Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

15.11.2010.

HELENA MIHIC, BIVSA MISS JUGOSLAVIJE: FINANSIRALI SU ME RATNI ZLOCINCI, BILO MI JE SUPER (VIDEO)

Helena Mihić , bivša miss Jugoslavije : Finansirali su me ratni zločinci, bilo mi je super(Video)

15/11/2010.
• Sedam godina bila je u vezi sa potpredsjednikom vlade RS, Brankom Ostojićem, koji je finansirao početak rata na ovim prostorima..

Sedam godina bila je u vezi sa potpredsjednikom vlade Republike Srpske, Brankom Ostojićem, koji je finansirao početak rata na ovim prostorima."Istina je da je on finansirao Karadžića, a oni su u to krenuli kroz neku šalu i niko nije vjerovao da će sve dobiti tako velike dimenzije", kazala je Helena za kamere Red Carpeta.Bivša misica u knjizi otkriva detalje svog privatnog, ali i poslovnog života. Za vrijeme rata bila je, kaže, jedna od najbogatijih žena, neprestano je putovala i skupo se oblačila. Dok su se mnogi krili i napuštali svoje domove, Heleni nije bilo neugodno družiti se sa najuticajnijim političarima u Srbiji, današnjim ratnim zločincima.Jedan od njih je i dobro poznati Vojislav Šešelj za kojeg su je, kako piše u knjizi, mediji udali, i tako je postala "Šešeljeva vojvotkinja", zbog čega je imala mnogo problema.

Helenin bliski prijatelj bio je i Senta Milenković, dugogodišnji lični tjelohranitelj Slobodana Miloševića.Slobu nikada nije srela, ali o njemu ne misli ništa dobro. "Ja ga gledam kao da je potpisao ugovor sa samim vragom. On bio jedna crna tačka u mom sjećanju", kaže Helena. Satisfakcija joj je bila ljubomora Cece Ražnatović kada ju je Arkan gledao dok su se sretali u komšiluku.Ali, Arkana u svojoj političkoj emisiji uprkos brojnim upitima i molbama nije htjela ugostiti."Znala sam i Cecu i Arkana. Zvali su me i molili da mi on dođe u emisiju, ali ja nisam htjela. Njega kad sam god srela uvijek me jeza prolazila", otkrila je Helena.Na kraju, Helena Mihić ipak priznaje kako se stidi što je Srpkinja. "Ako je ovo istina, jer u nijednom ratu nikad ne znaš istinu, mene je sramota što sam ovom drugom polovinom Srpkinja", priznaje Helena koju, zaključuje autorica priloga Hana Hadžiavdagić, i treba biti sram, jer družeći se u to vrijeme sa vođama koji su na izrazito zvjerske načine vršili genocid u Hrvatskoj i susjednoj BiH sama je odabrala stranu na kojoj će biti. (Kliker.info-Dnevnik.hr)


15.11.2010.

MILORAD DODIK PREUZEO DUZNOST PREDSJEDNIKA RS UZ IZVINJENJE NESRPSKIM ZRTVAMA

 

Milorad Dodik za vrijeme ceremonije preuzimanja dužnosti predsjednika REpublike Srpske, 15. novembar 2010. godine

Milorad Dodik za vrijeme ceremonije preuzimanja dužnosti predsjednika REpublike Srpske, 15. novembar 2010. godine

15.11.2010.
Republika Srpska u ponedjeljak je dobila novog predsjednika, dosadašnjeg premijera Milorada Dodika, i osmi saziv Narodne skupštine, u čijem Predsjedništvu po prvi put od ustavnih promjena 2002. godine o konstitutivnosti naroda, bar neko vrijeme, neće sjediti i neko iz reda hrvatskog naroda.

Novi predsjednik Republike Srpske je na konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine, na kojoj je položio zakletvu preuzimajući novu dužnost i kojoj je prisustvovao predsjednik Srbije Boris Tadić, poručio je da mu je cilj "jaka, stabilna, demokratska i prosperitetna RS, sa nadležnostima koje su joj verifikovane u Dejtonu i Parizu".

Dodik je takođe izrazio žaljenje zbog žrtava i ljudi stradalih tokom rata BiH, naglašavajući "da put pomirenja vodi kroz razumijevanje patnje i stradanja drugih".


"RS je ranije uputila izvinjenje za sve nevine žrtve, za sve nevino stradale. Ja i ovom prilikom, a to sam činio i ranije, izažavam najiskrenije žaljenje zbog svakog nevino ugašenog života, na bilo kojoj strani.  Posebno onih žrtava koje su stradale od ruku pojedinaca iz naroda kojem i sam pripadam... Svaka žrtva zaslužuje poštovanje, a svaki zločin osudu," poručio je Dodik, koji je danas inaugurisan za predsjednika RS.
 

Za predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske izabran je Igor Radojičić, koji je i u prethodnom mandatu obavljao tu funkciju. Potpredsjednici u naredne četiri godine biće Snježana Božić iz

Srpske demokratske stranke (SDS) i Ramiz Salkić iz Stranke demokratske akcije (SDA).

 
Radojičić je predstavnik crnogorskog, Božićeva srpskog, a Salkić bošnjačkog naroda, tako da u rukovodstvu osmog saziva entitetskog parlamenta neće biti predstavnika hrvatskog naroda. On bi trebao biti izabran tek nakon izmijena Ustava RS, kaže Radojičić:


„Zbog raznih komplikacija koje su se dešavala juče i jutros, pa čak i nekih nekorektnih izjava, mi smo se odlučili da danas izvršimo izbor dva potpredsjednika, a da inicijativa ide za trećeg i da gospođa Nada Tešanović bude taj treći član skupštinskog rukovodstva koji bio izabran nakon promjene člana 79. Ustava.“

Zbog ranijeg obećanja Srpskoj demokratskoj stranci, koja je partner SNSD-a na državnom nivou, da će dobiti mjesto potpredsjednika Skupštine, a i prijetnje bošnjačkih stranaka da će napustiti Skupštinu ukoliko za potpredsjendika ne bude izabran Bošnjak, SNSD je odustao od predlaganja svog kandidata.

Izbjegnuti incidenti

Do dogovora je došlo u zadnji čas, što je potvrdio i Adil Osmanović, potpredsjednik Stranke demokratske akcije, koji je do ponedjeljka bio i potpredsjednik RS:

„Bilo je dileme da li da bude na čekanju kandidat iz reda bošnjačkoga naroda, ili kandidat iz reda hrvatskoga naroda i mi smo tražili da s obzirom da Tešanovićka dolazi iz SNSD-a, kao najjače političke stranke iz Narodne skupštine RS koja pravi ustupak SDS-u, da oni naprave takvu iznimku.“ 

Predsjednici Srbije i Republike Srpske, Boris Tadić i Milorad Dodik, 15. novembar 2010.

Ustav ovim nije prekršen, jer u Ustavu RS stoji da će NS imati dva potpredsjednika, dok se poslovnikom Skupštine to preciznije reguliše, kaže predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske Mirko Zovko:

„Mislim da se dobro to riješilo u ovom trenutku da ne bi Bošnjaci napustili Skupštinu kao što su obećavali. Za izmjene Ustava je potrebno dvije trećine glasova. Eto ja sam Hrvat, sad nema Hrvata za potpredsjednika, ali će ga nakon ustavnih izmjena ubaciti itd. Ne treba od toga bolovati, treba to realno sagledati i da bude korektno.“ 

Poslanik SDP-a BiH u Narodnoj skupštini Slobodan Popović smatra da su ovakvim rješenjem izbjegnuti neki nepotrebni incidenti na svečanoj sjednici:

„Sad opet jedan od konstitutivnih naroda nema svoje stolice u rukovodstvu NS. Ja mislim da je trebalo izvršiti izbor na način kako je to vršeno do sada, a da je tu četvrtu stolicu trebalo uvesti na način nakon što se pokrene incijativa, promijeni Ustav, promijeni poslovnik, jer sad se otvara špekulacija sljedeća: da ta četvrta stolica, odnosno ta stolica na kojoj sjedi predstavnik srpskog naroda, ovaj put iz SDS-a, nije dobijena zato da bi se uveo konstitutivni narod na tu stolicu, nego je on uveden zbog političkog dogovora najjače pozicione i najjače opozicione partije za koji oni jedini znaju u detalje.“

Jedno od obrazloženja zašto je predstavnik SDS-a izabran za potpredsjednika bilo je i da opozicija u predsjedništvu parlamenta mora imati predstavnika.

Pozicija i opozicija?

Poslanik Demokratske partije Dragan Čavić mišljenja je da se nakon današnjih glasanja, u kojiima su svi glasali za sve, ne zna ko je pozicija a ko opozicija u Narodnoj skupštini:

Dragan Čavić: Smatramo nakaradnim inicijativu za promjenu Ustava radi partijskog dogovora SNSD-a i SDS-a


 

 

„Smatramo nakaradnim inicijativu za promjenu Ustava radi partijskog dogovora SNSD-a i SDS-a. Mislim da je smiješno da se Ustav mijenja zbog partijskog dogovora dvije političke stranke. To je nevjerovatno. To samo može da bude kod nas. Nažalost, evo i događa se.“

Ovo je uobičajena praksa u demokratskim zemljama - da i najjača opoziciona stranka ima predstavnika u predsjedništvu parlamenta, odgovara Vukota Govedarica iz SDS-a:


„Najjačoj opozicionoj političkoj partiji pripada mjesto jednog člana u rukovodstvu, odnosno u Predsjedništvu NS. Takvu situaciju imate da vidite u Skupštini Republike Srbije, u Saboru Hrvatske.“

Radojičić objašnjava da je već danas pokrenuta inicijativa od jednog broja narodnih poslanika za izmjene člana Ustava RS kojim se definiše broj potpredsjednika Skupštine:


„Imamo dovoljan broj za pokretanje incijative i već na prvoj sjednici to možemo staviti kao tačku dnevnog reda kao prijedlog za pokretanje promjene član 79. Ustava, kako bi se omogućio izbor još jednog člana skupštinskog rukovodstva iz reda hrvatskog naroda.“

Potpredsjednik NS Ramiz Salkić:


„Mi ćemo podržati promjene Ustava i pozicioniranje trećeg potpredsjednika kad je u pitanju NS. Vjerujem da će se to desiti do kraja decembra.“

15.11.2010.

MILORAD DODIK: NECEMO ODUSTATI OD AUTONOMIJE REPUBLIKE SRPSKE NI PO CIJENU NEULASKA U EU! (VIDEO)

 

Novi predsjednik Republike Srpske nakon polaganja svečane zakletve kazao kako nije moguća unitarna BiH

image Dodik ljubi zastavu RS (Foto: Tanjug)

Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je danas nakon polaganja svečane zakletve da Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost te da će se on zalagati za njen prosperitet i očuvanje, da nije moguća unitarna BiH, te se i izvinio za sve zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom.

Ističući da je RS suština njegovog političkog i životnog angažmana, on je u obraćanju poslanicima Narodne skupštine na prvoj konstituirajućoj sjednici, naglasio da će biti predsjednik svim građanima, bez obzira na to kojoj naciji ili vjeri pripadaju i bez obzira na to da li su glasali za njega. Dodik je dodao da je međunarodna zajednica svojim petnaestogodišnjim djelovanjem odlučujuće doprinijela uspostavljanju mira, rekonstrukciji i stabilizaciji društva i svakako zaslužuje uvažavanje i zahvalnost.

- Ali dobre namjere ne mogu biti izgovor za ono što je loše urađeno. Naše nepristajanje na nelegalno djelovanje visokih predstavnika i OHR-a, imalo je za cilj zaštitu legitimnih interesa i ostvarivanje ustavne pozicije RS kao subjekta međunarodnog ugovora poznatog kao Dejtonski sporazum - kazao je novoizabrani entitetski predsjednik i ponovio je da je za onu BiH koja uvažava RS, “ali ne za BiH iz islamskih deklaracija i nekih usijanih političkih glava iz Sarajeva”.

Kazao je i da nije zadovoljan učinkom institucija koje su "nasilu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire”. Protiv je, kaže, svega onoga što nema legalitet i legitimitet, kao da RS i FBiH plaćaju neefikasnu i nepotrebnu administraciju u institucijama koje su kreirane na nivou BiH.

Istakao je i da oni “koji sanjaju unitarnu BiH, ili koji se nadaju da će pod plaštom evropskih integracija, razvlastiti RS", trebaju znati da RS nikada neće "odustati od svoje autonomije, ni po cijenu neulaska u Evropsku uniju”. Kazao je da se u potpunosti zalaže za poštovanje Dejtonskog sporazuma, ne duha sporazuma, već onako kako je on napisan, i svih aneksa tog sporazuma, koje je i RS potpisala.

- Naše opredjeljenje za evropski put znači da smo spremni da u EU uđemo kao partneri s identitetom i integritetom sticanim vjekovima. Želimo da u jednu takvu multikulturalnu zajednicu uzidamo svoj kamen, sa svim posebnostima i specifičnostima. Mi smo uvjereni da Evropa bez nas nije i ne može biti potpuna. Od EU nas dijele možda i decenije pridruživanja, ali za Evropu nas veže duga istorija zajedničkih poduhvata, u kojima smo, rame uz rame, s velikim evropskim narodima i državama gradili pravednije, slobodnije i demokratskije društvo - naveo je Dodik.

Još je naveo i da za predstavnike RS u zajedničkim organima BiH, Ustav RS, Dejtonski sporazum i njegovi aneksi jesu obrazac i uputstvo za djelovanje.

- Ne odustajemo od razgovora i dogovora s institucijama Federacije BiH, s predstavnicima konstitutivnih naroda. Zato pozivam sve relevantne političke predstavnike dvaju entiteta i tri naroda da otpočnemo istinski dijalog čija je mjera uvažavanje svih, a prije svega drugog. Jedino mir nema alternativu. Odbacujem svako nasilje, i promotori toga ma gdje bili, i na kojoj strani se nalazili, moraju biti kažnjeni rigorozno - kazao je Dodik.

Između ostalog je naglasio i da nametanje zakona i odluka od visokog predstavnika u RS više ne prihvata.

“I dalje ostajemo na stanovištu da je OHR glavni kočničar svih reformskih procesa u BiH, i glavna prepreka na evropskom putu BiH. O tome su govorili i najodgovorniji ljudi iz Evropske komisije”, doda oje on.

Dodik je u svom govoru naglasio i da oni koji su, krijući se iza naroda počinili zločine nad nesrpskim stanovništvom ne mogu, ne smiju, i neće uživati zaštitu RS, već da treba da odgovaraju za nedjela koja su počinili.

- Ne postoje tri istine. Postoji jedna. Da bismo do nje došli moramo je istrgnuti iz čeljusti politike i ostaviti je objektivnom sudu vremena. Put pomirenja vodi i kroz razumijevanje patnje i stradanja drugih. RS se ranije izvinila za nevino stradale. Ja i ovoga puta, a to sam činio i ranije, izražavam najiskrenije žaljenje zbog svake nevino stradale žrtve, posebno onih žrtava koje su stradale od ruku pojedinaca iz naroda kome i sam pripadam. Svaka žrtva zaslužuje poštovanje. I svaki zločin osudu - dodao je on.

Osvrnuo se u svom govoru i na protekle četiri godine premijerskog mandata, a novu Vladu RS vidi kao kompetentnu i odgovornu. Apelirao je i na borbu protiv kriminala i korupcije, kao borbu za opstanak svakog građanina RS.

VIDEO

 

15.11.2010.

KOD RODNOG SELA RATKA MLADICA: SIPA LOCIRALA JAMU SA VELIKOM KOLICINOM ORUZJA I VOJNE OPREME

 

24sata.info PHOTO
image Oružje / 24sata.info

 

24SI - Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su 12. novembra na području Kalinovika, iznad sela Božanovići, locirali prirodnu jamu u kojoj se na dubini od oko 15 metara nalazi veća količina oružja, minsko-eksplozivnih sredstava i vojne opreme, saopšteno je danas iz SIPA-e.

 

Oružje i eksploziv pronađani su u petak kod Božanovića, rodnog sela bivšeg komandanta Vojske RS Ratka Mladića, kojeg Haški tribunal tereti za ratne zločine.

Zbog nepristupačnosti terena angažovani su i pripadnici Alpinističkog tima Jedinice za specijalnu podršku SIPA-e koji su izvršili pregled jame u čijoj je unutrašnjosti duži period bila sakrivena, između ostalog, veća količina ručnih bacača, vojnih pušaka, ručnih bombi, tromblona.

Pronađeno oružje je prema operativnim saznanjima odbacilo lokalno stanovništvo nakon završetka proteklog rata u BiH. Imajući u vidu opasnost od izvlačenja pronađenog oružja, te činjenicu da je pristup jami gotovo nemoguć bez alpinističke opreme, o svim detaljima je obaviješteno Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske koje će uz asistenciju nadležnog tima Civilne zaštite RS-a preduzeti neophodne mjere da bi se pronađeno oružje i vojna oprema sigurno uništili.

Lociranje jame sa oružjem rezultat je intenzivnog i kontinuiranog operativnog angažovanja policijskih službenika SIPA-e zaduženih za otkrivanje ilegalnih skladišta naoružanja, kaže se u saopštenju.

(fena)

15.11.2010.

NE PROPUSTITE OVAJ TEKST - FRA PETAR JELEC: KVADRATI KARDINALA VINKA PULJICA, NEMAJU NIKAKVE VEZE S UGROZENOSCU HRVATA KATOLIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

Fra Petar Jeleč: Kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošću Hrvata katolika u ovoj zemlji
 15.11.2010. 
Fra Petar Jeleč: Kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošću Hrvata katolika u ovoj zemlji
Fra Petar Jeleč

Fra Petar Jeleć dao je intervju o aktualnim desavanjima u BiH za portal Domaljevac.com, koji prenosimo u cijelosti:


Fra Petre, kako komentirate euforiju koju ovih dana možemo iščitati na stranicama Večernjeg lista i nekih internet portala, a tiče se navodno „spasonosne svehrvatske koalicije“ između HDZ-BiH i HDZ 1990 koja bi Hrvatima trebala donijeti mnogo dobra?

Fra Petar Jeleč: Od tog navodnog „svehrvatskog jedinstva“ nema ništa jer ono ponajprije nije postavljeno na zdravim temeljima niti se povela ozbiljna rasprava na čemu bi se ono trebalo zasnivati. To je zapravo čista raspodjela fotelja (nacionalni interesi u koje se zaklinju akteri ove priče zadnja su im rupa na svirali), a oni koji smatraju kako će se tim sporazumom stvoriti neki treći entitet u velikoj su zabludi.

Božo Ljubić, za kojega sam jednom davno rekao kako nema kapacitet da vodi jednu ozbiljnu stranku, definitivno je kapitulirao pred Draganom Čovićem i javno eutanazirao HDZ 1990, koji se od ovoga njegova katastrofalnog poteza nikada više neće oporaviti. Ovaj potez Ljubićeva davanja legitimiteta Draganu Čoviću i njegovoj štetnoj politici jedan je od najvećih promašaja koje je dosad napravio u svojoj ne tako kratkoj i ne tako slavnoj političkoj karijeri.

Uz poneke svijetle trenutke ove stranke, pokazalo se na kraju kako je HDZ 1990 (sam naziv stranke uvijek sam smatrao promašenim, ali to je ovdje najmanji problem) nastao ne iz nekih velikih političkih i ideoloških razlika ili zbog nužnog distanciranja od negativnog nasljeđa HDZ-a, nego zbog pukih političkih interesa uvelike dirigiranih iz zagrebačke središnjice HDZ-a kao i zbog osobne netrpeljivosti između dvojice lidera HDZ-a. Iz tog razloga osobno nisam vjerovao ni Martinu Ragužu ni njegovom navodnom zaokretu u nekim političkim pitanjima na nedavnim izborima, što se jasno pokazalo na samom potpisivanju „povijesnog sporazuma“ između dva HDZ-a gdje je ozarenom Čoviću s njegove desne strane sekundirao bjegunac od hrvatskog pravosuđa i pronevjeritelj proračunskih sredstava Niko Lozančić, a Ljubiću je s lijeve strane stajao Martin Raguž koji se u svojoj predizbornoj kampanji zalagao za jednu „drugačiju hrvatsku politiku“ u Bosni i Hercegovini.

Sada se zorno pokazala sva ta „drugačijost“, i Raguževa je moralna obveza bila da, ukoliko želi ostati dosljedan svojim stavovima, uskrati podršku ovakvom suicidalnom potezu svoga stranačkog šefa. I ovo je pokazatelj kako Hrvati uopće nemaju političara sposobnog da autentično, dosljedno i hrabro brani svoja politička načela, pa makar ga to koštalo i gubitka vlasti. HDZ 1990 je nasjeo na jeftinu Večernjakovu kampanju kako bi ta stranka i HSP BiH bili izdajice hrvatskog naroda ukoliko bi išli u vlast bez HDZ BiH, a nije se naravno problematizirao obrnuti slučaj. S druge strane HDZ 1990 je kroz ovo vrijeme propustio priliku za profiliranje u istinsku i autentičnu opoziciju HDZ-u BiH, te se zbog svoje kompromiserske i foteljaške politike potpuno kompromitirao.

Pozornost javnosti ovih dana zaokuplja slučaj „ugroženosti“ kardinala Puljića i njegova mogućeg iseljavanja iz dijela biskupske rezidencije?

Fra Petar Jeleč: Odavno se nije dogodila tako zločesta manipulacija jednim pravosudnim slučajem kao što je to učinjeno u slučaju kardinalove eventualne deložacije iz dijela njegove rezidencije. U širenju neistina i manipulacija na jednak su način sudjelovali predstavnici Crkve, političkih stranaka i mnogobrojnih udruga koji su u svojim izjavama provlačili lažnu tezu kako je ovaj slučaj zapravo pokazatelj ugroženosti Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji žive u Sarajevu.

Vrhunac moralnog beščašća vezanog za ovaj slučaj svakako je posjet Dragana Čovića Vrhbosanskom ordinarijatu i njegova podrška kardinalu Puljiću. Podsjetimo, radi se o čovjeku čija je stranka – a i on sam – aktivno sudjelovala u kreiranju i izglasavanju zakona na osnovi kojega je donesena jedna ovakva presuda. Umjesto argumentirane i smirene reakcije, krenulo se u štetno politiziranje cijeloga slučaja i njegovo prebacivanje s pravnog na vjersko-nacionalističko područje.

Nisam pravnik i ne razumijem se dobro u problematiku vezanu za ovo područje, ali je očito je da zakon na osnovi kojega je moguće legalizirati otimačinu privatne imovine nije dobar i da se o tomu treba povesti rasprava na mjestima gdje se to inače radi. Način na koji je to učinjeno u ovom slučaju je štetan i kontraproduktivan. Ovdje je problem što se šutjelo kada je taj nepravedni zakon pogađao „male obične“ ljude koji bi ostajali bez svoje privatne imovine, a onda se odjednom digla velika halabuka jer se radi o nekome moćnome i važnome članu naše zajednice. To samo pokazuje kako živimo u državi u kojoj se zakoni selektivno provode i u kojoj kriteriji očito nisu isti za sve njezine građane.

Je li Vas iznenadila odluka da zapravo neće doći do kardinalove deložacije?

Fra Petar Jeleč: Uopće me nije iznenadila i bila je sasvim očekivana za svakog iole razumna čovjeka. Naime, svi akteri uključeni u ovaj slučaj od početka su znali da kardinal neće izgubiti dio svoje rezidencije, ali ih to nije sprečavalo da rade ovo što su radili ovih dana i što im svakako ne služi na čast.

Da se razumijemo, u ovoj su zemlji najmanje ugroženi vjerski službenici jer žive kudikamo bolje od običnog svijeta, a od njih su pak opet još najmanje ugroženi ovdašnji vjerski poglavari. Stoga ovdje treba jasno reći kako kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošću Hrvata katolika u ovoj zemlji. O statusu bh Hrvata treba povesti stručnu i principijelnu raspravu, ali to ne treba raditi na ovakav manipulativan način.

Više je krivaca za današnji položaj Hrvata u BiH: na prvom mjestu je to svakako velikosrpska agresija koja je iza sebe ostavila na tisuće mrtvih i protjeranih Hrvata, a njoj uz bok odmah ide tuđmanovsko-šuškovska politika iseljavanja bosanskih Hrvata zbog koje je izazvan i katastrofalni rat s Bošnjacima.

Tu je naravno i velika odgovornost Katoličke crkve koja se nije suprotstavila takvoj politici i u čijem imaginariju najveći unesrećitelji bosanskih Hrvata i dalje zauzimaju istaknuto mjesto. Najveća današnja opasnost Hrvatima prijeti od njihove pljačkaško-egoistične političke elite, pa tek na kraju ljestvice, od loše srpske, bošnjačke i međunarodne politike.

Stvari treba tako postaviti kako bi se moglo shvatiti današnje stanje. Isto tako, vrijeme je da se Hrvati konačno pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je, recimo, Bošnjacima i Srbima u krajevima gdje oni vladaju? Odnose li se Hrvati prema njima nešto bolje nego što se oni ponašaju prema Hrvatima tamo gdje su većina? Ovdje se iz hrvatskih političkih i crkvenih krugova propagira autoviktimizacija i lažni mit o navodnoj hrvatskoj dobroti i neiskvarenosti, i o tomu kako Hrvati nikoga ne ugrožavaju. Kamo sreće da je tako i nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi to bila istina. Iza svega se zapravo očituje porazna činjenica kako su u ovoj zemlji, zbog ovakvog nakaradnog uređenja, oni koji su u manjini uvijek diskriminirani od većine, bez obzira radilo se o tu o Livnu, Duvnu, Širokom Brijegu, Kiseljaku, Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Doboju, Derventi, Šamcu itd.

Zašto se sve to radi, čemu služe ovakvi slučajevi očite manipulacije?

Fra Petar Jeleč: Stvar je vrlo jednostavna: unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, političkog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni političkih ni vjerskih vođa koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja.

Druga, ne manje važna stvar: kod Hrvata je vrlo poznat sindrom zaborava pa tako više nego uspješno zaboravljaju tko je ovoj zemlji i njima samima prouzročio najveća stradanja.

Umjesto toga, sada je trend svaljivanja sve krivnje na Bošnjake od kojih se preko Večernjaka i mnogih ljudi iz Katoličke crkve želi stvoriti neke praneprijatelje „dobrih i nevinih“ Hrvata, katolika.

Udivljenost velikosrpskom politikom jedina je konstanta unutar hrvatskog nacionalnog bića u BiH, još tamo od vremena Tuđmana i Mate Bobana, sve do današnjeg vremena u kojem Dragan Čović vodi politiku u ime hrvatskog naroda. Zato, recimo, od hercegovačkog franjevca Andrije Nikića, koji je u svom patetičnom i skandaloznom pismu kardinalu Puljiću pisao o turskom zulumu nad kršćanima, Hrvatima i katolicima, nećete nikada čuti nikakve osude recimo napada na samostan časnih sestara u Banjoj Luci, ili osude pljačkanja ono malo obnovljenih kuća u Posavini i planske sječe ono malo preostalih „hrvatskih“ šuma u tom entitetu, jer koga više zanimaju ti Hrvati u RS-u.

Posavski i krajiški Hrvati zapravo su postali velika smetnja navodnom hrvatskom interesu stvaranja trećeg entiteta, jer tim „velikim Hrvatima „crkvenjacima“ ide na živce kada se oni tamo nešto bune, te dosadni kakvi jesu stalno postavljaju pitanje svoje Posavine i time remete novostvorenu idilu s Miloradom Dodikom, tom novom zvijezdom i „zaštitnikom Hrvata-katolika“ izvan RS-a. Nadam se da će mu zbog te njegove „brige“ za hercegovačke i bosanske Hrvate izvan njegova entiteta u Mostaru opet biti uručena jedna nova nagrada. No zato ćete redovno moći čitati po lažima već poznate tekstove Večernjakova „novinara“ iz Sarajeva Zlatka Tulića koji mogu biti ogledan primjer srozavanja novinarske etike.

Velika mu je konkurencija doduše jedino Čovićev dvorski „novinar“ Zoran Krešić. Perfidnije i za Hrvate štetnije novine od bosansko-hercegovačkog izdanja Večernjeg lista teško je naći. Na bošnjačkoj strani dostojno mu parira Dnevni Avaz u kojemu je neki dan osvanuo degutantan tekst o Ivanu Lovrenoviću, Vildani Selimbegović, Enveru Kazazu i još nekim drugim ljudima koje revni novinar vidi kao veliku opasnost za ovu zemlju. Najžalosnija od svega je činjenica što u uređivačkoj politici Večernjeg lista vrlo aktivno sudjeluju neki katolički svećenici (npr. Ivan Tolj, Iko Skoko), a sama Crkva ima u ovim novinama svoj vlasnički udio. Neka onda svatko sabere dva i dva pa će mu mnoge stvari i mnogi tekstovi iz ovih novina biti kudikamo jasniji.

Neki dan je u jednom intervjuu kardinal Puljić rekao da „ste Vi njegov svećenik kojeg se ne odriče iako imate različita mišljenja o mnogim stvarima“?

Fra Petar Jeleč: Da, istina je da imamo različita mišljenja o mnogim stvarima i to ne smatram nikakvim problemom zbog kojega bismo se kardinal, ja ili bilo tko drugi trebali uzbuđivati. Ja poštujem funkciju koju on obnaša, ali kao slobodan građanin ove zemlje i intelektualac neću se ustezati da se kritički postavim prema nekim njegovim potezima i potezima bilo koje javne osobe u našoj zemlji. To je moje građansko i ljudsko neotuđivo pravo, kao što je i njegovo pravo da se kritički odredi prema mojim stavovima.

Uostalom, nas dvojica smo to jedan drugom u jednom razgovoru jasno rekli i stvari od tada normalno funkcioniraju. Ostaje mi ipak nejasno zašto je kardinal govorio o nekom „neodricanju“ od mene, jer ne znam kakav sam to crkveni ili civilni prekršaj napravio da bi me se uopće netko trebao „ne odricati“. Tako mogu i ja, parafrazirajući samog kardinala Puljića, reći da je i „on moj kardinal kojega se ne odričem iako se u mnogim stvarima ne slažemo“.

Zašto ste Vi zapravo konstantno na udaru hrvatskih crkvenih i nacionalističkih krugova?

Fra Petar Jeleč: Stvar je po tom pitanju više nego jasna: jednom sam, čini mi se, negdje rekao kako politički i crkveni predstavnici imaju osnovni problem s mojim stavovima zato što se oni radikalno razlikuju od njihova odnosa prema Franji Tuđmanu i njegovoj politici prema Bosni i Hercegovini, za koju smatram i uvijek ću smatrati da je korijen svih problema s kojima se bosanski Hrvati danas susreću, jer ih je ona uništila demografski, politički, moralno, kulturno i duhovno.

Nikad se neću umoriti to govoriti jer smo mi skloni zaboravu, a ta se činjenica ne smije nikada zaboraviti. Kada već govorim o tomu, preporučio bih Vašim čitateljima da pročitaju netom objavljenu knjigu Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića Bosna i Hercegovina – budućnost nezavršenog rata, a posebno dijelove više nego zanimljivog intervjua s Ivanom Lovrenovićem koji se odnose na politiku Franje Tuđmana, kao i sažeti portret ovog političara kojega je Lovrenović tako lucidno napisao na kraju ove odlične knjige koja se čita u jednome dahu. Crkveni krugovi su dodatno ozlojeđeni zbog onoga što sam pisao o ulozi Katoličke crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata koja uopće nije bila tako svijetla i pozitivna kako se to želi prikazati u službenoj crkvenoj historiografiji. Mislim da su to dvije glavne stvari koje smetaju mojim oponentima iz hrvatskog crkveno-političkog miljea.

Je li pametno tako nastupati i dovodite li ovakvom svojom aktivnošću u pitanje napredak u karijeri? Kako se zapravo nosite s napadima i neskrivenom mržnjom koju neki pokazuju prema Vama?

Fra Petar Jeleč: Ne znam je li pametno ili nije, ali znam da ne pišem i ne radim da bih se bilo komu svidio ili izazvao bilo čije simpatije. Kada bih to želio, pisao bih neke sasvim drukčije tekstove. Osobno me pak ne zanima nikakvo napredovanje u karijeri niti u crkvenim službama, što čovjeku svakako daje dodatnu slobodu u njegovom javnom djelovanju.

Što se tiče tih napada, s njima nemam uopće nikakvih problema. Dugujem valjda Bogu, majci prirodi ili komu već drugomu dar da se oni od mene odbijaju kao bumerang i o njima vodim računa kao o lanjskome snijegu. S druge strane me zabrinjava pojava da su današnji intelektualci (čast rijetkim izuzecima) neslobodniji nego što su to bili u vrijeme komunizma, i što zbog oportunizma ili autocenzure ne reagiraju na devijantna ponašanja u našem društvu, posebno na ona unutar vlastitih nacionalno-vjerskih zajednica.

15.11.2010.

BOSNA I HERCEGOVINA: OGRANICEN NAPREDAK NA PUTU KA EU

 

Zvezde na sedištu Delegacije Evropske komisije u BiH

Zvezde na sedištu Delegacije Evropske komisije u BiH

15.11.2010.
U izvještaju o situaciji BiH za ovu godinu, Evropska komisija je ocijenila da je u BiH postignut ograničen napredak u reformama neophodnim za pristup EU.

Podsjećamo da je Izvještaj u Sarajevu predstavio direktor za politiku proširenja i komunikacije u Generalnoj direkciji za proširenje EU Dimitris Kurkulas (Kourkoulas), koji je naglasio da je uspjeh ostvaren samo u oblasti ispunjavanja uslova za liberalizaciju viznog režima, što je rezultiralo odlukom Vijeća EU o ukidanju viza za građane BiH od 15.decembra ove godine.
Dimitris Kurkulas, šef Evropek komisije u Bosni i Hercegovini

Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 2010. godinu predstavljen je i članovima Vijeća nevladinih organizacija. Evo šta su izjavili neki od učesnika ovog sastanka.

Vesna Vukmanić, “Inicijativa i civilna akcija”, kaže da se nevladine organizacije uglavnom slažu sa prezentovanim Izvještajem.

"Većina nije imala priliku da pročita čitav Izvještaj, tako da, ustvari, baratamo s onim što nam je predstavljeno, ali – otprilike – to je neka realna slika stanja. Ono što je prezentovano, oslikava realnu situaciju u BiH. Pokazalo se da BiH ustvari nije napravila napredak koji traži EU u procesu pridruživanja, što je činjenica. Oni dijelovi koji se odnose na doprinos civilnog društva – isto tako proizlazi iz diskusije da su prilično realno predstavljeni u Izvještaju. Nevladine organizacije kroz svoje projekte i aktivnosti već nešto poduzimaju, zavisno koje su im aktivnosti i iz koje oblasti. Moja organizacija se bavi zagovaranjem za izmjene u socijalnom sektoru – izmjene zakona, u socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, kako bi se, između ostalog, ispunili evropski standardi u toj oblasti. Druge organizacije se bave nekim drugim aktivnostima. Dosta nevladinih organizacija, ustvari, i radi na zagovaranju na projektima koji će osigurati primjenu standarda EU. No, naravno, to moraju usvojiti vlasti. Zakoni nisu izmijenjeni, administracija je isto tako i dalje loša, postoje razlike u primanjima, davanjima. Nije ujednačen nivo zaštite između osoba s invaliditetom, ne primjenjuje se UN konvencija o osobama s invaliditetom. Uglavnom – nema pomaka", kaže ona.

Dervo Sejdić, aktivista romskih udruženja, naglasio je potrebu jačeg uticaja civilnog sektora u BiH na politički život.

„Smatram da je nekako naš civilni sektor, ne mislim samo romski, ali civilni sektor u BiH, nekako rascijepan, podvojen, razdvojen, a u nekim momentima, čini mi se, i politički obojen, nažalost. To ima za posljedicu da je civilni sektor vrlo neutjecajan u pogledu nekih lobiranja prema politikama, odnosno političkim liderima u BiH. Druga stvar, mislim da će Evropska komisija u budućem vremenu, i to narednih godinu dana, onako kako se barem moglo osjetiti na sastanku, imati mnogo više interesa za BiH – i zbog tih reformi koje su potrebne, i zbog provedbe odluke Suda u Strazburu, ali i zbog činjenice da je BiH dobila bezvizni režim, da svojim uticajem i oni daju doprinos da se ne dese stvari koje su se dešavale rumunskim ili bugarskim Romima ili bilo kojim građanima koji jesu u socijalnoj situaciji poput Roma.  Mi imamo, da kažem, nekakvu koaliciju civilnog sektora u BiH, međutim, čini mi se, kako se radi par zadnjih godina, definitivno je veoma malo toga kvalitetnog što je proizvela ta koalicija. Veoma malo je konkretnih pritisaka na bh. vlasti da se ovim reformskim pitanjima, prije svega onim osnovnim, ljudskim potrebama, gdje se veoma malo učinilo", ističe on.

Mirhunisa Zukić, “Unija za održivi povratak i integracije”:, kaže da civilni sektor u budućnosti mora preuzeti veću ulogu u samim kampanjama i u dijalogu sa vlastuima kako bi se napravio vidljivi pomak.

"Odnosno, da nevladine organizacije, odnosno kompletno civilno društvo prestane kritikovati, već da učestvuje u napretku. Drugim riječima, kao što je progres iskazan u ovom izvještaju po pitanju napretka usvajanja Revidirane strategije za implementaciju Aneksa VII, bio ustvari proizvod jedne velike kampanje naše organizacije i drugog civilnog sektora, taj je napredak evidentan. Dakle, i u narednom periodu bi trebala biti veća uloga i veća odgovornost civilnog društva", zaključuje Zukić.
15.11.2010.

STEFAN FULE: BOSNA I HERCEGOVINA NE SMIJE BITI OSTAVLJENA PO STRANI

 

Evropski komesar za proširenje Štefan Fule prilikom posjete Sarajevu u martu 2010.

Evropski komesar za proširenje Štefan Fule prilikom posjete Sarajevu u martu 2010.

15.11.2010.
Godišnji izvještaj Evropske komisije o progresu BiH u reformama i evropskim integracijama, objavljen protekle sedmice, takav je da bi ga najbolje bilo zaboraviti. Međutim, riječ je o bh. stvarnosti koja se već danas mora mijenjati, upozorava evropski komesar za proširenje, Štefan Fule.

RSE: Bosna i Hercegovina - kako zvuči evropskom komesaru za proširenje, Štefanu Fuleu – suviše komplikovano, suviše zastrašujuće, suviše lijepo?

Fule:
Meni to zvuči kao važan dio zapadnog Balkana, zvuči mi kao prekrasna zemlja koja ne smije biti ostavljena po strani dok se ostatak regiona kreće prema Evropi, zvuči mi kao zemlja čiji političari moraju naći hrabrosti i kompromisa kako bi svoje programe i koaliciju sastavili oko evropskog cilja. To je zemlja koja mora osnažiti svoju funkcionalnost i, umjesto što zaostaje bez ikakvog značajnijeg progresa, krene i dostigne ostatak regiona.

RSE: Uvijek slušamo samo o preprekama - preprekama na putu reformi, evropskih integracija... Šta se to događa, gdje smo krenuli pogrešnim pravcem?

Fule:
Mislim da su dvije ključne stvari - ne želim spekulirati o dejtonskom procesu i njegovim posljedicama. Ja sam bio jedan od onih koji su oktobarske izbore vidjeli kao priliku da nakon dejtonske, započne dekada Evrope. Dakle, dva su pravca - prvi, kada ste bili okupirani ratom u vašoj zemlji, vašim izazovima, mislim da tada niste stvarno primijetili da mnoge države u regionu idu naprijed - Hrvatska je u završnici pristupanja EU, Komisija je upravo dala preporuku za Albaniju i Crnu Goru, započeli smo rad na mišljenju za Srbiju, ponovili smo da trebaju započeti pregovori sa Makedonijom. Dakle, cijeli region se kreće naprijed. Druga stvar, a izvještaj o napretku to naglašava - vjerujem sasvim objektivno - da prošla godina nije bila najuspješnija godina za bh. evropsku agendu. Mnogo je vremena izgubljeno i to je bila najvažnija poruka kakvu sam nedavno ponio u Sarajevo, nedugo nakon izbora. I pored ova dva faktora, vi još uvijek imate vremena da iskoristite trenutak, nađete koalicijske partnere, stavite zajedno vaše programe i fokusirate se, ne na tačke gdje se razmimoilazite, već na one koje vas spajaju. A ja vidim evropsku agendu i proces proširenja kao jednu od tačaka koja može da objedini različite
političke partije i interese.

RSE: Međutim, prvi znaci nakon izbora i dalje ukazuju da, i nakon izbora, nema zajedničke, jedinstvene vizije o bh. budućnosti. Kako do nje doći, kako tamo stići?

Kada sam posjetio BiH i razgovarao sa ljudima, nije bilo sumnje u njihove interese i težnje – bez obzira kojoj etničkoj skupini pripadali, njihov interes je Evropa, niko ne želi biti ostrvo usred zapadnog Balkana.
Fule:
Mislim da nema magične formule, stvari se teško mogu nametnuti izvana. Vidim opredjeljenje evropskih ministara vanjskih poslova, vidim opredjeljenje visoke predstavnice EU, Catherine Ashton, da bude od pomoći koliko god je to moguće, ali taj proces mora započeti u vašoj zemlji. Taj put moraju preći vaši političari, preuzimajući odgovornost za cjelokupan proces. Tada kada prvi koraci budu načinjeni, tada ćemo mi biti tu da vam pomognemo, ali teško da možemo nadoknaditi nedostatak konsenzusa oko evropskih perspektiva. A to je čudno jer, kada sam posjetio BiH i razgovarao sa ljudima, nije bilo sumnje u njihove interese i težnje – bez obzira kojoj etničkoj skupini pripadali, njihov interes je Evropa, niko ne želi biti ostrvo usred zapadnog Balkana, ostrvo koje nije dio ovog nevjerovatnog evropskog procesa.

"Ujedinite se na proevropskoj agendi"

RSE: Vi nas dobro poznajete, dijelili smo dobar dio zajedničke istorije, i vrlo dobro znate da unutar zemlje imamo različite probleme i prepreke. Govoreći o tome, pitao bih vas kako vidite ulogu gospodina Dodika?

Štefan Fule sa članovima Presjedništva BiH, Sarajevo, 8. oktobar 2010.
Fule:
Imali smo dobar razgovor kada sam posljednji put bio u Sarajevu i dogovorili smo da ćemo razgovor nastaviti naredni put, ne samo u Sarajevu, već i u Banja Luci. Vrlo sam se trudio pokazati njemu i njegovim kolegama u RS šta u svemu tome imaju on, njegov narod, cijela BiH, kakvo je mišljenje EU o odnosu prema Republici Srpskoj i njenom odnosu prema bh. državi i da nije neophodno da snažna država znači slab entitet i obratno. Imam taj osjećaj da ćemo dijalogom, otvaranjem karata, pokazivanjem koristi kakvu može imati stanovništvo RS, kakvu će korist imati onda kada evropski proces zaista otpočne, biti u stanju da se krećemo naprijed.

RSE: Posljednjih se dana u igri pojavljuje novo ime - Milan Kučan, bivši slovenački predsjednik koji bi trebao biti neka vrsta medijatora, pomoći da bh. strane nađu zajednički jezik. Da li u njegovoj ulozi ima i udjela zvaničnog Brisela?

Fule: 
Dva su procesa u pitanju, koja su došla do izražaja posebno otkako je Lisabonski sporazum stupio na snagu. Ti procesi su međuzavisni i tijesno koordinirani - jedan je pristup Evropske kolicije, koja koristi instrumente Unije, drugi je sama visoka predstavnica EU, Catherine Ashton, koja koristi instrumente zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Tu saradnju smo započeli gotovo istovremeno, čim smo preuzeli svoje poslove, čak i prije ljetnje pauze smo zajednički državama članicama Unije predočili neke od ideja kako osnažiti prisutnost EU u BiH. Odlučni smo da koristimo oba instrumenta koja su nam na raspolaganju, da ih koordiniramo, kako bismo pomogli i političarima BiH, ali i svima ostalima, posebno u regionu, te kako bismo našli nekoga ko bi mogao biti od pomoći u traženju izlaza iz trenutne situacije.

RSE: Gospođa Ashton je nedavno pomenula i Tursku kao strateškog partnera EU kada je riječ o podršci BiH.
Kada je riječ o BiH, veoma važno shvatiti da postoje važni igrači, čija bi uloga mogla biti od koristi u nalaženju izlaza iz ove stagnacije. Turska je jedan od tih partnera.

Fule:
Mislim da je, kada je riječ o BiH, veoma važno shvatiti da postoje važni igrači, čija bi uloga mogla biti od koristi u nalaženju izlaza iz ove stagnacije. Turska je jedan od tih partnera. S tom smo zemljom intenzivirali odnose, imamo strukturni dijalog sa Turskom o zapadnom Balkanu, jer nije riječ samo o BiH. Ta uloga Turske nije na račun uloge kakvu ima EU na tom terenu. Turska je kandidatska zemlja i tijesna saradnja obje strane upućuje na tijesne odnose, prije nego da nas udaljava.

RSE: Govoreći o saradnji, kako vidite ulogu ostatka regiona u podršci BiH - prije svega mislim na Srbiju i Hrvatsku?

Fule: Čini mi se da je posebno rukovodstvo Srbije u posljednje vrijeme veoma od koristi, da se veoma jasno iskazuje kada je riječ o odnosima sa BiH. Znam, bilo je mnogo kalkulacija kakva bi mogla biti pozicija Beograda i odnos prema izvjesnim izjavama kakve dolaze iz Banja Luke, ali mislim da jasna pozicija predsjednika Tadića i njegove vlade mnogo pomaže jer radi u korist stabilnosti regiona. Moram reći da sa velikim interesovanjem posmatram aktuelni proces regionalizacije podrške rješavanju bh. pitanja, proces i regionalizaciju koja raste, bar što se tiče Hrvatske i ostalih susjeda.

RSE: Kada biste bili "kralj za jedan dan" i imali u rukama svu moć u BiH, šta biste prvo uradili - nakon jutarnje kafe - šta bi bio vaš prvi potez?

Fule: Osjećam se neprijatno u toj situaciji - znam da mnogo toga ovisi od različitih stvari - Ureda visokog predstavnika, Vijeća za provedbu mira,
Brisela i svega ostalog, ali posljednja stvar koju želim učiniti je da osnažim utisak da političari izvana treba da kažu političarima u BiH šta treba da čine. Moja poruka odmah nakon izbora i moja poruka danas - savršeno su jasne: molim vas, ujedinite se na proevropskoj agendi; jednom kada to postignete, ostalo je dječija igra.

15.11.2010.

SERZ BRAMERC: HAPSENJE RATKA MLADICA PRIORITET ZA TRIBUNAL

 

Serž Bramerc na konfereneciji za novinare u Beogradu, 15. novembar 2010. godine

Serž Bramerc na konfereneciji za novinare u Beogradu, 15. novembar 2010. godine

15.11.2010.

Hapšenje otuženika za genocid Ratka Mladića je “prioritet broj jedan za žrtve i za Tribunal”, izjavio je glavni tužilac Haškog suda Serž Bramerc u ponedeljak Beogradu.
 
Bramerc je u glavni grad Srbije doputovao dan uoči podnošenja izveštaja Savetu bezbednosti o kvalitetu saradnje koju Beograd ostvaruje sa njegovim Tužilaštvom.
 
Najviše reči, očekivano, bilo je o pronalaženju i hapšenju preostalih begunca Mladića i Gorana Hadžića, optuženih za ratne zločine. Pri tome Bramerc je podvukao da je Mladić “profesionalac” koji zna kako se kriti i izbeći onima koji do njega pokušavaju da dopru.

U dvadesetpetominutnom razgovoru sa novinarima Bramerc je dva puta podvukao da mu u Beogradu predstoji najteži sastanak, onaj sa operativnim službama koje rade na samoj potrazi za Mladićem:

Bramerc: Glavna radna hipoteza je da se odgovor za njegovo (Mladićevo) hapšenje nalazi u Srbiji


“Pitate me za krajnji rok za hapšenje Ratka Mladića. Naravno da nema zvaničnih rokova jer ako bi neko bio u stanju da kaže - mi ćemo ga uhapsiti tog i tog dana, to bi onda bio znak da taj neko zna gde se Mladić nalazi. Ponoviću, vreme curi za Tribunal, vreme curi za žrtve i njegovo hapšenje prioritet je broj jedan za Tribunal”, rekao je Bramerc.

Mesec dana nakon što su procurile njegove kritike upućene potrazi koju Beograd organizuje za Ratkom Mladićem, Bramerc je naveo da se istraga bazira na tome da se odgovori na to gde je ratni komandant bosanskih Srba i optuženik za genocid, nalaze u Srbiji:


“Glavna radna hipoteza je da je rešenje za hapšenje Ratka Mladića u Beogradu. Naravno operativne aktivnosti nisu usmerene samo na Srbiju, već i ka nekim drugim oblastima. Međutim, ponavljam, glavna radna hipoteza je da se odgovor za njegovo hapšenje nalazi u Srbiji. Nadamo se da ako bi neko znao gde se on nalazi da bi već bio uhapšen”.
 

Bramerc nije delovao razočarano, što bi se poklopilo sa ocenom vojno političkog analitičara Ljubodraga Stojadinovića iznetoj u našem programu za Srbiju.


Stojadinović veruje da u Beogradu ništa novo nemaju da kažu Bramercu, te je uveren da haški tužilac zapravo ukazuje na to da određene snage opstruiraju Mladićevo hašenje:


“Bilo bi apsurdno misliti da neko od ljudi koji to treba da znaju, zaista ne znaju gde se nalazi Ratko Mladić. Mislim naprosto da Ratka Mladića I dalje čuvaju vitalne informacije koje dolaze, na neki način se odlivaju, iz onih centara koji su zaduženi za njegovo privođenje. To je sigurno I ono što Bramerc govori vlastima u Srbiji, jer sve drugo što je trebalo da se kaže mislim da je već rečeno”.

Šest meseci

No, glavni haški tužilac insistirao je i na tome da je u Beogradu, a posebno sa tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem (kome se posebno zahvalio i pohvalio njegov rad), razgovarao o mreži Mladićevih pomagača:

Vođen samo njemu i operativcima poznatim detaljima Bramerc će u utorak predati Savetu bezbednosti izveštaj o kome će se pod krovom Ujedinjenih nacija raspravljati 6. decembra.

Pretres kuće u vlasništvu porodice Mladić, 23. februar 2010. godine

“Kao što znate u toku su postupci onima koji su bili u mreži pomagača do 2006. godine. Takođe smo razgovarali o pitanjima koja se tiču mreže pomagača (Stojana) Župljanina i (Radovana) Karadžića. Generalno govoreći jako je teško procesuirati, istraživati i sudski goniti one koji su pružali podršku beguncima. Zato što takvi potezi onima koji i dalje daju bilo koju vrstu podrške šalje signal da puno toga rizikuju ako tako nešto nastave da čine. Ako je Mladić bio toliko uspešan u skrivanju sigurno za to postoje razlozi. On je profesionalac, dugo je bio u operativnim službama i zna kako da se krije, kao i kako da pruzme kontramere kada ga neko traži. Jasno je da nije sam, jasno je da uživa podršku nekih drugih lica. To je naravno u samom srcu istrage. Naravno vi razumete da ne mogu da zalazim u ova pitanja koja su operativne i poverljive prirode”.
 

 
Nakon sastanka sa Bramercom predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim sudom Rasim Ljajić saopštio je da postoji zajednički stav “da u ovom trenutku nema nerealizovanih zahteva Tribunala”.
 
“Siguran sam da će I ovaj izveštaj oslikati pravo stanje saradnje Srbije sa Tribunalom. Ona je na veoma visokom nivou. Mi ćemo se truditi da saradnju u svim ovim neatraktivnim aspektima održimo na nivou koji imamo sada, a što se tiče potrage za beguncima sugestije će biti primenjene I zaista se svi nadamo da će dati konačni rezultat”, rekao je Ljajićev saradnik Dušan Ignjatović za naš Radio.

Posle susreta sa Bramercom, premijer Mirko Cvetković je naveo da je Srbija “kontinuirano preduzima sve moguće napore kako bi presotali begunci bili izvedeni perd Sud”. Sudeći po Bramercovim rečima njegov izveštaj neće biti isključivo pozitivan ili negativan.

“Priznajući to da neki ljudi zaista dobro rade svoj posao valja reći da u nekim oblastima i dalje ima mesta za napredak naročito na multidisciplinaran način. Tako da je na to pitanje teško dati crno beli odgovor. Radi se o kompleksnoj dinamici u kojoj zajedno učestvujemo mi i srpske vlasti”, rekaopmje Cvetković.

Bramerc je takođe podsetio da se posle hapšenja Karadžića 2008. godine, očekivao dalji polet u ispunjavanju haških obaveza. To je izostalo, navodi on, a sada preostaje da se istraje na okončanju posla. Stoga je i susret sa novinarima završio porukom:

"Vidimo se za šest meseci."

Što će biti vreme za pripremanje novog izveštaja. 
 

15.11.2010.

U ZENEVI OTKRIVEN SPOMENIK ZRTVAMA SREBRENICE I POGINULIMA U RATU U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Na ženevskom Trgu UN-a otkriven je "Kameni spavač"

image

Na ženevskom Trgu UN-a otkriven je "Kameni spavač", spomenik u znak sjećanja na žrtve Srebrenice i poginule u proteklom ratu u BiH.

Osim gradonačelnika Ženeve Remyja Paganija, otkrivanju spomenika prisustvovala je ambasadorica BiH pri UN-u Emina Kečo i ambasador BiH u Švicarskoj Jakob Finci, bh. iseljenici te ambasadori Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Albanije.

Ambasadorica Kečo je naglasila da je "Kameni spavač" spomenik budućnosti i mogućeg suživota, ali i znak krivnje UN-a za genocid u Srebrenici, saopštila je Stalna misija BiH pri UN-u.

"Sa željom da nada bude vodilja naše budućnosti i sa poštovanjem za sve stradale u ratu u BiH, sa željom da mir bude jedina bitka za koju se treba boriti, otkriven je spomenik koji je i opomena i uspomena", navodi se u saopštenju Stalne misije BiH pri UN-u.

15.11.2010.

SUD BiH: DJORDJE ZDRALE PRAVOSNAZNO OSUDJEN NA 20 GODINA ZATVORA

 

24sata.info PHOTO
image Đorđe Ždrale / 24sata.info

 

24SI - Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH donijelo je i otpremilo drugostepenu presudu kojom se Đorđe Ždrale proglašava krivim za ubistvo i osuđuje na 20 godina zatvora.

 

Prvostepena presuda od 16. aprila preinačena je u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela, na način da se optuženi  Ždrale proglašava krivim da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakona Republike Srpske.

Prvostepena presuda u ostalom dijelu ostaje neizmijenjena, uključujući kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Protiv prvostepene presude žalbu je blagovremeno izjavio branilac optuženog Đorđa Ždrale pobijajući prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede KZ-a.

Istovremeno, branilac je predlagao da Apelaciono vijeće Suda BiH žalbu uvaži i prvostepenu presudu preinači na način da odbije optužbu, ili da optuženog oslobodi od optužbe, ili da prvostepenu presudu ukine i odredi održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem Suda BiH.

Tužilaštvo nije dostavilo odgovor na žalbu.

Apelaciono vijeće održalo je sjednicu na kojoj su branilac optuženog Đorđa Ždrale i tužilac Tužilaštva BiH ukratko izložili žalbene prigovore iz pismeno podnesene žalbe, odnosno odgovore na žalbene prigovore.

Nakon što je ispitalo pobijanu presudu u granicama žalbenih prigovora, Apelaciono vijeće je odlučilo preinačiti prvostepenu presudu, saopšteno je iz Suda BiH.

(fena)

15.11.2010.

BH. REPREZENTATIVCI DANAS SE OKUPLJAJU U BECU

 

Izabranici selektora Safeta Sušića okupit će se u hotelu "NH Vienna Airport", odakle će u večernjim satima otputovati u Bratislavu

image

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine danas će se okupiti u Beču uoči prijateljskog susreta sa Slovačkom u srijedu.

Izabranici selektora Safeta Sušića okupit će se u hotelu "NH Vienna Airport", odakle će u večernjim satima otputovati u Bratislavu.

Sušić danas očekuje sve pozvane igrače, izuzev povrijeđenih Zeca i golmana Hasagića, umjesto kojih je pozvao Subašića iz Olimpica i golmana Željezničara Šehića.

Sušić bi u Slovačkoj trebalo da na raspolaganju ima 20 igrača: Begović, Šehić, Mujdža, Subašić, Pandža, Spahić, Mravac, Bešić, Salihović, Medunjanin, Pjanić, Rahimić, Ibričić, Misimović, Lulić, Vranješ, Štilić, Ibišević, Džeko, Muslimović.

Nogometaši BiH trenirat će u utorak na stadionu "Pasienky", na kojem će u srijedu u 17 sati biti odigrana utakmica.

Susret Slovačka - BiH sudit će Poljak Tomasz Mikulski.

15.11.2010.

HADZILUK NA PLANINI ARAFAT

 

Muslimanski hodočasnici mole na planini Arafat u blizini svetog grada Meke, 15. novembar 2010.

Muslimanski hodočasnici mole na planini Arafat u blizini svetog grada Meke, 15. novembar 2010.

15.11.2010.
Više do dva milijuna muslimana okupilo se na godišnjem hadžu na planini Arafat u Saudijskoj Arabiji. Vjernici slijede stope i riječi proroka Muhameda koji je prije 14 stoljeća izgovorio na svetom mjestu.

Muslimani vjeruju da se na ovaj dan otvaraju vrata nebesa onima koji mole i traže opraštanje.

Sirijski hodočasnik Muhammad Babaki u podnožju brda Arafat, kaže da je doživljaj nesvakidašnji.

"To je neopisiv osjećaj. Nadamo se da Bog oprašta sve i prihvaća naše hodočašća", kaže on.

Deseci tisuća hodočasnika obučeni u bijelo počeli su uspon na svetu planinu iz šatora grada Mina u zoru, uzvikujući: "Evo me, Bože, odgovoram na tvoj poziv".
Saudijski dužnosnici objavili su da su odobrili dolazak oko 1,7 milijuna hodočasnika iz stranih zemalja, a oko 200 hiljada dozvola rezervirane su za hodočasnike koji dolaze iz Saudijske Arabije

Dobrotvorne organizacije opskrbljuju vjernike vodom i suncobranima za zaštitu od sunca.

Mnogi od njih biti će vraćeni posebnim autobusima.

Hadž je počeo u nedjelju, a hodočasnici dolaze iz Meke ili izravno u Minu.

Nakon zalaska sunca, hodočasnici će se premjestiti na Muzdalifu kako bi prikupljali kamenje kojima će izgraditi zidiće. Ritual predstavlja otpor svemu lošem i opiranje iskušenjima.

Hadž je jedan od najvećih i najmasovnijih oblika izražavanja vjere u islamskom svijetu i traje pet dana.

Četvrtina svjetske populacije su muslimanski vjernici, a hadž je dužnost svih vjernika i trebao bi biti obavljen barem jednom.

Saudijski dužnosnici objavili su da su odobrili dolazak oko 1,7 milijuna hodočasnika iz stranih zemalja, a oko 200 hiljada dozvola rezervirane su za hodočasnike koji dolaze iz Saudijske Arabije ili susjednih država u Zaljevu.

No, izvještaji kažu da su na planinu Arafat krenuli deseci tisuća hodočasnika koji nemaju dozvolu boravka.

Saudijske vlasti poduzele su nove mjere kako bi se izbjegle situacije kakve su znale dogadjati posljednjih godina i u kojima je bilo žrtava, najčešće zbog požara u hotelima, u sukobima policije s prosvjednicima i u smrtonosnim stampedima.

Godine 2006. u stampedu je poginulo više od 360 ljudi.

Ove godine je pušten u promet vlak koji je izgrađen u Kini kako bi se smanjio rizik od velikih gužvi i pretrpanosti na cestama. Očekuje se da će ovim valkom biti prevezono oko 180 hiljada putnika tokom petodnevnog hadža.

Vlasti Saudijske Arabije ne isključuju moguće napade ogranka Al-Qaide, pa su snage sigurnosti raspoređene u značajnom broju.
15.11.2010.

NE PONOVILO SE: LJUDI SU UBIJANI IZ ZABAVE SAMO ZBOG NJIMA KRIVOG IMENA

Ne ponovilo se : Ljudi su ubijani iz zabave samo zbog krivog imena

15/11/2010.
• Nije se smjelo pisnuti u stroju. U kuhinji nas je čekao jedan dnevni obrok. Kruh je dijeljen na 42 čovjeka. Tu u koloni izvukli su jednog logoraša. Na livadi sa naše lijeve strane, vojnik ga je zaklao..

Biti uhapšen i završiti na Manjači 1992. godine, bez sumnje bio je jedan od najvećih užasa tokom ratne 1992. godine. Za jednog čovjeka to je mnogo, a još gore je bilo onima koji su imali nesreću da uz njih u logoru završi i njihovo dijete.

Kost i koža                 Ibro Bahunić iz Kozarca doveden je sa svojim 18-godišnjim sinom Mesudom i svaki dan mu je bio drama.Dovedeni smo u prvu štalu-prvi logor. Dijete mi je ležalo na betonu do mene, dobio je dizenteriju i drhtao neprestano. Prvih 6 dana nismo dobili ništa jesti. Vidjeli ste slike kosti i kože logoraša. Možda vam je nepoznato, ali kada su nam oči upale u duplje zbog mršavosti, mnogi su tada privremeno oslijepili. Nikad neću zaboraviti te momente kada sam pipajući dolazio do svog sina, jer ga očima nisam mogao vidjeti - kaže Bahunić.Preživjeli su obojica, ali je supruga Subhija doživjela nervni slom, pa se i danas liječi. Ovo je samo jedna od stotina potresnih priča koja se mogal čuti tokom obilježavanja osamnaeste godišnjica raspuštanja logora Manjača, nedaleko od Banjaluke.

 Tim povodom okupili su se brojni logoraši, da se prisjete koračanja stazama terora, ali ovaj put podignute glave, kao i da  upoznaju javnost da ni do danas na ovom mjestu nije podignuto bilo kakvo spomen obilježje. Manjača je danas "Centar za razvoj i unapređenje sela" stočna farma javnog dobra grada Banjaluke. Jednom godišnje logorašima je dozvoljeno da je obiđu, ali od materijalnih stvari na Manjači mogu samo cvijeće položiti, koje biva bačeno čim oni odu.Od zatvora do kuhinje, sa rukama na potiljku, koračao je i Alija Bilić.Nije se smjelo pisnuti u stroju. U kuhinji nas je čekao jedan dnevni obrok. Kruh je dijeljen na 42 čovjeka. Tu u koloni izvukli su jednog logoraša. Na livadi sa naše lijeve strane, vojnik ga je zaklao i šutnuo mu glavu pred našim očima. Mi smo nastavili šuteći koračati prema kuhinji - govori Bilić, pokazujući gdje se to desilo.Prvi put na Manjaču došla je i Rufija Kesedžić. Ona je i zgubila na Manjači, a poslije se udala za jednog logoraša. O Manjači je imala košmare i prije nego ju je vidjela.

Ubistva i batine         Izgladnjelost ubistva i batine, bili su najredovniji prilozi logorašima, a između toga mnogi logoraši kažu da su im najgore bile batine, kao što ih je dobio logoraš Hakija Islamagić. Kundacima, cijevima, čizmama i kolčevima udarala su ga petorica. Zatim su ga položili da ljubi zemlju. Ljubi zemlju i govori čiju zemlju ljubiš! "Vašu, četničku",odgovorio je Hakija, a zatim ponovo dobio strahovite batine. Na ponovljeno pitanje, kazao je da ljubi jugoslovensku zemlju, i opet zbog pogrešnog odgvora njih petorica ga zaskoče. I nakon trećih batina Smajo Islamagić odgovara čiju zemlju ljubi. "Ljubim Srpsku zemlju živa i zdrava bila", povika iz razbijenih usta. Na to će čuvari oduševljeno "E, vidi kako znaš, sad si za primjer drugim logorašima"! Poslije toga su nastavili batinati druge, i kada im je bilo dosta, prvo su upitali logoraše ima li neko da ne želi više batina. Siroti Hakija Islamagić je jedva digao dva prsta, i onda opet bio prebijen, jer je trebao dići tri.

Zelene jabuke             Među bivšim logorašima koji obiđu Manjaču svake godine veliki je broj onih koji su po raspuštanju logora ostali da žive u inostranstvu. Ahmi Ljutiću nije teško da pređe hiljade kilometara samo da vidi i da se sjeti.Došetao sam do jednog čuvara pored žice. Iza njegovih leđa zelena jabuka rodila k'o nikad. Progutam knedlu i zamolim ga "Daj mi šest tih jabuka, a ti uzmi pa me 6 puta odari kako god hoćeš! Na to mi stražar dadne jabuke i kaže "Evo ti ih bez batina, ali  ako daš drugome, znaj da ću te ubiti", priča Ljutić.Kada se vratio u štalu, svi su primjetili jabuke u njegovim džepovima. Ahmo ih je podijelio sa saputnicima, ali uz ošto upozorenje da, aku budu primjećeni da jedu, njemu zbog zelenih jabuka glave nema.(Kliker.info-(San)


15.11.2010.

SERZ BRAMERC U BEOGRADU, HVATANJE BJEGUNACA GLAVNA TEMA

 

Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramec u razgovoru sa srbijanskim premijerom Mirkom Cvetkoviće, Beograd, 15. novembar 2010.

Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramec u razgovoru sa srbijanskim premijerom Mirkom Cvetkoviće, Beograd, 15. novembar 2010.

15.11.2010
Glavni tužilac Tribunala u Hagu Serž Bramerc u ponedeljeka je ponovo stigao u Beograd. Svojim sagovornicima postaviće opet isto pitanje – zašto su dva najtraženija haška begunca Ratko Maldić, optužen za genocid u BiH, i Goran Hadžić, optužen ratne zločine u Hrvatskoj, još uvek na slobodi.

Stručnjaci naglašavaju da u ostalim oblastima Tribunal i Srbija nemaju problema; omogućen je uvid u sva tražena dokumenta, čak 55 svedoka oslobođeno je čuvanja državne tajne, ipak, to nije dovoljno.

Svoje razgovore u Beogradu, Bramerc je započeo susretom sa premijerom Mirkom Cvetkovićem, ali ga još očekueju razgovori i sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem, šefom Nacionalnog saveta za saradnju s Tribunalom Rasimom Ljajićem i zvaničnicima Tužilaštva za ratne zločine.

Državni zvaničnici kažu da će Bramercova posta Srbiji, zapravo, biti prilika da se podvuče crta i vidi dokle se stiglo u operativnim potragama za Mladićem i Hadžićem.

Šef Vladine kancelarije za saradnju sa Hagom Dušan Ignjatović izjavio je za RSE da je ova poseta prilika da tužilac iznese konkretne primedbe u direktnim kontaktima sa srpskim operativcima.

“Svaka njegova sugestija će biti primenja, ja u to nemam nikakve sumnje i svi ti nesporazumi i njegova nezadovoljstva u aspektu potrage za preostalom dvojicom begunaca biće predmet naših razgovora“, naglašava Ignjatović.
Dušan Ignjatović, šef kancelarije Nacionalnog saveta za saranju sa Haškim tribunalom

On naglašava da Bramerc, zapravo, „kuca na otvorena vrata“ i da će svi napori konačno dati rezultat.

„Ono što vidim jeste da postoji opasnost od banalizacije celog procesa saradnje, a tiče se potrage za Ratkom Mladićem u kontekstu pristupanja Srbije EU, a postroje i mnogi drugi aspekti saradnje koji su uspešni. Politička volja apsolutno postoji da se ova hapšenja izvedu i Bramerc će se ovoga puta suresti sa operativcima i to će biti prilika da se otklone svi određeni nesporazumi ili problemi“, kaže Ignjatović.

Posle velikog razumevanja i nekoliko pozitivnih izveštaja, Bramerc sve češće javno i oštro kritikuje Srbiju. Nedavno je izjavio da je nastupio kritičan trenutak u traganju za Ratkom Mladićem, a tokom prethodne posete Beogradu ukazao je i na manjkavosti u delovanju nadležnih organa.

Bramercova poste Srbiji, poslednji je susret sa zvaničnicima u Srbiji pre nego što svoj novi izveštaj o saradnji zemalja bivše Jugoslavije sa Haškim tribunalom bude podneo Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija 6. decembra.

Ignjatović kaže da očekuje da će izveštaj biti objektivan i korektan kao i do sada.

"Očekujem da će izveštaj da će dati pravu sliku saradnje, kao i do sada. Otvoreno ćemo razgovarati o svim pitanjima i aspektima saradnje tokom posete Bramerca", istako je Ignjatović.

Vlast mora dea prizna svoju nesposobnost

Vojno-politički analitičar Ljubodrag Stojadinović ocenjuje da Beograd već duže vreme nema ništa novo da saopšti glavnom tužiocu. On očekuje da će Bramerc nadležnima u Srbiji ponovo ukazati na to da određene snage vrše opstrukciju hapšenja haških begunaca.

„Ovo se može razumeti i skoro kao otvoreni pritisak i verujem da hapšenja Srbija može da izvede samo ako želi.

RSE: O kakvim problemima govorite?

Stojadinović: To su oni problemi koji su vezani za snage koji ne žele hapšenje preostala dva begunca, tačnije, te snage su dovoljno snažne da u samoj državi vrše opstrukciju hapšenja. Bilo bi apsurdo da neko ko treba da zna gde je Ratko Mladić to ne zna. Smatram da njega čuvaju one vitalne informacije koje se odlivaju iz onih centara koja su zadužena za njegovo privođenje. Sile koje u Srbiji ne žele da se taj posao završi još uvek su dovoljno moćne da onemogućuju instuticije vlasti da okonča taj posao koji već suviše dugo traje i ne može opravdavati slučajnošću ili genijalnošću "hajduka". Vlast mora da prizna svoju nesposobnost ili da promeni one ljude koji ne žele ili ne mogu da taj posao obave kako treba.
15.11.2010.

BORIS TADIC: SRBIJA ZELI NAJBOLJE MOGUCE BILATERALNE ODNOSE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

 

Srbijanski predsjednik izrazio očekivanje da će sve institucije u BiH biti uspostavljane u narednom periodu da bi bila osigurana politička stabilnost

image Tadić: Ekonomija najznačajnije pitanje

Predsjednik Srbije Boris Tadić danas je u Banjoj Luci još jednom ponovio da njegova zemlja želi da ima najbolje moguće bilateralne odnose s BiH, poštujući osnove Dejtonskog sporazuma. Srbija, kao jedna od garanata tog sporazuma, kako je naveo, “ostaje privržena principima teritorijalnog integriteta i suvereniteta svake zemlje u regionu i zemlje koja je uključena u izradu Dejtonskog sporazuma”.

Tadić, koji je danas prisustvovao konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine, rekao je da će Srbija nastaviti da održava, izgrađuje i dograđuje specijalne i paralelne veze s Republikom Srpskom (RS), što je kaže, njihovo legalno i legitimno pravo, vodeći računa o položaju srpskog naroda u cijelom regionu.

Tadić je Dodiku još jednom čestitao izbor za predsjednika RS-a, kao i svima koji su danas izabrani na konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine RS-a.

Izrazio je i očekivanje da će sve institucije u BiH biti uspostavljane u narednom periodu da bi bila osigurana politička stabilnost i kako bi Srbija mogla da pokrene proces saradnje, posebno u domenu ekonomije i u svim sferama politike. Ekonomski razvoj, kaže, čeka i RS i Srbiju, jer se "nalazimo u kompleksnom periodu nakon udara svjetske finansijske krize, koji je ostavio posljedice i na ekonomijama mnogo razvijenih zemalja i na taj način i na RS, BiH i Srbiju".

Srbijanski predsjednik je ukazao da je pitanje ekonomije najznačajnije pitanje s kojim se svi zajedno suočavamo i da je stoga spreman da se u okviru Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama nađu unutrašnji resursi koji postoje u RS-u, BiH i Srbiji da bi se podigao životni standard građana.

15.11.2010.

MILORAD DODIK: NECEMO ODUSTATI OD AUTONOMIJE RS NI PO CIJENU NEULASKA U EU!

 

Novi predsjednik Republike Srpske nakon polaganja svečane zakletve kazao kako nije moguća unitarna BiH

image Dodik: Izvinjenje nevinim žrtvama

Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je danas nakon polaganja svečane zakletve da Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost te da će se on zalagati za njen prosperitet i očuvanje, da nije moguća unitarna BiH, te se i izvinio za sve zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom.

Ističući da je RS suština njegovog političkog i životnog angažmana, on je u obraćanju poslanicima Narodne skupštine na prvoj konstituirajućoj sjednici, naglasio da će biti predsjednik svim građanima, bez obzira na to kojoj naciji ili vjeri pripadaju i bez obzira na to da li su glasali za njega. Dodik je dodao da je međunarodna zajednica svojim petnaestogodišnjim djelovanjem odlučujuće doprinijela uspostavljanju mira, rekonstrukciji i stabilizaciji društva i svakako zaslužuje uvažavanje i zahvalnost.

- Ali dobre namjere ne mogu biti izgovor za ono što je loše urađeno. Naše nepristajanje na nelegalno djelovanje visokih predstavnika i OHR-a, imalo je za cilj zaštitu legitimnih interesa i ostvarivanje ustavne pozicije RS kao subjekta međunarodnog ugovora poznatog kao Dejtonski sporazum - kazao je novoizabrani entitetski predsjednik i ponovio je da je za onu BiH koja uvažava RS, “ali ne za BiH iz islamskih deklaracija i nekih usijanih političkih glava iz Sarajeva”.

Kazao je i da nije zadovoljan učinkom institucija koje su "nasilu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire”. Protiv je, kaže, svega onoga što nema legalitet i legitimitet, kao da RS i FBiH plaćaju neefikasnu i nepotrebnu administraciju u institucijama koje su kreirane na nivou BiH.

Istakao je i da oni “koji sanjaju unitarnu BiH, ili koji se nadaju da će pod plaštom evropskih integracija, razvlastiti RS", trebaju znati da RS nikada neće "odustati od svoje autonomije, ni po cijenu neulaska u Evropsku uniju”. Kazao je da se u potpunosti zalaže za poštovanje Dejtonskog sporazuma, ne duha sporazuma, već onako kako je on napisan, i svih aneksa tog sporazuma, koje je i RS potpisala.

- Naše opredjeljenje za evropski put znači da smo spremni da u EU uđemo kao partneri s identitetom i integritetom sticanim vjekovima. Želimo da u jednu takvu multikulturalnu zajednicu uzidamo svoj kamen, sa svim posebnostima i specifičnostima. Mi smo uvjereni da Evropa bez nas nije i ne može biti potpuna. Od EU nas dijele možda i decenije pridruživanja, ali za Evropu nas veže duga istorija zajedničkih poduhvata, u kojima smo, rame uz rame, s velikim evropskim narodima i državama gradili pravednije, slobodnije i demokratskije društvo - naveo je Dodik.

Još je naveo i da za predstavnike RS u zajedničkim organima BiH, Ustav RS, Dejtonski sporazum i njegovi aneksi jesu obrazac i uputstvo za djelovanje.

- Ne odustajemo od razgovora i dogovora s institucijama Federacije BiH, s predstavnicima konstitutivnih naroda. Zato pozivam sve relevantne političke predstavnike dvaju entiteta i tri naroda da otpočnemo istinski dijalog čija je mjera uvažavanje svih, a prije svega drugog. Jedino mir nema alternativu. Odbacujem svako nasilje, i promotori toga ma gdje bili, i na kojoj strani se nalazili, moraju biti kažnjeni rigorozno - kazao je Dodik.

Između ostalog je naglasio i da nametanje zakona i odluka od visokog predstavnika u RS više ne prihvata.

“I dalje ostajemo na stanovištu da je OHR glavni kočničar svih reformskih procesa u BiH, i glavna prepreka na evropskom putu BiH. O tome su govorili i najodgovorniji ljudi iz Evropske komisije”, doda oje on.

Dodik je u svom govoru naglasio i da oni koji su, krijući se iza naroda počinili zločine nad nesrpskim stanovništvom ne mogu, ne smiju, i neće uživati zaštitu RS, već da treba da odgovaraju za nedjela koja su počinili.

- Ne postoje tri istine. Postoji jedna. Da bismo do nje došli moramo je istrgnuti iz čeljusti politike i ostaviti je objektivnom sudu vremena. Put pomirenja vodi i kroz razumijevanje patnje i stradanja drugih. RS se ranije izvinila za nevino stradale. Ja i ovoga puta, a to sam činio i ranije, izražavam najiskrenije žaljenje zbog svake nevino stradale žrtve, posebno onih žrtava koje su stradale od ruku pojedinaca iz naroda kome i sam pripadam. Svaka žrtva zaslužuje poštovanje. I svaki zločin osudu - dodao je on.

Osvrnuo se u svom govoru i na protekle četiri godine premijerskog mandata, a novu Vladu RS vidi kao kompetentnu i odgovornu. Apelirao je i na borbu protiv kriminala i korupcije, kao borbu za opstanak svakog građanina RS.

15.11.2010.

SBiH: NEPRIHVATLJIVI TERMINI "DRZAVNA ZAJEDNICA" I "TRECA FEDERALNA JEDINICA"

Bez obzira o kakvim namjerama se radi podsjećamo da federalne jedinice obično raspolažu pravom samoodređenja do otcjepljenja, a prema važećem Ustavu BiH, entiteti u Bosni i Hercegovini su samo administrativne jedinice

image

U posljednje vrijeme u istupima pojedinih domaćih političara sve se češće čuje upotreba termina „državna zajednica“, vjerovatno po ugledu na nekadašnju državnu zajednicu Srbije i Crne Gore i sa namjerom da Bosna i Hercegovina završi na isti način kako je završila ta zajednica. Za Stranku za Bosnu i Hercegovinu je to apsolutno neprihvatljivo i predstavlja amnestiju i legalizaciju genocida i etničkog čišćenja i drugih zločina počinjenih sa namjerom da se realizira projekat uništenja Bosne i Hercegovine.

Također, u vezi sa unutrašnjim uređenjem Bosne i Hercegovine spominje se konstrukcija „treća federalna jedinica“. Stranka za Bosnu i Hercegovinu podsjeća da Daytonskim ustavom Bosna i Hercegovina nema federalno uređenje pa se prema tome ne može na osnovu nepostojeće federalizacije govorito o novim federalnim jedinicama. Bez obzira o kakvim namjerama se radi podsjećamo da federalne jedinice obično raspolažu pravom samoodređenja do otcjepljenja, a prema važećem Ustavu BiH, entiteti u Bosni i Hercegovini su samo administrativne jedinice.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu se od 1998. godine u kontinuitetu zalaže i ubuduće će se zalagati za regionalizaciju države po modelu prema kojem su regije određene društveno-ekonomskim razvojem i nizom drugih faktora – historijskim, ekonomsko-geografskim, privrednim, političkim, geoprometnim i okolinskim, a sve sa ciljem postizanja održivog razvoja, izgradnje jedinstvenog ekonomskog prostora i integracije bosanskohercegovačkog društva.

Ovakav model regionalizacije Bosne i Hercegovine je prije deset godina podržala i Evropska komisija jer on zapravo predstavlja koncept razvoja Evropske unije. Na ovaj način bi se Bosna i Hercegovina lakše integrirala u Evropsku uniju, a istovremeno bi se snažno podstakao razvoj Bosne i Hercegovine utemeljen na prirodnim, društvenim i ekonomskim činiocima.

Ovim se postiže i jedan dugoročno važan cilj i to ne samo za Bosnu i Hercegovinu – bosanskohercegovački pluralizam kao jedinstven civilizacijski doprinos bio bi sačuvan za generacije koje dolaze. Evropska podrška ovom modelu potvrdila bi privrženost istinskim vrijednostima u vrijeme krize pluralizma uz sva kolebanja i previranja u ovom razdoblju, saopćio je Press centar SBiH.

15.11.2010.

"REICH TRECI, SIROKI CETVRTI": NAJVECI KRETENI SIROKOG BRIJEGA I HERCEGBOSANSKA SRAMOTA!

 

24sata.info PHOTO
image Nacistička zastava u Širokom Brijegu / san

 

24SI - Nazivaju ih najvećim kretenima Širokog Brijega i hercegbosanskom sramotom. Zadojenim pubertetlijama idiotske političke orijentacije. Notornim glupanima i derištima iz tupavih kuća. Tatinim i maminim debilčićima puštenim sa lanca u nedjeljno popodne. Dezorijentisanim mlađahnim idiotima tek nedavno odvojenim od pelena. Germanskim konjušarima. Prištavim kompleksašima.

 

Zamjeraju im da su vješanjem nacističke zastave odlučili osramotiti ono malo ionako sotonizovanog naroda i na njega navući dodatni bijes onih centara moći koji mu godinama rade o glavi. Snebivaju se kako neko može toliko mrziti vlastiti grad i vlastiti narod pa mu usred borbe za ravnopravnost u BiH plasirati tako bljutavu podvalu.

Prozivaju zbog njihovog ispada školu, roditelje i policiju. Roditeljima tih, kako kažu, glupana izražavaju iskreno saučešće sa željom da se zbog svoje djece crvene tačno onoliko koliko će zbog njihovog neodgovornog odgoja Široki i cijela Herceg-Bosna govana pojest, nakon što slike klinaca sa zastavom Trećega Reicha, razvijenom na utakmici između Širokoga Brijega i Sarajeva, obiđu svijet. Policiji zamjeraju što uz par odgojnih šamarčina na licu tih klinaca nije zauvijek ucrtala kukasti krst od modrica.

Sve se ovo, što sam bez navodnika citirao, moglo se pročitati u redakcijskim i autorskim komentarima - dakle, ne u onoj kloaci nepotpisanih bljuvotina koja prati manje-više svaki tekst na internetu - objavljenim uglavnom na portalu poskok.info nakon barjaktarske nedjelje na širokobriješkom stadionu. Moglo se pročitati i mišljenje opštinskog načelnika Mira Kraljevića da navijači koji su držali "zastavu iz nekih vremena koja želimo što prije zaboraviti" ne žele dobro Širokom Brijegu. I saopštenje Upravnog odbora NK Široki Brijeg koji "najoštrije osuđuje sve stvari koje nemaju veze sa sportom pa tako i isticanje zastave sa nacističkim simbolom".

Klinci koji su na Pecari raskrilili zastavu Trećega Reicha vjerovatno ne razumiju zašto se na njih digla takva dreka. A najmanje od svega razumiju zašto njihovu ornamentiku kao "stvar koja nema veze sa sportom" osuđuje vodstvo voljenog kluba, na čelu sa generalom Zlatanom Mijom Jelićem, koji je javno obećavao kako će Široki i Dinamo "razigravati za prvaka NDH".

Ne shvaćaju zašto gnjevne primjedbe na njihov odgoj danas upućuju i oni koji su stvorili čitavo njihovo jučer, oni koji su učinili sve da njihovo djetinjstvo protekne u okruženju filoustaške osvete nad prošlošću, u kome je sve što ima ikakve veze sa Endehazijom - a zastava Trećega Reicha itekako ima - djeci trebalo biti bliže i milije od Ninja kornjača, Asterixa, Harryja Pottera, šegrta Hlapića i junaka Pavlove ulice.

Ne ide tim klincima, eto, u glavu zašto se zastavom Trećega Reicha ne bi smjelo navijati za četvrtoplasirani klub Premijer lige BiH, za klub čiji predsjednik ima ambiciju osvojiti titulu prvaka NDH. I zašto ih sad odjednom svi optužuju da oznakama Trećega Reicha potkopavaju Treći Entitet.

Predrag Lucić
"Novi list"

(24sata.info)

15.11.2010.

MUAMER ZUKORLIC: "UKOLIKO SE REPUBLIKA SRPSKA POKUSA OTCIJEPITI BICE RATA, I TO ZESCEG NEGO STO JE BIO"

 

24sata.info PHOTO
image Muamer Zukorlić / 24sata.info

 

24SI - Ukoliko Republika Srpska (RS) pokuša da se otcijepi od BiH biće rata i to žešćeg nego što je bio, smatra muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić, poznat po svojim kontroverznim medijskim istupima.

 

"Nemoguće je da dođe do otcjepljenja RS od BiH, jer su se pokušaji razbijanja BiH pokazali nemogućim. To proizilazi iz nemogućnosti da se striktno podijeli srpski i bošnjački životni prostor... Zato mislim da je to apsolutno nemoguće, i da će biti rata ukoliko se RS pokuša otcijepiti i to žešćeg nego što je bio. Još iz jednog razloga ne vjerujem da je tako nešto moguće, jer sam svjestan da pitanje stabilnosti BiH nije samo pitanje Bosne, već pitanje regiona", rekao je Zukorlić za "Depo".

On je naglasio da Sandžak insistira na svojoj vezi sa BiH kao nečim što je "žila kucavica" njihovog opstanka.

"Treba imati u vidu činjenicu da su Bošnjaci jedini narod u Evropi koji nema svoju nacionalnu državu i zato je potrebna još jača veza između sandžačkih Bošnjaka i Bošnjaka u BiH", kaže Zukorlić.

On smatra da je autonomija Sandžaka neminovna i, prije svega, nešto što je "režim Srbije prihvatio u načelu, u cilju eurointegracija, jer je decentralizacija Srbije i preuređenje na regione nešto što je neophodno da se desi na tome putu".

"Mi tražimo sandžačku autonomiju u okviru jedne regionalne autonomije u tom cjelokupnom preuređenju i jednom novom mozaiku. Mislimo da je to neminovnost i neophodnost i da će se rješavati u jednom procesnom odnosu. To nije stvar koja treba da se riješi na jednom sastanku. Prosto, mislim da se sve stvari u tome smjeru i kreću", rekao je Zukorlić.

On tvrdi da ne postoji razjedinjenost Bošnjaka i muslimana u Srbiji, iako neki priznaju instituciju reisu-l-uleme Islamske zajednice u Srbiji, a neki ne.

"Tradicijom i duhovnošću postoji samo jedan reisu-l-ulema, a to je reisu-l-ulema u Sarajevu. Ne postoji ni vjerski ni tradicionalni osnov da postoji reisu-l-ulema bilo gdje osim u Sarajevu... Takođe, Islamska zajednica Srbije je vještačka tvorevina koju je proizveo beogradski režim kako bi, ustvari, usporio razvoj islamske zajednice. Slično je to modelu Fikreta Abdića. Isti ljudi koji su proizveli Fikreta Abdića u BiH, proizveli su i Adema Zilkića u Srbiji", smatra Zukorlić.

(srna)

15.11.2010.

NA UTAKMICI U GACKU NAVIJACI POVIKIVALI: "NOZ ZICA, SREBRENICA", "BIT CE OPET KRVI, KOLJI..."

 

Odbojkašice Kule Gradačac spašavale živu glavu u Gacku

image

Nakon nedaća koje su ih zadesile na putu do Gacka, poplava i nevremena, odbojkašice Kule iz Gradačca nisu imale mira, jer su u povratku morale spašavati živu glavu.

Ovog puta ne zbog loših vremenskih prilika nego zbog ljudi s lošim namjerama. Gostovanje u Gacku dugo će im ostati u sjećanju kao strašan horor koji se nikada ne zaboravlja.

Tokom i nakon zaostale utakmice trećeg kola Premijer lige BiH gradačačke odbojkašice, treneri i članovi uprave kluba doživjeli su nevjerovatan izliv mržnje, pogrdnog i neprimjerenog skandiranja skoro 200, prema svemu sudeći dobro orkestriranih, nazovimo ih navijača. Utakmica nije ni počela, a s tribina su se čule uvredljive nacionalističke parole, kao što su „Nož, žica, Srebrenica“, „Bit će opet krvi, kolji, kolji...“ te secesionističkih parola „... može Srpska i bez tebe, Federacijo“.

Zbog toga, ali i zbog ubacivanja čvrstih predmeta u teren, od kojih je jedan pogodio odbojkašicu Amilu Gopo, sudija Darko Savić je tri puta prekidao utakmicu.

Molbe trenera i odbojkašica Gacka da se navijači smire nisu urodile plodom pa je u trećem setu kod rezultata od 7:5 za Kulu ispražnjena dvorana i utakmica je privedena kraju.

No, ni tu nije bio kraj nedaćama odbojkašica iz Gradačca, koje su iz dvorane morale izaći na sporedni ulaz. Kod autobusa su ih ponovo dočekali bijesni navijači, ali je, srećom, intervencijom trenera i službenog predstavnika Gacka izbjegnuto kamenovanje.

- Ovo što nam se desilo je za ne povjerovati. Nemam prave riječi kako bih to opisao. Ničim nismo zaslužili onakav tretman - kazao nam je član uprave i službeni predstavnik Kule Ismet Hasanbašić pohvalivši prvog sudiju Darka Savića iz Lukavice.
Kula je, inače, dobila s 3:0.

Kažnjen domaći klub

Zbog, kako je navedeno u odluci, nesportskog ponašanja publike u većem obimu, direktor takmičenja Rado Kuzmanović izrekao je tri disciplinske mjere Gacku.

Ovaj klub će naredne dvije domaće utakmice, protiv Jedinstva i Hercegovca, morati odigrati u mjestu koje je od Gacka udaljeno najmanje 100 kilometara, a onda će Jahorinu dočekati pred praznim tribinama. Također, Gacku je izrečena i novčana kazna u iznosu od 1.000 KM.

15.11.2010.

BANJALUKA U SOKU: OCAJNA MAJKA ODSJEKLA SEBI DOJKO

Banja Luka u šoku : Očajna majka odsjekla sebi dojku

14/11/2010.
• Dežurni ljekarski tim u Kliničkom centru Banjaluka spasio je život Gordani Arežini (31) iz Mrkonjić Grada, očajnoj majci bolesnog djeteta, koja se pokušala ubiti na vrlo surov način.Život mlade majke spasen je nakon višečasovne operacije, a višestruke povrede koje je nesrećna žena sebi nanijela nožem šokirale su, kako saznajemo, kompletan hirurški tim.Izbola se u nekoliko navrata u predjelu lijeve strane grudnog koša, povrijedila se direktno u srce, probila je srčanu ovojnicu, plućno krilo i rebra, a nakon svega sebi je odsjekla lijevu dojku...

Dežurni ljekarski tim u Kliničkom centru Banjaluka spasio je život Gordani Arežini (31) iz Mrkonjić Grada, očajnoj majci bolesnog djeteta, koja se pokušala ubiti na vrlo surov način.Život mlade majke spasen je nakon višečasovne operacije, a višestruke povrede koje je nesrećna žena sebi nanijela nožem šokirale su, kako saznajemo, kompletan hirurški tim.Izbola se u nekoliko navrata u predjelu lijeve strane grudnog koša, povrijedila se direktno u srce, probila je srčanu ovojnicu, plućno krilo i rebra, a nakon svega sebi je odsjekla lijevu dojku."Nezavisnim" je potvrđeno da sličan pokušaj samoubistva odavno nije zabilježen, posebno zbog toga što je svaki ubod nožem koji je majka dvoje djece sebi zadala izazivao ogroman bol.Motiv majke da se izbode nožem u srce bio je očaj i nebriga društva za liječenje njenog petogodišnjeg sina koji boluje od autizma.Tragedija se dogodila u petak uveče, u mrkonjićkom naselju Rijeka, a slučaj je policiji prijavio Rodoljub Vučković, kod kojeg je Arežina stanovala kao podstanar s mužem i dvoje djece.

Prva pomoć Arežini je ukazana u Domu zdravlja u Mrkonjić Gradu, a zatim je prebačena u Klinički centar u Banjaluci.U KC-u su juče potvrdili da je odmah na prijemu Arežine konstatovano da pacijentkinja ima amputiranu lijevu dojku, te više ubodnih rana u predjelu lijeve strane grudnog koša i srca."Pacijentkinja je bila blijeda, niskog pritiska, vidljivo iskrvarena, te su odmah preduzete mjere reanimacije i premještena je u operacionu salu", naveli su iz KC-a.Operacija je trajala dva i po sata, a i nakon operacije tim ljekara nastavio je borbu za život mlade majke upornim reanimacijama pacijentkinje."Nezavisnim" je potvrđeno da su u timu hirurga koji je spasio život Arežini bili doktori Dušan Janičić, Goran Kajkut, Marko Kantar i anesteziolog Nenad Škorić.Nakon višečasovne operacije i konstantnih reanimacija, te većeg broja transfuzija, povrede Arežine bile su konačno sanirane, a njen život spasen je sigurne smrti.Pacijentkinja je nakon operativnog zahvata hospitalizovana na Klinici za anesteziju i intenzivno liječenje.Predrag Berić dežurni ljekar na Klinici za anesteziju i intenzivno liječenje banjalučkog KC-a, izjavio je juče da je Arežina stabilna, svjesna, te da nastavlja dalje liječenje na Klinici za torakalnu hirurgiju.Članovi rodbine i poznanici Arežine koji su željeli ostati anonimni ispričali su da Gordana živi u teškim materijalnim uslovima."Bore se jadni svaki dan, a ona nikako nije mogla naći posao, jer se svakodnevno mora brinuti o bolesnom dječaku. Suprug Lazo joj radi, ali to u današnje vrijeme nije dovoljno. Ovo što se dogodilo treba da zabrine čitavu zajednicu, jer ovakvih slučajeva ima na sve strane", ispričala je rođaka Arežine koja je  željela ostati anonimna. (Kliker.info-NN)


15.11.2010.

MEGAVATI BILI PRECI OD LJUDSKIH SUDBINA

 

Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.

Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.

14.11.2010.
Na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek se traga za više od 14.600 nestalih osoba. Prema posljednjim podacima objavljenim u izvještaju EK, 10.402 ih je sa područja BiH. Sporost u identifikacijama, političke prepreke i pravna neažurnost učinili su da se u proces traženja nestalih uvuče sumnja i nepovjerenje.

Perućac - akumulacijsko jezero HE Bajina bašta jedna je od najvećih masovnih grobnica u regionu. Otkrivena je nakon što se voda povukla zbog remonta koji je radila Elektroprivreda Srbije. Na potezu između Višegrada i Bajine Bašte u susjednoj zemlji, za dva i po mjeseca pronađeni su ostaci najmanje 97 osoba. Većina iz posljednjeg rata. Porodice žrtava narednu priliku neće dobiti još deceniju, pa su sami, uz istražitelje Instituta za nestale i dobrovoljce, uz ograničene resurse i izuzetno teške uslove, iskopavali posmrtne ostatke.

No, ni to nije bilo dovoljno da se iskopavanje ove grobnice privede kraju. Okončano je 6. oktobra puštanjem u rad HE. Tako su megavati, uz nemoć BiH da se izbori diplomatskim sredstvima za dužu odgodu, pomračili posljednju nadu porodicama.

Kada je do Slapa kod Žepe 1992. godine doplutalo prvo tijelo, Mehmed Tabaković ni slutio nije da je to samo početak užasnih zločina u Podrinju. Imao je tada 60 godina i sa grupom stanovnika Žepe iz jezera Perućac izvukao je 128 tijela.

„Ne znam ja dan i datum. Znadem da smo mi počeli ko smije da izađe na jezero ovdje, iz zaliva Žepe rijeke, i sa čamcem uzme mrtvaca i uvuče ga ovamo. Bilo šta da imaš, kakvu žicu, pa za čamac i gore na ušće - tu smo kopali. Znadem da smo jedan dan ukopali 20 i nekoliko, a to je kad je pobijena smjena radnika muslimana u Višegradu u Terpentinu,“ priča on.

18 godina poslije Salem Fejzić sa svoje 74 godina još uvijek traga za 32 ubijenih u njegovom selu Barimo kod Višegrada. Najmlađa žrtva imala je 12, a najstarija 92 godine.

„Najviša grobnica jedana u cijeloj Bosni i Hercegovini jezero Bajina Bašta. Tu se nikad za nikad ne mogu naći sve kosti. Dabogda da se nađe četvrti dio kostiju ovdje,“
kaže Fejzić.

Bez adekvatne podrške države

Meho Baždar izgubio je roditelje. Zapaljeni su u porodičnoj kući u selu Medna Luka kod Rogatice. Njegov sin jedinac u 15. godini života preživio je strijeljanje. Meho nema lijevu ruku, ali i on je bio na jezeru Perućac.
Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.

„Što god se nađe, uzuvar je da nečija porodica smiri dušu.“


Otežano kretanje kroz mulj, visoke temperature, zmije, zadah raspadnute prirode, dvije obale duge više od 100 kilometara - samo je pokušaj da se dočara ambijent iz najveće masovne grobnice na Balkanu. Esad Hrustić izgubio je oca Bešira, koji je 1992. ostao u Višegradu vjerujući da je JNA i njegova vojska.

„Razlog mog dolaska nije samo on. Tu je mnogo familije koja je nestala, mnogo prijatelja. Svaka kost, svaki trag će vjerovatno učiniti da mi savjest bude još čistija,“ kaže on.

Stotine ljudskih života u ovom dijelu Evrope nisu bile vrijedne da se zbog njih, a ne zbog kvara, isprazni jezero jedne hidroelektrane. Dva i po mjeseca ekshumacija protekla su u borbi sa vremenom, kojeg nije bilo dovoljno da se sve temeljito istraži, jer megavati su bili preči od ljudskih sudbina.

Predsjedavajući Skupštine općine Višegrad Bilal Memišević, koji je tek nedavno pronašao dijelove skeletnih ostataka svoga oca, nije iznenađen što ni najhumaniji od svih poslova u ovoj zemlji nema adekvatnu podršku države.

„Kada je državni nivo u pitanju te podrške i nema. Ali evo, i neko logično pitanje: kako će je i biti kada polovina države zanemaruje ili negira genocid i ono što se Bošnjacima na ovim prostorima desilo? Ili zanemaruje jednu od većih ili najvećih grobnica na području BiH. Ili da suzimo taj prostor - na području istočne Bosne. Mislim da i ovaj drugi dio BiH - i Federacija i kantoni - nije na najbolji način odgovorio ovom pitanju. Dakle, Ovdje su samo građani, pojedinci i Institut koji vodi uvaženi Amor Mašović odgovorili na pravi način,“
navodi Memišević.

U državi u kojoj su zločinci i heroji davno zamijenili uloge, a živi se još uvijek plaše mrtvih, u državi u kojoj se povjerenje na izborima stiče širenjem mržnje, ništa nije iznenađenje. Ipak, građani i narodi, nacionalne manjine i ostali u BiH slažu se barem u tome da žele mir, bolji život i da više nikada ne traže kosti svojih najdražih. Upravo zbog toga oni koji ih predstavljaju trebali bi podržati proces traženja nestalih i pokazati pijetet prema svim žrtvama.


Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240964

Powered by Blogger.ba