Veliki požar izbio je danas na glavnoj željezničkoj stanici u Istanbulu, ali još nije poznato da li ima žrtava.

Prema navodima očevidaca, vatra je zahvatila krov čuvene željezničke stanice Hajdarpaša u azijskom dijelu Istanbula, prenijela je agencija Reuters.

Stanica, koju su izgradile njemačke arhitekte početkom 20. stoljeća, glavni je željeznički terminal koji povezuje Istanbul sa ostalim dijelom Turske.

Lokalne televizije prenose da je u toku bilo renoviranje krova u trenutku izbijanja požara, a da su vatrogasne službe saopćile da požar prijeti da zahvati cijelu zgradu.

Šef turske Komore arhitekata Ejup Mumku izjavio je televiziji NTV da zgrada stanice, koja se smatra historijskim spomenikom, leži na oko 220 drvenih greda i da je potrebno hitno iz zraka izručiti vodu ili pjenu za gašenje požara, prenijela je agencija AP.

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica izjavio je danas da predstavnici vlasti u njegovoj zemlji "zavaravaju građane pričom da je Srbija lider u regionu".
 
"O čemu vlast priča, čime se ona hvali, o kakvom liderstvu je riječ, kad u Srbiji danas nema mlijeka. U Srbiji svakodnevno poskupljuje hrana. Siromaštvo i bijeda su se nadvili nad Srbijom", ocijenio je on.

Prema njegovim riječima, vlast smatra da je izlaz iz te situacije prodaja Telekoma i ulazak u NATO, kao garant ekonomskog oporavka.

"Evo sada vlast i otvoreno tvrdi da je izlišan i sam referendum o članstvu Srbije u NATO. Drugim riječima, izlaz iz sadašnje teške ekonomske i socijalne situacije je u rasprodaji nacionalnih resursa i u stavljanju Srbije u službu NATO pakta. Mi danas ne možemo da se ne zapitamo da li je moguće da nema drugog i boljeg puta za Srbiju", rekao je Koštunica.

Smatra da izlaz iz sadašnjih teškoća može biti jedino da se Srbija "vrati na svoj samosvojni državotvorni put, da se vrati samoj sebi" i ponovo stavi svoje ekonomske i nacionalne interese na prvo mjesto.

"Da se okrenemo razvoju naših gradova i naših sela, a da ostavimo EU i NATO da rješavaju svoje probleme i svoje brige. Srbija ima dovoljno svojih problema da ne mora da rješava tuđe", naveo je Koštunica.

Zastava BiH / 24sata.info

24SI - "Biće potrebno mnogo godina, znanja i napora da BiH dođe pred vrata Evropske unije i postane njena ravnopravna članica, jer međunarodna zajednica i faktori u BiH, oni koji vode politiku u ime naroda koji im je dao svoje povjerenje, u ovom trenutku nisu dorasli historijskog zadatka da reafirmiraju historijsku činjenicu da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost".

Izjavio je ovo u Sarajevu prof. dr Tomislav Išek, uvodničar na redovnoj sesiji "Kruga 99" o temi "BiH na temeljima ZAVNOBiH-a?".

"Kada se desi da BiH postane članicom EU, tad će dileme, koje su pred nas sada postavljene, biti stvar prošlosti, ali to će riješiti generacije koje tek dolaze", kazao je Išek novinarima uoči sesije. Istakao je da je značaj prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog u Mrkonjić Gradu 1943. godine, višestruko historijski, zato što su tada prvi put u historiji BiH predstavnici naroda odlučivali svojom voljom o statusu BiH.

"BiH je od svoje pojave, od 10. vijeka, pa do danas povijesna historijska kategorija i to je ono što se previđa", smatra Išek. Prema njegovim riječima, danas ZAVNOBiH neko slavi, neko ga obilježava, ali se na njega treba podsjećati.

"Naročito ga se trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali agresijom i onim što se desilo u periodu 1992-1995. godine da je uklone sa historijske scene. Tu je, prije svega, međunarodna zajednica, koja je bila kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg ja zovem "nehistorijskom kategorijom". Zaustavljen je rat, ali je BiH navučena "luđačka košulja"", dodao je Išek.

(onasa)

Asocijacija nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održala je danas u Sarajevu sesiju o tomi "Bosna i Hercegovina na temeljima ZAVNOBiH-a?".

Uvodničar današnje sesije bio je Tomislav Išek, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je naglasio da je značaj ZAVNOBiH-a historijski za BiH.

Naime, tada su predstavnici BiH svojom voljom, po prvi puta u historiji, odlučivali o statusu BiH iako je još od 10. stoljeća BiH povijesna kategorija.

"Rekao bih da se na 25. novembar, dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, treba podsjećati, a da se naročito na to trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali ukloniti sa međunarodne scene", kazao je Išek.

Podvukao je da je međunarodna zajednica jedna od onih koji su pokušali ukloniti BiH, a ujedno je i kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji za profesora Išek nije historijska kategorija.

Obraćajući se prisutnim intelektualcima Išek naglašava da je BiH danas monster-država kakva ne postoji nigdje na svijetu.

"Međunarodna zajednica i faktori koji vode politiku uime naroda nisu dorasli u ovom trenutku historijskom zadatku da reafirmiraju historijsku činjenicu, a to je da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost", dodao je Išek.

Naveo je i da su matematičke koalicije o kojima pregovaraju novoizabrani zvaničnici BiH, apsolutno nesaglasne s onim što se desilo na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu.

Išek je dodao da u godinama koje su pred nama slijedi mnogo napora, znanja i pameti da bi BiH i njeni narodi došli pred vrata Evropske unije i da bi BiH postala ravnopravna članica. Tada će, kaže Išek, ove dileme koje sada postavljamo biti stvar prošlosti, ali to će riješiti tek buduće generacije.

Predsjednik "Kruga 99" prof.dr. Sulejman Redžić napomenuo je da je ZAVNOBiH ključni događaja iz kojeg su proizašli dokumenti na kojima je zasnovana današnja BiH.

Međutim, u današnje vrijeme veliko je pitanje implementacije tekovina ZAVNOBiH-a u postojećoj državnoj i političkoj infrastrukturi BiH, ističe Redžić.

Redžič je napomenuo da osim što se ZAVNOBiH politički ignorira u Republici Srpskoj, on se i neimplementira u cijeloj Federaciji BiH.

"Državne institucije se moraju konačno pozabaviti pitanjem ZAVNOBiH-a i njegove primjene na teritoriji cijele BiH kroz različite dijaloge", kaže Redžić.

Naveo je i da je politika u BiH drugačija i odnos prema ZAVNOBiH-u bi bio demokratskiji, ali kako to nije slučaj narod u BiH nema mogućnost da se odredi prema tome.

On je naglasio da se posebna pažnja treba posvetiti i zgradi u kojoj je održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH koja propada, a za čije obnavljanje se niko još nije zalagao.

(Od dopisnika "Dnevnog avaza" iz Njujorka)

Korejski rat 1950. došao je kao "potpuno" iznenađenje, samo pet dana nakon što je zamjenik državnog sekretara Din Rask (Dean Rusk), svjedočeći u ime Stejt departmenta u Kongresu, 20. juna 1950. rekao da rata neće biti. Ovaj visoki američki dužnosnik je to izjavio i pored toga što je još u martu te 1950. godine CIA predvidjela mogućnost ratnog požara na Korejskom poluotoku.

Ubojito oružje

I tako je "neočekivan" rat potrajao sve do 27. jula 1953. On se dogodio u dubokoj bipolarnoj podjeljenosti svijeta - sukob je bio i sudar Amerike s tada, svojim najvećim komunističkim rivalom SSSR-om preko leđa Korejaca, ali i Kineza. U rat se, naime, odmah uključila i Kina, nasuprot nekim očekivanjima u Vašingtonu da se to neće dogoditi.

Poučen historijskim iskustvom, ali ponajviše aktuelnim događanjima u Žutom moru, i oštroj razmjeni artiljerijske vatre između dvije Koreje, američki predsjednik Barak Obama (Barack) ovu korejsku krizu tretira kao do sada najveći sigurnosni izazov svog dvogodišnjeg predsjednikovanja.

I prema riječima generalnog sekretara UN-a Korejca Ban Ki-muna (Ki-moon), ovaj posljednji sukob između Sjeverne (Narodne republike) i Južne Koreje - najžešća je razmjena oružane vatre između dvije zemlje od završetka velikog rata 1953. Analitičari tvrde da je "sreća u nesreći" što se incident dogodio daleko od 38. paralele, tzv. demilitariziranog pojasa između komunističkog Sjevera i demokratske Južne Koreje. To je zona načičkana najubojitijim oružjem na planeti, pa je svaka varnica moguće letalna za cijeli region.

Ideološki još bliska Pjongjangu, ali ponajviše zabrinuta zbog ugrožavanja svog ekonomskog uspona, Kina je među prvima izrazila zabrinutost zbog moguće eskalacije ratnih sukoba na Korejskom poluotoku.

Za razliku od pedesetih godina, kada su američki zvaničnici prvo tvrdili da se neće angažirati u Korejskom ratu, predsjednik Obama prilično je "šutljiv", ali je zbog ovog incidenta od početka sedmice na stalnoj vezi sa svojim ratnim štabom. Iz Vašingtona su zapravo upućeni jasni stavovi, da bi SAD, u slučaju šireg sukoba, svim raspoloživim snagama branile Južnu Koreju.

Korejski rat pedesetih godina dogodio se u doba komunističkih diktatora Staljina i Mao Ce Tunga, kada je praktično samo Amerika bila nuklearna sila. Danas se gotovo sa sigurnošću zna da ove 2010. čak i Sjeverna Koreja posjedjuje bar nekoliko nuklearnih glava.

Iz historijske čitanke valja izvući podatke da je Južnu Koreju 1950. ipak prvi napao Kim Il Sung. On je, također valja znati, otac aktuelnog (bolesnog) diktatora Kim Jong-ila i djed budućeg odabranog lidera Jong-una. Njih dvojica ovih dana obilaze prvu liniju napada na južnokorejski otok Jonpjong u Žutom moru.
 
Historija američkog intervencionizma podsjeća kako američkom predsjedniku Hariju Trumanu (Harry Truman) prije 60 godina nije trebalo mnogo da se odluči da unilatarelno, pošalje američku Sedmu flotu da zaštiti Formosu (Tajvan). Odmah potom poslao je i vojnike i neke od svojih najboljih generala u Koreju, i to samo pet godina nakon okončanja iscrpljujućeg Drugog svjetskog rata, kada je uveliko trajao proces demobilizacije u SAD.

Amerikanci su tada relativno brzo dobili i mandat Vijeća sigurnosti UN-a, ponajviše zbog bojkota SSSR-a u Njujorku, ali zahvaljujući i činjenici da je umjesto Kine - članica UN-a (i Vijeća sigurnosti) bila Chiang Kai-shekova Formosa (Tajvan), pa se nije dogodio nijedan veto. Te 1950. jedino Jugoslavija, tada članica Vijeća sigurnosti, glasala protiv slanja UN snaga u Koreju. Tito je prijateljovao sa sjevernokorejskim diktatorom Kim il-Sungom sve do svoje smrti.

Mnogi su se o "prvom" korejskom ratu i prevarili: Komunistički sjever računao je da Amerika neće intervenirati, i da će UN biti pasivan, te da će na blic-krig ujediniti dvije Koreje. No, i Truman je precijenio američku snagu 1950., priznajući kasnije da je to bila "najteža odluka" koju je ikada potpisao u Bijeloj kući. Rekao je to predsjednik koji je istresao atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, pet godina ranije.

Ike Eisenhower

Amerikance je iz korejskog gliba izvadio tek predsjednik Ajk Ajzenhauer (Ike Eisenhower), godinu nakon što je preuzeo kormilo. Truman je već u aprilu 1951. smijenio "heroja Pacifičkog rata", generala Mekartura (MacArthur), dovodeći za glavnog zapovjednika "čeličnu pesnicu" generala Metjua Ridžveja (Matthew Ridgway) koji je zaustavio kinesko-korejsku ofanzivu sa sjevera.

Tek je Ajzenhauer postigao mir uljeto 1953., shvatajući da ne može izvojevati kompletnu pobjedu, jer u rat se - nasuprot američkim očekivanjima od prvog dana uključila kineska "crvena armija". Izbjegavajući širi sukob, posebno direktan sudar s Rusima - Amerikanci su se odlučili za "trajno primirje", primjenjujući zapravo "Trumanovu doktrinu" oko Koreje. Vjeruje se da je ta doktrina "aktuelna" još i danas - u Koreji "rat može biti samo ograničen s ograničenim ciljevima" ("It must remain a limited war with limited objectives").

Amerikanci se u Južnoj Koreji osjećaju kao "na svome", braneći u tom dijelu Pacifika direktno svoje interese. To možete osjetiti odmah nakon što se autom iz glavnog grada Seula uputite prema 50 kilometara udaljenoj, čuvenoj 38. paraleli - inače najdužoj vojnoj kasarni na svijetu; DMZ je dugačka oko 250, a široka ponegdje i do četiri kilometra, oko nje je stacionirano još 28.500 američkih vojnika.

Hladni rat

Kada je u martu ove godine sjevernokorejska mornarica potopila južnokorejsku brodsku korvetu "Cheonan", poslavši u smrt i svih 46 mornara na brodu, u UN-u se o tome dosta pričalo, ali je izbjegnuto konkretno skrutiniziranje Pjongjanga; Kina je bila nevoljna da se o tome suviše govori u Vijeću sigurnosti. Posljednji incident u Južnom moru, nakon zajedničkih američko-južnokorejskih manevara u tom region, natjerao je Peking da zauzme odlučniji stav.

Kineski premjer Ven Đijabao već je komentirao u Moskvi kako je "Kina opredijeljena za održavanje mira i stabilnosti na Korejskom poluotoku i da se protivi svim provokativnim akcijama". Ostalo je međutim nejasno, navode američki analitičari, da li je Peking mislio na provokacije u vezi s američko-južnokorejskim manevrima ili na bombardiranje od Sjeverokorejaca. U svakom slučaju, "hladni rat", ponovo, kao da je zakucao na vrata svijeta, ali ovaj put u prostranoj dalekoazijskoj, umjesto evropskoj avliji.

Veliki gubici ljudstva

Novinske ekipe često obilaze 38. paralelu između dvije Koreje, do mjesta gdje je američki general Mekartur govorio da "nema supstituta za pobjedu". Mnogi tvrde da je zbog te Mekarturove nepopustljivosti na epitafu tog korejskog rata ostalo upisano više od pet miliona što znanih, što neznanih vojnih i civilnih žrtava. U muzejima u Koreji možete pročitati kako su Amerikanci izgubili više od 33.000 vojnika uz oko 8.000 "nestalih".

Ali najveće gubitke ikada doživjela je Kina, više od 400.000 vojnika, pa otuda tolika uzbuna u Pekingu zbog incidenta u Južnom moru. Nadomak DMZ ("demilitarizirane zone") je i najveće tursko groblje van Turske u 20. stoljeću na kojem su nišani više od 1.000 turskih askera. Korejci govore da su Turci zapamćeni kao najneustrašiviji borci, koji su branili Južnu Koreju.

Vlasti Južne Koreje  izdali su zapovijed stanovnicima otoka Yeonpyeonga da se sklone u skloništa nakon nekoliko detonacija iz smjera Sjeverne Koreje. Nakon prestanka detonacija, oglašen je prekid zračne opasnosti koja je trajala je 40-tak minuta.

Riječ je o otoku Yeonpyeong kojeg je Sjeverna Koreja granatirala početkom sedmice, a to područje nalazi se u neposrednoj blizini sporne morske granice.

Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva obrane potvrdio je da su se u nedjelju u blizini južnokorejskog otoka Yeonpyeonga, koji je Pjongjang granatirao u utorak, čule detonacije iz daljine, iz smjera Sjeverne Koreje. To je mogla biti topnička vatra, rekao je.

Napetost između dvije države eskalirala je jutrošnjim početkom zajedničkih vježbi u kojima učestvuju SAD i Južna Koreja. Zajedničkim vježbama se protivi Kina i zbog kojih je Sjeverna Koreja dan ranije zaprijetila "nepredvidljivim posljedicama".

Vježbe su pokrenute manje od sedmice dana nakon što je Sjeverna Koreja granatirala južnokorejski otok u blizini sporne morske granice između dvije države pri čemu je poginulo četvero ljudi.

Dužnosnik američkih snaga u Koreji rekao je za Reuters da se nuklearni nosač zrakoplova USS George Washington pridružio četverodnevnim vježbama. George Washington prevozi 75 borbenih zrakoplova i ima više od 6.000 članova posade. Pridružit će mu se još najmanje četiri ratna broda.

Južnokorejski predsjednik Lee Myung-bak rekao je svojim ministrima i suradnicima da tokom vježbi budu spremni na nove "provokacije" Sjeverne Koreje.

"Postoji mogućnost da će Sjeverna Koreja učiniti nešto neočekivano, pa vas molim da se pripremite za to surađujući sa zajedničkim korejsko-američkim snagama", rekao je Lee.

"Ako SAD dovede svoj nosač zrakoplova u Zapadno (Žuto) more, niko neće moći predvidjeti posljedice toga čina", upozorio je ranije Pjongjang u saopćenju koje je objavila službena agencija KCNA.

Kina je poručila da je odlučna spriječiti eskalaciju nasilja između dviju Koreja i upozorila da se u blizini njezinih obala ne poduzimaju vojne akcije.

Američka vojska ističe da vojne vježbe, planirane puno prije sjevernokorejskog napada u utorak, trebaju odvratiti Sjevernu Koreju od agresije te da nisu uperene protiv Kine.

Svetlana Ražnatović / 24sata.info

24SI - Najpopularnija srbijanska pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović sprema se bijeg u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Banjaluku, saznaje "San" iz svojih beogradskih i banjalučkih izvora.

Ona je u Beogradu osumnjičena da je ukrala nekoliko miliona eura i dolara na transferima fudbalera Fudbalskog kluba Obilić i optužnica je već spremljena. Po zakonskim propisima, zaprijećena kazna za malverzacije i prevare koje je počinila kreće se od tri do 12 godina robije.

Prema jučerašnjim informacijama, ona je već preko nekih veza zatražila politički azil u Australiji, ali joj je prošle sedmice iz Sidneja poručeno da se tome ne nada zbog tamošnjih zakona. Inače, u toj zemlji ona ima ugovoreni turneju iduće sedmice.

Odmah nakon toga, ona je dala nalog svojim ljudima, ali i pojedinim visokopozicionirama političarima iz Srbije, da joj srede "preseljenje u BiH i sve papire koji za to trebaju".Ceca Ražnatović smatra da iza svih optužbi na njen račun stoji aktuelna vlast Srbije.

Ona je svjesna da svakog trenutka u Beogradu može biti uhapšena i zato je prije nekoliko dana, kada je saopšteno da je optućnica protiv nje kompletirana, napustila državu. Politički azil u Australiji je tražila kako bi se koliko - toliko osigurala jer u toj zemlji ekstradicioni postupak traje najmanje godinu dana, a ona računa da bi za to vrijeme dokazala da iza optužnice protiv njega stoje političke vlasti Srbije. Uz to računa da bi se uskoro u Srbiji mogli dogoditi i vanredni izbori s obzirom na političku situaciju u zemlji, a ne treba zaboraviti da je njen najveći prijatelj među političarima Vojislav Koštunica - kažu beogradski izvori.

S obzirom da joj je poručeno da ne očekuje puno od australijskih vlasti, Ražnatovićeva i njen tim okrenuli su se Banjaluci, računajući na njeno prijateljstvo s Miloradom Dodikom, predsjednikom republike Srpske. Ne treba zaboraviti da je ona u posljednje vrijeme nekoliko puta dolazila u Banjaluku i pjevala u RS na Dodikov lični poziv. Naravno, sve to on je plaćao iz budžeta RS i zbog toga su nekoliko puta izbijale i afere, ali ih je Dodik efektno i brzo neutralisao.

Svetlana Ražnatović, po slovu zakona, ne može dobiti državljanstvo BiH, međutim, uz pomoć svojih banjalučkih i srbijanskih prijatelja i veza može izdejstvovati radne i dozvole boravka u BiH čime bi se zaštitila od srbijanskog pravosuđa i optužnice koja će, kako se najavljuje iz Beograda, biti podignuta do kraja godina.

(24sata.info)