Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

26.11.2010.

ZLATKO LAGUMDZIJA I ZELJKO KOMSIC KOD MILORADA DODIKA: U SARAJEVU IDUCE SEDMICE O USTAVU, IMOVINI, POPISU, BRCKOM

Lagumdžija i Komšić kod Dodika : U Sarajevu iduće sedmice o Ustavu, imovini, popisu, Brčkom 

 26/11/2010.
• Funkcioneri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije (SDP) BiH dogovorili su se danas u Banjaluci da će se krajem iduće sedmice ponovo sastati u Sarajevu gdje će razgovarati o formiranju vlasti na nivou BiH i otvorenim pitanjima - Ustavu, imovini, popisu, Brčko distriktu.Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je novinarima nakon troipočasovnog sastanka da su danas tragali za određenim mogućnostima ..

Funkcioneri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije (SDP) BiH dogovorili su se danas u Banjaluci da će se krajem iduće sedmice ponovo sastati u Sarajevu gdje će razgovarati o formiranju vlasti na nivou BiH i otvorenim pitanjima - Ustavu, imovini, popisu, Brčko distriktu.Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je novinarima nakon troipočasovnog sastanka da su danas tragali za određenim mogućnostima i da će naredne sedmice u ponovo Sarajevu razgovarati o mnogim otvorenim pitanjima u BiH."Dogovorili smo se da krajem iduće sedmice zvanične delegacije SNSD-a i SDP-a sjednu u Sarajevu i pokušaju vidjeti kakvi su mogući zajednički odgovori na otvorena pitanja u BiH u vezi sa i ustavnim promjenama, imovinom, Brčko distriktom, popisom stanovništva", rekao je Dodik.On je istakao da će odgovori na ta programska pitanja biti osnova eventualne saglasnosti za formiranje Savjeta ministara."Razumijemo izborne rezultate. SDP je nezaobilazan u formiranju vlasti'', rekao je Dodik. "Ranije smo razgovarali sa drugim političkim partijama iz Federacije BiH i usaglasili određene stavove, a u okviru Republike Srpske sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) i na nivou BiH nastavljamo u okviru platforme o usaglašenom djelovanju. Imamo namjeru da odblokiramo određena pitanja koja stoje na putu ka evropskim integracijama", rekao je on.Dodik je naglasio da SNSD ima spreman odgovor za provođenje odluke Suda u Strazburu u predmetu "Sejdić-Finci", da se pitanje državne imovine riješi kako je to i predviđeno, te da želi da se vidi koja su druga pitanja koja blokiraju funkcionisanje organa BiH, u vezi sa tužilaštvima i sudovima, i da se postigne dogovor, ako to bude moguće.

Lider SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija rekao je da je danas samo napravljena neka vrsta inventure političkih stavova ove dvije stranke, te da nije nepoznato da se oni u velikoj mjeri razilaze."Međutim, postoji puno toga u čemu se i danas možemo naći. Svi smo svjesni činjenice da su izazovi koji su pred ovom zemljom i njenim građanima neuporedivo veći nego što o njima danas možemo da damo odgovor. Svjesni smo socijalnih, ekonomskih i drugih problema, ali i da ova zemlja ima veliku šansu da ubrza put ka evroatlantskim integracijama, da postane pozitivna politička i regionalna priča koja će biti pretpostavka za ozbiljnije ekonomske projekte", rekao je Lagumdžija.On je istakao da su ove dvije partije nezaobilazne političke činjenice ukoliko se stvari u BiH žele pomaknuti naprijed, dodavši da će pokušati da nađu put da ova zemlja bude bolja u i dućoj nego u ovoj godini.Lagumdžija je naglasio da je tokom razgovora najviše vremena potrošeno na to da se vidi šta činiti u naredne četiri godine, kako u RS i FBiH, tako i na nivou BiH, da bi se ubrzao put zemlje ka ekonomskom prosperitetu.On je rekao da nije ni bilo pokušaja razgovora o imenu predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, dodajući da je pozicija SDP-a poznata, ali da prije treba vidjeti na kojem projektu će se praviti Savjet ministara i ukupna vlast u BiH.Govoreći o konstituivnoj sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH, Lagumdžija je rekao da će u utorak biti verifikovani mandati poslanika, i da bi volio da bude izabrano i rukovodstvo, dodajući da SDP ima svoje kandidate, kao što to ima i SNSD."Ne bih želio da nepotrebno pravim nesporazume sa drugim političkim partijama prije nego što s njima dogovorimo koje su to teme na kojima možemo sarađivati. Zato bi bilo dobro da to rukovodstvo bude izabrano na jasnoj parlamentarnoj većini", naglasio je  Lagumdžija.Lagumdžija je rekao da su samo SDP i SNSD nezaobilazni u formiranju vlasti, a da su svi ostali "zaobilazni", na šta je Dodik rekao da SNSD ima dogovor sa SDS-om, koji je za ovu stranku nezaobilazan.Domaćini sastanka bili su predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, član Predsjedništva iz hrvatskog naroda Željko Komšić, a prisustvovao mu je i potpredsjednik SNSD-a Igor Radojičić. (Kliker.info-Srna )


26.11.2010.

CRNE LISTE BEZ MNOGO EFEKTA

 

Sjedište Stejt Departmenta u Vašingtonu

Sjedište Stejt Departmenta u Vašingtonu

26.11.2010.
U proteklih 10 godina izrečeno je desetina restriktivnih mjera i zabrana stotinama osoba koje su osumnjičene za pomaganje haškim bjeguncima ili za opstrukcije Dejtonskog sporazuma.

Te mjere i zabrane provode se i danas, kao što su crne liste EU i SAD-a, ali posljednjih godina čini se da su više formalne i birokratske nego suštinske, koje bi rezultirale hapšenjem i privođenjem onih koji su još uvijek u bijegu, poput Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Već sedam godina za više od 30 osoba koje se nalaze na crnoj listi EU i SAD-a za koje se sumnja ili je utvrđeno da pomažu u skrivanju haških optuženika, zabranjen je ulazak ili tranzit kroz BiH.

Savjet ministara BiH je 5. oktobra ove godine produžio je raniju odluku o restriktivnim mjerama koje je usvojio Savjet EU.

Zanimljivo je, međutim, da se ova zabrana odnosi na osobe koji nisu državljani BiH, a takvih je na ovom spisku samo pet, a to su članovi porodice Gorana Hadžića i Milorad Ulemek Legija.

Svi ostali, među kojima su članovi porodice Karadžić, nekadašnji obavještajci Milan Bilbija, Ljuban Ećim i Dragan Kijac, bivši šefovi policije i ministri Predrag Jovičić, Tomo Kovač i Momčilo Mandić, te nekadašnji šef kabineta Radovana Karadžića Milovan Cicko Bjelica, su državljani BiH.

Veći dio ovih osoba ima i srbijansko državljanstvo i žive u Beogradu, ali neki od njih, poput Bjelice, nikada nisu odlazili iz BiH.

Iako je sumnjičen da je dio mreže podrške Radovana Karadžića, koji je uhapšen prije dvije godine, sankcije mu nisu skinute, ali mu i ne smetaju, kaže Bjelica:

Milovan Cicko Bjelica na suđenju Momčilu Krajišniku u Hagu, april 2006
„Ja putujem i evidentiraju moj ulazak i izlazak, ali ta uredba se nije odnosila na teritoriji BiH za državljane BiH. A ja imam samo državljanstvo BiH, tako da nikada nisam imao nikakvih problema. Jeste kontrola, naprave oni zabilješku da sam izašao ili ušao na teritoriju BiH. Pravo da vam kažem, i da nisam na tom spisku ništa mi ne znači“, tvrdi Bjelica.

Dio širih mjera


Treba dodati na se na ovom spisku još uvijek nalazi i ratni potpredsjednik Vlade RS Velibor Ostojić koji je prije više od godinu dana umro u Užicu, ili Milorad Ulemek koji služi 40-ogodišnju kaznu zatvora u Srbiji.

Da li ovakvi neažurirani spiskovi šalju pogrešne poruke javnosti o formalnoj ali ne i suštinskoj namjeri i nastojanjima da svi haški optuženici konačno i budu uhapšeni, odgovara analitičar Međunarodne krizne grupe u BiH Srećko Latal:
Te liste se po nekom difoltu prenose iz godine u godinu, bez negativnih, ali i bez pozitivnih efekata, tvrde u Međunarodnoj kriznoj grupi.


„Činjenica da te liste po nekom difoltu se prenose iz godine u godinu. Ne vidim da imaju nekakve posebne negativne posljedice, ali očigledno nemaju ni pozitivne rezultate.“

Puno kritičniji stav prema ovim ali sličnim odlukama koje je godinama poslije rata u BiH, a sa istim ciljem, donosio Ured visokog predstavnika, ima novinarka magazina Slobodna Bosna Suzana Mijatović:

„Mislim da je više nego jasno da većina tih odluka nije imala apsolutno nikakvog efekta kada je u pitanju hapšenje haških optuženika, prije svih, recimo, Radovana Karadžića.“

Odluka Savjeta ministara BiH s početka ove priče samo je dio širih mjera Savjeta Evropske unije i SAD koje su donijete 2003. godine, a koje se odnose za 150 osoba iz BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije.

Sankcije su im izrečene zbog, kako je navedeno, opstrukcije Dejtonskog sporazuma ili pružanja podrške organizovanom kriminalu i nasilju, ometanja rada Haškog tribunala, blokirana im imovina u SAD i zabranjen ulazak u tu zemlju.

Bez obzira na sve učinjeno, Ratko Mladić i Goran Hadžić još uvijek su na slobodi.

Među ovih 150 imena našli su se i Hasan Čengić, dugogodišnji poslanik u bh. Parlamentu, ratni ministar policije Bakir Alispahić iz Sarajeva, Ljubo Ćesić Rojs iz Posušja, Ante Jelavić (bivši član Predsjedništva BiH), Senad Šahinpašić, zvani Šaja, i Stanko Sopta iz Mostara. Svima njima izrečene sankcije nikada nisu smetale, ističe Suzana Mijatović.

„Mislim da te zabrane nisu ni na koji način utjecale na njih. Uzećemo primjer Bakira Alispahića koji je već godinama ’ugledni’ biznismen u Sarajevu. Ne vidim da je na bilo koji način ta zabrana na njegovo poslovanje - on je jedan od zastupnika Folksvagenovih vozila, ima auto-kuću, jednu od vodećih u Sarajevu. Dakle, Folksvagen je firma koja je iz Njemačke - ne vidim na bilo koji način da je to uticalo na njegovo poslovanje, ili na Šahinpašića ili na Čengića. Isto se odnosi i na hrvatske političare“
, navodi Suzana Mijatović.

Ukoliko administracijama u Vašingtonu i Briselu i nije najvažniji zadatak ažuriranje crnih lista i imena na njima, domaće vlasti bi morale povesti više brige o tome jer bi se država mogla suočiti sa tužbama poput one koju je Sudu za ljudska prava u Strazburu predao Milovan Cicko Bjelica.

Bjelica i grupa ljudi sa ovog spiska narednog mjeseca predaće sudu u Londonu i tužbu protiv nekadašnjeg visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna koji ih je smijenio sa funkcija jer protiv kojih nikada nije podignuta optužnica ili dokazano bilo kakvo krivično djelo.
26.11.2010.

OSUDJEN ZA RATNE ZLOCINE: BRANIMIR GLAVAS U PONEDELJAK PRED SUDOM BiH

 

24sata.info PHOTO
image Branimir Glavaš / 24sata.info

 

24SI - Naredne sedmice pred Apelacionim vijećem Suda BiH pojavit će se Branimir Glavaš, bivši zapovjednik grada Osijeka koji je osuđen za ratne zločine u Republici Hrvatskoj.

 

Apelaciono vijeće će u ponedjeljak, 29. novembra, razmatrati žalbu na odluku Suda BiH kojom se potvrđuje presuda Vrhovnog suda Hrvatske izrečena Glavašu zbog zločina u Osijeku.

Glavaš je osuđen na osam godina zatvora jer je naredio ubistva, nečovječna postupanja i zatvaranja civila. Nakon izricanja drugostepene presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo posjeduje, te je uhapšen u maju 2009. godine na osnovu Interpolove potjernice, javio je BIRN.

U ponedjeljak i srijedu nastavlja se dokazni postupak odbrane Slavka Perića, koji je sa Momirom Pelemišem optužen za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine.

Za genocid se terete i bivši policajci Duško Jević, Mendeljev Đurić, Goran Marković i Neđo Ikonić, koji će se pojaviti pred Sudom u ponedjeljak i četvrtak, kao i Željko Ivanović, čija Odbrana će saslušati nove svjedoke također u četvrtak, 2. decembra.

Iduće sedmice nastavljaju se dva suđenja desetorici optuženih za strijeljanje oko 200 Prijedorčana na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine.

Dodatni dokazni postupak odbrana na suđenju Zoranu Babiću, Miloradu Radakoviću, Miloradu Škrbiću, Dušanu Jankoviću i Željku Stojniću nastavlja se 29. i 30. novembra, dok će Tužilaštvo saslušati nove svjedoke na suđenju Saši Zečeviću, Radoslavu Kneževiću, Petru Čivčiću, Marinku Ljepoji i Branku Topoli, 2. decembra.

Odbrana Boška Lukića, koji je sa Markom Adamovićem optužen za zločine počinjene 1992. godine na području općine Ključ, u ponedjeljak i srijedu će nastaviti svoj dokazni postupak.

Mensur Memić, Dževad Salčin, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić, Nihad Bojadžić i Zulfikar Ališpago, koje Državno tužilaštvo smatra odgovornim za napad na selo Trusina kod Konjica, pred Sudom će se pojaviti u utorak, 30. novembra.

Tužilaštvo će u srijedu, 1. decembra, saslušati nove svjedoke koji će govoriti o zločinima na području Bihaća, Cazina i Bosanskog Petrovca, za koje su optužena trojica bivših pripadnika Armije BiH (ABiH) – Mehura Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić.

Istog dana nastavlja se suđenje Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, koji su optuženi za zločine počinjene nad bugojanskim Hrvatima 1993. i 1994. godine.

Za iste zločine optužen je i Alija Osmić, bivši pripadnik Vojne policije 307. brigade ABiH, čije se suđenje nastavlja u petak, 3. decembra.

U četvrtak, 2. decembra, odbrana Darka Dolića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) optuženog za zločine u Prozoru, saslušat će vještaka medicinske struke, dok će na suđenju Ratku Dronjku, za zločine u Drvaru, novi svjedoci Tužilaštva dati iskaz.

Iduće sedmice pred Apelacionim vijećem Suda BiH će se nastaviti dva obnovljena suđenja – u ponedjeljak Šefiku Aliću, koji je nepravosnažno oslobođen krivnje za zločine u Krajini, a dva naredna dana Marku Radiću, Draganu Šunjiću, Damiru Brekalu i Mirku Vračeviću, nepravosnažno osuđenim na ukupno 80 godina zatvora za zločine u Vojnom kod Mostara.

(fena)

26.11.2010.

MIRSAD MIRVIC IZ VISEGRADA

 

Mirsad Mirvić, fotografija iz porodičnog albuma

Mirsad Mirvić, fotografija iz porodičnog albuma

26.11.2010.
Mirsad Mirvić je 25. maja 1992. otišao iz svoje kuće u Višegradu nadajući se neplaćenom odmoru. To je bio posljednji dan kada ga je supruga Sabaheta Mirvić vidjela živog.

Sa malim sinom i u poodmaklom stadiju trudnoće izbjegla je i neprestano tražila muža. O njegovoj se sudbini ništa nije znalo.

Sve do otkopavanja grobnice na dnu jezera Perućac kada su pronašli tek par kostiju bivšeg golmana višegradskog Fudbalskog kluba „Drina“. Za tijelom Sabaheta još traga.

Sabaheta i Mirsad Mirvić na svom vjenčanju 1991.
„Sve do 1992. sam živjela u Višegradu. Živjelo se kao i svugdje, pogotovo moja generacija - 71. godište. Možda je to bila neko najljepše doba. Upoznali smo se. Zvao se Mirsad Mirvić. Bio je golman višegradske Drine i mislim svi Višegrađani da ga znaju. Radio je u Fabrici namještaja Višegrad. Možda neka tri mjeseca smo se zabavljali i vjenčali se 1990. u junu mjesecu", sjeća se Sabaheta.

Kaže kako su u Višegradu možda čak prije nego u Sarajevu počela previranja.

"Prolazi kolona vojske koje putuju za Hrvatsku, znači JNA, i onda vidimo mi da se odvajaju ljudi, pa mahanje sa tri prsta. Osjeti se neka razlika ko je tu ko. Bilo je neko pripravno stanje, dajte da se negdje sklonimo, pogotovu žene i djeca. Pa bogami je počelo i da puca po gradu, pa su počele barikade i nije bilo nimalo sigurno. Mi smo uspjeli da dođemo do Kopača. Tu smo bili sedam dana. Organizuju se prvi konvoji za povratak i mi sutradan tu ispred dvorane sjedamo u autobuse, masa ljudi, da se vratimo u Višegrad. Vratili smo se, vratilo se sve u normalu, počelo sve normalno da radi. Čak su radnike uslovljavali ko se ne vrati na posao da će izgubiti radno mjesto. Tako i moj muž javi se na posao, i moj brat, moja sestra polazi u školu, babo isto tako ide, radi", sjeća se Sabaheta Mirvić.

Sve se, kaže, okrenulo po povlačenju JNA, 19. maja.

Sabaheta Mirvić, novembar 2010, foto: Alen Bajramović
"Počeli su ljude da odvode, da ubijaju, da maltretiraju, da premlaćivanja vrše, i tako. Na dva dana prije su mu odveli od tetke sina. I onda svi smo mu mi:“Hajde nemoj da ideš, vidiš šta se dešava.“ I on kaže: „Evo neću više, idem sutra kao uzmem nekakav neplaćeni odmor, pa neću više.“ To se desilo 25. maja. Međutim, odlazi i više se ne vraća. Dan po dan - da se vrati, međutim nikad. Onaj priča odvedeni u onom pravcu, onaj u onom, pa onda priče ako su odvedeni prema Užicu vrlo moguće da su živi, drugi opet kažu ako su odvedeni prema Višegradskoj banji definitvno nisu, pa onda kažu mučili ih, uzimali im svu krv. Svako svašta priča, a ustvari niko ništa vidio nije", priča Sabaheta.

Raspitivala se, kaže na sve strane, ali nikad ništa.

Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010, foto: Velija Hasanbegović
"I eto dešava se sad ovo jezero Perućac - 120 kilometara obale jedne i druge strane trebalo je preći. Ne mogu reći da se obradujemo, ali praktično smo došli u takvu situaciju da se obradujemo da nađemo tu jednu kost. Uvijek sam tražila hoću li naći nešto poznato - možda one patike u kojima je otišao, možda onaj njegov džemper koji je najviše volio i u kojem je zbilja otišao od kuće. I uvijek je to bilo sa strahom. A opet možda sa željom da konačno poslije 18 godina pokušamo naći neku istinu, nešto. I eto, onda se dešava da me zovnu negdje 29. septembra da je nađen. Imaju DNK nalaz. To je stvarno bilo baš ono šok. Znači sva ona dosadašnja nadanja su pala u vodu. Samo par kostiju nogu, malo nešto karlice - i to je to. Gornji dio, trup, glava, nema ništa. S obzirom da je na mjestu gdje su oni pronađeni, u Kurtalićima, nađena je jedna sto posto, a mislim da ima još jedna grobnica, pa da sačekamo da vidimo - vrlo moguće da ima još neka kost da bi mogla njemu pripadati", kaže Sabaheta.

Ona radi u Crvenom križu od 1994, radi i u službi traženja i član je stalnog tima Službe traženja Crvenog križa BiH.

"Djeca oca nisu zapamtila. Jedan je rođen 4. avgusta 1991., a drugi je rođen u najvećem jeku rata, u Međeđi dole u izbjeglištvu 19. oktobra 1992. Stariji se zove Arnes, a mlađi Samir. Oni rastu bez oca. Imaju sliku oca - sliku, ali pravi osjećaj kako je to imati oca oni apsolutno nemaju. Vidim po njima da im to jako puno fali. Samo bih željela da se ovo više nikad i nikome ne ponovi. Što kažu - ni dušmanu ne bih poželjela ovo. I svima isti cilj - da se nađu nestali, znači nevezano kako mu je ime, odakle je, nego da se sazna istina i da se ti ljudi dostojno pokopaju. Nama je živjeti. I da svima nama bude škola ovaj protekli rat"
, poručuje Sabaheta Mirvić.
26.11.2010.

DARKO ELEZ OSUDJEN NA DEVET GODINA ZATVORA

 

Presudu je saopštio sudija Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu Dušan Vojnović

image Darko Elez

Specijalni sud osudio je danas Darka Eleza na devet godina zatvora, a petoricu članova njegove kriminalne grupe na zatvorske kazne od jedne do šest godina, zbog šverca i prodaje droge, iznude i drugih krivičnih djela.

Na šest godina zatvora osuđen je Vladimir Pandurević, na pet godina i jedan mjesec Vasa Ljubibratić, a na četiri godine Aleksandar Lučić.

Branko Đurić osuđen je na godinu i po dana, dok je Slobodanu Pjevcu izrečena kazna od jedne godine.

Presudu je saopštio sudija Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu Dušan Vojnović.

Elez je optužen da je tokom 2009. godine u Beogradu i na teritoriji Bosne i Hercegovine organizovao kriminalnu grupu čiji su članovi bili petorica kojima je danas izrečena presuda, kao i više osoba za koje se postupak vodi pred organima BiH.

Grupa je optužena da je u dužem vremenskom periodu imala za cilj vršenje teških krivičnih djela - šverc i prodaju droge i iznude.

26.11.2010.

NAKON TROIPOSATNOG SASTANKA: SDP I SNSD NISU USPJELI PRIBLIZITI STAVOVE, NASTAVAK RAZGOVORA U SARAJEVU

 

Lagumdžija je kazao kako se politički stavovi ove dvije stranke u velikoj mjeri razilaze, ali da ima stvari oko kojih se mogu odmah dogovoriti

image

Predsjednici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH), Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija, zaključili su na današnjem sastanku u Banjoj Luci da je u interesu ove dvije stranke, ali i ostalih, da što prije budu formirani organi vlasti na nivou BiH.

Delegacije SNSD-a i SDP-a će, kako je rekao Dodik nakon višesatnog sastanka koji nije bio zvanično najavljen, krajem naredne sedmice, na razgovorima u Sarajevu, zvanično razmotriti moguće odgovore na otvorena politička pitanja u BiH, u vezi sa ustavnim promjenama, državnom i vojnom imovinom, statusom Distrikta Brčko i popisom stanovništva.

"Razumijemo izborne rezultate. SDP je nezaobilazan u formiranju vlasti'', rekao je Dodik. "Ranije smo razgovarali sa drugim političkim partijama iz Federacije BiH i usaglasili određene stavove, a u okviru Republike Srpske (RS) sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) i na nivou BiH nastavljamo u okviru platforme o usaglašenom djelovanju. Imamo namjeru da odblokiramo određena pitanja koja stoje na putu ka evropskim integracijama", rekao je Dodik.

Zlatko Lagumdžija je kazao da je danas samo napravljena neka vrsta inventure političkih stavova ove dvije stranke, te da nije nepoznato da se oni u velikoj mjeri razilaze.

"Međutim, postoji puno toga u čemu se i danas možemo naći. Svi smo svjesni činjenice da su izazovi koji su pred ovom zemljom i njenim građanima neuporedivo veći nego što o njima danas možemo da damo odgovor. Svjesni smo socijalnih, ekonomskih i drugih problema, ali i da ova zemlja ima veliku šansu da ubrza put ka evroatlantskim integracijama, da postane pozitivna politička i regionalna priča koja će biti pretpostavka za ozbiljnije ekonomske projekte", rekao je Lagumdžija.

On je istakao da su ove dvije partije nezaobilazne političke činjenice ukoliko se stvari u BiH žele pomaknuti naprijed.

26.11.2010.

MARGOT WALLSTROM: IZ BOSNE I HERCEGOVINE CU U UN, PONIJETI UZDAHE SILOVANIH ZENA

Wallstrom: Iz BiH ću u UN- ponijeti uzdahe silovanih žena
 26.11.2010. 
Wallstrom: Iz BiH ću u UN- ponijeti uzdahe silovanih žena
Margot Wallstrom

Ni 15 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma za žene žrtve silovanja u ratu u BiH nema mira. Pravosudni procesi su bolno spori, mišljenje je specijalne predstavnice glavnog tajnika UN-a za pitanja seksualnog nasilja tijekom rata Margot Wallstrom.

Wallstrom je tijekom trodnevnog boravka u BiH razgovarala s predstavnicima civilnog društva, vladinim dužnosnicima te ženama žrtvama silovanja.

Na konferenciji za novinare upriličenoj u petak u prostorijama UN- a u Sarajevu, Wallstrom je istakla da se osnovni pokazatelj veličine problema ogleda u činjenici da je od 50.000 silovanja koja su se dogodila u BiH sudski epilog dobilo tek 12 slučajeva.

"Sljedeći problemi odnose se na neadekvatnu zaštitu svjedokinja na županijskim sudovima. Nadalje, žene na ulicama sreću svoje mučitelje, a neke od njih su mi potvrdile da se na putu za ili na  povratku sa suđenja vrlo često nalaze u istim prijevoznim sredstvima s počiniteljima. Žrtve silovanja su često stigmatizirane i u rješavanje ovih problema mora se uključiti čitavo društvo", kazala je Wallstrom.

Dodala je da problem nije u nepostojanju zakona već u njihovoj implementaciji. Nedostatak kadrova (tužitelja, sudaca), nepostojanje posebne jedinice koja bi vodila istrage u ovim slučajevima te zaštite svjedokinja problemi su koje država mora riješiti.

"Impresionirana sam obnovom BiH nakon rata i hrabrim ljudima koje sam srela, a koji se bore da pravda za ove žrtve bude zadovoljena", istakla je Wallstrom.

Optimizam ulijeva i činjenica da je na Sudu BiH, za krivično djelo ratnog zločina koji uključuje silovanje, izrečena najviša kazna za ovo djelo od 38 godina.

Wallstrom je u razgovoru s novinarima podvukla da će u UN-u sa sobom "ponijeti" uzdahe silovanih žena.

"Kada ih pitam ljute li se, jesu li bijesne na svoje mučitelje, one odgovore da nisu i duboko uzdahnu. To je ono što je ostavilo snažan dojam na mene. Mnoge od njih su mi rekle da bi više voljele da su počinitelji pucali u njih, ostavili im vidljivu ranu koju bi mogle pokazati i koju ne bi morale dokazivati", rekla je Wallstrom.

Margot Wallstrom je na ovu dužnost stupila u travnju 2010. te uspostavila pet ciljeva: borba protiv nekažnjivosti, gotovo amnestiranje zločina nasilja nad ženama, osnaživanje žena, mobiliziranje političke odgovornosti, uspostavljanje zapovjedne odgovornosti u slučajevima silovanja u ratu te osiguravanje bolje koordinacije unutar UN-a u rješavanju problema nasilja nad ženama. ( Fena)

26.11.2010.

DERVENCANI ZELE VRATITI GRADU MULTIKULTURALNOST

 

Derventa, Foto: bih-x.info

Derventa, Foto: bih-x.info

26.11.2010.
U Derventi, gradu koji se nalazi na sjeveru Bosne i Hercegovine, u ratnim dejstvima uništena je većina objekata. Okolna sela u kojima su živjeli Hrvati razrušena su do temelja.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u opštini ali i gradu većinski stanovnici bili su Bošnjaci i Hrvati. Najveći dio njih, nakon što je Dejtonskim sporazum grad ušao u sastav Republike Srpske, nije se vratio u svoje domove.
I pored brojnih razaranja i više stotina poginulih, nekadašnji stanovnici, od kojih su većina povratnici, žele gradu vratiti multikulturalnost.


Pa, i pored brojnih razaranja i više stotina poginulih, nekadašnji stanovnici, od kojih su većina povratnici, žele gradu vratiti multikulturalnost. U zemlji u kojoj je sve podijeljeno, Dervenćani nastoje da po tome budu prepoznatljivi.

Veliku ulogu u tome ima Internacionalni multireligijski i interkulturni centar “Zajedno” Derventa, kaže jedan od osnivača Fadil Pelesić.

„Derventa je grad u kome smo svi svoji i mi pokazujemo, za razliku od mnogih koji kažu da se ne može ništa promjeniti, da se može itekako promijeniti“
, navodi Pelesić.

U Derventu se prije 12 godina vratila i Ferzija Hasičević. Nekadašnja učiteljica danas je u penziji. Te 1998. kaže kako da je bilo teško živjeti u gradu, u kojem su većinu stanovništva činile izbjeglice iz Bosanskog Petrovca i Glamoča. Danas je sasvim druga situacija.

„Može se reći da je život pravi život, ne onaj pravi nekadašnji, ali za sada, za ove uslove možemo reći da je pravi“
, kaže Ferzija Hasičević.

Svi se odrekli Hrvata


Pogled sa krova derventske katoličke crkve, foto: zupa-derventa.com
Dervenćani koji se vraćaju u svoj rodni grad mahom su osobe koje su zakoračile u petu deceniju života. Ali ima i mlađih, koji su napustili Ameriku i život ponovo započeli u prijeratnom mjestu boravka. Jedan od njih je i Damir Pelesić.

„U svakom slučaju, evo ja, kao osoba koja se poslije svega što se desilo vratila u ovaj grad iz nekih zemalja koje su možda nudile i pružale više, mogu da kažem da ovo jeste grad u kojem čovjek može slobodno da diše, slobodno da se osjeća, da se osjeća onim što jeste“
, kaže Pelesić.

Tokom rata, rodni grad nije napuštao Mirko Džeba. Najviše mu smeta to što su se, kako kaže, Hrvata u tom dijelu Posavine odrekli i Zagreb i Sarajevo i Mostar. Evo kako to objašnjava:

„Zatrovani smo jednom poganom politikom koju su vodili hrvatski nacionalisti, državnici, nažalost. Ne mogu da shvatim da me, iako sam Hrvat ovdje, iako ima nekakvih institucija i udruženja sa hrvatskim predznakom, ne priznaju kao Hrvata zato što sam ateista, zato što nisam pripadnik nacionalne stranke HDZ-a.“

Pored civilnih, tokom rata u Derventi su stradali i objekti vjerskih zajednica, prvenstveno katolički i islamski. U samom centru obnovljene su katolička crkva i džamija.
Trebalo bi poraditi na tome da se ljudima osigura i egzistencija uz to što se obnovi kuća - i da bi to onda doprinijelo većem povratku Hrvata, smatra župnik Filip Maršić.


Filip Maršić
, župnik župe Svetog Juraja mučenika, o povratku Hrvata u grad kaže:

„Mnogi govore da Dervenćani ne vole svoj kraj i da se ne žele vratiti. Međutim, mi moramo biti svjesni činjenice da se ljudi ne mogu vratiti u praznu kuću. Ako imamo međunarodnu zajednicu koja daje donacije, a ništa drugo osim kuće, kako će ljudi tu se vratiti i živjeti? Mislim da bi trebalo poraditi na tome da se ljudima osigura i egzistencija uz to što se obnovi kuća - i da bi to onda doprinijelo većem povratku Hrvata. “

„Što se tiče povratka izbjeglih, treba nešto promijeniti radikalno, a to se može pod pritiskom međunarodne zajednice napraviti. Mi sami ne možemo to“, kaže fra Marko Oršolić, predsjednik Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra.

U selu Plehan kod Dervente nalazio se jedan od najljepših samostana u Bosni i Hercegovini. Godine 1992. je miniran i uništen do temelja, a trenutno se obnavlja.

Fra Mirko Filipović kritikuje postojeću vlast što gotovo ništa nije učinila da se prijeratni stanovnici vrate:

„Ta priča se sve više svodi na to kao da su povratnici krivi zašto se ne vraćaju, a gospoda koja su dobila milijune i milijune na taj račun, tko zna gdje se oni završili.“


Nebriga vlasti dovela je do toga da i oni građani koji su se vratili u Derventu ne rade jer su svi prijeratni privredni giganti ili uništeni tokom rata, ili zbog kriminalne privatizacije propali.

Zbog toga se entuzijazam onih koji, i pored te činjenice, opstaju i žive u gradu gdje su rođeni želeći vratiti prijeratnu multikulturalnost može svrstati u rubriku vjerovali ili ne.
26.11.2010.

OSLOBODILACKI POHODI NA VLASICU I BOSANSKOJ KRAJINI - SPOMEN OBILJEZJE ZA 15 UBIJENIH BOSNJAKA

Oslobodilački pohodi na Vlašiću i u Bosanskoj krajini

U Travniku obilježen rođendan 712. slavne brigade

image Centralno šehidsko mezarje: Počast borcima

Obilaskom šehidskih mezarja na području općine Travnik, jučer je obilježena godišnjica formiranja 712. slavne brdske brigade. Pripadnici ove brigade, članovi boračkih udruženja jučer su na Centralnom šehidskom mezarju položili cvijeće i odali počast poginulim borcima, a nakon toga se obratio Zijad Čaber, ratni komandant ove vojne formacije.

Čaber je podsjetio kako je 312. motorizovana brigada Armije RiH formirana 25. novembra 1992. godine od više odreda, koji su djelovali na području travničke općine. Tokom 1993. godine brigada je bila u sastavu Operativne grupe "Zapad", a kasnije u sastavu OG "Bosanska krajina". Formiranjem Sedmog korpusa ulazi u sastav ove formacije kao 712. brdska brigada i učestvuje u oslobodilačkim pohodima na Vlašiću i u Bosanskoj krajini.

Završetak rata ova formacija dočekala je kao 712. slavna bb. Tokom odbrane Travnika i oslobodilačkih pohoda poginulo je 282 pripadnika brigade, a više od 1.200 bilo je lakše i teže ranjeno. Jučer je upriličen obilazak više lokacija gdje su sahranjeni pripadnici 712. slavne brigade, od Slimena, preko Goleša, Karaule do Turbeta gdje su izvojevali i najveće pobjede u odbrani BiH. Tradiciju ove brigade nastavilo je Udruženje "Tri, jedan, dva".

Sanski Most: Spomen-obilježje za 15 ubijenih Bošnjaka

Logoraši bili na radnoj obavezi a ubijeni posljednjeg dana rata u BiH

image Otkrivanje spomen-obilježja u Domazetima

Spomen-ploča, koja čuva sjećanje na 15 Bošnjaka iz sela Vrše i Lukavice, koji su ubijeni 10. oktobra 1995. godine, jučer je otkrivena na lokalitetu zaseoka Domazeti, između sela Kruhari i Kijevo na općini Sanski Most.

Ovom događaju prisustvovali su članovi porodica ubijenih i brojni građani, a spomen-obilježje su otkrila djeca žrtava. Na spomen-obilježje sa 15 imena žrtava ovog strašnog zločina položeno je cvijeće i proučena Fatiha.

Nedaleko od spomenika, 10. oktobra 1995. godine, posljednjeg dana rata u BiH,   strijeljano je 15 Bošnjaka koji su se nalazili na radnoj obavezi i sjekli drva u obližnjoj šumi za potrebe srpske vojske. Bili su zatvoreni u logorima "Sanakeram" i "Betonirka", odakle su vođeni na radnu obavezu.

Merzuk Benić iz sela Vrše, i sam logoraš ovih logora, na ovom mjestu izgubio je oca i brata. Igrom sudbine on je odveden na drugu radnu obavezu i tako izbjegao smrt. Prisutnima se obratio i Fikret Agić, bivši pripadnik Armije RBiH, koji je, nekoliko dana nakon oslobođenja Sanskog Mosta bio jedan od prvih koji su otkrili tijela ubijenih.

- Prizor je bio strašan, tijela su ležala jedno pored drugog. Lica nekoliko žrtava bila su masakrirana udarcima tupim predmetom - prisjetio se Agić.

Arsenić priznao krivicu

Pred Kantonalnim sudom u Bihaću u toku je sudski postupak protiv Lazara Ristića,  Predraga Devića i Predraga Arsenića, koji su optuženi kao neposredni izvršioci strijeljanja. Arsenić je prije nekoliko dana priznao krivicu za ovaj zločin i osuđen je na 10 godina zatvora, dok presuda Ristiću i Deviću tek treba biti donesena. Arsenić će kao pokajnik svjedočiti protiv dvojice saizvršilaca.
 

26.11.2010.

SAFET SUSIC: NA PUTU SAM DA NAPRAVIM ODLICNU REPREZENTACIJU

 

Meni je važno da BiH ima jaku reprezentaciju bez obzira na to ko će biti selektor, kazao je Sušić

image Sušić: Poljska je šansa za igrače iz Premijer lige

Safet Sušić u Parizu polako rezimira proteklu godinu otkako je 29. decembra 2009. postao novi selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon odlaska Miroslava Blaževića.

Sa Papetovom smo razgovarali o proteklim susretima, novim igračima, našim šansama za plasman na Euro...

Na naše pitanje „kakvu je pouku izvukao nakon važne pobjede nad Slovačkom u Bratislavi“, Sušić je rekao:

Ozbiljni Slovaci

- Više se ne smije desiti da primimo gol onako rano. Tek što je krenula utakmica, već smo gubili sa 0:1. To se više ne smije dogoditi. Ne kažem da Slovačka nije ozbiljna ekipa, ali će to jače momčadi sigurno dobro naplatiti - kaže Sušić.

Navijače raduje sjajna igra našeg tima od treće do 63. minute kada smo postigli tri gola.

- Dobro je zbog mnogih stvari što smo pobijedili u Slovačkoj. Ipak smo nadigrali ekipu koja je igrala na Mundijalu, koja je hit u Evropi i jako cijenjena. Pobjeda nam je donijela i sigurnost, potrebni mir pred nastavak kvalifikacija.

Pobjeda u Bratislavi je ušutjela i kritičare, koji su imali svojih „pet minuta“ nakon remija u Tirani?

- Ne bih više oko toga. Ne bježim od kritika, ali kada se kritikuje treba imati neku mjeru. Kod nas kada ide loše, pretjerano se ide sa kritikama, ali i kada se odigra malo bolje, onda se previše hvali. Ne treba prelaziti granicu.

Do marta kada igramo sa Rumunijom ima još dovoljno vremena da napredujemo?

- Nije lako napraviti ekipu, jer za to treba vremena. Treba shvatiti da je dosta novih igrača došlo otkako sam selektor. Ne može se preko noći napraviti ekipa. Analiziram svaki detalj, vidim šta još tu treba raditi, ali mislim da ću napraviti ekipu. Ne samo za ove kvalifikacije, već i za slijedeće i za novog selektora.

Mnogi su uvjereni da ćete ostati na klupi bh. tima i nakon što BiH odvedete na Euro?

- Meni je važno da BiH ima jaku reprezentaciju bez obzira na to ko će biti selektor. Znam da sam na najboljem putu, jer su Mujdža, Medunjanin, Bešić... koje sam pozvao, su igrači i za naredne kvalifikacije. 

U Bratislavi smo osim Bešića dobili i golmana Šehića.

- Šehić je bio na visini zadatka u Bratislavi, ali ne treba zaboraviti da golman postaje pravi tek nakon 30. godine. Bilo je mnogo takvih primjera, ali isto tako tvrdim da BiH nikada nije imala problema sa golmanima.

Sa Asmirom Begovićem ste uspjeli riješiti spor?

- Nije to bio nikakav spor. Jednostavno se sada ne trebamo vraćati u prošlost. Begović je svjestan da je malo razočarao mene i kolege. Asmir je mlad, ali se nadam da mu se takve stvari, na takav način, više neće dešavati. Mogu shvatiti da se neko preko noći može razboljeti, ali su ljudi izmislili telefon da se može s njim komunicirati. A Begović je zaboravio na njega. To se više ne smije desiti, posebno sada kada odlično brani u Premier ligi.

Koju ste utakmicu gledali tokom sedmice u Ligi prvaka?

- Gledao sam Lion protiv Šalkea. Nisam oduševljen igrom Francuza. Lion nema neku ekipu, pozadi su „tanki“, nemaju rješenja, lako primaju golove. Prvo četiri u Lisabonu protiv Benfike, pa sada tri u Njemačkoj. Što je mnogo, mnogo je. 

Pjanić je igrao pola sata.

- Za Pjanića je važna svaka minuta koju provede na terenu. Posebno sada kada ekipi ne ide baš najbolje.

Velika šansa

Nadamo se da će zato Ibišević sa Džekom nastaviti seriju golova u Bundes ligi.

- Drago mi je zbog Ibiševića da se sa dva gola vratio u ekipu. Svaki igrač će nam biti jako bitan, jer će mart brzo doći, dolazi Rumunija i mečevi odluke. 

Šta očekujete od naših nada iz Premijer lige u meču sa Poljskom u Antaliji?

- Da se dokažu, da odigraju najbolje. Dobit će priliku i na njima je da je iskoriste. Znam da u Premijer ligi ima igrača na koje ćemo moći računati u narednom periodu i Poljska je za njih velika šansa.

Dolazite li 8. decembra u Sarajevo ili ćete direktno u Antaliju?

- Najvjerovatnije ću direktno u Antaliju. U stalnoj sam vezi sa prijateljima iz Turske i moguće je da se sastanem sa nekima u Antaliji - kazao je Sušić, koji je prije nego što je preuzeo naš tim u Turskoj bio trener Istanbulspora, Konjaspora, Ankaragudžua, Rizespora i Ankaraspora.

Pozvani Torlak i Adilović

Iako do utakmice naše A reprezentacije protiv selekcije Poljske ima nešto više od 10 dana, već su počeli stizati otkazi pojedinih igrača.

Vule Trivunović i Stevo Nikolić otkazali su svoj nastup, a umjesto njih dvojice pozvani su stoper Sarajeva Sedin Torlak i napadač Čelika Eldin Adilović.

Torlaka je ranije pozivao Ćiro Blažević, a kapiten i najbolji strijelac Čelika, 24-godišnji Adilović, već je oblačio dres mlade reprezentacije, a igrao je i jedan susret za novinarsku selekciju.

26.11.2010.

NAKON STO JE POP SLAVKO MAKSIMOVIC OSLOBODJEN, RODITELJI DJEVOJCICE ZORANE TVRDE, DA IH JE DUSKO TOMIC PRODAO

 

Zoranin očuh kazao nam je da je s Tomićem, nakon izrečene presude, telefonski razgovarao i advokat mu je, kako tvrdi, rekao: "Nemoj me, Jelenko, više gnjaviti, jer od toga nema ništa." Zapanjen sam, jer su nezahvalni, kaže advokat

image Oštećena djevojčica s advokatom Tomićem (Foto: E. Ražanica)

Nakon što je Apelacioni sud u Brčkom krajem septembra izrekao pravosnažnu presudu kojom se odbacuje žalba lokalnog tužilaštva na presudu Osnovog suda kojom je protojerej stavrofor Slavko Maksimović oslobođen optužbi za bludne radnje, očuh Jelenko i majka Jadranka Reljić jedne od oštećenih djevojaka kazali su za "Dnevni avaz" da su izgubili u ovom predmetu zato što je zakazao advokat Duško Tomić, koji ih je zastupao.

 - Nismo zadovoljni njegovim angažmanom, jer nije izvršavao svoju dužnost u cijelosti. Kada je bio najpotrebniji, prilikom ispitivanja, nije se pojavio u sudu. On je lično doprinio da presuda bude ovakva - kazala nam je Jadranka, majka oštećene Zorane Đ.

Jadranka je naglasila da je sutkinja Sanja Ević bila "privržena optuženom". Zoranin očuh kazao nam je da je s Tomićem, nakon izrečene presude, telefonski razgovarao i advokat mu je, kako tvrdi, rekao: "Nemoj me, Jelenko, više gnjaviti, jer od toga nema ništa."

 - Duško Tomić nas je prodao. Razočaran sam u ljude, jer on je imao naše povjerenje i mi smo mu dali punomoć da nas zastupa. Neka mu Bog sudi, jer smatram da nas je izdao -  kazao nam je ogorčeni Jelenko.

Istakao je da su potražili pomoć kod brčanskog advokata Osmana Mulahalilovića, koji im je obećao da će uraditi ono što je u njegovoj moći.

Tomić nam je, odgovarajući na optužbe Reljića, kazao da se nije pojavio na žalbenom sudu zato što nije pozvan.

 - Još nisam dobio presudu. Novi zakon o krivičnom postupku ne poznaje žalbeni postupak oštećenih. Prema zakonu, ja se ne mogu žaliti na presudu, odnosno na presudu se može žaliti samo tužilac koji zastupa oštećene u ime države. Nisam nikada nikoga izdao, jer se svađam s državom i sistemom kada je u pitanju klijent. Zapanjen sam, jer su nezahvalni - kazao nam je Tomić. 
 

26.11.2010.

PJONGJANG UPOZORAVA DA MANEVRI GURAJU REGION U RAT

 

Južnokorejski brodovi patroliraju blizu ostrava Yeonpyeong u septembru 2010.

Južnokorejski brodovi patroliraju blizu ostrava Yeonpyeong u septembru 2010.

26.11.2010.

Severna Koreja upozorila je u petak da vojni manevri Južne Koreje i Sjedinjenih američkih država guraju region na ivicu rata.

Istovremeno, komandant američkih snaga je istakao da je jasna odgovornost Pjongjanga za incident u utorak i upozorio ga da ne pokušava nove napade.

Kina, kao glavni saveznik Severne Koreje, je izrazila protest zbog vežbi američkih i južnokorejskih snaga.

Situacija na Korejskom poluostrvu približava se ivici rata zbog bezobzirnog plana `nestrpljivih na okidaču`, saopćila je novinska agencija KCNA


„Situacija na Korejskom poluostrvu približava se ivici rata zbog bezobzirnog plana `nestrpljivih na okidaču` da ponovo izvedu vojne vežbe protiv Severne Koreje", javila je južnokorejska novinska agencija KCNA.


Pjongjang je upozorio da su armija i narod Severne Koreje "sada vrlo gnevni" i "u potpunosti spremni da isporuče kišu smrtonosne vatre".

 
"Prošla su vremena kada su samo verbalna upozorenja bila servirana", navele su severnokorejske vlasti preko svoje novinske agencije.

Prema pojedinim izveštajima, artiljerijska vatra čula se rano jutros oko ostrva Jeonpjeong, ali je južnokorejska vojska saopštila da zvuci dolaze iz pravca unutar Severne Koreje, dok su očevici izjavili da su primetni i stubovi dima.

Grupa američkih vojnih brodova, predvođenih nuklearno opremljenim nosačem aviona, kreće se ka Žutom moru kako bi učestvovala na vojnim vežbama sa Južnom Korejom.
 
Četvorodnevni manevri, iako su zakazani i pre napada severnokorejske artiljerije na južnokorejsko ostrvo Jeonpjeong (Yeonpyeong), izazivaju negodovanje Pjongjanga i njegovog velikog saveznika Kine.

Ojačana odbrana

Volter Šarp
(Walter Sharp), komandant američkih snaga u tom regionu, posetio je ostrvo Jeonpjeong i upozorio Severnu Koreju da ne pokušava nove napade:

„Jasno mi je nakon informacija koje sam dobio i onoga što sam video da je Severna Koreja napala ovo ostrvo. To je nedvosmisleno kršenje sporazuma o primirju. Mi ćemo sa komandom UN istražiti ovaj incident i pozivamo Severnu Koreju da odustane od bilo kakvog budućeg napada“.

Kuće uništene u sjevernokorejskom napadu 23. novembra 2010.

Najmanje četiri lica poginula su 23. novembra u severnokorejskom artiljerijskom napadu na južnokorejsko ostrvo Jeonpjeong i to je jedan od najtežih incidenata između dve Koreje od rata 1953. godine, koji je završen bez mirovnog sporazuma

Kao odgovor na artiljerijski napad Južna Koreja je pojačala broj vojnika na ostrvu Jeonpjeong i saopštila je da menja pravila ulaska u borbu kako bi omogućila snažniji odgovor na slične incidente.
Prema novim pravilima, Južna Koreja će sporovoditi razne nivoe odgovora zavisno od toga da li su vojne ili civilne mete napada Severne Koreje.

Južnokorejski predsednik Li Mjung Bak naredio je da se ojača odbrana ostrva u Žutom moru gde je poslao 4.000 vojnika sa najsavremenijim naoružanjem.

Upozorenje Severne Koreje stiže u vreme kada je Južna Koreja imenovala novog ministra odbrane Li Hi Vona (Lee Hee-won), koji je bio savetnik predsednika za bezbednost.

Prethodni ministar odbrane Kim Tae Jung (Kim Te Jung) podneo je ostavku zbog kritika da je previše sporo reagovao na napad na ostrvo.


Park Sang-hak, organizator demonstracija u Seulu, kaže da Vlada Južne Koreje nije delovala odlučno.


“To je definitivno bila invazija na našu suverenu zemlju, ali naša vlada to još nije kaznila. Osećamo se nelagodno. Kako možemo da verujemo našem predsedniku da ćemo biti zaštićeni”, rekao je Sang-hak.

Netrpeljivost Severne i Južne Koreje raste u vreme delikatne promene vlasti u Pjongjangu: severnokorejski vođa Kim Džong Il (Kin Jon Il) je nedavno javnosti predstavio malo poznatog najmlađeg sina Kim Džong Una (Kim Jong Una), za kojeg se očekuje da će naslediti oca.

Kina smatra obe strane krivim za nastalu situaciju i pozvala ih je da pokažu razumnost.

 

 

 

 

 

26.11.2010.

U KALESIJI OBILJEZENA GODISNJICA BITKE NA LISACI

 

Spomen-obilježje Aliji Mešanoviću, koji je poginuo 6. maja 1995. godine na Visokoj Glavici kod Teočaka, otkrili su članovi porodice i općinski načelnik Rasim Omerović

image Otkriveno spomen-obilježje Aliji Mešanoviću

Nizom manifestacija u Kalesiji je obilježena 16. godišnjica Bitke na Lisači. Počelo je promocijom knjige "Pod bajrakom Drugog korpusa Armije BiH2, a nastavljeno otkrivanjem spomen-obilježja Aliji Mešanoviću, dobitniku "zlatnog ljiljana", te pohodom na Lisaču.

Spomen-obilježje Aliji Mešanoviću, koji je poginuo 6. maja 1995. godine na Visokoj Glavici kod Teočaka, otkrili su članovi porodice i općinski načelnik Rasim Omerović. Emir Majdančić, predsjednik Udruženja dobitnika priznanja "Zlatni ljiljan", rekao nam je da su svim poginulim "zlatnim ljiljanima" u Kalesiji podigli spomen-obilježja.

Na platou Lisače položeno je cvijeće ispred spomen-obilježja Mirzi Humiću, a održan je i historijski čas na kojem je okupljenima govorio general Mirsad Gutić, ističući svijetli primjer hrabrosti pripadnika Armije RBiH, ali i humanog načina ratovanja.

Bitka na Lisači, u rejonu Majevice, trajala je 17 dana, od 8. do 25. novembra 1994. godine. Tom prilikom zarobljen je 61 agresorski vojnik te su kasnije razmijenjeni.

Oslobađanje Lisače bilo je vrlo značajno jer je sa te kote agresor kontrolisao sva kretanja na području Kalesije, Tuzle, Živinica i Lukavca. Pobjedom na Lisači, kako je rekao general Salih Malkić, "agresoru je izbijeno jedno oko".


26.11.2010.

FOTO / PRIJEM U PREDSJEDNISTVU / ZELJKO KOMSIC: VISE NEMAMO PRAVO DA RASIPAMO VRIJEME I NOVAC LJUDI U BOSNI I HERCEGOVINI

 

24sata.info PHOTO
image Prijem u Predsjedništvu / depo

 

24SI - Članovi državnog Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić organizovali su večeras u Sarajevu u zgradi Predsjedništva BiH svečani prijem u povodu 25. novembra, Dana državnosti BiH.

 

Članovi Predsjedništva BiH podsjetili su na osnovna načela ZAVNOBiH-a na čijem su zasjedanju prije 67 godina potvrđeni državnost i udareni temelji BiH.

U prigodnom obraćanju brojnim uzvanicama Komšić je istakao specifičnost BiH u kojoj vijekovima žive tri naroda, navode bh. mediji.

Napomenuo je da svaki dio BiH pripada svim građanima jednako, te dodao da nijedan narod koji u njoj živi nema drugu domovinu, ali nema ni ekskluzivno pravo na nju.

"Više nemamo pravo da rasipamo vrijeme i novac ljudi u BiH. Naša je sudbina i glavni cilj biti zemlja članica NATO-a i Evropske unije i drugi put za nas ne postoji", kazao je Komšić.

Dodao je da NATO i EU znače nove obaveze i novi način razmišljanja ali "uvjeren sam da mi to možemo".

"Niko osim nas samih neće moći urediti odnose među nama zato nam treba više iskrenosti i povjerenja, ali i međusobnog uvažavanja", poručio je Komšić čestitajući svim prisutnima Dan državnosti BiH.

Izetbegović je također čestitao ovaj praznik kazavši da je BiH i kao ideja i kao historijsko-pravna činjenica, jača od sila destrukcije i dezintegracije.

"Nadživjela je moćne neprijatelje i svaki pokušaj podjele donosio je samo bespotrebne patnje i stradanja njenom stanovništvu, ali i onima koji su je namjeravali dijeliti", poručio je Izetbegović.

Zato je pozvao sve one koji prizivaju podjele, nove nesporazume, nove dezintegracije da to ne čine, jer, kako je kazao, BiH ima samo jedan put i to je put dogovora, sporazuma i integracija.

"Na svima nama je da, u granicama svojih mogućnosti ali i odgovornosti, damo svoj doprinos kako bi ostali upamćeni kao generacija koja je razumjela izazove vremena u kojem živi i koja je generacijama, koje dolaze iz nje, ostavila BiH kao sigurnu i prosperitetnu državu u okrilju Evropske unije i NATO saveza", kazao je između ostaloga u svom obraćanju Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.

Prijemu u zgradi Predsjedništva BiH povodom Dana državnosti prisustvovao je veliki broj zvanica iz javnog, političkog, kulturnog, vjerskog života BiH, kao i predstavnici međunarodnih organizacija i diplomatskog kora.

(24sata.info)

Dan državnosti BiH! (VIDEO)

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti BiH

image

Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, udareni su moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.

Povodom Dana državnosti BiH, redakcija web-portala "Dnevni avaz" svim građanima i građankama BiH želi sretan praznik.

 

 

 

 

SVIM GRADJANIMA BOSNE I HERCEGOVINE CESTITAM 25. NOVEMBAR DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE.

HALER

 

 

 

 

 

26.11.2010.

BORIS DEZULOVIC: SVETI PAJA SE VRACA KUCI

Boris Dežulović : Sveti Paja se vraća kući

25/11/2010.
• U malo selo Zaplanik kraj Trebinja vratile su se tako dvije trećine izbjeglih i raseljenih - završava svoj prilog reporter, dok u kadru vidimo Peru i Paju kako obilaze svoj obnovljeni dom...

Piše : Boris Dežulović (NN)

Kad je u Bosni još pedesetak hiljada nezbrinutih obitelji, a zaposlen tek svaki stoti povratnik - kao apsolutni prioritet u povratku izbjeglica i obnovi njihovih porušenih domova Komisija za izbjegla i raseljena lica BiH istakla obnavljanje crkava i džamija, župnih dvora, kapelica, medžlisa, zvonika, minareta, samostana, manastira, križeva i pristupnih puteva do njih

 Veliki je to dan bio za Zaplanik, malo selo kraj Trebinja. Petnaest godina nakon rata konačno se u selo vraćaju mještani, izbjegli one olovne 1992, kad se Zaplanik našao na liniji razgraničenja Hrvatskog vijeća obrane i Vojske Republike Srpske. Topovi su se odavno ohladili i mir se vratio u Trebinjsku Šumu: selo je danas ukrašeno srpskim trobojkama, djeca vrište sa ringišpila, odrasli se okupili oko igrališta na kojemu igraju mladi protiv starih, zrak ispunili zvukovi "Zvezda Granda" i slatkasti dim pečenih prasića s livade, a televizijske kamere u stopu prate visoke goste iz Vijeća ministara, strane ambasadore i članove Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH.

- Sa zadovoljstvom mogu da kažem da se danas u selo Zaplanik vraćaju gotovo svi stanovnici koji su tu živjeli 1991. godine - blista od ponosa predsjednik Komisije za izbjegla i raseljena lica, pa vodi novinare do obnovljene kamene kuće, najljepše u selu. - Ima li lift? - dovikuje netko iz okupljene gomile.

 - Nema - odgovara drugi član Komisije. - Zapravo, nema još. Znate, mi imamo ograničena sredstva i pokušavamo da ih rasporedimo na najbolji način. Nama je sada prioritet povratak izbjeglih, a o liftovima ćemo kad se svi vrate kućama.  - Sa nama je danas i jedan od povratnika, jedan od onih koji su punih petnaest godina čekali ovaj trenutak - uzbuđenim glasom govori u kameru reporter Televizije Republike Srpske, pa se obraća neobičnom starcu dugačke, bijele brade. - Gospodine, hoćete li se predstaviti našim gledaocima i reći nam kako se osjećate danas, ovdje, nakon petnaest godina?

- Ja sam Simon ben Jonah, ribar, rodom iz Zaplanika - prostodušno je odgovorio čičica.- Simon ben Džons?! Ribar?!? - iznenadio se reporter.- Ben Jonah - oprezno ga je ispravio sijedi starčić. - Ali mene u selu i cijeloj Trebinjskoj Šumi znaju kao Simona Petra. Svetog Petra. A kao ribar sam radio u izbjeglištvu, u Izraelu, na Galilejskom jezeru.- Gospodine sveti Petre, jeste li u dalekom Izraelu mogli sanjati da će doći dan kad ćete se vratiti u svoj Zaplanik?

- Nisam se ja, sinko moj, ničemu nadao - iskreno će sveti Petar, briznuvši potom u plač, pa se baci u zagrljaj drugome, malo punijem starcu jednako bijele brade.  - Vi ste braća? - tutnuo mu odmah reporter mikrofon.  - Ne, nismo, bili smo komšije prije rata u ovoj kući - odgovara drugi čiča, okrenuvši se prema kameri. - Ja sam Savle, od starog srpskog plemena Venijaminovih iz Zaplanika. Ali ovdje me znaju kao Paju, svetog Pavla. Ja bih u ime svih povratnika želio ovako javno u televizor da zahvalim Vijeću ministara BiH, Ministarstvu i Komisiji za izbjegla i raseljena lica BiH što su Peri i meni omogućili povratak.

Frenetični aplauz nadglasao je u tom času i svetog Paju i "Zvezde Granda", a jedna simpatična djevojka u narodnoj nošnji donijela je visokim gostima ručno vezeni jastučić, i na njemu velike škare. Predsjednik Vijeća ministara BiH osvrnuo se i nasmiješio okupljenima, pa vješto škarama prerezao trobojnu vrpcu na vratima. Tako je u malom selu Zaplanik kraj Trebinja sredstvima Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH svečano otvorena obnovljena crkva svetog Petra i Pavla.  Prema popisu stanovništva iz 1991, naime, prije rata u tom su selu živjela ukupno tri stanovnika srpske nacionalnosti, pa ako obnovljena kamena kuća nije hram Svete trojice - a kako vidimo, nije - na kraju potresne priče o Zaplaničanima Petru Simonu i Savlu zvanom Pavle ostalo je nejasno još samo - tko je bio onaj treći s popisa?

 Sve ostalo je jasno. A najjasnija od svega jest strategija Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH, koja - u trenutku kad je u Bosni još pedesetak hiljada nezbrinutih obitelji, a zaposlen tek svaki stoti povratnik - kao apsolutni prioritet u povratku izbjeglica i obnovi njihovih porušenih domova istakla obnavljanje crkava i džamija, župnih dvora, kapelica, medžlisa, zvonika, minareta, samostana, manastira, križeva i pristupnih puteva do njih.

 Ili je sve ostalo u zemlji Bosni sagrađeno i obnovljeno, i sve se izbjeglice pjevajući vratile kućama, ili prije rata u cijeloj Bosni i Hercegovini nije bilo ničega doli kršćanskih i islamskih hramova, i nitko nije živio doli sveti Petar, sveti Pavle i još nekoliko stotina njihovih svetih zemljaka svih triju vjera. Nije ta teorija za odbaciti, ali ne samo zbog toga što je ona prva nemoguća: pogledate li, naime, malo bolje - svi su iz masovne klanice devedesetih izašli čisti kao sveci, pa nije tako bezumna, kao što izgleda, ideja mudrih ljudi iz Komisije da se petnaest godina kasnije u Bosni - umjesto kuća, puteva, bolnica, škola, dječjih vrtića i ostalih bezbožnih građevina - obnavljaju i grade samo vjerski objekti.

Dirljiva priča iz Zaplanika samo je jedna iz izvještaja Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH za 2010. godinu, koju je ovih dana objavio portal Žurnal.info, otkrivajući kako je od skoro pet i po milijuna konvertibilnih maraka namijenjenih za održivi povratak Srba u Federaciji BiH više od osamsto hiljada izdvojeno za obnovu crkava i parohijskih objekata, poput hrama svetog Petra i Pavla u Zaplaniku. Mnogo skromniji bili su Bošnjaci, koji su iz fonda za povratak izbjeglica na obnovu džamija potrošili manje od trista hiljada konvertibilnih maraka. Bit će da je to zato što su im džamije gradili drugi: jedino tako može se objasniti zašto su umjesto džamija udarnički gradili puteve do njih. Samo za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno je tako četiri stotine hiljada maraka!

Upravo isposničku skromnost pokazali su, međutim, i Bošnjaci i bosanski Srbi u usporedbi s Hrvatima: od dva milijuna i trista hiljada maraka namijenjenih povratku Hrvata u Federaciji BiH, za obnovu katoličkih crkava, župnih ureda i drugih vjerskih objekata izdvojeno je više od milijun i šesto hiljada! To, međutim, nije sve: u "profane objekte" na koje je potrošen ostatak novca spadaju, naime, i obnove kuća časnih sestara, grobljanskih kapela ili pristupnih puteva ka pastoralnim centrima.

Čitamo kako su se ove godine poštivali prioriteti i tukle norme: obnova cijele jedne seoske škole u okolini Tomislavgrada stajala je jednako koliko i "završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u crkvi svetog Juraja Mučenika u Derventi" - dvadeset tisuća maraka. Ista je suma potrošena, primjerice, i za obnovu crkve u Srednjoj Slatini kraj Šamca, dok je za rekonstrukciju Doma kulture s čitaonicom u istom mjestu Komisija izdvojila dvostruko manje novca.

 U malo selo Zaplanik kraj Trebinja vratile su se tako dvije trećine izbjeglih i raseljenih - završava svoj prilog reporter, dok u kadru vidimo Peru i Paju kako shrvani emocijama obilaze svoj obnovljeni dom. - Treći ovdašnji Srbin, sveti velikomučenik Georgije, završio je, kažu nam mještani, u Derventi, do dana današnjeg zatočen u tamošnjoj katoličkoj crkvi. Svi se ovdje nadaju da je Đole živ i da će se jednog dana i on vratiti u svoj Zaplanik.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240852

Powered by Blogger.ba