Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.11.2010.

VLADA SLOVENIJE USVOJILA ODLUKU DA MILANA KUCANA IMENUJE "IZASLANIKOM" ZA BOSNU I HERCEGOVINU

 

Slovenački premijer je dodao da će razlog zašto su se odlučili za Kučana bivši predsjednik Slovenije sam reći kada to odluči

image

Slovenački premijer Borut Pahor je danas potvrdio da je Vlada ove zemlje usvojila odluku kojom se bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan imenuje za specijalnog izvjestioca za BiH.

Premijer je u toku današnje svečanosti povodom 20. godišnjice Sindikata željezničara Slovenije rekao agenciji STA da je vlada imenovala Kučana za proučavanje mogućih uspješnih puteva za ustavne promjene u BiH kako bi kod evropskih partnera imala ''elaborirano'' mišljenje o napretku te države.

Slovenački premijer je dodao da će razlog zašto su se odlučili za Kučana bivši predsjednik Slovenije sam reći kada to odluči.
Kučan ne bi bio zvanični predstavnik Evropske komisije ili Evropske unije, a svoj posao bi vršio iz Slovenije.

06.11.2010.

IZVJESTAJ EVROPSKE KOMISIJE: SRBIJA "POZITIVNA", HRVATSKA JOS MALO KORUMPIRANA, BiH BEZ VIZIJE

 

U izvještaju se govori i o ukupnoj evropskoj politici proširenja i Komisija ponavlja svoju predanost primanju novih država u članstvo, ističući da je to u interesu Unije, kao i da se mora boriti protiv "zamorenosti proširenjem"

image

U godišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku država koje teže članstvu u Evropskoj uniji (EU), Srbija je pohvaljena zbog poboljšanja odnosa s Prištinom, ali je pozvana da uloži veće napore u pronalaženju i hapšenju preostalih haških optuženika.

U izvještaju koji će biti objavljen u ponedjeljak, navodi se da je Srbija pokazala pozitivne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala, ali da su potrebni veći napori u reformi pravosuđa i administracije, navodi Reuters, koji je imao uvid u nacrt ovog dokumenta.

Kako prenosi Tanjug, od Srbije se zahtijeva puna saradnja s Haškim tribunalom i konstruktivniji pristup po pitanju učešća Kosova u regionalnoj trgovini i saradnji, kao što se vlasti u Beogradu pozivaju da priznaju carinske deklaracije privremenih institucija samouprave u pokrajini.

U izvještaju se navodi da je Hrvatska ušla u finalnu fazu predpristupnih pregovora s Unijom, ali se ukazuje da ova država mora nastaviti s naporima i dodatno ih intenzivirati, posebno na polju reforme pravosuđa.

Od Hrvatske se, takođe, traži da poboljša borbu protiv korupcije i saradnju s Haškim tribunalom, a navodi se i da ova zemlja mora restrukturirati svoja brodogradilišta i riješiti probleme u vezi s nezavisnosti lokalnih medija.

Za Makedoniju se u izvještaju EK-a navodi da problem s Grčkom u vezi s imenom ove bivše jugoslovenske republike nastavlja da blokira napredak ka članstvu u EU, ali i da u ovoj zemlji mora biti poboljšan dijalog među političkim partijama i napredovati u reformama pravosuđa i javne administracije.

Poboljšanja su potrebna i u sferi slobode izražavanja i poslovnog okruženja.

Za Evropsku komisiju svi su učinili "puno i ništa"

Bosna i Hercegovina napravila je, prema izvještaju, ograničeni napredak u provođenju ključnih reformi, a neophodno je stvaranje zajedničke vizije svih političkih lidera o smjeru u kojem se reforme moraju kretati.

U dijelu izveštaja koji se odnosi na Kosovo, navodi se da se kosovske vlasti moraju ozbiljnije pozabaviti borbi protiv organizovanog kriminala, pranja novca i korupcije, a da ozbiljni izazovi postoje i na polju reforme javne administracije i vladavine zakona.

EK, takođe, navodi da na Kosovu, u praksi, nije osigurana sloboda izražavanja.

Crna Gora će, kako su prenijeli mediji u Podgorici koji su imali uvid u ovaj dokument, dobiti preporuku EK-a za status kandidata, ali će do početka pregovora morati da uloži dodatne napore da popravi stanje u mnogim oblastima, kao što su borba protiv organizovanog kriminala, izborno zakonodavstvo i efikasnost pravosuđa.

Iako je Crna Gora, kako se navodi, parlamentarna demokratija koja funkcionira uveliko u skladu s evropskim standardima, postoje nedostaci u funkcionisanju demokratskih institucija.

Također, postoje nedostaci u provođenju zakona, iako je pravni i institucionalni okvir posljednjih godina ojačan.

Albanija, prema izvještaju, mora poboljšati efikasnost i stabilnost demokratskih institucija koji su trenutno nedovoljni, a politička interakcija je obiljeležena konfrontacijama i nekonstruktivna.

Albanija, takođe, mora poboljšati reforme pravosuđa i ojačati vladavinu prava.

U Turskoj su neophodni značajni napori u osiguranju osnovnih ljudskih prava, slobode medija, a potrebna je i sveobuhvatnija javna debata o vitalnim ustavnim promjenama, čije je provođenje, takođe, od vitalnog značaja.

Turskoj se posebno zamjeraju manjkavosti u poštovanju prava žena, slobode vjeroispovjesti i prava manjinskih zajednica.

“Hitno je potrebno ispuniti Protokol iz Ankare o otvaranju luka za saobraćaj brodova s Kipra”, navodi se u izvještaju i dodaje da do sada nije postignut nikakav napredak po pitanju normalizacije odnosa s Kiprom.

Island mora ispuniti postojeće obaveze definirane Evropskim ugovorom o slobodnoj trgovini i uložiti više napora u informiranje javnog mnijenja o pristupanju EU.

U izvještaju se govori i o ukupnoj evropskoj politici proširenja i Komisija ponavlja svoju predanost primanju novih država u članstvo, ističući da je to u interesu Unije, kao i da se mora boriti protiv "zamorenosti proširenjem".

Nove članice iz istočne Evrope su, kako se navodi, bile od vitalnog značaja za učvršćivanje globalne uloge Unije, osiguranje energetske sigurnosti, borbu protiv kriminala i zaštitu okoline.

06.11.2010.

REFORME PREKO LEDJA PENZIONERA

 

Penzioneri igraju šah u Banjaluci, juni 2010, foto: Boris Miljević.

Penzioneri igraju šah u Banjaluci, juni 2010, foto: Boris Miljević.

06.11.2010.
Globalna ekonomska kriza samo je učinila još drastičnijim problem sa kojim se svet suočava već nekoliko decenija – kako isplaćivati penzije. Čak i razvijene zapadne države sve teže nalaze sredstva s obzirom da je, s jedne strane, zbog produženja životne dobi, sve više starih ljudi, a, s druge, zbog pada nataliteta, sve manje mladih.

Nedavni masovni protesti u Francuskoj zbog namere vlasti da podigne starosnu granicu za odlazak u penziju sa sadašnjih 60 na 62 godine, kao i da isplata pune penzije počne tek sa 67 godina umesto trenutnih 65 – ukazuje na dubinu i složenost problema sa kojim se suočava manje više ceo svet.

Naime, nije u pitanju samo položaj penzionera, već i celokupni koncept ekonomije koja treba da omogući sredstva za rastuću staru populaciju.

Lik sa maskom Nikolasa Sarkozija na protestima protiv penzione reforme u Francuskoj, 22. oktobar 2010
S jedne strane, zbog sve većeg budžetskog opterećenja, vlasti podižu starosnu granicu za penzionisanje. S druge, poslodavci su skloniji da zapošljavaju mlađe radnike. S treće, pak, sve je manje mladih, barem u Evropi gde natalitet opada.

Ekonomski i opštedruštveni napredak omogućava sve duži životni vek, ali i utiče da se u mladi u potrazi za karijerom sve teže odlučuju na rađanje dece.

Svi akteri u ovom vrzinom kolu imaju utemeljene argumente, ali ih je teško pomiriti.

To ilustruju oprečni stavovi jednog francuskog radnika i predsednika Nikolasa Sarkozija, uoči usvajanja zakona o penzionom sistemu u Senatu.

“Ako ove reforme budu usvojene, nećemo ih primenjivati, jer jednostavno nije moguće stvoriti uslove za rad do 62 godine, naročito u našoj branši, mi lučki radnici ovde u zalivu Fosume, Mi smo generacija radnika koja je videla svoje kolege koji su u prošlosti umirali u tim godinama“, kaže Stefan Stamatiou, šef sindikata u zalivu Fosume.

Istovremeno, francuski predsednik Nikolas Sarkozi izjavio je da će Vlada nastaviti reforme.

"Ove reforme su predugo odlagane i to više nije moguće. Zašto? Jer prinadležnosti današnjih i sutrašnjih penzionera treba da se isplate. Ima 15 miliona penzionera u Francuskoj, od toga se primanja 1.5 miliona penzionera isplaćuju kroz bankarske zajmove. Takva situacija ne može da traje unedogled”, rekao je Sarkozi.

U zemljama u tranziciji, uključujući i države na prostoru bivše Jugoslavije, dodatni problem je što su zbog nedomaćinskog poslovanja u prošlosti u velikoj meri ispražnjeni penzioni fondovi, a teret sadašnjih često neuspešnih reformi prevaljuje se na teret penzionera.

Srbija


Srbija za penzije izdvaja iz BDP-a 13,2 odsto za oko 1. 560.000 penzionera. MMF insistira na smanjenju kako bi se umanjio i preveliki državni deficit.
Vlada namerava da poveća starosnu granicu za odlazak u penziju a sindikati traže da penzija ne bude ispod 60 odsto od prosečne zarade.

Za rešenjem se tragalo nedeljama, a dogovor je, kako se čini, postignut. Više u tekstu Radovana Borovića Penzioneri dobili sindikalnu bitku sa državom.

Bosna i Hercegovina


Većina penzionera u BiH živi na ivici siromaštva. Vlasti malo toga čine da poboljšaju stanje. Započete reforme penzionog sistema su na mrtvoj tački, tako da penzionere, po svemu sudeći, ne čekaju bolji dani. Detaljnije u tekstu Aide Đugum Nužna reforma penzionog sistema.

Crna Gora


Izmenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje predlaže crnogorska Vlada, između ostalog, predviđeno je podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 67 godina, i za žene i za muškarce.

U Vladi se pozivaju na "komparativna iskustva i evropske standarde", ali najavljene promene niko ne podržava, piše Esad Krcić u tekstu I penzioneri i sindikati protiv izmjena penzijskog zakona.

Hrvatska


U Hrvatskoj je, samo ove godine ,za pokrivanje penzija, uzeto više od 2 milijarde evra iz opštih poreskih prihoda jer su penzioni fondovi poluprazni. Broj zaposlenih u odnosu na penzionere dosegao je već kritičnu tačku - 1,27 zaposlenika na jednog penzionera. Udeo stanovništva starijeg od 65 godina je sve veći pa se većina stručnjaka slaže da bi i Hrvatska trebalo da podgine granciu za odlazak u penziju na 67 ili 68 godina.

Sindikati, građani i predstavnici udruženja penzionera veruju da se problem može i drugačije rešiti, a za prazne penzione fondove u Hrvatskoj krive korupciju i nesposobnu vlast te generalno liberalni kapitalizam pred kojim nestaje socijalna država. Više detalja u tekstu Ankice Barbir Mladinović Vlasti proizvele hiperprodukciju umirovljenika.

Kosovo


Položaj penzionera na Kosovu je poprilično težak. Sa simboličnim primanjima, kažu da ne mogu sebi da priušte ni najosnovnije potrepštine. Skupština Kosova je trebalo da do kraja ove godine izglasa zakon o penzijama, međutim, zbog institucionalne krize i pada vlade, to se odlaže.

Ekonomisti na Kosovu kažu da u vladi svih ovih godina nije postojala spremnost da se reši pitanje najstarije kategorije društva, a penzioneri gube strpljenje, navodi u tekstu Institucionalna kriza odgodila penzijsku reformu Amra Zejneli.
06.11.2010.

U BOSNI I HERCEGOVINI DJECA RADJAJU DJECU

 

Od 1.000 bh. tinejdžerica 16 ih ostaje u drugom stanju • U regiji jedino Srbija ima više maloljetničkih trudnoća

image Neophodna seksualna edukacija

Od hiljadu maloljetnih djevojaka, starih od 15 do 18 godina, u BiH čak ih 16 ostaje u drugom stanju!

Ovo su podaci koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija pozivajući se na podatke svojih regionalnih ureda. U istom izvještaju navedeno je da u Turskoj zatrudni 51 maloljetnica na 1.000 tinejdžerica, u Sloveniji pet, u Hrvatskoj 13, kao i u Albaniji i Poljskoj, u Srbiji 24, dok je s 26 maloljetničkih trudnoća Velika Britanija svrstana uz zemlje bivšeg SSSR-a, koje su na začelju ove kolone promatranih država.

Previše abortusa

Bh. ginekolozi već nekoliko godina upozoravaju da imamo povećan broj abortusa u državi. Veliki postotak u namjernim pobačajima čine upravo maloljetnice, jer se većina njih nakon saznanja da su zatrudnile odlučuje na abortus.

One koje ipak odluče roditi, uglavnom svoje bebe daju u domove za ostavljenu djecu, a mali je procent onih koji zadrže novorođenče. No, tada se javljaju drugi problemi, jer one nisu mentalno sazrele za tako ozbiljan korak u životu kakav je briga za dijete.

Psiholog prof. dr. Jasmina Dizdarević smatra da seksualna edukacija u BiH nije na nivou na kojem bi trebala biti, a ona je od velike važnosti za omladinu.

- Edukacija je potrebna još od osnovne škole. Naša sredina je prilično patrijarhalna. Kada se spomene seks, pa čak i kada se radi o starijim ljudima, koji su u braku i imaju iskustvo, stvara se zid šutnje. Nerado se o tome govori i u pozitivnom i u negativnom smislu. No, djecu moramo odgajati tako da znaju šta znači mentalno, seksualno zdravlje, spolno općenje i šta znači uživanje u tome -
kaže prof. dr. Dizdarević.

Dodaje da je seks vrlo važan kao komponenta ljubavi, a ne kao komponenta ružnog čina.

- Treba raditi na edukaciji i pripremi muškaraca i djevojaka na ono što ih u životu očekuje. No, istovremeno im treba reći da za svako uživanje treba mentalna zrelost, emotivno stabilna ličnost i svjesnost posljedica onoga u šta se ulazi. Ako jedna mlada djevojka uđe u jednu vezu koja joj može donijeti seksualno općenje kao neku vrstu traume za cijeli život, posljedice su velike – ističe naša sagovornica.

Tabu teme

Pojašnjava da su analize pokazale da od prvog seksualnog čina zavisi odnos ljubavi supružnika u braku. Ako su seks doživjeli kao veliku traumu, strah, rigidnost ili neopuštenost, onda će ih, kada budu zrele žene ili muškarci, taj osjećaj i dalje pratiti.

- Zato je mentalna edukacija na tom polju veoma bitna i s njom treba početi od 11. godine života pa nadalje. Tu je bitna uloga porodice, odnosno roditelja. Najbolje je stvarati takve porodične odnose u kojima nema tabu tema, bez nepoznatog i neodgovorenog. Uvijek se kćerki i sinu adekvatno može objasniti šta znači reproduktivno zdravlje. Sve počinje od toga, od te emotivne bliskosti i iskrenosti između djece i roditelja. U porodici se počinju graditi tabu teme, jer roditelji često govore djeci da ih ne smiju pitati za neke stvari, koje su, navodno, nedozvoljene. Tu se nešto mora mijenjati. O svemu se mora razgovarati unutar porodice, jer najbolji savjet dijete može dobiti od onih koji ga najviše vole i štite, a to su roditelji - tvrdi prof. dr. Dizdarević.

Ona smatra da ekonomski moment nije toliko dominantan u slučaju maloljetničkih trudnoća.

- Mnogo su važniji neobrazovanost i neupućenost. Mlada djevojka koja izlazi iz patrijarhalne sredine i ulazi u društvo gdje joj se nudi alkohol, droga i gdje vlada opuštena atmosfera, uopće ne razmišlja o rizicima.


Begović: Nijedna žena danas ne bi trebala imati abortus


- Dobro je da WHO ima podatke koje naša država nema. Ne vjerujem u njih, jer ne znam na koji način su prikupljeni. Osim toga, mi nemamo jedinstvene statistike. To ne funkcionira, kao ni naša država. Što se tiče maloljetničkih abortusa, ima ih, ali mislim da se ne radi o nekom velikom broju. No, bez obzira na broj, oni su štetni za mladi organizam. Inače, nijedna žena ne bi trebala da ima abortus, a ne samo tinejdžerice. Svi trebamo propagirati edukaciju mladih, jer je danas, u ovom modernom vremenu, ostati trudan a da ne želiš, prava glupost - kaže Vernes Begović, specijalista ginekologije, akušerstva i ginekološke citologije.

Mač s dvije oštrice

- Često mi se u praksi dešavalo da sam imala slučajeve u kojima je samo jedan seksualni čin kod maloljetnice doveo do trudnoće. Maloljetnica upada u zamku apsolutne nesvjesnosti šta joj se dogodilo. Česti su i slučajevi da se kod tih djevojaka radi o kasnoj trudnoći a da ne znaju o čemu se radi. Obično govore kako im je nestala menstruacija ili nije redovna. Kako su sitne i nerazvijene, stomak im ostaje neprimjetan, a pregledom se utvrđuje da je riječ o trudnoći. Tada je već kasno za abortus - kaže prof. dr. Dizdarević.

Prema njenim riječima, takvi slučajevi za društvo predstavljaju „mač s dvije oštrice“.

- Maloljetnice rađaju djecu i obično ih daju na usvajanje. No, šta je s djetetom koje ostaje bez biološke majke? Šta je sa maloljetnicom koja se tako rano sukobljava s užasnim psihološkim momentom – oduzima joj se dijete zato što ona nije spremna da ga odgaja. To ostavlja posljedice – kaže prof. dr. Dizdarević.

Ni majke ne odlaze ginekologu

Dr. Begović naglašava da maloljetničkih trudnoća u njegovoj praksi nema onoliko koliko ih je bilo prije, a ovim poslom se bavi 28 godina.

- Nekada je bilo slučajeva da su mi roditelji dovodili svoju djecu u visokim stadijima trudnoće i insistirali na abortusu. Kod nas postoji zakon koji kaže do kada se može uraditi pobačaj, a maloljetnički abortusi ne smiju se napraviti bez pristanka roditelja. Kada profunkcionira statistika u BiH, znat ćemo kakvo nam je stanje. Nezavisno od toga, treba educirati mlade da znaju da danas pametna osoba ne dobiva seksualnu bolest. A neće je dobiti onda kada majke počnu sa sobom dovoditi svoju djecu u ginekološku ordinaciju. Nažalost, kod nas ni žene same ne idu ginekologu pa kako će, onda, voditi svoju djecu - zaključuje dr. Begović.

06.11.2010.

SULEJMAN TIHIC: MI SMO PROTIV TRECEG ENTITETA I MOSTARA KAO STONOG GRADA HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sulejman Tihić: Mi smo protiv trećeg entiteta i Mostara kao stonog grada Hrvata u BiH 

 06/11/2010.
• Navodeći da u BiH treba stremiti ka političkom dijalogu i kompromisu, lider SDA je poručio da je za njegovu stranku neprihvatljivo uspostvaljanje trećeg, hrvatskog entiteta. - Mi smo protiv trećeg entiteta i protiv Mostara kao stonog grada Hrvata u BiH, kazao je lider SDA. On smatra da se Hrvati osjećaju neravnopravnima...

U Bosni i Hercegovini nema idealnih rješenja ustavnih promjena, postoje samo realna rješenja, izjavio je lider Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić.- Ustavne promjene podrazumjevaju izmjene Daytonskog sporazuma i one moraju biti rezultat dogovora. U BiH nema idealnih rješenja, ono što je idealno za Sarajevo nije za Banju Luku, ono što je idealno za Bošnjake nije za Hrvate... Jedno od realnih rješenja je "aprilski paket" ustavnih promjena, kazao je Tihić u petak navečer za Radio-televiziju Republike Srpske (RTRS). - SDA vodi politiku ravnopravnosti konstitutivnih naroda u BiH, rekao je Tihić ponavljajući da se niko ne može otcijepiti ili podijeliti državu, kao što niko ne može ukinuti RS. Tihić je istakao da je ovakav njegov stav "legalistička izjava na temelju Ustava BiH", dodajući da su ga zbog ovakvog stava kritikovali "predstavnici nerealnih politika, koji ne vode rješenjima nego problemima".

Navodeći da u BiH treba stremiti ka političkom dijalogu i kompromisu, lider SDA je poručio da je za njegovu stranku neprihvatljivo uspostvaljanje trećeg, hrvatskog entiteta. - Mi smo protiv trećeg entiteta i protiv
Mostara kao stonog grada Hrvata u BiH, kazao je lider SDA. On smatra da se Hrvati osjećaju neravnopravnima u odnosu na Bošnjake i Srbe, dodajući da svi u BiH treba da učine sve kako bi se njihov položaj popravio, pa i u smislu "drugačije teritorijalne organizacije oba entiteta". Govoreći o odnosima SDA i Socijaldemokratske partije (SDP) BiH kazao je kako imaju sličan odnos prema BiH, precizirajući da ona treba da bude decentralizirana država i multietničko društvo, u kojem će biti izgrađena pravna država. Izrazio je nadu da će se nova vlast na državnom nivou formirati u januaru, navodeći da će političke stranke postići dogovor, jer je partijama iz oba entiteta u interesu da se nova vlast formira što prije.(Kliker.info-Fena)

06.11.2010.

BRUKA ZA PRAVDU

Bruka za pravdu

Kličkovićeva naredba: Dići tri mosta u zrak i "očistiti" grad zbog srpske države

Gojko Klickovic
Gojko Klickovic
6.11.2010.
Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine u
prvostepenom postupku presudio da nekadašnji gospodari rata u Bosanskoj Krajini nisu krivi za zločine protiv čovječnosti i progon nesrpskog stanovništva, Gojko Kličković, Mladen Drljača i Jovan Ostojić mogli bi ostati nekažnjeni i pored toga što je Kličković naredio čišćenje pola grada, rušenje objekata i sve to opravdao političkim ciljevima uspostave srpske države na lijevoj obali Une.
Piše: Faruk Borić
Sudija Suda BiH Zoran Božić, naime, u petak je donio presudu i ustanovio da "nije potvrđen dokaz o širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo", što je bila glavna okosnica optužnice.

Utvrđeno je i da Kličković nije imao efektivnu kontrolu nad vojskom i policijom, te da se više evakuacija koje su se dovodile u vezu sa Drljačom ne može okarakterisati kao prisilno iseljenje muslimanskog stanovništva koje se poslije rata vratilo kućama.

Krvava granica budućih država

S druge strane, dokumenti koje posjedujemo, a u čijem je posjedu i Tužilaštvo Haškog tribunala i Tužilaštvo BiH, crno na bijelo govore suprotno prvostepenoj presudi, govore o "djelovanju" Kličkovića, predsjednika ozloglašenog Karadžićevog Kriznog štaba za Bosansku Krupu. Tako Kličković, čovjek od najvećeg povjerenja Radovana Karadžića (uz Radoslava Brđanina, pod čijom komandom je bilo 13 općina iz takozvane Autonomne regije Krajina i kojeg je Haški tribunal osudio na 32 godine zatvora) za sjevernozapadni dio Krajine 24. aprila 1992. donosi Naredbu, u ime općinskog ratnog predsjedništva, da se u zrak dignu tri mosta na Uni koja dijele ovaj krajiški gradić. Namjera je bila, podsjećamo, da Una bude granica budućih država, a napad na Bosansku Krupu desio se tri dana prije Kličkovićeve naredbe, dakle 21. aprila 1992.

No, Kličkovićev prijedlog (Srpska opština Bosanska Krupa, Ratno predsjedništvo SO Bosanska Krupa, Prijedlog Komandi Prve krajiške podgrmečke brigade, br. 184/92, 25. maj 1992.) još plastičnije govori o odnosu Kriznog štaba i vojske (pošto je Sud BiH utvrdio da "Kličković nije imao efektivnu kontrolu nad vojskom i policijom"). Tog dana Kličković u ime Kriznog štaba donosi Prijedlog da se učine sve priprema za "čišćenje lijeve obale rijeke Une", te da se u tom "procesu" uništi "što je moguće više rezidencijalnih objekata", dakle kuća, zgrada, itd. Treba li podsjetiti da je Bosanska Krupa kraj rata dočekala kao jedna od najrazorenijih općina?

Tužilaštvo nezadovoljno

Sadržaj Kličkovićevog prijedloga, svakako, pokazuje način na koji su se donosile odluke i političku prirodu vojnih aktivnosti, kao i prirodu rata u očima lokalnih SDS-ovaca. U tom smislu, najvažnije je dio pisanog traga koji Kličković ostavlja iza sebe tog 25. maja, obrazlažući da vojska treba postupiti po prijedlogu zbog "političke namjere da granica srpskih opština u Autonomnoj oblasti Banje Luke unutar Srpske republike Bosne i Hercegovine i srpske države bude rijeka Una sve do Bosanske Otoke".

Portparol Tužiteljstva BiH Boris Grubešić je kazao za Sarajevo-x.com kako je u ovoj instituciji nisu nimalo zadovoljni presudom.

"Smatramo da postoji jako mnogo dokaza u ovom slučaju", kratko je kazao Grubešić, dodajući kako će čim bude donesena pisana odluka Tužilaštvo podnijeti žalbu.

"Vjerujemo kako će drugostupanjska presuda biti drugačija", uvjeren je Grubešić.

Nagrađen premijerskom foteljom

Inače, Gojka Kličkovića je nakon rata Radovan Karadžić nagradio premijerskom foteljom, i to u dva mandata. Policija Srbije je Kličkovića na osnovu Interpolove potjernice uhapsila 2006., a u julu 2007. izručen je pravosudnim organima BiH. Njegove suoptuženike, Jovana Ostojića (bivšeg komandanta 11. krupske lake pješadijske brigade) i Mladena Drljaču (člana Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva) pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu uhapsili su početkom 2008.

Kličković se nakon plaćene kaucije od 200.000 maraka branio sa slobode i redovno odazivao na sudska ročišta. Sad je na korak od slobode.

Nećemo da ulazimo u pitanje da li je zakazalo Tužilaštvo koje, prema presudi, "nije iznijelo dovoljno dokaza", ili Sud BiH koji očigledno nije uvjeren u Kličkovićevu krivnju. Istraga je vođena, optužnica je bila potvrđena, i zbunjujuće djeluje da Brđanin dobije 32 godine, a njegov kolega sa terena nijednu godinu robije. Ma kako patetično zvučalo, ostaje tek nada u Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH!
06.11.2010.

"POVRATAK NA MJESTO ZLOCINA": BORACKE ORGANIZACIJE RS OBILJEZAVAJU KRSNU SLAVU U SREBRENICI

 

24sata.info PHOTO
image Raniji skupovi u Srebrenici / 24sata.info

 

24SI - Centralna proslava Mitrovdana, inače krsne slave Boračke organizacije Republike Srpske, biće održana u ponedeljak, 8. novembra u Srebrenici, najavio je predsjednik BORS-a Pantelija Ćurguz, istakavši da će u jutarnjim satima u crkvi Pokrova presvete Bogorodice biti služena liturgija, a nakon toga predviđeno je lomljenje slavskog kolača.

 

Ćurguz je na proslavu krsne slave pozvao i sve zvaničnike RS-a. Međutim, ovaj njegov potez, pojedini Bošnjaci povratnici prokomentarisali su kao provokatorski čin, jer upravo oni koji su ih ubijali, obilježavaće ovaj dan tamo gdje su počinili najveći pokolj muslimana Bošnjaka. Sa druge strane, čelnici Opštine Srebrenica ne vide ništa sporno u proslavi krsne slave. Kako za "San" kaže načelnik Opštine Srebrenica Osman Suljić, njemu niko nije najavio taj skup, ali bez obzira na to svako ima pravo na obilježavanje vjerskih obreda.

"Moj stav kao načelnika je da svako ima pravo da svoje obilježi kako i kad hoće, naravno zna se da to treba da bude mirno i dostojanstveno slavlje bez uvrede drugog naroda. Sada da li je slava Mitrovdana boračkih udruženja RS u centru Srebrenice provokacija ili ne, ja ne mogu reći jer nemam osnova. Ako su oni saopštili da će to biti vjerska liturgija i uopšte vjerski obred ne vidim razloga provokacijama", kaže Suljić i podvlači da će nadležne policijske i opštinske institucije proslavu Mitrovdana propratiti.

"Svaki skup se mora prijaviti policiji pa i ovaj. Moram istaći da su ovogodišnja obilježavanja 11. jula u Memorijalnom centru Potočari i 12. jula kada su Srbi obilježili Duhovnu akademiju, odnosno dan stradanja Srba, zaista prošli dostojanstveno i u miru, stoga ne vidim razloga da i Mitrovdan ne bude dostojanstveno obilježen. Rano je davati bilo kakve osude i reći da je to provokatorski i smišljen čin", smatra Suljić.

Krsnu slavu Mitrovdan proslaviće i boračke organizacije u svim opštinama RS.

(24sata.info)

06.11.2010.

TEOFIL PANCIC: TACKA NA DEVEDESETE

Pančić: Tačka na devedesete

Teofil Pančić

Teofil Pančić

06.11.2010.
Predsednici Srbije i Hrvatske Boris Tadić i Ivo Josipović pre neki dan su u Vukovaru i Paulinom Dvoru izrekli neke reči i učinili neke geste koje je sada svako slobodan da meri svojim aršinom, ali jedno će biti vrlo teško osporiti. O onome šta je značio dan kada je jedan predsednik Srbije izrekao reči pomirenja i izvinjenja na mestu masovnog stradanja ljudi koji su branili svoj grad - najrazoreniji grad u celom tom karavanu ratnog postjugoslovenskog organizovanog ludila – možda niko i ništa ne može tako dobro i pozitivno govoriti kao makar i ovlašan pogled na broj i sastav onih koji su se tom događaju protivili, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj. U zemlji-domaćinu to jeste bio i deo porodica postradalih, i za njihovu se netrpeljivost može imati ljudskog razumevanja, ali mnogo su glasniji i agresivniji bili politički, statusni i ekonomski profiteri i rentijeri rata, jedna ili ideološki fanatizovana ili naprosto interesno povezana struktura koja odlično pliva u lošim vremenima, i zato ima prirodnu želju da takva vremena u odnosima između Srbije i Hrvatske, kao i lokalnih Srba i Hrvata, potraju što duže, a po mogućnosti zauvek i dan više.

Na drugoj strani, i u Srbiji su se oglasili “uobičajeni sumnjivci”: desna opozicija i njoj bliski intelektualci, uopšte, sve ono što predstavlja nekakvu samoproizvedenu i samoproglašenu “alternativu” današnjem, makar i teturavom hodu Srbije ka Evropskoj uniji, i što je važnije, ka stvarnom distanciranju od svega onoga što su, i simbolički, ali i krvavo konkretno, predstavljale srpske devedesete. Sa te strane čule su se uobičajene kletve i zapomaganja, kao i prigovori poput onih da “nemamo mi šta da se izvinjavamo njima, nego oni treba da se izvine nama”, kao i tvrdnje da je Tadić svojim odlaskom u Vukovar i svime što je tu njegovu posetu obeležilo počinio “akt veleizdaje”. Izdaje čega? Pa, biće, baš one ubistveno apstraktne “nacionalne stvari” u ime koje su svoje živote dali ili ih drugima oduzimali i mnogobrojni građani Srbije.

Nije nimalo slučajno da je “vukovarska trauma” postala možda i centralno mesto srpsko-hrvatskih zapleta i neraščišćenih računa u postjugoslovenskoj istoriji, jer je tragedija ovog grada bila naprosto “stvorena” za to. Grad izrazito mešovitog etničkog sastava, kojeg raspad zajedničke države najedenom čini pograničnom karaulom, grad koji je neverovatno bestijalno razaran od nesrazmerne, brahijalne vojne sile, a u ime ciljeva
Predsednici i njihove svite otišli su kućama, politikanti i mešetari koji njuškaju za njihovim tragovima još će neko vreme talambasati svako svoj “obavezni sastav”, a nad Ovčarom, Paulinim Dvorom i ostalim stratištima iznova se nadvila tišina.
koji nisu bili niti su mogli bitiu vojni, nego samo etnopolitikantski, grad iz kojeg je, nakon njegovog “oslobođenja” proterana hrvatska polovina stanovništva, a Srbija se dugo ponašala prema njemu i njegovoj okolini kao nekakvoj svojoj neslužbenoj ekstenziji (a o čemu bi mogle da svedoče hiljade i hiljade ljudi koje su se u prvoj polovini devedesetih nalazile u blizini). Na koncu, grad kraj kojeg je izvršen strašan masovni zločin nad zarobljenim i nemoćnim ljudima, onaj na Ovčari. O svemu tome mora se govoriti otvoreno i pošteno, i to sa “najvišeg mesta”. Baš kao, uostalom, i o Merčepovim “odredima smrti”, o “misterioznim nestancima” srpskih civila u mesecima pred rat, o “šuškovskoj” ratničkoj politici koja je svesno proizvodila incidentne situacije ne bi li se na terenu zapadnog Srema i istočne Slavonije što jače i nepopravljivije “zakuvalo”, ne bi li se tako unapred slomila kičma svakog mogućeg “mirnog rešenja”, do kojeg ionako ni njihovim srpskim ratničkim partnerima nije bilo stalo, najblaže rečeno.

Kako god bilo, predsednici i njihove svite otišli su kućama, politikanti i mešetari koji njuškaju za njihovim tragovima još će neko vreme talambasati svako svoj “obavezni sastav”, a nad Ovčarom, Paulinim Dvorom i ostalim stratištima iznova se nadvila tišina. Svako čudo za tri dana, reći će neko. Ali ne, nema ovde nikakvog čuda, niti su čuda potrebna: ovakvi događaji nisu nužno veliki i značajni po sebi i po svojim neposrednim efektima, nego po nečemu sasvim drugom, a opet jednako važnom: po tome što bi bilo strašno da ih nema i da ne može da ih bude, jer bez njih ne bi bilo ni nade, a ratno stanje, makar i verbalno ili emotivno, bilo bi naš trajni usud.
06.11.2010.

LJUDI KOJI NEGIRAJU GENOCID LAZU SAMI SEBE

Ljudi koji negiraju genocid lažu sami sebe

Doktor Vedo Tuco

Doktor Vedo Tuco

 06.11.2010.
Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio dr. Vedo Tuco - forenzičar u Identifikacijskom centru Tuzla.

Subota 30. 10. 2010.

Konačno kroz prozor sobe probija sunce. Nadam se da neće biti jako hladno kao prethodnih dana. Danas imam planirane identifikacije za šest žrtava iz Zvornika i Bratunca. Ovo je još jedan susret s njihovim porodicama, kojima između ostalog moram objasniti način na koji su njihovi najmiliji ubijeni.
Novinari me pitaju zar kao forenzičar ne mislim da identifikacije i ekshumacije idu presporo. Naravno da smatram, ali ne slažem se s njihovom konstatacijom da je veoma malo napravljeno. Ja sam kao doktor sudske medicine obradio preko 14.000 slučajeva a uradio preko 3.000 identifikacija posmrtnih ostataka.
Mnogi nisu svjesni o kakvom se komplikovanom poslu ovdje radi, ne znaju probleme i poteškoće sa kojima se susrećemo u našem radu. Ne znaju da ljekara sudske medicine koji se bave ovim poslom ima jako malo, a trebali smo ih imati mnogo više. Uvjeren sam da bi cjelokupan proces bio i bolji i kvalitetniji da je se od početka krenulo sa školovanjem kadrova iz oblasti sudske medicine. Sada su nam ostali najteži slučajevi u procesu sudsko-medicinske obrade i to je jedan od razloga zašto identifikacija nemože biti brža. Strašno je kad vas godinama pitaju zašto ovaj proces ne ide brže, a vi uporno govorite o razlozima i to ne dopire do onih kojih se to tiče i tako opet ukrug. Nadam se da će jednog dana shvatiti šta mi u stvari radimo i koliko je to bitno.

Nedjelja 31. 10. 2010.

Vikend.... Opet lijep dan, prelijep da ga provedem negdje sam u prirodi i pokušam pronaći odgovore na neka pitanja
Sretan sam zbog činjenice da dolaze nove generacije neopterećene nekom surovom prošlošću.
koja već danima, mjesecima tražim. Međutim, ne vjerujem da ću i danas uspjeti pronaći malo vremena za sebe. Imam predavanja sa studentima na Pravnom fakultetu. Kako koja generacija dolazi tako sam više oduševljen njima. Sretan sam zbog činjenice da dolaze nove generacije neopterećene nekom surovom prošlošću, a iznad svega drago mi je što se sve više i sami uključuju u predavanja. Zainteresirani su. Prethodne generacije nisu bile toliko zainteresirane. Nekad sam imao osjećaj da su jedva čekali da završimo s predavanjima i da ih pustim da idu na kafu ili šetnju. Hvala Bogu to se mijenja. Međutim, žao mi je ovih novih generacija jer su i oni žrtve jednog čudnog obrazovnog procesa u kojem je sasvim normalno da 430 studenata slušaju 45 minuta predavanja. Održati mir i tišinu u takvim uslovima je veoma teško. No, i to je jedan od probelam koji kontinuirano traje a koji niko ne rješava. Pisati o takvom problemu veoma je glupo, ali barem nekad mogu podsjetiti na njega. To je problem koji se zanemaruje, a od izuzetnog je značaja za društvo općenito, posebice za ove mlade intelektualce. Svi oni zamišljaju biti kvalitetni budući pravnici, ali bojim se da će vrlo brzo shvatiti da im neće biti pruženo kvalitetno obrazovanje i uskoro će, siguran sam, sve manje njih dolaziti na predavanja. Tako uvijek bude. No, tješi me činjenica da svaka generacija iznjedri nekoliko najboljih.

Dr Vedo Tuco na jednoj od identifikacija
Ponedjeljak 1. 11. 2010.
Nova radna sedmica. Odmah gledam u raspored rada za danas, ali i za narednih nekoliko dana. Bit će ovo još jedna ispunjena sedmica radnim obavezama. Te moje velike obavaze, brojna suđenja, ekshumacije i identifikacije koštale su me mnogo toga u životu. Danas primjerice trebam više vremena za svoju porodicu. Žao mi je što nisam bio uz svoju porodicu više vremena. Ti mi zajednički trenucu vrlo često fale, ali sretan sam jer imam porodicu punu razumijevanja. Ne znam šta bih bez njihove podrške. Kako je njima bilo bez mene svih ovih godina dok sam vrijeme provodio na terenu i ekshumacijama ne zna. Ne želim ni znati, jer bojim se da bi mi to saznanje teško palo. Danas imam nekoliko suđenja.

Utorak 02. 11. 2010.
Danas sam imao jedan intervju s jednom novinarkom. Između ostalog pitala me kako komentiram to što su Radovan Karadžić i Milorad Dodik žrtve iz Srebrenice i Tuzle-Kapija, Markale u Sarajevu nazivali lutkama. Ja zaista vrlo rijetko gledam televiziju i imam vrlo malo vremena za to. Ostao sam šokiran takvim pitanjem, odnosno takvim saznanjem. Čuo sam da pojedini visokopozicionirani dužnosnici sve negiraju. Ja pokušavam naći termin u psihijatriji i psihologiji da im ga nakačim. To je prosto nevjerojatno. Ne mogu vjerovat da neko ko zna prave činjenice da je sam sebe uvjerio da je to neistina. Dobro, politika je takva i pojedinci to rade kako bi vjerovatno stekli popularnost i veličinu kod svog naroda. Moramo biti pošteni i reći da su u ovom ratu stradali i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, ali među žrtvama, Bošnjaka je najviše. Ja sam ekshumirao sve tri nacije. Ljudi koji negiraju zločin i genocid na ovim prostorima lažu sami sebe. Da vidite samo tijela u masovnoj grobnici Suha-Bratunac. Leži majka, jedno dijete s jedne strane, a drugo dijete s druge strane. Kćerka. Malena. Oko nje lutkice, kosa i flašica. Neko to da negira i kaže da nije bio genocid. Nisam čuo da je neko žrtve nazivao lutkama. Ja sam Kapiju vještačio i imao sam priliku vidjeti te strahote. Tako nešto izjaviti- da su to lutke.... Mislim da je to jedna parodija. Ali valjda je u laži sve dopušteno. Ali najgore je kada čovjek sam sebe počne uvjeravati da je laž istina i kada počne manipulirati s ljudima i javnošću. Ubiti dijete od godinu i pol ili dijete od tri godine to je nedopustivo. Slike koje nosim sa sobom u svojoj glavi i duši demantiraju sva ta negiranja.

Srijeda 03. 11. 2010.

Rano jutros započela je ekshumacija žrtava ratnog zločina iz Bijeljine. Ljudi su ukopani, na gradskom mezarju, ali ne zna se još uvijek njihov identitet. Njihove porodice još tragaju za njima, a možda i ne znaju da su oni baš danas ekshumnirani. Locirali smo mjesto gdje bi se mogla nalaziti tijela i započeo je proces iskopavanja. Dok je bagerista vršio iskopavanje pratio sam njegovu kašiku koja je ponirala u dubinu zemlje. Vrlo
Čuo sam da pojedini visokopozicionirani dužnosnici sve negiraju. Ja pokušavam naći termin u psihijatriji i psihologiji da im ga nakačim. To je prosto nevjerojatno.
brzo sam uočio posmrtne ostatke na dubini do oko 150 cm i tada smo pristupili pažljivom čišćenju zemlje sa posmrtnih ostataka. Rovokopač se pomijerao ulijevo i tako smo upjeli pronaći posmrtne ostatke pet osoba, za koje se predpostavlja da su bošnjaci koji su stradali 1992 u Bijeljini. Ono što sam mogao da vidim na licu mjesta radilo se o muškarcima srednjih godina, a na pojedinim kostima su se mogla vidjeti oštećenja od projektila ispaljenih iz ručnog vatrenog oružja. Svako tijelo je označeno odgovarajućom oznakom, fotografisano na licu mjesta, a potom su stavljena u zasebne vreće. Nakon što smo završili posao na ovoj lokaciji otišli smo na Rimokatoličko groblje koje se također nalazi u samom gradu Bijeljini i tu smo trebali da iskopamo posmrtne ostatke dvije osobe hrvatske nacionalnosti. Imali smo problem za pristup mašne za iskopavanje, jer se lokacija gdje smo trebali kopati nalazila između spomenika. Uspjeli smo pronaći posmrtne ostatke 2 osobe za koje se pretpostavlja da su Hrvati. Tijela su transportovana u komemorativni centar Tuzla, gdje slijedi sudsko-medicinska obrada te uzimanje uzoraka kosti za DNK analizu.

Četvrtak 04. 11. 2010.

Jutros sam imao nekoliko suđenja. To su za mene posebno interesantni trenuci, kada u nekom postupku i tužitelj i tuženi odnosno njegova odbrana očekuju od vas da svoj nalaz i mišljenje date po pravilima struke i nauke. Međutim dešava se da objektivno vještačenje ponekad ne ide u prilog ni tužitelju ni dobrani, takav jedan slučaj sam ima jutros, gdje sam kao vještak bio angažovan od strane odbrane. Naime radi se o tome da je medicinska dokumentacija oštećena, nije bila kompletna, tako da neke stvari nije bilo moguće u potpunosti razjasniti, odnosno neke stvari su ostale nedorečene, odnosno to je ostavljeno sudu da odlučuje o tome.
Nakon suđenja sam otišao u obdukcionu salu gdje sam kao i svaki dan radio na obradi skeletnih ostataka. Na sto sam postavio i sklopio posmrtne ostatke 15 osoba, koji su ekshumirani na prostoru općine Bratunac, a potom uradio sudsko-antropološku obradu tih tijela, a ona je između ostalog podrazumijeva da se za svako tijelo odredi pol, starost, visina, uzrok smrti i drugi antropološki pokazatelji te na kraju uzme uzorak kosti ili zuba na DNK analizu.

Petak 05. 11. 2010.
Danas ponovno predavanja ali sa studentima Medicinskog fakulteta. Moram priznati da me predavanja i razgovor sa studentima relaksira, trudim se da budu svo vrijeme aktivno uključeni i vrlo često im prikazujem primjere iz prakse, a moram priznati da nekad razgovaramo i o nekim životnim stvarima koji baš i nemaju veze sa temom predavanja. Na taj način se sjetim studentski dana i uvijek se rado sjetim dok sam slušao predavanja iz sudske medicine pa i danas dan mislim da je to jedan od najposebnijih i najinteresantnijih prerdmeta na Medicinskom fakultetu, a za to govori velika posjećenost studenata na predavanjima.
Danas sam planirao posjetiti i roditelje, koji žive u Vitezu, i sretan sam zbog toga što ču provesti vrijeme s njima, ikao moram priznati da sam preumoran.
Da na kraju sam zaboravio reći da svaki dan, odnosno svaku noć imam još jednu veliku obavezu a to je moj doktorat kojeg pišem i nadam se da če to biti gotovo u naredna 3-4 mjeseca.
06.11.2010.

ARMAN DZAFEROVIC IZ BRCKOG

Arman Džaferović iz Brčkog

Arman Džaferović

Arman Džaferović

06.11.2010.
Armana Džaferovića majka Zumreta posljednji je put vidjela 1. maja 1992. godine kad je iz Brčkog otišao slaviti 1. maj sa prijateljima u obližnje selo.

Godinama kasnije u sudnici Haškog tribunala Ranko Češić, pripadnik specijalnog policijskog voda RS u stanici policije u Brčkom, priznaće da je ubio Armana. Svog druga koji mu je poklanjao školske knjige i u čijoj je kući bio čest gost.

Ne prođe nijedan dan da Zumreta ne pomisli na sina, kojem je spremala svadbu.

„Moj sin Arman je 1. maja otišao od kuće. Dogovorio se sa drugovima da idu ovdje negdje, u neko selo hrvatsko da slave Prvi maj. Tad sam ga zadnji put vidjela od kuće. Trećeg maja mi se javio iz tog sela i ja sam ga naružila: ’Nisi kod kuće, nisi u gradu, a ako se već izvan grada, sjedi tu, ovdje se svašta dešava.’ Trećeg maja navečer javio mi se, kaže: ’Mama, ja sam kod tetke. ’Otkud ti’, rekoh, ’ovdje u Brčkom?’ kaže on: ’Ja sam doašo pješke, ja se brinuo za vas, ali, mama, ovdje je nesigurno, mogu li ja odavdje gdje?’ Rekoh: ’Armane, ja ne smijem izaći iz kuće.’ Već je vrilo. Onda sam ja nazvala mog Armana da pitam gdje je, međutim, javio mi se jedan gospodin, on je bio direktor Bimeksa, Pero Mihić, to je u njegovoj kući bilo. Kaže: ’Zumro, noćas su ih priveli, jutros, ne bojte se, smirili smo se, oni su svi u našem dvorištu.’ ’A ko’, rekoh,’a šta? ’ I on mi je spustio slušalicu. Ja njega ponovo zovem, i javi se Perina majka i veli: ’Evo ga, tu je, poslali su ga da obuče patike. Evo vam telefon.’ Ja se javim: ’Armane, Armane...’ Nije riječi progovorio. ’Pa šta je, Armane? Pa sjedi sjedi s mirom, nemoj se micati!’ Kažem vam pojma nisam imala šta se dešava", sjeća se Armanova majka.

Zumreta Džaferović, Brčko, 5. novembar 2010
Njegovi drugovi, kaže, bili su sve Srbi i Hrvati, divno društvo.

"Osamedesete i tih godina to su bile generacije koje će bar Brčko pamtiti kao nešto najljepše štose moglo desiti. On je jedno divno dijete bio. Njegovih 20 i nešto prijatelja imena su svojoj djeci dali po njemu. On je bio jedan miran, miran dječko, da nije od oca nikad dobio ćušku. On je završio gimnaziju, pa je upisao ekonomiju, pa je vidio da mu ne ide, pa je onda upisao veterinu, pa se onda zaljubio u djevojku ovdje, u Brčkom, šest godina je s njom išao. Strašno su se voljeli. Voljela je ona njega više, čini mi se, nego on nju, koliko sam po njenoj... Trebao se ženiti. Rekao je: ’Mama i tata, ja hoću gore sprat da sređujem, ja hoću da se ženim.’ ’Hajde, neka, volimo i mi nju i ona nas. Ti je voliš i ona tebe.’ I onda je molio tatu, jer je moj muž poznati automehaničar bio, da on radi, imali smo radionicu svoju. Međutim, otac mu nije dao, reko je: ’Vidi mojih ruku, pogledaj.’", sjeća se daje Zumreta.

"´Ti njegovi drugovi svi - Bane, Dragiša. Vasko, bilo ih je puno u Beogradu i svaki dan su ga zvali prije nego što će pasti Brčko:’Armane, dođi u hotel Slavija u Beograd, čekamo te.’ Toliko je bio vezan uz mene, otac je onako bi postrog, ali ja sam bila u svemu ta koja je uvijek obezbjeđivala tako da otac nije znao, ali je bio strašno vezan. Ranko Češić bio je onako jedno drago dijete rastavljenih roditelja, i Arman kad završi razred knjige normalno idu Ranku. I kad je Ranko priveden, prva izjava u Hagu je bila da ga je on ubio. Ja i dan-danas ne mogu da vjerujem šta se tu prelomilo da je tako moglo biti. Ja se ne bih mogla susresti s Rankom, ne znam, možda bi mi tu bilo zadnje, jer sam ga znala, dolazio je kod mene u kuću, jeo. Nije se s mojim Armanom družio, on je i tad bio delikvent, ali ja sam njemu rado knjige Armanove davala, i on je dolazio. Bio onako lijep momak, fin. Nikad se na njemu primijetilo da bi on mogao tako nešto da uradi", kaže Armanova majka.

"Hag je osudio Ranka i Jelisića i ja mislim da je on s tim zatvorio procese u Brčkom i to sve. Konstantin Simeunović - ja ga isto znam. Meni je godinama krečio. Jedno divno dijete. Majka mu je bila ona registrovana prostitutka, ali ta djeca su bila, ako ništa drugo, vaspitana. Nisu bili nikakvi delikventi prije rata. I on kad je bilo suđenje, pa su došli ovdje da pitaju, ja kažem:’Imam sve najbolje da kažem jer ga ja znam prije rata takvog.’ A šta je radio po luci? Nek izvole logoraši koji su preživjeli i nek kažu. Samo pamtim mog sina, sve su majke takve, pamtim ga i on se svaki dan deset puta spominje kao jedno divno, divno dijete, pošteno, čestito. I ne sjednemo jesti, kad god se dođe kod nas u posjetu, uvijek je Arman priča i one dogodovštine, šta je - i tako...“, sjeća se Zumreta Džaferović, čijeg je sina Armana u Brčkom 1992. ubio njegov drug Ranko Češić, što je i priznao u Haškom tribunalu.
06.11.2010.

POLITICKI PODMLADAK U BOSNI I HERCEGOVINI NA KURSU VODJA

Politički podmladak u BiH na kursu vođa

Predizborne aktivnosti nevladinog sektora na animiranju mladih za glasanje, Sarajevo, 1. oktobar 2010

Predizborne aktivnosti nevladinog sektora na animiranju mladih za glasanje, Sarajevo, 1. oktobar 2010

 06.11.2010.
Na lutke 'lutke od krvi bez trunke ideje' iz Štulićeve pjesme podjeća današnja mladost u političkim strankama. Utjecaj na aktualnu politiku motiv je njihovog političkog angažmana. Ali vremenom većina njih angažman u nekoj od političkih stranaka podredi slijepom “slušanju vođe” stranke.

Potvrdio je to i predsjednik mladih Saveza nezavisnih socijaldemokrata Dubravko Suvara. Njegov stav o budućem državnom uređenju BiH ne razlikuje se mnogo od stava predsjednika stranke Milorada Dodika.

„Ono kako ja mislim da je realno najbolje i najpragmatičnije jeste jedna labava federacija koja ima elemente države, ali da RS bude trajna kategorija, da ne govorimo o duhu nego o slovu zakona kada su i Dejton, ali i bilo koje reforme u pitanju“
, navodi Suvara.

Funkcionalno državno uređenje i Ustav pitanja su oko kojih bh. političari godinama ne mogu postići kompromis. Nažalost, to neće poći za rukom ni njihovim nasljednicima. Kao i vođstvo, tako i predsjednik Asocijacije mladih Stranke demokratske akcije BiH Salmir Kaplan smatra kako BiH može biti funkcionalna samo ukoliko bude cjelovita.

„Funkcionalna BiH može biti samo ona u kojoj su sva tri naroda zadovoljna. Moramo obezbijediti da niko nema maksimalističke zahtjeve, niko ne treba da traži bilo kakvo otcjepljenje ili nešto slično“
, kaže Kaplan.

Osnaživanjem državnih institucija i novim teritorijalnim ustrojstvom BiH bi postala funkcionalna, tvrdi predsjednik Foruma mladih Socijaldemokratske partije BiH Kemal Beganović.

„Tvrdim da smo mi preorganizovana država, da imamo previše nivoa vlasti, preveliki administraciju, tako da bi trebalo ići na redukciju srednjeg nivoa vlasti, znači kantona u Federaciji i djelimično entiteta, a ojačati državni nivo vlasti i ojačati općine. Naša vizija je pet ekonomskih regija koje su logične, historijske, ekonomske, geografske. To je naše viđenje“
, kaže Beganović.

Promijeniti svijest građana


Dok mladi političkih stranaka koje će najvjerovatnije činiti vladajuću koaliciju naredne četiri godine smatraju da ustavne promjene treba raditi polako i kompromisno, mladi Liberalno demkoratske stranke BiH zalažu se za radikalne ustavne promjene. Internacionalna potpredsjednica za mlade liberale Enida Hrbat ističe kako BiH može biti funkcionalna država samo ukoliko dobije demokratski ustav:

„Trebamo sami sebi dozvoliti da se izjasnimo kao Bosanci i Hercegovci, da imamo jednog predsjednika - i definitivno trebamo imati popis stanovništva“, kaže Hrbat.

Za razliku od kolega iz drugih političkih opcija, Hrbat smatra da nacionalni identitet ne smije proizlaziti iz vjerskog.

„BiH je sekularna država. Nečija vjeroispovijest je privatna stvar, na tome se ni slučajno ne bi trebala zasnivati nacionalna opredijeljenost. Trebamo dati sami sebi šansu da se izjasnimo kao Bosanci i Hercegovci“
, ocjenjuje Hrbat.

Ono po čemu se većina mladih bh. političara razlikuje od njihovih starijih kolega jeste nastojanje da promijene svijest građana BiH. Dubravko Suvara iz SNSD-a smatra kako je vrijeme za reformu svijesti.

„Ključni korak jeste da uđemo u jednu temeljnu promjenu svijesti čovjeka. Kada su mladi u pitanju, onda je sigurno da je izlaz obrazovanje - jer pričati o BiH kao nekoj ozbiljnoj držćavi, o našem priključivanju EU, a da imamo manje od tri posto visoko obrazovnog kadra, sigurno je da to nije zemlja kojoj nisu zagarantovani stabilnost i sigurnost“
, ocjenjuje Suvara.

I buduća politička uzdanica SDA Salmir Kaplan smatra da politika donosi promjene.

„Politika ali i lideri treba da vode svoje biračko tijelo, a ne samo da im podilaze i da se vode za biračkim tijelom. Ja bih radio na osvještenju - da se ne bi radile medvjeđe usluge svojoj državi“
, kaže Kaplan.

Još jedno pitanje oko kojeg se uglavnom slažu i stariji i mladi bh. političari jeste ulazak BiH u Evropsku uniju. Međutim, mladi se slažu u mišljenju da moraju biti aktivniji ukoliko žele ubrazati korake BiH na evropskom putu.

U razgovoru sa mladim predstavnicima četiri političke opcije iz BiH nismo čuli niti jednu novost. Sve ovo davno su rekle vođe stranaka, čiji su članovi. I kako smo počeli sa Štulićevom pjesmom, tako ćemo i završiti - jer ništa drugo mladi političari i nisu. Samo lutke od krvi, bez trunke ideje.
06.11.2010.

KEMAL KURSPAHIC: POZIV NA PARTNERSTVO

Kemal Kurspahić : Poziv na partnerstvo 

 06/11/2010.
• Postoje ozbiljni nagovještaji kako su i tokom predizbornog zastoja u bosanskom kretanju prema euroatlantskim integracijama trajale inztenzivne američko-evropske konsultacije ..

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Poslije duže vremena, proteklu nedjelju proveo sam u Sarajevu, u manje-više neformalnim razgovorima sa znancima i prijateljima – ponešto i s medijima i onima koji su došli na razgovor sa mnom o etičkim izazovima novinarstva na Fakultetu političkih nauka u srijedu – ali možda je prevlađujući osjećaj zabrinutosti za „aktuelne prilike“ u bosanskoj državi najbolje izrazio strani diplomata s višegodišnjim iskustvom u Bosni i Hercegovini koji mi je rekao: „U Sarajevu je optimista samo onaj ko je upravo sletio popodnevnim avionom“. Hoće reći: već do jutra optimizmu više nema mjesta. Gledano iz lokalne perspektive, predugo traje očekivanje da stvari krenu nabolje, pa – u tom odsustvu pozitivnih promjena – i obećanja evropske budućnosti djeluju isprazno i nestvarno.

Ali, oni čija je misija da doprinose projektu mirne Bosne nemaju prava na pesimizam. Od njih se očekuje da nađu neki kreativan odgovor na četverogodišnju stagnaciju – pa i nazadovanje – Bosne i Hercegovine u odnosu na susjede u ispunjavanju euroatlantskih aspiracija. I, dok domaći pobjednici prošlomjesečnih izbora, s uobičajenim licitiranjem o tome s kim hoće, a s kim nipošto neće u koalicije, nastavljaju da rasipaju vrijeme, stekao sam utisak da su međunarodni posrednici u tom predugom čekanju da prođe izborna pauza na putu da najzad usaglase bosansku strategiju i da sada samo još čekaju domaće partnere s izbornom legitimacijom pa da se nastavi tamo gdje se stalo još uoči izbora 2006. godine.

Strani stratezi su, naravno, proučili sve tri teoretski moguće opcije za Bosnu i Hercegovinu.

Jedna je: kontinuitet stagnacije s nastavkom opstrukcije ustavnih reformi. Iz međunarodne perspektive – ona je neodrživa. Četverogodišnja stagnacija, koja je počela Silajdžićevim odbijanjem „aprilskog paketa“ ustavnih promjena iz 2006. godine, proizvela ja uglavnom slabljenje umjesto obećavanog jačanja državnosti i frustracije i licitacije radikalnim opcijama do tačke na kojoj se više ne vjeruje ni domaćim ni međunarodnim partnerima.

Druga opcija je mirenje s idejom kako je cjelovita Bosna i Hercegovina „nemoguća misija“ i kako se nema kud već pomiriti se s etničkom podjelom.

Iz međunarodne perspektive – to je takođe neprihvatljivo. U odbijanju da se čak i ozbiljnije razmatra takav ishod ima i moralnih principa, po kojima bi etnička podjela značila legalizaciju „etničkog čišćenja“ devedesetih, ali – kako svijet ne počiva na isključivo moralnim principima – ozbiljni zapadni balkanolozi opominju i kako bi podjele značile i otvaranje niza teritorijalnih sporova, etničkih frustracija i napetosti i, pored ostalog, nastajanje i muslimanskog entiteta koji vjerovatno ne bi baš bio slika one nekadašnje sekularne i multietničke Bosne i Hercegovine.

Treća opcija – o kojoj postoji konsenzus među svim najrelevantnijim međunarodnim partnerima – jeste cjelovita bosanska država integrisana u NATO i Evropsku Uniju.Postoje ozbiljni nagovještaji kako su i tokom predugog perioda predizbornog zastoja u bosanskom kretanju prema euroatlantskim integracijama trajale inztenzivne američko-evropske konsultacije i usaglašavanja koja će učiniti da u vezi s Bosnom, pa i preostalim pitanjima na Balkanu, Vašington i Brisel ubuduće govore jednim glasom.

Njihovo prvo očekivanje je što skorije formiranje novih bosanskohercegovačkih vlasti u skladu s izbornim rezultatima. Poslije toga – očekuje se obnova unutarbosanskog dijaloga i sporazumijevanja o ispunjavanju uslova iz Akcionog plana za članstvo u NATO-u u vezi s državnom i vojnom imovinom.

Međunarodni partneri će, takođe, ohrabrivati obnovu nastojanja za ustavne promjene pri čemu neće biti pritisaka za radikalna rješenja, koja su nerijetko do sada vodila u blokadu započetih reformskih procesa. Umjesto toga – očekuje se da se bosanski partneri u tom poslu posvete uspostavi „funkcionalnosti države“ odnosno njenom osposobljavanju da ispunjava uslove za približavanje Evropskoj Uniji. Međunarodni posrednici u poticanju na te promjene rukovodiće se mudrošću kako „ne treba dozvoliti da idealna rješenja budu prepreka mogućim rješenjima“, odnosno usmjeravaće proces na ono što je nužno da Bosna i Hercegovina počne ispunjavati evropske uslove. Strani diplomata opisao mi je u anegdoti iz ličnog iskustva, kako su i ranija insistiranja kako su zagovarane promjene – na primjer u reformi policije – „evropski uslov i zahtjev“ i onda kad one to nisu bile u nekim slučajevima poticale opstrukciju umjesto saradnje na reformskom projektu.

Ali, šta ako se opstrukcije proevropskih reformi nastave? Međunarodni diplomati s kojima sam razgovarao radije govore o oživljavanju partnerstva, poticanju domaćih inicijativa i prvostepenoj odgovornosti domaćih političara ali može se očekivati da se – aktivnije nego do sada – obraćaju i domaćoj javnosti na način kako je to učinila šefica američke diplomatije Hilary Clinton u nedavnoj posjeti Sarajevu. Osim toga, u kontekstu bavljenja Balkanom na regionalnom nivou, Vašington i Brisel će podržavajući Srbiju u njenim evropskim aspiracijama insistirati na pozitivnoj ulozi Beograda u poticanju pozitivnih promjena i u Bosni i Hercegovini. A za one koji bi i pored toga da nastave po starom, iako je naglasak na otvorenim vratima za njihovo pridruženje neophodnim promjenama, postoji i čitav spektar mogućih mjera uključujući i političku izolaciju, ograničavanje putovanja u zapadne prijestonice, zamrzavanje imovine ili novca u inostranstvu.

06.11.2010.

KOJE SU NAMJERE PROF. DR.. FRANJE TOPICA - FRANJO TOPIC: BOSNA I HERCEGOVINA JE PODIJELJENA ZEMLJA, BOSNJACI TO MORAJU PRIHVATITI

 

Predsjednik HKD "Napredak" smatra kako bi bivši Vens-Ovenov plan mogao bi biti jedno od rješenja

image Topić: Treći entitet je metafora za političku neravnopravnost Hrvata

- BiH je de facto podijeljena država! Ali, Bošnjaci žive u toj svijesti da je to jedinstvena BiH - kaže u intervjuu za „Dnevni avaz“ prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD-a „Napredak“, značajne kulturne institucije koja ove godine obilježava dvadesetu obljetnicu obnove svoga rada.

Ugledni profesor i kulturno-društveni radnik upozorava da se istini napokon mora pogledati u oči i uspostaviti uređenje koje će garantirati opstojnost BiH, mir i stabilnost, ali i politička prava svih njenih naroda.

Odgovornost Bošnjaka

On za naš list otvoreno govori o izboru Željka Komšića i zašto on nije dobar, trećem entitetu i nedostacima koncepta koji uveliko nudi Dragan Čović. Osvrće se i na poruke Milorada Dodika, bošnjačku i politiku HDZ-a BiH, ali i veliki „Napretkov“ jubilej.

- BiH, naprosto, nije jedinstvena. Odgovornost je za to na bošnjačkim političarima, jer su Bošnjaci najbrojniji i moraju biti najosjetljiviji. Mora se znati da kod malobrojnijih Srba i Hrvata postoji uvijek strah od eventualne majorizacije. Zato treba postojati mehanizam koji može da zaštiti nacionalna, kolektivna i građanska prava – navodi Topić.

Koji model Vi vidite kao moguće rješenje?


- Vidite, Hrvatski sabor 1994. godine, čiji je organizator bio Hrvatski koordinacioni odbor u kojem je član bio i „Napredak“, usvojio je prijedlog o deset provincija ili županija u BiH, što je bila podloga za Vašingtonski sporazum. To je manje-više bio Vens-Ovenov (Vance-Onjen) plan. Dakle, da postoji država, po tri bošnjačke, srpske i hrvatske županije i Sarajevo kao distrikt.

Ako se trebam izjašnjavati, onda smatram da je to i sada jedno od solidnih rješenja. To je u biti model Švicarske. Bitno je da sve to ne bude razlog novih svađa i podjela, već da se donese ono što bi bilo prihvatljivo za većinu Srba, Hrvata i Bošnjaka.

Kako komentirate izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i glasna negodovanja unutar hrvatskog korpusa koja su uslijedila nakon njegovog izbora?

- Volio bih da više govorimo o nekim drugim pitanjima kao što je kultura, vjera, stanje duha naših ljudi, iako znamo da je politika važna jer utječe na sva područja ljudskog života. No, kad pitate, moram odgovarati. Svi znamo da Izborni zakon BiH nije dobar i trebalo bi ga promijeniti, kao i Ustav kompletan, jer Dejton je samo sporazum, a ne pravi ustav, što je, očito, podrazumijevalo da je to privremeno rješenje. Naprosto, ova država je tako složena i još dugo će biti važno nacionalno pitanje.

Prema tome, trebalo bi da narodi u BiH biraju svoje predstavnike, pa neka biraju koga hoće. Da barem ne mogu prigovarati protivnici ove zemlje. No, bez obzira na ovo, Željko Komšić je postao fenomen, jer je dobio glasova kao nitko drugi ni blizu. Čak 337 tisuća. Nije to usporedivo s prošlim izborima na kojima je dobio oko 116 tisuća glasova. Prema tome, čak da su se sve hrvatske stranke ujedinile, ne bi mogle pobijediti Komšića.

Koliko je odbranjiva teza SDP-a da veliki broj glasova potvrđuje da je Komšić izbor svih građana BiH i da je on predsjednik BiH, iako je svima jasno da je izabran mahom bošnjačkim glasovima?

- Da BiH ima jednog predsjednika, onda bi to imalo logike. Ovako, kada imamo tri člana Predsjedništva BiH, što je sukladno Ustavu BiH, onda to nije dobro. Nije dobro ni za njega samoga jer, naprosto, nema jaku poziciju unutar hrvatskog naroda. Ne može otići u jednu pretežno hrvatsku općinu, počevši, recimo, od Kiseljaka i tamo imati neki utjecaj. Mislim da je to šteta i za njega i za Predsjedništvo, a na koncu i za Hrvate i čitavu BiH. Kada je već ovakova situacija, onda bi se Komšić trebao potruditi da nađe neki konsensuz s hrvatskim strankama i da se trudi da što više zastupa interes Hrvata, od jezika pa dalje.

Dobit Hrvata


HDZ BiH je sve ove činjenice iskoristio za jačanje secesionizma kod Hrvata. Da li je u aktuelnom trenutku treća federalna jedinica stvarno hrvatski interes ili su u pitanju interesi politike Dragana Čovića. Koliko to, uostalo, korespondira s interesima Milorada Dodika i njegovim težnjama za podjelom FBiH da bi probleme odmakao iz svog dvorišta?


- Kada je u pitanju Dodikova borba za hrvatski entitet, rekao bih može doći, ali i u Posavini. On kaže BiH (mora postojati, op. a.) dok mora, RS zauvijek. Lako je to govoriti kada je RS pola zemlje i praktično država za sebe. Zato on sada Hrvatima velikodušno nudi dvije ili tri njihove županije. Pa, Hrvati u Širokom Brijegu su uvijek i živjeli kao svojevrstan treći entitet. Nema što drugo tamo biti, kad tu žive 100 posto Hrvati. Po mojim saznanjima, apsolutna većina Hrvata u Hercegovini, a dobar dio njih i u Bosni, živi kao da je treći entitet već stvarnost. O svemu se može razgovarati. Ali, nitko nije točno rekao što je to. Koje su njegove prednosti, koji su njegovi nedostaci...

Danas je na sceni svrstavanje „za“ ili „protiv“ trećeg entiteta, što nije racionalno. Ima nekih ljudi koji su protiv bilo kakvih razgovora, ali i to nije korektno. Treba, dakle, znati što će time Hrvati dobiti i što će dobiti uopće BiH. Hoće li to Hrvate više podijeliti ili pomiriti. Hoće li to sve druge građane podijeliti ili pomiriti? Dalje, tko će izglasati treći entitet? Osim toga, sve to nije uspordivo sa RS, jer je to dio međunarodnog dogovora u Dejtonu, koji, jasno, nije dobar. Treći entitet je pomalo metafora za političku neravnopravnost hrvatskog naroda u BiH i zato je to aktualno i vruće. To je, znate, razumljivo i psihološki.

U ratu su i neki Bošnjaci govorili: „Uzmi Alija, nek’ je ko avlija“... Dakle, da se bude gospodar, pa gdje i kako bilo. Meni je žao da priča o trećem entitetu Hrvate odrođuje od ove zemlje. Nekim Hrvatima je to razlog da  kažu da ovdje nemaju nacionalnih prava i onda se sele, što je najpogubnija posljedica ove teze. Činjenica jest da nemaju dovoljno političkih prava, što je sasvim nešto drugo. Pa sele se u Austriju ili Australiju gdje nemaju nikakva politička niti nacionalna prava, nego samo građanska, čega većina ljudi nije svjesna. Pa, ne mogu ni glasati. Istina, bitna su politička prava, ali nisu jedina. Postoje i vjerska i gospodarska i kulturna prava.

Koliko bi taj sindrom „avlije“ u bh. politici u narednom periodu mogao biti dominantan u konačnom rješenju BiH. Mnogi iz svijeta upozoravaju da će se nešto s državom morati riješiti.

- Gledajte, što može jedna državna vlast u Banjoj Luci? Apsolutno ništa! Zato je i teško sve ovo urediti. FBiH i RS su, de facto, dvije neovisne države. U ovoj državi ne može postojati obična demokracija, mora biti kombinirana. Pogotovo Hrvati moraju imati neke mehanizme da se osjećaju da su politički faktor i da ih se ne može sutra preglasavati u bitnim pitanjima. Čest je slučaj da Hrvati gotovo ne mogu ništa odlučiti. Ne mogu zaštititi neka svoja nacionalna prava.


„Napredak“ je u kulturi uradio više nego svi Hrvati u zapadnoj Evropi

- „Napredak“ je pokazao, i to je njegov najveći doprinos, kako se može njegovati vlastiti identitet i kultura, a da to nikome ne smeta. On je pokazao kako jedno malo društvo može puno učiniti. Mi smo u ovih dvadesetak godina organizirali više od 6.000 manifestacija, izdali više od 500 knjiga, organizirali 700 koncerata, više od 500 izložbi. Dali smo više od 2.000 stipendija i potpora. Nemate većeg kulturnog društva od „Napretka“ u Evropi.

Ovo ne govorim radi hvale, nego da se vidi kako ima pozitivnih primjera i kako je moguće i za Hrvate barem u kulturi napraviti puno. Da ovako rade i drugi. To je pokazatelj kako se može živjeti u BiH. No, ne treba zaboraviti da „Napredak“, dakle, nije zamjena za politiku, vjeru, druge institucije. Kada nam govore da ne možemo živjeti kao Hrvati ističemo da je „Napredak“ u kulturi uradio više nego svi Hrvati u zapadnoj Europi, za što je dovoljno pogledati našu web-stranicu.


Šalje se poruka da kardinal Puljić nema mjesta u Sarajevu


Kako komentirate najnoviju aferu oko deložacije kardinala Vinka Puljića?

- Vidite, ovdje nije kriv sud, koji provodi zakon, već oni koji su donijeli zakon. Naravno, sve ovo je ružno jer ispada da kardinal Puljić nema mjesta u Sarajevu i BiH. Ako mu se u srcu njegove zgrade oduzima jedan stan, to je onda karikatura i od života, i prava i vlasništva. To će imati negativan utjecaj i opet će to koristiti ovi da kažu kako je Hrvatima u BiH.

Zakon na osnovu kojeg se oduzima dio rezidencije kardinalu Vinku Puljiću podržali su i hrvatski političari. Nije korektno svaljivati na nekog drugog odgovornost. Beskrajno je pokvaren taj zakon da se mogu otkupiti nacionalizirane kuće i stanovi. To znači kao da ste 1993. godine primili izbjeglice u kuću i sada mu zakon daje pravo da otkupi dio vaše kuće.

Treba se pobrinuti za sve ljude, ali da se može otkupiti nečija kuća ili njen dio, jest nedopustivo i to je gora nepravda nego komunistička pljačka. Zašto bi trebalo zaustaviti realizaciju toga zakona jest i činjenica da je u njemu predviđeno da se bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova daju zamjenski stanovi kojih nigdje nema. Ovi otkupe, već su neki, nažalost, otkupili i u „Napretkovoj palači“ i „Napretkovoj zadruzi“ (sada „Sarajevo-osiguranje“), a nema obeštećenja niti zamjenskih stanova.

Ako Vlada i Parlament neće da promijene ovaj zakon, onda treba ići tužbom u Strazbur.

06.11.2010.

VUK DRASKOVIC PRIZNAO KOSOVO: "SPO IZLAZI NA KOSOVSKE IZBORE"

Vuk Drašković priznao Kosovo: "SPO izlazi na kosovske izbore"

24sata.info PHOTO
image Vuk Drašković / 24sata.info

 

24SI - Pokrajinski odbor Srpskog pokreta obnove (SPO) donio je odluku da pod nazivom "Građanska inicijativa SPO" samostalno učestvuje na predstojećim parlamentarnim izborima na Kosovu koji će biti održani 12. decembra.

 

"To je odluka Pokrajinskog odbora SPO za Kosovo i Metohiju, koju je Glavni odbor i naš predsjednik Vuk Drašković podržao", izjavio je član Predsjedništva SPO Milan Đukić. On je na prvom promotivnom skupu u Medija centru u Čaglavici kod Prištine istakao da Glavni odbor SPO pozdravlja "hrabru odluku Pokrajinskog odbora SPO".

Predsjednik Pokrajinskog odbora ove stranke Ranđel Nojkić rekao je da SPO prihvata kosovsku relanost i uputio poziv ostalim srpskim partijama, posebno vladajućoj koaliciji, da se pridruže SPO i sačine jedinstvenu srpsku listu kako bi "ulaskom u kosovski parlament i kosovske institucije zaštitili nacionalni državni interes Srba", prenose srbijanski mediji.

"Građanska inicijativa SPO" Kosovo i Metohija je prva grupacija Srba koja je prikupila potpise i koja će, kako je objasnio Nojkić, već 12. novembra predati svoju listu, nezavisno od stava Beograda o bojkotu ili eventualnom pozivu Srbima da masovno izađu na Kosovske vanredne parlamentarne izbore.

(24sata.info)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240284

Powered by Blogger.ba