Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.11.2010.

U BOSNI I HERCEGOVINI ANEKS VII JOS NIJE PROVEDEN

 

Posljedice sukoba

Etnički sastav stanovništva Bosne i Hercegovine 2006. godine, demografske promjene uzrokovane ratom u BiH.

 

20.11.2010. 

Ivan Katavić

Provedba Aneksa VII nije okončana ni petnaest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Do današnjeg dana obnovilo se oko 320.000 stambenih jedinica, što je 68 posto ukupno srušenog stambenog fonda, a na povratak čeka još više od 140.000 domaćinstava.

Predstavnici nevladinog sektora pozvali su državne vlasti da se aktivnije uključe u proces održivog povrataka u BiH.

“Mi želimo da kažemo da je izlaz iz ovakvog stanja da se u potpunosti uključi Vijeće ministara. Ja ovo naglašavam: Vijeće ministara, zato što Vijeće ministara ima svoja ministarstva koja prate rješavanje ovih problema. Konkretno mislim na obrazovanje, na zdravstvo, zapošljavanje – to je Ministarstvo civilnih poslova, a nikako Ministarstvo za ljudska prava", kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH.

Više od 7.000 osoba u BiH još uvijek živi u kolektivnom i alternativnom smještaju. U tim centrima danas uglavnom žive ljudi koji prije rata nisu imali riješen stambeni status, dodaje Zukić:


„Ti centri, koliko god se prazne, toliko se i pune tim ljudima koji prije rata nisu imali svoju imovinu. Znamo da se država čak i zadužila kod Evropske razvojne banke da riješi problem kolektivnih centara. Mislim da je to sada prioritet – znači – dvije linije, i za kolektivne centre i za socijalnu stanogradnju.“

U posljednje tri godine država BiH za povratak je izdvojila preko 150 milijuna KM. Ta sredstva su zadovoljila tek dio potreba građana koji se žele vratiti. Za ostatak, država će se morati kreditno zadužiti, kaže Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

„Na deset jedinica potreba mi imamo jednu jedinicu mogućnosti, što znači da će se u tom cilju BiH morati i kreditno zadužiti da bi riješila pitanje povratka, da bi pomogla u održivosti onih koji su promijenili mjesto prebivališta, a također i da bi se suočila sa ogromnim, a dosada nerješavanim pitanjima, a to je problem naknade štete za imovinu koja se ne može vratiti“, navodi Nenadić.

Zakonima opstruirali povratak

Prije pet godina osnovan je i Fond za povratak BiH koji je nadležan za financijsku realizaciju projekata povratka i rekonstrukcije. Direktor Fonda, Mladen Božović, kaže da se u proteklom periodu moglo više uraditi:

„Moglo se mnogo, mnogo više uraditi sa onoliko para, a znamo koliko je bilo i donatorskih sredstava itd. itd. Nažalost, i sada imamo na prostoru BiH negdje oko 45.000 zahtjeva za obnovu kuća. Da smo ovakav sistem transparentnosti i javnosti, racionalnosti troškova u smislu projekata imali ranije, sigurno se moglo mnogo više uraditi nego što je urađeno“, kaže Božović.

Od Dejtona do danas vlast je radilia na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja, tvrdi Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla.


Na pitanje da li je Aneks VII, 15 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, od ključne postao najslabija karika, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene osobe RS Drago Vuleta odgovara:

„Rekao bih da je Aneks VII bio jedan od najtežih aneksa za provođenje, a kad je u pitanju povrat imovine i stanarskih prava, tu smo svi, na nivou BiH, zaista postigli preko 99 posto realizacije, izuzev nekih spornih slučajeva koji se vode na sudu, a znamo da, kada smo krenuli toga, da su mnogi bili skeptici i da taj proces neće biti završen niti za 50 godina.“

Sredinom godine usvojena je dugo očekivana Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII. Pored reguliranja prava na povratak, strategija uključuje i rješavanje pitanja poput prava na pravičnu nadoknadu, kao i izbor novog mjesta življenja.

Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla, smatra da zakoni koje afirmira ova strategija na najbolji način štite povratnike od diskriminacije.

„Kada bi se ostvario održivi povratak u BiH, vjerovatno ova aktivna vlast ne bi bila zadovoljna, jer su svih ovih godina – od Dejtona do danas – radili na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja. To kažem s argumentima, jer su donijeli niz zakona koji su opstruirali povratak, a omogućavali diskriminaciju u pogledu određenih prava povratnika kad se vrate u svoja mjesta, od prava na penziju, zdravstvenu zaštitu, školovanje. U svim dijelovima Bosne i Hercegovine“, ocjenjuje Jovanović.

Gojko Pantić, povratnik u Mostar, kaže kako se nada da će primjena Strategije omogućiti pravedniju raspodjelu sredstava za obnovu.

„Sredstva koja se daju su nepravedna. Ja sam predlagao: prema potrebi – gdje je veća potreba da se više izdvaja, međutim, to ne prihvataju. Rade po nekom svom aršinu“, kaže Pantić.

Zacrtano je da se se proces povratka okonča do 2014. godine. Međutim, to će biti nemoguće završiti ako se BiH kreditno ne zaduži između 400 i 500 milijuna KM.

Objavio/la haler u 23:06, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

PAULA M PICKERING: DEYTONSKI USTAV ISKORISTEN JE ZA DALJE ETNICKE PODJELE

 

Paula M Pickering

Paula M Pickering

 20.11.2010.
Mirjana Rakela
Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake, među kojima je bila i Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji Paula Pickering, koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama.

"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa", pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.

RSE: 21. oktobra napuniti će se 15 godina Daytonskog sporazuma. Svi se slažu, donio je mir, ali nije Bosnu i Hercegovinu učinio funkcionalnom državom. Mnogi čak zajedljivo tvrde da je međunarodna zajednica sporazumom navukla jednu vrstu luđačke košulje građanima BiH, i da se svi čude što se sada tako ponašaju. Slažete li se s takvim tvrdnjama?

Pickering: Aposlutno ne. No, Daytonski Ustav jest stvorio sistem koji je zaustavio rat, no nije pomogao građanima Bosne i Hercegovine da stvore funkcionalnu državu i održivu vlast koja bi omogućila svima da bolje žive. Nije iznenađujuće što Daytonski okvir ima priličnu krutu institucionalnu strukturu, no upravo to omogućuje BiH političarima da se ponašaju onako kako se ponašaju. Daytonski ustav iskorišten je za daljnje etničke podjele, a političarima je omogućio da se bave vlastitim, umjesto općim interesima svih građana BiH.
Nema kapaciteta za novi Ustav BiH


RSE: Daytonski sporazum donešen je na inicijativu međunarodne zajednice. Očito je da se mora mijenjati. Da li je za to potrebna nova međunarodna konferencija, ili je sada red na građane BiH da mijenjaju neke odrednice Daytonskog sporazuma?

Pickering: Ja sam uvjerena da građani BiH sada moraju preuzeti na sebe odgovornost i reformirati Daytonski sporazum. Reforme su izuzetno bitne i potrebne. Međunarodna zajednica može imati ulogu onog koji podržava i pomaže reforme. Vrlo je važno da međunarodna zajednica ostane angažirana u zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Posebno moraju raditi na tome da se da više odgovornosti građanima kako bi mogli zahtijevati od svojih političara da donesu i primjene reforme koje će unaprijediti sistem vlasti u BiH. Proces reformi bi trebao biti javniji nego je sada, mora uključiti prijedloge građana i civilnog društva, umjesto da ovisi, kao do sada isključivo od mišljenja političkih elita.

Ratna retorika

RSE: Spomenuli ste političke elite. Upravo iz tih redova čuje se i danas ratna retorika, kao i prije Daytona. Kako to jednom zauvijek promijeniti?

Pickering: Ratna retorika postoji. Političke elite to rade koristeći sredstva koja su pod njihovom kontrolom, potom zahvaljujući državnoj birokraciji iskorištavaju ekonomiju koja je korumpirana, kao i medije, a sve kako bi zatrovali bilo kakavu raspravu u BiH. Žele li građani normalan život i vlast koja je njima odgovora njihovim potrebama, to mora mijenjati. Političke elite same po sebi neće mijenjati sistem koji im odgovora, svakako ne bez snažne prisile, koja bi trebala, doći od običnih gradjana. A tim građanima treba dati veće ovlasti, i to bi im trebali omogućiti međunarodni akteri. Daytonski sporazum im, na žalost, ne omogućuje da ostvare vrlo praktične potrebe, i donesu zakone, koji će im omogućiti bolju ekonomsku budućnost, zaštitu individualnih i kolektivnih prava, i sve ono što im donosi sigurnu i stabilnu budućnot.
Bruce Hitchner: Dvoentitetska BiH je potencijalno trajna realnost


RSE: Građani bi, dakle, trebali biti aktiviniji, tražiti da se se poštuju njihova prava. Da li su već sada prihvatili demokratske vrijednosti razvijenih demokracija?

Pickering: Građani BiH žele demokratsko društvo, prihvatili su demokratske vrijednosti , i to samo 15 godina nakon rata. To je velika stvar, pogotovo u sadašnjoj ekonomskoj situaciji. Oni pokušavaju stvoriti normalan život, tolerantno društvo, čak i više od onih koji su sada na javnim funkcijama. Naravno, moraju biti svijesni da im ništa neće biti poklonjeno i da sami trebaju za to izboriti.

RSE: Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama. Vi ste jedna od članica te grupe, kakvi su zaključci?

Pickering: Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa, kako bi se u potpunosti ispunili zahtjevi EU, uključujući i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Političari često nemaju osjećaj za dnevne potrebe građana, što dovodi do velikog razočaranja i apstinencije u političkom životu. Građani BiH smatraju da sadašnje institucije ne odgovaraju njihovim potrebama. Oni žele reforme koje vode evropskim integracijama, i uopće boljem životu svih u BiH. Zaključili smo da nakon izbora, i pošto su SAD i EU, kao i ostale članice međunarodne zajednice, obećale aktivniji angažman, postoji šansa za BiH, njihove političare i građane, da se fokusiraju na težak posao - ostvarivanje reformi koje će osigurati funkcionalniju državu i vlast. Ne treba miješati reformu sistema upravljanja državom i ustavne reforme. Mišljenje naše grupe je da treba razdvojiti odgovornosti na državnoj od one na lokalnim razinama. Smatramo da treba zaštiti opće interese građana i onemogućiti blokadu stvaranja zakonskih okvira koji će unaprijediti život svih u BiH.
Mi smo bili jedinstveni u stavu da građani moraju biti konzultirani i imati pravo da utječu na reforme koje žele. Nismo davali nikakve upute, već samo mišljenje, iznijeli smo prijedloge, razne opcije, koje bi trebalo razmotriti, no čvrsto vjerujemo da građani BiH i njihovi političari moraju sami voditi reformske procese koji će voditi fukcionalnoj i održivoj zemlji.

RSE: Govorimo o funkcionalnoj državi, no i dalje postoje prijetnje u RS o izdvajanju toga entiteta iz BH, a i hrvatski političari u BiH opet oživljavaju ideju o trećem entitetu. Kako vidite budučnost?

Pickering: Ne mogu predvijedeti budućnost. Ali znam jedno. Interes svih građana je da žive u jedinstvenoj državi, u BiH, koja će u cjelosti biti integrirana u evropske institucije. Oni koji podržavaju manje, izolirane, dijelove teritorija, zapravo se zalažu za nešto što nije suvremeno, za projekte koji ne mogu unaprijediti život građana u takvim malim, izoliranim entitetima. Vjerujem da će i sami građani shvatiti da ova vrsta takozvanih teritorijalnih projekata ne mogu voditi boljem životu u Bosni i Hercegovini.

***
Paula M. Pickering je profesorica na koledžu William and Mary u Virginiji. Od 1990., do 1994., radila je kao analitičar za Balkan u State Departmentu, a 1996-u je provela u Bosni i Hercegovini kao dužnosnik za ljudska prava u Misiji OSCE. Objavila je niz radova medju kojima i knjigu „Gradnja mira na Balkanu“ ( Pogled odozdo).

Objavio/la haler u 20:35, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

PODSJECANJE NA PARAFIRANJE DEJTONSKOG SPORAZUMA

 

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Voren Kristofer na potpisivanju Dejtonskog sporazuma, 21. novembar 2010, baza Wright-Paterson, SAD

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Voren Kristofer na potpisivanju Dejtonskog sporazuma, 21. novembar 2010, baza Wright-Paterson, SAD

 20.11.2010.
Marija Arnautović
Prije petnaest godina, Dejtonski mirovni sporazum parafiran je u vojnoj bazi Rajt Peterson u američkom gradiću Dejton. Njime je, nakon trosedmičnih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD, okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Zemlja je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Ovaj Sporazum, čiji je Aneks 4 još uvijek Ustav Bosne i Hercegovine, tri sedmice kasnije, 14. decembra, u Parizu su zvanično potpisali u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD, Vorena Kristofera, Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

Petnaest godina kasnije, niko od potpisnika Sporazuma nije živ, a političari u BiH i dalje bezuspješno raspravljaju o njegovoj reviziji, funkcionalnijoj državi i boljem Ustavu.

Prvi ozbiljan prekid vatre u Bosni i Hercegovini, krajem 1995. godine, međunarodna zajednica, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama želi da pretvori u kraj rata. Amerikanci pozivaju čelnike Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije na mirovne pregovore u vojnu bazu Rajt Peterson u Dejtonu.

Pregovori počinju 1. novembra 1995. godine. Nakon mukotrpnih trosedmičnih pregovora, 21. novembra, parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum. Njime je prekinut troipogodišnji rat.

Jedan od posrednika u pregovorima bio je tadašnji američki državni sekretar, Voren Kristofer:

„Ljudi SAD-a dočekali su vas u Dejtonu i tražili da tri predsjednika iskoriste ovu posljednju šansu za postizanje mira u bivšoj Jugoslaviji.“

Tadašnji predsjednici Bosne i Hercegovine (Alija Izetbegović), Srbije (Slobodan Milošević) i Hrvatske (Franjo Tuđman), uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, obavezali su se da međusobne odnose regulišu prema Povelji UN, Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanju nesporazuma, isključivo na miroljubiv način.



Pravičnije nego nastavak rata

Predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, nakon parafiranja Sporazuma, kazao je, između ostalog, da bolji mir nije mogao biti postignut.

„Ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod", rekao je Izetbegović.

„Dramatičnim karakterom ovih pregovora je postignuto rješenje, kada su svi mislili da će pregovori propasti. Sve to simbolizira teškoće ove krize, sasvim sigurno, najteže krize koja je pogodila Evropu nakon II svjetskog rata“, izjavio je tadašnji predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman.

Predsjednik Srbije u vrijeme mirovnih pregovora bio je Slobodan Milošević.

„Počinjući sa današnjim danom, rat u Bosni treba ostaviti prošlosti, dok mir, razumijevanje, ekonomski i kulturni razvoj treba da stupe na scenu na ovom području“, rekao je tada Milošević.

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma u Parizu, 14. decembra 2010
Kraj rata u Bosni i Hercegovini objavio je tadašnji američki predsjednik, Bil Klinton:

„Predsjednici Bosne, Hrvatske i Srbije učinili su istorijski i hrabar izbor.“

Jedanaest aneksa, dva enttieta i Distrkt Brčko

Dejtonskim mirovnim sporazumom, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta. Federaciji Bosne i Hercegovine pripalo je 51, a Republici Srpskoj 49 posto zemlje. Formiran je i Distrikt Brčko, kao posebna teritorijalna jedinica.

Okončana je opsada Sarajeva, koja je trajala 1.335 dana – najduža opsada grada zabilježena u modernoj istoriji.

U jedanaest aneksa mirovnog sporazuma regulisano je, između ostalog, razgraničenje među entitetima, pitanje ljudskih prava, te povratak izbjeglih. Četvrti aneks Sporazuma usvojen je kao Ustav Bosne i Hercegovine.

Kako su izgledali danonoćni pregovori u vojnoj bazi Rajt Peterson, prenosili su neki od učesnika.

„Linije su povučene prema tome gdje je ko stao jer su taj Sporazum napisali tenkovi, koncentracioni logori i indiferentnost međunarodne zajednice. Od ljudi koji su odgovorni za sve što se događalo na ovom prostoru, napravljeni su pregovarači“, rekao je Haris Silajdžić.

„Razgovori su tekli tako da je američka administracija šetala od jednog do drugog i sabirala ono što je njima tada odgovaralo“, kazao je Miro Lazović.

„Najviše vremena i energije je potrošeno na dogovor oko teritorijalnog uređenja Bosne i Hercegovine“, prenio je Krešimir Zubak.

Mirovni sporazum iz Dejtona, tog 21. novembra 1995. godine, polovina bosanskohercegovačkog stanovništva dočekala je van svojih domova. Petnaest godina kasnije, još nisu svi u svojim kućama.

Predratna slika Bosne i Hercegovine potpuno je izmijenjena i pretvorena u homogene etničke teritorije tri naroda.

Bruce Hitchner

Bruce Hitchner

Dvoentitetska BiH je potencijalno trajna realnost

Paula Pickering

Paula M Pickering

Daytonski ustav iskorišten je za dalje etničke podjele

 

Objavio/la haler u 20:25, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

OBRAT NA POLITICKOJ SCENI: ZLATKO LAGUMDZIJA NE ODUSTAJE OD ALIJANSE

Obrat na političkoj sceni : Lagumdžija ne odustaje od Alijanse

20/11/2010
• Ostao je neriješen još „samo“ jedan problem: izbor hrvatskih koalicionih partnera oko kojeg se posljednjih sedmica vodi pravi podzemni diplomatski i politički rat čiji se ishod još ne nazire..

Novu parlamentarnu većinu u BiH, kako smo i najavili u jednom od prethodnih brojeva Slobodne Bosne, konstituirat će šestočlana stranačka koalicija. U narednih nekoliko dana za pregovarački stol napokon će sjesti čelnici dvije zaraćene socijaldemokratske partije, SDP-a i SNSD-a, čime bi se trebala razriješiti dilema oko participiranja bošnjačko-srpske komponente u budućoj koaliciji, barem kad je riječ o državnom nivou vlasti.

Ostao je neriješen još „samo“ jedan problem: izbor hrvatskih koalicionih partnera oko kojeg se posljednjih sedmica vodi pravi podzemni diplomatski i politički rat čiji se ishod još ne nazire. Čelnici SDP-a, koji se deklarativno zalažu protiv konstituiranja matematičke koalicije, izračunali su da bi parlamentarnu većinu mogli formirati bez sudjelovanja dva HDZ-a koji su nedavno konstituirali hrvatski nacionalni blok. Iako su dva HDZ-a osvojila nadmoćnu većinu hrvatskih glasova, više od 80 posto, „matematički“ je moguće konstituirati vlast bez njihovog sudjelovanja. SDP računa na savez sa HSP-om i Radom za boljitak, dvije partije čija je hrvatska politička legitimacija krajnje upitna, budući da su na oktobarskim izborima dobile zanemarljiv broj hrvatskih glasova.
 
LAŽNA DILEMA

Odbijanje suradnje s HDZ-om Dragana Čovića čelnici SDP-a pravdaju principijelnim razlozima, nastojanjem da prothodnu matematičku koaliciju zamijene novom programskom koalicijom koja će se okupiti oko raspodjele posla a ne, kao ranije, oko raspodjele izbornog plijena. Ta je principijelnost SDP-a djelovala uvjerljivo sve donedavno, dok čelnici SDP-a nisu u potrazi za „programskim partnerima“ odlučili sjesti za pregovarački stol s SDS-om, čiji je izborni program dijametralno suprotan proklamiranim ciljevima SDP-a. Nakon razgovora s SDS-om, postalo je posve jasno da je SDP-ov zahtjev za programskom koalicijom najobičnija fraza kojom ova partija pokušava prikriti vlastitu borbu za raspodjelu izbornog plijena.
 
U pozadini spora između SDP-a i HDZ-a krije se borba stranačkih šefova Zlatka Lagumdžije i Dragana Čovića za prevlast u novoj koalicionoj vlasti. I Lagumdžija i Čović zainteresirani su za čelnu funkciju u novom Vijeću ministara BiH,  pri čemu se Lagumdžija  poziva na izborne rezultate SDP-a dok se Čović poziva na nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.Problem je što i Lagumdžijini argumenti, jednako kao i Čovićevi, stoje na staklenim nogama. Izborni rezultati SDP-a daju Lagumdžiji pravo da zahtijeva čelnu funkciju u Vijeću ministara BiH, no problem je što bi po toj logici hrvatske političke partije, zbog malobrojnijeg biračkog tijela, bile trajno eleminirane iz utrke za čelnu fukciju u Vijeću ministara BiH.
 
ARGUMENTI NA STAKLENIM NOGAMA

Čović se, s druge strane, poziva na nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji, koje se može, ali i ne mora poštovati budući da se ne radi o izričitoj zakonskoj ili ustavnoj obavezi. Ali, jednako tako, ni Lagumdžijin zahtjev za premijerskim mandatom nije utemeljen na pozitivnim zakonskim propisima. Mandat se naime daje onom kandidatu koji može osigurati podršku parlamentarne većine i nigdje ni u jednom zakonu nije propisano da se mandat daje kandidatu iz partije s najvećim brojem osvojenih glasova. Premijerski mandat je neupitan samo u slučaju kada neka partija osvoji apsolutnu izbornu pobjedu. No, u slučaju relativne izborne pobjede, sve su kombinacije moguće, pa čak i mogućnost da partija s najvećim brojem osvojenih glasova uopće ne sudjeluje u vlasti.

Ishod bitke Lagumdžije i Čovića za premijerski mandat presudno će zavisiti od stava ostalih koalicionih partnera, prije svih SDA i SNSD-a. Kako doznajemo, stranački vrh SDA odlučio je podržati kandidaturu Lagumdžije i tu odluku neće promijeniti čak ni u slučaju ako bi pouzdano znali da lider SDP-a neće dobiti potrebnu većinu u Parlamentu BiH. Odgovornost za izbor mandatara pripada SDP-u kao relativnom pobjedniku i SDA nema namjeru preuzimati na sebe odgovornost koja mu ne pripada.

Tim prije što glasovi SDA ionako neće biti presudni. Odluku će prelomiti glasovi zastupnika iz SNSD-a zbog famoznog entitetskog glasanja. Nakon sklopljenog pakta sa SDS-om, SNSD u rukama drži odlučujući broj glasova u Parlamentu BiH. A kako trenutno stvari stoje, SNSD i SDS podržat će Čovića, a ne Lagumdžiju.U slučaju da Lagumdžija ne dobije potrebnu podršku za mandatara Vijeća ministara BiH, nije isključena mogućnost da se SDP potpuno povuče iz vlasti na državnoj razini i da se fokusira na izvršnu vlast u kantonima i Federaciji BiH. Takvu mogućnost Lagumdžija je već najavio nespretnom izjavom o poželjnoj primjeni postratnog njemačkog recepta u BiH (izgradnja države po modelu istočne i zapadne Njemačke).No, odluči li se za takvu avanturu, SDP ne bi mogao računati na podršku SDA.

ODLUČNA BITKA ZA FEDERALNI DOM NARODA

SDP i Radom za boljitak, s jedne, i dva HDZ-a, s druge strane fronta, vode odlučujući bitku za kontrolu nad hrvatskim klubom u Domu naroda federalnog Parlamenta. Od ishoda ove bitke, uveliko zavisi konstituiranje vlasti na federalnoj razini: ako SDP i Radom za boljitak uspiju pridobiti najmanje šest hrvatskih delegata, federalnu parlamentarnu većinu konstituirat će vlast predvođena SDP-om u kojoj neće biti mjesta za dva HDZ-a.Prema nezvaničnim informacijama, SDP i Radom za boljitak nadomak su takvog cilja.

SDP KORISTI SBB KAO MONETU ZA POTKUSURIVANJE SA SDA

Nedavni susret čelnika SDP-a i SBB-a probudio je nadu među pristalicama Fahrudina Radončića da bi se ipak mogli naći u parlamentarnoj većini. Tim prije što su odnosi između SDP-a i SDA prilično zategnuti, pored ostalog i zbog protivljenja Kantonalnog odbora SDP-a Tuzla da koalira sa SDA.Kako doznajemo, SDP nije zainteresiran za koaliciju sa SBB-om, pa susret čelnika dvije partije treba tumačiti kao pritisak SDP-a na SDA da smanji apetite kod raspodjele izvršne vlasti. Naime, SDA traži polovinu izbornog plijena, no u SDP-u tvrde da im Radončić nudi puno povoljniju varijantu podjele izbornog plijena - 80:20 posto u korist SDP-a!  Asim Metiljević (Slobodna Bosna)

Objavio/la haler u 20:12, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

AHMED IMAMOVIC: LJUDI SU U BOSNI I HERCEGOVINI POCELI ZABORAVLJATI (VIDEO)

Imamović: Ljudi su u BiH počeli zaboravljati (VIDEO) 

 20/11/2010. Rad kroz ovaj film me je oplemenio jer sam bio u direktnoj komunikaciji s tim ženama. U ovih godinu dana, koliko je trajao rad na filmu, niti jednog momenta nisam osjetio mržnju ..

Prvijenac „10 minuta“ sarajevskog režisera Ahmeda Imamovića Evropska filmska akademija je proglasila najboljim kratkim filmom 2002. godine. Nekoliko godina kasnije Imamović je snimio i prvi dugometražni film „Go West“ koji je pokupio brojne  pozitivne kritike. „Belvedere“ je Imamovićevo najnovije ostvarenje koje će 2. decembra imati bosanskohercegovačku premijeru u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. U intervjuu za RSE Imamović otkriva zbog čega je "Belvedere" film kontrasta i sukoba, te zbog čega se odlučio ispričati priču o ženama Srebrenice iz nešto drugačijeg ugla.

RSE: Na koji način danas žive oni koji su nekoć preživjeli genocid u Srebrenici, sa kojim se problemima susreću, nose li se sa sudbinom ili okreću novu stranicu... brojna pitanja postavljate u svom novom filmu „Belvedere“. Šta vas je inspirisalo da snimite film ovakve tematike?

Ahmed Imamović: Tri su osnovna elementa u ovom filmu; 1993. godine sam dobio monografiju „Srebrenica“ poznatog fotografa Tarika Samaraha koja, kao i film, tretira posljedicu užasa srebreničke tragedije ali ne i sam užas. Drugo je moje iskustvo i spoznaja poezije Abdulaha Sidrana koji je briljantno oplemenio svaku repliku i dijalog u filmu, a treće su okolnosti u kojima živim: 15 godina nakon srebreničkog genocida vidimo da se stvari ne pomiču, vidimo kako još hodaju neke majke, žene i sestre, čiji je jedini cilj da pronađu kosti svojih najmilijih. To su elementi iz kojih je priča nastala. Niti jednog momenta nisam osjetio mržnju kod tih žena. Njima ostaje samo nada – da će pronaći svoje i dostojanstveno spustiti u spomen-mezarje.

RSE: Kako je bilo raditi sa majkama iz Pokreta „Majke enklava Srebrebnice i Žepe“ koje i same glume u filmu?

Ahmed Imamović: Rad kroz ovaj film me je oplemenio jer sam bio u direktnoj komunikaciji s tim ženama. U ovih godinu dana, koliko je trajao rad na filmu, niti jednog momenta nisam osjetio mržnju kod tih žena. Njima ostaje samo nada – da će pronaći svoje i dostojanstveno spustiti u spomen-mezarje. Vrlo sam direktno radio sa tim ženama. Ne bih mogao podnijeti da je priča filma bila u suprotnosti sa njihovim stavovima. Pročitao sam im scenarij i one su vrlo analitično tome pristupile. Mislim da je sad vrijeme da pričamo o njima, jer su ljudi u Bosni i Hercegovini počeli zaboravljati. Svakog 11. u mjesecu ove žene izađu na ulice, dok mi u svojoj žurbi prolazimo pored njih. Sve dok je tako, nikome od nas neće biti dobro.

RSE: Glumačku ekipu čine Sadžida Šetić, Nermin Tulić, Minka Muftić, Armin Rizavnović. Da li ste zadovoljni urađenim poslom?

Ahmed Imamović: Sa Nerminom Tulićem sam radio i prije, tako da dobro poznajem njegov rad, ali sam veoma ponosan na Sadžidu Šetić. Taj talenat, tu ekspresiju i glumu niko ne bi mogao uraditi kao ona. Sigurno mogu reći da Sadžida spada u vrh evropske glumačke scene svoje generacije. Najvažnije je da imate glumca koji vjeruje u projekat.

RSE: U filmu se uočava multidimenzionalnost: realna sfera i ona proistekla efektom reality show-a Big Brother. Šta ste htjeli time da kažete?

Ahmed Imamović: 'Belvedere' je film jednog stanja, a nije film direktne akcije. Film funkcioniše na više nivoa sukoba, na sukobu crno-bijele fotografije, surove realnosti izbjegličkog kampa i mjesta života tih žena koje odlaze i dolaze sa grobnica. To je i mjesto jedne 'vrhunske podvale', odnosno mjesto događanja kuće Velikog brata. Smatrao sam da je turbo folk najveća manifestna opasnost za naše društvo, međutim, pojava Big Brothera je najgroznije što se dešava mladim ljudima. Želio sam da pravim sukob na što više nivoa, da pojačamo kontrast i da ukažemo koliko mi boje trebamo vratiti stvarnom svijetu.

RSE: Film je podržalo Federalno ministarstvo kulture i sporta obezbijedivši 50 hiljada maraka. Kako gledate na podršku ministra Gavrila Grahovca?

Ahmed Imamović: To je čovjek sa kojim sam se najviše svađao. No, smatram da ga ljudi nepravedno osuđuju jer je dovoden u situaciju iz koje nije mogao izaći. Ja razumijem žene - žrtve rata. Neki su htjeli da usporede moj problem i problem Angeline Jolie. To nije isto jer ja sam mali autor koji je otvarao neke druge tabue, a ove žene su s razlogom uplašene, budući da priča o njima ide kroz lik i djelo Angeline Jolie, čije refleksije se mjere stotinama miliona gledalaca. I kada vam dođu te uplašene žene, a vi ste ministar, a s druge strane imate, vjerovatno, traljavu administraciju Angelininog filma, ministar Grahovac je jedino mogao stopirati u tom momentu. U suprotnom bi ga prozivali četnikom koji podržava snimanje filma.

RSE: U filmu govorite i o generacijskom jazu. Jedni žive prihvatajući sudbinu, dok drugi, donekle, pokušavaju zaboraviti. Zašto ste filmu dodali i taj kontrast?

Ahmed Imamović: Odgovor je takav - živimo takve živote.

RSE: Sam naziv filma ujedno je i stvarni naziv izbjegličkog kampa kod Goražda. Prema Klaićevom rječniku stranih riječi 'belvedere' znači 'lijep vidik'? Kakva je za vas simbolika ovog naziva?

Ahmed Imamović: To je djelo Abulaha Sidrana. Prvobitno sam htio snimati u Mihatovićima, gdje se nalazi izbjegličko naselje, ali ono se vremenom arhitektonski promijenilo. Sidran mi je skrenuo pažnju na kamp koji se i zove Belvedere. Inače, radna verzija se zvala „The show must go on“ (Šou ide dalje).

RSE: Zanimljivo je da posljednja scena filma ostavlja otvoreno pitanje. Zašto?

Ahmed Imamović: Zato što ništa nije riješeno. To je čista reflekcija onoga u čemu živimo.

RSE: Premijera filma trebala bi biti 2. decembra. Kakve reakcije očekujete od publike?

Ahmed Imamović: Smatram da će utisci dolaziti retro. Ne vjerujem da je ovo film 'na prvu'. Bit će mi drago ako ćemo ljude ponukati na promišljanje, da osjete tu gorčinu u stomaku, da prežive barem tih 90 minuta ono što ove žene preživljavaju 15 godina. Apsolutno podržavam inicijativu REKOM-a (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova u bivšoj SFRJ).

RSE: Postoji li inicijativa da se film prikaže i u zemljama regiona?

Ahmed Imamović: Naravno. Ja film i pravim da ga pokažem cijelom svijetu.  Zvjezdan Živković (RSE)


Objavio/la haler u 17:49, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

NEMA KAPACITETA ZA NOVI USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

 

Baza Eufora u Butmiru kod Sarajeva gdje su održani razgovori o promjenama Ustava BiH, oktobar 2009

Baza Eufora u Butmiru kod Sarajeva gdje su održani razgovori o promjenama Ustava BiH, oktobar 2009

 20.11.2010.
Marija Arnautović
Niko nije ni slutio da će 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina ostati jednako nefunkcionalna država, sa golemom administracijom i bezbroj nivoa vlasti. Na pitanje - Može li sa dijelom mirovnog sporazuma kao Ustavom i sa ovakvim ustrojstvom, zemlja stići do Evropske unije, kojoj makar deklarativno svi političari teže - još uvijek niko nije dao odgovor, a svi pokušaji ustavnih reformi do sada su propadali.

Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.

„Frankenštajnska tvorevina“, kako su Bosnu i Hercegovinu nazivali, aludirajući, između ostalog, i na ono što je potpisano u Dejtonu, opstala je kao takva 15 godina, a prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, smatra akademik Muhamed Filipović.

„Radi se o politikama koje se vode u Bosni i Hercegovini. Obzirom da je ustavno-pravno ustrojstvo izvedeno iz rezultata rata, legalizovalo je rezultate rata, čak i rezultate genocida. To je bosanski problem. Bosni je potrebna bitna promjena politike, političkog mišljenja i zaustavljanje konstantnog negativnog djelovanja iz prostora Srbije i Hrvatske“, kaže Filipović.
Podsjećanje na parafiranje Dejtonskog sporazuma


A politička situacija, kada je riječ o izmjenama Ustava, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma, pojednostavljeno izgleda ovako: za bošnjačke političare, Dejtonski mirovni sporazum je prevaziđen, Hrvati smatraju da su njime oštećeni, a za političare u Republici Srpskoj, on je nedodirljiv.

No, sa političarima iz tog entiteta se slažu i pravni stručnjaci. Tako profesor sa banjalučkog Pravnog fakulteta, Petar Kunić, kaže da je budućnost Bosne i Hercegovine sasvim moguća i u postojećim ustavnim okvirima.

„Naravno, pretpostavka je da se Ustav primjenjuje i da postoji politička volja da se Ustav primjenjuje. Do sada se pokazalo da ne postoji politička volja da se postojeći Ustav koristi punim kapacitetom i to pravi ozbiljne smetnje. Stalno pozivanje na radikalne promjene Ustava, govori da jedna strana (sarajevska) želi da centralizuje Bosnu i Hercegovinu“, ocjenjuje Kunić.

Legalan način promjene Ustava

Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt i zamjenik američkog državnog sekretara James Steinberg tokom sastanka sa liderima u BiH o ustavnim promjenama, Butmir kod Sarajeva, oktobar 2010
Postojećim ustrojstvom zemlje nisu zadovoljni ni građani. Evo šta kažu Mostarci:

„Ovaj Ustav ne odgovara nikome - ni jednoj, ni drugoj, ni trećoj strani. Posebno bih naveo da je hrvatska biračka strana bila zakinuta za izbor predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“

„Na putu prema Evropi, sa ovakvim uređenjem, ima niz problema.“

„Ovako se više ne može.“

Sadašnji Ustav, Bosnu i Hercegovinu čini državom koja se „bori da postane država“ i postojeće stanje je potrebno mijenjati, smatra profesor sa mostarskog Univerziteta, Nurko Pobrić. Samo je jedan legalan način promjene Ustava, dodaje on:

„To je da parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine, kako je to i propisano u Ustavu, promjeni Ustav. Drugi legalan način ne postoji. U ovakvoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, čini mi se, da to nije moguće, jedino ako se nešto radikalno ne promijeni. Moguće su samo neke manje promjene, koje se tiču presuda Evropskog suda za ljudska prava.“

No vlasti Bosne i Hercegovine, iako ih je presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju Sejdić Finci, obavezala da naprave izmjene Ustava u dijelu koji govori o izboru članova bosanskohercegovačkog Predsjedništva i delegata za Dom naroda državnog Parlamenta, to još uvijek nisu uradile.
Paula Pickering: Daytonski ustav iskorišten je za dalje etničke podjele


Više puta su političari u BiH obećavali da će naći najbolje ustavno rješenje za zemlju. Posljednji aktuelni je bio „butmirski paket promjena“, prošle godine, koji su, baš kao i Dejtonski mirovni sporazum, inicirali predstavnici američke administracije. No, i ovaj prijedlog je propao jer se nisu mogli svi dogovoriti.

Dijametralno suporotni stavovi

Hoće li novoizabrana vlast u Bosni i Hercegovini biti sposobna da modernizuje bosanskohercegovački Ustav i kakve to promjene moraju biti, odgovara predsjednik SDA, Sulejman Tihić:

„Sjećamo se 2005. godine, kada su bili razgovori u Vašingtonu, kada smo dogovorili jednu ustavnu reformu, kojoj je malo falilo da je usvojimo 2006. godine. Tada nismo uspjeli. Sada imamo ponovo šansu i nadam se da će to biti dobra prilika da mi, ali i oni u međunarodnoj zajednici, pokažu spremnost da prilagodimo Ustav vremenu i prilikama u Bosni i Hercegovini, posebno njenom evropskom putu.“

Sličnog je mišljenja i predsjednik SDP-a Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija, koji je sa Tihićem nedavno sklopio postizbornu koaliciju. Smatra da Bosna i Hercegovina još uvijek nema kapacitet za izmjene postojećeg Ustava.

„Što se tiče Dejtona, mi sada nemamo kapacitet za novi Ustav, ali se nadamo da imamo kapacitet da pokrenemo ustavne reforme i da se o tome dogovorimo u narednih nekoliko sedmica. Ukoliko to ne bude moguće, onda moramo naći mehanizam kako da otvorimo dijalog u društvu pod okriljem Parlamenta Bosne i Hercegovine, ali to je nešto sasvim drugo u odnosu na koaliciju. Onda ćemo imati koaliciju koja će se baviti socijalom ekonomijom, poljoprivredom i slično“, ocjenjuje Lagumdžija.

Lideri HDZBiH, SADBiH i SNSD-a Dragan Čović, Sulejman Tihić i Milorad Dodik tokom pregovora o reformama, mart 2009
„Republika Srpska, doživljava potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne samo kao dan koji je završio rat, već i kao dan koji je ovdje uspostavio korektne odnose, koji su na žalost u zadnjih 10-15 godina revidirani kroz niz nametnutih odluka međunarodne zajednice, pa i niz reformi koje su izvedene pod pritiskom i koje su izvršile suštinske Ustavne promjene, ne korenspodirajući sa onim što je u osnovi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali mi ga i danas vidimo kao nešto što je jako dobro i što je osnov svih odnosa na ovim prostorima. Nekog drugog kompromisa ili dogovora, u ovom momentu, nema na vidiku“, navodi Igor Radojićić, potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Za političke lidere hrvatskog naroda, situacija je sasvim jasna. Za njih mirovni ugovor nije kvalitetan jer nisu dobili svoj entitet.

„Mi želimo evropsku Bosnu i Hercegovinu, organiziranu, demokratsku, u kojoj će Ustavom biti osigurana prava svakom od tri konstitutivna naroda i svakom njenom građaninu, po potpuno identičnim načelima. Treba mijenjati Ustav i Izborni zakon. Sasvim sigurno da ovakva Bosna i Hercegovina nije pravedna, niti je vremenski održiva, niti je Evropskoj uniji prihvatljiva kao takva. Siguran sam da ćemo dobiti priliku, čim implementiramo izborni rezultat, da krenemo u proces Ustavnih promjena, a ako ništa drugo, zbog presude Suda u Strazburu“, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

Najlošije po Bosnu i Hercegovinu je, prema ocjenama brojnih analitičara, to što je u osnove Mirovnog sporazuma ugrađena, ne samo podjela BiH na dva entiteta, nego i podjela na tri nacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije.

Međunarodna asistencija neophodna

Neki Banjalučani kažu da je ovakva Bosna i Hercegovina „monstrum od države“, a imali su i konkretnih prijedloga kako bi ona ustvari trebala izgledati:

„Jeste funkcionalna, ali je monstrum od države. Naravno da je treba mijenjati, tako nešto je neophodno. Svi treba da imaju ista prava, da su svi ravnopravni.“
Bruce Hitchner: Dvoentitetska BiH je potencijalno trajna realnost


„Mislim da bi trebali, na sva tri nivoa u Bosni i Hercegovini, da označe ko nam je predsjednik države po Ustavu. Na nivou Federacije treba da se zna koje su federalne jedinice.“

„Treba poštivati ovo što imamo.“

Profesor Kasim Trnka, na pregovorima u Dejtonu, bio je zadužen za ustavno-pravna pitanja. Kaže da bez pomoći međunarodne zajednice, koja je stvorila Dejtonski sporazum, neće biti moguće doći ni do novog i boljeg Ustava za Bosnu i Hercegovinu.

„Sa ovakvim dejtonskim rješenjem, dalje se ne može. To tvrde i sami kreatori Dejtonskog sporazuma. Više puta smo čuli od najodgovornijih predstavnika američke administracije da smatraju da je on prevaziđen, da bi trebao da se mijenja. Petrič je rekao da je Dejtonom na Bosnu i Hercegovinu navučena luđačka košulja. Taj, koji je navukao tu luđačku košulju, bi trebao pomoći da se ona skine, da se Bosni i Hercegovini skroji pristojno odijelo“, navodi Trnka.

Sa tezom da Bosna i Hercegovina treba da skine „luđačku košulju“, slažu se i Sarajlije:

„Uvijek ima mjesta za poboljšanje. Bolje je nego što je bilo prije, ali ima još puno mjesta za neka poboljšanja.“

„Treba ga doraditi, a ne treba ga dirati.“

„Trebalo bi da se političari malo potrude, da bude funkcionalnija. Mislim da je najveći problem u tome što političari ne mogu da se dogovore.“

Nijedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma više nije živ, ali da jesu, vjerovatno ni oni ne bi mogli da vjeruju da je dokument, koji su potpisali da se zaustavi rat, još uvijek vrijedi kao bosansko-hercegovački Ustav.

Podijeljenost Bosne i Hercegovine, skoro da je ista kao i 1995. godine. Umjesto puškama, ratuje se riječima, a kompromisa o stvaranju normalne evropske države, nema na vidiku.

Objavio/la haler u 17:40, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

PETNAEST GODINA DEJTONSKE PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE

 

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na dejtonskim pregovorima, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u bazi Wright Patterson, novembar 1995.

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na dejtonskim pregovorima, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u bazi Wright Patterson, novembar 1995.

 20.11.2010.
Mirjana Rakela
Prije petnaest godina, 21. novembra 1995., Daytonski mirovni sporazum parafiran je u vojnoj bazi Wright Patterson u američkom gradiću Dayton. Njime je nakon trotjednih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

O samim razgovorima iza zatvorenih vrata poprilično se zna. Jedan od američkih posrednika Richard Holbrook o tome je pisao u svojim memoarima.

Poznato je kakve su igre vodili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević čije politike mržnje, podjele i razaranja BiH, i nakon njihove smrti, i dalje truju odnose među građanima BiH.

Jasno je da je Alija Izetbegović imao najmanje političkog iskustva i manevarskog prostora. Trebalo je završiti rat kako bi se prekinule patnje i stradanja ljudi.
Podsjećanje na parafiranje Dejtonskog sporazuma


U Daytonu, BiH je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Četrnaestog decembra u Parizu sporazum su službeno potpisali Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, uz prisustvo međunarodnih lidera.

Desetljeće i pol nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma naš kolega Kemal Kurpsahić u kolumni piše kako je ovih dana bio u prilici odgovarati na pitanja dokle se stiglo u provođenju mirne Bosne.

"Odgovor je, kao i toliko toga u bosanskohercegovačkoj stvarnosti, apsurdan: taj projekt bolje je stajao uz desetu nego uz petnaestu godišnjicu. Za podsjećanje zaboravnima, prije pet godina, upravo uz američko posredovanje, na stolu je bio paket ustavnih promjena kojima bi se dalje ojačala funkcionalnost bosanske države“, piše Kurspahić.

Političari su prihvatli promjene pred tadašnjom američkom državnom tajnicom Condoleezzom Rice, a onda su nekoliko mjeseci kasnije, ističe Kemal Kurspahić, "u aprilu 2006. Haris Siladžić i njegova partija s pokličem o stopostostnoj BiH i neprihvatanja utemeljenja entitetskog glasanja odbacili dogovorene promjene i tako otvorili proces u kojim je u prošlih pet godina svaki napredak blokiran a država čak oslabljena“.

Postojeći sistem neodrživ

Politika i dalje diktira činjenicu da se Dejtonski mirovni sporazum različito tumači u različitim dijelovima zemlje. Od eksperata, preko političara, iz tri nacionalne grupe, svi se slažu samo u jednom - da je ovaj Sporazum zaustavio rat. U isto vrijeme, niko nema jasnije vizije kako bi trebalo da izgleda buduće ustrojstvo zemlje prihvatljivo za sve.

Prilike za novi Ustav, koji bi od nje napravio moderniju državu, neće biti dok se ne promjeni politička situacija u zemlji, ocjenjuju poznavaoci političkih prilika u BiH, u tekstu Marije Arnautović Nema kapaciteta za novi Ustav BiH.
Treba li Bosni i Hercegovini 'Dejton 2'?


Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake, među kojima je bila i Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji Paula Pickering, koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama.

"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa", pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.

Petnaest godina nakon usvajanja, ne samo da nije primenjen Dejtonski sporazum nego nisu ostvarene ni promene na koje ovaj dokument poziva, ocjenjuje u intervjuu za RSE i profesor američkog univerziteta Taft i direktor projekta Dejtonski sporazum Brus Hičner.

BiH svakako mora postati funkcionalna država jer jedino se tako može u Evropu. Drugoga puta nema. No, samo da „funkcionalna država“ ne postane tek fraza ili nova mantra za bosanskohercegovačke političare.

Objavio/la haler u 17:30, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

DRAGAN COVIC SA SVOJIM ISTOMISLJENICIMA, TRAZI PONOVNI RAT U BiH I OZIVLJAVA "HERCEG-BOSNU"

 

image

Elvir Huremović

Oživljavanje "Herceg-Bosne"

Iza nje su ostali hiljade žrtava, zloglasni logori smrti Dretelj i Heliodrom, rušenje Starog mosta...

 
20/11/2010.

Kompletna politička svita bh. Hrvata okupila se u Mostaru na obilježavanju 19. godišnjice "hrvatske zajednice Herceg-Bosne", kako bi, očigledno je, nagovijestila da je vrijeme za formiranje federalne jedinice s hrvatskom većinom, u narodu poznate kao "treći entitet".

Tako je trenutno prvi u Hrvata, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, odaslao poruku proglasivši Mostar prijestonicom nove federalne jedinice. O "Herceg-Bosni" su u superlativima govorili mnogi, uključujući i "uskrslog" Vladimira Šoljića, dok je živopisni general Ljubo Ćesić Rojs poručio da je vrijeme da se "Tuđmanov projekt dovede do kraja".

O (ne)ravnopravnosti Hrvata u dejtonskom ustroju BiH da se raspravljati. No, način koji su Čović i ostali zastupnici hrvatskih interesa u BiH odabrali da se izbore za ravnopravnost, najblaže kazano je pogrešan. Jer, "ganjanje" ravnopravnosti preko trećeg entiteta, a ustvari oživljavanje "Herceg-Bosne", teško da može donijeti dobra bilo kome, a naročito ne Hrvatima, pogotovo onima koji ne žive u Hercegovini.

"Herceg-Bosna", koju nastoje oživiti i koju Čović potura kao rješenje hrvatskog problema u BiH, govore historijski fakti, formirana je sa secesionističkim ciljevima, a iza nje su ostali hiljade žrtava, zloglasni logori smrti Dretelj i Heliodrom, rušenje Starog mosta... Zbog toga danas šestorica njenih čelnika, predvođenih Jadrankom Prlićem, čekaju presudu u Hagu. 
  
Zato Čovićeva drska i bezobrazna izjava da je "ono što je urađeno u Herceg-Bosni bilo pozitivno za BiH", osim što predstavlja brutalno krivotvorenje historijskih činjenica, ponajprije vrijeđa žrtve tog projekta.

Glasovi razuma koje upućuju hrvatski intelektualci poput Ive Komšića ili fra Luke Markešića o pogubnosti takvih ideja za same Hrvate, za sada ne dopiru do ušiju hercegbosanskih reinkarnatora.

Čoviću su, očito, mnogo miliji glasovi novostečenog političkog prijatelja Milorada Dodika.

Objavio/la haler u 16:26, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

DESNICARI DANAS DOMINIRAJU EVROPOM!

 

Uspješna bh. rediteljka prilikom uručivanja značajne nagrade ukazala na klerikalizaciju Starog kontinenta

A. G. 20/11/2010.
image Žbanić: Moramo uspostaviti međusobni dijalog

Film "Na putu" Jasmile Žbanić dobio je na 31. festivalu evropskog filma u belgijskom gradu Vitronu nagradu za najbolji film. 

Uspjeh naše slavne rediteljke tim je veći što su se u konkurenciji za nagradu našli i francuski filmovi "Potiche" reditelja Fransoa Ozona (Francois) s Ketrin Denev (Catherine Deneuve) i Žerarom Depardjeom (Gerard Depardieu) u glavnim ulogama, "Le nom des gens" Mišela Leklerka (Michel Leclerc), italijanski "Baciami Ancora" Gabrijele Mučino (Gabrielle Muccino), "Slovenka" Damjana Kozolea iz Slovenije i još nekoliko filmskih ostvarenja iz različitih zemalja.

Nagradu našoj rediteljki uručio je gradonačelnik Vitrona Mišel Tiri (Michel Thiry). 

Govor Jasmile Žbanić prilikom preuzimanja nagrade bio je prilično angažiran. Naime, Žbanić je istakla da je kroz svoje likove iz filma željela ukazati da klerikalizacija Evrope i svijeta postaje sve više zabrinjavajuća. 

- Desničari i netolerancija danas dominiraju Evropom. Umjesto ljubavi i razumijevanja različitosti, mi rušimo mostove jedni prema drugima i nemamo međusobni dijalog... Poput Lune i Amara, mi ne znamo kako da razgovaramo i kako da postanemo bolji ljudi. Ako ovaj film pokrene bilo kakav dijalog, ja ću biti sretna i zahvalna, a festivali i nagrade dosta pomažu - istakla je Žbanić.

Objavio/la haler u 16:18, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

MANDAT BOSNE I HERCEGOVINE U VIJECU SIGURNOSTI UN-A

 

Devet bh. diplomata pokriva sva svjetska žarišta od Afrike do Azije, dok je Hrvatska za vrijeme članstva imala 16 do 18 ljudi

Erol AVDOVIĆ 20/11/2010.
image Vijeće sigurnosti UN-a: Težak ispit počinje u januaru

(Od dopisnika "Avaza" iz Njujorka)

Krajem godine dvogodišnji mandat u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN) završavaju Austrija, Turska, Meksiko, Japan i Uganda. Na njihovo mjesto već su izabrane Indija, Južna Afrika, Kolumbija, Njemačka i Portugal. Već u januaru, BiH će po prvi put predsjedavati Vijećem sigurnosti, očito u vrlo jakom sastavu.

Nema kadrova

Predsjedavanje VS-om UN-a izazovan je zadatak za sve članice, a kamoli za debitanta, kao što je BiH. I pored toga što su bh. diplomati dosta naučili u ovoj 2010., oni su, realno govoreći, ipak na začelju diplomatskih garnitura koje u Njujork šalju zemlje članice Vijeća ne štedeći adekvatne resurse. 

Iako je samo od početka novembra ministar Sven Alkalaj čak dva puta dolazio u Njujork, kao i mnogo puta ove godine, njegovo se često prelijetanje "velike bare" nije poklopilo sa (ne)rješavanjem kadrovske zavrzlame u Misiji BiH u UN-u. 

Samo usporedbe radi, prva dama svjetske diplomatije, američka državna tajnica Hilari Klinton (Hillary Clinton) u protekle dvije godine svog mandata boravila je u 73 zemlje, provodeći od oko 700 radnih dana manje od 90 dana na putu. Ispada da je Alkalaj, iako bez očekivanih rezultata, agilniji od šefa najmoćnije diplomatije na svijetu. 

Valjda zbog suvišnog boravka, gore visoko među oblacima, bh. ministar vanjskih poslova nije uspio ili nije htio sastaviti odgovarajući, a onda i brojčano adekvatan bh. tim, koji bi odgovarao stvarnom obimu poslova tokom članstva BiH u Vijeću sigurnosti.

Bh. diplomati, njih svega devet, pokrivaju sva svjetska žarišta od Afrike do Azije, dugo se žale na enorman broj poslova otkako je počeo angažman u Vijeću sigurnosti. Za vrijeme članstva u VS-u Hrvatska je, recimo, imala 16 do 18 diplomata; Austrija 22 do 25, koliko i Turska. 

Izostanak dolaska novih ljudi iz Sarajeva u Njujork na vrijeme Alkalaj je mjesecima pravdao "zakasnjelom sistematizacijom". Izgleda da se ipak radilo o njegovim stalnim kadrovskim kalkulacijama. Po svemu sudeći, on je bukvalno kadrovski "trgovao", prije svega sa srpskim kadrovima iz SNSD-a u MVPBiH. Iako se "nominalno" Alkalaj stalno, kao, svađao sa Anom Trišić-Babić, koja je u MVPBiH djelovala kao Dodikova glasnogovornica, na kraju je ispalo da je u Njujorku, osim profesionalnog, izgleda i nacionalni debalans u pitanju - od devet diplomata troje je Bošnjaka, četvero Srba i dvoje Hrvata. 

Čak i površna analiza ukazuje da je Alkalaj za račun zadovoljenja prohtjeva iz Banje Luke žrtvovao mnogo toga, računajući da napravi svoj kadrovski mozaik u Njujorku i drugdje(?!). Tako su mediji odranije identificirali Mirsadu Čolaković kao njemu izuzetno blisku prijateljicu, o kojoj je posebno vodio računa. 

Egzodus pametnih

Dok je Alkalaj iz bilo kojih razloga štitio njemu bliske uposlenike, pod njegovim se "budnim okom" i u Njujorku dogodio samoinicijativni egzodus obrazovanih i za poslove u UN-u prilično adekvatnih kadrova. Oni su ministrovom "sistematizacijom" i kabadahijskim ponašanjem opravdano postali nezadovoljni. Njihov odlazak Alkalaj nije ni pokušao nadomjestiti. 

Oni koji donekle poznaju profil istinskih diplomata u Njujorku, znajući i za druge kadrove iz reda Bošnjaka koji su mogli biti angažirani čak i na ad-hok bazi, smatraju da je ponašanje ministra u najmanju ruku - simptomatično. Da je Sven Alkalaj bio ministar od formata, koji je to znao (ili htio) učiniti, Misija BiH izgledala bi mnogo jače i ozbiljnije.

Barbalić svijetla figura 

Za manje od 40 dana, za legendarnim stolom u obliku konjske potkovice, na predsjedničkoj stolici Vijeća sigurnosti sjedit će i najmlađi predstavnik jedne zemlje u Vijeću, bh. ambasador Ivan Barbalić.

No, Barbalić, 35-godišnji Sarajlija, mogao bi biti svijetla figura uz neke ostale također mlađe dijelove bh. tima u Njujorku. Zapravo, mogao bi to biti početak neke nove bh. diplomatije, koja definitivno više zna od svojih umišljenih šefova. Barbalić je, recimo, evidentno dosta toga naučio proteklih mjeseci - za njegov rad stižu pohvale od iskusnih diplomata u UN-u. 

Objavio/la haler u 16:03, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

PROF. DR. SENADIN LAVIC: BOSNJACI NE SMIJU O SEBI MISLITI KAO O NEMOCNIM ZRTVAMA

 

Bošnjaci su, danas, jedan od najobespravljenijih evropskih naroda • Treći entitet je dimna zavjesa za Bošnjake • Potrebno je napraviti programsku i probosansku koaliciju, a ne etnonacionalne blokove

F. VELE 20/11/2010.
image Lavić: Velikosrpski projekt nema nikakvog historijskog osnova

- Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemoćnim žrtvama - kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" i docent na Odsjeku sociologije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Senadin Lavić.  

Bošnjački defetizam

Profesor Lavić za naš list otvoreno govori o bošnjačkim zabludama i defetizmu, pogrešnim koracima dosadašnje bošnjačke politike koji su doveli do toga, te o ugrožavanju opstojnosti BiH i postojanosti velikodržavnih projekata. Primjećuje i opasni "sarajevocentrizam", ali i snaženje novih političkih snaga kod Bošnjaka. U tome vidi priliku da ispravimo svoje zablude i greške. 

Koliko se Bošnjaci danas u svakom smislu moraju zamisliti nad svojim stanjem? Gdje smo to pogriješili, ko je zatajio i šta se to dešava s najbrojnijim narodom u BiH?

- Vaše teško pitanje trebalo bi se, prije svega, postaviti onima koji su decenijama imali odlučujuću ulogu u profiliranju političkih, ekonomskih, državno-pravnih, obrazovnih, socijalnih, religijskih i relacionih pitanja koja bitno određuju sudbinu Bošnjaka. Tu se misli na razne političare, ideologe, stručnjake za sve i svašta, lovce u mutnom - posjednike nacionalnih istina i slično.

Opća konfuzija rezultat je mnogobrojnih procesa u koje je bh. društvo uvučeno, jer ne može postojati izvan regionalnog, evropskog i svjetskog konteksta. Pritom treba imati u vidu da već dvadeset godina velikodržavni ekspanzionizam i barbarstvo prvih komšijskih država ne jenjava. Bošnjaci su izloženi strašnim presijama i prijetnjama. Danas su Bošnjaci obespravljeni u vlastitoj državi. Bošnjaci su, danas, jedan od najobespravljenijih evropskih naroda.  

Očito je da građani našeg društva traže "spas", pomoć, izlaz, otvaranje horizonta egzistencije, iskorak iz geta u kojem smo zatočeni već dvadeset godina... Oni ne žele da se pomire s bezizlaznim stanjem u koje su dovedeni usljed neprincipijelnih, neodgovornih, neukih i predmodernih politika i političara koji zagovaraju nacionalni ekskluzivizam radi etnoteritorijalizacije naše zemlje. Takvi političari reduciraju društveni život ljudi na bilo koju formu partikularnosti kao onu "jedinu pravu". 

Oni su među najodgovornijima za siromaštvo naših ljudi i njihov defetizam, za društveni nemoral i zlodjela. No, mi svi moramo tražiti odgovore na ta složena problemska pitanja. I svi smo odgovorni za katastrofalno stanje u kojem smo do guše. Nije više dovoljno profesorski ili analitički deskribirati i dijagnosticirati stanje u kojem se trenutno odvija naša ovosvjetovna egzistencija - potrebno je, odmah, poduzeti odlučne korake da se ono izmijeni.  

Prvi korak u izgradnji sistema jeste vladavina zakona. Na toj se osnovi zida država! Svi smo obavezni da poštujemo zakone. Ne mogu neki pojedinac, grupa, klasa i sloj biti iznad zakona, a koji bi da im država služi za ličnu promociju i stjecanje moći. Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemoćnim žrtvama koje se ne mogu iščupati iz kandži sudbine koja ih je zadesila. U savremenom svijetu sudbina se stvara vlastitim rukama. Bošnjaci moraju dosegnuti vlastitu slobodu uvažavajući slobodu drugih. 

Kako komentirate aktuelne prilike u BiH? Plaše li Vas sve glasniji stavovi da je opstojnost BiH upitna, a što se dovodi u vezu sa sve snažnijim secesionističkim istupima Milorada Dodika, te Dragana Čovića. Čak i neki međunarodni zvaničnici bez ustezanja govore o tome.

- Dodik nije ključni problem. Bosna nije upitna, država BiH i prava njezinih građana i naroda su ono što nije upitno. A sve drugo, bilo koji politički zagovor i politička sudbina bilo kojeg pojedinca, jesu upitni. Republika BiH je priznata država, članica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar kvadratni njene teritorije. Oni koji hoće graditi državu mogu u red i poredak vrlo lako dovesti bilo šta. Za mene su veći problem oni političari koji se predstavljaju kao odani bosanski "patrioti", a tako naivno, mizerno i bezobrazno potkopavaju bh. državu. Oni se predstavljaju u jednom svjetlu, a njihovi učinci su sasvim nešto drugo. Građani, nažalost, nasjedaju na te podvale. Banja Luka je stari naš grad, i to lijep grad, kao i Mostar, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Livno... 

Sinhronizirano djelovanje Dodika i Čovića nije ništa novo na političkoj sceni u BiH. Njima samo trebaju političari Bošnjaci koji će naletjeti na etnonacionalnu matricu do kraja. Tek tada bi nastala prava opasnost za našu državu. Mogu se Dodik i Čović udruživati koliko im volja, ali to ne može imati rezultat koji su željeli Milošević i Tuđman poslije sastanka u Karađorđevu. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. Kada bošnjački političari kažu, naprimjer, da su morali pristati na neke ustupke ili da su morali pristati na "neku podjelu" i potpisati "ponuđeni dokument", tada im ne treba vjerovati, jer niko nema pravo da dovodi u pitanje jedinstvo ove države. 

Ali, mislite li da je Dodik uspio svojom politikom "ubaciti bubu u uho" i radikalizirati odnose između Bošnjaka i Hrvata zarad interesa RS? Da li tako treći entitet postaje izvjesnost?

- Smatram da je Dodik prenapuhana kvazipolitička priča koja ima svoj rok trajanja. Potpomognuta je iz Srbije i dijelova međunarodne zajednice. Ona služi da zaboravimo bitna državnopravna pitanja bosanske države i da uđemo u "briselsku fazu" te izmjenu nefunkcionalnog pravnopolitičkog stanja, ili da učinimo povratak na nelegalno suspendirani pravnopolitički sistem Republike BiH. Ono što je važno jeste bavljenje poslovima koje će donijeti korist u svakodnevnici, naprimjer, zapošljavanje građana, razvijanje infrastrukture društva i poboljšavanje uslova života. Što se tiče odnosa. to su, zapravo, odnosi između određenih političkih oligarhija koje prezentiraju navodni "predstavnici naroda". 

Ne treba cijele narode uključivati u odnos, jer ne vjerujem da svi Hrvati slijede HDZ ili da svi Bošnjaci slijede SDA, SBB ili neku drugu stranku. Tu je velika opasnost za političku kulturu. Političke stranke i parlamenti će se pretvoriti u klubove ili vijeća naroda, neće biti diferenciranih političkih opcija koje će poboljšavati naše živote. Stoga je cjelokupna naracija o trećem entitetu dimna zavjesa za Bošnjake, koji se navlače na tanak led etnonacionalnog političkog predstavljanja, konsocijacijskih teritorijalizacija nacije da bi se došlo do podjele državne teritorije. Od toga ni danas Srbija nije odustala i to je izvor svih naših problema u 20. stoljeću. Velikosrpski projekt nema nikakvog historijskog osnova već je rezultat politike izrasle iz srpskog nacionalnog mita i mitološke konstrukcije svijeta koju je najpreciznije raskrinkao Radomir Konstantinović.

Što mislite o tezi da će Bošnjaci u konačnici biti svedeni samo na Sarajevo i da nam prijeti palestinizacija. Akademik Filipović nas konstantno upozorava na to. 

- Poštovani profesor Filipović s pravom ukazuje na jedan proces koji na Balkanu traje od 1821. godine i koji je donio katastrofalno stanje za muslimane Balkanskog poluotoka, a posebno za Bošnjake. Čovjek kao refleksivno-interpretirajuće biće već hiljadama godina govori o kraju (života, ideologije, čovjeka, historije, istine...). Jedna od bošnjačkih mahana jeste "sarajevocentrizam" i nedovoljno razvijena svijest o sebi. Naime, BiH je i u Čajniču, Vlasenici, Višegradu, Rogatici, Žepi, Glamoču, Duvnu, Bosanskom Grahovu, Prnjavoru, Bosanskom Kobašu i Foči. Nije samo u Sarajevu. Mi smo u zaboravu svojih sela, provincija, rijeka, krajolika ... O tim i drugim mahanama treba razgovarati i govoriti.

Ruiniranje države

Kako komentirate posljednje opće izbore? Šta bi oni, prije svega Bošnjacima, trebali donijeti? Narod je glasao za promjene, jer je, očito, sit dosadašnjih vlasti. Također, koliko bi, prema Vama, najavljene koalicije mogle zaista donijeti svježine u našoj politici?

- Građani su na izborima pokazali da žele promjene. Prije svega, građani iz reda bošnjačkog naroda. U entitetu RS stvar je bila vrlo predvidiva. Smatram da je potrebno napraviti programske, probosanske koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanska koalicija i rezultat će biti vidljiv vrlo brzo. Ako se ne napravi takva koalicija, onda ćemo opet imati tri nacionalna, ali i nacionalistička bloka koji će nastaviti ruinirati državu i sadržaje života svoditi na etnoklerikalne oznake. Osim toga, treba reći da postoji bošnjačka politika, ali u jednoj neadekvatnoj formi i sadržaju. 

Kako gledate na našu bošnjačku politiku uopće? 

- Bošnjačka politika je povijesni rezultat mogućnosti manevra, djelovanja, operacionalizacije ideja i interesa u jednom složenom kontekstu. Treba je posmatrati u kontekstu dvadesetog stoljeća kad se oblikuje njen prepoznatljivi sadržaj, malo više određen religijskim naslijeđem nego li jasnim političkim idejama evropske modernosti. Čini se da danas polahko dolazi do profiliranja jednog novog bošnjačkog političkog stava koji prevazilazi romantičarski pokret. 

Naročito poslije posljednjih izbora kada su Bošnjaci svoje interesovanje iskazali za SDP i SBB, uz uobičajeni procent glasova za SDA. Bošnjaci se, pritom, moraju što prije osloboditi etnoklerikalnog političkog predstavljanja. Vjerujem da će vremenom doći do stasavanja jedne kvalitetne bosanske i bošnjačke politike i moćne generacije koja će poput Pozderca, Mikulića i Bogićevića izgraditi novi bosanskohercegovački patriotizam. 

Nije moguće Bošnjake svoditi na religijsku skupinu

Vi ste nedavno kazali da se Bošnjaci i probosanska politika samo bave religijskim pitanjima, sitnim ogovaranjima i nebitnim stvarima uopće, dok značajna dešavanja za državu prolaze tek tako, država se topi... Šta to govori o Bošnjacima i našoj politici uopće?

- Ne postoji, prije svega, realna politička procjena prioriteta u političkom djelovanju kod Bošnjaka. To da kod Bošnjaka nema kontinuiranog, čistog političkog stava o bitnim pitanjima, govori nam da shvataju politiku na jedan neadekvatan način. Moralizira se gdje bi se trebalo misliti politički, a politizira se gdje bi se trebalo djelovati po moralnim načelima. Sekularizam upozorava na odvojenost države i religije. Nije moguće Bošnjake svoditi na religijsku skupinu. Nije dozvoljeno identitet i postojanje jednog naroda svoditi samo na religijski identitet. Oni koji predstavljaju Bošnjake moraju preuzeti odgovornost za evropsku budućnost naroda i države. 

Zaboraviti mit o bošnjačkom saboru

Zašto naša intelektualna zajednica tako često pasivno i nemušto promatra teško stanje u ovoj zemlji i pogotovo izgubljenost i lutanja Bošnjaka? Je li bošnjački sabor mogao biti rješenje da makar usmjeri bošnjačku politiku?

- Intelektualna zajednica nije pasivna u tom smislu da ne zna šta se dešava. Ali, intelektualna zajednica više sebi ne dozvoljava da je koriste za dnevnu upotrebu oni što se nazivaju "političari". Imate političke stranke bez "mislilaca" i intelektualce bez "političkih opcija". Mit o bošnjačkom saboru treba zaboraviti. Zašto? Postoji država BiH i njene institucije. Bošnjaci moraju kroz državne institucije ostvarivati svoje interese. Oni svoju sudbinu ne smiju voditi izvan državnih institucija, a to onda znači ni kroz saborovanja koja su izvan državnih institucija. Ono opće je država, a samo država sa svojim institucijama osigurava da ne "živimo na ledini".

Mostar nije hrvatski stolni grad

Kako tumačiti česte Tadićeve posjete i davanje otvorene podrške Miloradu Dodiku, kao i nedavnu posjetu Josipovića Mostaru i poruke da "razumije zahtjeve za treći entitet"?

- Tadić je pao ispod nivoa jednog ozbiljnog predsjednika države i sve više se uvlači u mrežu populističkih politika koje su početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća donijele agresiju, ratne zločine, razaranja, silovanja i genocid. Josipović još ulijeva nadu, ali mislim da ne razumije "zahtjev za treći entitet". Ne bih volio da se razočaram u to nadanje. Čović nije njegov intelektualni, niti politički partner. Mostar je jedan od najljepših naših gradova, a to znači grad građana i naroda koji u njemu žive. On nije stolni grad hrvatskog naroda! Uvredljivo je i opasno jedan grad u državi etiketirati samo gradom jedne etničke grupe. To je zagovaranje koje hoće da legalizira zločine protiv čovječnosti, silovanje i genocid. I koje priziva nove zločine...

"Preporod" nije partija

- Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" nije politička partija. "Preporod" je nevladina organizacija i ona se ne bori za vlast. Kultura je obuhvatan pojam te podrazumijeva i političko djelovanje, ali ne partijsko i stranačko opredjeljivanje. "Preporod" pripada svim Bošnjacima i drugim građanima koji poštuju i poznaju bošnjačku kulturu. Nije vlasništvo nijedne političke partije, a podržava svaku probosansku politiku.  

Mi smo jedni od vjesnika i čuvara kulture, mira i razumijevanja u bosanskom jedinstvu različitosti. To je put kojim ide "Preporod" već dvadeset godina! Od dolaska na čelo "Preporoda" insistirao sam na pravljenju sistema koji će moći odgovoriti potrebama bošnjačkog naroda u kulturi na početku 21. stoljeća. Stvari se slažu postepeno i vidljivo. Mislim da se može prepoznati da je BZK "Preporod" ozbiljna institucija kulture u našem društvu. 

Objavio/la haler u 15:28, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

TUDJE NECEMO, SVOJE DAJEMO: MILIJARDE DOLARA VRIJEDNA IMOVINA BIVSE JNA NEPOVRATNO IZGUBLJENA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Tuđe nećemo, svoje dajemo : Milijarde dolara vrijedna imovina bivše JNA nepovratno izgubljena za BiH

 20/11/2010.
• Prema nekim procjenama BiH može od Srbije tražiti najmanje četiri milijarde dolara po osnovu sukcesije pokretne imovine bivše JNA, koja je neposredno pred i nakon početka rata oteta i odvezena u tu državu sa teritorije BiH.- Prvi put čujem za ovu odluku Vijeća ministara, tako da moram vidjeti šta to konkretno znači. Ipak ono ..

Vijeće ministara BiH usvojilo je Informaciju o provedbi Aneksa A Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ kojm je regulisana raspodjela imovine bivše JNA. S tim u vezi Vijeće ministara, na kraju svog mandata, zadužilo je Ministarstvo odbrane da pruži svu potrebnu pomoć pregovaračkom i stručnom timu za provođenje ovog sporazuma.

Ogromna vrijednost       Ovlašteni predstavnik BiH u Zajedničkoj radnoj komisiji je Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH, koji je na službenom putu u Ženevi, te je od našeg lista saznao za ovu odluku Vijeća ministara, što na najbolji način ilustrira odnos bh. vlasti prema sudbini ove imovine, čija se vrijednost mjeri stotinama miliona dolara.Prema nekim procjenama BiH može od Srbije tražiti najmanje četiri milijarde dolara po osnovu sukcesije pokretne imovine bivše JNA, koja je neposredno pred i nakon početka rata oteta i odvezena u tu državu sa teritorije BiH.- Prvi put čujem za ovu odluku Vijeća ministara, tako da moram vidjeti šta to konkretno znači. Ipak ono što znam jeste da je podjela vojne imovine vrlo kompleksno pitanje i neće biti lako konačno završiti posao oko toga - kaže Cikotić, koji je ipak uvjeren da će BiH dobiti ono što joj pripada.

- Sigurno da možemo očekivati da naša zemlja dobije svoj dio vojne imovine. Druga je stvar što je vrijednost te imovine smanjena te ćemo sigurno tako izgubiti određeni dio vrijednosti - rekao je Cikotić. On smatra da se ova odluka Vijeća ministara trebala donijeti mnogo ranije.- Sigurno da se ovaj potez mogao povući prije tri godine, jer smo do sada mogli završiti veliki dio posla. Nažalost to nije urađeno i zato ćemo sada biti na gubitku - istakao je Cikotić, čije riječi jasno pokazuju kako je Vijeće ministara radilo u proteklom mandatu.

Nova vlast                        Cikotić je naglasio da će na novoj vlasti ostati da završi ovaj projekat. - Ko god da dođe na čelo Ministarstva odbrane morat će preuzeti ove obaveze i potruditi se da što kvalitetnije uradi posao. Moramo se izboriti za ono što nam pripada - poručio je Cikotić.

Posebni sporazumi         Prema sporazumu o sukcesiji sklopljenom 2001. godine predviđeno je da se pokretna vojna imovina JNA podijeli u skladu sa posebnim sporazumima između država nasljednica. Novi sporazumi, međutim, nikada nisu sklopljeni, prije svega zbog odbijanja vlasti Srbije da o tome uopće razgovaraju. (Kliker.info-San)


Objavio/la haler u 15:16, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

NATO USVOJIO STRATESKI KONCEPT ZA IDUCE DESETLJECA

 

Lideri na Samitu u Lisabonu

Lideri na Samitu u Lisabonu

 20.11.2010.
Predsjednici država i vlada zemalja članica NATO-a usvojili su u petak na samitu Sjevernoatlantskog saveza u Lisabonu novi Strateški koncept, temeljni dokument koji će voditi taj savez u idućem desetljeću.

"To je novi Strateški koncept NATO-a, koji su upravo usvojili predsjednici država i vlada zemalja članica NATO-a. To je uputstvo za funkcioniranje NATO-a u idućih 10 godina", rekao je na konferenciji za novinare glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen.

Rasmussen je ponovio je da je ovo jedan od najvažnijih samita u 61-godišnjoj povijesti NATO-a, napomenuvši da će usvojeni dokument "zajamčiti djelotvornost NATO-a u zaštiti sigurnosti, mira i napretka stanovništva i teritorija svojih zemalja članica".

NATO, potvrdio je Rasmussen, i dalje će se temeljiti na konceptu kolektivne odbrane, u kojoj sve zemlje solidarno brane bilo koju u slučaju napada na nju, i tako će "ostati zauvijek". No, svijet se mijenja, mijenjaju se i opasnosti s kojima smo suočeni, pa se tome mora prilagoditi i NATO, dodao je.

Strateškim konceptom "ćemo razviti suvremene sposobnosti za odbranu protiv suvremenih prijetnji i osnažiti veze s partnerima širom svijeta", kazao je Rasmussen. "Dio toga bit će i novi početak odnosa s Rusijom, s ciljem postizanja strateškog partnerstva", napomenuo je.

Politika otvorenih vrata

Anders Fogh Rasmussen na samitu u Lisabonu, 19. novembar 2010
Sjevernoatlantski savez se zalaže za svijet bez nuklearnog naoružanja, ali će, sve dok u svijetu ima nuklearnog oružja, ostati nuklearni savez i to je istaknuto u Strateškom konceptu, rekao je glavni tajnik NATO-a.

NATO će i ubuduće nastaviti politiku otvorenih vrata, omogućujući da u njegovo članstvo uđu sve zemlje koje ispune kriterije i žele biti članicama, rekao je Rasmussen. On je pojasnio kako će novi dokument usmjeriti Savez da postane isplativiji, kako bi porezni obveznici država članica "za novac koji izdvajaju za obranu dobili najviše sigurnosti".

"Ovo nije zbornik izjava, ni zbirka lijepih želja - ovo je akcijski plan koji iznosi konkretne mjere koje treba poduzeti i koji će se početi primjenjivati već od danas", naglasio je glavni tajnik, ponovivši još jednom da se u Lisabonu pokreće djelotvorniji, angažiraniji i isplativiji NATO.

Odgovarajući na pitanja novinara, Rasmussen je, između ostalog, rekao kako činjenica da mnoge zemlje članice Saveza zbog krize smanjuju proračunska sredstva za odbranu jest razlog za zabrinutost, ali i napomenuo kako se rješenje može pronaći u većoj suradnji među članicama i zajedničkim projektima čiji se troškovi dijele i tako dobiva više za manje novca, ali prije svega u određivanju prioriteta, kao što će i NATO na ovom samitu sastaviti popis 10 najvažnijih stvari ključnih za funkcioniranje i razvitak saveza za koja će sredstva biti osigurana.

Na pitanje izraelskog novinara zašto je iz konačne verzije Strateškog koncepta ispalo imenovanje Irana kao primjera potencijalno nuklearno opasne "odmetnute" zemlje, Rasmussen je odgovorio kako danas već 30-ak zemalja ili već ima ili upravo nabavlja projektile koji mogu nositi i nuklearne bojne glave, među kojima neke mogu pogoditi i Europu, te da je uspostava proturaketnog štita namijenjena obrani od svih njih, pa nije bilo potrebe imenovati samo jednu, prenosi Hina.

Objavio/la haler u 15:09, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

THOMAS COUNTRYMAN: BOSNA I HERCEGOVINA NE SMIJE DA BUDE MATEMATICKA KOALICIJA

 

19. 11. 2010.  
24sata.info PHOTO
image Thomas Countryman / 24sata.info

 

24SI - Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Thomas Countryman naglasio je da je za BiH ključno uspostaviti novu vlast koja će biti okupljena oko programa, a ne da bude matematička koalicija.

 

On je podsjetio na neophodnost potrebe provođenja reformi u BiH, posebno rješavanja pitanja vojne imovine, istakavši kako SAD žele podstaći sve stranke u BiH da priđu rješavanju ovoga problema na jedan praktičan način, a ne ideološki kao što je do sada bio slučaj.

Countryman je tokom sastanka sa članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem naglasio da su SAD spremne pomoći BiH na putu prema evroatlantskim integracijama, ali da politički lideri u BiH moraju doći do pozitivnih rješenja za svoju zemlju, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.

On se zahvalio u ime SAD i država članica NATO saveza na doprinosu koji je BiH dala uputivši svoje snage u Afganistan, istakavši da je to veliki korak i odgovoran čin koji BiH još više približava NATO-u.

Komšić je tokom sastanka, kome je prisustvovao i ambasador SAD u BiH Patrick Moon, izjavio da nova vlast i svi oni koji budu učestvovali u njoj moraju pronaći rješenje i dogovoriti se oko ključnih pitanja u BiH što prije svega podrazumijeva rješavanje pitanja vojne imovine, reformu Ustava, te poboljšanje ekonomsko-socijalne situacije u BiH.

Na današnjem sastanku, između ostalog, bilo je riječi o unutrašnjim prilikama u BiH, proteklim izborima, te o konstituisanju vlasti na svim nivoima, kao i o situaciji u regiji.

Ocijenjeno je da su odnosi u regiji unaprijeđeni, a da su za dalje poboljšanje ključni uzajamno poštovanje i partnerski odnosi među državama.

(srna)

Objavio/la haler u 04:53, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

MUAMER ZUKORLIC: SANDZAK CE ISTRAJATI U IDEJI O AUTONOMIJI

 

19. 11. 2010.
24sata.info PHOTO
image Muamer Zukorlić / 24sata.info

 

24SI - Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Federaciji Bosne i Hercegovine aktuelizovalo je večeras u Sarajevu ideju o autonomiji Sandžaka tribinom na kojoj je najmarkantniji u tom smislu bio istup muftije sandžačkog Muamera ef. Zukorlića predstavljenog kao posebni gost.

 

Zukorlić, kao i predsjednik Odbora za obnovu sandžačke autonomije Džemail Suljević, rekli su da je Sandžak historijska regija, a tamošnji Bošnjaci autohtoni narod, pa uprkos tome, zbog neblagonaklonog okruženja u kojem žive, jedna su od najraseljenijih grupa, rasutih po cijelom svijetu.

Efendija Zukorlić je rekao da će Sandžak istrajati u ideji o autonomiji sa podrškom ili bez nje, kao i da pritom ne misli na teritorijalnu secesiju od Srbije niti od Crne Gore, već na model po uzoru na evropske principe regionalnog organiziovanja sa pravima jednakim za sve koji žive unutar takvog prostora.

"To nije zahtjev za nacionalnom, bošnjačkom autonomijom, bila bi to fašisoidna ideja jer u Sandžaku žive i Srbi, Crnogorci i drugi, već težnja za modelom kakav već poznaju najviši evropski standardi, sa pozivanjem na povelje i dokumente o ljudskim pravima i slobodama, rekao je Džemail Suljević.

Događaj na koji su se pozvali organizatori ove tribine je 20. novembar jer je tog datuma 1943. godine oformljeno Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka.

Sandžački Bošnjaci obilježavaju ovaj dan kao svoj nacionalni praznik, čuvajući uspomenu na jedan od najsvjetlijih datuma u svojoj historiji, kada su zajedno sa ostalim narodima Sandžaka, Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifašističko raspoloženje, predstavljajući Sandžak kao multietničku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju, naveli su organizatori.

Zapaženo je da na ovom skupu nije bilo predstavnika aktuelnih bosanskohercegovačkih institucija sistema.

(fena)

Objavio/la haler u 04:43, 0 komentar(a), print, #

20.11.2010.

EPISKOP ARTEMIJE SLUZIO LITURGIJU UPRKOS ZABRANI

 

Vladika Artemije

Vladika Artemije

19.11.2010.
Jasmina Šćekić
Umirovljeni episkop Artemije služio je u petak ujutro liturgiju u manastiru u Dubokom Potoku na severu Kosova, uprkos zabrani da činodejstvuje.

Artemije je liturgiju služio u prisustvu odbeglih monaha i monahinja u trpezariji konaka manastira, jer mu iguman manatsira Duboki Potok Romilo nije dozvolio da bogosluženje obavi u crkvi.

Iz Eparhije je saopšteno da je Artemije u četvrtak uveče sa grupom od 50 monaha i aktivista Srpskog nacionalnog veća Kosova, predvođenih Milanom Ivanovićem i Draganom Velićem, nenajavljeno ušao u manastir u mestu Duboki Potok.

"Sabrali smo se da udarimo novi početak, odnosno da vratimo poredak, mir i jedinstvo u Eparhiju raško-prizrensku koja devet meseci prolazi svoju Golgotu. Mi se nismo odvojili ni od koga, nismo nikakvi raskolnici i ne stavaramo ništa novo. Mi se samo trudimo da održimo ono što su nam naši slavni i drevni preci predali", rekao je Artemije posle liturgije okupljenima.
Razrešenje spora sa Artemijem teško predvidljivo


On je kazao da očekuje nove napade na njega i odane mu monahe, ali da ih se ne plaši.

"Svaki početak je težak, svako probuđenje dolazi iz pustinje, a ovo je jedna od naših pustinja u kojoj smo se sabrali. Umesto u crkvi, u hramu Božjem, mi smo u ovoj tesnoj trpezi jer su oni koji imaju vlast naredili da ne možemo da uđemo u crkvu", rekao je Artemije.

Iguman manastira Romilo prethodno je odbio da Artemiju preda ključ, a njegov monah Kiprijan Keljević je pretio igumanu, oduzeo mu dva mobilna telefona i ključeve od ćelije i automobila. U saopštenju Eparhije se ističe da je iguman praktično u poziciji taoca jer su pristalice Artemija okupirale manastir.
Otac Romilo je u svoj ćeliji i nije prisustvovao službi, niti je želeo da se obrati novinarima.

Kršenje kanona i pravila

Artemijev dolazak u manastir usledio je nakon odluke Sabora Srpske pravoslavne crkve da za episkopa Raško-prizrenske eparhije, umesto Artemija koji je raščinjen, imenuje vladiku Teodosija iz manastira Visoki Dečani. Episkop Artemije tu odluku ne priznaje i tvrdi da je nekanonska.

Podsetimo, episkop Artemije je penzionisan na prošlom zasedanju arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve, čijom je odlukom pod privremenom zabranom činodejstvovanja.
Zbog Artemija moguć i raskol


U petak su se oglasile i raško-prizrenske i kosovsko-metohijske eparhijske vlasti, koje su u saopštenju navele da namera umirovljenog episkopa Artemija da služi liturgiju u manastiru Duboki Potok predstavlja pokušaj uzurpacije.

U saopštenju se podseća da je episkop Artemije umirovljen i navodi da svako neovlašćeno služenje liturgije i zloupotreba objekata SPC predstavljaju najgrublje kršenje crkvenih kanona i pravila.

Raško prizrenska eparhija je saopštila da su svi parohijski sveštenici Raško-prizrenske eparhije i svi monasi koji žive u manastirima Eparhije u potpunosti verni svom novoimenovanom nadležnom episkopu Teodosiju, iza koga stoji Sveti arhijerejski sabor sa patrijarhom Irinejem na čelu.

"Pokušaj uzurpacije imovine SPC je vrlo ozbiljan prestup koji podrazumeva i mogućnost pokretanja krivičnih tužbi pri sudovima Republike Srbije. Sva imovina SPC je vlasništvo Patrijaršije srpske i nijedan episkop, pa čak ni eparhijski arhijerej, a kamoli umirovljeni episkop nema pravo da otuđuje imovinu Crkve i privatno je koristi", navodi se u saopštenju Raško-prizrenske eparhije.

Objavio/la haler u 04:36, 0 komentar(a), print, #

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Apsolviram na sebi
više...

Brojač posjeta
89240643

Powered by Blogger.ba