Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

28.11.2010.

NASER ORIC: U SRBIJI SAM POSTENO RADIO I IMAM PRAVO NA PENZIJU

Naser Orić : U Srbiji sam pošteno radio i imam pravo na penziju

28/11/2010.
• Obezbjeđivao sam razne visoke dužnosnike srbijanske politike, pa i Miloševića na Gazimestanu, išao gdje god su me starješine rasporedile pa i na izvlačenje rudara iz rudnika u Kosovskoj Mitrovici..

Hajka koja se digla u srbijanskim medijima zbog prava na penziju koje je kod Fonda penzijskog osiguranja u Srbiji zakonom ostvario bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, na osnovu čega mu Srbija svakog mjeseca isplaćuje po 50 eura, posljednjih dana sručila se i na bivšeg ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića. Beogradski mediji puni su pitanja hoće li "srpski novac" morati biti isplaćivan "ratnom zločincu Oriću", jer je prije rata bio pripadnik Jedinice za specijalna dejstva MUP-a Srbije. - Čitam već nekoliko dana srbijanske medije i pitam se kada će već jednom prestati lagati svom narodu. Kao da su devedesete godine prošlog vijeka. Najprije, ja nisam osuđen kako oni pišu, već sam pravosnažno oslobođen u Hagu za sve optužbe za koje me je Haško tužilaštvo teretilo. Dakle, nisam ratni zločinac. I, drugo, znam da imam pravo na penziju iz Srbije i naravno da će mi je Srbija morati isplaćivati kada se za to steknu zakonski  uslovi - rekao nam je jučer Orić, prekidajući skoro dvogodišnju šutnju kada je odbijao svaku komunikaciju s medijima.

Kako nam je sam kazao, Naser Orić je trenutno penzioner Armije RBiH.U MUP-u Srbije radio je od 1987. godine do pred rat u BiH i to na poslovima policijskog specijalca, gdje mu je 1990., za izuzetne zasluge u radu, Radmilo Bogdanović uručio pištolj s posvetom. - Svaki posao u životu radio sam pošteno i predano pa i ovaj u Srbiji. Obezbjeđivao sam razne visoke dužnosnike srbijanske politike, pa i Miloševića na Gazimestanu, išao gdje god su me starješine rasporedile pa i na izvlačenje rudara iz rudnika u Kosovskoj Mitrovici. Dakle, moja penzija u Srbiji je pošteno zarađena. Nakon što sam se vratio iz Haga, u nekoliko navrata bio sam u Beogradu, gdje sam obišao neke prijatelje, ali i našao advokata koji će regulisati moja prava iz penzijskog osiguranja. Kada dođe vrijeme da primam penziju po osnovu radnog staža u Srbiji, svaki euro koji stigne dat ću nekom od djece mojih poginulih ratnih drugova u Srebrenici - poručio je Orić.Orić je, kaže, u kontaktu s mnogim bivšim kolegama policajcima s kojima je svojevremeno radio u srbijanskom MUP-u, a koji su se pred rat vratili u BiH. Većina njih još nije ostvarila pravo na penziju za godine koje su proveli na radu u Srbiji.  (Kliker.info-Dnevni avaz)


28.11.2010.

BALKAN PREPLAVILI NADRILIJECNICI I VIDOVNJACI

 

Mekki Torabi, marokanski iscjelitelj u Sarajevu, 22. oktobar 2010.

 

28.11.2010.

 

Sabina Cabaravdic

 

U temi sedmice govorimo o nadriliječnicima, vidovnjacima, čitačima karata, kašika, graha i ko zna čega još.

Nekad prije, kada je većina stanovnika na Balkanu imala zdravstveno i socijalno osiguranje, za bolest i savjet išlo se ljekarima. Vremena su se promijenila s dolaskom demokratije u naše krajeve.

Rani kapitalizam ukinuo je socijalna davanja iz vremena komunizma, pa su se i načini za dobijanje savjeta ili lijekova promijenili.

Oni koji nemaju para, ali surfaju po internetu, znat će vam objasniti sve simptome i ustanoviti dijagnozu. Kompjutorski nepismeni ljudi okrenut će se nadriliječnicima.

Hrvatska


Hrvatska je posljednjih godina naprosto preplavljena raznim iscjeliteljima, vidovnjacima, skidačima uroka, bioenergetičarima, a bogami i onima koji proriču budućnost tarot kartama.

Oni svoja znanja i neznanja, opsjene i obmane vrlo unosno plasiraju i prodaju, osobito, posredstvom TV emisija u kasnim noćnim satima. Hiljade ljudi su budni i traže spas, piše u tekstu Ankica Barbir Mladinović Brojne obmane kvazi iscjelitelja.

BiH

I Bosna i Hercegovina je preplavljena radijskim, televizijskim i novinskim oglasima nadriliječnika koji svojim vidovnjačkim sposobnostima, naravno za pozamašnu svotu, obećavaju rješenje svih problema, od zdravstvenih, preko ljubavnih, pa sve do financijskih.

Posebnu pažnju u posljednje vrijeme izazvao je marokanski iscjelitelj Mekki Torabi, na čije se seanse čekalo satima u dugačkim redovima.

Pored Torabija, u Bosni i Hercegovini lista vidovnjaka, bioenergetičara i raznih nadriliječnika, iz godine u godinu sve je veća, navodi Ivan Katavić u tekstu U BiH cvjeta nadriliječništvo.

Crna Gora

Na nekim TV kanalima u Crnoj Gori kasno noću ekrane su zauzeli razni samozvani proroci koji gledaocima proriču budućnost i daju savjete koji se odnose na posao, ljubav ili zdravlje.

U dnevnim novinama i danas možete naći oglase gdje travari obećavaju izlječenje i od najtežih bolesti.

Podgoričani kažu da ne vjeruju ni vidovnjacima, ni travarima, ni nadriljekarima. Svi navedeni, međutim, i dalje imaju dovoljno posla i prilike za zaradu, kaže u tekstu Unosan biznis za samozvane astrologe Predrag Tomović.

Srbija


Širom Srbije i u XXI veku, u doba modernih tehnologija, jedan broj ljudi i dalje vjeruje u izlječenje metodama koje im prodaju nadriliječnici, proroci, vidovnjaci.

Samozvani ljekari, od kojih neki doduše tvrde da imaju diplome sa raznih kurseva po inostranstvu, nude izlječenje od maltene svih vrsta bolesti, pa i onih najtežih.

Stotine, pa možda i hiljade bolesnih tražeći spas hrli u razne luksuzne privatne agencije, gradske stanove prerađene u ordinacije, ili pak u neugledne seoske straćare samozvanih iscjelitelja, pišu Zoran Glavonjić i Radovan Borović u tekstu Bolesni hrle kod nadrilekara.

Zašto su Balkan preplavili nadriliječnici i vidovnjaci? Zašto ljudi za svoje zdravstvene, ljubavne i socijalne probleme rješenje traže upravo kod „sveznalica“ umjesto kod stručnjaka? Sociolozi podsjećaju da je praznovjerje na Balkanu ukorijenjeno, vračanje također, a liječenje travama tradicija. No opasno je kad to preraste u industriju obmane.

Društvena kriza producira krizu svijesti

Predsjednik Društva psihologa Federacije Bosne i Hercegovine, Ibrahim Prohić, kaže da je kriza u Bosni i Hercegovini prisutna najmanje 20 godina. U situaciji kada čovjek osjeća ugroženost za svoju egzistenciju i mentalno zdravlje, onda postaje lak plijen raznih prevara.

„Društvena kriza ili ekonomska, koja dugo traje, neminovno producira i krizu svijesti. Građanin u Bosni i Hercegovini pokazuje klasične ili školske simptome krize svijesti. Psihologija i psihijatrija poznaju placebo efekt. To znači, kada se daju čovjeku određena hemijska sredstva, koja nemaju nikakvo dejstvo, a klijentu se sugerira de će mu od toga biti bolje, da će ozdraviti, onda on u to vjeruje i ima privid da mu je bolje“, navodi Prohić.

Alma Džubur-Kulenović, psihijatrica na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra u Sarajevu, kaže da se masovno odlaženje ljudi na seanse iscjelitelja može promatrati u dva aspekta:

„Jedan aspekt je da se svi mi osjećamo bolje kada uradimo nešto za sebe, kada mislimo da smo nešto uradili za sebe. Drugi aspekt liječenja, koji je sastavni dio liječenja tradicionalne zapadne medicine, je sugestivno liječenje“, ocjenjuje Džumhur-Kulenović.

Psihologinja iz Zagreba Mirjana Krizmanić kaže da je sve više vidovnjaka što je teža situacija u društvu.

„Javljaju se ljudi u nevolji. Oni traže pomoć. Nije istina da je to besplatno. Telefonski poziv je skup, a kada ih pozovu na individualne konzultacije, onda je to trostruko skuplje. Oni se bogate na tuđoj nevolji, a država nas od toga ne štiti. Liječnik opće prakse u pravilu ima previše pacijenata da bi mogao svakome posvetiti dovoljno pažnje. On ima previše pacijenata da bi dobio svoju plaću. Nemaju nigdje s nikim porazgovarati, niko nema za njih strpljenja, nema često ni rodbina jer su svi frustrirani. Ljudi se obraćaju gdje god stignu i mogu. To je zlorabljenje ove grozne situacije i od rata to napreduje“
, smatra Krizmanić.

„Ne možete iskorijeniti bavljenje ljekovitim biljem. Ne možete iskorijeniti prirodnu medicinu i vjerovanje u određene stvari. Naroda je to genetski, iz generacije u generaciju, prihvaćao. To nema smisla iskorjenjivati. To samo treba staviti u okvire zakona. Praznovjerje je uvije postojalo i to samo po sebi nije ništa maligno i posebno loše, ali kada to preraste u industriju obmane, onda postaje opasno, onda je to veliko zlo“, zaključuje Drago Plečko.

28.11.2010.

ISTANBUL: CUVENA ZELJEZNICKA STANICA HAJDARPASA U PLAMENU (VIDEO)

 

Lokalne televizije prenose da je u toku bilo renoviranje krova u trenutku izbijanja požara, a da su vatrogasne službe saopćile da požar prijeti da zahvati cijelu zgradu

image

Veliki požar izbio je danas na glavnoj željezničkoj stanici u Istanbulu, ali još nije poznato da li ima žrtava.

Prema navodima očevidaca, vatra je zahvatila krov čuvene željezničke stanice Hajdarpaša u azijskom dijelu Istanbula, prenijela je agencija Reuters.

Stanica, koju su izgradile njemačke arhitekte početkom 20. stoljeća, glavni je željeznički terminal koji povezuje Istanbul sa ostalim dijelom Turske.

Lokalne televizije prenose da je u toku bilo renoviranje krova u trenutku izbijanja požara, a da su vatrogasne službe saopćile da požar prijeti da zahvati cijelu zgradu.

Šef turske Komore arhitekata Ejup Mumku izjavio je televiziji NTV da zgrada stanice, koja se smatra historijskim spomenikom, leži na oko 220 drvenih greda i da je potrebno hitno iz zraka izručiti vodu ili pjenu za gašenje požara, prenijela je agencija AP.

28.11.2010.

EVROPSKI ZVANICNICI: ZAJEDNICKI RADITI NA SUZBIJANJU KRIMINALA U REGIJI

 

Ministarska konferencina o borbi protiv organizovanog kriminala, Beograd 3. oktobar 2010.

Ministarska konferencina o borbi protiv organizovanog kriminala, Beograd 3. oktobar 2010.

28.11.2010.
Potreba za koordinacijom u borbi protiv kriminala koji prelazi granice država ili regija navela je evropske ministre pravde i unutrašnjih poslova da se sastanu sa svojim kolegama iz zemalja zapadnog Balkana.

Osigurati evropske standarde, efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, zajednički raditi da se ojača povjerenje, neke su od ideja susreta koji će, kako proces integracija bude napredovao, biti sve češći.

Potreba za zajedničkim djelovanjem - kako Balkan više ne bi bio sinonim za balkansku rutu, organizovani kriminal ili korupciju - tim je veća što je riječ o području koje će se u bližoj ili daljoj budućnosti naći unutar evropskih granica. Do tada treba zajednički raditi na suzbijanju kriminala, uvjereni su Evropljani.

„Mislim da je veoma važno raditi zajedno s drugim državama i regionima. U svakom slučaju, važno je zajedno raditi na svim onim pitanjima koja su u vezi sa različitim formama kriminala koji izlazi iz okvira država i regiona,“
kazala je belgijska ministrica unutrašnjih poslova i predsjedavajuća Vijeća ministara EU, Annemarie Turtelboom.

Ministar pravde BiH, Bariša Čolak, izrazio je mišljenje da je BiH u nekim segmentima u pravosuđu čak ispred svojih susjeda.


Uvjeren sam da će trebati na polju dalje reforme pravosuđa raditi ključne iskorake, kaže Bariša Čolak.

"Postoje određeni segmenti gdje rezultati i nisu takvi, gdje bi trebalo mnogo brže neke stvari raditi. Mi smo reformu počeli još 2003. godine i zaista smo u legislativi napravili značajan iskorak, ali, znate da smo kao zemlja imali određenih drugih problema koje druge zemlje nisu imale. To sve treba shvatiti, ali je činjenica i da je danas broj stranih sudaca i stranih tužitelja praktično minoran u BiH. Do jučer je to bilo nezamislivo, znači - domaće pravosuđe ipak prezima ulogu koju treba imati, kao i pravosuđe svake druge zemlje. Uvjeren sam da će trebati na polju dalje reforme pravosuđa raditi ključne iskorake. Vidite, Hrvatska je praktično na vratima Evropske unije, pa imaju probleme sa pravosuđem. Dakako da je cilj potpuno neovisno, prepristrano pravosuđe i sigurno je da je dugačak put do toga“, kaže Čolak.

Ministar sigurnosti BiH, Sadik Ahmetović, naveo je da je važno da što je u proteklom periodu pred ovom zemljom bio dinamičan posao ispunjavanja obaveza za liberalizaciju viznog režima.

"Ono što nam predstoji jeste jedan kontinuirani rad da bismo kao zemlja imali te standarde koji će nam sutra biti važni u oblasti sigurnosti kako bismo spremni dočekali kandidatski status BiH za dalju integraciju u EU. U ovom periodu koji je ispred nas biće vjerovatno još jedna agenda koju, na određeni način, zemlje zapadnog Balkana i zahtijevaju – da budemo u jednom ritmu stalnog unapređivanja sektora sigurnosti“,
kazao je Ahmetović.

Saradnja ide ispred politike


Sigurnost, kao i saradnju na polju pravde treba osnažiti, regionalno i region sa Briselom, čulo se, između ostalog, na ministarskom forumu. Naravno, nezaobilazna tema su bili lažni azilanti, zbog kojih su nedavno isti ovi ministri imali ozbiljne diskusije sa predstavnicima Evropske komisije o opravdanosti širenja bezvizne zone na BiH i Albaniju.

Belgijski ministar pravde i predsjedavajući Vijeća ministara EU, Stefaan De Clerck rekao je:

„Razgovarali smo i o oslobađanju od viza. Riječ je o pozitivnom razvoju stvari, ali smo se ovaj put fokusirali na nelegalnu imigraciju, tzv. lažne azilante, tražeći mehanizme monitoringa i prevencije. Od EK smo tražili da sa svima koji su uključeni u ovaj problem obave ozbiljne razgovore.“

Sadik Ahmetović, septembar 2009. Foto: Midhat Poturović

Ozbiljni razgovori Unije i zapadnobalkanskog regiona o sigurnosti i pravdi su, čini se, tek započeli. Postavlja se pitanje može li BiH odgovoriti na sve ozbiljnije zahtjeve koje pred nju stavlja Brisel kada je riječ o usaglašavanju pravosudnog sistema sa evropskim standardima.

„Ne samo da mislim da ima mogućnosti, nego takva mogućnost apsolutno postoji. Stvar, naravno, najvećim dijelom ovisi o nama samima, ovisi koliko ćemo brzo provoditi reforme, prvo u smislu izmjene legislative, a onda operativno, na terenu. Mislim da ovaj prvi dio, što se tiče same legislative, da to dosta dobro ide, ali je uvijek veći problem kada je operativa u pitanju, provođenje. I to je sasvim razumljivo. Treba napraviti institucije, provoditi to što se u zakonu definira. Naravno, ovdje je vrlo važno, po mom sudu, da ova dva segmenta – sigurnost i pravosuđe – moraju ići ruku pod ruku,“
smatra Bariša Čolak.

Na pitanje kakva je sigurnosna saradnja Bosne i Hercegovine sa ostalim državama regiona, primjerice sa Srbijom, Sadik Ahmetović odgovara:

„Ne samo sa Srbijom, nego i sa svim zemljama u regionu, pa i našim susjedima - mislim da je saradnja dobra, da poprilično ide ispred politike. Mi smo u zadnja dva, tri mjeseca potpisali veoma važne ugovore sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom u oblasti policijske suradnje, koji će sigurno doprinijeti boljem i efikasnijem suprotstavljanju organiziranom kriminalu i drugim sigurnosnim izazovima. Do sada, u ovom periodu koji je iza nas, zasigurno mogu vrlo pozitivno ocijeniti ovu suradnju i nadam se da će se ona i dalje unapređivati.“


28.11.2010.

BOSANSKA KRAJINA: NEPROCESUIRANJE ZLOCINA STVARA NEPOVJERENJE

 

Fotografija iz Logora Manjača, avgust 1992

Fotografija iz Logora Manjača, avgust 1992

28.11.2010.
Azra Bajrić

Bosanska Krajina po mnogo čemu je specifična u BiH. Srpske snage na ovom su području u 22 općine činile ratni zločin, uspostavile najsvirepije logore smrti, a i danas se počinioci slobodno kreću prostorom koji je ova bh regija obuhvatala.

Iako je veliki broj predmeta procesuiran što u Haškom tribinalu što pred domaćim pravosuđem, žrtve još nisu zadovoljne. Krajina nosi i breme međubošnjačkog sukoba Armije BiH i snaga Narodne odbrane Fikreta Abdića. O posljednjim se zločinima rijetko govori, ali njihovo neprocesuiranje stvara nepovjerenje.

Ako se izuzmu haške presude za zločine počinjene u Bosanskoj Krajini, procesuiran je zanemariv broj odgovornih. Stoga je Savez logoraša BiH inicirao formiranje posebnog Odjela Tužilaštva BiH za procesuiranje ratnih zločina u ovom dijelu naše zemlje.

„Smatramo da se u Bosanskoj Krajini mora dislocirati jedno Odjeljenja za ratne zločine koje bi imalo sjedište na tom prostoru, koje bi imalo pristup svjedocima, pristup relevantnim podacima, i koje bi na adekvatan način odgovorilo zločinima koji su se desili na prostoru Bosanske Krajine, a njih je ogroman broj. Za tih 20 opština koje gravitiraju Bosanskoj Krajini, 20 je ratnih štabova, što je negdje oko 10 do15 ljudi koji trebaju biti procesuirani. Trenutno se vode procesi za Ključ, za Drvar, odnosno logor Kamenica, dok je sve ostalo u fazi obrade podataka, pripremi, a prošlo je već 15 godina od rata, tako da sve to kasni. I bojim se da će i svjedoci prije umrijeti nego što će doći do presude ako se nastavi ovim tempom“, kaže predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović.

Odgovornost na tužilaštvu


A dio Bosanske Krajine specifičan je i po međubošnjačkom sukobu i ratnim zločinima, za koje je dosad procesuiran jedino Fikret Abdić, za zločine počinjene nad pripadnicima Armije BiH, i Suljo Karajić, za zločine počinjene nad pripadnicima Narodne odbrane.

Obilježavanje 18. godišnjice zatvaranja logora Omarska, avgust 2010, foto: Erduan Katana
Za sporost u procesuiranju, Hakija Beganović, predsjednik Udruženja „Zapadna Bosna“, odgovornim prije svih smatra vlasti, a potom Tužilaštvo.

„Naše članstvo je nezadovoljno procesuiranjem ratnih zločina na području Zapadne Bosne. Ja sam lično išao nekoliko puta u Tužilaštvo BiH i dobijam utisak da zbog oficijelne politike ni Tužilaštvo ne može, odnosno ne smije da pokrene postupak protiv visokopozicioniranih ljudi u Armiji BiH, odnosno 5. korpusu, i civilnih vlasti - jer nije mogla vojska raditi nešto ako mu nije civilna vlast naredila da tako bude“
, kaže Beganović.

Petnaest godina nakon rata i građani ovog dijela BiH smatraju kako je premalo učinjeno u procesuiranju ratnih zločina. Ogromna je nevjerica zavladala Bosanskom Krupom nakon nedavne oslobađajuće presude Kličkoviću, Drljači i Ostojiću.

Sporošću su generalno nezadovoljni svi, a utvrđivanje istine i procesuiranje odgovornih traži se i za ratne zločine počinjene tokom međubošnjačkog sukoba:

“Naravno da nismo zadovoljni. Mi smo bili zaprepašteni odlukom Suda BiH da se ratni zločinci iz Bosanske Krupe - Kličković, Vještica i ostali puste na slobodu.“

“Nakon 15 godina činjenica je da mnogi umiru, nestaju i nema ih više. Po meni je trebalo to adekvatnije i brže raditi. To što se radi nije dovoljno.”

„Smatram da su ovdje počinjeni mnogi zločini nad pripadnicima Narodne odbrane koji još nisu procesuirani - svega dva-tri slučaja, ali mnogo je ljudi koji su za vrijeme tih događanja doživjeli velike torture, progone.“

„Taj proces se trebao već završiti. Najveća je krivica u tužilaštvu i pravosuđu.“

A kad je u pitanju međubošnjački sukob:

„Treba tačno utvrditi kirvicu. Najvjerovatnije bi to trebao neko neutralan da riješi - i da se jednom stavi tačka na taj događaj.“

*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje
28.11.2010.

VOJISLAV KOSTUNICA UPOZORAVA, DA SE BIJEDA NADVILA NAD SRBIJOM: KAKVI SMO MI LIDERI KAD NI MLIJEKA NEMAMO DOVOLJNO

 

"Treba da se okrenemo razvoju naših gradova i naših sela, a da ostavimo EU i NATO da rješavaju svoje probleme i svoje brige. Srbija ima dovoljno svojih problema da ne mora da rješava tuđe", naveo je Koštunica

image

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica izjavio je danas da predstavnici vlasti u njegovoj zemlji "zavaravaju građane pričom da je Srbija lider u regionu".
 
"O čemu vlast priča, čime se ona hvali, o kakvom liderstvu je riječ, kad u Srbiji danas nema mlijeka. U Srbiji svakodnevno poskupljuje hrana. Siromaštvo i bijeda su se nadvili nad Srbijom", ocijenio je on.

Prema njegovim riječima, vlast smatra da je izlaz iz te situacije prodaja Telekoma i ulazak u NATO, kao garant ekonomskog oporavka.

"Evo sada vlast i otvoreno tvrdi da je izlišan i sam referendum o članstvu Srbije u NATO. Drugim riječima, izlaz iz sadašnje teške ekonomske i socijalne situacije je u rasprodaji nacionalnih resursa i u stavljanju Srbije u službu NATO pakta. Mi danas ne možemo da se ne zapitamo da li je moguće da nema drugog i boljeg puta za Srbiju", rekao je Koštunica.

Smatra da izlaz iz sadašnjih teškoća može biti jedino da se Srbija "vrati na svoj samosvojni državotvorni put, da se vrati samoj sebi" i ponovo stavi svoje ekonomske i nacionalne interese na prvo mjesto.

"Da se okrenemo razvoju naših gradova i naših sela, a da ostavimo EU i NATO da rješavaju svoje probleme i svoje brige. Srbija ima dovoljno svojih problema da ne mora da rješava tuđe", naveo je Koštunica.

28.11.2010.

DEJTON KAO "NEHISTORIJSKA KATEGORIJA": ZAUSTAVLJEN JE RAT, ALI JE BOSNI I HERCEGOVINI NAVUCENA "LUDJACKA KOSULJA"

 

24sata.info PHOTO
image Zastava BiH / 24sata.info

 

24SI - "Biće potrebno mnogo godina, znanja i napora da BiH dođe pred vrata Evropske unije i postane njena ravnopravna članica, jer međunarodna zajednica i faktori u BiH, oni koji vode politiku u ime naroda koji im je dao svoje povjerenje, u ovom trenutku nisu dorasli historijskog zadatka da reafirmiraju historijsku činjenicu da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost".

 

Izjavio je ovo u Sarajevu prof. dr Tomislav Išek, uvodničar na redovnoj sesiji "Kruga 99" o temi "BiH na temeljima ZAVNOBiH-a?".

"Kada se desi da BiH postane članicom EU, tad će dileme, koje su pred nas sada postavljene, biti stvar prošlosti, ali to će riješiti generacije koje tek dolaze", kazao je Išek novinarima uoči sesije. Istakao je da je značaj prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog u Mrkonjić Gradu 1943. godine, višestruko historijski, zato što su tada prvi put u historiji BiH predstavnici naroda odlučivali svojom voljom o statusu BiH.

"BiH je od svoje pojave, od 10. vijeka, pa do danas povijesna historijska kategorija i to je ono što se previđa", smatra Išek. Prema njegovim riječima, danas ZAVNOBiH neko slavi, neko ga obilježava, ali se na njega treba podsjećati.

"Naročito ga se trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali agresijom i onim što se desilo u periodu 1992-1995. godine da je uklone sa historijske scene. Tu je, prije svega, međunarodna zajednica, koja je bila kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg ja zovem "nehistorijskom kategorijom". Zaustavljen je rat, ali je BiH navučena "luđačka košulja"", dodao je Išek.

(onasa)

28.11.2010.

SANSKI MOST: NEZADOVOLJSTVO SPOROSCU U PROCESUIRANJU RATNIH ZLOCINA

 

Sanski Most

Sanski Most

28.11.2010.
Sanski Most, grad na devet rijeka, tokom rata prošao je golgotu. Najprije su u periodu od 1992. do ljeta 1995. u njemu stradali Bošnjaci i Hrvati. Potom, nakon akcije Oluja, Srbi su doživjeli sličnu sudbinu.

Danas u gradu na Sani uglavnom se strahuje da će svjedoci poumirati prije nego pravda stigne zločince. Na svim stranama.

Procesuiranje ratnih zločina na području Bosanske Krajine teče jako sporo i ako se nastavi raditi ovim tempom uskoro neće biti živih svjedoka koji će moći govoriti o onome što se dešavalo od 92 do 1995. godine, smatraju logoraši iz Sanskog Mosta. Zbog toga Tužilaštvo BiH mora povećati svoje kapacitete i angažovati više tužilaca kažu oni.

Predsjednik Udruženja logoraša Sanskog Mosta Nihad Ključanin ističe da nije zadovoljan brzinom procesuiranja ratnih zločina koji su se desili na području ove opštine od 1992. do 1995. godine.

Pred Sudom BiH i Kantonalnim sudom za zločine u Sanskom Mostu, gdje je tokom rata ubijeno više od 780 civila a od toga 93 žene, do sada je završeno tek četiri do pet predmeta, kaže Ključanin:

„Sanski Most spada u jednu od 11 općina koje se stavljaju na teret zločina genocida Radovanu Karadžiću kome je proces u Hagu. Ja kao pojedinac nisam zadovoljan, a ni udruženje koje predstavljam. To slobodno mogu reći i za lokalnu javnost - da nije zadovoljna s onim što se čini kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina",
kaže Ključanin.

Bivši logoraš Ahmet Zulić takođe smatra da procesuiranje ratnih zločina u BiH ide jako sporo.

„Zločin treba procesuirati što prije jer ljudi umiru, ljudi sad rezignirani su, kažu da neće svjedočiti. Ne tražim ništa drugo nego da rade svoj posao. Ja ovako stičem dojam da niti oni rade svoj posao, niti imaju uslova za takav rad“
, tvrdi Zulić.

Najodgovorniji nisu kažnjeni


Pravoslavna crkva u Sanskom Mostu
Advokat Adil Draganović, koji je neposredno nakon rata bio i istražni sudija u Sanskom Mostu, iznenađen je sporošću u procesuiranju ratnih zločina jer, kaže, veliki broj predmeta ratnih zločina je dokumentovan neposredno nakon rata.

„Mislim da je Sanski Most jako dobro obrađen kad su u pitanju istrage i dokumentacija. I brojni su svjedoci- uzeti su izjave. Mi smo imali nade da će to ići daleko efikasnije i brže. Mi smo jako razočarani i nezadovoljni radom i Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva. Oni su završili dva, tri predmeta za Sanski Most, ali te predmete faktički mi smo im servirali. Mi smo im pripremili kompletan istražni materijal“
, navodi Draganović.

Do sada procesuirani su samo neki izvršioci, dok najodgovorniji za zločine u Sanskom Mostu, posebno oni koji su bili u kriznom štabu, još nisu odgovarali, dodaje Draganović:

„Meni pisma šalje zatvorenik Nikola Kovačević, eno ga u zatvoru u Foči, gdje on traži da se procesuiraju ljudi koji su njemu naređivali da ubija ljude u Sanskom Mostu. Ja sam nekidan dobio pismo gdje se on izvinjava građanima Sanskog Mosta i gdje on zahtijeva i proziva zašto Tužilaštvo ne radi svoj posao.“

Zulić kao glavni problem sporog rješavanja vidi u maloj broju tužilaca koji je angažovan na pitanjima ratnih zločina u BiH:

„Kad uzmete da je na osam ili 12 opština u Sanskom Mostu jedan tužilac za ratne zločine, onda on to ne stići ni u kom slučaju“, smatra Zulić.

Procesuiranjem ratnih zločina u Sanskom Mostu nisu zadovoljni ni Srbi. Slobodan Radošević, iz Udruženja povratnika, kaže da postoji odgovornost jednog broja Srba za ono što se dešavalo do 1995. godine, ali i naglašava da do sada nije niko procesuiran za zločine nad srpskim civilima koji su se desili tokom povlačenja i nakon ulaska Armije BiH u Sanski Most.

„Pogotovo gore u Zdeni, gdje su, zna se po imenu i prezimenu, živjeli zajedno 10, 15 dana, pa su nestajali poslije tih dešavanja. Svako ko je kriv treba da odgovara. Treba sudstvo i istražni organi da to ubrzaju da svako odgovara za ono za šta je kriv“
, kaže Radošević.

Zbog toga će logoraši iz Sanskog Mosta pokrenuti inicijativu kod Tužilaštva BiH da se na području Bosanske Krajine, gdje se desio veliki broj ratnih zločina, formira posebno regionalno odjeljenje za ratne zločine po uzoru na ono u Srebrenici.

*****
Svi tekstovi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Sanski Most: Nezadovoljstvo sporošću u procesuiranju ratnih zločina
Stolac: Učesnici zločina slobodno hodaju gradom
Fočaci nezadovoljni, ali spremni na novi početak
Hadžići: Ključni problem nedostatak informacija o grobnicama
Bosanska Krajina: Neprocesuiranje zločina stvara nepovjerenje

28.11.2010.

KRUG 99: NA ZAVNOBiH TREBA PODSJECATI ONE KOJI SU NAS POKUSALI UKLONITI

 

"Rekao bih da se na 25. novembar, dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, treba podsjećati, a da se naročito na to trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali ukloniti sa međunarodne scene", kazao je Tomislav Išek profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

image

Asocijacija nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održala je danas u Sarajevu sesiju o tomi "Bosna i Hercegovina na temeljima ZAVNOBiH-a?".

Uvodničar današnje sesije bio je Tomislav Išek, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je naglasio da je značaj ZAVNOBiH-a historijski za BiH.

Naime, tada su predstavnici BiH svojom voljom, po prvi puta u historiji, odlučivali o statusu BiH iako je još od 10. stoljeća BiH povijesna kategorija.

"Rekao bih da se na 25. novembar, dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, treba podsjećati, a da se naročito na to trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali ukloniti sa međunarodne scene", kazao je Išek.

Podvukao je da je međunarodna zajednica jedna od onih koji su pokušali ukloniti BiH, a ujedno je i kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji za profesora Išek nije historijska kategorija.

Obraćajući se prisutnim intelektualcima Išek naglašava da je BiH danas monster-država kakva ne postoji nigdje na svijetu.

"Međunarodna zajednica i faktori koji vode politiku uime naroda nisu dorasli u ovom trenutku historijskom zadatku da reafirmiraju historijsku činjenicu, a to je da je BiH država koja ima svoj suverenitet i nezavisnost", dodao je Išek.

Naveo je i da su matematičke koalicije o kojima pregovaraju novoizabrani zvaničnici BiH, apsolutno nesaglasne s onim što se desilo na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu.

Išek je dodao da u godinama koje su pred nama slijedi mnogo napora, znanja i pameti da bi BiH i njeni narodi došli pred vrata Evropske unije i da bi BiH postala ravnopravna članica. Tada će, kaže Išek, ove dileme koje sada postavljamo biti stvar prošlosti, ali to će riješiti tek buduće generacije.

Predsjednik "Kruga 99" prof.dr. Sulejman Redžić napomenuo je da je ZAVNOBiH ključni događaja iz kojeg su proizašli dokumenti na kojima je zasnovana današnja BiH.

Međutim, u današnje vrijeme veliko je pitanje implementacije tekovina ZAVNOBiH-a u postojećoj državnoj i političkoj infrastrukturi BiH, ističe Redžić.

Redžič je napomenuo da osim što se ZAVNOBiH politički ignorira u Republici Srpskoj, on se i neimplementira u cijeloj Federaciji BiH.

"Državne institucije se moraju konačno pozabaviti pitanjem ZAVNOBiH-a i njegove primjene na teritoriji cijele BiH kroz različite dijaloge", kaže Redžić.

Naveo je i da je politika u BiH drugačija i odnos prema ZAVNOBiH-u bi bio demokratskiji, ali kako to nije slučaj narod u BiH nema mogućnost da se odredi prema tome.

On je naglasio da se posebna pažnja treba posvetiti i zgradi u kojoj je održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH koja propada, a za čije obnavljanje se niko još nije zalagao.

28.11.2010.

HOCE LI SUKOB KOREJA IZAZVATI NOVI HLADNI RAT: NAJVECI IZAZOV ZA BIJELU KUCU

 

Amerikanci se u Južnoj Koreji osjećaju kao "na svome" braneći u tom dijelu Pacifika direktno svoje interese

image

(Od dopisnika "Dnevnog avaza" iz Njujorka)

Korejski rat 1950. došao je kao "potpuno" iznenađenje, samo pet dana nakon što je zamjenik državnog sekretara Din Rask (Dean Rusk), svjedočeći u ime Stejt departmenta u Kongresu, 20. juna 1950. rekao da rata neće biti. Ovaj visoki američki dužnosnik je to izjavio i pored toga što je još u martu te 1950. godine CIA predvidjela mogućnost ratnog požara na Korejskom poluotoku.

Ubojito oružje

I tako je "neočekivan" rat potrajao sve do 27. jula 1953. On se dogodio u dubokoj bipolarnoj podjeljenosti svijeta - sukob je bio i sudar Amerike s tada, svojim najvećim komunističkim rivalom SSSR-om preko leđa Korejaca, ali i Kineza. U rat se, naime, odmah uključila i Kina, nasuprot nekim očekivanjima u Vašingtonu da se to neće dogoditi.

Poučen historijskim iskustvom, ali ponajviše aktuelnim događanjima u Žutom moru, i oštroj razmjeni artiljerijske vatre između dvije Koreje, američki predsjednik Barak Obama (Barack) ovu korejsku krizu tretira kao do sada najveći sigurnosni izazov svog dvogodišnjeg predsjednikovanja.

I prema riječima generalnog sekretara UN-a Korejca Ban Ki-muna (Ki-moon), ovaj posljednji sukob između Sjeverne (Narodne republike) i Južne Koreje - najžešća je razmjena oružane vatre između dvije zemlje od završetka velikog rata 1953. Analitičari tvrde da je "sreća u nesreći" što se incident dogodio daleko od 38. paralele, tzv. demilitariziranog pojasa između komunističkog Sjevera i demokratske Južne Koreje. To je zona načičkana najubojitijim oružjem na planeti, pa je svaka varnica moguće letalna za cijeli region.



Ideološki još bliska Pjongjangu, ali ponajviše zabrinuta zbog ugrožavanja svog ekonomskog uspona, Kina je među prvima izrazila zabrinutost zbog moguće eskalacije ratnih sukoba na Korejskom poluotoku.

Za razliku od pedesetih godina, kada su američki zvaničnici prvo tvrdili da se neće angažirati u Korejskom ratu, predsjednik Obama prilično je "šutljiv", ali je zbog ovog incidenta od početka sedmice na stalnoj vezi sa svojim ratnim štabom. Iz Vašingtona su zapravo upućeni jasni stavovi, da bi SAD, u slučaju šireg sukoba, svim raspoloživim snagama branile Južnu Koreju.

Korejski rat pedesetih godina dogodio se u doba komunističkih diktatora Staljina i Mao Ce Tunga, kada je praktično samo Amerika bila nuklearna sila. Danas se gotovo sa sigurnošću zna da ove 2010. čak i Sjeverna Koreja posjedjuje bar nekoliko nuklearnih glava.

Iz historijske čitanke valja izvući podatke da je Južnu Koreju 1950. ipak prvi napao Kim Il Sung. On je, također valja znati, otac aktuelnog (bolesnog) diktatora Kim Jong-ila i djed budućeg odabranog lidera Jong-una. Njih dvojica ovih dana obilaze prvu liniju napada na južnokorejski otok Jonpjong u Žutom moru.
 
Historija američkog intervencionizma podsjeća kako američkom predsjedniku Hariju Trumanu (Harry Truman) prije 60 godina nije trebalo mnogo da se odluči da unilatarelno, pošalje američku Sedmu flotu da zaštiti Formosu (Tajvan). Odmah potom poslao je i vojnike i neke od svojih najboljih generala u Koreju, i to samo pet godina nakon okončanja iscrpljujućeg Drugog svjetskog rata, kada je uveliko trajao proces demobilizacije u SAD.

Amerikanci su tada relativno brzo dobili i mandat Vijeća sigurnosti UN-a, ponajviše zbog bojkota SSSR-a u Njujorku, ali zahvaljujući i činjenici da je umjesto Kine - članica UN-a (i Vijeća sigurnosti) bila Chiang Kai-shekova Formosa (Tajvan), pa se nije dogodio nijedan veto. Te 1950. jedino Jugoslavija, tada članica Vijeća sigurnosti, glasala protiv slanja UN snaga u Koreju. Tito je prijateljovao sa sjevernokorejskim diktatorom Kim il-Sungom sve do svoje smrti.

Mnogi su se o "prvom" korejskom ratu i prevarili: Komunistički sjever računao je da Amerika neće intervenirati, i da će UN biti pasivan, te da će na blic-krig ujediniti dvije Koreje. No, i Truman je precijenio američku snagu 1950., priznajući kasnije da je to bila "najteža odluka" koju je ikada potpisao u Bijeloj kući. Rekao je to predsjednik koji je istresao atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, pet godina ranije.

Ike Eisenhower

Amerikance je iz korejskog gliba izvadio tek predsjednik Ajk Ajzenhauer (Ike Eisenhower), godinu nakon što je preuzeo kormilo. Truman je već u aprilu 1951. smijenio "heroja Pacifičkog rata", generala Mekartura (MacArthur), dovodeći za glavnog zapovjednika "čeličnu pesnicu" generala Metjua Ridžveja (Matthew Ridgway) koji je zaustavio kinesko-korejsku ofanzivu sa sjevera.

Tek je Ajzenhauer postigao mir uljeto 1953., shvatajući da ne može izvojevati kompletnu pobjedu, jer u rat se - nasuprot američkim očekivanjima od prvog dana uključila kineska "crvena armija". Izbjegavajući širi sukob, posebno direktan sudar s Rusima - Amerikanci su se odlučili za "trajno primirje", primjenjujući zapravo "Trumanovu doktrinu" oko Koreje. Vjeruje se da je ta doktrina "aktuelna" još i danas - u Koreji "rat može biti samo ograničen s ograničenim ciljevima" ("It must remain a limited war with limited objectives").

Amerikanci se u Južnoj Koreji osjećaju kao "na svome", braneći u tom dijelu Pacifika direktno svoje interese. To možete osjetiti odmah nakon što se autom iz glavnog grada Seula uputite prema 50 kilometara udaljenoj, čuvenoj 38. paraleli - inače najdužoj vojnoj kasarni na svijetu; DMZ je dugačka oko 250, a široka ponegdje i do četiri kilometra, oko nje je stacionirano još 28.500 američkih vojnika.

Hladni rat

Kada je u martu ove godine sjevernokorejska mornarica potopila južnokorejsku brodsku korvetu "Cheonan", poslavši u smrt i svih 46 mornara na brodu, u UN-u se o tome dosta pričalo, ali je izbjegnuto konkretno skrutiniziranje Pjongjanga; Kina je bila nevoljna da se o tome suviše govori u Vijeću sigurnosti. Posljednji incident u Južnom moru, nakon zajedničkih američko-južnokorejskih manevara u tom region, natjerao je Peking da zauzme odlučniji stav.

Kineski premjer Ven Đijabao već je komentirao u Moskvi kako je "Kina opredijeljena za održavanje mira i stabilnosti na Korejskom poluotoku i da se protivi svim provokativnim akcijama". Ostalo je međutim nejasno, navode američki analitičari, da li je Peking mislio na provokacije u vezi s američko-južnokorejskim manevrima ili na bombardiranje od Sjeverokorejaca. U svakom slučaju, "hladni rat", ponovo, kao da je zakucao na vrata svijeta, ali ovaj put u prostranoj dalekoazijskoj, umjesto evropskoj avliji.



Veliki gubici ljudstva

Novinske ekipe često obilaze 38. paralelu između dvije Koreje, do mjesta gdje je američki general Mekartur govorio da "nema supstituta za pobjedu". Mnogi tvrde da je zbog te Mekarturove nepopustljivosti na epitafu tog korejskog rata ostalo upisano više od pet miliona što znanih, što neznanih vojnih i civilnih žrtava. U muzejima u Koreji možete pročitati kako su Amerikanci izgubili više od 33.000 vojnika uz oko 8.000 "nestalih".

Ali najveće gubitke ikada doživjela je Kina, više od 400.000 vojnika, pa otuda tolika uzbuna u Pekingu zbog incidenta u Južnom moru. Nadomak DMZ ("demilitarizirane zone") je i najveće tursko groblje van Turske u 20. stoljeću na kojem su nišani više od 1.000 turskih askera. Korejci govore da su Turci zapamćeni kao najneustrašiviji borci, koji su branili Južnu Koreju.

28.11.2010.

SJEVERNA KOREJA OTVORILA TOPNICKU VATRU NA POCETKU VJEZBI (VIDEO)

 

Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva obrane potvrdio je da su se u nedjelju u blizini južnokorejskog otoka Yeonpyeonga, koji je Pjongjang granatirao u utorak, čule detonacije iz daljine, iz smjera Sjeverne Koreje. To je mogla biti topnička vatra, rekao je on

image

Vlasti Južne Koreje  izdali su zapovijed stanovnicima otoka Yeonpyeonga da se sklone u skloništa nakon nekoliko detonacija iz smjera Sjeverne Koreje. Nakon prestanka detonacija, oglašen je prekid zračne opasnosti koja je trajala je 40-tak minuta.

Riječ je o otoku Yeonpyeong kojeg je Sjeverna Koreja granatirala početkom sedmice, a to područje nalazi se u neposrednoj blizini sporne morske granice.

Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva obrane potvrdio je da su se u nedjelju u blizini južnokorejskog otoka Yeonpyeonga, koji je Pjongjang granatirao u utorak, čule detonacije iz daljine, iz smjera Sjeverne Koreje. To je mogla biti topnička vatra, rekao je.

Napetost između dvije države eskalirala je jutrošnjim početkom zajedničkih vježbi u kojima učestvuju SAD i Južna Koreja. Zajedničkim vježbama se protivi Kina i zbog kojih je Sjeverna Koreja dan ranije zaprijetila "nepredvidljivim posljedicama".

Vježbe su pokrenute manje od sedmice dana nakon što je Sjeverna Koreja granatirala južnokorejski otok u blizini sporne morske granice između dvije države pri čemu je poginulo četvero ljudi.



Dužnosnik američkih snaga u Koreji rekao je za Reuters da se nuklearni nosač zrakoplova USS George Washington pridružio četverodnevnim vježbama. George Washington prevozi 75 borbenih zrakoplova i ima više od 6.000 članova posade. Pridružit će mu se još najmanje četiri ratna broda.

Južnokorejski predsjednik Lee Myung-bak rekao je svojim ministrima i suradnicima da tokom vježbi budu spremni na nove "provokacije" Sjeverne Koreje.

"Postoji mogućnost da će Sjeverna Koreja učiniti nešto neočekivano, pa vas molim da se pripremite za to surađujući sa zajedničkim korejsko-američkim snagama", rekao je Lee.

"Ako SAD dovede svoj nosač zrakoplova u Zapadno (Žuto) more, niko neće moći predvidjeti posljedice toga čina", upozorio je ranije Pjongjang u saopćenju koje je objavila službena agencija KCNA.

Kina je poručila da je odlučna spriječiti eskalaciju nasilja između dviju Koreja i upozorila da se u blizini njezinih obala ne poduzimaju vojne akcije.

Američka vojska ističe da vojne vježbe, planirane puno prije sjevernokorejskog napada u utorak, trebaju odvratiti Sjevernu Koreju od agresije te da nisu uperene protiv Kine.

28.11.2010.

STJEPAN MESIC: DA JE FRANJO TUDJMAN ZIV TREBAO BI U HAAG, BIO JE IMPRESIONIRAN SLOBODANOM MILOSEVICEM

 

File:Stjepan Mesić Nije kraj 1.jpg

Stjepan Mesic

 

27.11.2010.

Posljednji predsjednik SFRJ i doskorašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić u razgovoru za Press zahvaljuje srpskom mirovinskom fondu što su počeli uplaćivati mu mirovinu i ističe da ne vidi ništa čudno u tome što od svih zemalja u regiji jedino u Srbiji nije rado viđeno lice, a prima novac iz srpskog proračuna.

Kako kaže, to je novac koji je pošteno zaradio na ime plaće dok je bio predsjednik Jugoslavije uoči njenog raspada.

- Nevejrojatno koliko je rasprave o jednom banalnom pitanju. Nešto manje od dvije godine sam u Beogradu primao plaću iz koje su se plaćali doprinosi. Pohvalno je za MIO u Srbiji, koja prati svoje obaveze. Zbrku je napravila jedna novinarka koja je rekla da ja, koji sam rušio Jugoslaviju, primam mirovinu u Beogradu. Ali to nije točno, precijenili su me ti koji kažu da sam ja srušio Jugoslaviju - kaže Mesić na početku razgovora.

Nisam bio u Beogradu kao ginekolog

Rečenica „moj posao je završen, Jugoslavije više nema" izgovorena u hrvatskom saboru, međutim, obilježila je političku karijeru Stjepana Mesića, a on kaže da se radi o pogrešnoj interpretaciji onoga što je izgovorio.

- Rekao sam da je moj posao završen, a ne da je moj posao bio srušiti Jugoslaviju. Mene je Sabor poslao u Beograd da radim u jugoslovenskim institucijama,  a ne kao ginekologa - kaže Mesić.

Na pitanje zašto do povijesnog poseta Borisa Tadića Vukovaru nije došlo za vrijeme njegovog mandata kaže:

- Ovo je samo nastavak procesa. Na ovom prostoru mnogi misle da je povijest počela od njih. I Tadić i Josipović vjerojatno to misle. Ali pohvaljujem Tadićev posjet Vukovaru. Kao predsjednik, nisam posjetio Paulin Dvor, ali sam učinio sve da se uhvate krivci za Paulin Dvor. Ja sam u Beogradu sa Marovićem jasno ispričao svima kojima je nanijeto zlo zloupotrebom hrvatskog imena. Osobno ne moram nikom ispričavati se jer su mi svi bili u partizanima, mojoj ženi su svi ubijeni u Jasenovcu. Ali sam se našao na čelu države čiji su pripadnici učinili strašne zločine u ustaškim uniformama. I ja sam se za te zločine ispričao - kaže Mesić.

Njegov antifašizam, ipak, nije ga omeo da u Australiji početkom devedesetih kaže da su Hrvati pobedili i 1941. i 1945. godine.
- Tada sam bio generalni tajnik HDZ-a, stranke koja se dominantno financirala od emigracije. Kao antifašista na tom skupu, gde je pretežno bila ustaška emigracija, uspio sam pronaći način da im kažem da je Hrvatska pobijedila 1945. godine, a da ih ne naljutim - objašnjava on.

I ako mi oduzmete mirovinu, preživjet ću

Na opasku da je „prodao ideologiju zbog para" rekao „da je samo pokušao da objasniti da oni nisu stranka kontinuiteta sa NDH".

Kaže da bi danas to sigurno drugačije formulirao i da je HDZ napustio kada je Tuđman okrenuo stranku u nacionalizam. Ali, zašto mu je pri kraju mandata trebao službeni posjet Kosovu, kojom je zacementirao loš imidž u Srbiji, Mesić kaže:
- Dobio sam poziv i odazvao sam se - kaže Mesić,a na pitanje kako poštuje ustav zemlje iz koje prima mirovinu kratko je odgovorio:

- I ako mi je oduzmu, preživjet ću.

Mesić kaže da je bio šokiran kada je u srpskom tisku pročitao da ga je maćeha (Srpkinja) kao malog krstila u pravoslavnoj crkvi.

- Meni su majka i otac bili katolici i krstili su me u katoličkoj crkvi, a mogu  vam reći, ni to nije bilo mojom voljom - kaže Mesić

Tuđman bio impresioniran Miloševićem

Stjepan Mesić kaže da Srbija i dalje nije doživjela katarzu u odnosu na devedesete, ali da se to nije dogodilo ni u Hrvatskoj

- Da je Tuđman ostao živ, svakako da bi trebao završiti u Haagu. Nije mogao Milošević sam sa sobom dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je bio impresioniran Slobodanom Miloševićem i njegovim uspjesima u osvajanju prostora - kaže Mesić.

28.11.2010.

"NE ZATO STO NAS VOLI": HOCE LI SVETLANA CECA RAZNATOVIC POBJECI U BOSNU I HERCEGOVINU?!

 

24sata.info PHOTO
image Svetlana Ražnatović / 24sata.info

 

24SI - Najpopularnija srbijanska pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović sprema se bijeg u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Banjaluku, saznaje "San" iz svojih beogradskih i banjalučkih izvora.

 

Ona je u Beogradu osumnjičena da je ukrala nekoliko miliona eura i dolara na transferima fudbalera Fudbalskog kluba Obilić i optužnica je već spremljena. Po zakonskim propisima, zaprijećena kazna za malverzacije i prevare koje je počinila kreće se od tri do 12 godina robije.

Prema jučerašnjim informacijama, ona je već preko nekih veza zatražila politički azil u Australiji, ali joj je prošle sedmice iz Sidneja poručeno da se tome ne nada zbog tamošnjih zakona. Inače, u toj zemlji ona ima ugovoreni turneju iduće sedmice.

Odmah nakon toga, ona je dala nalog svojim ljudima, ali i pojedinim visokopozicionirama političarima iz Srbije, da joj srede "preseljenje u BiH i sve papire koji za to trebaju".Ceca Ražnatović smatra da iza svih optužbi na njen račun stoji aktuelna vlast Srbije.

Ona je svjesna da svakog trenutka u Beogradu može biti uhapšena i zato je prije nekoliko dana, kada je saopšteno da je optućnica protiv nje kompletirana, napustila državu. Politički azil u Australiji je tražila kako bi se koliko - toliko osigurala jer u toj zemlji ekstradicioni postupak traje najmanje godinu dana, a ona računa da bi za to vrijeme dokazala da iza optužnice protiv njega stoje političke vlasti Srbije. Uz to računa da bi se uskoro u Srbiji mogli dogoditi i vanredni izbori s obzirom na političku situaciju u zemlji, a ne treba zaboraviti da je njen najveći prijatelj među političarima Vojislav Koštunica - kažu beogradski izvori.

S obzirom da joj je poručeno da ne očekuje puno od australijskih vlasti, Ražnatovićeva i njen tim okrenuli su se Banjaluci, računajući na njeno prijateljstvo s Miloradom Dodikom, predsjednikom republike Srpske. Ne treba zaboraviti da je ona u posljednje vrijeme nekoliko puta dolazila u Banjaluku i pjevala u RS na Dodikov lični poziv. Naravno, sve to on je plaćao iz budžeta RS i zbog toga su nekoliko puta izbijale i afere, ali ih je Dodik efektno i brzo neutralisao.

Svetlana Ražnatović, po slovu zakona, ne može dobiti državljanstvo BiH, međutim, uz pomoć svojih banjalučkih i srbijanskih prijatelja i veza može izdejstvovati radne i dozvole boravka u BiH čime bi se zaštitila od srbijanskog pravosuđa i optužnice koja će, kako se najavljuje iz Beograda, biti podignuta do kraja godina.

(24sata.info)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240949

Powered by Blogger.ba