim predstavnicima daje podatke. Zna se ko ide na razgovore iz Tužilaštva i iz nevladinog sektora, raznih organizacija i ostalo. U svom ovom tužilačkom poslu ja ne vjerujem nikom.

NN: Ne vjerujete nikome osim sebi i svojim saradnicima?

BARAŠIN: Vjerujem samo sebi i svoje suradnike provjeravam i trenutno njima svima vjerujem jer me nisu izdali i prevarili. A kad me izdaju i prevare zna se gdje im je mjesto.

Karakter rata

NN: Izjavili ste nedavno da se saradnja tužilaštava Hrvatske i Srbije "lomi preko leđa građana BiH". Možete li pojasniti ovu izjavu?

BARAŠIN: Hrvatska i Srbija zbog svojih političkih interesa određene stvari lome preko BiH. Karakter rata i pojedinih događaja u BiH nije isti kao u Hrvatskoj ili u Srbiji. Srbija je ratovala, ali na tuđoj teritoriji, a Hrvatska je ratovala na svojoj teritoriji i znate kako je to završilo. Ja kao tužilac o tome ne želim da pričam jer se već uključujem u domen politike, a nastojim samo da radim svoj tužilački posao.Davud Muminović (Nezavsne novine)


24.11.2010.

SAFET SUSIC ODMAH NASAO ZAMJENU: POVREDE I SVADBE MIJENJAJU SPISAK ZA POLJSKU!

 

24sata.info PHOTO
image Safet Sušić / 24sata.info

 

24SI - Eldin Adilović i Sedin Torlak zamijenit će Stevu Nikolića i Vuleta Trivunovića na spisku pozvanih reprezentativaca za utakmicu protiv Poljske koju naša reprezentacija igra 10. decembra u turskoj Antaliji.

 

Kako navodi Reprezentacija.net, Nikolić je svoj izostanak selektoru Sušiću opravdao povredom, dok je Vule Trivunović još po objavljivanju spiska naš stručni štab informisao kako za 10. decembar ima ranije utvrđene privatne obaveze, konkretno vjenčanje.

(24sata.info)

24.11.2010.

SKANDALOZAN "DOBROSUSJEDSKI" POTEZ: JASMINU RENDICU PRODUZILI PRITVOR ZA JOS DVA MJESECA!

 

Općinsko vijeće Tuzla na sjednici održanoj u utorak urgiralo je institucijama BiH da hitno poduzmu mjere za zaštitu prava državljanina BiH

image

Tuzlaku Jasminu Rendiću (28), koji se od 27. aprila ove godine nalazi u srbijanskom ekstradicionom pritvoru u Sremskoj Mitrovici, na prijedlog istražnog sudije produžen je pritvor za dodatna dva mjeseca.

Rendić od ponedjeljka štrajkuje glađu.

Podsjećamo, Rendić je uhapšen na osnovu Interpolove potjernice, koju je za njim raspisala država Afganistan. Na teret mu stavljaju krađu dva zlatna, dijamantna prstena, čija je vrijednost procijenjena na oko pola miliona američkih dolara. Prema potjernici, Rendić je ovo, navodno, krivično djelo počinio dok je radio u Afganistanu kao menadžer za požarne i zapaljive materije.

Srbijanske vlasti bile su dužne u roku od 40 dana isporučiti ga Afganistanu ili pustiti na slobodu. Nijedno ni drugo nije se desilo, a Jasmin Rendić već sedmi mjesec čami u ekstradicionom pritvoru u Srbiji.

U međuvremenu, iz Afganistana je u Srbiju stigao tek rukom pisani papir koji ne predstavlja nikakav dokaz na osnovu kojeg bi Jasmin Rendić mogao biti isporučen ovoj zemlji.

Uprkos tome što se advokat Jovan Pavlović u više navrata obraćao i sudu i drugim pravosudnim institucijama u Srbiji, čak i Ministarstvu pravde i predsjedniku Borisu Tadiću, ukazujući na flagrantno kršenje zakona, agonija Jasmina Rendića se nastavlja.

Općinsko vijeće Tuzla na sjednici održanoj u utorak urgiralo je institucijama BiH da hitno poduzmu mjere za zaštitu prava državljanina BiH Jasmina Rendića. Vijećnici OV Tuzla nisu zadovoljni odgovorom Ministarstva pravde BiH u kojem je naznačeno da nema osnova za djelovanje ovog ministarstva.

 

24.11.2010.

U SRBIJI SE NAJVISE VJERUJE VOJCI I CRKVI

 

Specijalne snage Vojske Srbije na vojnoj vežbi - iz arhive

Specijalne snage Vojske Srbije na vojnoj vežbi - iz arhive

24.11.2010.
Građani Srbije imaju najviše poverenja u vojsku i u crkvu, pokazalo je novo istraživanje Galup Balkan monitora.

Istraživanje sprovedeno u julu 2010. na području Zapadnog Balkana, pokazalo je da su vojska i crkva institucije kojima se najviše veruje u Srbiji od 2008, ali je u protekle tri godine vojska preuzela prvo mesto od crkve.

Na trećem mestu je policija u koju ima poverenje 59,6 odsto ispitanika u Srbiji, dok znatno manje građani veruju medijima  - 41,6 odsto, pravosuđu - 38  i vladi - 33 odsto.



Ovako razmišljaju neki naši sugrađani koje smo pitali – u koju instituciju imaju najviše poverenja i zašto.
 
Ovdašnju popularnost crkve i vojske, uprkos njihovoj kompromitaciji u prošlom ili sadašnem vremenu, teoretičarka xafsinga Nadežda Milenković tumači kroz jedno  drugo istraživanje –  koje je nedavno pokazalo, da je srpskom narodu bliža autokratija od demokratije.

“I kad smo sami u situaciji da vladamo, bilo u firmi ili u porodici, mi vladamo kao autokrate, a ne kao demokrate. Onda je logično da su crkva i vojska, koje su par ekselans autokratske institucije, ovde popularne”, kaže Nadežda Milenković.
I kad smo sami u situaciji da vladamo, bilo u firmi ili u porodici, mi vladamo kao autokrate, a ne kao demokrate. Onda je logično da su crkva i vojska, koje su par ekselans autokratske institucije, ovde popularne, ocenjuje Nadežda Milenković.

Crkva i dalje uživa veliko povererenje  građana, mada beleži pad od 9 procenata. 

Analitičar Mirko Đorđević objašnajava da su vlasti u Srbiji, u proteklih dvadesetak godina, forsirale klerikalizaciju, što je crkvu učinilo najpopularnijom institucijom u zemlji, međutim, kako kaže, vremenom se stvar promenila, pošto se crkva kompromitovala.

“Pokazalo se da u njenim redovima nema sabornosti, što je drugo ime  za monolitnost, nego postoje različiti sukobi, pedofilija i mnogo šta drugo, sve do najnovijih zbivanja oko Artemija koja pokazuju da se sve više crkva profiliše kao politička institucija konzervativnog tipa. Nju podržavaju konzervativne strukture i desničarske organizacije, naravno, pored još uvek velikog broja vernika”,
ocenio je Đorđević. 

Đorđević kaže da bi ovo trebalo da bude dobra opomena crkvi, da se kloni stihija političkog života i vrati svojoj izvornoj misiji.
 
“Koja se ne zove klerikalizacija, nego evangelizacija”, rekao je on.

Demilitarizacija društva

Uprkos činjenici da istorija prethodnih vojski nije bila najslavnija, ova institucija je, takođe, i u tom periodu uživala skoro najviši stepen poverenja građana.

Vojska jeste simbol države, ali da su građani svesni toga da se ona ne sprema za rat, niti postoje okolnosti u kojima sledi mobilizacija i druge neprijatne uspomene iz prošlosti, kaže Ljubodrag Stojadinović.
Sadašnji skok popularnosti vojske može se delimično objasniti i ukidanjem regrutnog sistema što je, po mišljenju vojno-politikog komentatora Ljubodraga Stojadinovića  doprinelo i afirmaciji politike koja iza nje stoji, jer stvara utisak.

“ ...otprilike, neka vrsta garancije da je Srbija, verovatno, ostavila iza sebe onaj deo istorije u kome se ratovalo i kome su vojnici korišćeni kao topovsko meso na raznim neproduktivnim ratištima. Videlo se, posle svega, da je to sve bilo besmisleno.” 


Stojadinović kaže da to predstavlja neku vrstu dokaza da je ne delu demilitarizacija srpskog društva.
 

“Da vojska jeste simbol države, ali da su građani svesni toga da se ona ne sprema za rat, niti postoje okolnosti u kojima sledi mobilizacija i druge neprijatne uspomene iz prošlosti, nego da je pred Srbijom jedan, relativno, miran period kad je u pitanju odnos prema bezbednosti”, navodi Stojadinović.
Predsednik Srbije Boris Tadić na ustoličenju patrijarha SPC Irineja, Peć 3. oktobar 2010.

Nadežda Milenković skreće pažnju na činjenicu da obe ove institucije vekovima imaju snažan xafsing i promocije, što se ni danas nije promenilo.

„Jedini diplomci, čijem diplomiranju prisustvuje predsednik države, jesu ovi sa vojne akademije. On ne prisustvuje dodeli diploma lekara i inženjera, što dosta govori o tome koji stav ima predsednik države, odnosno država“, zaključuje ona.

Slično je i kada je crkva u pitanju:

„Vi nemate političara ni stranke, ili gotovo da nemate, koji se ne slikaju svakodnevno sa popovima. To je isto jaka poruka. I onda, naravno, posledično dobijete da je neki Pahomije jači od države i njenih institucija“, ocenjuje Milenković.
24.11.2010.

HRVATI BOJKOTOVALI SVECANU SJEDNICU POVODOM 25. NOVEMBRA DANA DRZAVNOSTI BiH

 

Podsjećajući na prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, Murat Ćorić je rekao da je antifašistička borba nadogradila temelje državnosti BiH i da su najveće vrijednosti kada čovjek ima državu i živi u slobodi

image Antifašizam ostao dio identiteta Mostara

Svečanoj sjednici Gradskog vijeća Mostara, koja je održana povodom 25. novembra koji se u Federaciji Bosne i Hercegovine obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, danas nisu prisustvovali odbornici iz reda hrvatskog naroda, ni gradonačelnik Ljubo Bešlić.

Tokom svečane sjednice, koja je održana u Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača", predsjednik Gradskog vijeća Murat Ćorić naglasio je da je Mostar uvijek znao da prepozna prave vrijednosti u kriznim vremenima, te da je ponosan što je antifašizam ostao dio identiteta Mostara.
 
Podsjećajući na prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, Ćorić rekao je da je antifašistička borba nadogradila temelje državnosti Bosne i Hercegovine, te da su najveće vrijednosti kada čovjek ima državu i živi u slobodi.

Na pitanje novinara zbog čega svečanoj sjednici nisu prisustvovali hrvatski odbornici, Ćorić je rekao da je gradonačelnik Bešlić na službenom putu, a da nije upoznat sa razlozima drugih odbornika.
 
Predsjednik Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Faruk Ćupina smatra da je nedolazak Hrvata na svečanu sjednicu pitanje morala i licemjerstva, te dodao da će "uprkos retrogradnim snagama BiH sutra biti bolja i jača".
 
Odbornik SDA Ibrahim Rahimić kaže da nedolazak Hrvata najbolje govori o njihovom odnosu prema BiH, ističući da je to "klasičan bojkot".

Potpredsjednik Gradskog vijeća Danijel Vidović izjavio je da na sjednicu nije došao zbog ranije preuzetih obaveza.

- Ne znam za nedolazak svih Hrvata, nije riječ o dogovoru. Mislim da je u pitanju slučajnost, izjavio je Vidović. 

Iste odgovore Srni je dalo još nekoliko hrvatskih odbornika. 

Bosna i Hercegovina nema zakon o praznicima. U Federaciji BiH je 25. novembar neradni dan i obilježava se kao dan državnosti.

Tog dana 1943. godine održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Vijećnici ZAVNOBiH-a usvojili su tada rezoluciju i proglas narodima BiH u kojima je, između ostalog, izražena volja naroda BiH da je njihova zemlja i srpska i hrvatska i muslimanska.

Nekoliko dana kasnije održano je Drugo zasjedanje AVNOJ-a, na kojem je donijeta odluka o federativnom uređenju Jugoslavije, sa BiH kao jednom od šest ravnopravnih članica.

24.11.2010.

KAKANJ / 25. NOVEMBAR - DAN DRZAVNOSTI BiH: SVECANO POSTAVLJANJE REPLIKE ZGOSCANSKOG STECKA

 

24sata.info PHOTO
image Zgošćanski stećak / wikimedia

 

24SI - U Kaknju će sutra, povodom 25. novembra - Dana državnosti BiH, svečano biti postavljena replika zgošćanskog stećka - stupa. Riječ je o replici stupa ili obeliska iz Zgošće, djelu klesara Nihada Kovačevića.

 

Replika stećka je javnosti predstavljena 23. oktobra 2010. godine, a njegovo nastajanje su, u sklopu projekta Tajna zgošćanskog stećka, svi zainteresovani posjetioci mogli posmatrati u dvorištu Javne ustanove za kulturu i obrazovanje u Kaknju.

Postavljanje će biti organizovano u 11:00 sati, na platou ispred zgrade pošte u Kaknju.

(ftv)

24.11.2010.

FAHRUDIN RADONCIC NAKON SUSRETA S MILORADOM DODIKOM: PRUDSKI SPORAZUM JE OMOGUCAVAO STABILNOST RS, A UNISTAVANJE FBiH

 

Savez za bolju budućnost BiH postigao ozbiljan i važan rezultat na izborima, kaže Dodik • Svi budući razgovori moraju biti zasnovani na konsenzusu

image Dodik i Radončić: Tihiću, kao kreatoru “Pruda”, izjavili saučešće

 

Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik sastao se danas u Banjoj Luci s predsjednikom Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudinom Radončićem.

Tokom susreta Dodik je istakao da je Prudski sporazum “mrtav” i da ne može predstavljati bilo kakvu osnovu za buduće razgovore o bilo kom pitanju, kao ni butmirski i aprilski paketi.
      
- Svi budući razgovori moraju da kreću od naše pretpostavke da se može uspostaviti konsenzus, rekao je Dodik.

Predsjednik SNSD-a je kazao i da su se ove dvije stranke usaglasile da na nivou BiH treba što prije formirati vlast koja bi mogla da počne stabilno i brzo rješavanje otvorenih pitanja, kao što su državna imovina, popis stanovništva, prilagođavanje Ustava BiH odluci Suda u Strazburu u slučaju “Sejdić – Finci”.
      
- Uvjereni smo da je to moguće i namjeravamo nastaviti razgovore o tome, istaknuo je Dodik i dodao da će u skorije vrijeme razgovarati i s liderima ostalih stranaka iz Federacije BiH.
       
On je kazao da je Savez za bolju budućnost BiH postigao ozbiljan i važan rezultat na izborima te da je današnji sastanak nastavak konsultacija njega i Radončića u vezi s političkim dešavanjima i mogućim razvojem u okviru BiH.
 
Radončić je istaknuo da je Prudski sporazum za njegovu stranku "bio takav dokument koji omogućava potpunu stabilnost Republike Srpske, a uništavanje FBiH".
       
- Zato danas sa radošću mogu da kažem da mi je ova vijest draga, a Sulejmanu Tihiću, kao kreatoru “Pruda”, izjavljujem saučešće, rekao je Radončić.
       
On je dodao da je razgovor sa Dodikom protekao u najboljem interesu što bržeg konstituisanja vlasti na nivou BiH i pravljenja takve parlamentarne većine koja će omogućiti ekonomski i svaki drugi razvoj BiH.

 

24.11.2010.

SEVDA BURIC NEKAD U DVIJE KUCE, DANAS U SUPI

Nekad u dvije kuce, danas u supi


Sevda Burić ispred šupe u kojoj živi
24.11.2010.
Sadik Salimović
U selu Osmače kod Srebrenice živi Sevda Burić. Nekad je ovdje  imala dvije kuće, a danas živi u jednoj šupi. Nema ni struju, ni vodu, loži vatru napolju i sprema ručak - supa joj je glavno jelo, jer za više nema. Svi njeni apeli za pomoć ostali su bez odgovora od općine do države.

Nema nikakva primanja, pa stoga nije uspjela, kao mnogi drugi, da se na prostoru Federacije stambeno zbrine.

Sevda Burić ispred šupe u kojoj živi
A i da je imala mogućnost, ne bi to učinila jer je želja vuče u rodni kraj, koji je sada sasvim drugačiji od onoga na koji je bila navikla.

„Imala sam dvije kuće. Imala sam mlin na vodu. Tu se mljelo žito, tu je radio mi brat, sad mi je taj brat nestao. Ja i mati živimo od njegove penzije,“
prisjeća se ona.

Skoro sve kuće na Osmačama su porušene u ratnim dešavanjima. Veliki broj njih je obnovljen, ali Sevdine kuće još uvijek nema ni na papirima. Šupa od šest kvadrata njen je dom.

Tu je jedan stari ormar, krevet, ponjava, a na zidu visi nekoliko klipova kukuruza. Tu je neizbježna svjetiljka, a pored nje stari kućni sat da, kako Sevda kaže, bar zna koliko je sati iako nekad zaboravi i koji je dan.

„Podnosila sam zahtjev evo već tri godine da mi se napravi kuća u opštini Srebrenica. Oni nešto, ne znam... nema me nigdje, nema mi tijeh papira. I sad nisam ni na nebu ni na zemlji, niti mogu ovdje da zazimim“,
priča Sevda.

Da mi je da imam i ja svoju kuću...


Tri godine Sevda se kući, ali u tome nije uspjela daleko otići. Vatru loži na livadi, u bubnju od veš mašine i tu sprema obroke. Što je mnogima  predjelo uz ručak, to je njoj glavno jelo za cijeli dan.

Sevda Burić priprema ručak na bubnju od mašine
Na jelovniku je uglavnom supa bez ikakvih dodataka, ali protekne dosta vremena dok se vatra razgori na ovoj vjetrometini:

„Ovo mi je sve što ima od stvari kućnih. Ovo mi je bubanj od mašine. Stavila sam da kuham sebi čorbu za ručak, a ona će mi prispjeti iza večeru.“


Sevdin san je da, pošto je provela joše jedno dugo ljeto u iščekivanju i neizvjesnosti, dobije krov nad glavom i da u 48. godini života  počne lagodnije živjeti, kao i njene komšije koje imaju kuće.

„Osmače su se izgradile lijepo. Ima lijepih kuća. Ali ja nisam ljubomorna na to što imaju ljudi. Da mi je da imam i ja svoju kuću. Ali sad planiram ako ne budem mogla nikad ništa izganjati i dobiti, ovdje da je napravim jer ovdje ima put, ima sve. Nemam tijeh para da platim da mi se čisti. I tako, nekako se insan provlači, ali, bogami, nazor sve,“
kazala je ona.

Opštinska komisija za povratak i obnovu nije upoznata sa slučajem Sevde Burić. Prilog objavljen u emisiji TV liberty izazvao je reagovanje rukovodstva Općine Srebrenica i razmotriće se vid pomoći.

Ipak, začuđuje podatak da niko u Općini ne zna za tešku situaciju u kojoj se ona nalazi i da o ovakvim slučajevima, kojih u općini Srebrenica ima još, saznaju iz medija.

Sevda  još uvijek vjeruje da će i ona imati novi dom. Međutim, sada je sasvim izvjesno da će i četvrtu zimu po povratku provesti u ledenoj i neosvijetljenoj šupi.
24.11.2010.

MILAN KUCAN RAZGOVARAO SA MILORADOM DODIKOM: "RADIKALNIJE USTAVNE REFORME KOJE BI OMOGUCILE VECU DJELOTVORNOST DRZAVE"

 

24sata.info PHOTO
image Milan Kučan / 24sata.info

 

24SI - Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, koji je nedavno prihvatio položaj izvjestitelja za BiH, razgovarao je danas u Banjoj Luci sa predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom.

 

Kučan je ranije rekao da će njegova uloga biti kontaktiranje tri strane u BiH da bi se ispitala njihova spremnost za potrebne ustavne reforme u toj državi, što je jedan od osnovnih uslova njenog bržeg približavanja Evropskoj uniji.

"Ne namjeravam davati recepte. Cilj misije u prvom je redu da se ustanovi postoji li i kolika je spremnost političkih snaga u toj državi, nakon nedavnih parlamentarnih izbora, za radikalnije ustavne reforme koje bi omogućile veću djelotvornost države i njeno približavanje evropskim integracijama", rekao je Kučan.

Njegov izvještaj o tome bilo bi povjerljive prirode, a Kučanova misija izvjestitelja slovenske vlade o pitanjima ustavne reforme u BiH trajala bi do sredine iduće godine.

(fena)

24.11.2010.

SERGE BRAMMERTZ: "TREBA IMATI U VIDU I MOGUCNOST DA JE RATKO MLADIC PRESAO GRANICU"

 

24sata.info PHOTO
image Serge Brammertz / reuters

 

24SI - Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz izjavio je danas da vlasti Srbije "treba ohrabriti" da rade više, da primjene preporuke haškog tužilaštva i da zauzmu proaktivniji pristup pronalaženju Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

 

"Posljednji put je Mladićevo prisustvo u Srbiji ustanovljeno 2006. godine, a tu informaciju potvrdile su i srpske vlasti. Tada je pokrenuta operacija za njegovo hvatanje, ali on je uspjeo da pobjegne. S obzirom da se u međuvremenu nisu pojavili dokazi da je napustio Srbiju, ostaje, kao što sam rekao, radna hipoteza da je on još uvijek tamo", rekao je Brammertz u intervjuu magazinu "Vreme".

On je, međutim, dodao da treba imati u vidu i mogućnost da je Mladić prešao granicu, odnosno da se ne nalazi u Srbiji. I u jednom i drugom slučaju, izvjesno je, prema njegovim riječima, da se mreža za podršku bjeguncima, kao i odgovor na pitanje gdje su oni nalazi u Srbiji.

Komentarišući mogućnost da Mladić i Hadžić ne budu uhapšeni do 2014. godine, kada se planira zatvaranje Haškog tribunala, Brammertz je objasnio da su ostavljeni mehanizmi koji garantuju da će pravda biti dostižna i nakon tog datuma.

Savjet bezbjednosti UN, kako je naveo, priprema takozvani rezidualni mehanizam, odnosno instituciju sa strogo ograničenim resursima koja bi preuzela na sebe neke funkcije Tribunala koje ostaju i nakon suđenja, kao što su zaštita svjedoka, zahtjevi za pomoć koji dolaze iz regiona i slično.

"Dakle, u okviru tog rezidualnog mehanizma zadržala bi se sudska komponenta koja bi se aktivirala samo u slučaju da neko od bjegunaca bude uhapšen. To je izuzetno važno, jer se time šalje jasna poruka da se strategija čekanja na zatvaranje suda ne isplati, i da će suđenja pred međunarodnim sudom biti, bez obzira gdje i kad bjegunci budu uhapšeni", poručio je Brammertz.

(24sata.info)

24.11.2010.

"SVE SE DZOMBOSALO": ALEKSANDAR DZOMBIC KAO DODIKOV MEDVEDEV!?

 

24sata.info PHOTO
image Aleksandar Džombić / ilustracija / 24sata.info

 

24SI - Polazeći od činjenice da Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik ipak nameće aktivniju ulogu predsjednika, jer je i u samoj kampanji potencirao važnost te funkcije, postavlja se pitanje...

 

...da li se u RS sprema marginalizovanje funkcije premijera, a potenciranje snažne funkcije predsjednika Republike koji bi imao značajnu odgovornost i za izvršnu vlast.

Naime, dosadašnji ministar finansija u Vladi RS Aleksandar Džombić mandatar je za sastav nove Vlade RS, piše portal "Buka". Tako je odlučio izvršni odbor njegove partije, SNSD, a predsjednik Dodik je juče i zvanično saopštio njegovo ime te mu povjerio mandat. Iako se danima špekulisalo ko će biti mandatar, koji će ujedno i postati novi Premijer RS SNSD je odlučio jednoglasno da to bude upravo Džombić.

"Od Džombića očekujem da u konsultacijama uvaži izborni rezultat, zajedno s koalicionim partnerima, i da dođe do strukture vlade koja će imati opštu podršku. Njegov izbor za premijera biće dokaz nastavka dobrih politika i reformi u RS", kazao je Dodik.

Nastavljajući u maniru velikog državnika i nadasve brižnog Predsjednika, Dodik je dodao da od Vlade očekuje da se uključi u rješavanje problema u realnom sektoru privrede te da sačini novi program "reindustrijalizacije u RS".

Mandatar Džombić rekao je da je "svjestan svojih ustavnih i zakonskih obaveza i da će sve učiniti na vrijeme". Obećao je da će poslanicima predložiti sastav nove vlade već za "desetak dana". Prema Ustavu RS, nova vlada mora biti izabrana u roku od 40 dana od dana predlaganja kandidata za predsednika nove vlade.

Džombić je svojim budućim saradnicima poručio da od njih očekuje "bespoštedan angažman i da shvate kako biti ministar ne znači privilegiju, nego obavezu".

Aleksandar Džombić je osnovnu i srednju školu završio u Banjaluci, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Radio je u Gradskoj upravi Banjaluka, u bivšoj banjalučkoj Kristal banci kao referent, te u Agroprom banci kao direktor. Prije nego što je postao miistar finansija u Vladi RS 2006. godine, obavljao je funkciju izvršnog direktora u bijeljinskoj Novoj banci.

Mandatar Džombić, a uskoro i premijer, počinje sa konsultacijama za sastav nove vlade danas kada će u Banjaluci razgovarati sa predstavnicima Privredne komore i Unije udruženja poslodavaca RS.

Prve rekcije na izbor Džombića pristigle su iz Konfederacije Sindikata RS. U svom reagovanju na izbor Aleksandra Džombića za mandatara nove Vlade RS Konfederacija vjeruje da će "izbor budućeg Premijera RS biti pravac koji će opredijeliti da Vlada Republike Srpske u narednom periodu posveti više vremena u pronalaženju mjera za razvijanje i osnaživanje privrede, kroz stvaranje boljeg i stabilnijeg privrednog ambijenta". Istovremeno Konfederacija očekuje "da će buduća Vlada razumjeti probleme sa kojima se privreda RS susreće".

"Posebno ističemo da se obrati pažnja na stvaranje povoljnijeg ambijenta za privredu kroz smanjenje poreza i doprinosa, kako bi sistem raspodjele i plate radnika došle u ravnotežu sa položajem zaposlenih u tzv. "državnoj nadgradnji", koja bi trebala pratiti rast plata u privredi RS", navodi se u pomenutom saopštenju. U svom su saopštenju dalje apostrofirali problematiku javne potrošnje nivoa vlasti, a "sve na uštrb radnika u privredi".

"Tako je već dugo godina praksa da se plate državne "nadgradnje" dijele mimo prosjeka plata u privredi, što nije rezultat rada privrede nego zaduživanja kod banaka", naglašeno je u saopštenju Konfederacije sindikata RS.

Usprkos potpisanoj zajedničkoj platformi sa partijom iz koje Džombić dolazi juče se oglasio i "opozicioni" SDS.

Potpredsjednik ove partije Vukota Govedarica je rekao kako SDS neće podržati Aleksandra Džombića kao mandatara za sastav nove Vlade Republike Srpske, jer smatra da je, kao dosadašanji ministar finanasija RS-a, jedan od najodgovornijih za brojne promašaje i lošu ekonomsko-socijalnu situaciju u RS-u.

"I Banjalučka berza je doživjela "kolaps" za vrijeme Vlade sadašnjeg predsjednika, a prethodnog premijera RS-a Milorada Dodika, u kojoj je Džombić bio ministar finansija", rekao je Govedarica medijima te je optužio Džombića "da je odgovoran i za pristupanje RS-a aktuelnom kreditnom aranžamnu sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), kojim su ugroženi i boračka i penzionerska populacija i mnogi adminstrativni radnici, jer je kredit isključivo skrojen za tekuću likvidnost".

Predsjednik IO PDP Zoran Đerić rekao je za BLIC da podrška Džombiću zavisi od njegovog programa i planova. Đerić je rekao i to  da će i nakon imenovanja Džombića Dodik i dalje vući sve konce.

Predsjednik Demokratske Partije Dragan Čavić je u svojoj reakciji kazao da Džombić neće dobiti podršku tri poslanika DP, jer se radi o prijedlogu vladajuće koalicije. Budući da je Džombić bio ministar skoro pet godina, Čavić mu poručuje da "ima mnogo pitanja za njega".

Polazeći od činjenice da Predsjednik Dodik ipak nameće aktivniju ulogu predsjednika, jer je i u samoj kampanji potencirao važnost funkcije Predsjednika, postavlja se pitanje da li se RS sprema marginalizovanje funkcije premijera, a potenciranje snažne funkcije predsjednika Republike koji bi "imao značajnu odgovornost i za izvršnu vlast" kako je Dodik i sam naveo u jednom od svojih predizbornih intervjua.

Prema mišljenju profesora Ivana Šijakovića "moć i uticaj će ići tamo gdje je Dodik, pa će i predsednička funkcija biti u centru pažnje".

"Sa te funkcije će Dodik moći da kontroliše sva politička zbivanja, imaće neke informacije koje ne bi imao ako bi neko iz opozicije bio na položaju predsjednika", rekao je Šijaković za portal "Buka" i dodao kako se ovim pokušava ostvariti koncentracija vlasti u rukama jednog čoveka i jedne partije".

(24sata.info)

24.11.2010.

MARJAN HAJNAL: GOSPODINE PREDSJEDNICE SRBIJE, BORISE TADICU!

MARJAN HAJNAL:  GOSPODINE PREDSJEDNICE SRBIJE, BORISE TADICU!

 

 

 

 

 

Napravili ste nekoliko koraka u pravcu međunacionalnog pomirenja. Međutim, ili ste zastrašeni lutak na konopcima, ili ste mutan diplomat koji i nema nikakvog drugog izbora osim da postupa po diktatu međunarodne zajednice? Izvinjavate se zbog žrtava, međutim, ja ta izvinjenja ne prihvatam, jer su formalna i rezultat koristoljubivog dodvorničkog mentaliteta. Dodvoravate se Evropi i koketirate s njenim misionarima. Znate vrlo dobro da porodice poginulih, nestalih, civilnih i vojnih invalida rata, psihički nepovratno stradalih, moralno degradiranih, osiromašenih, propalih, razjurenih, ne mogu oprostiti. I kada bi to htjeli, nemaju pravo u ime onih koji nemaju šta da oproste, jer su zločini počinjeni prema njima toliki da je smiješno i skaradno vaše skrušeno nemušto izvinjavanje.

Možda, jedino, mogli biste pokušati ublažiti nanesene moralne uvrede preživjelim žrtvama i njihovoj djeci i unucima, kada biste se u Narodnoj skupštini Srbije javno zauzeli za proglašavanje svih Miloševićevih saradnika ratnim zločincima. A vi najbolje znate ko su oni. Morate se distancirati od Dragana Vasiljkovića optuženog za silovanja, svirepa mučenja i ubistva zatvorenika. Pridružite se zahtjevu o njegovoj ekstradiciji vlastima Republike Hrvatske. Ne vrijedi vam mnogo priča o tome da se ne zna gdje je glavni protagonist genocidne egzekucije u Srebrenici. Ni najveći naivci neće povjerovati da obavještajne službe Srbije ne znaju gdje se on nalazi. Tek kada vi lično izručite Ratka Mladića Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu i kada potpišete saglasnost da i u ime Srbije odobravate izvršenje pogubljenja javnim vješanjem zlikovca Radovana Karadžića na Marindvoru u Sarajevu, ja ću reći da ste čestit predsjednik i pravedan čovjek. Ili, želite li da se pridružim korpusu uvjerenih da nema dobrih Srba? Ne prihvatam takve stavove. Ne dijele se narodi na dobre i loše.

Međutim, ne vjerujem u izvinjenja i moć praznih riječi. I nijedan drugi Bosanac koji drži do ugleda svoje zemlje neće vjerovati pričama koje trebaju perfidno da obmanu najširu javnost. O kakvom se izvinjenju može čak i pomišljati ako u Srbiji tolerišete reafirmaciju četničkog pokreta i egalitarizaciju sa antifašističkim Narodnooslobodilačkim ratom? Zar vi ne znate kakve zločine su činili četnici? Zar su vam nedostupna saznanja o masakrima nepravoslavnog stanovništva po Bosni i divljanju bezumnih hordi nad nezaštićenim ženama, djecom, starcima i svim neistomišljenicima?

Vi posjedujete vrlo precizne informacije o svim mračnim kolovođama uspostavljanja logora i o okrutnim mučenjima i likvidacijama. Oni su još uvijek uz vas, osvrnite se. Nemate muškosti da naredite momentalno hapšenje Vuka Draškovića. Ne osuđujete Dobricu Ćosića i Borisava Jovića, a znate da oni još uvijek diriguju političkim i kriminalnim podzemljem. Šešeljevog junošu Aleksandra Vučića kao da ne primjećujete.

Imate na stotine neprozvanih oficira bivše JNA, i još više paravojnih vojvoda, koji su bili umiješani u ratne operacije bombardovanja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Mostara, i svih ostalih porušenih gradova i sela.

Koliko vrijedi vaš život ako ste uplašeni i ucijenjeni? Zoran Đinđić nije bio svetac, ali se drznuo da bar priprijeti mafiji. Od toga što je podmuklo ubijen bilo bi mnogo mučnije da je bio spreman na sramotne kompromise, kakve vi pravite sa otvorenim nacistima i neonacistima.

Može se samo još očekivati da na Avali svečano otkrijete gigantski spomenik Bilu Clintonu. Koga god su Amerikanci bombardovali (Njemačka, Japan, Vijetnam, Laos, Panama, Guatemala, Južna Koreja, Irak) postadoše njihovi najvjerniji saveznici. A na Kalemegdanu, umjesto Meštrovićevog kipa “Pobjednika”, postavite statuu Franje Tuđmana, kao što bi u Zagrebu hrvatske kolege trebale podići spomenik Slobodanu Miloševiću, jer da nije bilo njega, Hrvatska bi još bila u sastavu raškovićevsko-amfilohijevske srboslavije.

Uz prethodno da napomenem, ja sam Bosanac, i Jugoslaven, ali pravi, istinski, zagovornik ravnopravnosti, protivnik tamnice za bilo koji narod i vatreni sam apologet slobode identiteta. Prema Ustavu SFRJ niko nema pravo na kapitulaciju. Bez obzira na sve krvave razdiobe, za mene je svaki kutak bivše domovine još uvijek moj, ma gdje se ja nalazio i ma koje bizarne dokumente morao pokazati na prelazima. S prezirom gledam na sve vas utaborene i ne priznajem da možete podijeliti Bosnu. Ako je uspijete rasparčati onda biste i vi, Srbi/Crnogorci i Hrvati, mogli nestati.

Na kraju ćete opet biti zajedno i pitaćete se: “Šta bi onim našim ludim liderima?”

Kao Bosanac sam za cjelovitu Bosnu. Ko ne bude uz Bosnu, trpiće već nekog novog dušmana.

Srbi su za Miloševićeve diktature zloupotrijebili Jugoslaviju, posebno JNA, čije sam mehanizme djelovanja i sam imao nesreću da dobro upoznam. Šef mi je bio Vukota Vuković, Gačanin, načelnik Katedre ideološko-političkih predmeta, iskompleksiran, smijenjen s položaja zamjenika komandanta Centra, izbačen iz SKJ u JNA. Arhetip svega arhi-demonskog što se moglo nagomilati u hipotalamusu degeneriranog monstruma, odrođenog od tipa homo-dinaridicus. U Sarajevu je proglašen za ratnog zločinca. Sada lješkari i uživa u čarima Zelengore, Tivta, Foče, možda i Kalgariya. Sijao je strah, svojim interpretacijama Društveno-političkog sistema SFRJ i stepenom neprolaznosti na ispitima. Niko nije bio veći titoist i marksist od njega. Nominalno. Privatno, bio je četnik, lažni erudita, paranoidno-šizoidni demagog, nemoralni kabadahija, jeftin vašarski teatralac-hipnotizer, švercer, kradljivac- kleptoman, tezgar, lihvar, razvratnik, nacionalist, podlac, sadist, kukavica i izdajnik, kao i mnogi slični njemu, stasali uz njega, kao sjeme zla proklijalo nakon njega. Usudio sam se suprotstaviti mu se i odstupiti od “bogomdanog” nastavnog Plana i programa visokoškolske nastave Vojne akademije RV PVO i predavati i o Nietzscheu.

Neki studenti su jako voljeli i cijenili moje inovacije i znam da su me nazivali jedinim gospodinom. Nije mi to laskalo, a još manje je bila ugodna moja popularnost žbirima i nazovi-kolegama koji su me denuncirali vojvodi od kojeg mi je zavisila ocjena, koji me je na kraju i smijenio sa dužnosti predavača, nasred časa, u Gestapo stilu. Takvih ima mnogo više nego što bi se moglo naslutiti. Raširili su se svuda po svijetu i njihove komšije-žrtve, bilo iz Bosne ili nekih drugih porušenih krajeva bivše domovine, često ne znaju pored koga žive, ravnopravno dobivajući pomoć zemalja što su im ukazale gostoprimstvo. Po Bosni koju su spaljivali i terorisali oni sada potražuju nekretnine. Da ih pridruže svojim palatama uz obale jezera i mora, po planinama. Oduvijek su zločin i pljačka naroda bili profitabilni.

Imate, gospodine Tadiću, punu vreću problema obješenu preko ramena, olovno tešku, ali ne toliko koliko je palo olova po mojoj Bosni. Imate i izazov da se suprotstavite svima čijom krivicom je u toku 78 dana “humanitarnog” bombardovanja od strane NATO-a palo na Bosnu, Kosovo i Srbiju 11.000 tona osiromašenog uranijuma. “Saveznici” su “testirali” 1000 raketa “tomahawk”, riješili se 40.000 zastarjelih kasetnih bombi. Sve to pada na dušu srbijanskim i crnogorskim okupatorima i agresorima, koji su prouzrokovali intervenciju NATO snaga na pastoralnu i čistu plodnu zemlju, šume, rijeke, izvore, vrtove. Djeca ginu i danas od mina.

Srbija je pretrpjela štetu od 100 milijardi dolara. Šta mislite koliku materijalnu štetu je od četničko-ustaškog terora pretrpjela Bosna i Hercegovina tokom četvorogodišnjeg sistematskog razaranja? Zar vjerujete da je dovoljno izvinjenje za patnju, koja još traje i čije posljedice će se još dugo osjećati, urezane možda zauvijek u podsvijest.

Nema oprosta. Morate se mijenjati i graditi porušeno, i pokušati bar djelimično obeštetiti žrtve, iako su duševne štete nepopravljive. Trudite se da stvorite novu kulturu, da uvedete mentalnu higijenu, da principi tolerancije i humanosti postanu temeljem obrazovanja mladih, počev od dječijih vrtića. Oslobodite se mitomanije. Tako ćete naučiti oprostiti sebi. U protivnom, raspršićete se pod naletima bijele kuge, narko-terora, raznijeće vas vihori neumlja i progutati zamke krivokletnog krivoslavlja.

Američka vojska je potvrdila da je tokom operacija u okolini Sarajeva, ispaljeno 10.800 projektila s osiromašenim uranijumom. Ne može se sa sigurnošću utvrditi broj civilnih žrtava, ali na strani NATO-a dosad je od posljedica zračenja preminulo pedeset vojnika, dok je oko 200 ozbiljno oboljelo. Od “Hodgkinsove” bolesti, kako je službeno nazvana, umro je značajan broj vojnika koji su služili u mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini. Ozračili su se tokom prenošenja, ili korišćenja projektila, ili prilikom kasnijeg čišćenja terena. Mnogim oboljelim vojnicima, od kojih su brojni i umrli, dijagnosticirana su kancerogena oboljenja, a u najviše slučajeva leukemija. Kakva je situacija među civilnim žrtvama u Bosni, na Kosovu i u Iraku, to je za sada teško utvrditi, ali se predviđa da će broj biti veći od žrtava direktnog ratnog dejstva.

Zemlje-proizvođači nuklearnog otpada, da ga ne bi odlagale i pod skupim uslovima čuvale u matičnim lagerima i deponijama na svojoj teritoriji, odlučuju se da ga prepakuju u smrtonosnu ratnu ambalažu. Krivi su Srebrov, Nogo, Džogo, Ćosić, Buha, Koljević, Jović, Rašković, Babić, Milošević, Kadijević, Perišić, Adžić, Drašković, Šešelj, Ražnjatović, Kostić, Vučurević, Krajišnik, Karadžić i Mladić, krenuli da “brane” slavenstvo i “pravo”-slavlje.

Iz potaje jačate poziciju hitlerolikog secesioniste Dodika. Kroz vaš patronat tzv. Republika srpska je napuhano jedro kom neki varljivi sibirski vjetar obećava plovidbu, ali vaša ukleta krivoslavna lađa ostaje nasukana na grebenima političke realnosti. Kao i uvijek tokom povijesti Rusi će vas u najboljem slučaju ostaviti da ih molite da vam promijene jarbol, ali nov brod nećete dobiti. To su dokazali Staljin, Kozirjev, Jeljcin, Putin.

Nije vam lako Tadiću, ali ne budite veći Srbin od krstonoških ekstremista, vaših četo-talibana, jer zbog njih se hiljade čestitih Srba stide priznati svoj identitet, mijenjaju ili prilagođavaju imena, nastojeći izbjeći jaram nečasne prošlosti svojih zlih sunarodnika. Predstoje vam trnovite staze preobražaja. Na tom proputovanju do samosvijesti ugledajte se na plemenitog i pametnog Rašu Popova. On je prepoznao u sebi, i u drugome, Čovjeka. Kad vam takvi ljudi budu ministri, moći ćete se pozivati na hiljadugodišnju historiju kao historiju mukotrpnog stasavanja autentične kulture.

Svoje duševno pročišćenje doživjećete tek onda kada se s punim poštovanjem okrenete vrijednostima koje ste proglašavali neprijateljskim po srpstvo. Jer, šta predstavlja supstanciju tog vašeg srpstva? Na pijedestal samoobmane podignuta je majka svih iluzija, da ste bolji. Ne, niste bolji. Ne postoje dobri i loši narodi. Postoje smo dobri i loši pojedinci. Šaroliko ljudsko društvo nije pijaca. Ne može se reći dobra pijaca. Ni sve jabuke nisu žute i slatke.

 

24.11.2010.

"FASISTI CE BITI UBIJENI" MILORADU DODIKU I DRAGANU COVICU "OBECANA" SIGURNA SMRT!?

"Fašisti će biti ubijeni": Dodiku i Čoviću "obećana" sigurna smrt!?

24sata.info PHOTO
image

 

24SI - Dodiku i Čoviću sigurna smrt. Fašisti će biti ubijeni u najskorije vrijeme. Najveći fašisti svih vremena za BiH i bošnjački narod.

 

Navodi se to u dopisu koji potpisuje "Patriotski front BiH", a koji je faksom stigao u Glavni odbor SNSD-a 8. novembra. Ista prijetnja stigla je i u centralu HDZ-a BiH u Mostaru. Kako "Glas Srpske" saznaje žig na koverti u kojoj je dopis stigao u HDZ stavljen je u pošti u Lukavcu. Dalje su navedena imena visokih funkcionera SNSD-a Nebojše Radmanovića, Nikole Špirića, Milice Marković i Dušanke Majkić.

"Nekada je bilo: Uvijek Srpska, a BiH ako mora, a sada je: Nikad Srpska, BiH vječna. Čekaćemo vas u zasjedama oko Sarajeva, na putevima Banjaluka - Beograd, na svim prilazima Banjaluci, na granici prema Srbiji kao i Beogradu gdje idete po svoje mišljenje. Rat protiv Dodikovaca i Čovićevaca je hitan. Spremni smo sa oružjem i stručnim vojnicima. Želimo što prije rat kako bi bio okončan za nekoliko dana", navedeno je.

Vide se i skenirane fotografije Čovića i Dodika, dok se lik treće osobe "osuđene na smrt" ne razaznaje. Tu je i spomenik u Jasenovcu uz potpis: "Iza ovakvih fašista samo ovakvi tragovi ostaju".

Na internetu ne postoji sajt ili portal "Patriotskog fronta BiH", ali je taj pokret često pominjan kao dio bošnjačkog pokreta u Sjevernoj Americi.

"Svebosanska konvencija BiH 29. januara 2009. godine donijela je odluku o formiranju Patriotskog fronta građana BiH Sjeverne Amerike", navedeno je tada u konvenciji.

Dušanka Majkić kaže da je indikativno da prijetnje stižu u vrijeme formiranja vlasti i neposredno pred konstituisanje Predstavničkog doma Parlamenta BiH.

"To je znak da ta prijetnja treba da onemogući srpske i hrvatske predstavnike da učestvuju u radu Parlamenta BiH. To je atak na sve one iz reda nebošnjaka koji jasno iznose svoje stavove zastupajući interese naroda kojem pripadaju. To je i pokazatelj kakvu BiH Bošnjaci zamišljaju, a ovo je način da se obračunaju sa političkim ličnostima iz reda nebošnjaka", kaže Majkićeva.

Ističe da sve treba shvatiti ozbiljno i da istražni organi treba da se ovim pozabave.

"Očekujem da će bezbjednosne agencije da odrade svoj dio posla ako žele da srpski predstavnici učestvuju u radu institucija BiH", zaključila je Majkićeva.

Savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića za bezbjednost Đuro Beronja kaže da je prijetnja stigla u vrijeme inauguracije Predsjedništva BiH i da je to odmah prijavljeno nadležnim agencijama.

"Istog momenta su te službe preduzele sve potrebne mjere i odmah su povećane mjere bezbjednosti", kaže Beronja.

Portparol HDZ-a Mišo Relota kaže da je HDZ ovu i druge opasne prijetnje prijavio nadležnim institucijama.

"Pozadina je politička. Očito da neko ne može da shvati da je BiH jedino održiva po mjeri sva tri konstitutivna naroda pa je želi svojatati samo za sebe. Sav dalji posao sada je na nadležnim institucijama", kaže Relota.

Direktor Policije Gojko Vasić kaže da su preduzete sve potrebne mjere zaštite ličnosti i objekata. U SIPA je rečeno da ta agencija u ovom slučaju preduzima sve poslove koji su u njenoj nadležnosti.

"Patriotski front BiH" Draganu Čoviću poručuje da će mu presuditi.

"Ako ti Sud BiH neće da sudi, mi smo ti već presudili - smrt hitno za Čovića".

(24sata.info)

24.11.2010.

GALUP BALKAN MONITOR: 37,9 POSTO GRADJANA SRBIJE RATKA MLADICA SMATRA PATRIOTOM

 

24sata.info PHOTO
image Ratko Mladić / 24sata.info

 

24SI - Potpuno ili djelimično povjerenje u susjedne zemlje ima čak 83,9 posto bh. građana, pokazalo je najnovije istraživanje "Galup Balkan monitora".

 

Rezultati istog istraživanja govore da 69,2 posto građana BiH smatra da odnosi naše zemlje sa susjednim državama nisu dovoljno snažni.

Ovo istraživanje, provedeno u Albaniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, BiH i na Kosovu, pokazalo je da se većina građana zapadnog Balkana zalaže i za rješavanje međusobnih sporova, navode nezavisne.

Dok većina ispitanika u Srbiji (54,6 posto) ne podržava Deklaraciju o zločinu u Srebrenici, koju je usvojio parlament te zemlje, u BiH 13,8 postograđana prihvata tu deklaraciju kao izvinjenje, 33,2 postoje ne prihvata, dok 39,5 postoispitanika smatra da je deklaracijom trebalo priznati da je u pitanju genocid.

Interesantan je i podatak prema kojem, dok vjeruju da bi veze sa susjedima mogle da budu i jače, 58,9 postograđana BiH ne podržava mješovite brakove.

U sklopu istraživanja "Galup Balkan monitora", na pitanje da li bi zemlje regiona trebalo da imaju zajednički udžbenik historije, u BiH prevladava stav da je takva knjiga potrebna.

Naime, 53,1 postobh. populacije, "u cilju očuvanja mira i podsticanja razvoja", podržava takav udžbenik.

Ovo istraživanje pokazalo je i da se 56,4 posto ispitanika iz BiH identifikuje sa Balkanom, dok se sa sopstvenom zemljom identifikuje svega 61,6 posto bh. građana.

Na Srbiju kao prijateljsku zemlju gleda 40,7 posto bh. građana. Potpuno očekivano, kada je riječ o građanima Srbije, najviše ispitanika iz te zemlje kao prijatelja je navelo Republiku Srpsku (81 posto), a slijedi Makedonija (53,3 posto) i Crna Gora (38,4 posto).

Ubjedljiva većina stanovnika čitavog regiona pridaje veliku važnost rješavanju sporova sa susjedima; kao "izuzetno važno" ili "važno" to vidi između 76,9 posto i 88,3 posto ispitanika.

Inače, ako posmatramo cijeli zapadni Balkan, ovo istraživanje je pokazalo da se ubjedljiva većina građana zemalja na ovom području identifikuje i sa svojom vjerom, kao i sa nacijom.

Gledano na rezultate ovog istraživanja za ostale zemlje u regionu, interesantni podaci su dobijeni u Makedoniji, u kojoj je čak 81 posto građana protiv mješovitih brakova.

Hrvati o Josipoviću

Izvinjenja hrvatskog predsjednika Ive Josipovića podržava gotovo polovina građana Hrvatske (47,9 posto), ali ubjedljiva većina (70,3 posto) smatra da Hrvatska ne treba da odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.

Više od polovine (56,5 posto) građana vjeruje da je Hrvatska žrtva proteklih ratova.

Srbijanci o Mladiću

Izručenje svih optuženih za ratne zločine neophodnim smatra većina ispitanika u svim dijelovima regiona izuzev u Srbiji, gdje tako misli nešto manje od polovine (45,7 posto) anketiranih.

Oko 18,9 posto Srbijanaca Ratka Mladića smatra ratnim zločincem, a 37,9 posto patriotom. Najveći broj građana susjedne zemlje (34,9 posto) vjeruje da vlasti znaju gdje se Mladić nalazi, ali ne žele da ga izruče.

(24sata.info)

23.11.2010.

AKADEMIK MUHAMED FILIPOVIC O 25. NOVEMBRU: BOSNA I HERCEGOVINA NIJE NI SRPSKA NI HRVATSKA NI MUSLIMANSKA VEC I SRPSKA I HRVATSKA I MUSLIMANSKA

Filipović o 25. novembru : BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska već i srpska i hrvatska i muslimanska 

 23/11/2010.
• Akademik Muhamed Filipović naglasio je na današnjoj tribini u Sarajevu značaj zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u noći između 25. i 26. novembra 1943..

Akademik Muhamed Filipović naglasio je na današnjoj tribini u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu značaj zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u noći između 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu kao događaja od prvorazredne važnosti za potvrđivanje i obnovu duge historije državnosti Bosne i Hercegovine.Zasjedanje ZAVNOBiH-a Filipović je nazvao drugim najznačajnijim događajem u cjelokupnoj historiji bosanskohercegovačke državnosti, po važnosti odmah iza mnogo starijeg dokumenta, Povelje Kulina bana, koji nesumnjivo svjedoči da je Bosna i u Kulinovo vrijeme bila suverena država, a njen suveren ban, te da nije bila dio neke druge države, što će joj se često dešavati, već samostalna.

Samom Poveljom Kulin ban 29. avgusta 1189. godine, obraćajući se dubrovačkom knezu Krvašu, reguliše trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika i dubrovačkim trgovcima daje slobodu trgovanja u Bosni bez nadoknada. Obraća se, dakle, kao vladar jedne države drugom državniku.Kao treći najznačajniji događaj iz cjelokupne historije bosanskohercegovačke državnosti Filipović je naveo referendum o samostalnosti Bosne i Hercegovine sa početka devedesetih godina prošlog vijeka.Posebnu važnost prvorazrednog historijskog momenta zbog koga je i govorio na današnoj tribini nazvanoj "Savremeno značenje ZAVNOBiH-a" naglasio je dokumentima sa tog zasjedanja koji insistiraju na multietničnosti Bosne i Hercegovine.BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska već i srpska i hrvatska i muslimanska, zapisano je 1943. u Mrkonjić-Gradu.Zvanicama na tribini čiji je organizator Sarajevski univerzitet - profesorima i studentima, Filipović je čestitao predstojeći Dan džavnosti BiH, 25. novembar. (Kliker.info-Fena)


23.11.2010.

JAN BRAATHU: "BiH JE POKAZALA VELIKE AMBICIJE ZA CLANSTVO U NATO-U"

 

24sata.info PHOTO
image Jan Braathu / 24sata.info

 

24SI - Bosna i Hercegovina je učinila odličan napredak na putu prema NATO-u i pokazala je velike ambicije, ali od nje se očekuje da što brže riješi pitanje državne imovine, što je uslov za prijem u NATO, kazao je večeras u Sarajevu ambasador zemalja članica NATO-a u BiH i norveški ambasador u BiH Jan Braathu.

 

On je govoreći na predavanju "NATO i BiH", održanom na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a koje je organizovao fakultetski Centar za međunarodnu saradnju, pozdravio učešće bh. vojnika u mirovnoj operaciji u Afganistanu - ISAF te pozvao vlasti BiH da nastave s ispunjavanjem preostalih obaveza za prijem u NATO.

"Na nedavnom samitu u Lisabonu ponovljena je želja da BiH bude brzo primljena u NATO i obaveza da se vojna imovina upiše kao državna imovina na Ministarstvo odbrane i taj proces se mora nastaviti", kazao je Braathu.

Također dodao je da je samit u Lisabonu, koji je održan prije nekoliko dana, bio prekretnica u odnosima sa Rusijom i da je tom prilikom unaprijeđena saradnja s EU-om, istaknuvši kako je jedino mjesto gdje direktno sarađuju NATO i EU misija EUFOR-a u BiH.

(fena)

23.11.2010.

IVO DAALDER: NATO POSLIJE "FACELIFTINGA" U LISABONU

 

Ivo Daalder

Ivo Daalder

23.11.2010
Priredila: Gordana Knežević

Alijansa kojoj analitičari s vremena na vrijeme pišu posmrtni govor, vjeruje da je sebe obnovila prošlog vikenda u Lisabonu. 

NATO  je utvrdio svoju strategiju za iduću deceniju. Usvojen je plan stvaranja raketnog odbrambenog štita koji bi trebao pružiti sigurnost svim članicama. Generalni sekretar Rasmussen je najavio novi početak u odnosima sa Moskvom.

Da li je to i najveće postignuće samita u Lisabonu koji je proglašen “inovatorskim” jer je prvi put jedan ruski šef države učestvovao na samitu NATO-a. Neposredno nakon završenog samita Ivo Daalder, američki ambasador u NATO-u razgovarao je sa novinarima RSE.

RSE: Šta smatrate najvećim dostignućem samita u Lisabonu?

Daalder:
Tri su glavna pitanja dominirala samitom koji je imao cilj da osigura rekonstrukciju Alijanse. Na prvom mjestu je strategija koja omogućava Savezu da odgovori izazovima 21. stoljeća. Drugo, NATO i svi njegovi partneri postigli su jedinstven stav oko Afganistana i na trećem mjestu je resetiranje odnosa sa Rusijom.
Ranije su bilateralno resetovani odnosi sa Rusijom, ali bilo je potrebno da se ti odosi vrate na početnu tačku i između Rusije i NATO saveza u kome SAD imaju vodeću ulogu.
Samit u Lisabonu, 20. novembar 2010.

Mislim da smo u odnosu na sve tri glavne tačke dobili ono što je bilo očekivano. Imamo NATO koji je spreman da se konfrontira izazovima koji mogu predstavljati prijetnju sigurnosti  u  21. stoljeću, kao i koncept kako djelovati u svijetu novih izazova i kakvi ti izazovi mogu biti u budućnosti.

U tome je najvažnija odluka da se uspostavi raketni odbrambeni štit koji će moći da odgovori na svaku opasnost od balističkih raketa koje bi mogle doći iz područja Bliskog Istoka ili s nekog drugog mjesta. Uspjeli smo se dogovoriti da NATO treba reformisati i njegove institucije napraviti fleksibilnijim i više prilagođenim današnjem svijetu.

Izazovi 21. stoljeća

RSE: Koliko je NATO danas uopšte relevantan?

Daalder:
Smisao samita je bio u tome da pruži odgovor na to pitanje. Bila je angažovana grupa eksperata, u periodu od godinu dana, što je takođe dio novog  procesa, upravo s ciljem da se odgovori na pitanja šta je danas uloga NATO saveza, u kom pravcu NATO treba da se razvija, gdje NATO ide. Ekspertima se na određenoj tački pridružio generalni sekretar Rasmussen i u raspravi u koju su bili uključeni predstavnici svih 28 zemalja članica, došlo se do konciznih i konkretnih odgovora upraov na to pitanje šta je danas uloga NATO saveza i šta on treba da predstavlja u 21. stoljeću.

RSE: Da li je tokom samita u Lisabonu namjerno izostalo pitanje daljeg širenja NATO saveza  Da li je razlog zato želja da se izađe u susret Rusiji  Šta u odnosu na svoje brige oko sigurnosti mogu očekivati zemlje kao što su Grizija ili Bosna i Hercegovina?
U odnosu na Makedoniju, podržana je odluka iz Bukurešta, što znači da će poziv za članstvo slijediti nakon što se riješi pitanje imena.

Daalder: Ko je god čitao zvanični kominike ili druga strateška dokumenta mogao se uvjeriti da je daljnje širenje NATO saveza jedan od nejgovih glavnih aspekata. Politika otvorneih vrata u skladu je sa članom 10 temeljnog ugovora koji kaže da NATO hoće i može pozvati svaku evropsku zemlju koja dostigne standarde i koja može doprinijeti sigurnosti sjevero-atlanskog prostora. Kominike je jasno stavio do znanja da su vrata otvorena. Naravno, NATO ostaje otvoren za Gruziju, reafirmisan je stav iz Bukurešta. NATO ostaje otvoren i za Ukrajinu, iako ta zemlja zasada želi ostati izvan bilo kakvog saveza.

U odnosu na Makedoniju, podržana je odluka iz Bukurešta, što znači da će poziv za članstvo slijediti nakon što se riješi pitanje imena. Samit je pozdravio odluku Savjeta da se Crna Gora pozove u MAP, prema tome i ta zemlja ide prema članstvu.
Ukoliko se dostignu standardi i ukoliko prisustvo Bosne i Hercegovine u NATO-u  doprinosi ukupnoj sigurnosti, slijediće poziv za članstvo

Što se tiče Bosne i Hercegovina odluka o tome koliko će brzo doći do približavanja ovisiće o situaciji u samoj Bosni i Hercegovini i koliko brzo će biti dostignuti standardi koji su postavljeni.

Ukoliko se dostignu standardi i ukoliko prisustvo Bosne i Hercegovine u NATO-u  doprinosi ukupnoj sigurnosti, slijediće poziv za članstvo. Dakle imamo reafirmaciju procesa proširenja koji je započeo još 1995. godine. Širenje je važan dio onog što NATO danas predstavlja.

BiH treba da potvrdi sebe kao funkcionalnu državu


RSE: Bosna i Hercegovina treba da stavi vojnu imovinu pod kontrolu centralne vlasti, ali snage koje u zemlji ne žele da se BiH priključi NATO savezu, otežavaće taj proces i time ugroziti euro-atlanske integracije. Kako provesti BiH kroz njene kontradikcije do sigurnosti koju pruža članstvo u NATO Savezu?

Daalder: Mi smo više nego svjesni komleksne situacije u Bosni i Hercegovini. Bili smo u BiH ove godine u martu prije donošenja važnih odluka i imali smo još dva važna susreta na ministarskom nivou i ovo je realnost: BiH mora biti funkcionalna država prije nego postane članica NATO Saveza. U cilju postajanja funkcionalnom državom BiH treba da razriješi neke bitne unutrašnje probleme.

U BiH danas postoji jasan stav oko euro-atlanskih intergracija i mi se nadamo da će održavanje te perspektive pomoći političkim liderima da donesu prave odluke, da provedu reforme koje se traže u  cilju postizanja
onog što zovemo funkcionalna država.
Jedan od njih koji smatramo bitnim za pristup MAP-u je pitanje vlasništva vojne imovine. Imati u zemlji neriješen problem vojne imovine nije samo neko unutrašnje pitanje – već je to potencijalno problem u budućim odnosima između BiH i NATO Saveza.

Od ljudi u BiH zavisi da li će na ovom primjeru pokazati da je BiH funkcionalna država. Kada se to obavi BiH će imati drugi nivo pomoći i drugi nivo interakcije sa NATO-om kroz MAP. Ali čak i sada mi imamo bliske odnose sa BiH oružanim snagama, na dnevnoj osnovi kroz program partnerstva, s ciljem da pomognemo BiH da dostigne standarde koji se traže. Odgovornost za buduće procese ne ovisi od NATO-a već je stvar svake zemlje da donese svoje odluke, da demonstrira svoju spremnost da doprinese kolektivnoj sigurnosti i da bude član NATO-a.

Svaka druga zemlja koja želi da bude dio NATO Saveza suočena je s teškim odlukama i s političkim procesom koji nikada nije jednostavan.

U BiH danas postoji jasan stav oko euro-atlanskih intergracija i mi se nadamo da će održavanje te perspektive pomoći političkim liderima da donesu prave odluke, da provedu reforme koje se traže u  cilju postizanja onog što zovemo funkcionalna država. Put na kome se već nalazi Crna Gora biće onda otvoren i za BiH.
23.11.2010.

PETROVA CRKVA NIJE CENTAR SANDZAKA: BORIS TADIC POKAZAO DISKRIMINATORSKO PONASANJE PREMA BOSNJACIMA

 

Posjetom crkvi i ignorisanjem Islamske zajednice na prostoru sa većinskim muslimanskim stanovništvom, nedvosmisleno se potvrđuje da višegodišnja diskriminacija nad Bošnjacima ima podršku do samog vrha državne vlasti”, saopšteno je iz Mešihata IZ u Srbiji

image Boris Tadić prilikom jučerašnjeg boravka u Novom Pazaru

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, na čijem je čelu sandžački muftija Muamer Zukorlić, kritikovao je predsjednika Srbije Borisa Tadića zbog nedržavničkog i diskriminatorskog ponašanja, koje je on pokazao tokom jučerašnje posjete Novom Pazaru.

“Predsjednik Tadić je posetu ovom dijelu Sandžaka započeo okupljanjem u Petrovoj crkvi u prisustvu bošnjačkih ministara u Vladi Srbije. Posjetom crkvi i ignorisanjem Islamske zajednice na prostoru sa većinskim muslimanskim stanovništvom, nedvosmisleno se potvrđuje da višegodišnja diskriminacija nad Bošnjacima i muslimanima ima podršku do samog vrha državne vlasti”, saopšteno je iz Mešihata IZ u Srbiji.

Iz Mešihata poručuju da se najava značajne finansijske pomoći Sandžaku očito odnosi samo na one koji prihvate da budu okupljeni u Petrovoj crkvi.

Mešihat smatra da potenciranje Tadića da će svakom Bošnjaku ili muslimanu pojedinačno obezbijediti vjerska i etnička prava znači nastavak negiranja kolektivnih i institucionalnih prava Bošnjaka i muslimana, što predstavlja zatvaranje vrata pred rješavanjem nagomilanih problema u Sandžaku dijalogom.

Sandžački muftija Muamer Zukorlić

“Ovom posjetom predsjednik Tadić je pokazao dosljednost dosadašnjem odnosu državnih vlasti prema Bošnjacima, gde se ignoriše volja bošnjačkog naroda, a za sagovornike prihvataju prorežimski faktori", navodi se u saopštenju.

Mešihat naglašava da će Islamska zajednica ostati dosljedna borbi za sva prava muslimana, insistirajući na rješavanju nagomilanih problema u Sandžaku mirnim putem i dijalogom.

23.11.2010.

SLUCAJ "SVETLANE RAZNATOVIC CECE" - FALI SAMO OPTUZNICA

 

Svetlana Raznatović Ceca

Svetlana Raznatović Ceca

23.11.2010.
Optužnice protiv Svetlane Ražnatović i dalje nema ali su detalji onoga što bi uskoro moglo biti taj dokument objavljeni.

Mediji u Srbiji naširoko prenose detalje onoga što se na teret stavlja udovici Željka Ražnatovića Arkana i njenoj sestri Lidiji Veličković Ocokoljić.

Sumnjiče se da su prodajom fudbalera kluba „Oblilić“, koji je do smrti vodio Arkan, nezakonito stekle više miliona evra. U vezi sa Ražnatovićevom ponovo se spominje i pronalaženje oružja u njenoj kući prilikom hapšenja 2003. godine, nakon čega je u pritvoru provela četiri meseca.

To ništa nije umanjilo popularnost ove estradne zvezde, za koju važi da i u današnjoj Srbiji ima političku podršku, a koja je dan nakon poslednjeg talasa optužbi koje su joj upućene, provela u humanitarnoj akciji:

„Jako mi je žao što nije drugačijeg tipa akcija. Da ne mora da se donosi humanitarna pomoć i da se ljudima nije dogodilo ono što već jeste“.


U Kraljevo koje se oporavlja od posledica nedavnog zemljotresa donela je humanitarnu pomoć. Po običaju ni reč nije izgovorila o slučaju zbog kog joj, ukoliko bude postupka, može biti izrečena kazna i od 12 godina zatvora. Izjava će biti samo ako bude bilo optužnice i to samo pred sudom, rekao nam je Ražnatovićkin advokat Goran Petronijević.

„Ona kao i niko od nas nema nikakvog razloga da govori o nečemu što još ne postoji. Optužnica još ne postoji. Ovo što su oni objavili to možete vi ili bilo ko drugi da napiše“, kazao je Petronijević.

Ono što se u medijima pojavilo jeste tek „nacrt“ optužnice, nekompletiran dokument koji u toj formi ovu estradnu zvezdu teško da može odvesti pred sud. Portparol Republičkog tužilaštva Tomo Zorić potvrdio je u našem programu da su spisi.
Istraga je bila duga, obimna, rađena su mnogobrojna veštačenja, tražena je međunarodna pomoć iz različitih zemlja, kaže Tomo Zorić.

„Na razmatranju i analizi. Istraga je bila duga, obimna, rađena su mnogobrojna veštačenja, tražena je međunarodna pomoć iz različitih zemlja. Kada bude doneta tužilačka odluka bićete obavešteni“, naveo je Zorić.

Na pitanje hoće li to biti uskoro, Zorić odgovara:

„To ćemo da vidimo. Bićete blagovremeno obavešteni“.

I tako sedam godina, bez napretka u utvđivanju okolnosti pod kojima je Ražnatovićeva, te njena sestra, učestvovala u prodaji desetak fudbalera klubovima u Grčkoj, Austriji, Turskoj, Rusiji i Kini.

Slučaj nije izuzetak

Po nekim medijima novac joj je nekada jednostavno davan na ruke, a nekad i na račune u drugim državama. Transferi nisu zavedeni u evidencije kluba „Obilić“. Drugim rečima novac je navodno završavao u njenim džepovima bez dobiti za sam klub, a o porezu nije bilo ni govora.

Sve optužbe zapletene su u mreži tromosti srpskog pravosuđa po čemu slučaj „Ceca“ nije izuzetak, na šta ukazuje i profesor prava Goran Ilić.

„Suštinski mi u Ustavnom sudu najviše žalbi imamo zato što postupci traju neprimereno dugo“, kaže Ilić.

Ipak, Ražnatovićeva nade nije morala polagati samo na neefikasno sudstvo. Pozivajući se na svoje izvore „B92“ prenosi da Arkanova udovica i danas uživa političku zaštitu, što se u protekloj deceniji najočiglednijim učinilo kada je 2007. godine u centru Beograda pevala publici, dok je u prvom redu bio:

„Naš premijer, voljeni premijer, doktor Vojislav Koštunica. Ajmo veliki pozdrav!!!“




Kada je o aktuelnim političkim elitama reč najčešće je povezivana sa njenim zemljakom iz Žitorađe šefom policije Ivicom Dačićem, koji joj je bio gost i na slavi decembra prošle godine, a prošle sedmice su zajedno učestvovali u snimanju novogodišnjeg programa na jagodinskoj „Palma plus“.

Advokat Petronijević odbacuje bilo kakve ocene po kojima Ražnatovićeva svoju slobodu može da zahvali upravo političkoj zaštiti.

„Naprotiv. Da su imali dokaze ona bi već bila i optužena i osuđena i sve bi to već bilo završeno. Dakle političkog pritiska je bilo, ali protiv nje“,
rekao je on.

Optužbe i pritisci, nisu urodili plodom. Ražnatovićevoj do danas nije izrečena niti jedna presuda.

Kao da bi svima u lice mogla da otpeva refren svog hita „Kukavica“ iz mračnih devedestih nastao baš u vreme začetka njene veze sa vođom srpskih paramilitaraca, dok su isti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ostavljali krvave tragove. Šta je Arkan zapravo radio, danas u Srbiji, previše se i ne pita.

Metafora za stanje društva


Prošle sedmice javnost je još jednom uzburkala pevačica Jelena Karleuša, prva sa estrade, koja je na Internetu objavila nekoliko svojih prisećanja na „Arkanove dane“, iznoseći teške optužbe. Deo lakših ovde citiramo:
Željko Ražnatović Arkan za vreme rata u BiH

“Život je borba, a parola je snađi se. Ali, zar ti nije bilo trulo dok je Arkan šamarao Minimaxa zato što me je branio od vas dvoje? Hmm? Mislim, stajala sam tu … nisi pokušala da sprečiš … Ali, da. Opet stari odgovor, to je uradio Arkan, ne Ceca. Nije šija nego vrat”.

Uz Arkana je bila i u noći januara 2000. godine kada je ubijen u atentatu, a u njegovoj kući sa dvoje dece živi i danas. U miru svog doma na atraktivnoj lokaciji pored „Zvezdinog“ stadiona (kluba čije je navijače Arkan predvodio) Ražnatovićevoj ostaje da ponudi objašnjenja uverljivaja od onih da su pištolji sa punim okvirima tu ostali od supruga, u sobi u koju ona nije smela da ulazi, a čiji je ključ nahnadno izgubljen (kako je objasnila istražiteljima), a što se u nacrtu optužnice pominje.

To nije bitna informacija za njenog advokata Petronijevića:

„Po zakoniku o krivičnom postupku ne postoji institut koji se zove nacrt optužnice ili predlog optužnice. Postoji samo optužnica. Po našim saznanjima optužnica sigurno još nije podignuta. Radi se o jednoj vrsti odavanja sljužbene tajne od nekoga iz Tužilaštva i isto tako tog krivičnog dela u podstrekavanju od nekoga iz tog medija koje je došlo do takvog nacrta“, kazao je on.

Ja mislim da se mora znati da svako pred zakonom, dakle i onaj ko je poznat i onaj ko nije, u državi koja je pravna mora biti jednak, kaže Ratko Božović.

Uprkos svim optužbama, uključujući i kontakte koje je imala sa ubicama pokojnog premijera Zorana Đinđića, njene pesme odjekuju u Srbiji, ali i regionu, tamo gde je Arkan po zlu upamćen.

Kulturolog Ratko Božović sklon je da pitanje Svetlane Ražnatović tretira kao metaforu za stanje društva koje se i danas nosi sa mnogim neodgovorenim pitanjima.

„Da konačno skinemo te maske. Ne samo oko ove žene koja je atraktivna i koja je u sred estrade. Ona je iz estrade koja je preplavila naše društvo i zato je više i vidimo. Ja mislim da se mora znati da svako pred zakonom, dakle i onaj ko je poznat i onaj ko nije, u državi koja je pravna mora biti jednak“,
navodi Božović.
23.11.2010.

MARJAN HAJNAL: GOSPODINE PREDSJEDNICE CRNE GORE, MILO DJUKANOVIC!

MARJAN HAJNAL: GOSPODINE PREDSJEDNICE CRNE GORE, MILO DJUKANOVIC!

23.11.2010.



Ne sumnjam da ste uključeni u sve najmračnije i najprljavije transfere i da ste marioneta najgorih hulja svjetskog podzemlja, čiji je član i neki vaš simpatizer Montgomery (možda zato što je i on mont-neandergrinac). Predstavljate psihološki prototip Crnogorca koji je sebi umislio da je spasitelj, iskupitelj, revanšist, stjegonoša. Svim sotonskim narkoticima trujete mladost pola Evrope. Ne mogu misliti o vama bez vizije udvostručenog lika s neljudskim obličjem. Onaj kog je izrodio taj isti vaš crnogorski kamenjar, zahvalio se hraniteljskom Sarajevu i cijeloj Bosni granatama, snajperisanjem civila, izglađivanjem, silovanjima, kamama, logorima. Radovan, Slobo, Batko, Ratko, brutalni manijaci. Imate se čime dičiti. Sa srbočetnicima i vaši su guslari “junački” “ravnali” Kosovo, a onda ste Kosovarima-Albancima licemjerno, zbog obećanja Zapada o crnogorskoj nezavisnosti, otvorili vrata. Liči na priču o zlom čovjeku koji je slomio krilo lastavici pa je onda liječio očekujući zahvalnost. Odnos srbijanskih i crnogorskih građana prema pojedincu iz Bosne projekcija je odnosa Srbije, ili Crne Gore, prema Bosni. Nije slučajno što Bosanci nisu htjeli tokom povijesti uspostavljati bilo koje oblike saveza sa vama i uvijek su se radije okretali Turskoj, Ugarima, Austriji, Njemačkoj, bilo kome. Sada više i ne moraju da žive sa dilemom da li bi im sa drugima u najgorem savezu bilo bolje, nego sa vama u najboljem.

U ime neke, možda, nekad, ako je bude, bolje Crne Gore, želim samo jedno: da odete što prije na doživotnu robiju, ili Đavolu na ispovijed. Potpuno ste opsjednuti zabludom. Od Tvorca svemira i ove lijepe Planete dobili ste izazove i blagoslove. Ali i najvažnije: da riješite enigmu zvanu Čovjek. Niste prošli na ispitu.

POENTA

Mahnite se razbijanja Bosne. Ili ćete se razbiti. Nije li vam jasno zašto vam djeca odoše u druge sekte? Pametna su ta djeca. Uče da je vaše pušenje i alkoholiziranje pred njima, klanje i orgijanje, daleko od onog što ste im dok su bili mali pokušavali objasniti crkvenim pričicama o ljubavi prema bližnjima. Mržnjom kojom ste satirali druge, žigosali ste i tu svoju djecu, pa se, iako nedužni, s mukom probijaju kroz svijet kom se krivoslavlje predočilo u svoj svojoj odurnoj punini. U moru vaše “slavne” prošlosti leži jedna mučna analogija, na koju vaša djeca, ako su normalna, ni u kom slučaju neće moći biti ponosna. Etnički ste “počistili” Bogumile, Jevreje, sada atakujete na Rome i sve ostale.

Stefan Nemanja pobi i protjera sve “prave krstjane”. U “Žitiju Sv. Simeona (Nemanje)” Sveti Sava (Rastko Nemanjić) opisuje zasluge svoga oca Stefana Nemanje: “Jedne je proterao iz zemlje svoje, a drugima jezik u grlu ureza”. Naravno, uz blagoslov pape Inocenta III i Honorija III. Zbog ovog “hristijanskog čina” kralj Srba postade prvi evropski vladar koji je, prema njegovom vlastitom zapisu, “istrijebio jeres u svojoj zemlji”. I zbog toga mu je papa Honorije III poslao zastavu i krunu “hrišćanskog kralja”. Za isti “bogougodni čin”, patrijarh Vizantije dodjeljuje Svetom Savi pravo da osnuje srpsku pravoslavnu crkvu.

Stradali ste od zlikovačke ustaške Nezavisne države Hrvatske u toku Drugog svjetskog rata, na temelju “tri P” (pobiti, pokrstiti, protjerati), ali ne zaboravite da je ta genocidna formula skraćena verzija vaše pravoslavne, (sadržavala je još dva “P” – porobiti, i prodati). Ta petoglava hidra, P-šema, funkcionirala je bez milosti u vrijeme Nemanjinog krajnje okrutnog zatiranja Bogumila. One koje vaši vrli preci nisu pobili, ili pokrstili u pravoslavlje, porobili bi (najčešće njihove žene i djecu) i prodavali u Dalmaciji, o čemu izvještava pominjani historičar Apolon Aleksandrovič Majkov.

Analogno tome, osam stoljeća kasnije, Srbija će pod Ljotićem, Nedićem, Kalabićem, postati prva Juden-frei teritorija u Evropi. U ime tobožnjeg srpsko-jevrejskog “prijateljstva” prvi ste istrijebili Jevreje.U ime “ljubavi” prema Romima, odobrili ste Šabanu Bajramoviću penziju tek nakon njegove smrti, njegova udovica trpi teror i živi u strahu, a nedavno je na spomeniku “Kralja romske muzike” u Nišu osvanuo kukasti krst. I vi sada rehabilitirate glavnog vožda, četničkog “đenerala”, kom je antifašistički Narodni sud FNRJ sasvim pravilno presudio za sva počinjena zlodjela.

Za vaše dobro, odustanite od razlamanja Bosne, jer danas nema nesalomljivih. Napali ste je, mučki i kukavički, zaboravljajući da vas je Bosna spasila. Od sedam neprijateljskih ofanziva, šest se vodilo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Bosna je bila srce jedinstva radnika, seljaka i intelektualaca. Nobelovska. Uređena, industrijska, univerzitetska. Olimpijska. U centru Evrope. A onda, zbog vas i zapadnih komšija Hrvata, porušena, pobijena, opljačkana, raseljena, raspamećena, ponižena, srušena niže od nivoa Siera Leonea.

Svojski ste se trudili da u potpunosti uspije luciferovski jezuitsko-masonski projekat, Bosna kao makro-psiho-eksperiment. Sada je ponovo napadate, po ko zna koji put. Ne lomite Bosnu, da ne budete slomljeni. Jer, ima Boga. Sačuvana, ona je i vaša šansa da opet postanete samosvjesni ljudi.Možete je držati zatočenom, ali ona će se kao Feniks osloboditi svih okova. Poživjeće i živjeće. Moja Bosna.

U tuđini sam, zauvijek tuđ. Ali, imam viziju, i san. Povratak. Makar pretvoren u prah. Ljubav iskrenog Bošnjana je neprolazna: “I da ostavih kosti u tudjini, i tad bih samo Bosnu sanjo”. Onakva kakvom je dušom osjećao i u svemu samo nju slutio, njom disao, najveći njen poet – Mak Dizdar, živjeće i preživjeće Bosna, “prkosna
od sna”!

23.11.2010.

BORIS TADIC POSJETIO SANDZAK: "PREDSJEDNIK SRBIJE DISKRIMINISE BOSNJAKE"

 

24sata.info PHOTO
image Zastave Sandžaka i Srbije / 24sata.info

 

24SI - Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, na čijem čelu je glavni muftija Muamer Zukorlić, ocijenio je da je posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadića Novom Pazaru potvrdila da u Srbiji postoji diskriminacija Bošnjaka i islamskih vjernika.

 

U saopštenju Mešihata izražava se ogorčenje i zabrinutost zbog "nedržavničkog i diskriminatorskog ponašanja predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića prilikom posjete okolini Novog Pazara".

"Posjetu ovom dijelu Sandžaka predsjednik je započeo okupljanjem u Petrovoj crkvi u prisustvu bošnjačkih ministara u Vladi Srbije. Posjetom crkvi i ignorisanjem Islamske zajednice na prostoru sa većinskim muslimanskim stanovništvom, nedvosmisleno se potvrđuje da višegodišnja diskriminacija nad Bošnjacima i muslimanima ima podršku do samog vrha državne vlasti", prenose "e-novine" saopštenje Mešihata.

Islamska zajednica smatra da se najava finansijske pomoći Sandžaku odnosi samo na one koji prihvate da budu okupljeni u Petrovoj crkvi.

"Potenciranje predsjednika da će svakom Bošnjaku ili muslimanu pojedinačno obezbijediti vjerska i etnička prava znači nastavak negiranja kolektivnih i institucionalnih prava Bošnjaka i muslimana, što predstavlja zatvaranje vrata pred rješavanjem nagomilanih problema u Sandžaku dijalogom", smatra Mešihat.

U saopštenju se zaključuje da je posljednjom posjetom Tadić pokazao dosljednost dosadašnjem odnosu državnih vlasti prema Bošnjacima, u kome se sistematski ignoriše volja bošnjačkog naroda, a za sagovornike prihvataju isključivo prorežimski faktori.

"Islamska zajednica ostaće dosljedna borbi za sva prava muslimana, insistirajući na rješavanju nagomilanih problema u Sandžaku mirnim putem i dijalogom", poručuje Mešihat.

Izostanak susreta sa predstvnicima Islamske zajednice u Srbiji iz kabineta predsjednika Srbije pravdano je time što u planu posjete navodno nije bio susret sa vjerskim liderima. S obzirom da je predsjednik posjetio Petrovu crkvu i sreo se sa vladikom Teodosijem jasno je da je ipak bilo susreta sa vjerskim liderima ali samo jedne, manjinske religijske zajednice na tom prostoru.

(24sata.info)

 

MARJAN HAJNAL:  GOSPODINE PREDSJEDNICE SRBIJE, BORISE TADICU!

 

 

 

 

 

Napravili ste nekoliko koraka u pravcu međunacionalnog pomirenja. Međutim, ili ste zastrašeni lutak na konopcima, ili ste mutan diplomat koji i nema nikakvog drugog izbora osim da postupa po diktatu međunarodne zajednice? Izvinjavate se zbog žrtava, međutim, ja ta izvinjenja ne prihvatam, jer su formalna i rezultat koristoljubivog dodvorničkog mentaliteta. Dodvoravate se Evropi i koketirate s njenim misionarima. Znate vrlo dobro da porodice poginulih, nestalih, civilnih i vojnih invalida rata, psihički nepovratno stradalih, moralno degradiranih, osiromašenih, propalih, razjurenih, ne mogu oprostiti. I kada bi to htjeli, nemaju pravo u ime onih koji nemaju šta da oproste, jer su zločini počinjeni prema njima toliki da je smiješno i skaradno vaše skrušeno nemušto izvinjavanje.

Možda, jedino, mogli biste pokušati ublažiti nanesene moralne uvrede preživjelim žrtvama i njihovoj djeci i unucima, kada biste se u Narodnoj skupštini Srbije javno zauzeli za proglašavanje svih Miloševićevih saradnika ratnim zločincima. A vi najbolje znate ko su oni. Morate se distancirati od Dragana Vasiljkovića optuženog za silovanja, svirepa mučenja i ubistva zatvorenika. Pridružite se zahtjevu o njegovoj ekstradiciji vlastima Republike Hrvatske. Ne vrijedi vam mnogo priča o tome da se ne zna gdje je glavni protagonist genocidne egzekucije u Srebrenici. Ni najveći naivci neće povjerovati da obavještajne službe Srbije ne znaju gdje se on nalazi. Tek kada vi lično izručite Ratka Mladića Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu i kada potpišete saglasnost da i u ime Srbije odobravate izvršenje pogubljenja javnim vješanjem zlikovca Radovana Karadžića na Marindvoru u Sarajevu, ja ću reći da ste čestit predsjednik i pravedan čovjek. Ili, želite li da se pridružim korpusu uvjerenih da nema dobrih Srba? Ne prihvatam takve stavove. Ne dijele se narodi na dobre i loše.

Međutim, ne vjerujem u izvinjenja i moć praznih riječi. I nijedan drugi Bosanac koji drži do ugleda svoje zemlje neće vjerovati pričama koje trebaju perfidno da obmanu najširu javnost. O kakvom se izvinjenju može čak i pomišljati ako u Srbiji tolerišete reafirmaciju četničkog pokreta i egalitarizaciju sa antifašističkim Narodnooslobodilačkim ratom? Zar vi ne znate kakve zločine su činili četnici? Zar su vam nedostupna saznanja o masakrima nepravoslavnog stanovništva po Bosni i divljanju bezumnih hordi nad nezaštićenim ženama, djecom, starcima i svim neistomišljenicima?

Vi posjedujete vrlo precizne informacije o svim mračnim kolovođama uspostavljanja logora i o okrutnim mučenjima i likvidacijama. Oni su još uvijek uz vas, osvrnite se. Nemate muškosti da naredite momentalno hapšenje Vuka Draškovića. Ne osuđujete Dobricu Ćosića i Borisava Jovića, a znate da oni još uvijek diriguju političkim i kriminalnim podzemljem. Šešeljevog junošu Aleksandra Vučića kao da ne primjećujete.

Imate na stotine neprozvanih oficira bivše JNA, i još više paravojnih vojvoda, koji su bili umiješani u ratne operacije bombardovanja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Mostara, i svih ostalih porušenih gradova i sela.

Koliko vrijedi vaš život ako ste uplašeni i ucijenjeni? Zoran Đinđić nije bio svetac, ali se drznuo da bar priprijeti mafiji. Od toga što je podmuklo ubijen bilo bi mnogo mučnije da je bio spreman na sramotne kompromise, kakve vi pravite sa otvorenim nacistima i neonacistima.

Može se samo još očekivati da na Avali svečano otkrijete gigantski spomenik Bilu Clintonu. Koga god su Amerikanci bombardovali (Njemačka, Japan, Vijetnam, Laos, Panama, Guatemala, Južna Koreja, Irak) postadoše njihovi najvjerniji saveznici. A na Kalemegdanu, umjesto Meštrovićevog kipa “Pobjednika”, postavite statuu Franje Tuđmana, kao što bi u Zagrebu hrvatske kolege trebale podići spomenik Slobodanu Miloševiću, jer da nije bilo njega, Hrvatska bi još bila u sastavu raškovićevsko-amfilohijevske srboslavije.

Uz prethodno da napomenem, ja sam Bosanac, i Jugoslaven, ali pravi, istinski, zagovornik ravnopravnosti, protivnik tamnice za bilo koji narod i vatreni sam apologet slobode identiteta. Prema Ustavu SFRJ niko nema pravo na kapitulaciju. Bez obzira na sve krvave razdiobe, za mene je svaki kutak bivše domovine još uvijek moj, ma gdje se ja nalazio i ma koje bizarne dokumente morao pokazati na prelazima. S prezirom gledam na sve vas utaborene i ne priznajem da možete podijeliti Bosnu. Ako je uspijete rasparčati onda biste i vi, Srbi/Crnogorci i Hrvati, mogli nestati.

Na kraju ćete opet biti zajedno i pitaćete se: “Šta bi onim našim ludim liderima?”

Kao Bosanac sam za cjelovitu Bosnu. Ko ne bude uz Bosnu, trpiće već nekog novog dušmana.

Srbi su za Miloševićeve diktature zloupotrijebili Jugoslaviju, posebno JNA, čije sam mehanizme djelovanja i sam imao nesreću da dobro upoznam. Šef mi je bio Vukota Vuković, Gačanin, načelnik Katedre ideološko-političkih predmeta, iskompleksiran, smijenjen s položaja zamjenika komandanta Centra, izbačen iz SKJ u JNA. Arhetip svega arhi-demonskog što se moglo nagomilati u hipotalamusu degeneriranog monstruma, odrođenog od tipa homo-dinaridicus. U Sarajevu je proglašen za ratnog zločinca. Sada lješkari i uživa u čarima Zelengore, Tivta, Foče, možda i Kalgariya. Sijao je strah, svojim interpretacijama Društveno-političkog sistema SFRJ i stepenom neprolaznosti na ispitima. Niko nije bio veći titoist i marksist od njega. Nominalno. Privatno, bio je četnik, lažni erudita, paranoidno-šizoidni demagog, nemoralni kabadahija, jeftin vašarski teatralac-hipnotizer, švercer, kradljivac- kleptoman, tezgar, lihvar, razvratnik, nacionalist, podlac, sadist, kukavica i izdajnik, kao i mnogi slični njemu, stasali uz njega, kao sjeme zla proklijalo nakon njega. Usudio sam se suprotstaviti mu se i odstupiti od “bogomdanog” nastavnog Plana i programa visokoškolske nastave Vojne akademije RV PVO i predavati i o Nietzscheu.

Neki studenti su jako voljeli i cijenili moje inovacije i znam da su me nazivali jedinim gospodinom. Nije mi to laskalo, a još manje je bila ugodna moja popularnost žbirima i nazovi-kolegama koji su me denuncirali vojvodi od kojeg mi je zavisila ocjena, koji me je na kraju i smijenio sa dužnosti predavača, nasred časa, u Gestapo stilu. Takvih ima mnogo više nego što bi se moglo naslutiti. Raširili su se svuda po svijetu i njihove komšije-žrtve, bilo iz Bosne ili nekih drugih porušenih krajeva bivše domovine, često ne znaju pored koga žive, ravnopravno dobivajući pomoć zemalja što su im ukazale gostoprimstvo. Po Bosni koju su spaljivali i terorisali oni sada potražuju nekretnine. Da ih pridruže svojim palatama uz obale jezera i mora, po planinama. Oduvijek su zločin i pljačka naroda bili profitabilni.

Imate, gospodine Tadiću, punu vreću problema obješenu preko ramena, olovno tešku, ali ne toliko koliko je palo olova po mojoj Bosni. Imate i izazov da se suprotstavite svima čijom krivicom je u toku 78 dana “humanitarnog” bombardovanja od strane NATO-a palo na Bosnu, Kosovo i Srbiju 11.000 tona osiromašenog uranijuma. “Saveznici” su “testirali” 1000 raketa “tomahawk”, riješili se 40.000 zastarjelih kasetnih bombi. Sve to pada na dušu srbijanskim i crnogorskim okupatorima i agresorima, koji su prouzrokovali intervenciju NATO snaga na pastoralnu i čistu plodnu zemlju, šume, rijeke, izvore, vrtove. Djeca ginu i danas od mina.

Srbija je pretrpjela štetu od 100 milijardi dolara. Šta mislite koliku materijalnu štetu je od četničko-ustaškog terora pretrpjela Bosna i Hercegovina tokom četvorogodišnjeg sistematskog razaranja? Zar vjerujete da je dovoljno izvinjenje za patnju, koja još traje i čije posljedice će se još dugo osjećati, urezane možda zauvijek u podsvijest.

Nema oprosta. Morate se mijenjati i graditi porušeno, i pokušati bar djelimično obeštetiti žrtve, iako su duševne štete nepopravljive. Trudite se da stvorite novu kulturu, da uvedete mentalnu higijenu, da principi tolerancije i humanosti postanu temeljem obrazovanja mladih, počev od dječijih vrtića. Oslobodite se mitomanije. Tako ćete naučiti oprostiti sebi. U protivnom, raspršićete se pod naletima bijele kuge, narko-terora, raznijeće vas vihori neumlja i progutati zamke krivokletnog krivoslavlja.

Američka vojska je potvrdila da je tokom operacija u okolini Sarajeva, ispaljeno 10.800 projektila s osiromašenim uranijumom. Ne može se sa sigurnošću utvrditi broj civilnih žrtava, ali na strani NATO-a dosad je od posljedica zračenja preminulo pedeset vojnika, dok je oko 200 ozbiljno oboljelo. Od “Hodgkinsove” bolesti, kako je službeno nazvana, umro je značajan broj vojnika koji su služili u mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini. Ozračili su se tokom prenošenja, ili korišćenja projektila, ili prilikom kasnijeg čišćenja terena. Mnogim oboljelim vojnicima, od kojih su brojni i umrli, dijagnosticirana su kancerogena oboljenja, a u najviše slučajeva leukemija. Kakva je situacija među civilnim žrtvama u Bosni, na Kosovu i u Iraku, to je za sada teško utvrditi, ali se predviđa da će broj biti veći od žrtava direktnog ratnog dejstva.

Zemlje-proizvođači nuklearnog otpada, da ga ne bi odlagale i pod skupim uslovima čuvale u matičnim lagerima i deponijama na svojoj teritoriji, odlučuju se da ga prepakuju u smrtonosnu ratnu ambalažu. Krivi su Srebrov, Nogo, Džogo, Ćosić, Buha, Koljević, Jović, Rašković, Babić, Milošević, Kadijević, Perišić, Adžić, Drašković, Šešelj, Ražnjatović, Kostić, Vučurević, Krajišnik, Karadžić i Mladić, krenuli da “brane” slavenstvo i “pravo”-slavlje.

Iz potaje jačate poziciju hitlerolikog secesioniste Dodika. Kroz vaš patronat tzv. Republika srpska je napuhano jedro kom neki varljivi sibirski vjetar obećava plovidbu, ali vaša ukleta krivoslavna lađa ostaje nasukana na grebenima političke realnosti. Kao i uvijek tokom povijesti Rusi će vas u najboljem slučaju ostaviti da ih molite da vam promijene jarbol, ali nov brod nećete dobiti. To su dokazali Staljin, Kozirjev, Jeljcin, Putin.

Nije vam lako Tadiću, ali ne budite veći Srbin od krstonoških ekstremista, vaših četo-talibana, jer zbog njih se hiljade čestitih Srba stide priznati svoj identitet, mijenjaju ili prilagođavaju imena, nastojeći izbjeći jaram nečasne prošlosti svojih zlih sunarodnika. Predstoje vam trnovite staze preobražaja. Na tom proputovanju do samosvijesti ugledajte se na plemenitog i pametnog Rašu Popova. On je prepoznao u sebi, i u drugome, Čovjeka. Kad vam takvi ljudi budu ministri, moći ćete se pozivati na hiljadugodišnju historiju kao historiju mukotrpnog stasavanja autentične kulture.

Svoje duševno pročišćenje doživjećete tek onda kada se s punim poštovanjem okrenete vrijednostima koje ste proglašavali neprijateljskim po srpstvo. Jer, šta predstavlja supstanciju tog vašeg srpstva? Na pijedestal samoobmane podignuta je majka svih iluzija, da ste bolji. Ne, niste bolji. Ne postoje dobri i loši narodi. Postoje smo dobri i loši pojedinci. Šaroliko ljudsko društvo nije pijaca. Ne može se reći dobra pijaca. Ni sve jabuke nisu žute i slatke.

 

 

 

 

23.11.2010.

BAJRAM EF. MULIC: PALJENJE DZAMIJA NASA SU "KRISTALNA NOC"

Bajram ef. Mulić : Paljenja džamija naša su "Kristalna noć" 

 23/11/2010.
• Imam najstarije bošnjačke džamije u New Yorku, Bajram ef. Mulić, imao je proteklih dana nastup na zapaženom skupu pod naslovom “Borba protiv antisemitizma i mržnje”, ..

Imam najstarije bošnjačke džamije u New Yorku, Alipašine džamije, Bajram ef. Mulić, imao je proteklih dana nastup na zapaženom skupu pod naslovom “Borba protiv antisemitizma i mržnje”, koga je organizovao Kvins koledž (Queens College). Panel se inače poklopio sa 15. godišnjicom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.“Dejton nam je donio mir ali je nagradio agresore, pa se dešava da nam na Balkanu i dan danas pale džamije”, rekao je, između ostalog, Mulić u New Yorku, iskoristivši priliku da skup podsjeti na pregovore u Ohaju (Ohio) prije 15 godina.  Skup je zapravo bio posvećen i obilježavanju “Kristalne noći” (Kristallnacht), kada su nacisti zapalili prvu sinagogu 21. novembra prije tačno 72 godine. Mulić je, govoreći o devastaciji islamske kulture na Balkanu u proteklim desetljećima, polomljena stakla džamije u Tivtu poistovijetio sa antisemitizmom, podsjećajući šta je sve bila uvertira za holokaust. On je ujedno upitao prisutne goste da li smatraju da je insistiranje na zabrani gradnje Islamskog centra “Cordoba” na Manhattanu u New Yorku – “jedna vrsta antisemitske mržnje”

.Nakon što je u petominutnoj invokaciji pomenuo sve ono što je svim svim ljudima zajedničko - sve Božije poslanike od Ibrahima a.s. do Muhameda a.s., Mulić je istaknuo važnost međusobnog prepoznavanja i doticanja univerzalnih ljudskih vrijednosti bez obzira na religijske razlike. Za to je dobio burni aplauz, ali i čestitke brojnih rabina iz jevrejske zajednice New Yorka. Na skupu je prisustvovao i poznati senator države New York, Chuck Schumer.  Kvins koledž, poznati njujorški katolički univerzitet kojeg inače pohađa oko 23.000 studenata, organizirao je panel komemorativnog tipa, na kome se okupilo oko 600 uzvanika, prije svega uglednih američkih Jevreja. Na skupu je bilo prisutno i oko 30-ak preživjelih stradalnika holokausta.  Četrdesetogodišnji efendija Mulić, inače svršenik Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, u New Yorku je od 1991. Na američkom Siti koledžu (City College), već je odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti edukacije (EdD) za islamsku teologiju, dok je rezidencijalni dio svog doktorskog studija obavio na Oxfordu u Engleskoj. Autor je i knjige o izgradnji  mostova između Islama i Zapada. Član je Islamske zajednice (IZ) Bosne i Hercegovine, a vršio je dužnost predsjednika Imama iz BiH u Americi (IABNA). Uz, ovdje poznatog glavnog imama Bošnjačke islamske zajednice dr. Senada ef. Agića, sa sjedištem u Chicagu, Mulić je isto tako čest gost američkih multireligijskih, građanskih i akademskih foruma. Erol Avdović (Dnevni avaz)


23.11.2010.

SJEVERNA KOREJA NAPALA JUZNU KOREJU: DVOJE MRTVIH, 13 RANJENIH (VIDEO)

 

Južnokorejska vojska odgovorila je na artiljerijsku vatru, a odmah je izdana naredba o uvođenju najvišeg stepena pripravnosti

image Gust dim prekrio otok (Foto: Reuters)

 

Dva južnokorejska vojnika su poginula, a 13 ranjeno u utorak kada je vojska Sjeverne Koreje otvorila artiljerijsku vatru prema ostrvu Yoenpyeongu nedaleko od granice dviju Koreja u Žutom moru, javljaju južnokorejski mediji, prenose svjetske agencije.

 Ostrvo Yoenpyeong, koji je udaljen 12 kilometara od obale Sjeverne Koreje, obavijen je dimom jer gore kuće i šume. Njegovih 1.600 stanovnika dobilo je naredbu za evakuaciju, a neki su ranije pobjegli ribarskim brodovima.
 
- Najmanje četiri stanovnika su povrijeđena, a na ostrvo je palo pedesetak granata, izjavio je glasnogovornik lokalnih vlasti za novinsku agenciju Yonhap.
 
Sjeverna Koreja ispalila je oko 100 granata, a Južna je uzvratila vatru i ispalila 80 granata na artiljerijske položaje na sjevernokorejskoj obali, saopćili su ministarstvo odbrane i združeni štab oružanih snaga u Seulu. Razmjena vatre trajala je oko sat vremena i potaknula je Južnu Koreju da pošalje borbene avione ka Yoenpyeongu i stavi vojsku u najviše stanje pripravnosti.
 
Oko 1.000 vojnika je raspoređeno na ostrvu koji je izvor napetosti između dvije susjedne zemlje zbog lokacije i bogatstva ribom, a i prije je tamo dolazilo do pomorskih incidenata.
 
Južnokorejski predsjednik Lee Myung Bak sazvao je vanredni sastanak ministara zaduženih za sigurnost u podzemnom bunkeru kako bi razmotrili moguće odgovore na napad. Jedan dužnosnik u predsjedničkom uredu nazvao je napad "jasnom vojnom provokacijom" i upozorio je Sjever da će se suočiti s "oštrom odmazdom" u slučaju daljnjih
napada.
 
Predsjednički ured je saopćio da Seul istražuje je li napad Sjeverne Koreje odmazda za južnokorejsku vojnu vježbu zbog koje je Pyongyang već protestovao u svojoj poruci koju je poslao Seulu ranije u utorak.
 
Sjeverna Koreja je izjavila u utorak da je Južna Koreja prva ispalila granate te da je zbog toga Pyongyang poduzeo vojnu akciju.
 
- Uprkos našim ponovnim upozorenjima Južna Koreja je ispalila desetke granata... i mi smo odmah poduzeli snažnu vojnu akciju, javila je službena sjevernokorejska agencija KCNA. Agencija ne navodi je li u razmjeni vatre bilo žrtava i štete u Sjevernoj Koreji.
 
Incident se dogodio u vrijeme kad Stephen Bosworth, posebni američki izaslanik za Sjevernu Koreju, dolazi u posjet Kini da bi razgovarao o sjevernokorejskom nuklearnom programu i pregovorima o toj temi.

Kina: Poziva na mir između dvije Koreje

Kina je u utorak izrazila zabrinutost zbog granatiranja južnokorejskog ostrva Yeonpyeong u pograničnom području između dvije Koreje. 

Vojska Sjeverne Koreje ispalila je topničke granate na južnokorejski otok. Bilo je povrijeđenih i materijalne štete, a južnokorejske snage su uzvratile vatru, prenose mediji u Južnoj Koreji na koje se pozivaju svjetske agencije. 

Portparol Ministarstva vanjskih poslova Kine Hong Lei je na pres-konferenciji rekao da obje srane na Korejskom poluostrvu "treba da više doprinesu miru" i da je to "imperativ za povratak u pregovore" šest zemalja u cilju okončanja sjevernokorejskog programa stvaranja nuklearnog oružja, prenosi Reuters iz Pekinga. 

Agencija podsjeća da je Kina jedina velika zemlja saveznik Sjeverne Koreje, da ekonomski i diplomatski podržava svog izolovanog susjeda i da je sjevernokorejski lider Kim Jong-il ove godine dvaput bio u posjeti Pekingu u cilju jačanja saradnje. 

Ta saradnja je, međutim, postala "bolna tačka" u odnosima Pekinga i Washingtona pošto je Pyongyang objavio da se "velikim koracima" približava obogaćenom uranu. 

Specijalni američki izaslanik za Sjevernu Koreju Stephen Bosworth , koji se upravo nalazi u regionu, u utorak dolazi u Peking. Njegova turneja je usmjerena ka stvaranju uslova za nastavak pregovora šest zemalja o spornom nuklearnom programu Sjeverne Koreje. Do sada je boravio u Južnoj Koreji i Japanu. 

Šest zemlja u pregovorima koji su zapeli su, pored Sjeverne Koreje koja odbija učešće, Južna Koreja, Kina, Japan, Rusija i SAD. 

23.11.2010.

MARJAN HAJNAL: POSLANICA SRBIMA I CRNOGORCIMA

Marjan Hajnal : POSLANICA SRBIMA I CRNOGORCIMA 

 23/11/2010.
• U centru Evrope. A onda, zbog vas i zapadnih komšija Hrvata, porušena, pobijena, opljačkana, raseljena, raspamećena, ponižena, srušena niže od nivoa Siera Leonea...

Piše : Marjan Hajnal (ORBUS)

“Boj se, Adsone, proroka i onih što su pripravni umrijeti za istinu,jer obično za sobom u smrt povuku mnogo drugih ljudi, često prije sebe, ponekad umjesto sebe.”

(Umberto Eco, “Ime ruže”)

Ovo svoje obraćanje, svjesno tendenciozno nazvanom “poslanica”, ne želim početi sa “draga braćo Srbi i Crnogorci”, zvučalo bi neiskreno i popovski. Meni su svi dobri ljudi braća. Pa i svi dobri među vama.Ipak, ne mogu vas pompezno, uopšteno, osloviti tako, jer vaša srca više ne poznajem. Istina, nekima bih još uvijek mogao biti brat, ali izgubismo uzajamno povjerenje.

Prevratna vremena su vas promijenila, sva vaša “događanja naroda”, tako da ni u nekad čestitim kućama ne mogu se osjećati kao nekada, svoj među svojima. Bar jedan će se uvijek naći među vama koji će me motriti s podozrenjem, podsmijehom, cinizmom, ako ne i s mržnjom. Jer, ja sam sada među “onima”, na koje se često pozivate, čijem se Bogu molite, a ipak ih u skrivenim kuhinjama sljedbenici-magistranti antisemite Nikolaja Velimirovića, generalno sve zajedno nazivaju Bogo-ubicama.

Uvjerio sam se u to ne jednom, pa i pred hramom Petra I Cetinjskog, na Crnoj Rijeci u Crnoj Gori, 2003., kad htjedoh vidjeti najstariju štampariju. Dovedoh i sina, i iako sam se nenametljivo i pristojno predstavio ko sam i odakle dolazim, doživjeh neprijatnosti. Ipak, ni prije, ni tada, nikada nisam mislio da su svi pravoslavni vjernici isti, jer ne mogu svi biti isti. Nije to bio razlog da ne poželim više doći u Crnu Goru, niti ću prestati turistički posjećivati sve spomenike prošlosti, pa i vjerske objekte, ali samo zbog arhitekture, povijesti, rariteta i umjetničkih djela, porobljenih pod debelim zidinama, skrivenih od svjetlosti slobodnog uma.

Često svrstavam pravoslavlje u “krivoslavlje” (moja kovanica), ali, zamjerajući sve što se objektivno mora kritički prevrednovati, nisam izgubio iz vida da je jedan moj bratić, iako mlad, u crkvenoj hijerarhiji lijepo rangiran pravoslavni sveštenik. On nije kriv za ratove, ne širi riječi netrpeljivosti. Zna da ja pomno motrim njegovo djelovanje. Bez obzira šta će mi reći o ovoj mojoj moralici, protestu, apelu, slovu o humanosti, on lično, prije svih drugih, mora znati da je svako pravovjerje – prazna fikcija. Nijedan fundamentalizam nije ortodoksan, ni prvi, niti je jedini, niti može biti pozitivan.

Ovaj tekst nije kritika vašeg etniciteta, vaše religije, već kritika odsustva kolektivne i pojedinačne svijesti o pravilnom poimanju transcendentnih sfera.Poznat mi je vaš odnos prema nepravoslavcima. Poznajem žargon i sav arsenal uvreda i predrasuda. Katkad se ispoljava nevjerovatno nizak stepen tolerancije, a često i otvoren barbarski primitivizam. Znanja tuđinaca ekstremni ksenofobi ne prihvataju. Makar i prikriveno, radije slavite vaše izrode, posebno njihovu “hajdučiju”, pružate im jatački azil.

Pa zašto vam se onda obraćam?

Pišem vam da bih vam pomogao da odijelite zdrava mlada stabla od – crvotočnih. Nažalost, nekad se u epicentru zaraze, među zaraženim drvećem, mora spaliti i određen broj još neinficiranih truljenjem, da bi se spasila šuma. Opasno je biti bor preblizu žarištu bolesti. Kao i usamljen, izložen munjama. Pišem vam jer su Aleksa Šantić, Branko Radićević, Miroslav-Mika Antić i Branko Miljković, moji pjesnici. Branko Ćopić pisac je i pjesnik mog djetinjstva i kasniji učitelj u oblasti političko-filosofijskog svjetonazora.

Pišem vam, jer je Nikola Tesla, kozmopolit, vegan, humanist, više moj, nego li vaš. Moralo bi vam to biti kristalno jasno: ovi velikani bi danas sa većinom vas porekli bilo koji oblik srodnosti. Ako nemate čistu savjest, ili, niste sigurni o to da li ne počiniste grijeh prema čovjeku, ne sramotite imena pomenutih, identificirajući se sa njima i napadno ih svojatajući. Ni po čemu niste “svoji”.

Uvijek sam se divio vedrom narodnom duhu jednog Miodraga Petrovića-Čkalje, i danas su mi najdraži glumci Ljuba Tadić, Milena Dravić, Aleksandar Berček, Goran Sultanović, Miki Manojlović. O velikim srpskim sportistima poput Nenada Stekića, o vaterpolistima, košarkašima, odbojkašima, teniserima, govorim sa dubokim poštovanjem.

Ističem ljepotu i osebujnost vašeg folklora. Vjerovatno ste među najboljima. Istini za volju, to dugujete vjekovnom miksanju i apsorpciji različitih kultura. Ali, ne mogu govoriti pohvalno o srpskoj kuhinji.
U njoj uvijek sjedi duh Velimirovića, koji truje “svoj” pravoslavni narod. A bez zdravog stomaka, i najbistriji um se zamagli, i vremenom se obezumi, izbezumi. Zato ni u poznate među vama ne mogu imati bezrezervno povjerenje. Estrada je jedno, a humana esencijalnost nešto posve drugo.

Poslovična floskula o hrabrosti vaših junaka imala bi manje postojano utemeljenje kada bi se izuzeli hrabriji ino-ratnici sa svojim ideologijama. Četnička “hrabrost”, demonstrirana prilikom ubijanja nejači i zlostavljanja žena, potamnjuje sve slavne solunske zasluge i ordenje. Na žalost onih stvarnih, zaboravljenih, u zapećak odbačenih heroja, falsificirate cjelokupnu historiju. Skloni bratoubilaštvu, svojih narcisoidnih megalo-fikcija ne pošteđujete ni razum, ni pravdu, ni etiku Istine. Šta bi danas rekle žrtve Kozare i Jasenovca?

Da nije bilo Tita, kraj II svjetskog rata dočekali biste kao poražena kolaboracionistička fašistička zemlja, obavezna da plaća ratne reparacije. Takav bi bio, van svake dileme, rezultat politike četničkih vojvoda. Od sankcija antifašističke međunarodne zajednice Tito je, kao lojalan Hrvat/Slovenac, istog epiloga spasio Hrvatsku i Sloveniju. Hitlerove naciste u Ljubljani i Zagrebu dočekali su sa ovacijama i cvijećem.

Ne vjerujem ni u gostoljubivost koju smatrate važnim obilježjem tradicije vašeg naroda. Mnogi su se uvjerili da se ta prostosrdačnost i predusretljivost ksenofobično istopila kao snijeg pod naletima juga, već pri prvom manjem razilaženju mišljenja. Jer, volite da dominirate, upravljate, savjetujete, komandujete, što je odlika čobanskog mentaliteta. Sve “niže” pripadnike vrste mislite da ste prerasli i da ih imate pravo satjerati u torove. Počinjete svoj repertoar pošalicama, zatim porugama, cinizmom, porno-psovkama, što sve brzo prerasta u orkestriranu orgijsku hajku pijanih, sirovih, surovih, umišljenih grlatih “megdandžija”, pred kojima ne bježe i ne ginu drugi junaci, već srne i lanad. Puni ste nagomilanih frustracija, fobija i sujevjerja.

Demonizirate prirodu, hranite se najgorim otrovima, a nezdrava hrana se vraća na životnu pozornicu kao negativna energija. To degenerira duh i generira višestruko loše i opasne posljedice. Imate masu nacističkih pokreta, tolerišete njihovo smeće na stranicama interneta. Ne razumijevajući povijesnu genezu religijske svijesti i ne prihvatajući da je i pravoslavlje sekta, podforma judaizma, okomljujete se na bestijalan način protiv svakog koga vaš pop žigoše kao otpadnika.

Nakon što su pravoslavni/krivoslavni sektaši pripadnika Hare Krišna pokreta iz Jagodine u nekoliko navrata pred njegovom kućom uboli nožem, a posljednji put na čelu mu usjekli krst (!!!), Raša Popov je rekao da će Beograd biti demokratski grad tek kada se Mahamantra slobodno bude pjevala ispred Srpske akademije nauka. Ali, kada će to biti? Ne čudi što su počinitelji nasilja neidentificirani, jer ih niko i ne traži. A i kako bi, ako je inspektor MUP-a Srbije, Zoran Luković, “vodeći ekspert Evropske federacije protiv sektnog djelovanja”. Prema njegovim nalazima u Srbiji ima preko stotinu sekti i 500.000 “zavedenih” Srba koje treba (podrazumijeva se, svim sredstvima, pa i nožem) vratiti na “pravi put”. Uspaničen, njegov bojovnik-nadriljekar, Miroljub Petrović (cinizam imena, miro-ljub), porijeklom Crnogorac, suosnivač tzv. “Centra za antropološke studije”, evoluirao u međunarodnog špijuna pravoslavne crkve, zadužen za razbijanje sekti, djelatan i u Izraelu (ali identificiran), izjavljuje na svom forumu da “kapetanu” Draganu treba obezbijediti azil u Izraelu. Sve je jasno. Lobi, van svake sumnje, postoji. Isti onaj koji je brodovima slao granate da se njima sruši i spali Sarajevo. Ostaje jasan zaključak da je pravoslavna sekta, podignuta na nivo državne egzekutive, stvarno opasna, po susjede i međunarodni mir. Riječ je o kontinuiranom teroru koji od Srednjeg vijeka pogađa prije svega Bosnu. Metod žigosanja, primijenjen u Jagodini ima, dakle, svoju duboku mračnu prošlost, o kojoj autor knjige “Nož”, Vuk Drašković, rehabilitator Draže Mihajlovića, dobro zna da je nisu inicirali neki miroljubivi “sektaši”. Isto znaju vladike Amfilohije i Kačavenda. Njima i njihovim gnusnim zlodjelima već će se baviti, najvjerovatnije, sud Onog kom se usuđuju moliti svojim lažnim molitvama.

“Čojstvo” i “junaštvo” ste dokazali, švercujući narkotike, napastvujući prvo sve vaše neistomišljenike, često ih surovo likvidirajući. Pokazali ste se u pravom svjetlu odobravajući oružano ubijanje zemlje u kojoj ste se vi najlagodnije osjećali. A i sami znate, ili i ne znate, da se ogroman broj vaših očeva, zakonski neprocesuiranih počinitelja ratnih zločina, pri završetku Drugog svjetskog rata, vještom mimikrijom sakrio među svojim žrtvama. Njihovi zločinački geni sada su glasno odjeknuli u vama.

O sindromu kosmatih dinaridskih čudovišta u liku četničkih vođa iza kojih ste se (uglavnom) svrstali, bile bi potrebne čitave edicije psihoanalitičkih studija, u kojima bi više mjesta trebalo posvetiti vama i vašem licemjerju, nego tim vašim povampirenim idolima.

BEOGRAD KOJI JE UPRKOS SVITANJU TONUO U MRAK – POGLED S KALEMEGDANA U PRASKOZORJE

U Beogradu sam završio postdiplomski studij, smijer “Sociologija kulture i umjetnosti. Kulturna politika”. Počeo sam studirati u miru, a završetak školovanja će se pretvoriti u pravu rašomonijadu, košmar bez kraja. U ratnim uslovima, dokazivao sam ispravnost svojih nazora o humanosti. Brojne uvrede i degradacije pretrpjeh, i odoh, zauvijek. Istina, kolege su me ispratile i poklonili su mi knjigu, divna mi čuda, “Istorija srpskog naroda”, Apolona Aleksandroviča Majkova. Imam tu knjigu i sada, s njihovim potpisima.

Kao čudna sjećanja izdvajam slike svanuća koja dočekah zagledan u grad na ušću Save u Dunav. Stizao bih obično pred zoru vozom iz Sarajeva, pješke bih se upućivao od željezničke stanice pored Zelenog Venca prema Knez Mihailovoj ulici i dalje do Kalemegdana, kao prvi posjetilac. Razmišljao sam o vremenima gradnje tvrđave i obalama grubo spojenim mostovima bez stila. Taj pogled u praskozorje na drevni grad, ispunjavao me nekom čudnom zebnjom, jer nisam dolazio mirna srca. Boje jutarnjeg neba više su me podsjećale na suton. Osvit sumraka.

Poredio sam panonsku panoramu s pogledom na Sarajevo sa Gorice. Hegelijanska loša beskonačnost. Prije nego bi se Singidunum probudio, sumoran, mahmuran, težak, bez aforizama Duška Radovića, ne obraćajući pažnju na košavu, bljeskale su mi slike vinčanske naseobine, defilovali su osvajači sa svojim zastavama, Tračani, Skiti, Dardanjani, Tribali, Dako-Geti, Autarijati, Iliri, Kelti, Skordisci, Rimljani, Huni, Gepidi, Goti, Avari, Franci, Turci, Austrijanci, Mađari, Njemci... Svi su nestali, a ipak su tu, njihov prah u zemlji. I dozivanje pravde iz pale krvi nedužnih i nedozvane kazne nebeske za silnike. Koliko li je bilo bola, patnji, mržnji, i zaludnosti, u smrti?

Izložen oštrom sjeveroistočnom vjetru, kasne jeseni 1989., instinktom vjekovno progonjenog predosjećao sam da u tim mutnim valovima Save i Dunava, već odavno ne obitavaju duhovi Starih Slavena.

Malo je u vama ostalo od slavenstva. Fizionomija ima koliko i dominantnih gena. Toliko i karaktera. Dokazujete da ste porijeklom od Soraba u Iranu, ili da ste jedno od nestalih plemena Davidovih... Mnogi su prošli Balkanom... A neke loze su asimilirane, skoro nestale. Cincari, naprimjer. Otuda, ne možete i ne smijete biti ponosni na neku svoju etnoreligijsku kompaktnost i autohtonost. Još šire gledano, nacistička eugenika bi se vrlo nepovoljno izrazila o genetskom porijeklu vaših sadašnjih najzagriženijih ksenofoba.

Pozitivne izuzetke predstavljaju  rijetki objektivni povijesničari, svjesni genetske šarolikosti zajednica na tlu Srbije i Crne Gore. Ali, koliko je takvih samosvjesnih među vama?Moje ime nije vam nepoznato. Studenti na Vojnoj akademiji u Rajlovcu na kojoj sam radio kao predavač, sigurno se moraju sjećati moje ideološko-političke borbe vođene od 1986. do 1992. godine, i svih mojih stradanja i zalaganja da u JNA ne prevlada mrak. Vodio sam rat, prije rata. I izgubio sam. Najveći poraz doživio sam kada sam nakon časova na kojima sam pitomcima govorio o humanosti i oficirskoj časti, odjednom ih ugledao kako uljem premazuju topovske granate. Dio oficira je bio direktno uključen u bombardovanje Sarajeva. Znači, pucali su na moju djecu, i svu ostalu djecu i narod u opkoljenom gradu. Tada sam rekao, s ovim destruktivcima moja majka i ja nemamo ništa zajedničko. Nikada nismo ni imali.

Važan mi je samo Egzistat-Humanum. Ne možete mi pripisati, zbog oštrine riječi, da sam srbomrzac. Rodila me Radmila Zolotić (starosl. zoloto – zlato). Nikada ne pomenu riječ vjera i nacija. Nikada mi ne reče: “Ne druži se sa njim, ili sa njom”. Govorila mi je: “Budi čovjek, i u svakom gledaj čovjeka”. Ako ćete mi to uzeti za zlo, bila je bosanska Bogumila. Jedna od mnogih. Sve su majke bosanske/bošnjačke, koje u srcu nose nezaborav stećaka – Bogumile. Kao što vidite, niste nas uništili, i nećete. Kao mlada brigadirka gradila je Beograd od 1945. Osjećao sam se u Beogradu kao u svom gradu, sve dok mi nije postalo jasno da to nije onaj grad iz snova moje majke.

BICIKLISTI I NATO BOBMARDOVANJE KRIVOSLAVLJA

Rodih se u pogrešno vrijeme, kad su rijeke mog djetinjstva, Fojnica i Bosna, bile već zagađene. Da sam se rodio pedesetak godina ranije i imao bicikl kakav imam danas, kako bih uživao vozeći se od mog Visokog do Kraljeve Sutjeske, Breze, Busovače, Vrela Bosne. Početkom XX vijeka bosanske rijeke (kao i većina ostalih) još su bile čiste, a putevi neopterećeni prisustvom opasnih automobila, najvećih neprijatelja ljubitelja dvotočkaša. Od kada znam za sebe imao sam bicikl i mnoge sam promijenio. Prvi sam iznudio sa tri godine: ušao sam u prodavnicu, sjeo na jedan zgodni trotočkaš (kojem se jedan točak mogao skinuti) i nisam htio sići dok ga roditelji nisu kupili. U toku gimnazijskog školovanja nekom prilikom sam na biciklu trenirao izdržljivost i peo se do Grada, smještenom na jugozapadnom platou pored Visočice. Ne želeći da negdje ostavim nov bicikl popeo sam i njega na sam vrh Visočice.

 Vidio to jedan od školskih kolega pa se uz već postojeće zgode o meni prepričavala i ta. Imao sam u Tuzli druga, najlažljivijeg lažljivca svih vremena. Praštao sam mu, svima je pričao u trenu smišljene priče. Pozvao me on da odemo do Modračkog jezera, tamo, kaže, vidio mladice, svaka duga preko jednog metra. Da bismo brže stigli predloži on da krenemo samo njemu znanom prečicom, a odatle ćemo dolinom Spreče. Zalutasmo, sumrak već. U jarugama zapali naši bicikli u blato, nismo znali gdje smo. Morali smo nositi i bicikle i blato na njima. Vratio sam se razočaran i premoren. Najsretnije i najbezbrižnije dane provodio sam vozeći se pored rijeke Fojnice do Kiseljaka (uz neizostavno zaustavljanje pored izvora mineralne vode), nastavljajući nekad prema Kreševu, ili do grada Fojnice i dalje, do Prokosa. Raspjevane bukove i male vodopade pamtim kao najuzbudljivije slike djetinjstva, a kasnije sam dovodio porodicu. Vozio sam “Rogov” desetobrzinac čak i zimi, pod skijaškim naočalama, često se kližući po ostacima leda na cesti. Susreti sa psima koji su lajali i skakali na mene, tako maskiranog, nisu me baš radovali.

Sjeća li se još neko Milana Panića?

Radi mlađih koji nisu čuli o tom vrlom Srbinu koji je želio pomoći ne samo svom narodu, već i svima na prostorima bivše Jugoslavije, a i radi onih starijih kojima sjećanje bježi od vremena događanja Gazimestana i mega-mitinga, treba se sjetiti tog srpskog biznismena. U mladosti i on je volio biciklizam. Zavidni sunarodnici su mu to uzimali kao predmet poruge, a on je bicikl zamijenio udobnim privatnim avionima. U SAD je postao uspješan biznismen, ugledan i omiljen partner. S početkom Yu-krize želio je pomoći svima i spriječiti ono što je njemu bilo jasno da će se dogoditi – bombardovanje od strane NATO snaga. Panić se angažirao u politici, izabran je za prvog premijera Savezne Republike Jugoslavije (1992., smijenjen iste godine). Ponovo se kandidirao 1996. ali bezuspješno. Upozoravao je na realne opasnosti, a iz njemu bliskih izvora sigurno je imao pouzdane informacije.

Želio je po svaku cijenu preusmjeriti gebelsovsku doktrinu Miloševićevih generala. Nije uspio. Nakon što su ismijali reforme Ante Markovića, ismijali su i Panića. Za posljedicu, dogodila se Srebrenica, pa Kosovo, zatim ono što se nagađalo već 1992. Tada sam bio u Žarkovu gdje su bili aerodinamički tuneli konstruktivnog centra i Vojna akademija ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane. JNA će se tih dana transformirati u Vojsku Jugoslavije. Neko vrijeme, do polaska za Izrael, proveo sam i na Banjici, na Akademiji kopnene vojske, gdje sam predavao i pitomcima dislocirane Akademije ratne mornarice. Tada se već unaprijed znalo da Milošević vodi kompletnu Jugoslaviju u katastrofu. Pratio sam ekspresni raspad JNA. Neki oficiri i pitomci su još uvijek bili zajedno, Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Mađari, ali se sastav preko noći mijenjao. Traženi su “dobrovoljci” za dubrovačko ratište, čak i među predavačima. Neki su se odazvali.Šta bi Vlada Srbije danas preduzela, kada bi se nekako mogao zamajac historije vratiti u 1990. godinu? Da li bi se opet rugali Markoviću i “biciklisti” Paniću?

GORKI PLODOVI

Danas imate mnogo crnih rupa u svom nacionalnom identitetu. Trebaće vam mnogo snage  da otplivate daleko od njih. Nakon što sam 2008. odgledao televizijsku seriju “Gorki plodovi”, u odličnoj režiji Siniše Kovačevića, godinu dana nisam uključio televizor. Svaki drugi tv sadržaj izgledao mi je blijed poslije te serije. Trebalo mi je vremena da prikupim snage da se vratim kritičkoj riječi. U pitanju je bila samo ekranizirana drama života, svedenog na margine, srušenog u moćno poslijeratno beogradsko podzemlje. Sa fenomenalnom ekipom glumaca ostvaren je pun psihološki efekat rasula društva, porodice, individue, potpune moralne dekadencije nastale kao posljedica postratovskih psihoza, sa punim trijumfom mafijaških narko-klanova i njihove moći, brutalno infiltrirane u najviše političke institucije. Ta serija je samo odškrinula pritvorena vrata mojih sjećanja na realne užase prodefilovale kroz vojni Pres-centar kom sam bio priključen tokom 1991. Osnovni zadatak tog Centra bio je praćenje tokova na ratištima u Sloveniji, potom u Hrvatskoj. Morao sam vidjeti sve najgore foto i video-dokumente. Tada sam postao vegetarijanac. Nakon kraćeg vremena, ne mogavši izdržati, zamolio sam da me poštede tog posla.

Rat je imao tri dijela: pripremu, realizaciju, i gorke plodove. Ti plodovi i danas dospijevaju van vrtova zla, do svih meridijana i paralela. Nema kutka na Planeti na kom ne očajava neka od žrtava Yu-bezumlja, začetog u ložama. Realizatori ste bili vi. Žrtva, najmanja među mnogima, sam i ja. I čitava moja porodica. Najteže žrtve su ućutkane, fizički, ili psihički.

Pitam vas sada: ako ste toliko mentalno superiorni, “nebeski”, kao što sebe zamišljate, kako ste mogli podržati vampirski pir i učestvovati u njemu? Ne, vaši umovi nisu ništa superiorniji od umova vaših žrtava. Može biti samo suprotno, da ste iskompleksirani i inferiorni. Ne suprotstaviti se destruktivnoj komandi, ne pokušati izvesti vojni puč i zbaciti tirane, mogli su samo oni koji su se solidarisali sa politikom komandovanja sračunatog na linč i totalni bestijalni teror. Tome je neophodno pridodati i ono najbitnije: u vaš genetski kod se uprogramirao neokajani genocid počinjen nad Bogumilima. Nikada niste shvatili i priznali šta su tim najboljima među najboljima učinili vaši pradjedovi.

Vama je bogumilska epopeja donekle poznata, ali vi odbijate da odbacite od sebe strah i otvoreno prihvatite odgovornost, svoju ličnu, i odgovornost onih koji vas drže u kavezu bjesnila prošlosti. Sve dok ste zadojeni bezosjećajnošću, nećete moći duhovno evoluirati i evaluirati zlodjela.


GOSPODINE PREDSJEDNIČE SRBIJE, BORISE TADIĆU!

Napravili ste nekoliko koraka u pravcu međunacionalnog pomirenja. Međutim, ili ste zastrašeni lutak na konopcima, ili ste mutan diplomat koji i nema nikakvog drugog izbora osim da postupa po diktatu međunarodne zajednice? Izvinjavate se zbog žrtava, međutim, ja ta izvinjenja ne prihvatam, jer su formalna i rezultat koristoljubivog dodvorničkog mentaliteta. Dodvoravate se Evropi i koketirate s njenim misionarima. Znate vrlo dobro da porodice poginulih, nestalih, civilnih i vojnih invalida rata, psihički nepovratno stradalih, moralno degradiranih, osiromašenih, propalih, razjurenih, ne mogu oprostiti. I kada bi to htjeli, nemaju pravo u ime onih koji nemaju šta da oproste, jer su zločini počinjeni prema njima toliki da je smiješno i skaradno vaše skrušeno nemušto izvinjavanje.

Možda, jedino, mogli biste pokušati ublažiti nanesene moralne uvrede preživjelim žrtvama i njihovoj djeci i unucima, kada biste se u Narodnoj skupštini Srbije javno zauzeli za proglašavanje svih Miloševićevih saradnika ratnim zločincima. A vi najbolje znate ko su oni. Morate se distancirati od Dragana Vasiljkovića optuženog za silovanja, svirepa mučenja i ubistva zatvorenika. Pridružite se zahtjevu o njegovoj ekstradiciji vlastima Republike Hrvatske. Ne vrijedi vam mnogo priča o tome da se ne zna gdje je glavni protagonist genocidne egzekucije u Srebrenici. Ni najveći naivci neće povjerovati da obavještajne službe Srbije ne znaju gdje se on nalazi. Tek kada vi lično izručite Ratka Mladića Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu i kada potpišete saglasnost da i u ime Srbije odobravate izvršenje pogubljenja javnim vješanjem zlikovca Radovana Karadžića na Marindvoru u Sarajevu, ja ću reći da ste čestit predsjednik i pravedan čovjek. Ili, želite li da se pridružim korpusu uvjerenih da nema dobrih Srba? Ne prihvatam takve stavove. Ne dijele se narodi na dobre i loše.

Međutim, ne vjerujem u izvinjenja i moć praznih riječi. I nijedan drugi Bosanac koji drži do ugleda svoje zemlje neće vjerovati pričama koje trebaju perfidno da obmanu najširu javnost. O kakvom se izvinjenju može čak i pomišljati ako u Srbiji tolerišete reafirmaciju četničkog pokreta i egalitarizaciju sa antifašističkim Narodnooslobodilačkim ratom? Zar vi ne znate kakve zločine su činili četnici? Zar su vam nedostupna saznanja o masakrima nepravoslavnog stanovništva po Bosni i divljanju bezumnih hordi nad nezaštićenim ženama, djecom, starcima i svim neistomišljenicima?

Vi posjedujete vrlo precizne informacije o svim mračnim kolovođama uspostavljanja logora i o okrutnim mučenjima i likvidacijama. Oni su još uvijek uz vas, osvrnite se. Nemate muškosti da naredite momentalno hapšenje Vuka Draškovića. Ne osuđujete Dobricu Ćosića i Borisava Jovića, a znate da oni još uvijek diriguju političkim i kriminalnim podzemljem. Šešeljevog junošu Aleksandra Vučića kao da ne primjećujete.

Imate na stotine neprozvanih oficira bivše JNA, i još više paravojnih vojvoda, koji su bili umiješani u ratne operacije bombardovanja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Mostara, i svih ostalih porušenih gradova i sela.

Koliko vrijedi vaš život ako ste uplašeni i ucijenjeni? Zoran Đinđić nije bio svetac, ali se drznuo da bar priprijeti mafiji. Od toga što je podmuklo ubijen bilo bi mnogo mučnije da je bio spreman na sramotne kompromise, kakve vi pravite sa otvorenim nacistima i neonacistima.

Može se samo još očekivati da na Avali svečano otkrijete gigantski spomenik Bilu Clintonu. Koga god su Amerikanci bombardovali (Njemačka, Japan, Vijetnam, Laos, Panama, Guatemala, Južna Koreja, Irak) postadoše njihovi najvjerniji saveznici. A na Kalemegdanu, umjesto Meštrovićevog kipa “Pobjednika”, postavite statuu Franje Tuđmana, kao što bi u Zagrebu hrvatske kolege trebale podići spomenik Slobodanu Miloševiću, jer da nije bilo njega, Hrvatska bi još bila u sastavu raškovićevsko-amfilohijevske srboslavije.

Uz prethodno da napomenem, ja sam Bosanac, i Jugoslaven, ali pravi, istinski, zagovornik ravnopravnosti, protivnik tamnice za bilo koji narod i vatreni sam apologet slobode identiteta. Prema Ustavu SFRJ niko nema pravo na kapitulaciju. Bez obzira na sve krvave razdiobe, za mene je svaki kutak bivše domovine još uvijek moj, ma gdje se ja nalazio i ma koje bizarne dokumente morao pokazati na prelazima. S prezirom gledam na sve vas utaborene i ne priznajem da možete podijeliti Bosnu. Ako je uspijete rasparčati onda biste i vi, Srbi/Crnogorci i Hrvati, mogli nestati.

Na kraju ćete opet biti zajedno i pitaćete se: “Šta bi onim našim ludim liderima?”

Kao Bosanac sam za cjelovitu Bosnu. Ko ne bude uz Bosnu, trpiće već nekog novog dušmana.

Srbi su za Miloševićeve diktature zloupotrijebili Jugoslaviju, posebno JNA, čije sam mehanizme djelovanja i sam imao nesreću da dobro upoznam. Šef mi je bio Vukota Vuković, Gačanin, načelnik Katedre ideološko-političkih predmeta, iskompleksiran, smijenjen s položaja zamjenika komandanta Centra, izbačen iz SKJ u JNA. Arhetip svega arhi-demonskog što se moglo nagomilati u hipotalamusu degeneriranog monstruma, odrođenog od tipa homo-dinaridicus. U Sarajevu je proglašen za ratnog zločinca. Sada lješkari i uživa u čarima Zelengore, Tivta, Foče, možda i Kalgariya. Sijao je strah, svojim interpretacijama Društveno-političkog sistema SFRJ i stepenom neprolaznosti na ispitima. Niko nije bio veći titoist i marksist od njega. Nominalno. Privatno, bio je četnik, lažni erudita, paranoidno-šizoidni demagog, nemoralni kabadahija, jeftin vašarski teatralac-hipnotizer, švercer, kradljivac- kleptoman, tezgar, lihvar, razvratnik, nacionalist, podlac, sadist, kukavica i izdajnik, kao i mnogi slični njemu, stasali uz njega, kao sjeme zla proklijalo nakon njega. Usudio sam se suprotstaviti mu se i odstupiti od “bogomdanog” nastavnog Plana i programa visokoškolske nastave Vojne akademije RV PVO i predavati i o Nietzscheu.

Neki studenti su jako voljeli i cijenili moje inovacije i znam da su me nazivali jedinim gospodinom. Nije mi to laskalo, a još manje je bila ugodna moja popularnost žbirima i nazovi-kolegama koji su me denuncirali vojvodi od kojeg mi je zavisila ocjena, koji me je na kraju i smijenio sa dužnosti predavača, nasred časa, u Gestapo stilu. Takvih ima mnogo više nego što bi se moglo naslutiti. Raširili su se svuda po svijetu i njihove komšije-žrtve, bilo iz Bosne ili nekih drugih porušenih krajeva bivše domovine, često ne znaju pored koga žive, ravnopravno dobivajući pomoć zemalja što su im ukazale gostoprimstvo. Po Bosni koju su spaljivali i terorisali oni sada potražuju nekretnine. Da ih pridruže svojim palatama uz obale jezera i mora, po planinama. Oduvijek su zločin i pljačka naroda bili profitabilni.

Imate, gospodine Tadiću, punu vreću problema obješenu preko ramena, olovno tešku, ali ne toliko koliko je palo olova po mojoj Bosni. Imate i izazov da se suprotstavite svima čijom krivicom je u toku 78 dana “humanitarnog” bombardovanja od strane NATO-a palo na Bosnu, Kosovo i Srbiju 11.000 tona osiromašenog uranijuma. “Saveznici” su “testirali” 1000 raketa “tomahawk”, riješili se 40.000 zastarjelih kasetnih bombi. Sve to pada na dušu srbijanskim i crnogorskim okupatorima i agresorima, koji su prouzrokovali intervenciju NATO snaga na pastoralnu i čistu plodnu zemlju, šume, rijeke, izvore, vrtove. Djeca ginu i danas od mina.

Srbija je pretrpjela štetu od 100 milijardi dolara. Šta mislite koliku materijalnu štetu je od četničko-ustaškog terora pretrpjela Bosna i Hercegovina tokom četvorogodišnjeg sistematskog razaranja? Zar vjerujete da je dovoljno izvinjenje za patnju, koja još traje i čije posljedice će se još dugo osjećati, urezane možda zauvijek u podsvijest.

Nema oprosta. Morate se mijenjati i graditi porušeno, i pokušati bar djelimično obeštetiti žrtve, iako su duševne štete nepopravljive. Trudite se da stvorite novu kulturu, da uvedete mentalnu higijenu, da principi tolerancije i humanosti postanu temeljem obrazovanja mladih, počev od dječijih vrtića. Oslobodite se mitomanije. Tako ćete naučiti oprostiti sebi. U protivnom, raspršićete se pod naletima bijele kuge, narko-terora, raznijeće vas vihori neumlja i progutati zamke krivokletnog krivoslavlja.

Američka vojska je potvrdila da je tokom operacija u okolini Sarajeva, ispaljeno 10.800 projektila s osiromašenim uranijumom. Ne može se sa sigurnošću utvrditi broj civilnih žrtava, ali na strani NATO-a dosad je od posljedica zračenja preminulo pedeset vojnika, dok je oko 200 ozbiljno oboljelo. Od “Hodgkinsove” bolesti, kako je službeno nazvana, umro je značajan broj vojnika koji su služili u mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini. Ozračili su se tokom prenošenja, ili korišćenja projektila, ili prilikom kasnijeg čišćenja terena. Mnogim oboljelim vojnicima, od kojih su brojni i umrli, dijagnosticirana su kancerogena oboljenja, a u najviše slučajeva leukemija. Kakva je situacija među civilnim žrtvama u Bosni, na Kosovu i u Iraku, to je za sada teško utvrditi, ali se predviđa da će broj biti veći od žrtava direktnog ratnog dejstva.

Zemlje-proizvođači nuklearnog otpada, da ga ne bi odlagale i pod skupim uslovima čuvale u matičnim lagerima i deponijama na svojoj teritoriji, odlučuju se da ga prepakuju u smrtonosnu ratnu ambalažu. Krivi su Srebrov, Nogo, Džogo, Ćosić, Buha, Koljević, Jović, Rašković, Babić, Milošević, Kadijević, Perišić, Adžić, Drašković, Šešelj, Ražnjatović, Kostić, Vučurević, Krajišnik, Karadžić i Mladić, krenuli da “brane” slavenstvo i “pravo”-slavlje.

Iz potaje jačate poziciju hitlerolikog secesioniste Dodika. Kroz vaš patronat tzv. Republika srpska je napuhano jedro kom neki varljivi sibirski vjetar obećava plovidbu, ali vaša ukleta krivoslavna lađa ostaje nasukana na grebenima političke realnosti. Kao i uvijek tokom povijesti Rusi će vas u najboljem slučaju ostaviti da ih molite da vam promijene jarbol, ali nov brod nećete dobiti. To su dokazali Staljin, Kozirjev, Jeljcin, Putin.

Nije vam lako Tadiću, ali ne budite veći Srbin od krstonoških ekstremista, vaših četo-talibana, jer zbog njih se hiljade čestitih Srba stide priznati svoj identitet, mijenjaju ili prilagođavaju imena, nastojeći izbjeći jaram nečasne prošlosti svojih zlih sunarodnika. Predstoje vam trnovite staze preobražaja. Na tom proputovanju do samosvijesti ugledajte se na plemenitog i pametnog Rašu Popova. On je prepoznao u sebi, i u drugome, Čovjeka. Kad vam takvi ljudi budu ministri, moći ćete se pozivati na hiljadugodišnju historiju kao historiju mukotrpnog stasavanja autentične kulture.

Svoje duševno pročišćenje doživjećete tek onda kada se s punim poštovanjem okrenete vrijednostima koje ste proglašavali neprijateljskim po srpstvo. Jer, šta predstavlja supstanciju tog vašeg srpstva? Na pijedestal samoobmane podignuta je majka svih iluzija, da ste bolji. Ne, niste bolji. Ne postoje dobri i loši narodi. Postoje smo dobri i loši pojedinci. Šaroliko ljudsko društvo nije pijaca. Ne može se reći dobra pijaca. Ni sve jabuke nisu žute i slatke.

GOSPODINE PREDSJEDNIČE CRNE GORE, MILO ĐUKANOVIĆ!

Ne sumnjam da ste uključeni u sve najmračnije i najprljavije transfere i da ste marioneta najgorih hulja svjetskog podzemlja, čiji je član i neki vaš simpatizer Montgomery (možda zato što je i on mont-neandergrinac). Predstavljate psihološki prototip Crnogorca koji je sebi umislio da je spasitelj, iskupitelj, revanšist, stjegonoša. Svim sotonskim narkoticima trujete mladost pola Evrope. Ne mogu misliti o vama bez vizije udvostručenog lika s neljudskim obličjem. Onaj kog je izrodio taj isti vaš crnogorski kamenjar, zahvalio se hraniteljskom Sarajevu i cijeloj Bosni granatama, snajperisanjem civila, izglađivanjem, silovanjima, kamama, logorima. Radovan, Slobo, Batko, Ratko, brutalni manijaci. Imate se čime dičiti. Sa srbočetnicima i vaši su guslari “junački” “ravnali” Kosovo, a onda ste Kosovarima-Albancima licemjerno, zbog obećanja Zapada o crnogorskoj nezavisnosti, otvorili vrata. Liči na priču o zlom čovjeku koji je slomio krilo lastavici pa je onda liječio očekujući zahvalnost. Odnos srbijanskih i crnogorskih građana prema pojedincu iz Bosne projekcija je odnosa Srbije, ili Crne Gore, prema Bosni. Nije slučajno što Bosanci nisu htjeli tokom povijesti uspostavljati bilo koje oblike saveza sa vama i uvijek su se radije okretali Turskoj, Ugarima, Austriji, Njemačkoj, bilo kome. Sada više i ne moraju da žive sa dilemom da li bi im sa drugima u najgorem savezu bilo bolje, nego sa vama u najboljem.

U ime neke, možda, nekad, ako je bude, bolje Crne Gore, želim samo jedno: da odete što prije na doživotnu robiju, ili Đavolu na ispovijed. Potpuno ste opsjednuti zabludom. Od Tvorca svemira i ove lijepe Planete dobili ste izazove i blagoslove. Ali i najvažnije: da riješite enigmu zvanu Čovjek. Niste prošli na ispitu.

POENTA

Mahnite se razbijanja Bosne. Ili ćete se razbiti. Nije li vam jasno zašto vam djeca odoše u druge sekte? Pametna su ta djeca. Uče da je vaše pušenje i alkoholiziranje pred njima, klanje i orgijanje, daleko od onog što ste im dok su bili mali pokušavali objasniti crkvenim pričicama o ljubavi prema bližnjima. Mržnjom kojom ste satirali druge, žigosali ste i tu svoju djecu, pa se, iako nedužni, s mukom probijaju kroz svijet kom se krivoslavlje predočilo u svoj svojoj odurnoj punini. U moru vaše “slavne” prošlosti leži jedna mučna analogija, na koju vaša djeca, ako su normalna, ni u kom slučaju neće moći biti ponosna. Etnički ste “počistili” Bogumile, Jevreje, sada atakujete na Rome i sve ostale.

Stefan Nemanja pobi i protjera sve “prave krstjane”. U “Žitiju Sv. Simeona (Nemanje)” Sveti Sava (Rastko Nemanjić) opisuje zasluge svoga oca Stefana Nemanje: “Jedne je proterao iz zemlje svoje, a drugima jezik u grlu ureza”. Naravno, uz blagoslov pape Inocenta III i Honorija III. Zbog ovog “hristijanskog čina” kralj Srba postade prvi evropski vladar koji je, prema njegovom vlastitom zapisu, “istrijebio jeres u svojoj zemlji”. I zbog toga mu je papa Honorije III poslao zastavu i krunu “hrišćanskog kralja”. Za isti “bogougodni čin”, patrijarh Vizantije dodjeljuje Svetom Savi pravo da osnuje srpsku pravoslavnu crkvu.

Stradali ste od zlikovačke ustaške Nezavisne države Hrvatske u toku Drugog svjetskog rata, na temelju “tri P” (pobiti, pokrstiti, protjerati), ali ne zaboravite da je ta genocidna formula skraćena verzija vaše pravoslavne, (sadržavala je još dva “P” – porobiti, i prodati). Ta petoglava hidra, P-šema, funkcionirala je bez milosti u vrijeme Nemanjinog krajnje okrutnog zatiranja Bogumila. One koje vaši vrli preci nisu pobili, ili pokrstili u pravoslavlje, porobili bi (najčešće njihove žene i djecu) i prodavali u Dalmaciji, o čemu izvještava pominjani historičar Apolon Aleksandrovič Majkov.

Analogno tome, osam stoljeća kasnije, Srbija će pod Ljotićem, Nedićem, Kalabićem, postati prva Juden-frei teritorija u Evropi. U ime tobožnjeg srpsko-jevrejskog “prijateljstva” prvi ste istrijebili Jevreje.U ime “ljubavi” prema Romima, odobrili ste Šabanu Bajramoviću penziju tek nakon njegove smrti, njegova udovica trpi teror i živi u strahu, a nedavno je na spomeniku “Kralja romske muzike” u Nišu osvanuo kukasti krst. I vi sada rehabilitirate glavnog vožda, četničkog “đenerala”, kom je antifašistički Narodni sud FNRJ sasvim pravilno presudio za sva počinjena zlodjela.

Za vaše dobro, odustanite od razlamanja Bosne, jer danas nema nesalomljivih. Napali ste je, mučki i kukavički, zaboravljajući da vas je Bosna spasila. Od sedam neprijateljskih ofanziva, šest se vodilo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Bosna je bila srce jedinstva radnika, seljaka i intelektualaca. Nobelovska. Uređena, industrijska, univerzitetska. Olimpijska. U centru Evrope. A onda, zbog vas i zapadnih komšija Hrvata, porušena, pobijena, opljačkana, raseljena, raspamećena, ponižena, srušena niže od nivoa Siera Leonea.

Svojski ste se trudili da u potpunosti uspije luciferovski jezuitsko-masonski projekat, Bosna kao makro-psiho-eksperiment. Sada je ponovo napadate, po ko zna koji put. Ne lomite Bosnu, da ne budete slomljeni. Jer, ima Boga. Sačuvana, ona je i vaša šansa da opet postanete samosvjesni ljudi.Možete je držati zatočenom, ali ona će se kao Feniks osloboditi svih okova. Poživjeće i živjeće. Moja Bosna.

U tuđini sam, zauvijek tuđ. Ali, imam viziju, i san. Povratak. Makar pretvoren u prah. Ljubav iskrenog Bošnjana je neprolazna: “I da ostavih kosti u tudjini, i tad bih samo Bosnu sanjo”. Onakva kakvom je dušom osjećao i u svemu samo nju slutio, njom disao, najveći njen poet – Mak Dizdar, živjeće i preživjeće Bosna, “prkosna
od sna”!

22.11.2010.

BORIS TADIC U NOVOM PAZARU, BEZ SASTANKA SA ZILKICEM I ZUKORLICEM

 

Boris Tadić u poseti Novom Pazaru, 22. novembar 2010. Fotografija: zvanični sajt Kancelarije predsednika Srbije

Boris Tadić u poseti Novom Pazaru, 22. novembar 2010. Fotografija: zvanični sajt Kancelarije predsednika Srbije

22.11.2010.
Dolazak srpskog predsednika Borisa Tadića u Novi Pazar mogao je biti prilika za početak smirivanja tenzija u Sandžaku koje su eskalirale poslednjih meseci. Njegov boravak se međutim, sveo na posetu jednoj crkvi, obilazak jedne obilaznice oko grada i dolazak u jednu srpsku i jednu bošnjačku porodicu.

Tadić se međutim, nije sreo sa predstavnicima ni jedne od dve islamske zajednice, inače međusobno sukobljene, pa tako ni sa muftijom sandžačkim Muamerom Zukorlićem, koji je nedavno tražio strane posmatrače za Sandžak. 

Dolazeći u region u kome su poslednjh meseci prisutne izrazite tenzije koje su povremeno rezultirale i otvorenim sukobima Tadić je zvaničnu posetu Novom Pazaru ipak započeo obilaskom Petrove crkve, spomenik crkvene arhitekture u Srbiji i prvobitno sedište raške episkopije.

Tamo ga je uz crkvena zvona i pesmu "Ovo je Srbija", koju je izvelo  kulturno umetničko društvo iz Raške, dočekao novoimenovani vladika raško-prizrenski Teodosije.

Ključni problem koji preti da destabilizuje Sandžak našao se u predsednikovoj agendi samo kroz novinarska pitanja. Tako je Tadić sa obilaznice oko Novog Pazara rekao da prava Bošnjaka na kulturu i jezik ne mogu da budu dovedena u pitanje i da su verska prava regulisana zakonom.

“U poslednje vreme pojavljuju se komentari koji odudaraju od onoga što smo imali pre nekoliko godina i ja ću se brinuti o tome da pravo svakog građanina, bilo da se radi o nacionalnom ili verskom pravu, bude zaštićeno i da svi imaju svoje verske i nacionalne slobode. Ovaj deo naše zemlje ne može biti različit od bilo kog drugog”,
poručio je Tadić.

Zukorlić nije ni očekivao susret


Problemi u Sandžaku eskalirali su poslednjih meseci do incidenata. Država najpre nije priznala Bošnjačko nacionalno veće, koje je formirao muftija Muamer Zukorlić kao nosilac liste koja je dobila najviše glasova.

A potom je muftija sa svojim pristalicama pokušao da spreči izgradnju vrtića na, kako tvrdi, vakufskoj zemlji.
Muamer Zukorlić

Zukorlić je tvrdeći da su sve učestalije pojave diskriminacije i kršenja prava na verskoj i etničkoj osnovi pozivao Beograd i predsednika Tadića na razgovor ali je nailazeći na zatvorena vrata tražio i međunarodne posmatrače.

Iako su njih dvojica svojevremeno bili u dobrim odnosima Zukorlić kaže za naš radio da nije ni očekivao susret. Ali ovakvom posetom se doprinosi daljoj destabilizaciji i time se udaljavamo od očekivanja nekog dijaloga, ocenjuje Zukorlić.

„Nažalost ona predstavlja nastavak daljeg insistiranja na dosadašnjem negativnom odnosu prema ovom prostoru. To potvrđuje činjenica da će predsednik Tadić posetiti Petrovu crkvu a da neće niti jednu ustanovu islamske zajednice što predstavlja demonstraciju sa najvišeg vrha vrlo prisutne segregacije nad muslimanima“,
kaže Zukorlić.

Međutim, evidentno je i da muftija Zukorlić u poslednje vreme daje političke izjave, otvoreno zagovara autonomiju Sandžaka a kritičari njegovog delovanja kažu da pokušava da izgradi političke pozicije za sebe i da se nametne kao predstavnik Bošnjaka.

Tako da je nedavno na muftijin poziv na razgovor Tadić poručio da nije evropska praksa da političke razgovore vode predstavnici verskih zajednica i da treba razdvojiti nacionalno i versko pitanje.

Muftija Zukorlić kada smo ga podsetili na ovaj Tadićev argument kaže da mu nije ni bila namera da sebe nametne kao političkog sagovornika.

„Svakako da je moje insistiranje da se sa verskim predstavnicima razgovara o verskim problemima, sa nacionalnim o nacionalnim. Moje insistiranje apsolutno nije da se sa mnom razgovara o svim problemima“,
tvrdi Zukorlić.

Podeljeno o poseti


No, bez obzira na sve kritike koje se mogu uputiti muftiji Zukorliću, zbog njegovog u poslednje vreme angažamana koji sve više liči na politički, može li se on zaobići u smirivanju tenzija u Sandžaku i da li je predsednik države trebalo da se sretne sa njim.
Novi Pazar, Foto: Marija Arnautović

Aida Ćorović, iz novopazarske nevladine organizacije Urban in, koja i sama u poslednje vreme kritikuje Zukorlića, kaže da se on ipak ne može izostaviti iz razgovora.

„Isključiti Muamera Zukorlića sasvim iz razgovora nije dobra odluka jer on ipak predstavlja jedan broj građana. Međutim, slažem se utoliko što Muamer Zukorlić ne predstavlja sve građane u Novom Pazaru a sa druge strane ne slažem se ni sa metodologijom koju je Zukorlić primenio, da praktično pravi incidente a onda se prikazuje kao neko ko će ih sada gasiti. To jeste bila jedna vrsta ucene i ja mislim da je to Boris Tadić shvatio“, objašnjava Aida Ćorović.

Može li onda ovakva poseta predsednika Srbije Sandžaku doprineti smirivanju tenzija u ovom regionu.

Mišljenja su među našim sagovornicima podeljena. Važno je da predsednik Tadić počne da dolazi u Novi Pazar i razgovara sa ljudima, kaže Aida Ćorović iz Novog Pazara.
Ja se nadam da ovo neće biti jedna u nizu tzv. predizbornih poseta nego da će biti prva u nizu poseta koja će dopineti da se tenzije u Sandžaku smanje, rekla je Aida Ćorović.

„Ja se nadam da ovo neće biti jedna u nizu tzv. predizbornih poseta nego da će, ja se najiskrenije nadam, biti prva u nizu poseta koja će dopineti da se tenzije u Sandžaku smanje“, kaže ona.

Dušan Janjić, koordinator Foruma za etničke odnose međutim, smatra da je Tadić propustio veliku priliku da u okviru jedne šire posete obavi i taj delikatan politički zadatak – razgovor sa muftijom Zukorlićem. Ako se ne stvara atmosfera za raščišćavanje jednog od najvećih političkih problema – nepostojanje dijaloga sandžačkog muftije i Beograda, za Janjića onda sama poseta nema nikavog smisla.

„Umesto da se problemi rešavaju dok su rešivi propušta se ta prilika. I ja sam apsolutno siguran da posle posete Zukorlića Vašingtonu Tadić neće imati prostora za jedan razuman korak. Sada ostaje da vidimo šta će biti sledeći potez na primer u Preševu, da vas podsetim da je ista politika i prema Ištvanu Pastoru i Savezu vojvođanskih Mađara. Dakle, gde god se nađe neki lider koji nije spreman da bez pogovora prati Demokratsku stranku predsednik Tadić ga zaobilazi“,
zaključuje Janjić.

Predsednika Srbije su u poseti Novom Pazaru pratila i dva ministra Vlade Srbije iz Sandžaka Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin.
22.11.2010.

VUK DRASKOVIC: "NEREALAN JE PROJEKAT DA CE KOSOVO JEDNOG DANA BITI REGIJA U SRBIJI"

 

24sata.info PHOTO
image Vuk Drašković / 24sata.info

 

24SI - "Njima ja kažem: država mora da ima državnu vlast nad svakom svojom regijom, a država Srbija nema nikakvu vlast nad Kosovom već deset godina", rekao je Vuk Drašković na okruglom stolu o regionalizaciji i decentralizaciji Srbije, odgovarajući zašto Kosovo ne treba da bude predviđen kao region u Srbiji.

 

"Mi ne možemo sada da unosimo jedan nerealni i iracionalni projekat da će Kosovo jednog dana da bude neka regija", dodao je Drašković.

"Nešto drugo ja tražim, i to naglas tražim, a to je da, u pregovorima sa Albancima pod pokroviteljstvom EU, što prije obezbijedimo evropski status za srpski narod i naše religijsko, kulturno i duhovno nasljeđe na Kosovu“, rekao je Drašković.

"To bi bila kombinacija ne-statusnog dijela Ahtisarijevog plana i nekadašnjeg plana Z4 za bivšu Republiku Srpsku Krajinu, kojim bi se srpske opštine na Kosovu ekonomski, duhovno, kulturno i čvrsto vezale za državu Srbiju", zaključio je Vuk Drašković.

Mlađan Dinkić, srbijanski ministar za ekonomiju i regionalni razvoj i predsjednik Ujedinjenih regiona Srbije, smatra da se Ustav Srbije mora promijeniti kako bi se sprovela regionalizacija, ali da u Ustavu ne treba da budu pobrojani regioni.

"U Ustavu, po našem mišljenju, treba reći šta je nadležnost centralne države, a sve što ne piše u Ustavu je u nadležnosti regiona i reguliše se posebnim zakonima", objasnio je Dinkić.

(tanjug)

22.11.2010.

NASLJEDNIK MILORADA DODIKA: SNSD PREDLOZIO ALEKSANDRA DZOMBICA ZA MANDATORA VLADE REPUBLIKE SRPSKE

Dodikov nasljednik : SNSD predložio Džombića za mandatara Vlade RS

 22/11/2010.
• Izvršni odbor Saveza nezavisnih socijaldemokrata večeras predložio Aleksandra Džombića za mandatara za sastav Vlade RS.Predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanović istakoa je da se , s obzirom da je predsjednik RS Milorad Dodik ujedno i predsjednik SNSD-a , imenovanje Džombića ..

Izvršni odbor Saveza nezavisnih socijaldemokrata večeras predložio Aleksandra Džombića za mandatara za sastav Vlade RS.Predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanović istakoa je da se ,  s obzirom da je predsjednik RS Milorad Dodik ujedno i predsjednik SNSD-a , imenovanje Džombića za mandata može  smatrati kao „završena stvar“. Dodik bi svoju odluku trebao zvanično saopštiti sutra. Prema riječima Radmanovića, odluka o mandataru donesena je jednoglasno.

Aleksanadra Džombić aktuelni je ministar finansija RS i spada u krug najbližih Dodikovih suradnika.Rođen 1968. godine u Banjoj Luci. Osnovnu i srednju školu i ekonomski fakultet završio je u Banjoj Luci. Do imenovanja na funkciju ministar finansija RS radio je  u Gradskoj upravi Banja Luka, u Kristal banci AD Banja Luka kao referent, šef službe i rukovodilac projekta, te u Agroprom banci AD Banja Luka kao direktor.Prije izbora za ministra finansija, nalazio se na funkciji izvršnog direktora u Novoj banci AD Bijeljina. (Kliker.info-RSE)
22.11.2010.

PROBLEM BOSNE I HERCEGOVNE JE NJENA NEFUNKCIONALNOST

 

Zastava BiH

Zastava BiH

22.11.2010.
Povodom Dana državnosti BiH, naučnici iz BiH i regiona razgovarali su na temu "Državnost BiH u kontekstu provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i euroatlantskih integracija".

BiH je međunarodnopravno priznata država, pa time njena državnost nije upitna.

Međutim, ono što predstavlja problem jeste njena nefunkcionalnost.

Sasvim je izvjesno da će zemlja atrofirati, da ćemo siromašiti i da ćemo postati jedno, uvjetno rečeno, ’smetljište’ neriješenih nacionalnih problema u cijelom regionu, ocjenjuje Filandra.
Ukoliko uskoro ne dođe do promjena postojećeg ustava, BiH će postati provincija, smatra profesor Šaćir Filandra.

„Sasvim je izvjesno da će zemlja atrofirati, da ćemo siromašiti i da ćemo postati jedno, uvjetno rečeno, ’smetljište’ neriješenih nacionalnih problema u cijelom regionu. Ako se nešto ne učini na funkcionalizaciji tog fronta državnog života postaćemo jedna velika provincija,“ rekao je Filandra. 

Profesor Tomislav Išek tvrdi kako je nakon potpisivanja Dejtona nastupio najteži period za BiH.

Danas su svi digli ruke od BiH, smatra on, dodajući da se domaći političari moraju dogovoriti oko novog ustava, iako su svjesni da je to gotovo nemoguće.

„Ako je međunarodna zajednica donijela odluke o Dejtonu, onda je ona dužna da inicira, a ne da sluša i da prepusti taj vrući krompir političarima iz BiH. Pa to je iluzija. Ovdje sporazuma među domaćim političarima nema, niti će za dogledno vrijeme biti zato što imaju svoje posebne interese,“ kaže Išek.

"Kvazi-ustav"


Domaći političari su do sada nekoliko puta pokušavali pregovarati o ustavnim promjenama. Podsjećamo na aprilski paket, prudske, te butmirske pregovore. Od svega ništa konkretno. Domaći političari ne mogu se dogovoriti oko bilo čega, osim raspodjele fotelja.

Evropa nije spremna da rješava ove stvari još uvijek, pa onda kaže neka to riješe domaći političari, iako su duboko svjesni da to domaći političari ne mogu zbog velikih razlika koje su napravljene u Dejtonu između pojedinih grupa, između različitih interesa, kaže Ćazim Sadiković.
Bivši sudija Ustavnog suda BiH Ćazim Sadiković ističe kako međunarodna zajednica mora preuzeti odgovornost za ovakvo stanje u BiH - jer ga je ona i stvorila.

„Velika je odgovornost na Evropi, ali Evropa nije spremna da rješava ove stvari još uvijek, pa onda kaže neka to riješe domaći političari, iako su duboko svjesni da to domaći političari ne mogu zbog velikih razlika koje su napravljene u Dejtonu između pojedinih grupa, između različitih interesa. I, naravno, usljed jedne ratne podjele koja je na djelu još uvijek u BiH,“ navodi Sadiković.  

Sadiković tvrdi da je akt proizašao iz Dejtonskog mirovnog sporazuma “kvazi-ustav”, a ne ustav jedne demokratske države. Objašnjava i zašto:

„Nema niz principa, kao što su princip političkog predstavljanja, princip podjele vlasti, ali što je najvažnije - on nema osnova za određenje da je demokratski ustav. Zašto? Zato što u cijelom tom ustavnom tekstu ni pod kakvim mikroskopom nećete naći pojam naroda, a demokratija je vlast naroda.“  

Dekan Fakulteta političkih nauka Mirko Pejanović kaže kako je BiH kompleksna država koju čekaju važni koraci što skorije integracije u Evropsku uniju i NATO savez. Time bi bili izgrađeni važni standardi za njeno funkcionisanje.

„To što smo mi skoro više od pet godina u zastoju to je naš vlastiti problem, i on je prije svega problem demokratije u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojoj mi nismo imali programsku koaliciju. Imali smo partnerske koalicije koje su dijelile fotelje, ali ne i odgovornost za razvoj države BiH,“ rekao je on.

Pejanović je ocijenio da BiH danas prolazi kroz vrlo kompleksnu fazu demokratske konsolidacije. Smatra da su dejtonski okviri pred konačnom fazom nužne rekonstrukcije.

Stoga, promjene su neophodne. BiH će morati prihvatiti moderan, demokratski princip uređenja, koji će biti funkcionalan, jer to od nje zahtijeva proces približavanja Evropskoj uniji.
22.11.2010.

VALENTIN INZKO U ANKARI: MEDJUNARODNA ZAJEDNICA JE NA STRANI CETIRI MILIONA STANOVNIKA BOSNE I HERCEGOVINE

 

Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU danas u Ankari prisustvuje sastancima na visokom nivou u Ministarstvu vanjskih poslova, uključujući i sastanak s ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutogluom

image Inzko: Niko u BiH ne želi da naredne četiri godine budu neproduktivne

Međunarodna zajednica je na strani četiri miliona stanovnika Bosne i Hercegovine, rekao je danas visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU Valentin Inzko tokom posjete Ankari, glavnom gradu Turske.

“Nastavit ćemo da radimo sve što je u našoj moći kako bi im omogućili da postanu građani prosperitetne i stabilne države koja nepovratno korača putem prema članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji”, rekao je Inzko na konferenciji koja je održana u znak obilježavanja petnaeste godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, saopćeno je iz OHR-a.

Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU danas u Ankari prisustvuje sastancima na visokom nivou u Ministarstvu vanjskih poslova, uključujući i sastanak s ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutogluom. 

Inzko je izvijestio svoje sagovornike o situaciji u BiH, te rekao da bosanskohercegovački lideri treba da zgrabe sadašnju priliku kako bi se vratili konstruktivnoj politici.

Nakon izbora 3. oktobra postoji prilika za novi početak koju ni bosanskohercegovačke vlasti ni međunarodna zajednica ne trebaju propustiti. Diplomatsko zbližavanje u regionu koje predvode Srbija i Hrvatska, a snažno ohrabruje Turska, dalo je ključni doprinos tome, rekao je Inzko.


“Zalažem se za daljnje čvrsto opredjeljenje ključnih međunarodnih partnera kao što je Turska”, naglasio je Inzko.

U govoru na Turskom institutu za ekonomska i politička istraživanja, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je rekao da su nedavna "zabrinjavajuća događanja" u bosanskohercegovačkoj politici u neskladu sa sveukupnim pravcem regiona.

Pokušaji da se reforme vrate u prijašnje stanje su uzrokovani "djelomičnim ponovnim oživljavanjem etničkog nacionalizma".

Inzko: Građani žele napredak, a ne stanje paralisanosti

“Niko u Bosni i Hercegovini ne želi da naredne četiri godine budu jednako pune konfrontacija i neproduktivne kao što su to bile posljednje četiri godine”, rekao je on.

“Građani žele napredak, a ne stanje paralisanosti. Integraciju, a ne daljnje podjele”, poručio je.

Inzko je naveo da se pregovori o ustavnim reformama trebaju nastaviti i mogu pomoći da se nađu rješenja koja će budućim vlastima omogućiti da propisno funkcioniraju.

“Ključna premisa ustavne reforme je da osigura da svaki građanin Bosne i Hercegovine uživa ista temeljna građanska i politička prava kao i građani Evropske unije”, zaključio je Inzko.

22.11.2010.

SVJEDOK OSMAN SALKIC NA SNIMKU STRIJELJANJA PREPOZNAO 16-GODISNJEG AZMIRA ALISPAHICA

 

Pošto mu je tužilac predočio pet fotografija sa snimka strijeljanja šestorice bošnjačkih muškaraca krajem jula 1995. kod Trnova, svjedok izjavio da prepoznaje svog šuraka i daljnjeg rođaka

image Foto: Arhiv

Svjedok Osman Salkić danas je na suđenju Zdravku Tolimiru pred Tribunalom u Hagu prepoznao dvojicu rođaka iz Srebrenice kao žrtve na snimku strijeljanja, koje su u ljeto 1995. u okolini Trnova počinili pripadnici paravojne formacije "Škorpioni".

General Tolimir, tadašnji pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslova komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, optužen je za genocid nad oko 8.000 srebreničkih Bošnjaka u julu 1995. godine.

Pošto mu je tužilac predočio pet fotografija sa snimka strijeljanja šestorice bošnjačkih muškaraca krajem jula 1995. kod Trnova, svjedok Salkić je izjavio da prepoznaje svog šuraka Azmira Alispahića i daljnjeg rođaka Sidika Salkića.

Azmir Alispahić je tada imao 16 godina, rekao je Salkić.

Svjedok je rekao da je šuraka posljednji put vidio u koloni nekoliko hiljada muškaraca iz Srebrenice koji su pokušali da se izvuku iz obruča VRS, pošto su srpske snage zauzele taj grad 11. jula 1995.

Zastupnici optužbe danas u sudnici nisu prikazali video-snimak strijeljanja.

Video zapis zločina koji su izvršili sami pripadnici "Škorpiona", prvi put je pred Tribunalom prikazan 2006. godine na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću.

Vlasti Srbije su nedugo zatim počinioce uhapsile i izvele pred sud koji ih je osudio na višegodišnje zatvorske kazne.

22.11.2010.

PORODICE ZRTAVA NASTAVLJAJU ZIVOT U SREBRENICI

 

Starija žena čita molitvu u Memorijalnom centru Potočari

Starija žena čita molitvu u Memorijalnom centru Potočari

22.11.2010.

Preko 8.000 bošnjačkih muškaraca, među kojima su neki bili tek djeca, ubijeno je te, 1995. godine između 11. i 22. jula. Sa područja Srebrenice protjerano je oko 25.000 civila.

Majke i sestre ubijenih muškaraca koje su se vratile da žive u Srebrenici i danas su prinuđene da se sreću sa onima koji su učestvovali u prinudnom odvajanju muškaraca od svojih porodica, jer svi osumnjičeni za ovaj zločin nisu privedeni pred lice pravde.

Istovremeno, srpska udruženja tragaju za 43 nestale osobe srpske nacionalnosti za koje se sumnja da su ubijene tokom zločina koje su 1992. godine počinili pripadnici Armije RBiH.



Prema tvrdnjama srpskih udruženja, tokom rata je na području opštine Srebrenica ubijeno preko 3.000 osoba srpske nacionalnosti.
 

Jedanaestog juli 1995. godine vojni posmatrač UN-a u izvještaju iz Srebrenica zapisuje:


„Jutro je mirno, ali čudno. Jutro je nekako jezivo.“

Hanifa Đogaz u Memorijalnom centru Potočari

Tog 11. jula 1995. godine Hanifa Đogaz krenula je ka Potočarima sa drugim ženama, djecom i starcima. Prisjeća se tog 11. jula 1995. godine kada je zatvorena u fabrici akomulatora u Potočarima:
 

„Kad sam bila u Akumulatorici tri dana samo su izvodili tamo preko rijeke muškarce, ubijali, klali. Poslije je UNPROFOR, kad smi mi izašli, išao tamo i skupljao njihove kosti. Eto šta su radili.“

Tišinu u Potočarima danas narušava tek zvuk česme i šapat onih koji su došli da se poklone nevinim žrtvama srebreničkog genocida.

Hanifa Đogaz: Vratila sam se zbog njihovih mrtvih kostiju da živim, da gledam u Memorijalni centar


Među preko 8.000 ukopanih Bošnjaka u Memorijalnom centru Potočari su i Hanifina dva sina, kćerka i muž. Pored svega svoj život odlučila je da nastavi u Srebrenici. Sa prozora svoje kuće svakog jutra gleda na Potočare - mjesto gdje su ukopani njeni najbliži:
 

„Vratila sam se zbog njihovih mrtvih kostiju da živim, da gledam u Memorijalni centar. Opet, kad gledam u njihove kosti gdje su smještene kao da su i oni živi. Sretam stalno zločince, ali živjeti se mora.“

Presude

U blizini Memorijalnog centra živi i Mejra Đogaz. Ne živi u svojoj kući jer su, kako kaže, dva puta od kada se vratila 2002. godine pokušali da je ubiju.
 
 

Mejra Đogaz u Memorijalnom centru Potočari

U Srebrenici je izgubila tri sina i muža. Nezadovoljna je presudama za počinjene zločine. Petnaest godina nakon genocida još uvijek nisu uhapšeni svi počinioci. To je i najporaznija činjenica za žrtve zločina, kaže Mejra:
 

„Da se jednom ratnom zločincu presudi smrtna kazna ne bi se ovo dešavalo ovako. Budim se, ustajem, liježem, gledam u ovaj Memorijalni centar - sto metara nema od Memorijalnog centra gdje živim.“

Među nekoliko hiljada muškaraca koji su spas pokušali pronaći u šumi bila su i dva sina Hanife Đogaz. Nisu preživjeli.
 

Žrtve genocida u Srebrenici nezadovoljne su presudama i procesuiranjem ratnih zločina, ali i procesom traženja nestalih. U Srebrenicu se prije osam godina vratila i Hatidža Mehmedović.
 

Hatidža Mehmedović u Memorijalnom centru Potočari


Ona danas okuplja žena povratnice pod okrilje udruženja Srebreničke majke. Kaže da u bobri za pravdu nema šta da izgubi jer je jula 1995. godine izgubila sve što je imala:
  

„Kad pogledam suđenja u Haškom tribunalu i kad pogledam sve one zločince koji se nađu pred licem pravde, vjerujte Bogu da im se isplatio i genocid i zločin, i sve ono. Međutim, kad jedan zločinac kaže da se ne osjeća krivim, da nije istina to, da su ljudi ubijali sami sebe i sve to, tako se rane povređuju, tako je to tužno. Još čak traži te smrtne liste da mu se dostave! Znači da se zločincima isplatilo da budu zločinci, da se genocid isplaćuje. A ne znaju da još uvijek kopaju po ranama našim, dubokim ranama koje nikada ne mogu zamladiti, kojima lijeka nema.“

Udruženja koja okupljaju stradale Srbe takođe su nezadovoljna procesuiranjem ratnih zločina. Tragaju za oko 40 nestalih sa područja opštine Srebrenica. Predsjednik opštinske organizacije porodica nestalih i zarobljenih boraca i civila Mladen Grujičić kaže:
 

Mladen Grujičić

„Svako realan i svaki posmatrač sa strane koji je upoznat i koji nije upoznat sa dešavanjima u Srebrenici samoj uvidjeće da tu nešto nije u redu. Jer nemoguće je rat ratovati samo sa jednim narodom, da ne postoji druga strana. A sami vidite da su Srbi osuđeni na preko hiljadu godina, dok na  bošnjačkoj strani tek na nekoliko godina, i to neki sitni zločinci, dok su ovi krupni pomilovani ili čak nagrađeni. Mislim prvenstveno na Nasera Orića.“

"Ne ponovilo se"

Iz istog udruženja Milanka Krajišnik dodaje:
 

„Jer su žrtve obično žene i djeca. Recimo, spomenula sam malog Cvetka Ristića gdje mu je komplet porodica pobijena, on je slučajno izmakao. Jedna majka je pokušala da pobjegne sa djecom preko mosta - ubili su joj dvoje djece u naručju, od četiri i devet godina, i ranili sina od 13 godina. Zar ima veće kazne nego kad vam neko ubije u naručju dvoje djece, a vi ostanete živi, neokrznuti?"

 
Milanka Krajišnik

 

Prema podacima kojima raspolažu udruženja koja okupljaju stradale Srbe, u organizovanim napadima na srpska sela jedinice Armije RBiH ubile su 550 Srba od 6. maja 1992. godine do 16. januara 1993. godine i popalile više od 50 sela i zaselaka na području opštine Srebrenica.
 

Evo šta o zločinima nakon 15 godina misle građani Srebrenice:
 

- „Šta uopšte mislim? Pa svugdje su se zločini desili.“

- „Zločini su zločini, stvar prošlosti. Mislim, svakako treba oprostiti ljudima koji su to činili. Ja imam prijatelje Srbe, Bošnjak sam. Ali jednostavno izgleda da neki ljudi ne mogu da zaborave te stvari koje su se desile. Može se to svakako primijetiti.“

- „Moj najbolji prijatelj je bio Srđan Vasić iz Bratunca, i danas dan je - a kad on meni nije smio reći šta se dešava! To je tužno.“

- „A šta možeš da misliš o zločinima? Ništa dobro, ništa. Ne ponovilo se!“

*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Spor put do pravde
Janja Beč Neumman: Fenomen poricanja genocida
Porodice žrtava nastavljaju život u Srebrenici
Zločinci moraju biti kažnjeni
Procesi haškog tribunala za ratne zločine u Srebrenici
Svjedoci zločina u Bratuncu

22.11.2010.

IVAN LOVRENOVIC: BOSNA I HERCEGOVINA KAO CIPAR?

 

Ivan Lovrenović

Ivan Lovrenović

22.11.2010.
Ivan Lovrenović

Politička scena u Bosni i Hercegovini mjesec i po dana poslije izbora pokazuje da se nastavlja i učvršćuje jedan opći politički trend, započet još prije četiri-pet godina a snažno ojačan u proteklom mandatnom ciklusu, kada su dvije najglasnije političke figure u Bosni i Hercegovini bili Milorad Dodik i Haris Silajdžić.
 
U najgrubljim crtama taj se trend može opisati kao sve izrazitija podijeljenost zemlje na dva političko-teritorijalna dijela, koju su neki respektabilni analitičari već ocijenili kao varijantu ciprizacije Bosne i Hercegovine.
 
No, na tome se sve ne završava. Ovaj ionako loš trend sadrži nekoliko pratećih elemenata, koji produbljuju političku neizvjesnost i odmiču Bosnu i Hercegovinu od mogućnosti unutarnje konsolidacije.

Najprije, riječ je o tome da se dva entiteta u političkom smislu razvijaju na potpuno disparatan način. U Republici Srpskoj na djelu je sve jasnija i snažnija etatizacija, te zaokruživanje – simboličko i stvarno – ovoga dejtonskog entiteta kao nacionalno-vjerske države, sa svim pripadajućim manifestnim atributima.
 

Najjasnije se to vidjelo ovih dana prilikom inauguriranja novoga rukovodstva u Narodnoj skupštini i u Predsjedništvu Republike Srpske, kada su grubo narušeni uzusi nacionalne zastupljenosti, te kada je cjelokupno novo rukovodstvo, osim ustavne, položilo i crkvenu zakletvu u pravoslavnom hramu Svete Trojice pred trojicom vladika.

Ne treba posebno ni govoriti kako se na državnoj razini cijeli ovaj trend odražava kao sve veće razvlašćivanje Bosne i Hercegovine kao političkoga subjekta
Nasuprot etatizaciji u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH vlada politički i administrativni kaos, koji se odavno ispoljava u obliku nefunkcionalne i skupe uprave, povremenih nerješivih kriza socijalne i političke naravi, a posljednjih dana prijeti već i potpunim kolapsom federalne vlade. Također, za razliku od tzv. manjeg etniteta, u Federaciji je sasvim otvoreno i nejasno pitanje konstituiranja nove vlasti na skoro svim nivoima.

Ne treba posebno ni govoriti kako se na državnoj razini cijeli ovaj trend odražava kao sve veće razvlašćivanje Bosne i Hercegovine kao političkoga subjekta – i na unutarnjem i na međunarodnom planu.

Sastavni dio procesa o kojemu govorimo su i nacionalno-ideološke nejednakosti i napetosti. S jedne strane imamo povratak etnonacionalnoj homogenizaciji kroz stranačke saveze, koji je kod Srba evidentan, od nekidan i kod Hrvata, makar i u iznuđenoj formi, a kod Bošnjaka još uvijek u znaku neizvjesnosti i neodlučnosti, jer su tri stranke koje su u igri - SDA, SDP, SBB - između sebe previše različite, čak i suprotstavljene.
 
Poseban problem stoji pred SDP-om, koji je deklarativno socijaldemokratski, građanski i transetnički, a kao relativno pobjednička stranka mora ići u saveze etnonacionalnoga tipa da bi sudjelovala u podjeli vlasti.

Kada budu ponovo pokrenuti dogovori o ustavnim promjenama, što je neminovnost, svi će dispariteti o kojima govorimo isplivati na površinu u najzaoštrenijoj formi. Hoće li to značiti produžavanje i produbljivanje krize u Bosni i Hercegovini, ili, možda, prijelomni trenutak, od kojega sve može krenuti nekim novim putom – za sada je nemoguće predviđati.

 

22.11.2010.

F/NS BiH: SAFET SUSIC PROTIV POLJSKE SA IGRACIMA IZ PREMIJER LIGE BiH

 

24sata.info PHOTO
image Safet Sušić / 24sata.info

 

24SI - Stručni štab fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine saopštio je spisak igrača za prijateljsku utakmicu Poljska - BiH, koja će biti odigrana u Antalyji, 10. decembra u 20.30 sati.

 

Pošto se ne radi o FIFA terminu, klubovi nisu obavezni dozvoliti igračima nastup za reprezentaciju, pa su za ovaj meč pozvani igrači iz Premijer lige BiH, saopšteno je iz Fudbalskog saveza BiH.

Na spisku su:
golmani: Ibrahim Šehić (Željezničar), Asmir Avdukić (Borac),
odbrana: Vule Trivunović (Borac), Semir Kerla (Željezničar), Velibor Vasilić (Željezničar), Muhamed Subašić (Olimpik), Josip Barišić (Široki Brijeg),
vezni red: Boris Raspudić (Borac), Adnan Zahirović (Čelik), Kenan Handžić (Sarajevo), Muhamed Džakmić (Sarajevo), Dario Purić (Čelik), Edin Višća (Željezničar), Darko Maletić (Borac), Đenaldin Hamzagić (Sarajevo), Jure Ivanković (Široki Brijeg),
 napad: Zoran Kokot (Slavija), Stevo Nikolić (Borac), Adin Džafić (Čelik).

Okupljanje reprezentativaca je na aerodromu Sarajevo, 8. decembra do 13 sati.

(fena)

22.11.2010.

DUBROVNIK POD VODOM: POPLAVLJENE SVE TRGOVINE I KUCE NA STRADUNU, BUJICA NOSILA LJUDE PO CESTI! (VIDEO)

Dubrovnik pod vodom : Poplavljene sve trgovine i kuće na Stradunu, bujica nosila ljude po cesti! (Video) 

 22/11/2010.
• Jaka kiša koja u Dubrovniku pada cijelo jutro i kakvu ne pamte ni najstariji Dubrovčani, gotovo je paralizirala Grad, a Stradun podsjeća na Veneciju. Gotovo sve trgovine i kuće na Stradunu poplavljene su.Gradske prometnice pretvorne su u rijeke te se promet odvija otežano zbog ogromne količine ..

Jaka kiša koja u Dubrovniku pada cijelo jutro i kakvu ne pamte ni najstariji Dubrovčani, gotovo je paralizirala Grad, a Stradun podsjeća na Veneciju. Gotovo sve trgovine i kuće na Stradunu poplavljene su.Gradske prometnice pretvorne su u rijeke te se promet odvija otežano zbog ogromne količine vode koja je izbila šahtove. Stoga preporučamo vozačima da bez prijeke potrebe ne voze gradom ili ukoliko su na prometnicama da parkiraju sa strane i pričekaju da se voda povuče. Zbog orkanskog juga i valova visokih nekoliko metara sve brodske linije su u prekidu.U određenim dijelovima grada povremeno dolazi i do prekida u napajanju električne energije. Zbog brojnih poplava na teren su izašli Dubrovački vatrogasci a u nekim školama, poput Osnovne škole Marin Držić prekinuta je nastava.

 Promet je blokiran u Vukovarskoj ulici kod FINA-e, gdje je voda izbila asfalt pa je nekoliko automobila zaglavilo u rupama koje su se otvorile u cesti. Gradom se čuju sirene vatrogasnih i policijskih vozila te hitne pomoći a te službe od jutro imale su preko 50 intervencija.Od građana dobivamo dojave da je stanje kritično i u Rijeci dubrovačkoj, posebice u Komolcu te u Rožatu gdje su poplavljene obiteljske kuće. U Mokošici su poplavljeni dječiji vrtić i škola u kojoj je prekinuta nastava. Zbog odrona zatvorena je i magistrala iz pravca Župe dubrovačke pa je promet preusmjeren preko Brgata. I u samom Gradu situacija je kritična.Stradun je pod vodom a poplavljena je i Sponza. Inače u protekla tri sata na dubrovačkom području palo je više od 130 litara kiše po četvornom metru. (Kliker.info-Jutarnji list)


22.11.2010.

SRBIJA OSUDILA BRANKA GRUJICA I BRANKA POPOVICA ZA RATNE ZLOCINE NA PODRUCJU ZVORNIKA

 

Grujić i Popović krivi za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt 700 ljudi nesrpske nacionalnosti

image Zvornik: Zločini tokom maja i juna 1992. godine

Bivši ratni čelnici opštine Zvornik Branko Grujić i Branko Popović osuđeni su danas pred Višim sudom u Beogradu na šest, odnosno 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na teritoriji te opštine 1992. godine.

Ratni zločinac Grujić, koji je osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu, bio je predsjednik privremene vlade srpske opštine Zvornik, a ratni zločinac Popović, koji je osuđen na 15 godina zatvora, bivši je komandant štaba Teritorijalne odbrane Zvornik.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je u završnoj riječi, 5. novembra, zatražilo da se Grujić i Popović proglase krivim za ratni zločin protiv više od 700 muslimanskih civila na teritoriji opštine Zvornik tokom maja i juna 1992. godine.

Optužnica tereti Grujića i Popovića za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt 700 ljudi nesrpske nacionalnosti.

U optužnici se navodi da su Grujić i Popović smišljeno i sinhronizovano preduzimali akcije i radnje iz svojih ovlaštenja radi prinudnog razdvajanja i nezakonitog uzimanja za taoce bošnjačkih civila koji su potom masovno ubijani.

Grujiću i Popoviću suđeno je u procesu "Zvornik 1", ali je na zahtjev Tužilaštva u junu 2008. godine Vijeće za ratne zločine razdvojilo postupak protiv njih zbog istrage koja se još vodila.

Suđenje Grujiću i Popoviću počelo je 28. novembra 2005. godine zajedno sa još četvoricom optuženih kojima je u međuvremenu izrečena pravosnažna presuda.

Pravosnažna presuda na ukupno 24 godine zatvora izrečena je Draganu Slavkoviću, Ivanu Koraću i Siniši Filipoviću za zločine u Domu kulture Čelopek na zvorničkoj ekonomiji i ciglani, dok je Dragutin Dragičević oslobođen optužbi.

Popović je uhapšen 15. maja 2005. godine, a Grujić 1. juna 2005. godine.

Na glavnom pretresu ispitano je više od 160 svjedoka i oštećenih.

Tužilaštvo će uložiti žalbu na presudu

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije uložit će žalbu na presudu bivšem komandantu Teritorijalne odbrane Zvornika Branku Popoviću i ratnom predsjedniku te opštine Branku Grujiću, koji su osuđeni na 15, odnosno šest godina zatvora, za protjerivanje i ubistva bošnjačkog stanovništva na teritoriji Zvornika u BiH 1992. godine.

- Tužilaštvo za ratne zločine nezadovoljno je tom presudom Sudećeg vijeća Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu i uložit će
žalbu na presudu, jer smatra da je visina izrečenih kazni, naročito Branku Grujiću, neadekvatna odgovornosti optuženih, u odnosu na broj
žrtava, masovnost i brutalnost zločina, navedeno je u saopćenju Tužilaštva.

22.11.2010.

SPISAK 34 OSOBE KOJIMA JE ZABRANJEN ULAZAK U BOSNU I HERCEGOVINU ZBOG POMOCI HASKIM BJEGUNCIMA

 

Na spisku osoba koje ne mogu ući u BiH ove godine se između ostalih nalaze: Milorad Bilbija, nekadašnji načelnik obavještajne službe RS, Milovan Cicko Bjelica, nekadašnji šef Kabineta Radovana Karadžića, i Ljuban Ećim, bivši član državne bezbjednosti RS

image

Nakon što je Vijeće ministara BiH donijelo odluku kojom se produžava zabrana ulaska i tranzita preko teritorije BiH za 34 osobe za koje se sumnja ili je utvrđeno da aktivno pomažu u skrivanju haških osumnjičenika, ona je nedavno objavljena i u “Službenom glasniku BiH”.

Ovom odlukom Vijeće ministara BiH uvodi restriktivne mjere koje je usvojilo Vijeće Evropske unije radi sprečavanja ulaska i tranzita preko teritorije BiH pojedinaca koji učestvuju u aktivnostima koje pomažu osobama u bijegu da izbjegnu pravdu ili koji inače postupaju na način koji može omesti MKSJ da efikasno provede svoj mandat, a koji nisu državljani BiH.

Na spisku osoba koje ne mogu ući u BiH ove godine nalaze se: Milorad Bilbija, nekadašnji načelnik obavještajne službe RS koji je smijenjen od OHR-a, Milovan Cicko Bjelica, nekadašnji šef Kabineta Radovana Karadžića, Ljuban Ećim, bivši član državne bezbjednosti RS.

Na spisku se, kao i prošle godine, nalaze članovi porodice ratnog zločinca Gorana Hadžića, koji je još uvijek u bijegu – Goranka Hadžić, sestra, Živka Hadžić, supruga, Srećko Hadžić, sin, i Ivana Hadžić, kćerka.

Predrag Jovičić, nekadašnji šef paljanske policije, Dragomir Keserović, bivši načelnik odjeljenja za obavještajno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane RS, Dragan Kijac, ratni šef srpske tajne policije, Predrag Kujundžić, nekadašnji komandant paravojne jedinice “Predini vukovi”, koja je počinila zločine na području Doboja, Milomir Malić, nekadašnji šef policije u Foči, Milorad Marić, policajac iz Zvornika…, također ne bi smjeli ući u BiH.

Potraga za haškim bjeguncima do sada nije dala konkretan rezultat

Zanimljivo je da su se na spisku našla i imena osoba koje se već nalaze u zatvoru poput Milorada Ulemeka Legije, komandanta “Crvenih beretki”, ili Velibora Ostojića, prijeratnog lektora na TVSA i ratnog potpredsjednika Vlade RS, koji je umro sredinom prošle godine u Užicu.

Na spisku se nalazi i Zoran Ostojić, brat Velibora Ostojića, kao i cjelokupna porodica ratnog zločinca Ratka Mladića – supruga Bosiljka, sin Darko i snaha Biljana,Tomislav Kovač, bivši ministar policije RS, Momčilo Mandić, prvi ministar pravde RS, ratni profiter s Jahorine, Milan Ninković, ratni gospodar života i smrti u Doboju i ministar odbrane RS, te Jelenko Mičević, Petko Pavlović, Čedomir Popović, Branislav Puhalo, Nade Radović, Branko Ratić, Slavko Roguljić, Mirko Šarović, Mrkša Skočajić, Milenko Vračar i Milan Zogović.

Nadležni organi u BiH, naročito Granična policija Bosne i Hercegovine, dužni su preduzeti sve potrebne mjere radi sprečavanja ulaska ili tranzita preko teritorije BiH osoba naznačenih na listi Annexa “Odluke Vijeća Evropske unije 2010/145/ZVSP od 08. marta 2010. godine o obnavljanju mjera za podršku djelotvornom provođenju mandata MKSJ”.

Ova odluka je na snazi do 10. oktobra 2011. godine.

22.11.2010.

ZAPALJEN AUTOMOBIL: SUKOB NAVIJACA SARAJEVA I BORCA U JABLANICI

 

24sata.info PHOTO
image Zapaljen automobil / ilustracija / 24sata.info

 

24SI - Pet povrijeđenih osoba i jedan zapaljen automobil epilog je sukoba navijača Sarajeva i Borca, koji se desio u subotu naveče u blizini Jablanice.

 

Incident se desio na parkiralištu restorana "Zdrava voda", a predhodio mu je verbalni sukob koji je prerastao u fizički obračun.

Povrijeđeni su navijači Sarajeva Mensur H., Mahir V., Adnan K., Arnes Š. i Denil H., kojima je ljekarska pomoć pružena u Domu zdravlja u Konjicu, dok je Adnan K. vozilom Hitne pomoći prevezen u KCUS Sarajevo. Zapaljeno je vozilo ford fokus, vlasništvo firme "Virtus" iz Sarajeva, a koristio ga je Mensur H., pišu "Nezavisne".

"Policijska stanica Jablanica obavijest o incidentu dobila je u 18.30. Za to vrijeme, navijači Borca su autobusima i vlastitim vozilima nastavili put prema Prozoru/Rami i dalj prema Banjaluci. Nekoliko policijskih patrola dočekalo ih je u Prozoru. Zaustavljeni su jedan autobus setra, kombi mercedes, te vozila pežo, FIAT i BMW X5", istakao je Sead Hakalović, načelnik Operativnog centra Policijske uprave Konjic, i dodao:

"U zaustavljenom autobusu i vozilima nalazilo se ukupno 76 osoba. Sve su kriminalistički obrađene, uzeli smo izjave, ali osobe koje su učestvovale u tuči i one koje su zapalile vozilo nisu identifikovane. Svaka osoba je i fotografisana, ali žrtve napada nisu uspjele da ih identifikuju".

Navijači Borca vraćali su se sa utakmice u Trebinju između Leotara i Borca, a simpatizeri Sarajeva bili su u Mostaru na meču Veleža i Sarajeva.

(24sata.info)

21.11.2010.

MIRO LAZOVIC: BOSNI I HERCEGOVINI TREBA USTAV KOJI CE AFIRMIRATI GRADJANSKO PRAVO

Miro Lazović : Bosni i Hercegovini treba ustav koji će afirmirati građansko pravo 

 21/11/2010.
• Bosni i Hercegovini treba jedan građanski ustav, ustav koji će afirmirati građansko pravo, dakle, individuu, a ne da se ponovo svrstamo u neke kolektivizme. Kolektivizmi na ovim prostorima nikada nisu doveli do sreće. Mi živimo već petnaest, dvadeset godina jedan etnički kolektivizam koji je nakaradan, koji u sebi nosi ...

Uz petnaestu godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, otvorena su pitanja njegove primjene, a posebno Aneksa IV ili Ustava BiH. Miro Lazović,  bivši predsjednik Skupštine Republike BiH i član bh. delegacije koja je učestvovala u mirovnim pregovorima, smatra da je Dejtonski mirovni sporazum prevaziđen  i da ga je potrebno mijenjati kako bi bila uspostavljena  efikasnija i funkcionalnija država BiH, posebno u svrhu  njenog približavanja Evropskoj uniji  i NATO savezu, o čemu razgovaramo sa Mirom Lazovićem, sada potpredsjednikom Socijaldemokratske unije.

RSE:  Gospodine Lazoviću, odavno se govori o potrebi mijenjanja  dejtonskog ustava BiH ali, istovremeno, u prvi plan se  stavljaju prijedlozi koji vode daljoj podjeli zemlje. Najglasniji su zahtijevi za treći, odnosno hrvatski entitet.

Lazović:  U pravu ste kad govorite o tendenciji daljnjih podjela u bh. društvu, i one nisu slučajne. One su produkt lošeg dejtonskog ustava BiH jer Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma – to je Ustav BiH – je koncipiran tako da on u suštini afirmira podjele – i političke podjele i etničke podjele. Podjele svake vrste. Podjele u glavama ljudi. To je nešto za što se zaista konačno mora jasno reći da je glavni problem Bosne i Hercegovine nepovoljan dejtonski ustav, koji je kao takav koncipiran sa prevashodnom namjerom da zaustavi rat. On je mirovni ugovor. On je predviđen za određeno vremensko trajanje. Nakon petnaest godina, taj mirovni ugovor je ispunio svoju svrhu. Mir je na ovim prostorima, mir je na cijelom prostoru BiH, ali su ustavne norme nepovoljne. I one unose i nemir, unose podjele, unose neizvjesnost. Zbog toga se mora zaista otvoreno govoriti o tome i mora se prići promjenama Ustava BiH.

Zašto ovo govorim? Zato što sam, kao učesnik svih mirovnih pregovora, pa i Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio očevidac i učesnik, kada su i američki predstavnici, prije svega Holbruk, u Dejtonu govorili da je ovo mirovni sporazum koji ima svoj ograničeni rok trajanja i da će doći vrijeme kada će se govoriti o ustavnim normama koje trebaju napraviti funkcionalnu državu. S obzirom da BiH, i njeni građani prevashodno, itekako trebaju jednu funkcionalnu državu, itekako trebaju ustav i ustavne norme koje će prevazići postojeće podjele, onda se zaista stvara potreba  da se razgovara o novom ustavu BiH. S druge strane, Dejtonski mirovni sporazum je ambivalentan: on je, istovremeno, dao dovoljno prostora i onima koji žele napraviti funkcionalnu državu BiH, ali i onima koji žele njezinu dezitegraciju. Faktički, rat na ovim prostorima je vojno stao, ali, politički, on se još uvijek nastavlja za te političke ciljeve. U tom kontekstu, mora se razgovarati o novom ustavu BiH koji će od Bosne i Hercegovine  napraviti jednu funkcionalnu, evropsku državu, po evropskim principima i standardima i u kojoj će se ljudska prava poštovati na cijelom prostoru BiH.

RSE:  Dok se zalažete  za poštovanje ljudskih prava, oktobarski izbori su održani uz diskriminirajuće odredbe. Šta o tome mislite?

Lazović: To je apsurdno i za svaku osudu. Ja, kao Srbin, ili drugi Srbi u Federaciji, mi ne možemo imati pravo da se kandidujemo za određene funkcije, kao što to mogu Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. To je nešto što je za svaku osudu, ali me, zaista, kao čovjeka, ljuti što međunarodna zajednica sve to, na neki način, prihvaća, uz verbalne osude ali praktično jalove radnje koje ne idu ka tome da te nepovoljnosti otklone.

RSE: Takođe, u raspravama o ustavnim promjenama, najčešće čujemo „pripadnik ove ili one nacije”, dok niko, ili malo ko, pominje građane ili ustavne odredbe koje bi ljude zbližavale, a ne dijelile.

Lazović:  Slažem se s vašim razmišljanjem. Bosni i Hercegovini treba jedan građanski ustav, ustav koji će afirmirati građansko pravo, dakle, individuu, a ne da se ponovo svrstamo u neke kolektivizme. Kolektivizmi na ovim prostorima  nikada nisu doveli do sreće. Mi živimo već petnaest, dvadeset godina jedan etnički kolektivizam koji je nakaradan, koji u sebi nosi strahove, nosi okupljanja, nosi pritiske, nosi određene potrebe da se prije svega vodi računa o svom etničkom konstitutivitetu, a ne o građanima. Sve dok je tako, BiH će biti zarobljenik etničkih izolacija, etničkog nacionalizma koji će nas dijeliti, a građanima će se sijati lažna iluzija da oni, preko svojih političkih vlasti, trebaju to eliminisati. Zato apsolutno nije ispravna teza ono što  međunarodni zvaničnici, pogotovo predstavnici Srbije, govore: „mi ćemo poštovati sve što se dogovore tri naroda“. Na lošem ustavu, na lošoj osnovi, ne mogu se tri naroda dogovoriti onako kako bi se trebalo dogovoriti, već se to treba uz međunarodni pritisak ili uz određene aktivnosti Bosni i Hercegovini ponuditi evropske principe sazdane na bazi ljudskih prava. U tom kontekstu, zaista sumnjam da se može napraviti kvalitetan novi ustav, ukoliko će ga kreirati samo domaće snage. (Kliker.info-RSE)


21.11.2010.

VIDEO: "RADOVAN KARADZIC JE FASISTA I KOLJAC.. PA VAS JE CITAV SVIJET BOMBARDOVAO ZBOG NJEGA"

 

24sata.info VIDEO
Video VIDEO / Dane Čanković / 24sata.info

 

24SI - U subotnjoj emisiji "Face to Face" urednika i voditelja Senada Hadžifejzovića gosti su bili Džemail Suljević, predsjednik Odbora za nezavisnost Sandžaka i Dane Čanković, predsjednik NVO "Izbor je naš" iz Banje Luke.

 

Emisija će ostati upamćena po tome da, iako su pokušali, gosti emisije uopšte nisu uspjeli razgovarati o temi - autonomija Sandžaka i moguće otcjepljenje Republike Srpske (RS).

Suljević je kazao da je autonomija Sandžaka realnost, i da se "ona traži na osnovu najbolje evropske prakse regionalizacije", dok je Čanković izjavio kako RS znači slobodu, te je ustvrdio da će doći do otcjepljenja i da će ona biti nezavisna. Dodao je i to da se Srbi ne slažu sa autonomijom Sandžaka.

Na kraju emisije Dane Čanković je, uživo u programu, čestitao krsnu slavu Radovanu Karadžiću i njegovoj porodici, što je izazvalo oštru reakciju Džemaila Suljevića.

Više pogledajte u priloženom videu.

(24sata.info)

21.11.2010.

HARIS SILAJDZIC: DEJTONSKI SPORAZUM SE PRETVARA U INSTRUMENT ZA PODJELU BiH

Haris Silajdžić : Dejtonski sporazum se pretvara u instrument za podjelu BiH 

 21/11/2010.
• "Bosna i Hercegovina - 15 godina nakon Daytona" bila je tema redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 na kojoj je u nedjelju kao uvodničar govorio Haris Silajdžić...

"Bosna i Hercegovina - 15 godina nakon Daytona" bila je tema redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 na kojoj je u nedjelju kao uvodničar govorio bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.Dejtonski sporazum, prema njegovim riječima, dao je kontinuitet državi BiH, ali se s vremenom pretvara u instrument za njenu podjelu ili čak uništenje države BiH i u zadnje vrijeme intenziviraju se pokušaji napuštanja pravne pozicije u Daytonu i prelaska u politički dogovor o svemu što je Dayton značio za našu zemlju. "Dakle, moja je pozicija očuvanje Daytona u smislu prvog člana Aneksa IV, što je naš ustav, a to je da država BiH nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom  pravu", naglasio je Silajdžić. Ustav BiH, prema njegovim riječima, nastao je pod poznatim okolnostima genocida, agresije, etničkog čišćenja...
 "Dejtonski sporazum je prihvatio i na neki način legalizirao etničko čišćenje, genocid i zločine protiv čovječnosti i ratne zloičine. Međutim, jeste dao kontinuitet državi BiH", kazao je Siladžić. On je naglasio da je BiH potreban demokratski ustav, više građanski nego etnički, kako bismo mogli usvojiti sve standarde, dobiti evropski orjentiran ustav i ići naprijed. "Međutim, to će očigledno ići teško. Zbog toga sve promjene koje vode gorem stanju kao što je bio 'aprilski paket', što se tiče mene i Stranke za BiH, uvijek ćemo odbiti jer mi treba da idemo prema boljem, a ne prema gorem", istakao je Silajdžić. Na današnji dan prije 15 godina u američkoj vojnoj bazi u Daytonu potpisan je jedan od kapitalnih i historijskih dokumenata za sudbinu BiH. Najveći doprinos Dejtonskog sporazuma je što je njime zaustavljen rat u BiH, ali je ostavio i neka pitanja koja do danas  nisu rješena.  (Kliker.info-Fena)

21.11.2010.

EVROPSKI ZVANICNICI: DAYTON SE MORA NADOGRADITI

 

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

21.11.2010.
Stavljanjem potpisa u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradiću Dejtonu poslije tronedeljnih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD, BiH je prije petanest godina podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Godinama već, političari u BiH, međunarodni predstavnici i pojedine međunarodne institucije ukazivali su na potrebu revizije Dejtonskog sporazuma, uz komentar kako je ovaj dokument osnovno, ali ne i konačno rješenje za BiH. Posljednjih mjeseci jačaju stavovi da je neophodna reforma Dejtonskog sporazuma kako bi BiH postala funkcionalna država koja može da pregovara sa EU.

Jelko Kacin, Foto: Midhat Poturović
Desetljeće i po od mirovnog ugovora je, barem za zvaničnike u Briselu, vrijeme da se počne razmišljati o pojačanjima u dejtonskoj konstrukciji, kako bi uspješno odgovorila reformskim procesima i evropskim integracijama.

"Da, petnaest godina je dugo razdoblje. Da, mir je bio nametnut Bosni i Hercegovini. I Dayton je bio nametnut. Ali sada, petnaest godina kasnije, svi se hvataju tog Daytona, umjesto da ga na neki način unaprijede, da ga približe potrebama države i društva Bosne i Hercegovine, koja je ipak, petnaest godina poslije rata, drugačija nego što je bila tada. Približavanje Evropskoj uniji zahtijeva promjene. BiH neće moći ući u EU ako ne bude imala vladu koja će imati ministra ili ministarku poljoprivrede, ako ne bude u stanju formirati pregovarački tim kada dobije status zemlje-kandidata. Za sve to se treba ekipirati. Ali, da bi se nešto ostvarilo u praksi, treba razviti i administrativne kapacitete,“
rekao je član Evropskog parlamenta iz Slovenije, Jelko Kacin.

U Briselu nema dileme

Ni za direktora Direkcije za proširenje Evropske komisije, Pierrea Mirela, nema dvojbe: Dayton se mora nadograditi, a posao treba započeti od
implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava:
Ovo je pitanje koje je nezaobilazno - da se načine ustavne promjene kako bi se ispoštovala Evropska konvencija o ljudskim pravima, ali i da se provedu promjene koje će državu na neki način učiniti funkcionalnijom nego što je bila proteklih godina, kaže Pierre Mirel.

"Ovo je pitanje koje je nezaobilazno - da se načine ustavne promjene kako bi se ispoštovala Evropska konvencija o ljudskim pravima, ali i da se provedu promjene koje će državu na neki način učiniti funkcionalnijom nego što je bila proteklih godina,"
kaže Mirel.

Slično je poručio i evropski komesar za proširenje, Štefan Füle kada je nedavno objavio sumorne nalaze Evropske komisije o progresu BiH prema reformama:

„BiH mora uspostaviti vladu koja će biti opredjeljena prema evropskoj budućnosti države, i koja će održati neophodne reforme. Posebno, zemlja mora svoj ustav usaglasiti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i mora osnažiti funkcionalnost svojih institucija. BiH mora biti u stanju da usvoji i primjeni zakone EU. Kada je riječ o međunarodnim obavezama, progres u ispunjenju uvjeta i ciljeva za zatvaranje Ureda visokog predstavnika ostaje od ključne važnosti,"
poručio je on.
 
"Evropska unija ne može razumjeti kako je moguće da neka zemlja, neka ekonomija, još uvijek davi sama sebe i ne zanima je preživljavanje. To je ono što je iracionalno, što postavlja mnogo pitanja o tome šta zapravo te balkanske zemlje misle o sebi i EU. Sve dok se taj problem ne riješi, bit će poteškoća,"
konstatuje Kacin.

RSE: Kada je riječ o promjenama, približavanju Evropskoj uniji, svi se slažu da je to neophodno, da će sve učiniti da se što prije, što potpunije približe Briselu. Međutim, kada je riječ o Daytonu, onda, barem iz ovog manjeg bh. entiteta, čujete: „Sve dirajte, Dayton ne dirajte!“. Kako je moguće spojiti ta dva stava u zajedničku ideju o budućnosti?

Jelko Kacin
: To je moguće pameću i političkom zrelošću. E, sad je došlo vrijeme da se to pokaže na djelu. Nema, dakle, dileme oko toga kako Brisel gleda na ustavne promjene. Da li će se one i desiti u dovoljnoj mjeri da osposobe zemlju za uspješan put prema evropskim integracijama - drugo je pitanje.

21.11.2010.

SDP BiH: NETACNE INFORMACIJE O SPORAZUMU SA SDA I FORMIRANJU "BOSNJACKOG BLOKA"

 

SDP je više puta do sada jasno istakao kako neće učestvovati u formiranju nacionalnih blokova, nego će insistirati da novu vladu čini proevropski blok stranaka

image Šta su potpisivali Lagumdžija i Tihić?

Socijaldemokratska partija (SDP) BiH demantirala je "zlonamjerne špekulacije da je napravila koalicioni sporazum sa Strankom demokratske akcije (SDA) i formirala tzv. bošnjački blok".

- Isti oni krugovi koji su proteklih nekoliko godina činili sve da SDP izgubi izbore i koji nikako ne mogu da se pomire sa činjenicom da su građani BiH, usprkos njima i njihovim željama, svoj glas dali upravo SDP-u i Željku Komšiću, danas pokušavaju uraditi sve kako bi SDP prikazali kao partiju koja će poput stranke njihovih mentora prevariti građane i izigrati njihovo povjerenje, saopćio je SDP BiH.

Istaknuto je da "SDP BiH nije sklopio niti potpisao bilo kakav koalicioni sporazum sa SDA, kao ni sa bilo kojom drugom političkom strankom". 

Navedeno je da je SDP pobijedio na opštim izborima i stoga je njegovo rukovodstvo obavilo konsultacije sa rukovodstvom Narodne stranke Radom za boljitak, Hrvatske stranke prava (HSP), Srpske demokratske stranke (SDS), Demokratske narodne zajednice (DNZ), Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH i SDA, kao što će u narednom periodu razgovarati i sa drugim parlamentarnim strankama.

- SDP je više puta do sada jasno istakao kako neće učestvovati u formiranju nacionalnih blokova, nego će insistirati da novu vladu čini proevropski blok stranaka, koje će zemlju snažno povesti u pravcu integracija u Evropsku uniju (EU) i NATO. Naš primarni cilj je velika koalicija za veliki posao koji se ogleda u jasnim i preciznim ustavnim reformama koje su preduslov za formiranje takve koalicije. Ukoliko to ne bude moguće alternativa tome je obična, ustavom definirana, parlamentarna većina koja će biti posvećena rješavanju ekonomskih i socijalnih problema i otvaranju najšireg procesa u okviru Parlamenta koji bi doveo do potrebnih ustavnih promjena, dodaje se u saopćenju.

Istaknuto je da SDP BiH neće ulaziti u tzv. blokovske koalicije i neće potpisati koalicioni sporazum sa bilo kojom pojedinačnom partijom, nego sa onim političkim partijama sa kojima postigne najveći stepen saglasnosti oko programa izgradnje države, u skladu sa programom SDP-a i koje će biti u stanju da zajedno sa SDP-om formiraju parlamentarnu većinu obavezanu pred građanima na provođenje programa.

- Nije sporno da je SDP i bošnjačka stranka, kao što je i srpska i hrvatska, ali je isto tako i bh. politička partija, te kao takva i u mnogo težim uvjetima nije izdala svoju istorijsku misiju. SDP će s ponosom i dalje biti partija i Bošnjaka i Hrvata i Srba i svih građana koji BiH žele vidjeti kao funkcionalnu multietničku demokratiju, dodaje se u saopćenju.

21.11.2010.

HILLARY CLINTON: MIR U BiH JE POSTIGNUT GRADNJOM KONSENZUSA I POSTIZANJEM KOMPROMISA

 

SAD će i dalje biti uz BiH i sve zemlje u regiji dok nastavljaju prema prosperitetnoj i mirnoj budućnosti, istakla je Clinton

image Clinton: Narodi BiH zaslužuju trajnu stabilnost

Američki državni sekretar Hillary Clinton pozvala je povodom 15. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 21. novembra 1995, okončan trogodišnji rat u Bosni i Hercegovini, novoizabrane čelnike ove zemlje da se posvete rješavanju otvorenih ustavnih i drugih pitanja u interesu njezinog napretka.

- Na ovu se godišnjicu sjećamo da je mir postignut gradnjom konsenzusa u područjima od zajedničkog interesa i postizanjem kompromisa za opće dobro. Ohrabrujem novoizabrane čelnike u BiH da razmisle o tim poukama i obvežu se na rješavanje otvorenih ustavnih i drugih pitanja koja se moraju riješiti kako bi njihova zemlja dalje napredovala, rekla je Clinton u priopćenju koje je objavio State Department.

- Narodi BiH zaslužuju trajnu stabilnost, učinkovito upravljanje i privredne izglede. SAD će i dalje biti uz njih i sve zemlje u regiji dok nastavljaju prema prosperitetnoj i mirnoj budućnosti, istakla je Clinton.

Prije 15 godina, 21. novembra 1995, svjetski čelnici parafirali su Dejtonski mirovni sporazum u bazi Ratnog vazduhoplovstva Wright-Patterson kraj Daytona u Ohiu, donoseći kraj razornog rata u BiH koji je odnio više od 100.000 života i raselio milione ljudi. 

- Taj prijelomni sporazum postavio je temelje za preobrazbu balkanske regije i on ostaje znakovito postignuće američke diplomacije. 

- Očekujemo sigurnu i prosperitetnu budućnost za balkanske zemlje kao članice europskih i euroatlantskih institucija, kazala je Clinton.

Dejtonski sporazum je, prema njenim riječima, danas temelj mira i stabilnosti u BiH, koji je pružio okvir za obnovu infrastrukture, povratak izbjeglica i prognanika u svoje domove te pomogao građanima da nastave normalan život.

Američki državni sekretar Clinton je istakla kako su "poboljšanja dejtonskog okvira iz 1995, uključujući stvaranje jedinstvene vojske i nove pravne države, te poreznih i carinskih institucija, dodatno unaprijedili upravljanje i omogućili BiH da poduzme prve korake prema članstvu u EU i NATO-u".

Podsjećajući na svoj nedavni posjet Sarajevu, Clinton je kazala kako se uvjerila u značajan napredak koji je ostvaren, ali da ostaje još puno posla za BiH kako bi se potpunu integrirala u euroatlantsku zajednicu.

21.11.2010.

BEZ MIRNE BOSNE NEMA STABILNE EVROPE I ZADOVOLJNE AMERIKE

 

SAD i EU imaju dugoročno partnerstvo kad su u pitanju Bosna i Hercegovina i zapadni Balkan, kažu u Stejt departmentu • Poruke susreta s Špindelegerom i Hejgom

image Hejg i Klinton u Vašingtonu: BiH nije slučajno spomenuta

Napredak Evrope u svakom pogledu značajan je za Sjedinjene Američke Države danas više nego ikada.

Naglasio je to pomoćnik američkog državnog sekretara Filip Gordon (Philip). U ime Obamine administracije, on je iz Vašingtona iznova poslao poruku o važnosti transatlantskih odnosa čiji uspjeh zavisi i od ukupne situacije na Balkanu i u BiH posebno. Drugim riječima, bez mirne Bosne nema stabilne Evrope i zadovoljne Amerike.

Završiti posao

Gordon je o tome govorio na Atlantskom vijeću (Atlanic Council) u Vašingtonu, samo 24 sata nakon što se državna tajnica Hilari Klinton (Hillary Clinton) odvojeno susrela sa svojim britanskim i austrijskim kolegom i oba puta spomenula nastavak reformskog procesa u BiH, dodatno naglašavajući značaj stabilne i sigurnosno predvidive BiH.

Iako formalno izbjegnuta riječ "nova (stara) koalicija" koju Amerika pravi sa Evropljanima za dovršavanje započetih političkih procesa i demokratske tranzicije u BiH, ne čudi da su Austrijanac Mihael Špindeleger (Michael Spindelegger) i Britanac Vilijem Hejg (William Hague) u razgovorima sa Klinton "spontano" kao nezaobilaznu temu uvrstili BiH, i da su se o tome oglasili odmah poslije sastanka u Stejt departmentu. 

Govoreći o tome za "Avaz", jedan visoki zvaničnik iz američkog ministarstva vanjskih poslova bio je sasvim precizan. 

- SAD i EU imaju dugoročno partnerstvo kada su u pitanju Bosna i Hercegovina i zapadni Balkan. Mi se rutinski konsultiramo kako da na najbolji način ohrabrimo i pomognemo zemlje u regionu da one dosegnu svoje evroatlantske težnje. Za Bosnu i Hercegovinu, kako je to državna tajnica sasvim jasno rekla tokom njene posjete Sarajevu, napredak se traži u ustavnim i ostalim reformama. Odgovornost za te reforme je na bosanskim liderima - mi ne možemo donijeti odluke umjesto njih - ali ostajemo spremni da pomognemo u iznalaženju solucija - rekao nam je ovaj visoki zvaničnik Obamine administracije.

Vidno je, međutim, da Amerikanci i Evropljani o Bosni sada govore u odsustvu bh. lidera, ali da ovu "vakuum vlast" koriste na najbolji mogući način za jačanje građanskih pozicija u BiH. Što se političkih lidera tiče, razumljivo je da će se sačekati na konstituiranje vlasti, a da će se sa vlastima u tehničkom mandatu komunicirati što manje i u granicama diplomatske kurtoazije.

Posljednji primjer iz Njujorka, odakle posredstvom bh. diplomatskih krugova bliskih Svenu Alkalaju stižu slike njegovog rukovanja sa Hilari Klinton, govore tome u prilog. Zapravo, "Avazov" izvor iz Stejt departmenta kaže da u Vašingtonu uopće ne znaju da se taj "sastanak" dogodio.

Zajednički stav

U odsustvu američkog diplomatskog kominikea o tom, po svemu usputnom, pa možda i slučajnom susretu, kakvih je dosta u diplomatskim koridorima UN-a, nema službenog traga niti u zvaničnoj satnici američke državne tajnice (za 15. novembar 2010., kada je fotografija napravljena) - sadržana je zapravo američka potvrda na koga Vašington sada računa najviše - to su građani BiH koji su svojom brojnošću, na izborima u oktobru pokazali da im je stalo do promjena. 

U Vašingtonu reafirmiraju zajednički stav Evrope i SAD kako "Evropa neće biti kompletna dok sve zemlje zapadnog Balkana ne postanu pune članice EU".

- Bio sam prošlog mjeseca sa državnom tajnicom Klinton na putu po Balkanu i mogu vam reći da je naša politika prema regionu blisko koordinirana sa EU - potvrdio je i Filip Gordon obraćajući se Atlantskom vijeću.

Istrošeni političari 

Stavljajući ustavne reforme u BiH u kategoriju "bosanske budućnosti" Amerikanci su do promjena Ustava BiH ovaj put krenuli "odozdo" - iz baze, preko građanskih foruma, nevladinog i civilnog sektora. Ne računajući previše i svakako ne više ekskluzivno na razjedinjene bh. političke prvake, znajući i za njihov potrošeni autoritet, američke ambicije se na početku ovog kruga reformskih procesa ovoga puta svode na postizanje "mogućeg minimuma". 

Na prvom mjestu su zahtjevi za poštivanjem presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u slučaju "Finci i Sejdić protiv države BiH", za ostvarivanje jednakopravnosti u izbornom procesu. Time bi se, shodno evropskim standardima (a i odlukama Venecijanske komisije), pokušao pravno uštimati bh. politički sistem. 

Dejtonska "relikvija" u koju se neki još zaklinju - zvana "etničko glasanje" - trebala bi u ovom procesu biti adaktirana, kroz uvažavanje i primjenu upravo odluke Suda u Strazburu.

21.11.2010.

THOMAS COUNTRYMAN: AMERIKA NE PRAVI NOVI PLAN ZA BiH

 

Ko god govori o Evropi danas, ne može a da ne spomene BiH • Ne znam koji bi problem bio riješen stvaranjem trećeg entiteta

image Kantrimen: Dejton je dobar, ali može biti i bolje (Foto: S. Jordamović)

Sjedinjene Američke Države ne pripremaju nikakav novi plan za Bosnu i Hercegovinu. Ovdašnje vlasti znaju šta im je činiti, a međunarodna zajednica spremna je pomoći u tom reformskom poslu. Ovo je u najkraćem sažetak dužeg razgovora sa Tomasom Kantrimenom (Thomas Countryman), zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD, zaduženim za Balkan. 

Naš sagovornik sam je izabrao da intervju s njim radimo na bosanskom, kojim vlada više nego dobro. 

Moguć kompromis 

Svjedoci smo serije izjava najviših američkih zvaničnika koji se odnose na BiH. Je li to slučajno ili Amerikanci pripremaju neki novi plan akcija za BiH?

- Rekao bih da su u pitanju koincidencije. Ali, ono što je najvažnije u njima tiče se samita NATO saveza i samita EU - SAD. Izjave svih velikih funkcionera, uključujući i predsjednika Obame, u štampi pokazuju da ko god govori o Evropi danas, ne može a da ne spomene BiH. 

Pripremamo li neki novi plan? Rekao bih da ne!

SAD će podržati sve snage u BiH koje su spremne za prave reforme. 

A te snage znaju koje su "prave reforme"?

- Mislim da da. Oni znaju koji su prioriteti sada. 

Naprimjer, moguće je da vidimo neki kompromis u vezi s vojnom imovinom čak i prije formiranja nove koalicije. Imamo svaku mogućnost za to i voljeli bismo vidjeti takav razvoj događaja. 

Prioriteti su i promjene Ustava BiH u vezi s tzv. Evropskom klauzulom i primjenom presude Suda u Strazburu. To neće biti lako, ali manje-više svi u BiH saglasni su da su to pravi prioriteti. 

Ako postoji politička volja, a mislim da postoji, onda se ova pitanja mogu brzo riješiti. Vidjet ćemo. Do političara u BiH je. 

Neprihvatljive prijetnje

Navršilo se 15 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ljudi u BiH baš i nisu zadovoljni. 

- Dejton je zaustavio strašni rat u BiH. Imamo 15 godina mira. Može li bilo ko biti sasvim zadovoljan političkim napretkom od tada - ne može niko. No, centralni princip Dejtona i dalje je tu - država BiH s punim suverenitetom, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Bilo koja promjena Dejtona mora poštivati ove principe. 

A treći entitet?

- Ne vidim da je to sada najveći problem s kojim se BiH treba suočiti i ne znam koji bi problem bio riješen stvaranjem trećeg entiteta. 

Milorad Dodik pet godina prijeti secesijom. Ne vidimo neki istinski odgovor cijele međunarodne zajednice, na čelu sa SAD, na te izazove. Hoće li se to promijeniti?

- Ne mislim da svaka retorička izjava tokom izborne kampanje treba imati naš odgovor. Ali, da budemo jasni - bilo kakva prijetnja podjelom BiH nije prihvatljiva međunarodnoj zajednici. Naprimjer, nije moguće da bi jedan entitet BiH ušao sam u EU. Takva mogućnost ne postoji. Ljudi mogu razgovarati o bilo čemu, ali i sama priča o nekim secesijama korak je dalje u suprotnom pravcu od evropskih integracija. 

Ne petljamo se u pravljenje koalicija

- Imao sam susrete s liderima stranaka u BiH. Nisam im sugerirao ko s kim treba ili ne treba ići u koalicije. Ne mislim da SAD i međunarodna zajednica trebaju biti uključeni u sve detalje bh. političkog života. Želimo vidjeti koalicije koje se formiraju ne samo na osnovu toga ko će dobiti koje mjesto već ima i pozitivan program za reforme i napredak ka EU. To treba biti zajednički imenitelj koji veže stranke u neku koaliciju, a ne samo dijeljenje ministarskih i drugih pozicija - ističe naš sagovornik. 

Nema prečice za MAP

- Ne vidim mogućnost da se BiH ponovo progleda kroz prste i primi se u Akcioni plan za članstvo u NATO-u bez riješenog pitanja vojne imovine. 

Članice NATO saveza i naši partneri zahvalni su bosanskom narodu na angažmanu u mirovnim misijama. Mi jako cijenimo taj napor. Ali, to je bio jedan od uvjeta da BiH ode dalje u integracijama u NATO i taj "čip", da se tako izrazim, već je potrošen. 

Već sam Vam rekao da postoji mogućnost da se pitanje vojne imovine riješi i prije formiranja vlasti, ako to bh. lideri budu htjeli - kaže Kantrimen.

21.11.2010.

VALENTIN INZKO: PETNAEST GODINA NAKON DAYTONA, BiH JE USPJEH NADOHVAT RUKE

Valentin Inzko: Petnaest godina nakon Daytona, BiH je uspjeh nadohvat ruke 

 20/11/2010.
• Visoki predstavnik Valentin Inzko ocijenio je danas u svojoj izjavi povodom obilježavanja petnaeste godišnjice parafiranja Opštog okvirnog sporazuma za mir u BiH da je tokom većeg dijela posljednjih 15 godina BiH bila uspješna, a posebno kada su se njeni lideri "bavili praktičnim pitanjima konstruktivno i sa iskrenim namjerama".- Treba nam još toga. I možemo imati ..

Visoki predstavnik Valentin Inzko ocijenio je danas u svojoj izjavi povodom obilježavanja petnaeste godišnjice parafiranja Opštog okvirnog sporazuma za mir u BiH da je tokom većeg dijela posljednjih 15 godina BiH bila uspješna, a posebno kada su se njeni lideri "bavili praktičnim pitanjima konstruktivno i sa iskrenim namjerama".- Treba nam još toga. I možemo imati još toga. Stranke to mogu uraditi ako formiraju vlade bez odgađanja i ako se daju na posao za koji su birani na izborima, naveo je Inzko u izjavi. Ističe da je petnaest godina nakon Daytona želja građana BiH da mogu sa optimizmom gledati u budućnost. Sada kada su opšti izbori iza nas, politika u BiH ima priliku da se konačno odmakne od bučne retorike diskusija koje su vođene tokom kampanje i da se fokusira na stvarne izazove sa kojima se  suočavaju građani.Susjedi BiH distancirali su se, naglašava Inzko, od šovinizma koji je ranije bio prisutan, a koji ne donosi rezultate, i aktivno rade na tome da razviju klimu saradnje iz koje će svaka zemlja u regiji imati koristi. U međuvremenu, Evropska unija proaktivno radi na tome da svim zemljama zapadnog Balkana pomogne da se pripreme za punopravno članstvo i kao dio tih napora EU pruža BiH praktičnu podršku i ekonomsku pomoć u vrijednosti od oko 100 miliona eura godišnje. Sa nedavnim ukidanjem viza EU je izrazila i dobrodošlicu građanima, a time i BiH da je dobrodošla u EU kao država. - Ne smije se propustiti prilika da se te pozitivne okolnosti maksimalno iskoriste. Nakon značajnih dostignuća u prvih jedanaest godina nakon Daytona, sada izlazimo iz prilično neproduktivnog četverogodišnjeg perioda u kojem je došlo do pada životnog standarda i povećanja korupcije, ocijenio je Inzko. Smatra da niko ne želi da se taj trend nastavi. Građani BiH nebrojeno puta su sasvim jasno rekli šta žele - a to je članstvo u Evropskoj uniji. Oni žele zemlju koja funkcioniše, a tu funkcionalnost treba jačati, zemlju sa vladavinom prava, zemlju koja svojim građanima omogućava da žive sa dostojanstvom, dodao je.

Inzko ističe da građani jasno znaju gdje žele da idu te da sada njihovi predstavnici, koji su izabrani u oktobru, moraju raditi na tome da ih tamo i dovedu. Provedba evropskog programa ekonomskih, socijalnih i ustavnih reformi direktno će riješiti glavne izazove sa kojima se suočavaju građani BiH, stav je visokog predstavnika, koji naglašava da to znači kraj ekonomske i institucionalne krize i usklađivanje Ustava sa evropskim standardima. - Neko može upitati: da li je to zaista moguće? Mogu li bosanskohercegovački političari zaista ostvariti napredak? Kako biste našli odgovor na to pitanje, samo pogledajte šta je postignuto u posljednjih petnaest godina. Krajem 1995. godine ovo društvo bilo je na koljenima - stotinu hiljada mrtvih i dva miliona ljudi koji su ostali bez domova, razorene zajednice, uništena privreda, traumatizirani ljudi. To nije BiH iz 2010., navodi Inzko u svojoj izjavi.Konstatira da je danas ova zemlja suočena sa stvarnim izazovima, ali je postignut ogroman napredak, a preostali problemi mogu se riješiti. - I dok obilježavamo petnaestu godišnjicu Daytona, vidimo zemlju koja ima materijalne i ljudske resurse da ponovo postane ekonomija sa najbržom stopom rasta u jugoistočnoj Evropi. Vidimo zemlju koja ima resurse da dovede dokraja svoj dugi put do potpune evropske integracije, smatra visoki predstavnik. Mišljenja  je da će se njen potencijal pretvoriti u pozitivnu stvarnost ako se političari još jednom usredsrijede na rješavanje problema, korektno i otvoreno. - Petnaest godina nakon Daytona, izgledi i potencijali za Bosnu i Hercegovinu su dobri, pogotovo ekonomski. Ali i na političkom polju napredak je moguć, mora biti moguć. Ova zemlja se nalazi u fazi kada je uspjeh nadohvat ruke. Kad je uspjeh moguć - sa samo malo više dobre političke volje i više poštovanja drugog. A prije svega s više poštovanja građana i njihovih sudbina, dobrih "običnih ljudi" u BiH, koji tvore ogromnu većinu stanovništva, smatra  visoki predstavnik. (Kliker.info-Fena)


21.11.2010.

THOMAS CONTRYMAN: U BiH TRECI ENTITET NIJE RJESENJE I NEMA PODRSKU MEDJUNARODNE ZAJEDNICE

image

Thomas Contryman

Thomas Countryman, pomoćnik zamjenika Državne tajnice, nakon razgovora s predstavnicima pojedinih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini smatra da postoji prostora za optimizam i da je potrebno dobru atmosferu konkretizirati reformskim procesima. Prije svega, potrebno je formirati državnu vladu koja će imati programsku orijentaciju, ali i riješiti pitanje vojne imovine kao i krenuti u ustavnu reformu.

"Veliki je spisak domaćih zadataka i građani BiH to znaju mnogo bolje od mene. Ja bih rekao da je prvo potrebno formirati koaliciju, i to ne na osnovu toga tko će dobiti koju fotelju i funkciju, nego na osnovu programa za napredak u BiH. Drugo, mislim da je krajnje vrijeme za rješenje pitanja vojne imovine. Mislim da je to sasvim moguće i da sada postoji politička volja svih stranaka. Nismo u uzavreloj atmosferi političke kampanje i to može da se radi istovremeno sa formiranjem koalicione vlade", kazao je Countryman u intervjuu za Oslobođenje. On je dodao kako je treća bitna stvar - ustavna reforma.

Neophodne ustavne promjene

"Postoje neke promjene Ustava BiH za koje se svi slažu da su neophodni. Naprimjer, ispravljanje problema koje je identificirao Sud za ljudska prava u Strasbourgu, ali i pitanje europske klauzule.

To nisu jednostavna pitanja, ali manje-više postoji konsenzus da se to treba uraditi. Pored toga, postoji mnogo stvari koje zahtijevaju građani BiH i koji očekuju od svojih lidera da vlada postane efikasnija. To ne znači da država mora biti centralizovanija. Mi još uvijek podržavamo bit Daytona, a to je država BiH sa punim suverenitetom, dva entiteta, i tri konstitutivna naroda. I to je još uvijek osnov za BiH", kazao je Countryman, dodajući da treći entitet nije rješenje.

"Razumijem brige Hrvata u BiH. Razumijem i njihovo političko stanje. Mislim da je njima kao konstitutivnom narodu neophodno zaštiti njihovo učestvovanje u političkim strukturama. Ali, ne treba očekivati podršku međunarodne zajednice za treći entitet. Prvo, ne znam zbog čega bi voljeli da pravimo još komplikovaniju strukturu u BiH. Drugo, ne vidim da je treći entitet pravi odgovor za rješenje najhitnijih problema u državi koji sada na dnevnom redu u BiH", kazao je Countryman u intervjuu za Oslobođenje.

20.11.2010.

U BOSNI I HERCEGOVINI ANEKS VII JOS NIJE PROVEDEN

 

Posljedice sukoba

Etnički sastav stanovništva Bosne i Hercegovine 2006. godine, demografske promjene uzrokovane ratom u BiH.

 

20.11.2010. 

Ivan Katavić

Provedba Aneksa VII nije okončana ni petnaest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Do današnjeg dana obnovilo se oko 320.000 stambenih jedinica, što je 68 posto ukupno srušenog stambenog fonda, a na povratak čeka još više od 140.000 domaćinstava.

Predstavnici nevladinog sektora pozvali su državne vlasti da se aktivnije uključe u proces održivog povrataka u BiH.

“Mi želimo da kažemo da je izlaz iz ovakvog stanja da se u potpunosti uključi Vijeće ministara. Ja ovo naglašavam: Vijeće ministara, zato što Vijeće ministara ima svoja ministarstva koja prate rješavanje ovih problema. Konkretno mislim na obrazovanje, na zdravstvo, zapošljavanje – to je Ministarstvo civilnih poslova, a nikako Ministarstvo za ljudska prava", kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH.

Više od 7.000 osoba u BiH još uvijek živi u kolektivnom i alternativnom smještaju. U tim centrima danas uglavnom žive ljudi koji prije rata nisu imali riješen stambeni status, dodaje Zukić:


„Ti centri, koliko god se prazne, toliko se i pune tim ljudima koji prije rata nisu imali svoju imovinu. Znamo da se država čak i zadužila kod Evropske razvojne banke da riješi problem kolektivnih centara. Mislim da je to sada prioritet – znači – dvije linije, i za kolektivne centre i za socijalnu stanogradnju.“


U posljednje tri godine država BiH za povratak je izdvojila preko 150 milijuna KM. Ta sredstva su zadovoljila tek dio potreba građana koji se žele vratiti. Za ostatak, država će se morati kreditno zadužiti, kaže Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

„Na deset jedinica potreba mi imamo jednu jedinicu mogućnosti, što znači da će se u tom cilju BiH morati i kreditno zadužiti da bi riješila pitanje povratka, da bi pomogla u održivosti onih koji su promijenili mjesto prebivališta, a također i da bi se suočila sa ogromnim, a dosada nerješavanim pitanjima, a to je problem naknade štete za imovinu koja se ne može vratiti“
, navodi Nenadić.

Zakonima opstruirali povratak


Prije pet godina osnovan je i Fond za povratak BiH koji je nadležan za financijsku realizaciju projekata povratka i rekonstrukcije. Direktor Fonda, Mladen Božović, kaže da se u proteklom periodu moglo više uraditi:

„Moglo se mnogo, mnogo više uraditi sa onoliko para, a znamo koliko je bilo i donatorskih sredstava itd. itd. Nažalost, i sada imamo na prostoru BiH negdje oko 45.000 zahtjeva za obnovu kuća. Da smo ovakav sistem transparentnosti i javnosti, racionalnosti troškova u smislu projekata imali ranije, sigurno se moglo mnogo više uraditi nego što je urađeno“
, kaže Božović.

Od Dejtona do danas vlast je radilia na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja, tvrdi Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla.


Na pitanje da li je Aneks VII, 15 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, od ključne postao najslabija karika, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene osobe RS Drago Vuleta odgovara:

„Rekao bih da je Aneks VII bio jedan od najtežih aneksa za provođenje, a kad je u pitanju povrat imovine i stanarskih prava, tu smo svi, na nivou BiH, zaista postigli preko 99 posto realizacije, izuzev nekih spornih slučajeva koji se vode na sudu, a znamo da, kada smo krenuli toga, da su mnogi bili skeptici i da taj proces neće biti završen niti za 50 godina.“

Sredinom godine usvojena je dugo očekivana Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII. Pored reguliranja prava na povratak, strategija uključuje i rješavanje pitanja poput prava na pravičnu nadoknadu, kao i izbor novog mjesta življenja.

Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla, smatra da zakoni koje afirmira ova strategija na najbolji način štite povratnike od diskriminacije.

„Kada bi se ostvario održivi povratak u BiH, vjerovatno ova aktivna vlast ne bi bila zadovoljna, jer su svih ovih godina – od Dejtona do danas – radili na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja. To kažem s argumentima, jer su donijeli niz zakona koji su opstruirali povratak, a omogućavali diskriminaciju u pogledu određenih prava povratnika kad se vrate u svoja mjesta, od prava na penziju, zdravstvenu zaštitu, školovanje. U svim dijelovima Bosne i Hercegovine“
, ocjenjuje Jovanović.

Gojko Pantić, povratnik u Mostar, kaže kako se nada da će primjena Strategije omogućiti pravedniju raspodjelu sredstava za obnovu.

„Sredstva koja se daju su nepravedna. Ja sam predlagao: prema potrebi – gdje je veća potreba da se više izdvaja, međutim, to ne prihvataju. Rade po nekom svom aršinu“
, kaže Pantić.

Zacrtano je da se se proces povratka okonča do 2014. godine. Međutim, to će biti nemoguće završiti ako se BiH kreditno ne zaduži između 400 i 500 milijuna KM.
20.11.2010.

PAULA M PICKERING: DEYTONSKI USTAV ISKORISTEN JE ZA DALJE ETNICKE PODJELE

 

Paula M Pickering

Paula M Pickering

 20.11.2010.
Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake, među kojima je bila i Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji Paula Pickering, koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama.

"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa", pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.

RSE: 21. oktobra napuniti će se 15 godina Daytonskog sporazuma. Svi se slažu, donio je mir, ali nije Bosnu i Hercegovinu učinio funkcionalnom državom. Mnogi čak zajedljivo tvrde da je međunarodna zajednica sporazumom navukla jednu vrstu luđačke košulje građanima BiH, i da se svi čude što se sada tako ponašaju. Slažete li se s takvim tvrdnjama?

Pickering: Aposlutno ne. No, Daytonski Ustav jest stvorio sistem koji je zaustavio rat, no nije pomogao građanima Bosne i Hercegovine da stvore funkcionalnu državu i održivu vlast koja bi omogućila svima da bolje žive. Nije iznenađujuće što Daytonski okvir ima priličnu krutu institucionalnu strukturu, no upravo to omogućuje BiH političarima da se ponašaju onako kako se ponašaju. Daytonski ustav iskorišten je za daljnje etničke podjele, a političarima je omogućio da se bave vlastitim, umjesto općim interesima svih građana BiH.

RSE: Daytonski sporazum donešen je na inicijativu međunarodne zajednice. Očito je da se mora mijenjati. Da li je za to potrebna nova međunarodna konferencija, ili je sada red na građane BiH da mijenjaju neke odrednice Daytonskog sporazuma?

Pickering: Ja sam uvjerena da građani BiH sada moraju preuzeti na sebe odgovornost i reformirati Daytonski sporazum. Reforme su izuzetno bitne i potrebne. Međunarodna zajednica može imati ulogu onog koji podržava i pomaže reforme. Vrlo je važno da međunarodna zajednica ostane angažirana u zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Posebno moraju raditi na tome da se da više odgovornosti građanima kako bi mogli zahtijevati od svojih političara da donesu i primjene reforme koje će unaprijediti sistem vlasti u BiH. Proces reformi bi trebao biti javniji nego je sada, mora uključiti prijedloge građana i civilnog društva, umjesto da ovisi, kao do sada isključivo od mišljenja političkih elita.

Ratna retorika


RSE: Spomenuli ste političke elite. Upravo iz tih redova čuje se i danas ratna retorika, kao i prije Daytona. Kako to jednom zauvijek promijeniti?

Pickering: Ratna retorika postoji. Političke elite to rade koristeći sredstva koja su pod njihovom kontrolom, potom zahvaljujući državnoj birokraciji iskorištavaju ekonomiju koja je korumpirana, kao i medije, a sve kako bi zatrovali bilo kakavu raspravu u BiH. Žele li građani normalan život i vlast koja je njima odgovora njihovim potrebama, to mora mijenjati. Političke elite same po sebi neće mijenjati sistem koji im odgovora, svakako ne bez snažne prisile, koja bi trebala, doći od običnih gradjana. A tim građanima treba dati veće ovlasti, i to bi im trebali omogućiti međunarodni akteri. Daytonski sporazum im, na žalost, ne omogućuje da ostvare vrlo praktične potrebe, i donesu zakone, koji će im omogućiti bolju ekonomsku budućnost, zaštitu individualnih i kolektivnih prava, i sve ono što im donosi sigurnu i stabilnu budućnot.

RSE: Građani bi, dakle, trebali biti aktiviniji, tražiti da se se poštuju njihova prava. Da li su već sada prihvatili demokratske vrijednosti razvijenih demokracija?

Pickering: Građani BiH žele demokratsko društvo, prihvatili su demokratske vrijednosti , i to samo 15 godina nakon rata. To je velika stvar, pogotovo u sadašnjoj ekonomskoj situaciji. Oni pokušavaju stvoriti normalan život, tolerantno društvo, čak i više od onih koji su sada na javnim funkcijama. Naravno, moraju biti svijesni da im ništa neće biti poklonjeno i da sami trebaju za to izboriti.

RSE: Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama. Vi ste jedna od članica te grupe, kakvi su zaključci?

Pickering:
Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa, kako bi se u potpunosti ispunili zahtjevi EU, uključujući i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Političari često nemaju osjećaj za dnevne potrebe građana, što dovodi do velikog razočaranja i apstinencije u političkom životu. Građani BiH smatraju da sadašnje institucije ne odgovaraju njihovim potrebama. Oni žele reforme koje vode evropskim integracijama, i uopće boljem životu svih u BiH. Zaključili smo da nakon izbora, i pošto su SAD i EU, kao i ostale članice međunarodne zajednice, obećale aktivniji angažman, postoji šansa za BiH, njihove političare i građane, da se fokusiraju na težak posao - ostvarivanje reformi koje će osigurati funkcionalniju državu i vlast. Ne treba miješati reformu sistema upravljanja državom i ustavne reforme. Mišljenje naše grupe je da treba razdvojiti odgovornosti na državnoj od one na lokalnim razinama. Smatramo da treba zaštiti opće interese građana i onemogućiti blokadu stvaranja zakonskih okvira koji će unaprijediti život svih u BiH.
Mi smo bili jedinstveni u stavu da građani moraju biti konzultirani i imati pravo da utječu na reforme koje žele. Nismo davali nikakve upute, već samo mišljenje, iznijeli smo prijedloge, razne opcije, koje bi trebalo razmotriti, no čvrsto vjerujemo da građani BiH i njihovi političari moraju sami voditi reformske procese koji će voditi fukcionalnoj i održivoj zemlji.

RSE: Govorimo o funkcionalnoj državi, no i dalje postoje prijetnje u RS o izdvajanju toga entiteta iz BH, a i hrvatski političari u BiH opet oživljavaju ideju o trećem entitetu. Kako vidite budučnost?

Pickering: Ne mogu predvijedeti budućnost. Ali znam jedno. Interes svih građana je da žive u jedinstvenoj državi, u BiH, koja će u cjelosti biti integrirana u evropske institucije. Oni koji podržavaju manje, izolirane, dijelove teritorija, zapravo se zalažu za nešto što nije suvremeno, za projekte koji ne mogu unaprijediti život građana u takvim malim, izoliranim entitetima. Vjerujem da će i sami građani shvatiti da ova vrsta takozvanih teritorijalnih projekata ne mogu voditi boljem životu u Bosni i Hercegovini.

***
Paula M. Pickering je profesorica na koledžu William and Mary u Virginiji. Od 1990., do 1994., radila je kao analitičar za Balkan u State Departmentu, a 1996-u je provela u Bosni i Hercegovini kao dužnosnik za ljudska prava u Misiji OSCE. Objavila je niz radova medju kojima i knjigu „Gradnja mira na Balkanu“ ( Pogled odozdo).
20.11.2010.

PODSJECANJE NA PARAFIRANJE DEJTONSKOG SPORAZUMA

 

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Voren Kristofer na potpisivanju Dejtonskog sporazuma, 21. novembar 2010, baza Wright-Paterson, SAD

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Voren Kristofer na potpisivanju Dejtonskog sporazuma, 21. novembar 2010, baza Wright-Paterson, SAD

 20.11.2010.
Prije petnaest godina, Dejtonski mirovni sporazum parafiran je u vojnoj bazi Rajt Peterson u američkom gradiću Dejton. Njime je, nakon trosedmičnih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD, okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Zemlja je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Ovaj Sporazum, čiji je Aneks 4 još uvijek Ustav Bosne i Hercegovine, tri sedmice kasnije, 14. decembra, u Parizu su zvanično potpisali u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD, Vorena Kristofera, Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

Petnaest godina kasnije, niko od potpisnika Sporazuma nije živ, a političari u BiH i dalje bezuspješno raspravljaju o njegovoj reviziji, funkcionalnijoj državi i boljem Ustavu.

Prvi ozbiljan prekid vatre u Bosni i Hercegovini, krajem 1995. godine, međunarodna zajednica, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama želi da pretvori u kraj rata. Amerikanci pozivaju čelnike Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije na mirovne pregovore u vojnu bazu Rajt Peterson u Dejtonu.

Pregovori počinju 1. novembra 1995. godine. Nakon mukotrpnih trosedmičnih pregovora, 21. novembra, parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum. Njime je prekinut troipogodišnji rat.

Jedan od posrednika u pregovorima bio je tadašnji američki državni sekretar, Voren Kristofer:

„Ljudi SAD-a dočekali su vas u Dejtonu i tražili da tri predsjednika iskoriste ovu posljednju šansu za postizanje mira u bivšoj Jugoslaviji.“


Tadašnji predsjednici Bosne i Hercegovine (Alija Izetbegović), Srbije (Slobodan Milošević) i Hrvatske (Franjo Tuđman), uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, obavezali su se da međusobne odnose regulišu prema Povelji UN, Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanju nesporazuma, isključivo na miroljubiv način.



Pravičnije nego nastavak rata


Predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, nakon parafiranja Sporazuma, kazao je, između ostalog, da bolji mir nije mogao biti postignut.

„Ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod", rekao je Izetbegović.

„Dramatičnim karakterom ovih pregovora je postignuto rješenje, kada su svi mislili da će pregovori propasti. Sve to simbolizira teškoće ove krize, sasvim sigurno, najteže krize koja je pogodila Evropu nakon II svjetskog rata“, izjavio je tadašnji predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman.

Predsjednik Srbije u vrijeme mirovnih pregovora bio je Slobodan Milošević.

„Počinjući sa današnjim danom, rat u Bosni treba ostaviti prošlosti, dok mir, razumijevanje, ekonomski i kulturni razvoj treba da stupe na scenu na ovom području“
, rekao je tada Milošević.

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma u Parizu, 14. decembra 2010
Kraj rata u Bosni i Hercegovini objavio je tadašnji američki predsjednik, Bil Klinton:

„Predsjednici Bosne, Hrvatske i Srbije učinili su istorijski i hrabar izbor.“


Jedanaest aneksa, dva enttieta i Distrkt Brčko


Dejtonskim mirovnim sporazumom, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta. Federaciji Bosne i Hercegovine pripalo je 51, a Republici Srpskoj 49 posto zemlje. Formiran je i Distrikt Brčko, kao posebna teritorijalna jedinica.

Okončana je opsada Sarajeva, koja je trajala 1.335 dana – najduža opsada grada zabilježena u modernoj istoriji.

U jedanaest aneksa mirovnog sporazuma regulisano je, između ostalog, razgraničenje među entitetima, pitanje ljudskih prava, te povratak izbjeglih. Četvrti aneks Sporazuma usvojen je kao Ustav Bosne i Hercegovine.

Kako su izgledali danonoćni pregovori u vojnoj bazi Rajt Peterson, prenosili su neki od učesnika.

„Linije su povučene prema tome gdje je ko stao jer su taj Sporazum napisali tenkovi, koncentracioni logori i indiferentnost međunarodne zajednice. Od ljudi koji su odgovorni za sve što se događalo na ovom prostoru, napravljeni su pregovarači“, rekao je Haris Silajdžić.

„Razgovori su tekli tako da je američka administracija šetala od jednog do drugog i sabirala ono što je njima tada odgovaralo“
, kazao je Miro Lazović.

„Najviše vremena i energije je potrošeno na dogovor oko teritorijalnog uređenja Bosne i Hercegovine“
, prenio je Krešimir Zubak.

Mirovni sporazum iz Dejtona, tog 21. novembra 1995. godine, polovina bosanskohercegovačkog stanovništva dočekala je van svojih domova. Petnaest godina kasnije, još nisu svi u svojim kućama.

Predratna slika Bosne i Hercegovine potpuno je izmijenjena i pretvorena u homogene etničke teritorije tri naroda.
 
20.11.2010.

OBRAT NA POLITICKOJ SCENI: ZLATKO LAGUMDZIJA NE ODUSTAJE OD ALIJANSE

Obrat na političkoj sceni : Lagumdžija ne odustaje od Alijanse

20/11/2010
• Ostao je neriješen još „samo“ jedan problem: izbor hrvatskih koalicionih partnera oko kojeg se posljednjih sedmica vodi pravi podzemni diplomatski i politički rat čiji se ishod još ne nazire..

Novu parlamentarnu većinu u BiH, kako smo i najavili u jednom od prethodnih brojeva Slobodne Bosne, konstituirat će šestočlana stranačka koalicija. U narednih nekoliko dana za pregovarački stol napokon će sjesti čelnici dvije zaraćene socijaldemokratske partije, SDP-a i SNSD-a, čime bi se trebala razriješiti dilema oko participiranja bošnjačko-srpske komponente u budućoj koaliciji, barem kad je riječ o državnom nivou vlasti.

Ostao je neriješen još „samo“ jedan problem: izbor hrvatskih koalicionih partnera oko kojeg se posljednjih sedmica vodi pravi podzemni diplomatski i politički rat čiji se ishod još ne nazire. Čelnici SDP-a, koji se deklarativno zalažu protiv konstituiranja matematičke koalicije, izračunali su da bi parlamentarnu većinu mogli formirati bez sudjelovanja dva HDZ-a koji su nedavno konstituirali hrvatski nacionalni blok. Iako su dva HDZ-a osvojila nadmoćnu većinu hrvatskih glasova, više od 80 posto, „matematički“ je moguće konstituirati vlast bez njihovog sudjelovanja. SDP računa na savez sa HSP-om i Radom za boljitak, dvije partije čija je hrvatska politička legitimacija krajnje upitna, budući da su na oktobarskim izborima dobile zanemarljiv broj hrvatskih glasova.
 
LAŽNA DILEMA

Odbijanje suradnje s HDZ-om Dragana Čovića čelnici SDP-a pravdaju principijelnim razlozima, nastojanjem da prothodnu matematičku koaliciju zamijene novom programskom koalicijom koja će se okupiti oko raspodjele posla a ne, kao ranije, oko raspodjele izbornog plijena. Ta je principijelnost SDP-a djelovala uvjerljivo sve donedavno, dok čelnici SDP-a nisu u potrazi za „programskim partnerima“ odlučili sjesti za pregovarački stol s SDS-om, čiji je izborni program dijametralno suprotan proklamiranim ciljevima SDP-a. Nakon razgovora s SDS-om, postalo je posve jasno da je SDP-ov zahtjev za programskom koalicijom najobičnija fraza kojom ova partija pokušava prikriti vlastitu borbu za raspodjelu izbornog plijena.
 
U pozadini spora između SDP-a i HDZ-a krije se borba stranačkih šefova Zlatka Lagumdžije i Dragana Čovića za prevlast u novoj koalicionoj vlasti. I Lagumdžija i Čović zainteresirani su za čelnu funkciju u novom Vijeću ministara BiH,  pri čemu se Lagumdžija  poziva na izborne rezultate SDP-a dok se Čović poziva na nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.Problem je što i Lagumdžijini argumenti, jednako kao i Čovićevi, stoje na staklenim nogama. Izborni rezultati SDP-a daju Lagumdžiji pravo da zahtijeva čelnu funkciju u Vijeću ministara BiH, no problem je što bi po toj logici hrvatske političke partije, zbog malobrojnijeg biračkog tijela, bile trajno eleminirane iz utrke za čelnu fukciju u Vijeću ministara BiH.
 
ARGUMENTI NA STAKLENIM NOGAMA

Čović se, s druge strane, poziva na nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji, koje se može, ali i ne mora poštovati budući da se ne radi o izričitoj zakonskoj ili ustavnoj obavezi. Ali, jednako tako, ni Lagumdžijin zahtjev za premijerskim mandatom nije utemeljen na pozitivnim zakonskim propisima. Mandat se naime daje onom kandidatu koji može osigurati podršku parlamentarne većine i nigdje ni u jednom zakonu nije propisano da se mandat daje kandidatu iz partije s najvećim brojem osvojenih glasova. Premijerski mandat je neupitan samo u slučaju kada neka partija osvoji apsolutnu izbornu pobjedu. No, u slučaju relativne izborne pobjede, sve su kombinacije moguće, pa čak i mogućnost da partija s najvećim brojem osvojenih glasova uopće ne sudjeluje u vlasti.

Ishod bitke Lagumdžije i Čovića za premijerski mandat presudno će zavisiti od stava ostalih koalicionih partnera, prije svih SDA i SNSD-a. Kako doznajemo, stranački vrh SDA odlučio je podržati kandidaturu Lagumdžije i tu odluku neće promijeniti čak ni u slučaju ako bi pouzdano znali da lider SDP-a neće dobiti potrebnu većinu u Parlamentu BiH. Odgovornost za izbor mandatara pripada SDP-u kao relativnom pobjedniku i SDA nema namjeru preuzimati na sebe odgovornost koja mu ne pripada.

Tim prije što glasovi SDA ionako neće biti presudni. Odluku će prelomiti glasovi zastupnika iz SNSD-a zbog famoznog entitetskog glasanja. Nakon sklopljenog pakta sa SDS-om, SNSD u rukama drži odlučujući broj glasova u Parlamentu BiH. A kako trenutno stvari stoje, SNSD i SDS podržat će Čovića, a ne Lagumdžiju.U slučaju da Lagumdžija ne dobije potrebnu podršku za mandatara Vijeća ministara BiH, nije isključena mogućnost da se SDP potpuno povuče iz vlasti na državnoj razini i da se fokusira na izvršnu vlast u kantonima i Federaciji BiH. Takvu mogućnost Lagumdžija je već najavio nespretnom izjavom o poželjnoj primjeni postratnog njemačkog recepta u BiH (izgradnja države po modelu istočne i zapadne Njemačke).No, odluči li se za takvu avanturu, SDP ne bi mogao računati na podršku SDA.

ODLUČNA BITKA ZA FEDERALNI DOM NARODA

SDP i Radom za boljitak, s jedne, i dva HDZ-a, s druge strane fronta, vode odlučujući bitku za kontrolu nad hrvatskim klubom u Domu naroda federalnog Parlamenta. Od ishoda ove bitke, uveliko zavisi konstituiranje vlasti na federalnoj razini: ako SDP i Radom za boljitak uspiju pridobiti najmanje šest hrvatskih delegata, federalnu parlamentarnu većinu konstituirat će vlast predvođena SDP-om u kojoj neće biti mjesta za dva HDZ-a.Prema nezvaničnim informacijama, SDP i Radom za boljitak nadomak su takvog cilja.

SDP KORISTI SBB KAO MONETU ZA POTKUSURIVANJE SA SDA

Nedavni susret čelnika SDP-a i SBB-a probudio je nadu među pristalicama Fahrudina Radončića da bi se ipak mogli naći u parlamentarnoj većini. Tim prije što su odnosi između SDP-a i SDA prilično zategnuti, pored ostalog i zbog protivljenja Kantonalnog odbora SDP-a Tuzla da koalira sa SDA.Kako doznajemo, SDP nije zainteresiran za koaliciju sa SBB-om, pa susret čelnika dvije partije treba tumačiti kao pritisak SDP-a na SDA da smanji apetite kod raspodjele izvršne vlasti. Naime, SDA traži polovinu izbornog plijena, no u SDP-u tvrde da im Radončić nudi puno povoljniju varijantu podjele izbornog plijena - 80:20 posto u korist SDP-a!  Asim Metiljević (Slobodna Bosna)

20.11.2010.

AHMED IMAMOVIC: LJUDI SU U BOSNI I HERCEGOVINI POCELI ZABORAVLJATI (VIDEO)

Imamović: Ljudi su u BiH počeli zaboravljati (VIDEO) 

 20/11/2010. Rad kroz ovaj film me je oplemenio jer sam bio u direktnoj komunikaciji s tim ženama. U ovih godinu dana, koliko je trajao rad na filmu, niti jednog momenta nisam osjetio mržnju ..

Prvijenac „10 minuta“ sarajevskog režisera Ahmeda Imamovića Evropska filmska akademija je proglasila najboljim kratkim filmom 2002. godine. Nekoliko godina kasnije Imamović je snimio i prvi dugometražni film „Go West“ koji je pokupio brojne  pozitivne kritike. „Belvedere“ je Imamovićevo najnovije ostvarenje koje će 2. decembra imati bosanskohercegovačku premijeru u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. U intervjuu za RSE Imamović otkriva zbog čega je "Belvedere" film kontrasta i sukoba, te zbog čega se odlučio ispričati priču o ženama Srebrenice iz nešto drugačijeg ugla.

RSE: Na koji način danas žive oni koji su nekoć preživjeli genocid u Srebrenici, sa kojim se problemima susreću, nose li se sa sudbinom ili okreću novu stranicu... brojna pitanja postavljate u svom novom filmu „Belvedere“. Šta vas je inspirisalo da snimite film ovakve tematike?

Ahmed Imamović: Tri su osnovna elementa u ovom filmu; 1993. godine sam dobio monografiju „Srebrenica“ poznatog fotografa Tarika Samaraha koja, kao i film, tretira posljedicu užasa srebreničke tragedije ali ne i sam užas. Drugo je moje iskustvo i spoznaja poezije Abdulaha Sidrana koji je briljantno oplemenio svaku repliku i dijalog u filmu, a treće su okolnosti u kojima živim: 15 godina nakon srebreničkog genocida vidimo da se stvari ne pomiču, vidimo kako još hodaju neke majke, žene i sestre, čiji je jedini cilj da pronađu kosti svojih najmilijih. To su elementi iz kojih je priča nastala. Niti jednog momenta nisam osjetio mržnju kod tih žena. Njima ostaje samo nada – da će pronaći svoje i dostojanstveno spustiti u spomen-mezarje.

RSE: Kako je bilo raditi sa majkama iz Pokreta „Majke enklava Srebrebnice i Žepe“ koje i same glume u filmu?

Ahmed Imamović: Rad kroz ovaj film me je oplemenio jer sam bio u direktnoj komunikaciji s tim ženama. U ovih godinu dana, koliko je trajao rad na filmu, niti jednog momenta nisam osjetio mržnju kod tih žena. Njima ostaje samo nada – da će pronaći svoje i dostojanstveno spustiti u spomen-mezarje. Vrlo sam direktno radio sa tim ženama. Ne bih mogao podnijeti da je priča filma bila u suprotnosti sa njihovim stavovima. Pročitao sam im scenarij i one su vrlo analitično tome pristupile. Mislim da je sad vrijeme da pričamo o njima, jer su ljudi u Bosni i Hercegovini počeli zaboravljati. Svakog 11. u mjesecu ove žene izađu na ulice, dok mi u svojoj žurbi prolazimo pored njih. Sve dok je tako, nikome od nas neće biti dobro.

RSE: Glumačku ekipu čine Sadžida Šetić, Nermin Tulić, Minka Muftić, Armin Rizavnović. Da li ste zadovoljni urađenim poslom?

Ahmed Imamović: Sa Nerminom Tulićem sam radio i prije, tako da dobro poznajem njegov rad, ali sam veoma ponosan na Sadžidu Šetić. Taj talenat, tu ekspresiju i glumu niko ne bi mogao uraditi kao ona. Sigurno mogu reći da Sadžida spada u vrh evropske glumačke scene svoje generacije. Najvažnije je da imate glumca koji vjeruje u projekat.

RSE: U filmu se uočava multidimenzionalnost: realna sfera i ona proistekla efektom reality show-a Big Brother. Šta ste htjeli time da kažete?

Ahmed Imamović: 'Belvedere' je film jednog stanja, a nije film direktne akcije. Film funkcioniše na više nivoa sukoba, na sukobu crno-bijele fotografije, surove realnosti izbjegličkog kampa i mjesta života tih žena koje odlaze i dolaze sa grobnica. To je i mjesto jedne 'vrhunske podvale', odnosno mjesto događanja kuće Velikog brata. Smatrao sam da je turbo folk najveća manifestna opasnost za naše društvo, međutim, pojava Big Brothera je najgroznije što se dešava mladim ljudima. Želio sam da pravim sukob na što više nivoa, da pojačamo kontrast i da ukažemo koliko mi boje trebamo vratiti stvarnom svijetu.

RSE: Film je podržalo Federalno ministarstvo kulture i sporta obezbijedivši 50 hiljada maraka. Kako gledate na podršku ministra Gavrila Grahovca?

Ahmed Imamović: To je čovjek sa kojim sam se najviše svađao. No, smatram da ga ljudi nepravedno osuđuju jer je dovoden u situaciju iz koje nije mogao izaći. Ja razumijem žene - žrtve rata. Neki su htjeli da usporede moj problem i problem Angeline Jolie. To nije isto jer ja sam mali autor koji je otvarao neke druge tabue, a ove žene su s razlogom uplašene, budući da priča o njima ide kroz lik i djelo Angeline Jolie, čije refleksije se mjere stotinama miliona gledalaca. I kada vam dođu te uplašene žene, a vi ste ministar, a s druge strane imate, vjerovatno, traljavu administraciju Angelininog filma, ministar Grahovac je jedino mogao stopirati u tom momentu. U suprotnom bi ga prozivali četnikom koji podržava snimanje filma.

RSE: U filmu govorite i o generacijskom jazu. Jedni žive prihvatajući sudbinu, dok drugi, donekle, pokušavaju zaboraviti. Zašto ste filmu dodali i taj kontrast?

Ahmed Imamović: Odgovor je takav - živimo takve živote.

RSE: Sam naziv filma ujedno je i stvarni naziv izbjegličkog kampa kod Goražda. Prema Klaićevom rječniku stranih riječi 'belvedere' znači 'lijep vidik'? Kakva je za vas simbolika ovog naziva?

Ahmed Imamović: To je djelo Abulaha Sidrana. Prvobitno sam htio snimati u Mihatovićima, gdje se nalazi izbjegličko naselje, ali ono se vremenom arhitektonski promijenilo. Sidran mi je skrenuo pažnju na kamp koji se i zove Belvedere. Inače, radna verzija se zvala „The show must go on“ (Šou ide dalje).

RSE: Zanimljivo je da posljednja scena filma ostavlja otvoreno pitanje. Zašto?

Ahmed Imamović: Zato što ništa nije riješeno. To je čista reflekcija onoga u čemu živimo.

RSE: Premijera filma trebala bi biti 2. decembra. Kakve reakcije očekujete od publike?

Ahmed Imamović: Smatram da će utisci dolaziti retro. Ne vjerujem da je ovo film 'na prvu'. Bit će mi drago ako ćemo ljude ponukati na promišljanje, da osjete tu gorčinu u stomaku, da prežive barem tih 90 minuta ono što ove žene preživljavaju 15 godina. Apsolutno podržavam inicijativu REKOM-a (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj SFRJ).

RSE: Postoji li inicijativa da se film prikaže i u zemljama regiona?

Ahmed Imamović: Naravno. Ja film i pravim da ga pokažem cijelom svijetu.  Zvjezdan Živković (RSE)


20.11.2010.

NEMA KAPACITETA ZA NOVI USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

 

Baza Eufora u Butmiru kod Sarajeva gdje su održani razgovori o promjenama Ustava BiH, oktobar 2009

Baza Eufora u Butmiru kod Sarajeva gdje su održani razgovori o promjenama Ustava BiH, oktobar 2009

 20.11.2010.
Niko nije ni slutio da će 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina ostati jednako nefunkcionalna država, sa golemom administracijom i bezbroj nivoa vlasti. Na pitanje - Može li sa dijelom mirovnog sporazuma kao Ustavom i sa ovakvim ustrojstvom, zemlja stići do Evropske unije, kojoj makar deklarativno svi političari teže - još uvijek niko nije dao odgovor, a svi pokušaji ustavnih reformi do sada su propadali.

Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.

„Frankenštajnska tvorevina“, kako su Bosnu i Hercegovinu nazivali, aludirajući, između ostalog, i na ono što je potpisano u Dejtonu, opstala je kao takva 15 godina, a prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, smatra akademik Muhamed Filipović.

„Radi se o politikama koje se vode u Bosni i Hercegovini. Obzirom da je ustavno-pravno ustrojstvo izvedeno iz rezultata rata, legalizovalo je rezultate rata, čak i rezultate genocida. To je bosanski problem. Bosni je potrebna bitna promjena politike, političkog mišljenja i zaustavljanje konstantnog negativnog djelovanja iz prostora Srbije i Hrvatske“
, kaže Filipović.

A politička situacija, kada je riječ o izmjenama Ustava, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma, pojednostavljeno izgleda ovako: za bošnjačke političare, Dejtonski mirovni sporazum je prevaziđen, Hrvati smatraju da su njime oštećeni, a za političare u Republici Srpskoj, on je nedodirljiv.

No, sa političarima iz tog entiteta se slažu i pravni stručnjaci. Tako profesor sa banjalučkog Pravnog fakulteta, Petar Kunić, kaže da je budućnost Bosne i Hercegovine sasvim moguća i u postojećim ustavnim okvirima.

„Naravno, pretpostavka je da se Ustav primjenjuje i da postoji politička volja da se Ustav primjenjuje. Do sada se pokazalo da ne postoji politička volja da se postojeći Ustav koristi punim kapacitetom i to pravi ozbiljne smetnje. Stalno pozivanje na radikalne promjene Ustava, govori da jedna strana (sarajevska) želi da centralizuje Bosnu i Hercegovinu“
, ocjenjuje Kunić.

Legalan način promjene Ustava


Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt i zamjenik američkog državnog sekretara James Steinberg tokom sastanka sa liderima u BiH o ustavnim promjenama, Butmir kod Sarajeva, oktobar 2010
Postojećim ustrojstvom zemlje nisu zadovoljni ni građani. Evo šta kažu Mostarci:

„Ovaj Ustav ne odgovara nikome - ni jednoj, ni drugoj, ni trećoj strani. Posebno bih naveo da je hrvatska biračka strana bila zakinuta za izbor predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“

„Na putu prema Evropi, sa ovakvim uređenjem, ima niz problema.“

„Ovako se više ne može.“


Sadašnji Ustav, Bosnu i Hercegovinu čini državom koja se „bori da postane država“ i postojeće stanje je potrebno mijenjati, smatra profesor sa mostarskog Univerziteta, Nurko Pobrić. Samo je jedan legalan način promjene Ustava, dodaje on:

„To je da parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine, kako je to i propisano u Ustavu, promjeni Ustav. Drugi legalan način ne postoji. U ovakvoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, čini mi se, da to nije moguće, jedino ako se nešto radikalno ne promijeni. Moguće su samo neke manje promjene, koje se tiču presuda Evropskog suda za ljudska prava.“


No vlasti Bosne i Hercegovine, iako ih je presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju Sejdić Finci, obavezala da naprave izmjene Ustava u dijelu koji govori o izboru članova bosanskohercegovačkog Predsjedništva i delegata za Dom naroda državnog Parlamenta, to još uvijek nisu uradile.

Više puta su političari u BiH obećavali da će naći najbolje ustavno rješenje za zemlju. Posljednji aktuelni je bio „butmirski paket promjena“, prošle godine, koji su, baš kao i Dejtonski mirovni sporazum, inicirali predstavnici američke administracije. No, i ovaj prijedlog je propao jer se nisu mogli svi dogovoriti.

Dijametralno suporotni stavovi


Hoće li novoizabrana vlast u Bosni i Hercegovini biti sposobna da modernizuje bosanskohercegovački Ustav i kakve to promjene moraju biti, odgovara predsjednik SDA, Sulejman Tihić:

„Sjećamo se 2005. godine, kada su bili razgovori u Vašingtonu, kada smo dogovorili jednu ustavnu reformu, kojoj je malo falilo da je usvojimo 2006. godine. Tada nismo uspjeli. Sada imamo ponovo šansu i nadam se da će to biti dobra prilika da mi, ali i oni u međunarodnoj zajednici, pokažu spremnost da prilagodimo Ustav vremenu i prilikama u Bosni i Hercegovini, posebno njenom evropskom putu.“

Sličnog je mišljenja i predsjednik SDP-a Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija, koji je sa Tihićem nedavno sklopio postizbornu koaliciju. Smatra da Bosna i Hercegovina još uvijek nema kapacitet za izmjene postojećeg Ustava.

„Što se tiče Dejtona, mi sada nemamo kapacitet za novi Ustav, ali se nadamo da imamo kapacitet da pokrenemo ustavne reforme i da se o tome dogovorimo u narednih nekoliko sedmica. Ukoliko to ne bude moguće, onda moramo naći mehanizam kako da otvorimo dijalog u društvu pod okriljem Parlamenta Bosne i Hercegovine, ali to je nešto sasvim drugo u odnosu na koaliciju. Onda ćemo imati koaliciju koja će se baviti socijalom ekonomijom, poljoprivredom i slično“
, ocjenjuje Lagumdžija.

Lideri HDZBiH, SADBiH i SNSD-a Dragan Čović, Sulejman Tihić i Milorad Dodik tokom pregovora o reformama, mart 2009
„Republika Srpska, doživljava potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne samo kao dan koji je završio rat, već i kao dan koji je ovdje uspostavio korektne odnose, koji su na žalost u zadnjih 10-15 godina revidirani kroz niz nametnutih odluka međunarodne zajednice, pa i niz reformi koje su izvedene pod pritiskom i koje su izvršile suštinske Ustavne promjene, ne korenspodirajući sa onim što je u osnovi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali mi ga i danas vidimo kao nešto što je jako dobro i što je osnov svih odnosa na ovim prostorima. Nekog drugog kompromisa ili dogovora, u ovom momentu, nema na vidiku“, navodi Igor Radojićić, potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Za političke lidere hrvatskog naroda, situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet.

„Mi želimo evropsku Bosnu i Hercegovinu, organiziranu, demokratsku, u kojoj će Ustavom biti osigurana prava svakom od tri konstitutivna naroda i svakom njenom građaninu, po potpuno identičnim načelima. Treba mijenjati Ustav i Izborni zakon. Sasvim sigurno da ovakva Bosna i Hercegovina nije pravedna, niti je vremenski održiva, niti je Evropskoj uniji prihvatljiva kao takva. Siguran sam da ćemo dobiti priliku, čim implementiramo izborni rezultat, da krenemo u proces Ustavnih promjena, a ako ništa drugo, zbog presude Suda u Strazburu“
, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

Najlošije po Bosnu i Hercegovinu je, prema ocjenama brojnih analitičara, to što je u osnove Mirovnog sporazuma ugrađena, ne samo podjela BiH na dva entiteta, nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije.

Međunarodna asistencija neophodna


Neki Banjalučani kažu da je ovakva Bosna i Hercegovina „monstrum od države“, a imali su i konkretnih prijedloga kako bi ona ustvari trebala izgledati:

„Jeste funkcionalna, ali je monstrum od države. Naravno da je treba mijenjati, tako nešto je neophodno. Svi treba da imaju ista prava, da su svi ravnopravni.“

„Mislim da bi trebali, na sva tri nivoa u Bosni i Hercegovini, da označe ko nam je predsjednik države po Ustavu. Na nivou Federacije treba da se zna koje su federalne jedinice.“

„Treba poštivati ovo što imamo.“


Profesor Kasim Trnka, na pregovorima u Dejtonu, bio je zadužen za ustavno-pravna pitanja. Kaže da bez pomoći međunarodne zajednice, koja je stvorila Dejtonski sporazum, neće biti moguće doći ni do novog i boljeg Ustava za Bosnu i Hercegovinu.

„Sa ovakvim dejtonskim rješenjem, dalje se ne može. To tvrde i sami kreatori Dejtonskog sporazuma. Više puta smo čuli od najodgovornijih predstavnika američke administracije da smatraju da je on prevaziđen, da bi trebao da se mijenja. Petrič je rekao da je Dejtonom na Bosnu i Hercegovinu navučena luđačka košulja. Taj, koji je navukao tu luđačku košulju, bi trebao pomoći da se ona skine, da se Bosni i Hercegovini skroji pristojno odijelo“
, navodi Trnka.

Sa tezom da Bosna i Hercegovina treba da skine „luđačku košulju“, slažu se i Sarajlije:

„Uvijek ima mjesta za poboljšanje. Bolje je nego što je bilo prije, ali ima još puno mjesta za neka poboljšanja.“

„Treba ga doraditi, a ne treba ga dirati.“

„Trebalo bi da se političari malo potrude, da bude funkcionalnija. Mislim da je najveći problem u tome što političari ne mogu da se dogovore.“


Nijedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma više nije živ, ali da jesu, vjerovatno ni oni ne bi mogli da vjeruju da je dokument, koji su potpisali da se zaustavi rat, još uvijek vrijedi kao bosansko-hercegovački Ustav.

Podijeljenost Bosne i Hercegovine, skoro da je ista kao i 1995. godine. Umjesto puškama, ratuje se riječima, a kompromisa o stvaranju normalne evropske države, nema na vidiku.
20.11.2010.

PETNAEST GODINA DEJTONSKE PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE

 

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na dejtonskim pregovorima, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u bazi Wright Patterson, novembar 1995.

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na dejtonskim pregovorima, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u bazi Wright Patterson, novembar 1995.

 20.11.2010.
Prije petnaest godina, 21. novembra 1995., Daytonski mirovni sporazum parafiran je u vojnoj bazi Wright Patterson u američkom gradiću Dayton. Njime je nakon trotjednih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

O samim razgovorima iza zatvorenih vrata poprilično se zna. Jedan od američkih posrednika Richard Holbrook o tome je pisao u svojim memoarima.

Poznato je kakve su igre vodili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević čije politike mržnje, podjele i razaranja BiH, i nakon njihove smrti, i dalje truju odnose među građanima BiH.

Jasno je da je Alija Izetbegović imao najmanje političkog iskustva i manevarskog prostora. Trebalo je završiti rat kako bi se prekinule patnje i stradanja ljudi.

U Daytonu, BiH je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Četrnaestog decembra u Parizu sporazum su službeno potpisali Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, uz prisustvo međunarodnih lidera.

Desetljeće i pol nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma naš kolega Kemal Kurpsahić u kolumni piše kako je ovih dana bio u prilici odgovarati na pitanja dokle se stiglo u provođenju mirne Bosne.

"Odgovor je, kao i toliko toga u bosanskohercegovačkoj stvarnosti, apsurdan: taj projekt bolje je stajao uz desetu nego uz petnaestu godišnjicu. Za podsjećanje zaboravnima, prije pet godina, upravo uz američko posredovanje, na stolu je bio paket ustavnih promjena kojima bi se dalje ojačala funkcionalnost bosanske države“
, piše Kurspahić.

Političari su prihvatli promjene pred tadašnjom američkom državnom tajnicom Condoleezzom Rice, a onda su nekoliko mjeseci kasnije, ističe Kemal Kurspahić, "u aprilu 2006. Haris Siladžić i njegova partija s pokličem o stopostostnoj BiH i neprihvatanja utemeljenja entitetskog glasanja odbacili dogovorene promjene i tako otvorili proces u kojim je u prošlih pet godina svaki napredak blokiran a država čak oslabljena“.

Postojeći sistem neodrživ


Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.

Prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, ocjenjuju poznavaoci političkih prilika u BiH, u tekstu Marije Arnautović Nema kapaciteta za novi Ustav BiH.

Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake, među kojima je bila i Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji Paula Pickering, koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama.

"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa"
, pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.

Petnaest godina nakon usvajanja, ne samo da nije primenjen Dejtonski sporazum nego nisu ostvarene ni promene na koje ovaj dokument poziva, ocjenjuje u intervjuu za RSE i profesor američkog univerziteta Taft i direktor projekta Dejtonski sporazum Brus Hičner.

BiH svakako mora postati funkcionalna država jer jedino se tako može u Evropu. Drugoga puta nema. No, samo da „funkcionalna država“ ne postane tek fraza ili nova mantra za bosanskohercegovačke političare.
20.11.2010.

DRAGAN COVIC SA SVOJIM ISTOMISLJENICIMA, TRAZI PONOVNI RAT U BiH I OZIVLJAVA "HERCEG-BOSNU"

 

image

Elvir Huremović

Oživljavanje "Herceg-Bosne"

Iza nje su ostali hiljade žrtava, zloglasni logori smrti Dretelj i Heliodrom, rušenje Starog mosta...

Kompletna politička svita bh. Hrvata okupila se u Mostaru na obilježavanju 19. godišnjice "hrvatske zajednice Herceg-Bosne", kako bi, očigledno je, nagovijestila da je vrijeme za formiranje federalne jedinice s hrvatskom većinom, u narodu poznate kao "treći entitet".

Tako je trenutno prvi u Hrvata, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, odaslao poruku proglasivši Mostar prijestonicom nove federalne jedinice. O "Herceg-Bosni" su u superlativima govorili mnogi, uključujući i "uskrslog" Vladimira Šoljića, dok je živopisni general Ljubo Ćesić Rojs poručio da je vrijeme da se "Tuđmanov projekt dovede do kraja".

O (ne)ravnopravnosti Hrvata u dejtonskom ustroju BiH da se raspravljati. No, način koji su Čović i ostali zastupnici hrvatskih interesa u BiH odabrali da se izbore za ravnopravnost, najblaže kazano je pogrešan. Jer, "ganjanje" ravnopravnosti preko trećeg entiteta, a ustvari oživljavanje "Herceg-Bosne", teško da može donijeti dobra bilo kome, a naročito ne Hrvatima, pogotovo onima koji ne žive u Hercegovini.

"Herceg-Bosna", koju nastoje oživiti i koju Čović potura kao rješenje hrvatskog problema u BiH, govore historijski fakti, formirana je sa secesionističkim ciljevima, a iza nje su ostali hiljade žrtava, zloglasni logori smrti Dretelj i Heliodrom, rušenje Starog mosta... Zbog toga danas šestorica njenih čelnika, predvođenih Jadrankom Prlićem, čekaju presudu u Hagu. 
  
Zato Čovićeva drska i bezobrazna izjava da je "ono što je urađeno u Herceg-Bosni bilo pozitivno za BiH", osim što predstavlja brutalno krivotvorenje historijskih činjenica, ponajprije vrijeđa žrtve tog projekta.

Glasovi razuma koje upućuju hrvatski intelektualci poput Ive Komšića ili fra Luke Markešića o pogubnosti takvih ideja za same Hrvate, za sada ne dopiru do ušiju hercegbosanskih reinkarnatora.

Čoviću su, očito, mnogo miliji glasovi novostečenog političkog prijatelja Milorada Dodika.

20.11.2010.

DESNICARI DANAS DOMINIRAJU EVROPOM!

 

Uspješna bh. rediteljka prilikom uručivanja značajne nagrade ukazala na klerikalizaciju Starog kontinenta

image Žbanić: Moramo uspostaviti međusobni dijalog

Film "Na putu" Jasmile Žbanić dobio je na 31. festivalu evropskog filma u belgijskom gradu Vitronu nagradu za najbolji film. 

Uspjeh naše slavne rediteljke tim je veći što su se u konkurenciji za nagradu našli i francuski filmovi "Potiche" reditelja Fransoa Ozona (Francois) s Ketrin Denev (Catherine Deneuve) i Žerarom Depardjeom (Gerard Depardieu) u glavnim ulogama, "Le nom des gens" Mišela Leklerka (Michel Leclerc), italijanski "Baciami Ancora" Gabrijele Mučino (Gabrielle Muccino), "Slovenka" Damjana Kozolea iz Slovenije i još nekoliko filmskih ostvarenja iz različitih zemalja.

Nagradu našoj rediteljki uručio je gradonačelnik Vitrona Mišel Tiri (Michel Thiry). 

Govor Jasmile Žbanić prilikom preuzimanja nagrade bio je prilično angažiran. Naime, Žbanić je istakla da je kroz svoje likove iz filma željela ukazati da klerikalizacija Evrope i svijeta postaje sve više zabrinjavajuća. 

- Desničari i netolerancija danas dominiraju Evropom. Umjesto ljubavi i razumijevanja različitosti, mi rušimo mostove jedni prema drugima i nemamo međusobni dijalog... Poput Lune i Amara, mi ne znamo kako da razgovaramo i kako da postanemo bolji ljudi. Ako ovaj film pokrene bilo kakav dijalog, ja ću biti sretna i zahvalna, a festivali i nagrade dosta pomažu - istakla je Žbanić.

20.11.2010.

MANDAT BOSNE I HERCEGOVINE U VIJECU SIGURNOSTI UN-A

 

Devet bh. diplomata pokriva sva svjetska žarišta od Afrike do Azije, dok je Hrvatska za vrijeme članstva imala 16 do 18 ljudi

image Vijeće sigurnosti UN-a: Težak ispit počinje u januaru

(Od dopisnika "Avaza" iz Njujorka)

Krajem godine dvogodišnji mandat u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN) završavaju Austrija, Turska, Meksiko, Japan i Uganda. Na njihovo mjesto već su izabrane Indija, Južna Afrika, Kolumbija, Njemačka i Portugal. Već u januaru, BiH će po prvi put predsjedavati Vijećem sigurnosti, očito u vrlo jakom sastavu.

Nema kadrova

Predsjedavanje VS-om UN-a izazovan je zadatak za sve članice, a kamoli za debitanta, kao što je BiH. I pored toga što su bh. diplomati dosta naučili u ovoj 2010., oni su, realno govoreći, ipak na začelju diplomatskih garnitura koje u Njujork šalju zemlje članice Vijeća ne štedeći adekvatne resurse. 

Iako je samo od početka novembra ministar Sven Alkalaj čak dva puta dolazio u Njujork, kao i mnogo puta ove godine, njegovo se često prelijetanje "velike bare" nije poklopilo sa (ne)rješavanjem kadrovske zavrzlame u Misiji BiH u UN-u. 

Samo usporedbe radi, prva dama svjetske diplomatije, američka državna tajnica Hilari Klinton (Hillary Clinton) u protekle dvije godine svog mandata boravila je u 73 zemlje, provodeći od oko 700 radnih dana manje od 90 dana na putu. Ispada da je Alkalaj, iako bez očekivanih rezultata, agilniji od šefa najmoćnije diplomatije na svijetu. 

Valjda zbog suvišnog boravka, gore visoko među oblacima, bh. ministar vanjskih poslova nije uspio ili nije htio sastaviti odgovarajući, a onda i brojčano adekvatan bh. tim, koji bi odgovarao stvarnom obimu poslova tokom članstva BiH u Vijeću sigurnosti.

Bh. diplomati, njih svega devet, pokrivaju sva svjetska žarišta od Afrike do Azije, dugo se žale na enorman broj poslova otkako je počeo angažman u Vijeću sigurnosti. Za vrijeme članstva u VS-u Hrvatska je, recimo, imala 16 do 18 diplomata; Austrija 22 do 25, koliko i Turska. 

Izostanak dolaska novih ljudi iz Sarajeva u Njujork na vrijeme Alkalaj je mjesecima pravdao "zakasnjelom sistematizacijom". Izgleda da se ipak radilo o njegovim stalnim kadrovskim kalkulacijama. Po svemu sudeći, on je bukvalno kadrovski "trgovao", prije svega sa srpskim kadrovima iz SNSD-a u MVPBiH. Iako se "nominalno" Alkalaj stalno, kao, svađao sa Anom Trišić-Babić, koja je u MVPBiH djelovala kao Dodikova glasnogovornica, na kraju je ispalo da je u Njujorku, osim profesionalnog, izgleda i nacionalni debalans u pitanju - od devet diplomata troje je Bošnjaka, četvero Srba i dvoje Hrvata. 

Čak i površna analiza ukazuje da je Alkalaj za račun zadovoljenja prohtjeva iz Banje Luke žrtvovao mnogo toga, računajući da napravi svoj kadrovski mozaik u Njujorku i drugdje(?!). Tako su mediji odranije identificirali Mirsadu Čolaković kao njemu izuzetno blisku prijateljicu, o kojoj je posebno vodio računa. 

Egzodus pametnih

Dok je Alkalaj iz bilo kojih razloga štitio njemu bliske uposlenike, pod njegovim se "budnim okom" i u Njujorku dogodio samoinicijativni egzodus obrazovanih i za poslove u UN-u prilično adekvatnih kadrova. Oni su ministrovom "sistematizacijom" i kabadahijskim ponašanjem opravdano postali nezadovoljni. Njihov odlazak Alkalaj nije ni pokušao nadomjestiti. 

Oni koji donekle poznaju profil istinskih diplomata u Njujorku, znajući i za druge kadrove iz reda Bošnjaka koji su mogli biti angažirani čak i na ad-hok bazi, smatraju da je ponašanje ministra u najmanju ruku - simptomatično. Da je Sven Alkalaj bio ministar od formata, koji je to znao (ili htio) učiniti, Misija BiH izgledala bi mnogo jače i ozbiljnije.

Barbalić svijetla figura 

Za manje od 40 dana, za legendarnim stolom u obliku konjske potkovice, na predsjedničkoj stolici Vijeća sigurnosti sjedit će i najmlađi predstavnik jedne zemlje u Vijeću, bh. ambasador Ivan Barbalić.

No, Barbalić, 35-godišnji Sarajlija, mogao bi biti svijetla figura uz neke ostale također mlađe dijelove bh. tima u Njujorku. Zapravo, mogao bi to biti početak neke nove bh. diplomatije, koja definitivno više zna od svojih umišljenih šefova. Barbalić je, recimo, evidentno dosta toga naučio proteklih mjeseci - za njegov rad stižu pohvale od iskusnih diplomata u UN-u. 

20.11.2010.

PROF. DR. SENADIN LAVIC: BOSNJACI NE SMIJU O SEBI MISLITI KAO O NEMOCNIM ZRTVAMA

 

Bošnjaci su, danas, jedan od najobespravljenijih evropskih naroda • Treći entitet je dimna zavjesa za Bošnjake • Potrebno je napraviti programsku i probosansku koaliciju, a ne etnonacionalne blokove

image Lavić: Velikosrpski projekt nema nikakvog historijskog osnova

- Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemoćnim žrtvama - kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" i docent na Odsjeku sociologije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Senadin Lavić.  

Bošnjački defetizam

Profesor Lavić za naš list otvoreno govori o bošnjačkim zabludama i defetizmu, pogrešnim koracima dosadašnje bošnjačke politike koji su doveli do toga, te o ugrožavanju opstojnosti BiH i postojanosti velikodržavnih projekata. Primjećuje i opasni "sarajevocentrizam", ali i snaženje novih političkih snaga kod Bošnjaka. U tome vidi priliku da ispravimo svoje zablude i greške. 

Koliko se Bošnjaci danas u svakom smislu moraju zamisliti nad svojim stanjem? Gdje smo to pogriješili, ko je zatajio i šta se to dešava s najbrojnijim narodom u BiH?

- Vaše teško pitanje trebalo bi se, prije svega, postaviti onima koji su decenijama imali odlučujuću ulogu u profiliranju političkih, ekonomskih, državno-pravnih, obrazovnih, socijalnih, religijskih i relacionih pitanja koja bitno određuju sudbinu Bošnjaka. Tu se misli na razne političare, ideologe, stručnjake za sve i svašta, lovce u mutnom - posjednike nacionalnih istina i slično.

Opća konfuzija rezultat je mnogobrojnih procesa u koje je bh. društvo uvučeno, jer ne može postojati izvan regionalnog, evropskog i svjetskog konteksta. Pritom treba imati u vidu da već dvadeset godina velikodržavni ekspanzionizam i barbarstvo prvih komšijskih država ne jenjava. Bošnjaci su izloženi strašnim presijama i prijetnjama. Danas su Bošnjaci obespravljeni u vlastitoj državi. Bošnjaci su, danas, jedan od najobespravljenijih evropskih naroda.  

Očito je da građani našeg društva traže "spas", pomoć, izlaz, otvaranje horizonta egzistencije, iskorak iz geta u kojem smo zatočeni već dvadeset godina... Oni ne žele da se pomire s bezizlaznim stanjem u koje su dovedeni usljed neprincipijelnih, neodgovornih, neukih i predmodernih politika i političara koji zagovaraju nacionalni ekskluzivizam radi etnoteritorijalizacije naše zemlje. Takvi političari reduciraju društveni život ljudi na bilo koju formu partikularnosti kao onu "jedinu pravu". 

Oni su među najodgovornijima za siromaštvo naših ljudi i njihov defetizam, za društveni nemoral i zlodjela. No, mi svi moramo tražiti odgovore na ta složena problemska pitanja. I svi smo odgovorni za katastrofalno stanje u kojem smo do guše. Nije više dovoljno profesorski ili analitički deskribirati i dijagnosticirati stanje u kojem se trenutno odvija naša ovosvjetovna egzistencija - potrebno je, odmah, poduzeti odlučne korake da se ono izmijeni.  

Prvi korak u izgradnji sistema jeste vladavina zakona. Na toj se osnovi zida država! Svi smo obavezni da poštujemo zakone. Ne mogu neki pojedinac, grupa, klasa i sloj biti iznad zakona, a koji bi da im država služi za ličnu promociju i stjecanje moći. Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemoćnim žrtvama koje se ne mogu iščupati iz kandži sudbine koja ih je zadesila. U savremenom svijetu sudbina se stvara vlastitim rukama. Bošnjaci moraju dosegnuti vlastitu slobodu uvažavajući slobodu drugih. 

Kako komentirate aktuelne prilike u BiH? Plaše li Vas sve glasniji stavovi da je opstojnost BiH upitna, a što se dovodi u vezu sa sve snažnijim secesionističkim istupima Milorada Dodika, te Dragana Čovića. Čak i neki međunarodni zvaničnici bez ustezanja govore o tome.

- Dodik nije ključni problem. Bosna nije upitna, država BiH i prava njezinih građana i naroda su ono što nije upitno. A sve drugo, bilo koji politički zagovor i politička sudbina bilo kojeg pojedinca, jesu upitni. Republika BiH je priznata država, članica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar kvadratni njene teritorije. Oni koji hoće graditi državu mogu u red i poredak vrlo lako dovesti bilo šta. Za mene su veći problem oni političari koji se predstavljaju kao odani bosanski "patrioti", a tako naivno, mizerno i bezobrazno potkopavaju bh. državu. Oni se predstavljaju u jednom svjetlu, a njihovi učinci su sasvim nešto drugo. Građani, nažalost, nasjedaju na te podvale. Banja Luka je stari naš grad, i to lijep grad, kao i Mostar, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Livno... 

Sinhronizirano djelovanje Dodika i Čovića nije ništa novo na političkoj sceni u BiH. Njima samo trebaju političari Bošnjaci koji će naletjeti na etnonacionalnu matricu do kraja. Tek tada bi nastala prava opasnost za našu državu. Mogu se Dodik i Čović udruživati koliko im volja, ali to ne može imati rezultat koji su željeli Milošević i Tuđman poslije sastanka u Karađorđevu. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. Kada bošnjački političari kažu, naprimjer, da su morali pristati na neke ustupke ili da su morali pristati na "neku podjelu" i potpisati "ponuđeni dokument", tada im ne treba vjerovati, jer niko nema pravo da dovodi u pitanje jedinstvo ove države. 

Ali, mislite li da je Dodik uspio svojom politikom "ubaciti bubu u uho" i radikalizirati odnose između Bošnjaka i Hrvata zarad interesa RS? Da li tako treći entitet postaje izvjesnost?

- Smatram da je Dodik prenapuhana kvazipolitička priča koja ima svoj rok trajanja. Potpomognuta je iz Srbije i dijelova međunarodne zajednice. Ona služi da zaboravimo bitna državnopravna pitanja bosanske države i da uđemo u "briselsku fazu" te izmjenu nefunkcionalnog pravnopolitičkog stanja, ili da učinimo povratak na nelegalno suspendirani pravnopolitički sistem Republike BiH. Ono što je važno jeste bavljenje poslovima koje će donijeti korist u svakodnevnici, naprimjer, zapošljavanje građana, razvijanje infrastrukture društva i poboljšavanje uslova života. Što se tiče odnosa. to su, zapravo, odnosi između određenih političkih oligarhija koje prezentiraju navodni "predstavnici naroda". 

Ne treba cijele narode uključivati u odnos, jer ne vjerujem da svi Hrvati slijede HDZ ili da svi Bošnjaci slijede SDA, SBB ili neku drugu stranku. Tu je velika opasnost za političku kulturu. Političke stranke i parlamenti će se pretvoriti u klubove ili vijeća naroda, neće biti diferenciranih političkih opcija koje će poboljšavati naše živote. Stoga je cjelokupna naracija o trećem entitetu dimna zavjesa za Bošnjake, koji se navlače na tanak led etnonacionalnog političkog predstavljanja, konsocijacijskih teritorijalizacija nacije da bi se došlo do podjele državne teritorije. Od toga ni danas Srbija nije odustala i to je izvor svih naših problema u 20. stoljeću. Velikosrpski projekt nema nikakvog historijskog osnova već je rezultat politike izrasle iz srpskog nacionalnog mita i mitološke konstrukcije svijeta koju je najpreciznije raskrinkao Radomir Konstantinović.

Što mislite o tezi da će Bošnjaci u konačnici biti svedeni samo na Sarajevo i da nam prijeti palestinizacija. Akademik Filipović nas konstantno upozorava na to. 

- Poštovani profesor Filipović s pravom ukazuje na jedan proces koji na Balkanu traje od 1821. godine i koji je donio katastrofalno stanje za muslimane Balkanskog poluotoka, a posebno za Bošnjake. Čovjek kao refleksivno-interpretirajuće biće već hiljadama godina govori o kraju (života, ideologije, čovjeka, historije, istine...). Jedna od bošnjačkih mahana jeste "sarajevocentrizam" i nedovoljno razvijena svijest o sebi. Naime, BiH je i u Čajniču, Vlasenici, Višegradu, Rogatici, Žepi, Glamoču, Duvnu, Bosanskom Grahovu, Prnjavoru, Bosanskom Kobašu i Foči. Nije samo u Sarajevu. Mi smo u zaboravu svojih sela, provincija, rijeka, krajolika ... O tim i drugim mahanama treba razgovarati i govoriti.

Ruiniranje države

Kako komentirate posljednje opće izbore? Šta bi oni, prije svega Bošnjacima, trebali donijeti? Narod je glasao za promjene, jer je, očito, sit dosadašnjih vlasti. Također, koliko bi, prema Vama, najavljene koalicije mogle zaista donijeti svježine u našoj politici?

- Građani su na izborima pokazali da žele promjene. Prije svega, građani iz reda bošnjačkog naroda. U entitetu RS stvar je bila vrlo predvidiva. Smatram da je potrebno napraviti programske, probosanske koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanska koalicija i rezultat će biti vidljiv vrlo brzo. Ako se ne napravi takva koalicija, onda ćemo opet imati tri nacionalna, ali i nacionalistička bloka koji će nastaviti ruinirati državu i sadržaje života svoditi na etnoklerikalne oznake. Osim toga, treba reći da postoji bošnjačka politika, ali u jednoj neadekvatnoj formi i sadržaju. 

Kako gledate na našu bošnjačku politiku uopće? 

- Bošnjačka politika je povijesni rezultat mogućnosti manevra, djelovanja, operacionalizacije ideja i interesa u jednom složenom kontekstu. Treba je posmatrati u kontekstu dvadesetog stoljeća kad se oblikuje njen prepoznatljivi sadržaj, malo više određen religijskim naslijeđem nego li jasnim političkim idejama evropske modernosti. Čini se da danas polahko dolazi do profiliranja jednog novog bošnjačkog političkog stava koji prevazilazi romantičarski pokret. 

Naročito poslije posljednjih izbora kada su Bošnjaci svoje interesovanje iskazali za SDP i SBB, uz uobičajeni procent glasova za SDA. Bošnjaci se, pritom, moraju što prije osloboditi etnoklerikalnog političkog predstavljanja. Vjerujem da će vremenom doći do stasavanja jedne kvalitetne bosanske i bošnjačke politike i moćne generacije koja će poput Pozderca, Mikulića i Bogićevića izgraditi novi bosanskohercegovački patriotizam. 

Nije moguće Bošnjake svoditi na religijsku skupinu

Vi ste nedavno kazali da se Bošnjaci i probosanska politika samo bave religijskim pitanjima, sitnim ogovaranjima i nebitnim stvarima uopće, dok značajna dešavanja za državu prolaze tek tako, država se topi... Šta to govori o Bošnjacima i našoj politici uopće?

- Ne postoji, prije svega, realna politička procjena prioriteta u političkom djelovanju kod Bošnjaka. To da kod Bošnjaka nema kontinuiranog, čistog političkog stava o bitnim pitanjima, govori nam da shvataju politiku na jedan neadekvatan način. Moralizira se gdje bi se trebalo misliti politički, a politizira se gdje bi se trebalo djelovati po moralnim načelima. Sekularizam upozorava na odvojenost države i religije. Nije moguće Bošnjake svoditi na religijsku skupinu. Nije dozvoljeno identitet i postojanje jednog naroda svoditi samo na religijski identitet. Oni koji predstavljaju Bošnjake moraju preuzeti odgovornost za evropsku budućnost naroda i države. 

Zaboraviti mit o bošnjačkom saboru

Zašto naša intelektualna zajednica tako često pasivno i nemušto promatra teško stanje u ovoj zemlji i pogotovo izgubljenost i lutanja Bošnjaka? Je li bošnjački sabor mogao biti rješenje da makar usmjeri bošnjačku politiku?

- Intelektualna zajednica nije pasivna u tom smislu da ne zna šta se dešava. Ali, intelektualna zajednica više sebi ne dozvoljava da je koriste za dnevnu upotrebu oni što se nazivaju "političari". Imate političke stranke bez "mislilaca" i intelektualce bez "političkih opcija". Mit o bošnjačkom saboru treba zaboraviti. Zašto? Postoji država BiH i njene institucije. Bošnjaci moraju kroz državne institucije ostvarivati svoje interese. Oni svoju sudbinu ne smiju voditi izvan državnih institucija, a to onda znači ni kroz saborovanja koja su izvan državnih institucija. Ono opće je država, a samo država sa svojim institucijama osigurava da ne "živimo na ledini".

Mostar nije hrvatski stolni grad

Kako tumačiti česte Tadićeve posjete i davanje otvorene podrške Miloradu Dodiku, kao i nedavnu posjetu Josipovića Mostaru i poruke da "razumije zahtjeve za treći entitet"?

- Tadić je pao ispod nivoa jednog ozbiljnog predsjednika države i sve više se uvlači u mrežu populističkih politika koje su početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća donijele agresiju, ratne zločine, razaranja, silovanja i genocid. Josipović još ulijeva nadu, ali mislim da ne razumije "zahtjev za treći entitet". Ne bih volio da se razočaram u to nadanje. Čović nije njegov intelektualni, niti politički partner. Mostar je jedan od najljepših naših gradova, a to znači grad građana i naroda koji u njemu žive. On nije stolni grad hrvatskog naroda! Uvredljivo je i opasno jedan grad u državi etiketirati samo gradom jedne etničke grupe. To je zagovaranje koje hoće da legalizira zločine protiv čovječnosti, silovanje i genocid. I koje priziva nove zločine...

"Preporod" nije partija

- Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" nije politička partija. "Preporod" je nevladina organizacija i ona se ne bori za vlast. Kultura je obuhvatan pojam te podrazumijeva i političko djelovanje, ali ne partijsko i stranačko opredjeljivanje. "Preporod" pripada svim Bošnjacima i drugim građanima koji poštuju i poznaju bošnjačku kulturu. Nije vlasništvo nijedne političke partije, a podržava svaku probosansku politiku.  

Mi smo jedni od vjesnika i čuvara kulture, mira i razumijevanja u bosanskom jedinstvu različitosti. To je put kojim ide "Preporod" već dvadeset godina! Od dolaska na čelo "Preporoda" insistirao sam na pravljenju sistema koji će moći odgovoriti potrebama bošnjačkog naroda u kulturi na početku 21. stoljeća. Stvari se slažu postepeno i vidljivo. Mislim da se može prepoznati da je BZK "Preporod" ozbiljna institucija kulture u našem društvu. 

20.11.2010.

TUDJE NECEMO, SVOJE DAJEMO: MILIJARDE DOLARA VRIJEDNA IMOVINA BIVSE JNA NEPOVRATNO IZGUBLJENA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Tuđe nećemo, svoje dajemo : Milijarde dolara vrijedna imovina bivše JNA nepovratno izgubljena za BiH

 20/11/2010.
• Prema nekim procjenama BiH može od Srbije tražiti najmanje četiri milijarde dolara po osnovu sukcesije pokretne imovine bivše JNA, koja je neposredno pred i nakon početka rata oteta i odvezena u tu državu sa teritorije BiH.- Prvi put čujem za ovu odluku Vijeća ministara, tako da moram vidjeti šta to konkretno znači. Ipak ono ..

Vijeće ministara BiH usvojilo je Informaciju o provedbi Aneksa A Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ kojm je regulisana raspodjela imovine bivše JNA. S tim u vezi Vijeće ministara, na kraju svog mandata, zadužilo je Ministarstvo odbrane da pruži svu potrebnu pomoć pregovaračkom i stručnom timu za provođenje ovog sporazuma.

Ogromna vrijednost       Ovlašteni predstavnik BiH u Zajedničkoj radnoj komisiji je Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH, koji je na službenom putu u Ženevi, te je od našeg lista saznao za ovu odluku Vijeća ministara, što na najbolji način ilustrira odnos bh. vlasti prema sudbini ove imovine, čija se vrijednost mjeri stotinama miliona dolara.Prema nekim procjenama BiH može od Srbije tražiti najmanje četiri milijarde dolara po osnovu sukcesije pokretne imovine bivše JNA, koja je neposredno pred i nakon početka rata oteta i odvezena u tu državu sa teritorije BiH.- Prvi put čujem za ovu odluku Vijeća ministara, tako da moram vidjeti šta to konkretno znači. Ipak ono što znam jeste da je podjela vojne imovine vrlo kompleksno pitanje i neće biti lako konačno završiti posao oko toga - kaže Cikotić, koji je ipak uvjeren da će BiH dobiti ono što joj pripada.

- Sigurno da možemo očekivati da naša zemlja dobije svoj dio vojne imovine. Druga je stvar što je vrijednost te imovine smanjena te ćemo sigurno tako izgubiti određeni dio vrijednosti - rekao je Cikotić. On smatra da se ova odluka Vijeća ministara trebala donijeti mnogo ranije.- Sigurno da se ovaj potez mogao povući prije tri godine, jer smo do sada mogli završiti veliki dio posla. Nažalost to nije urađeno i zato ćemo sada biti na gubitku - istakao je Cikotić, čije riječi jasno pokazuju kako je Vijeće ministara radilo u proteklom mandatu.

Nova vlast                        Cikotić je naglasio da će na novoj vlasti ostati da završi ovaj projekat. - Ko god da dođe na čelo Ministarstva odbrane morat će preuzeti ove obaveze i potruditi se da što kvalitetnije uradi posao. Moramo se izboriti za ono što nam pripada - poručio je Cikotić.

Posebni sporazumi         Prema sporazumu o sukcesiji sklopljenom 2001. godine predviđeno je da se pokretna vojna imovina JNA podijeli u skladu sa posebnim sporazumima između država nasljednica. Novi sporazumi, međutim, nikada nisu sklopljeni, prije svega zbog odbijanja vlasti Srbije da o tome uopće razgovaraju. (Kliker.info-San)


20.11.2010.

NATO USVOJIO STRATESKI KONCEPT ZA IDUCE DESETLJECA

 

Lideri na Samitu u Lisabonu

Lideri na Samitu u Lisabonu

 20.11.2010.
Predsjednici država i vlada zemalja članica NATO-a usvojili su u petak na samitu Sjevernoatlantskog saveza u Lisabonu novi Strateški koncept, temeljni dokument koji će voditi taj savez u idućem desetljeću.

"To je novi Strateški koncept NATO-a, koji su upravo usvojili predsjednici država i vlada zemalja članica NATO-a. To je uputstvo za funkcioniranje NATO-a u idućih 10 godina", rekao je na konferenciji za novinare glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen.

Rasmussen je ponovio je da je ovo jedan od najvažnijih samita u 61-godišnjoj povijesti NATO-a, napomenuvši da će usvojeni dokument "zajamčiti djelotvornost NATO-a u zaštiti sigurnosti, mira i napretka stanovništva i teritorija svojih zemalja članica".

NATO, potvrdio je Rasmussen, i dalje će se temeljiti na konceptu kolektivne odbrane, u kojoj sve zemlje solidarno brane bilo koju u slučaju napada na nju, i tako će "ostati zauvijek". No, svijet se mijenja, mijenjaju se i opasnosti s kojima smo suočeni, pa se tome mora prilagoditi i NATO, dodao je.

Strateškim konceptom "ćemo razviti suvremene sposobnosti za odbranu protiv suvremenih prijetnji i osnažiti veze s partnerima širom svijet
a", kazao je Rasmussen. "Dio toga bit će i novi početak odnosa s Rusijom, s ciljem postizanja strateškog partnerstva", napomenuo je.

Politika otvorenih vrata


Anders Fogh Rasmussen na samitu u Lisabonu, 19. novembar 2010
Sjevernoatlantski savez se zalaže za svijet bez nuklearnog naoružanja, ali će, sve dok u svijetu ima nuklearnog oružja, ostati nuklearni savez i to je istaknuto u Strateškom konceptu, rekao je glavni tajnik NATO-a.

NATO će i ubuduće nastaviti politiku otvorenih vrata, omogućujući da u njegovo članstvo uđu sve zemlje koje ispune kriterije i žele biti članicama, rekao je Rasmussen. On je pojasnio kako će novi dokument usmjeriti Savez da postane isplativiji, kako bi porezni obveznici država članica "za novac koji izdvajaju za obranu dobili najviše sigurnosti".

"Ovo nije zbornik izjava, ni zbirka lijepih želja - ovo je akcijski plan koji iznosi konkretne mjere koje treba poduzeti i koji će se početi primjenjivati već od danas", naglasio je glavni tajnik, ponovivši još jednom da se u Lisabonu pokreće djelotvorniji, angažiraniji i isplativiji NATO.

Odgovarajući na pitanja novinara, Rasmussen je, između ostalog, rekao kako činjenica da mnoge zemlje članice Saveza zbog krize smanjuju proračunska sredstva za odbranu jest razlog za zabrinutost, ali i napomenuo kako se rješenje može pronaći u većoj suradnji među članicama i zajedničkim projektima čiji se troškovi dijele i tako dobiva više za manje novca, ali prije svega u određivanju prioriteta, kao što će i NATO na ovom samitu sastaviti popis 10 najvažnijih stvari ključnih za funkcioniranje i razvitak saveza za koja će sredstva biti osigurana.

Na pitanje izraelskog novinara zašto je iz konačne verzije Strateškog koncepta ispalo imenovanje Irana kao primjera potencijalno nuklearno opasne "odmetnute" zemlje, Rasmussen je odgovorio kako danas već 30-ak zemalja ili već ima ili upravo nabavlja projektile koji mogu nositi i nuklearne bojne glave, među kojima neke mogu pogoditi i Europu, te da je uspostava proturaketnog štita namijenjena obrani od svih njih, pa nije bilo potrebe imenovati samo jednu, prenosi Hina.
20.11.2010.

THOMAS COUNTRYMAN: BOSNA I HERCEGOVINA NE SMIJE DA BUDE MATEMATICKA KOALICIJA

 

24sata.info PHOTO
image Thomas Countryman / 24sata.info

 

24SI - Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Thomas Countryman naglasio je da je za BiH ključno uspostaviti novu vlast koja će biti okupljena oko programa, a ne da bude matematička koalicija.

 

On je podsjetio na neophodnost potrebe provođenja reformi u BiH, posebno rješavanja pitanja vojne imovine, istakavši kako SAD žele podstaći sve stranke u BiH da priđu rješavanju ovoga problema na jedan praktičan način, a ne ideološki kao što je do sada bio slučaj.

Countryman je tokom sastanka sa članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem naglasio da su SAD spremne pomoći BiH na putu prema evroatlantskim integracijama, ali da politički lideri u BiH moraju doći do pozitivnih rješenja za svoju zemlju, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.

On se zahvalio u ime SAD i država članica NATO saveza na doprinosu koji je BiH dala uputivši svoje snage u Afganistan, istakavši da je to veliki korak i odgovoran čin koji BiH još više približava NATO-u.

Komšić je tokom sastanka, kome je prisustvovao i ambasador SAD u BiH Patrick Moon, izjavio da nova vlast i svi oni koji budu učestvovali u njoj moraju pronaći rješenje i dogovoriti se oko ključnih pitanja u BiH što prije svega podrazumijeva rješavanje pitanja vojne imovine, reformu Ustava, te poboljšanje ekonomsko-socijalne situacije u BiH.

Na današnjem sastanku, između ostalog, bilo je riječi o unutrašnjim prilikama u BiH, proteklim izborima, te o konstituisanju vlasti na svim nivoima, kao i o situaciji u regiji.

Ocijenjeno je da su odnosi u regiji unaprijeđeni, a da su za dalje poboljšanje ključni uzajamno poštovanje i partnerski odnosi među državama.

(srna)

20.11.2010.

MUAMER ZUKORLIC: SANDZAK CE ISTRAJATI U IDEJI O AUTONOMIJI

 

24sata.info PHOTO
image Muamer Zukorlić / 24sata.info

 

24SI - Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Federaciji Bosne i Hercegovine aktuelizovalo je večeras u Sarajevu ideju o autonomiji Sandžaka tribinom na kojoj je najmarkantniji u tom smislu bio istup muftije sandžačkog Muamera ef. Zukorlića predstavljenog kao posebni gost.

 

Zukorlić, kao i predsjednik Odbora za obnovu sandžačke autonomije Džemail Suljević, rekli su da je Sandžak historijska regija, a tamošnji Bošnjaci autohtoni narod, pa uprkos tome, zbog neblagonaklonog okruženja u kojem žive, jedna su od najraseljenijih grupa, rasutih po cijelom svijetu.

Efendija Zukorlić je rekao da će Sandžak istrajati u ideji o autonomiji sa podrškom ili bez nje, kao i da pritom ne misli na teritorijalnu secesiju od Srbije niti od Crne Gore, već na model po uzoru na evropske principe regionalnog organiziovanja sa pravima jednakim za sve koji žive unutar takvog prostora.

"To nije zahtjev za nacionalnom, bošnjačkom autonomijom, bila bi to fašisoidna ideja jer u Sandžaku žive i Srbi, Crnogorci i drugi, već težnja za modelom kakav već poznaju najviši evropski standardi, sa pozivanjem na povelje i dokumente o ljudskim pravima i slobodama, rekao je Džemail Suljević.

Događaj na koji su se pozvali organizatori ove tribine je 20. novembar jer je tog datuma 1943. godine oformljeno Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka.

Sandžački Bošnjaci obilježavaju ovaj dan kao svoj nacionalni praznik, čuvajući uspomenu na jedan od najsvjetlijih datuma u svojoj historiji, kada su zajedno sa ostalim narodima Sandžaka, Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifašističko raspoloženje, predstavljajući Sandžak kao multietničku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju, naveli su organizatori.

Zapaženo je da na ovom skupu nije bilo predstavnika aktuelnih bosanskohercegovačkih institucija sistema.

(fena)

20.11.2010.

EPISKOP ARTEMIJE SLUZIO LITURGIJU UPRKOS ZABRANI

 

Vladika Artemije

Vladika Artemije

19.11.2010.
Umirovljeni episkop Artemije služio je u petak ujutro liturgiju u manastiru u Dubokom Potoku na severu Kosova, uprkos zabrani da činodejstvuje.

Artemije je liturgiju služio u prisustvu odbeglih monaha i monahinja u trpezariji konaka manastira, jer mu iguman manatsira Duboki Potok Romilo nije dozvolio da bogosluženje obavi u crkvi.

Iz Eparhije je saopšteno da je Artemije u četvrtak uveče sa grupom od 50 monaha i aktivista Srpskog nacionalnog veća Kosova, predvođenih Milanom Ivanovićem i Draganom Velićem, nenajavljeno ušao u manastir u mestu Duboki Potok.

"Sabrali smo se da udarimo novi početak, odnosno da vratimo poredak, mir i jedinstvo u Eparhiju raško-prizrensku koja devet meseci prolazi svoju Golgotu. Mi se nismo odvojili ni od koga, nismo nikakvi raskolnici i ne stavaramo ništa novo. Mi se samo trudimo da održimo ono što su nam naši slavni i drevni preci predali", rekao je Artemije posle liturgije okupljenima.

On je kazao da očekuje nove napade na njega i odane mu monahe, ali da ih se ne plaši.

"Svaki početak je težak, svako probuđenje dolazi iz pustinje, a ovo je jedna od naših pustinja u kojoj smo se sabrali. Umesto u crkvi, u hramu Božjem, mi smo u ovoj tesnoj trpezi jer su oni koji imaju vlast naredili da ne možemo da uđemo u crkvu", rekao je Artemije.

Iguman manastira Romilo prethodno je odbio da Artemiju preda ključ, a njegov monah Kiprijan Keljević je pretio igumanu, oduzeo mu dva mobilna telefona i ključeve od ćelije i automobila. U saopštenju Eparhije se ističe da je iguman praktično u poziciji taoca jer su pristalice Artemija okupirale manastir.
Otac Romilo je u svoj ćeliji i nije prisustvovao službi, niti je želeo da se obrati novinarima.

Kršenje kanona i pravila


Artemijev dolazak u manastir usledio je nakon odluke Sabora Srpske pravoslavne crkve da za episkopa Raško-prizrenske eparhije, umesto Artemija koji je raščinjen, imenuje vladiku Teodosija iz manastira Visoki Dečani. Episkop Artemije tu odluku ne priznaje i tvrdi da je nekanonska.

Podsetimo, episkop Artemije je penzionisan na prošlom zasedanju arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve, čijom je odlukom pod privremenom zabranom činodejstvovanja.

U petak su se oglasile i raško-prizrenske i kosovsko-metohijske eparhijske vlasti, koje su u saopštenju navele da namera umirovljenog episkopa Artemija da služi liturgiju u manastiru Duboki Potok predstavlja pokušaj uzurpacije.

U saopštenju se podseća da je episkop Artemije umirovljen i navodi da svako neovlašćeno služenje liturgije i zloupotreba objekata SPC predstavljaju najgrublje kršenje crkvenih kanona i pravila.

Raško prizrenska eparhija je saopštila da su svi parohijski sveštenici Raško-prizrenske eparhije i svi monasi koji žive u manastirima Eparhije u potpunosti verni svom novoimenovanom nadležnom episkopu Teodosiju, iza koga stoji Sveti arhijerejski sabor sa patrijarhom Irinejem na čelu.

"Pokušaj uzurpacije imovine SPC je vrlo ozbiljan prestup koji podrazumeva i mogućnost pokretanja krivičnih tužbi pri sudovima Republike Srbije. Sva imovina SPC je vlasništvo Patrijaršije srpske i nijedan episkop, pa čak ni eparhijski arhijerej, a kamoli umirovljeni episkop nema pravo da otuđuje imovinu Crkve i privatno je koristi", navodi se u saopštenju Raško-prizrenske eparhije.
19.11.2010.

BAKIR IZETBEGOVIC: RETORIKA SECESIJE ILI TERITORIJALNOG RESTRUKTUISANJA DIJELOVA BiH MORA PRESTATI

 

24sata.info PHOTO
image Bakir Izetbegović / 24sata.info

 

24SI - Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović naglasio značaj poštovanja Dejtonskog sporazuma i istakao da negativna retorika secesije ili teritorijalnog restruktuisanja dijelova BiH mora prestati.

 

Izetbegović je tokom sastanka sa zamjenikom pomoćnika američkog državnog sekretara za južnu i centralnu Evropu Tomasom Countrymanom u Sarajevu zahvalio za podršku koje SAD pružaju BiH.

On je ponovio ubjeđenje da dodatna investiranja u ekonomiju BiH pospješuju proces izgradnje povjerenja i stabilnosti, te zamolio predstavnika administracije SAD da pomogne dolazak još većeg broja američkih investitora u BiH.

Sagovornici su se saglasili da je politički dogovor i saradnja važan segment funkcionisanja BiH.

Countryman je ponudio pomoć SAD u približavanju BiH Evropskoj uniji, posebno u oblasti vladavine prava, te prenio ohrabrujuće utiske koje je imala američki državni sekretar Hillary Clinton nakon njene posjete BiH.

Američki zvaničnik čestitao je Izetbegoviću izbor na dužnost člana Predsjedništva BiH i poželio mu uspjeh u predstojećem mandatu, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.
               
Sastanku Izetbegović i Countrymana prisustvovao je i ambasador SAD u BiH Patrick Moon.

(srna)

19.11.2010.

SULEJMAN TIHIC: "SDA NE ZELI BOSNJACKU DRZAVU"

 

24sata.info PHOTO
image Sulejman Tihić / 24sata.info

 

24SI - Iduća godina biće u znaku ustavne reforme i zato se stranke grupišu u blokove da bi bile jače, ali niko sada ne može prognozirati šta će biti ishod te reforme, tvrdi Sulejman Tihić, predsjednik SDA.

 

Kaže da priprema sporazum sa SDP BiH da formiraju bh. blok kao odgovor na srpski i hrvatski blok i ne smatra da će Bošnjaci time biti oštećeni jer za njih glavni interes je država BiH.

Tihić tvrdi da bi on drugačije vodio stranačke pregovore da je SDA pobjednička stranka, te da velika koalicija sa šest stranaka može biti i šira. Naglašava da je bolje potrošiti više vremena za formiranje vlasti nego naredne četiri godine tapkati u mjestu.

NN: Šta podrazumijeva velika koalicija i koje bi stranke trebalo da je formiraju?

TIHIĆ: Veliku koaliciju čine SNSD, SDS, HDZ BiH, HDZ 1990, SDP i SDA. Tu koaliciju treba formirati ako postoji politička volja da se radi ustavna reforma i ako možemo dogovoriti koje oblasti obuhvata ta reforma.

NN: Da li je formiranje te koalicije uslovljeno ustavnom reformom?

TIHIĆ: Iz drugih razloga ona nam ne treba jer daleko je teže funkcionisati sa šest nego sa četiri stranke. Govorio sam da bi vlast trebalo da formiraju četiri stranke: SDP, SNSD, SDA i HDZ BiH. Mi ne možemo mijenjati odluke SNSD-a da ide u blok sa SDS-om, niti da dva HDZ-a čine drugi blok.

NN: Može li se desiti da koalicija bude i veća, jer SDP pregovara i sa manjim strankama?

TIHIĆ: Po ovome kako SDP BiH gleda na stvar, čini mi se da bi ta koalicija mogla biti i šira, ali to njih pitajte.

NN: Pa, hoće li neka stranka ostati u opoziciji?

TIHIĆ: Kako stvari stoje, teško da hoće.

NN: Ustavna reforma je najteže pitanje u BiH. Da li je otežano formiranje vlasti zbog nametanja tog pitanja u startu?

TIHIĆ: Kad razgovaramo o formiranju vlasti, govorimo o našim ciljevima i programima. Normalno je da se u jednom broju stranaka, među kojima je i SDA, postavlja pitanje ustavne reforme. To pitanje postavljaju sve stranke, ali ga različito vidimo. Stranke iz RS reformu vide implementacijom presude Suda u Strazburu, SDA to vidi šire, a dva HDZ-a još šire. Svi smo svjesni, htjeli to priznati ili ne, da će naredne godine doći do ustavne reforme, a u kojem obimu ne mogu prognozirati. Niko ne želi sam da snosi odgovornost i mislim da je SNSD sa sobom povukao SDS da ih sutra ne bi kritikovali kako to ne valja i uzimali jeftine političke poene. To isto čini i HDZ BiH sa HDZ 1990 da bi bili jači i sigurniji. Izvjesno je da je 2011. godina vrijeme ustavne reforme i o tome se govori i sa međunarodnim predstavnicima jer nam je Ustav prema evropskom putu.

NN: Ide li SDA sa SDP-om u blok da bi bili jači i imate li sličan pogled o ustavnoj reformi?

TIHIĆ: Mi sebe ne smatramo nacionalnim blokom, jer naš pretežni cilj nije zaštita etničkih ni entitetskih interesa. Mi još nismo ni potpisali sporazum i rade se dokumenti da do toga dođe. Nama je na prvom mjestu BiH, država ravnopravnih naroda. Vjerovatno ustavnu reformu različito vidimo, jer SDA možda daje više značaja etničkom i priznaje entitetsko, a SDP ponekad potcjenjuje važnost etničkog pitanja. Ima među nama razlika, naravno.

NN: Koliko su onda Bošnjaci na gubitku kada formirate bh. blok, dok preostala dva naroda imaju etničke blokove?

TIHIĆ: Nacionalni interes Bošnjaka sastoji se od tri riječi: država Bosna i Hercegovina. Važno nam je da imamo državu ravnopravnih naroda u kojoj se poštuju i etnička i ljudska prava, te pravna država.

NN: Valjda i Srbi i Hrvati računaju na ovu državu?

TIHIĆ: Oni daju prednost etničkom, odnosno entitetskom. Mi potenciramo državu ravnopravnih naroda, a ne bošnjačku državu.

NN: Evo, Hrvati se žale da su potčinjeni u ovoj državi.

TIHIĆ: Žale se i Bošnjaci da su neravnopravni u RS, Srbi da nisu ravnopravni u FBiH, a Hrvati na oba dijela. Zato treba da sjedemo i razgovaramo kako da to prevaziđemo i te postojeće strahove odagnamo upravo ustavnom reformom. Ovo rješenje koje imamo je uvezeno rješenje, nastalo u ratnim prilikama.

NN: Prošlo je 15 dana od potvrđivanja izbornih rezultata. Kada će biti formirana vlast i jesu li se stranke imalo približile?

TIHIĆ: Prvenstveno je odgovornost na ove dvije socijaldemokratske partije, SDP-u i SNSD-u. SDA čini ono što može, ima svoju odgovrnost, razgovaramo, uvažavamo realnosti. Bojim se da će proći neki zakonski rokovi koje moramo poštovati, posebno u FBiH, ali i za Dom naroda bh. parlamenta.

NN: Potencirate odgovornost SDP-a i SNSD-a, ali i druge stranke razgovaraju i imaju svoje uslove. Šta bi bilo da se ove dvije stranke dogovore, a ostali čekaju poziv?

TIHIĆ: Oni su relativni pobjednici, nema apsolutnog pobjednika u BiH. Pobjedom su dobili prava, ali i odgovornost. Treba da sjednu i razgovaraju. Nelogično je da ljudi tako velikih stranaka i sa takvim legitimitetom ne pokazuju spremnost za razgovor. Razgovarao sam i sa Dodikom i Lagumdžijom i stalno se stavljam u ulogu advokata jednog ili drugog, ali oni moraju da sjednu sami i ne treba im tutor. To od njih očekuje i javnost i njihovi birači.

NN: Šta SDA očekuje u izvršnoj vlasti? Da li će SDP imati premijera FBiH i predsjedavajućeg Savjeta ministara?

TIHIĆ: To je složeno pitanje. Da li će na čelu Vijeća ministara biti čovjek iz SDP-a ne zavisi samo od te stranke, već i od drugih koji čine vlast. Trebaće saglasnost iz RS i drugih stranaka. Kada je u pitanju federalna vlada, to je povezano i mislim da jedan od tri premijera treba da bude iz hrvatskog naroda, ali nije samo jedna stranka pretplaćena da govori ko je adekvatan Hrvat. Pobjednici treba da biraju, ali moramo voditi računa i o bh. stvarnosti. Mi smo 2008. godine predložili Hrvata za gradonačelnika Sarajeva, a 2002. godine sam potpisao da Bariša Čolak bude predsjedavajući Vijeća ministara.

NN: SDP govori o programskoj koaliciji, što SDA podržava, a insistira se na kandidatu za mandatara. Da li je i to puka podjela fotelja?

TIHIĆ: Pitate pogrešnog čovjeka. Trebalo je ići obrnutim redom, prvo razgovarati o programskim ciljevima, a onda o kandidatima. U SDA ne licitiramo imenima i funkcijama, nismo nerelani i tražimo koliko-toliko usaglašene programe. Bolje da uradimo manje od programa, a da uradimo više kada formiramo vlast. Međutim, drugi idu moj ministar, tvoj predsjedavajući, pa lično ide ispred opštog. Da imamo politički dogovor, vlast bi bila formirana do Nove godine. Možda je bolje da sada duže razgovaramo o formiranju vlasti nego da imamo iste ili gore četiri godine, kao ove prethodne.
Dodvoravanje Hrvatima

NN: Zašto je ustavna reforma sada prioritet?

TIHIĆ: Nama će trebati 200 godina da ispunimo uslove EU sa ovim načinom odlučivanja. Nemamo evropske klauzule, imamo stalnu zloupotrebu entitetskog veta. Nisam apriori protiv tog mehanizma jer sam realan, ali to je SNSD zloupotrebljavao. Radili bismo na sinhronizaciji zakona, a to ne ukida RS. Onaj ko neće da radi na tome, protiv je EU. HDZ pokreće pitanje teritorijalne reorganizacije, a mi ga možemo podržati kako ga podržavaju i u RS. Podržaćemo je ako se odnosi na cijelu državu, uključujući i RS, ali smo svjesni da to u sadašnjim odnosima nije moguće. Dodik im kaže - napravite treći entitet u FBiH, a zna da ni to nije moguće. Znači, i jedni i drugi se na neki način dodvoravamo Hrvatima, a znamo da sad nije moguće rješavati pitanje teritorijalne reorganizacije.

(nezavisne)

19.11.2010.

VALENTIN INZKO: GRADJANI BiH DOBILI NAJMANJE OD REGIONALNOG ZBLIZAVANJA

 

24sata.info PHOTO
image Valentin Inzko / 24sata.info

 

24SI - Stranački lideri u BiH zaostaju u davanju doprinosa, kao i iskorištavanju prednosti poboljšanog diplomatskog okruženja na zapadnom Balkanu, izjavio je visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU Valentin Inzko na "Mini balkanskom samitu" u Portorožu u Sloveniji.

 

"Građani BiH - koji možda mogu i najviše dobiti od regionalnog zbližavanja - su do sada dobili najmanje", rekao je Inzko, te naglasio da se građanima BiH ne može uskratiti šansa da se pridruže ostatku regiona na putu prema prosperitetu i sigurnosti zbog nedostatka volje i saradnje među njihovim izabranim liderima.

Kako je saopšteno iz OHR-a, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je naglasio, međutim, da postoje znakovi da se politički establišment u BiH mijenja.

Inzko je pohvalio visoke političare, uključujući i Bakira Izetbegovića, koji je izrazio žaljenje zbog smrti civila tokom rata.

"Izjava neće promijeniti jednu zemlju preko noći, ali može pomoći da se stvori klima u kojoj su pozitivne promjene više vjerovatne", izjavio je Inzko.

Nakon četiri godine "znatnog pogoršanja životnog standarda i ograničenog napretka na putu prema evroatlantskim integracijama", oktobarski izbori i poboljšano regionalno okruženje pružaju "zlatnu priliku da se prekine začarani krug", dodao je.

Naglasio je da će međunarodna zajednica ostati aktivno angažovana sve dok BiH osigura potpunu integraciju u evroatlantske strukture.

"Evroatlantske integracije mogu donijeti upravo takav prosperitet građanima zapadnog Balkana", istakao je Inzko.

Ocijenio je kako nisu svi političari u BiH shvatili ovu suštinsku istinu. Neki još uvijek misle da se mogu protiviti ovom trendu.

"Ja mislim da ne mogu. Ne vjerujem da će ih građani pustiti da to urade", kazao je visoki predstavnik.

(fena)

19.11.2010.

UEFA KAZNILA NOGOMETNI SAVEZ BOSNE I HERCEGOVINE S 20.000 EURA

 

Kazna je izrečena zbog paljenja i ubacivanja na teren brojnih pirotehničkih sredstava navijača na utakmici Bosna i Hercegovina - Francuska

image Navijači na utakmici BiH - Francuska

Disciplinski komitet Evropske nogometne federacije (UEFA) kaznio je Nogometni savez Bosne i Hercegovine s 20.000 eura. 

Kazna je izrečena zbog paljenja i ubacivanja na teren brojnih pirotehničkih sredstava navijača na utakmici Bosna i Hercegovina - Francuska 7. septembra na Stadionu "Asim Ferhatović" u Sarajevu u okviru 2. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine.

19.11.2010.

MILORAD DODIK OPET PRIJETI: "RASPAKIVANJE" DEJTONSKOG SPORAZUMA ZNACI I "RASPAKIVANJE" BiH

 

24sata.info PHOTO
image Milorad Dodik / 24sata.info

 

24SI - Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik smatra da je Dejtonski sporazum jedini mogući osnov postojanja i opstanka BiH i up