Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

07.03.2010.

DOBRICA COSIC O LAZIMA

07.03.2010.

DOBRICA COSIC O LAZIMA

 

 

Dobrica Ćosić
Slušajući Karadžića u Hagu i sve karadžiće izvan Haga koji kazuju o agresiji na BiH, onda je Dobrica Ćosić stvarno u pravu
07.03.2010.



Sve što Radovan Karadžić priča u haškoj sudnici o ratu u BiH, notorna je laž.

Jednako tako, notorna je laž sve što piše u beogradskoj optužnici za branioce države BiH koji su bili akteri događaja iz maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici. Uključujući, naravno, i dio optužnice koji se odnosi na uhapšenog Ejupa Ganića.

Laž do laži je sve što se na teret stavlja Iliji Jurišiću i prirodi akcije koju su u Beogradu nazvali "Tuzlanska kolona".

Ima li kraja lažima koje konstantno plasiraju pripadnici srpskih (para)vojnih, političkih i sudsko-tužilačkih struktura i otkud tolika hrabrost da se lažima pokušaju iskriviti historijske činjenice o agresiji na našu domovinu?

- Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno - napisano je u romanu "Deobe".

A "Deobe" je napisao Dobrica Ćosić. A ko je to bolje od Dobrice Ćosića poznavao biće srpskog čovjeka, njegove politike, njegovog ukupnog socijalnog angažmana? Niko.

Eto, ako Radovan Karadžić i svi drugi silni radovani neće drugima vjerovati, neka povjeruju svom akademiku, svom piscu, svom ceremonijal-meštru festivala genocida... i neka sebi (jer drugima sigurno neće) priznaju da su lažovi. Makar i inventivni, ali ipak lažovi.

No, mnogo važnije od toga hoće li lažov sebi priznati da je to što jeste čini se iznalaženje učinkovitog načina odbrane od laži.

Je li dovoljno kazati svom komšiji "može Radovan pričati šta hoće, ja znam kako je bilo"?

07.03.2010.

GEERT WILDERS: ZA NJEGA JE KUR' AN ISTI KAO I MEIN KAMPF

Geert Wilders: Za njega je Kur’an isti kao i Mein Kampf

Veličina slova: Standardna veličina slova Srednja veličina slova Najveća veličina slova
image Geert Wilders / 24sata.info

24SI - Geert Wilders nakon posljednjeg, današnjeg, ispitivanja javnog mišljenja u Holandiji može biti vrlo zadovoljan: prema toj bi anketi njegova Stranka sloboda (PVV) osvojila najveći broj zastupničkih mjesta, čak 27.

To je zabrinjavajuća informacija ako se zna da je riječ o radikalnom političaru, islamofobu i ksenofobu, osobi koja smatra da treba zaustaviti priljev ljudi iz islamskih zemalja u Evropu i autoru filma “Fitna” u kome se islamska sveta knjiga Kur’an poredi sa “Mein Kampfom” nacističkog vođe Adolfa Hiltlera.

Iako mu je u Veliku Britaniju bio zabranjen ulazak zbog radikalnih stavova, Wilders je uspio sudski izboriti pravo ulaska te je krajem prošle sedmice konačno uspio doći u London kako bi prikazao svoj film u gornjem domu britanskog parlamenta, na poziv lorda Malcoma Pearsona, predsjednika UKIP-a, desne euroskeptične britanske stranke.- Islamizam i demokracija su nespojivi. Što više islamizma imamo, to ćemo više gubiti slobodu i protiv toga se treba boriti - izjavio je tom prilikom Wilders.

(24sata.info)


07.03.2010.

EVROPSKI MONETARNI FOND

EVROPSKI MONETARNI FOND Ispis
 07.03.2010.

eurii.jpgNjemački ministar finansija Volfgang Šojble predložio stvaranje evropskog ekvivalenta MMF-u i poručio da bi sa tom institucijom EU bila u boljem položaju u rješavanju problema poput grčke krize. Evrozoni je potrebna institucija s iskustvom i sličnih moći kao što to ima Međunarodni ...

... monetarni fond, rekao njemački ministar finansija Volfgang Šojble za nedeljnik Velt am zontag i založio se za stvaranje evropskog ekvivalenta MMF-u, javile su agencije.

Stvaranje evropskog ekvivalenta MMF-u omogućilo bi Evropskoj uniji bolji položaj u rješavanju problema poput grčke dužničke krize, rekao je Šojble.
Njemački ministar finansija je, međutim, odbacio neposrednu pomoć MMF mimo tehničke pomoći, prenosi Dojče vele.
"Evrozona želi da sama rješava svoje probleme", rekao je Šojble.
Njemački ministar finansija se takođe založio za jačanje saradnje 16 zemalja koje kao valutu imaju evro, u odlučivanju o finansijskoj i ekonomskoj politici.

Biznis.ba

07.03.2010.

MILENKO SEGO: NEDOPUSTIVO JE DA NAS KONTROLIRA VIJECE MINISTARA

PARLAMENTARCI SU PRIZNALI DA NISU CITALI ZAKON, ALI TO IMA DALEKOSEZNE POSLJEDICE
(AUTOR: SANITA ROZAJAC)
Ukinuli nezavisnost državnih revizora
Milenko Šego: Revizija se pokušava ispolitizirati
Foto: Arhiv

Nepažnjom ili namjernim propustom državnih parlamentaraca, Ured za reviziju institucija BiH stavljen je pod kontrolu politike u BiH. Glavni državni revizor Milenko Šego u intervjuu za „Dnevni avaz“ ukazao je na opasnost da bi zbog ovoga BiH mogla biti isključena iz članstva vrhovnih revizorskih institucija svijeta.

Interni akti

U posljednje vrijeme dosta se u javnosti govori o pritiscima kojima je izložen Ured za reviziju institucija.

- Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave Ured za reviziju institucija stavljen je pod kontrolu Vijeća ministara BiH. Nama sada Vijeće ministara praktično određuje interne akte. Zakonom o plaćama i naknadama u institucijama BiH derogirana je i naša finansijska neovisnost.

Kako će stavljanje Ureda pod kontrolu Vijeća ministara BiH izgledati u praksi?

- Ako bismo primjenjivali postojeće zakonsko rješenje, ne bismo mogli praviti izvješća, već zapisnike, naši nalazi mogli bi biti predmet osporavanja na sudovima... Jednostavno, to bi bila čista politizacija svega. To ne bi bila revizija. Revizija mora biti generator promjena i prezentirati javnosti kako i na koji način se troše javna sredstva. Nešto može biti čak i po zakonu a da nije korektno, moralno i fer.

Kako je Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave uspio proći neopažen pored poslanika i delegata u Parlamentu BiH? Mislite li da se radi o slučajnom ili namjernom propustu?

- Priznali su da nisu čitali Zakon. Ali, to ima dalekosežne posljedice. Sada taj zakon moramo primjenjivati. Sada je nevažno je li omaška ili namjera.

Ured za reviziju institucija BiH svake godine državne institucije upozorava na neregularnost u poslovanju. Koliko institucije uistinu postupaju prema Vašim preporukama?

- Oko 60 posto naših preporuka se provodi. Najveći problemi su sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, gdje imamo dosta preporuka koje se ne provode, odnosno gdje su utvrđene brojne nepravilnosti. Čak imamo i određen broj institucija koje uopće nisu provodile javne tendere.

Dnevni red

Izmjene Zakona o javnim nabavkama BiH već nekoliko puta bile su u parlamentarnoj proceduri, ali nisu dobile podršku parlamentaraca. S obzirom na to da ukazujete na brojne nedostatke postojećeg zakona, smatrate li da se namjerno ne pristupa izmjenama da bi se mogle vršiti zloupotrebe kao do sada?

- Vi kao novinar možete slobodno izvući takav zaključak. Nije na meni da dajem takve ocjene, s obzirom na to da sam profesionalac, a ne političar. Samim tim što je stavljen na dnevni red da se mijenja, govori se o njegovim nedostacima.

Nezaposleni i stručno usavršavanje

Možete li se sjetiti konkretnog primjera koji je bio zakonit, ali nemoralan i nefer, na koji ste ukazali institucijama BiH?

- Mi smo prošle godine rekli da revizija ne podržava školovanje i usavršavanje u državnim institucijama, jer imamo armiju ljudi na biroima koji čekaju posao. Premda je to sve bilo u skladu s pravilnicima koji su usvojeni. To smo stopirali i ta preporuka je usvojena. To je revizija.


07.03.2010.

BiH: KRUG 99 OSUDIO HAPSENJE EJUPA GANICA

BiH

Krug 99 osudio hapšenje Ejupa Ganića

Na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 održanoj u nedjelju pročitano je saopćenje kojim se osuđuje hapšenje bivšeg člana Predsjedništva BiH prof. Ejupa Ganića.
Ejup Ganić (Foto: CIN)
Ejup Ganić (Foto: CIN)
Krug 99 sa zaprepaštenjem i zabrinutošću je primio vijest o hapšenju akademika Ejupa Ganića, člana ratnog Predsjedništva BiH, 1. marta na aerodromu Heathrow u Londonu, od strane vlasti Ujedinjenog Kraljevstva, a po zahtjevu organa Republike Srbije, navodi se u saopćenju.

Krug 99 cijeni da je ovo još jedan pokušaj neargumentiranog kriminaliziranja akademika Ejupa Ganića, ali i drugih patriota koji su u najsloženijim danima brutalne agresije na BiH obavljali važne funkcije, pružili herojski otpor i branili opkoljeno Sarajevo, te suverenitet međunarodno priznate države BiH.

Članovi Kruga s indignacijom odbacuju i osuđuju pokušaje da se političko-pravnim sredstvima ugrožavaju elementarne slobode kretanja građana BiH, kao što je to na najbrutalniji način učinjeno u slučaju akademika Ejupa Ganića i što se planira sa drugim patriotima bh. državljanima.

Hapšenje akademika Ejupa Ganića je dirigiran pokušaj da se odbrambeni karakter i suprotstavljanje agresiji izjednači s agresorom, što može dovesti do dodatnog kompliciranja političkih odnosa kako u zemlji i u cijeloj regiji, ističe se u saopćenju.

Krug 99 poziva demokratsku i intelektualnu javnost da svojim djelovanjem i podrškom doprinese da se ovaj slučaj rješi na nivou diplomatskih odnosa dviju država, u skaldu s već postignutim dogovorima o rješavanju još uvijek neriješenih sporova iz proteklog rata.

"Uvjereni smo da će državni organi BiH i Republike Srbije naći adekvatno rješenje i u predmetu akademik Ganić na dobrobit razvoja međususjedskih odnosa i progresivne saradnje, te postizanja stabilnosti i trajnog mira u regiji.

Članovi Kruga 99 duboko su uvjereni u pravednost i demokratičnost pravosudnih organa Velike Britanije i Sjeverne Irske i bezrezervno očekuju poštivanje temeljnih ljudska prava u procjeni stvarne istine te demonstraciju obrazaca profesionalnog, nezavisnog i etičnog sudskog procesa.

Od vlade Velike Britanije kao i ostalih članica Evropske unije očekuju znatno veći angažman na postizanju punog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH na njenom putu prema evropskim integracijama, navodi se u saopćenju.
(FENA)
07.03.2010.

FLORIAN BIEBER: NE VJERUJEM DA SRBIJA ZELI DA JOJ EJUP GANIC BUDE IZRUCEN

Ne verujem da Srbija želi da joj Ganić bude izručen

Florian Bieber

07.03.2010.
Ne verujem da Srbija uopšte želi da joj Ganić bude izručen, jer bi se u tom slučaju pokazalo koliko su tanki dokazi da je Ganić naredio napad na konvoj JNA i stoga bi veoma teško bio osuđen. Srbija je nastojala da Ganić bude uhapšen u Velikoj Britaniji kako bi se skrenula pažnja sa drugih pitanja, kaže za Radio Slobodna Evropa profesor istočnoevropske politike i međunarodnih odnosa na Univezitetu u Kentu u Velikoj Britaniji Florian Biber (Bieber).

On smatra da BiH nije na ivici raspada, ali će i dalje biti nefunkcionalna.

RSE: Hapšenje Ejupa Ganića, a naročito njegovo zadržavanje bez mogućnosti da nekoliko dana kontaktira advokate, mnoge je iznenadilo. Mnogi se pitaju šta je u pozadini takvog stava britanskih vlasti.

Biber:
Ja sam takođe iznenađen da je Ganić uhapšen i da je toliko dugo u pritvoru. To me podseća na hapšenje Agima Čekua i ostalih zvaničnika Oslobodilačke vojske Kosova u Sloveniji, Bugarskoj protiv kojih je postojala međunarodna poternica. Međutim, oni su bili oslobođeni uglavnom već posle nekoliko sati. Nemam objašenje zašto je Ganić toliko dugo u pritvoru, osim da možda Velika Britanija ne razume baš najbolje o kakvom se slučaju radi.
Tajming je takođe malo neobičan jer je u međuvremenu Radovan Karadžić izlagao svoju odbranu u Hagu.

Što se tiče istrage koju je Srbija pokrenula za događaje u Dobrovoljačkoj ulici 1992, ona je u velikoj meri politički motivisana. Naravno, Beograd će pokušati da ukaže sada na pravne momente da je Ganić rođen u Sandžaku, zatim da su neki od stradalih pripadnika JNA državljani Srbije kao i da vlasti u Sarajevu nisu takoreći ništa preduzele da istraže pomenuti zločin.

RSE: Ima mišljenja i da Srbija ovim potezom na neki način želi da razvodni nezadovoljstvo i odobrovolji one snage u Srbiji koje se protive donošenju rezolucije o osudi masakra u Srebrenici.


Ako bi Ganić, pak, bio osuđen u Beogradu bez ubedljivih dokaza, to bi dodatno pogoršalo odnose Srbije sa Bosnom i Hercegovinom kao i sa Zapadom, zbog kršenja principa pravičnog suđenja.
Biber:
Da, rezolucija u Skupštini Srbije, suđenje Karadžiću – sve to ukazuje na politički kontekst u kome se desio slučaj Ganić. Iskreno govoreći, ja ne verujem da Srbija uopšte želi da joj Ganić bude izručen. Jer, u tom slučaju bi se pokazalo koliko su tanki dokazi da je Ganić naredio napad na konvoj JNA i stoga bi veoma teško bio osuđen. Mislim da bi bilo veoma uznemirujuće po tužilaštvo i sud Srbije ukoliko bi morali da oslobode Ganića. Time bi se razvejao mit, u situacijama kada Haški tribunal donosi oslobađajuće presude protiv nesrba, da samo sudi Srbima.

Ako bi Ganić, pak, bio osuđen u Beogradu bez ubedljivih dokaza, to bi dodatno pogoršalo odnose Srbije sa Bosnom i Hercegovinom kao i sa Zapadom, zbog kršenja principa pravičnog suđenja. Dakle, Srbija želi da Ganić bude uhapšen u Velikoj Britaniji kako bi se skrenula pažnja sa drugih pitanja, ali sumnjam da želi da bude izručen u Beograd.

BiH će i dalje biti nefunkcionalna

RSE: Mogu se razumeti motivi Beograda, ali kako objašnjavate poziciju Velike Britanije. Da li je reč samo o pravnoj proceduri Metropoliten policije u Londonu, ili je takođe reč o političkim motivima, kako je kazao za RSE Robin Haris, savetnik bivše britanske premijerke Tačer.

Biber:
Sasvim je moguće. Mnogi potezi britanskih vlasti u ovom slučaju su iznenađujući, kao što je onemogućavanje ambasadoru BiH u Londonu nekoliko dana da se sretne sa Ganićem. Ne znam šta bi mogli da budu motivi Velike Britanije u konkretnom slučaju, ali svakom slučaju ne mogu se objasniti samo birokratskom procedurom. Naravno, to ne mora biti usmereno prema Bosni niti da se uopšte odnosi na slučaj Ganić, već generalno na formulisanje politike da li hapsiti optužene za ratne zločine u drugim državama koji se nađu na teritoriji Velike Britanije. To je pitanje bilo aktuelno nedavno i prilikom boravka bivše izraelske premijerke Cipni Livni (koju Palestinci optužuju za ratne zločine). U tom smislu se može govoriti i o političkoj dimenziji.

RSE: Kakve to može imati posledice po odnose između Srbije i BiH koji su opterećeni mnogim nerešenim pitanjima. Ambasador BiH je nakon tri godine tek ove sedmice dobio agreman u Beogradu, zatim pomenuto pitanje rezolucije o Srebrenici. Istovremeno, Republika Srpska namerava da održi referendum. BiH je nefunkcionalna država i po mnogim mišljenjima na ivici raspada, a Zapad nema efikasnu strategiju što potvrđuje i neuspeh „Butmirskog procesa“.


Slažem se da su odnosi između Srbije i BiH na veoma niskom nivou. Međutim, ironija je da je hapšenje Ganića uništilo mnogo toga u međuvremenu pozitivno učinjenog.
Biber:
Slažem se da su odnosi između Srbije i BiH na veoma niskom nivou. Međutim, ironija je da je hapšenje Ganića uništilo mnogo toga u međuvremenu pozitivno učinjenog. Kao što ste pomenuli, konačno je pronađeno rešenje za ambasadora u čemu je posredovala Turska. Zatim, nedavno potpisani sporazum između dve zemlje, uključujući i Hrvatsku, o izručenju osuđenih za ratne zločine. Ne treba potcenjivati i nekoliko izjava Borisa Tadića u kojima je podržao teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a što se tumačilo i kao pokušaj da se obuzda radikalna Dodikova retorika o referendumu. Svi ovi pozitivni, na prvi pogled, mali potezi, možda neće biti ugroženi hapšenjem Granića, ali situacija nije ohrabrujuća. Naravno, tu je i ozbiljan problem nedostatka strategije međunarodne zajednice, što se može videti i po neuspehu Butmirskog procesa zbog katastrofalnog načina na koji je vođen.
Imajući u vidu predstojeće izbore niko nije zainteresovan za pragmatičnu i kompromisnu politiku. Političari u BiH teže da dobiju glasove na uobičajen način. To se može videti i po reakcijama na hapšenje Ganića. I Dodik kao i bošnjački političari koriste ovaj, ali i druge slučajeve za raspirivanje strasti.

Ja nisam optimista kada je reč o sadašnjem status kvo u Bosni, ali mislim da ona nije na ivici raspada. No, i dalje će biti nefunkcionalna. Nadam se da će nakon izbora biti mogućnosti da se razgovara i rešavaju neki od pomenutih problema. To će u mnogo čemu zavisiti i od sposobnosti Evropske unije da razvije koherentnu i efikasnu strategiju prema Bosni koju nema već godinama. Nedavna poseta ministarke inostranih poslova Evropske Unije Ketlin Ešton Bosni može da u tom smislu bude ohrabrujuća.

Srbija ne može postati članica EU sa destruktivnom politikom prema Kosovu

RSE: Kao što znate, Vlada Kosova i Piter Fejt nedavno su lansirali strategiju reintegracije severnog dela čemu se lokalni Srbi uz podršku Beograda žestoko protive. Neki smatraju da bi razmena severnog dela Kosova za Preševsku dolinu bio mogući izlaz iz ovog ćorsokaka. Istovremeno, i političari u Republici Srpskoj koriste pitanje Kosova da bi poduprili svoje zahteve.

Mislim da će u narednih nekoliko godina predstavnici Srbije i Kosova morati da razgovaraju o rešenju koje će oboma omogućiti ulazak u Evropsku uniju.
Biber:
Dodik ima oportunistički pristup. On je pomenuo pitanje položaja Srba u BiH i nakon referenduma u Crnoj Gori. Dakle, Dodik će nastaviti svoju retoriku bez obzira šta se dešava na Kosovu. Međutim, zbivanja na Kosovu mogu da ojačaju njegovu poziciju, što predstavlja rizik. Kada je reč o razmeni teritorija, to je u potpunosti neizvesno barem dok Međunarodni sud pravde ne donese odluku. Tada će se znati ko će imati kakve „karte“ u rukama.

Mislim da će u narednih nekoliko godina predstavnici Srbije i Kosova morati da razgovaraju o rešenju koje će oboma omogućiti ulazak u Evropsku uniju. Srbija ne može postati članica Unije ako zadrži neprijateljsku i destruktivnu politiku prema Kosovu. Moguće je zamisliti da bi u tim razgovorima, Beograd postavio pitanje podele Kosova, ali bi Priština mogla da odgovori „ako želite severno Kosovo, onda Preševo i Bujanovac treba da se priključe Kosovu“.

Mislim da bi se Srbija teško odrekla te dve opštine. Dakle, ne vidim mnogo mogućnosti za napredak u doglednoj budućnosti. Istovremeno, bez obzira na retoriku Vuka Jeremića, vlasti u Srbiji povlače i neke pragmatične poteze, koji nisu previše vidljivi, kao što je ukidanje dvostrukih plata za Srbe na Kosovu, a što bi trebalo da oslabi poziciju radikalnih lokalnih srpskih lidera u severnoj Mitrovici.

To znači da ako se vrši snažan pritisak na radikalne srpske vođe, oni samo mogu da profitiraju od toga. U interesu stabilnosti bolje je imati strpljiviji pristup tako da ekonomski interesi podriju poziciju tvrde srpske struje na severu Kosova a što bi olakšalo pronalaženje kompromisnog rešenja.

Pročitajte i ovo
Slučaj na kojem se prelamaju ukupni odnosi na Balkanu
Beograd ćuti o detaljima slučaja Ganić
Utrka BiH i Srbije oko izručenja Ganića

Šta se desilo u "Dobrovoljačkoj" 1992.?
Nastavak politike devedesetih?

Hapšenje produbilo jaz na bh. političkoj sceni
Ganićeva ekstradicija mogla bi da potraje
Ganiću određen pritvor
Robin Haris: Nadamo se da zahtjev Srbije neće biti odobren
Ganić demantuje da je priveden, Silajdžić oštro reagovao
Obustavljene "crvene potjernice" za slučaj "Dobrovoljačka" 
Slučajevi Jurišić i Ganić: Različiti aršini bh. vlasti 
 
O onome što se zaista dogodilo u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine, pročitajte u specijalnom prilogu Omera Karabega "Svjedoci rata" - Divjak za RSE o Dobrovoljačkoj, u kojem je Omer Karabeg razgovarao sa penzionisanim generalom Armije BiH Jovan Divjakom, koji je bio učesnik dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici.
07.03.2010.

TV FOKUS: HAPSENJE EJUPA GANICA ZBOG STVARANJA RAVNOTEZE RADOVANU KARADZICU!?

TV Fokus: Hapšenje Ganića zbog stvaranja ravnoteže Karadžiću!?

Veličina slova: Standardna veličina slova Srednja veličina slova Najveća veličina slova
image Radovan Karadžić / 24sata.info

24SI - Srbijanske vlasti u Beogradu vode politiku dvostrukih standarda kada su u pitanju odnosi sa Bosnom i Hercegovinom. Na nivou javnih izjava i diplomatskih poruka, srbijanski zvaničnici insistiraju na dobrim odnosima sa zvaničnim Sarajevom, iako u sferi realnih odnosa ne čine ništa da tako zaista i bude.

Praktički, niti jedno otvoreno pitanje između BiH i Srbije nije riješeno u posljednjih nekoliko godina, tako da se čak i ono malo potpisanih sporazuma može nazvati, tek pokušajem da se odnosi dvije zemlje, koliko-toliko stabilizuju.

Najspornije u cijeloj ovoj priči za BiH je to što Srbija želi pred svojim sudovima suditi državljanima BiH za navodne ratne zločine, koji su počinjeni na teritoriji naše zemlje.

Nakon suđenja iliji Jurišiću, dogodio se još jedan slučaj.

Ovoga puta radi se o pokušaju izvođenja pred sud člana ratnog Predsjedništva BiH Ejupa Ganića.

Slučaj je dodatno zakomplikovan činjenicom da je Ganić po osnovu zahtjeva iz Beograda uhapšen u Londonu, gdje je boravio u službenoj posjeti.

Srbijansko tužilaštvo, naime, Ganića drži odgovornim za ubistvo vojnika nekadašnje JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine, te tvrdi da je upravo on jedan od osumnjičenih za izdavanje naredbe o vatrenom djelovanju.

U ovom međunarodnom pravosudnom slučaju, najinteresantnijim se čini to što su zvanične vlasti Velike Britanije pristale da postupe po zahtjevu srbijanske vlade, iako ih ništa na to nije obavezivalo.

Štaviše, londonski sud Ganiću je odredio pritvor do konca marta, te odbio ponuđenu kauciju i puštanje na slobodu do konačne odluke.

Zbog svega ovoga, teško je povjerovati kako se u slučaju Ganić radi samo o pravosudnom predmetu, oko sukoba nadležnosti.

U svim dosadašnjim srbijanskim pokušajima da se uhapse, recimo, bivši čelnici oslobodilačke vojske Kosova, Beograd nije imao uspjeha, ali je evo u „slučaju Ganić“ zvanični London pokazao puno razumijevanje za klimave argumente srbijanskog pravosuđa.

Nisu bez osnova ni procjene kako je hapšenje bivšeg člana ratnog Predsjedništva BiH izvedeno sa ciljem stvaranja nekakve ravnoteže u zločinima i to u trenucima kada je pred Haškim sudom i zvanično počelo suđenje Radovanu Karadžiću.

Sudbina Ejupa Ganića sada je čvrsto u rukama londonskog pravosuđa koje će se morati odrediti spram zahtjeva iz Beograda, ali i iz Sarajeva o njegovom izručenju.

Posljedice eventualnog izručenja Ejupa Ganića Srbiji imale bi katastrofalan efekat na cjelokupnu pravnu sigurnost u BiH. Time bi se, naime, stvorio pravni presedan prema kome bi zvanični Beograd mogao suditi bilo kome iz BiH ko je imao hrabrosti ustati protiv srpskocrnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Smije li se to dogoditi i kome u međunarodnoj zajednici odgovara politika vještački fabrikovane jednake odgovornosti?

(rtm)


07.03.2010.

SESIJA KLUBA 99; CAZIM SADIKOVIC: "TREBA OSNAZITI DRZAVU"

Sesija Kluba 99

Sadiković: "Treba osnažiti državu"

Redovna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Klub 99, na kojoj je u nedjelju gost uvodničar bio prof. dr. Čazim Sadiković, bila je posvećena temi "Spriječiti diskriminaciju - osnažiti državu".
Ćazim Sadiković
Ćazim Sadiković
Ova tema, kako se i navodi u pozivu, inicirana je početkom ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini ili, tačnije rečeno, odlukom Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Kada je riječ o problematici ustava, kazao je dr. Sadiković, nakon 15 godina konačno je došlo i do oficijelnog procesa ustavnih promjena. Istaknuo je da Ustav BiH, odnosno Aneks IV Dejtonskog sporazuma već samim svojim tekstom kazuje da ga je potrebno mijenjati.

Kad je riječ o diskriminacije manjina, tj. slučaju Sejdić-Finci, on navodi da je Sud za ljudska prava dao odluku samo za Predsjedništvo i Dom naroda PSBiH. Iako su aplikanti pokrenuli tek dvije diskriminacijske odredbe, Evropski sud je praktično osudio svaki oblik diskriminacije.

Prof. Sadiković je također naglasio da izborna godina nije izgovor, odnosno da je pitanje da li je važniji Ustav ili izborni propisi očiti pokazatelj poremećaja vrijednosti. Kako ističe, ne mogu se političke partije pravdati time da nemaju vremena do izbora nešto promijeniti, jer to znači nepoštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sadiković se osvrnuo na činjenicu da je reforma države vezana za politički sistem, a da je sam politički sistem slab, političke partije su neorganizirane, nema jake opozicije, a nevladine organizacije se nisu još ni oglasile u vezi s ustavnim promjenama.

Treba jačati državu kako bismo imali državu koja će biti za opće dobro svih njenih građana, te iskoristiti priliku koju pruža mijenjanje Ustava BiH, koji je dio mirovnog sporazuma i kao takav i nije ustav, kao što i država nastala na mirovnom sporazumu nije država, naglasio je.

On je izrazio i nedogovanje zbog stava PIC-a o raspodjeli državne imovine, jer država kao pravno lice ima pravo da upravlja svojom imovinom a, kako kaže Sadiković, raspodjela imovine njega podsjeća na rasprodaju u radnjama, kao totalna rasprodaja pred zatvaranje radnje.

Slabost države Sadiković vidi i u slučaju Ganić. I kakao ističe niko nije spomenuo kada je riječ o ovom slučaju da je u periodu o kome se govori BiH kao priznata država bila u vanrednom stanju. Da na teritoriji jedne međunarodno priznate države JNA nije imala šta da traži, te da se Jugoslavenska armija već do 2. maja pokazala kao zločinački faktor, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.
Sadiković je također istakao kako je ovo prvi slučaj u historiji da napadnuti treba da odgovara!

On smatra da bi ovaj slučaj mogao pokrenuti neke nove procese i propitivanja, poput - kako se ko ponašao u ratu, i vratiti se onima koji su ga i pokrenuli... I kako kaže Sadiković, moglo bi se utvrditi da se sve jednim jedinim potezom moglo spriječiti.

Na ovo se nadovezao profesor Vladimir Premec konstatujući da je bio dovoljan jedan MIloševićev telefonski poziv da spriječi rat i genocid.
(FENA)
07.03.2010.

FAKSIMIL ORIGINALNOG NALOGA ZA HAPSENJE DR. EJUPA GANICA

Slučaj na kojem se prelamaju ukupni odnosi na Balkanu

 

06.03.2010
Ovo je faksimil originalnog naloga za hapšenje dr Ejupa Ganića u kojem se navodi da je zločin za koji ga zvanični Beograd tereti počinjen na teritoriji "Srbije u Sarajevu" i da je djelo za koje se tereti “ubistvo ranjenih vojnika”. Original naloga objavljuje na svom sajtu Justwatch. Ako britanska policija pravi ovakve greške u elementarnoj geografiji, kako će se snaći sa drugim aspektima i okolnostima događaja u Dobrovoljačkoj ulici 1992. Prema ovom nalogu, ako se pojave na teritoriji Velike Britanije, bili bi uhapšeni i Fikret Muslimović, Zaim Backović, Jovan Divjak, Emin Švrakić, Jusuf Pušina, Dragan Vikić, Jusuf Prazina Đapić, Nusret Šišić, Mušan Kovač, Jovan Begović, Ibrahim Hodžić, Avdo Panjeta, Jusuf Kecman, Damir Dolan, Samir Čongić, Stjepan Kljuić i Hasan Efendić.

07.03.2010.

GEORGE SOROS SRUSIO EURO

SOROŠ SRUŠIO EURO Ispis
 07.03.2010.

sorosgeorge-whitehair.jpgEuro je u posljednja tri mjeseca oslabio prema dolaru gotovo za 15 posto. No, iza toga izgleda ne stoji samo kriza prezaduženosti Grčke. Američko Ministarstvo pravde istražuje, kako tvrdi Wall Street Journal, je li ovako duboki pad zajedničke europske valute rezultat ...

... nedozvoljeneg kartelskog dogovora nekoliko hedge fondova, među kojima je i fond poznatog američkog financijskog magnata mađarskog porijekla Georgea Sorosa (Soros Fund Management), u korist jačanja dolara, piše Slobodna Dalmacija.

Sumnju je naročito izazvala večera 8. veljače na kojoj su bili šefovi i vlasnici nekoliko velikih hedge fondova, među kojima i Soros, a na kojoj se najviše razgovaralo o euru i problemima europskih ekonomija.

Tom prilikom Soros je, za koga se pretpostavlja da je glavni inspirator zajedničke akcije, kako je procurilo u javnost, izrazio očkivanje da će američke kamatne stope početi rasti, čime bi dolar postao privlačniji...

Slučaj britanske funte

Ministarstvo pravde je pozvalo fondove SAC Capital Investors, Greenlight Capital, Soros Fund Management i Paulson & Co da sačuvaju dokumente o transakcijama i međusobnoj komunikaciji u veljači na deviznim tržištima.

Sumnja se, naime, da su fondovi postupali na isti način i prodavali euro, čime se obarao njegov tečaj...

Soros je najviše sumnjiv i zato što mu ovo nije prvi napad na neku od svjetskih valuta. Postao je poznat, a može se reći i superbogat, kada je u rujnu 1992. godine „napao“ britansku valutu, prodavajući je masivno za dolare i marke.

Funta je za kratko vrijeme pala s tečaja od 2,01 dolara na 1,69 dolara, Bank of England s našla na koljenima, a Sorosu je u džepu ostala cijela milijarda dolara...

Istini za volju, ima i mišljenja da se radi o medijalnoj igri, zapravo demonizaciji hedge fondova, kako bi političari sebi stvorili veći prostor za njihovu regulaciju.

Biznis.ba 

07.03.2010.

NICOLAS SARKOZY: "AKO GRCKA PROPADNE EURO NEMA SMISLA

SARKOZY: "AKO GRČKA PROPADNE EURO NEMA SMISLA" Ispis
 06.03.2010.

sarkozy.jpgFrancuska će podržati Grčku u naporima za smanjenje budžetskog deficita i nema namjeru da gleda kako ta zemlja propada, izjavio je u subotu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Ako smo već stvorili euro, ne možemo da dopustimo da propadne zemlja koja je članica eurozone. U ...

... suprotnom slučaju, stvaranje eura nema smisla, rekao je Sarkozy, prenosi Reuters.

- Moramo da podržimo Grčku zato što se ta država trudi, ili u suprotnom euro više neće postojati, izjavio je francuski predsjednik.

U planu je da grčki premijer Georgos Papandreu u nedjelju posjeti Pariz u sklopu turneje po evropskim prijestonicama, u pokušaju pridobijanja podrške za plan spasa svoje prezadužene zemlje.

Na sastanku u petak navečer s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu, Papandreu je dobio političku podršku, ali ne i obećanje finansijske pomoći.

Francuski zvaničnici su naveli da trenutno nema potrebe da se Grčkoj daje novčana pomoć, ali je Sarkozy istakao kako bi Pariz bio spreman da pomogne ukoliko bi Grčkoj prijetio budžetski slom.

(Biznis.ba / Fena)

07.03.2010.

SLUCAJ NA KOJEM SE PRELAMAJU UKUPNI ODNOSI NA BALKANU

Slučaj na kojem se prelamaju ukupni odnosi na Balkanu

 

06.03.2010
Ovo je faksimil originalog naloga za hapšenje dr Ejupa Ganića u kojem se navodi da je zločin za koji ga zvanični Beograd tereti počinjen na teritoriji "Srbije u Sarajevu" i da je djelo za koje se tereti “ubistvo ranjenih vojnika”. Original naloga objavljuje na svom sajtu Justwatch. Ako britanska policija pravi ovakve greške u elementarnoj geografiji, kako će se snaći sa drugim aspektima i okolnostima događaja u Dobrovoljačkoj ulici 1992. Prema ovom nalogu, ako se pojave na teritoriji Velike Britanije, bili bi uhapšeni i Fikret Muslimović, Zaim Backović, Jovan Divjak, Emin Švrakić, Jusuf Pušina, Dragan Vikić, Jusuf Prazina Đapić, Nusret Šišić, Mušan Kovač, Jovan Begović, Ibrahim Hodžić, Avdo Panjeta, Jusuf Kecman, Damir Dolan, Samir Čongić, Stjepan Kljuić i Hasan Efendić.

Autor: Sabina Čabaravdić


Bio je petak, 27. februara, kada je u balkanskim medijima krenula konfuzija oko toga je li sarajevski profesor Ejup Ganić zaustavljen na ulasku u Veliku Britaniju ili ne. Ministrica pravde Srbije tvrdila je tog dana da je sudskim organima Velike Britanije upućen zahtjev za ekstradiciju Ganića, po optužbi za ratne zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Zvanično Sarajevo pak, te sam Ganić, demantirali su te vijesti, optužujući Beograd za insinuacije.

Ponedjeljak, 1. marta, za većinu u BiH prošao je u podsjećanju na sve strahote koje je su preživjeli tokom tri i po ratne godine, u koje ih je strelovito vratio Radovan Karadžić. Iz udobne fotelje Sudnice 1 u Haškom sudu, bivši vođa bosanskih Srba, objasnio je preživjelima da zločina nije bilo, baš kao ni logora, Srebrenice ili opsade Sarajeva.

U kasnim popodnevnim satima stigla je i zvanična informacija da je na londonskom aerodromu uhapšen Ejup Ganić, te da će pred sudom u glavnom britanskom gradu biti odlučeno hoće li ga isporučiti Srbiji, koja je uložila nalog za ekstradiciju.

Saradnja na temi: Dženana Karabegović, Dženana Halimović, Maja Nikolić, Miloš Teodorović i Enis Zebić

Sedmica za nama protekla je potpuno u znaku slučaja Ganić, ne zbog profesora samog. Više je riječ o događaju na kojem se prelamaju ukupni odnosi na Balkanu, prema susjedima, ratnoj prošlosti, zločinima, pomirenju, povjerenju, neraščišćenim relacijama između žrtve i zločinca, prema lažima i medijskim manipulacijama. Otvoreno je desetak dilema i stotine pitanja, na koje će se još podugo odgovarati. Namjera nam je usporediti činjenice s jedne i tumačenja s druge strane.

Dobrovoljačka 1992.


Ejup Ganić uhapšen je u Londonu na osnovu potjernice koju je Beograd raspisao za „ratni zločin i ubistvo 40 vojnika JNA koji su se povlačili iz Sarajeva“. U specijalcima beogradskih televizija prikazivani su vješto izmontirani video zapisi kojima se dokazivao zločin, a niti riječju pominjao kontekst u kojem se sve dešavalo. Činjenice međutim izgledaju ovako.



Ulica Hamdije Kreševljakovića, nekadašnja Dobrovoljačka, nalazi se nedaleko od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u blizini Skenderije. U tom dijelu, 1992. godine, desnu obalu Miljacke kontrolisale su snage Teritorijalne odbrane, a stotinjak metara nizvodno, snage bosanskih Srba.

Trećeg maja 1992. godine, upravo na tom mjestu, trebao se izdvojiti transporter UNPROFOR-a, u kojem se nalazio zatočeni predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, i tadašnji komandant Druge vojne oblasti, Milutin Kukanjac.

Razmjeni je prethodilo zarobljavanje Alije Izetbegovića na sarajevskom aerodromu i njegovo odvođenje u kasarnu u Lukavici. Između tadašnjeg državnog vrha Republike Bosne i Hercegovine i JNA, uz posredovanje UNPROFOR-a, dogovoreno je oslobađanje Izetbegovića i članova njegove delegacije, koji su uhapšeni po povratku u Sarajevo sa pregovora u Lisabonu, i propuštanje kolone JNA sa generalom Milutinom Kukanjcem na čelu.

Alija Izetbegović i Ejup Ganić
Kada je kolona krenula, zaustavljena je u Dobrovoljačkoj, u blizini zgrade Predsjedništva i Vraca, koje su kontrolisale snage bosanskih Srba. Alija Izetbegović i Jovan Divjak, tadašnji pukovnik Teritorijalne odbrane:

„Na sve strane se pucalo. Tad sam vidio generala Divjaka. On je pokušavao da smiri tu pucnjavu, ali ja sam vidio da se tamo očigledno gine.“


„Samo znam da, u momentu kad sam naišao i popeo se na transporter, sam dobio mali ukor od Alije Iztebegovića - Zašto je zaustavljena kolona kad je sve dogovoreno? To sve što je dogovoreno, mi na ulici nismo znali.“


Prema izjavama svjedoka, jasno se može zaključiti da vojne formacije koje su tog 3. maja bile u Dobrovoljačkoj, nisu znale šta je dogovoreno kada je o razmjeni riječ.

Pregovorima je koordinirao Ejup Ganić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je mijenjao Aliju Izetbegovića nakon njegovog zarobljavanja:

„Dogovoreno je da sa Kukanjcem mogu poći njegovi tjelohranitelji i dva ili tri saradnika.“


Žestoke borbe noć prije


Uprkos dogovoru, konfuzija je nastala kada se transporter u kojem su se nalazili Izetbegović i Kukanjac odvojio u blizini Skenderije. U tom trenutku počela je pucnjava. Treba napomenuti da su pucnjavi prethodile žestoke borbe u noći sa 2. na 3. maj. O tome svjedoči i Jovan Divjak:

„Ali to je sve vezano za onaj dan 2. maja, kada je gorjela pošta, kada je gađano po Energoinvestu, po objektima u Starom gradu i Centru.“


Nakon što je razmjena izvršena, Izetbegović, Kukanjac, ali ni tadašnji komandant UNPROFOR-a, Mekenzi, nisu znali šta se desilo, niti zbog čega je došlo do pucnjave. U prilog tome govori Ivica Puljić, nekadašnji urednik dnevnika na Televiziji Sarajevo:

„General Kukanjac je samo vikao. Ja se sjećam da sam u jednom trenutku generalu Kukanjcu uzviknuo - Hoćete li prestati galamiti i vikati? Vi ste vjerovatno jedina osoba na svijetu koja vodi jednu vojsku koja pali jedan grad, ruši i ubija djecu.'“

O broju žrtava iznose se različiti podaci. Do zvaničnih podataka nije moguće doći dok traje proces. Jovan Divjak, direktni svjedok događaja, o ovome kaže:

„Na ulici je ubijeno negdje sedam, osam pripadnika Jugoslovenske armije.“




Potjernica Interpola ne postoji


Beogradski su mediji tvrdili da za Ganićem postoji Interpolova tjeralica. Činjenica je međutim da je u julu 2009.godine Interpol odbio potjernice za 19 BH građana, koje Srbija potražuje za Dobrovoljačku. Osim toga, Interpol je tada objavio i da će zahtjeve za raspisivanje crvenih tjeralica za ratne zločine ubuduće primati od Tribunala u Hagu, protiv državljana matične zemlje koja ih traži, te protiv državljana neke druge države, ukoliko se ta ne protivi raspisivanju potjernica za svojim državljanima.

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, Sadik Ahmetović, potvrđuje da interpolova potjernica ne postoji:

Sadik Ahmetović
„Imam pred sobom obavijest iz Interpola da ne postoji niti crvena, niti difuzna potjernica za profesorom Ganićem.“


Svjedok događaj u Dobrovoljačkoj, general Divjak, kojeg Beograd takođe potražuje, smatrao je pozitivnim činom povlačenje interpolovih tjeralica jer je, kaže, Interpol time pokazao da je shvatio nivo događaja u Dobrovoljačkoj:

„Sama potvrda da 1992. godine nije bio ratni zločin - jeste bio incident koji treba procesuirati, i da u međuvremenu, obzirom da nije bilo dovoljno podataka, argumenata da treba da se podigne određena optužnica, došlo je do toga da, i ono što je Tužilaštvo Srbije željelo, Interpol jednostavno ne prihvati.“


Upitno pravo preuzimanja slučaja


Činjenica je da su 2. maja u Dobrovoljačkoj ubijeni vojnici JNA. Činjenica je takođe da bosanskohercegovačke vlasti nisu precesuirale taj zločin, te da su ostavile prostor srbijanskom i svakom drugom Tužilaštvu da to uradi umjesto njih. Država Bosna i Hercegovina odgovorna je i za ubistva i za kasno, odnosno traljavo procesuiranje slučaja. O tome je govorio Sinan Alić, predsjednik fondacije Istina, pravda, pomirenje:

„Domaće Tužilaštvo je to trebalo davno da uradi i da kaže gdje je sve bilo, ili nije bilo, ratnog zločina. Ovako, svih 18 ili 19 ljudi taoci su te bahate politike Beograda, nesposobnih i nespremnih vlasti. Tu prije svega mislim na Tužilaštvo i na Marinka Jurčevića, koji definitivno ništa nije radio i koji je ostavio praznine.“


Na čemu međutim Srbija temelji svoje pravo preuzimanja slučaja Dobrovoljačka kad:

1. tvrde da nisu učestvovali u ratu protiv BiH
2. svi počinitelji, ili osumnjičeni su građani BiH
3. sam zločin se dogodio u BiH

Bariša Čolak i Snežana Malović nakon potpisivanja Sporazuma
Niko od dužnosnika u Beogradu nije htio konkretno odgovoriti ni na jedno pitanje o utemljenju traženja Ganića. Nisu se čak ni obazirali na svježe potpisani sporazum o izbjegavanju dvostrukog procesuiranja za isti zločin i ukidanje mogućnosti bijega od izvršenja kazne. Baš kako su to u Beogradu, u petak, 27. marta, kazali ministri pravde dvije zemlje - Snežana Malović i Boriša Čolak:

„To će onemogućiti da osuđena lica, odlaskom u drugu državu, u državu čiji su državljani ili u kojoj imaju prebivalište, izbegnu izvršenje kazne na koju su pravosnažno osuđeni.“

„Državljanstvo i mjesto prebivanja su sada ključni element koji će opredijeliti gdje će se jedan predmet procesuirati.“


Ne(opravdanost) poternica


U Srbiji se nisu posebno obazirali na optužbe da su pogazili tek potpisani dogovor. Dosadašnja neuobičajena tišina beogradskih, inače pričljivih zvaničnika, neobična je.


Sud u Londonu razmotriće dokumente kako bi proverio ima li razloga za ekstradiciju Ejupa Ganića, kao i kome ga proslediti - Beogradu ili Sarajevu. Samo od ozbiljnosti Beograda ta odluka će zavisti, upozorila je direktorka Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, stoga i savetovala:
Ako dokazi iz Beograda budu aljkavi, to će biti veliki blam za Srbiju.


„Meni se čini da bi britanski Sud mogao da odigra značajnu ulogu. Nema razloga da bilo ko veruje da će oni doneti neku političku odluku. Oni će razmatrati te informacije i dokaze koji stignu iz Beograda. Ako to bude aljkavo, onda će to biti veliki blam za Srbiju i nikada više Srbija neće smeti da napravi ovakav potez.“


Da stvar bude složenija, Srbija se našla u apsurdnoj situaciji jer je koliko pre tri sedmice odbila da preda Crnoj Gori dokaze o saradnicima osumnjičenog narko-bosa, Darka Šarića, pravdajući da to ne može učiniti u toku istrage. Istraga o Ganiću traje, ali se sluti da Srbija ovog puta ipak šalje dokumentaciju u London. Ne samo kako bi izbegla urušavanje sopstvenog kredibiliteta, već i kako bi osporila kritike po kojima nastupa neozbiljno, što navodno dokazuje i često olako raspisivane poternice, koje su do sada samo u jednom slučaju urodile plodom.

Jurišić uhapšen na prevaru


Ilija Jurišić osuđen je na 12 godina robije zbog događaja sličnog Dobrovoljačkoj - napada na kolonu JNA u Tuzli. Branilac mnogih žrtava ratnih zločina, Dragoljub Todorović, tvrdi da to ipak ne dokazuje opravdanost čestih poternica:

Ilija Jurišić
„Jurišić je na prevaru uhapšen. On je dolazio više puta u Beograd. On je u Beogradu i uhapšen. Pitanje je šta bi bilo da je Jurišić uhapšen u Budimpešti, Parizu, Londonu ili Rimu. Pitanje je da li bi ga izručili.“


Todorović zapravo podseća na slučaj nekadašnjeg komandanta Oslobodilačke vojske Kosova, Agima Čekua, za kojim je takođe bila raspisana poternica, što nije bilo dovoljno da juna prošle godine iz Bugarske, gde je uhapšen, bude predat Srbiji.

Zebnja u Beogradu je utoliko veća što je Ganić polovinom prošle godine skinut sa crvene poternice Interpola, što znači da informacije o njemu neće biti kolektovane u Interpolovim bazama podataka. To je ponovo iskorišćeno kao dokaz neozbiljnosti Tužilaštva u Srbiji, što Nataša Kandić i ovako objašnjava:

„Srbija, i srbijansko Tužilaštvo, počinje da se ponaša kao da je od nekoga dobila mandat da zločini, koji su se dogodili na teritoriji bivše Jugoslavije, budu u njihovoj nadležnosti. Pa nije tako. Prirodno je da svaka država sudi svojim državljanima jer je to najdelotvorniji lek.“


Rat nije završen


A možda se odgovor na pitanje zašto Beograd sada i na ovakav način poteže slučaj Dobrovoljačka, može detektirati u riječima britanskog ambasadora, Charlesa Crawford-a, o tome što je pozadina slučaja Ganić:

Charles Crawford
„Rat u bivšoj Jugoslaviji je stao, ali nije nikad završen. Borbe i rivalstva se nastavljaju u drugačijoj formi. Ono na šta sumnjam je da Beograd koji govori o usvajanju Rezolucije o Srebrenici i mnogim drugim stvarima, namjerava demonstrirati srbijanskoj javnosti i to da ljudi koji su počinili ratni zločin protiv Srba također treba da se suoče s pravdom.“


Da se slučaj Ganić povezuje s politikom, skoro da su saglasni svi naši ovosedmični sagovornici.

Beogradski analitičar, Vladimir Vuletić, smatra kako je Ejup Ganić, baš u pravi čas za Srbiju, sletio na londonski aerodrom:

„Očekuje se usvajanje Rezolucije o Srebrenici, a znamo da postoje relativno značajni otpori u Srbiji da se takva jedna rezolucija donese. U tom smislu ovaj zahtev za izručenje Ejupa Ganića mogao bi da stvori neku ravnotežu u Srbiji i olakša da se ta rezolucija u Skupštini donese.“

Marko Prelec, analitičar Međunarodne krizne grupe, na sličan način vidi posljednja dešavanja:

„Ovo je više odgovor na pritisak javnosti. Postoji dio visoko profiliranih slučajeva u kojima je široko rasprostranjeno
Otežava se život cijeloj grupi ljudi koja je tokom rata bila na javnoj sceni u BiH, koji su u suštini nevini.
mišljenje javnosti u Srbiji da su to važni slučajevi koje treba procesuirati. Jedan je tuzlanska kolona, Ganić je drugi. Iz onoga što ja znam, dokaza o krivičnom procesuiranju nema i nažalost srbijansko Tužilaštvo nije imalo hrabrosti da to plasira svojoj javnosti. Umjesto toga, sada imamo situaciju u kojoj se, na slučajevima koji se ne bi smjeli gurati naprijed, istrajava i život se otežava cijeloj grupi ljudi koja je tokom rata bila na javnoj sceni u Bosni i Hercegovini, koji su u suštini nevini. Sada su u poziciji da brinu mogu li putovati ili ne.“


Skretanje pažnje sa slučaja Karadžić


Bivši savjetnik i aktuelni saradnik bivše britanske premijerke Margareth Tacher, Robin Harris za RSE kaže:

Robin Harris
„Ovo je politički motivisan slučaj. Njegova svrha je da skrene pažnju sa Karadžićevog slučaja i da stvori ravnotežu između onoga što su uradili Srbi i što su možda uradili Bošnjaci. Smatram to zaprepašćujućim. Srbi tvrde da je u koloni koja se povlačila ubijeno 40 srpskih vojnika, a 10.000 bosanskih građana je ubijeno od strane ovih snaga koje su se povlačile i koje su onda nastavile da bombarduju i granatiraju Sarajevo. Pokušaj izjednačavanja ovog incidenta, sa zločinima koje je počinio Karadžić, je besramna budalaština.“

Hapšenje Ejupa Ganića izazvalo je u međusobnim odnosima evidentne političke tenzije. Mnogi ovaj slučaj karakteriziraju isključivo kao politiku. No, u svemu postoji i pravna strana.

Ganić je u zatvoru. Njegovo izručenje traže i Bosna i Hercegovina i Srbija. S te, pravne strane, moguće je nekoliko opcija, kaže Paul Troop, advokat iz Velike Britanije:
Bosna će morati jasno staviti na znanje koja je njena pozicija u vezi s istragom i da li imaju dokaze protiv Ganića.


„Opcije su sljedeće - da bi se bilo koje izručenje dogodilo, država u koju će biti poslat morat će podnijeti dokaze za zločin, a Srbija očito tvrdi da ima dokaze koje će iznijeti, jednako kao i Bosna i Hercegovina, ako postoji istraga, ali to neće biti dovoljno. Morat će obezbijediti dokaze Sudu kako bi pokazali da postoji dokaz protiv, koji bi opravdao njeno izručenje. Treba doći u ovu zemlju, bez obzira na dokaze. Bosna će morati jasno staviti na znanje koja je njena pozicija u vezi s istragom i da li imaju dokaze protiv Ganića.“


Dobri poznavatelji prilika u Velikoj Britaniji bili su nemalo iznenađeni postupkom Opštinskog suda u Westminsteru, koji je odlučio ne uvažiti kauciju koju je Bosna i Hercegovina bila spremna položiti za bivšeg člana svog Predsjedništva, kako bi se branio sa slobode. Mnogi su zato skloni povjerovati kako je politika iznad prava u ovom slučaju. Drugi se pak uzdaju u to da će nezavisno britansko sudstvo ipak na kraju donijeti ispravnu
Britanija je u veoma teškoj poziciji. Suočeni su sa zahtjevom za izručenje od strane zemlje s kojom imaju dobre odnose.
odluku.

Marko Prelec, analitičar Međunarodne krizne grupe:

„Britanija je u veoma teškoj poziciji. Suočeni su sa zahtjevom za izručenje od strane zemlje s kojom imaju dobre odnose, a zahtjev je, po mom viđenju, politički neutemeljen i upućen je prema osobi koja je bila šef države, tako da je to veoma ozbiljno. Legitimno je za Britaniju da razmotri da li će gospodin Ganić imati fer suđenje u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, prije nego što donese odluku o izručenju i kome će ga izručiti. Nedavno je Australijski vrhovni sud preinačio odluku nižeg suda o izručenju njihovog državljanina srbijanskog porijekla Hrvatskoj, upravo na osnovu uvjerenja da mu tamo neće biti pravično suđeno. Ovo je kalkulacija koju mora da napravi britanski sud. Siguran sam da će to uraditi na najbolji način.“


Različiti aršini bh. vlasti


Ovi dani u kojima se pomalo zakulisno odvija slučaj Ganić, Tuzlu podsjećaju na hapšenje Ilije Jurišića. Beograd ga je, u septembru 2009. godine, osudio na 12 godina zatvora za zločine za koje je navodno odgovoran u napadu na Tuzlansku kolonu 1992. godine.

Tuzla: Protest zbog presude Iliji Jurišiću
Gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, smatra da je uhićenje Ejupa Ganića negacija suverenosti Bosne i Hercegovine. Mišljenja je da su državni organi bili efikasniji prije tri godine, kada je uhićen Ilije Jurišić, danas Bosna i Hercegovina ne bi imala slučaj Ejupa Ganića:

„Jedna Vlada koja dopusti da građani Bosne i Hercegovine ne dobiju slobodu kretanja, koja dopusti da se skoro kidnapuju ljudi, njeni državljani, pokazuje prije svega neprofesionalizam - da ne zna vladati. Vladati treba cijelom teritorijom Bosne i Hercegovine.“


Da su državni organi postupili nezainteresirano prema Iliji Jurišiću, potvrdili su nam i u fondaciji Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.

Taj odnos opisao je Sinan Alić, predsjednik Fondacije, iz koje su išli brojni zahtjevi prema svim relevantnim institucijama da se Ilija Jurišić hitno izruči Bosni i Hercegovini:

„Zvanični stav srbijanske politike od početka do danas je relativizirati sve ono što se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Beograd Sarajevo ne drži za ozbiljnog partnera, i to je suština priče na relaciji Sarajevo - Beograd. Ali, neshvatljivo je i neozbiljno da država svoje građane dijeli na one koji su u izvršnoj vlasti i neke obične smrtnike. U slučaju Ilije Jurišića država gotovo ništa nije preduzela, a u slučaju Ganića se diglo sve na noge. Dakle, sličan je princip trebalo primijeniti i u slučaju Jurišića.“


Bešlagić ne smije napustiti BiH


Otkako je uhićen Ilija Jurišić u Beogradu, ratni načelnik Tuzle, Selim Bešlagić, nije izašao iz Bosne i Hercegovine jer je i on bio meta srbijanskog pravosuđa:

„Ja nisam ljubomoran ni na koga, ali smatram da svi građani, bez razlike na kojoj su funkciji, treba da imaju istu zaštitu prava.“
Građani Bosne i Hercegovine trebaju pravnu državu, koja će stati iza njih i koja će zaštititi njihova prava.


Bešlagić sumnja da bi zvanični bosansko-hercegovački organi u skorijoj budućnosti mogli spriječiti ovakva uhićenja i privođenja građana Bosne i Hercegovine:

„Nikada nije Nikola Špirić kao predsjedavajući Vijeća ministara zahtijevao postavljanje pitanja Srbiji u vezi Ilije Jurišića. Može se nešto uraditi, ali samo ukoliko se uključi sistem, a to znači da se koristi Sporazum o pravnoj pomoći. Građani Bosne i Hercegovine trebaju pravnu državu, koja će stati iza njih i koja će zaštititi njihova prava, bez razlike da li se radi o običnom čovjeku ili se radi o funkcioneru.“


Sead Avdić, savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine:

„Još se nisu ni osušili potpisi dva ministra pravde, Srbije i Bosne i Hercegovine, na sporazumu koji je potpisan nedavno između dvije zemlje, a Srbija je već prije toga planirala i organizirala ovo što se dogodilo u Londonu od strane sudskih organa Velike Britanije jer su imali jednostrano izdatu potjernicu Republike Srbije za Ganićem.“


Nesporno je da je Ilija Jurišić trebao pomoć države Bosne i Hercegovine, čiji je i građanin. Brojni državni zvaničnici iz ove zemlje su u posljednje tri godine, otkako je Jurišić u beogradskom pritvoru, boravili u Beogradu i zagovarali potrebu za dobrosusjedskim odnosima.

No, nitko od njih nije nikada posjetio Iliju Jurišića, niti se zainteresirao za njegov slučaj. Ministar pravde Bosne i Hercegovine, Bariša Čolak, je čak na dan presude Jurišiću boravio u Beogradu, ali se nije oglasio, niti došao vidjeti kako će se suđenje okončati.


Šutnja Zagreba


U sklopu ukupne priče o prijateljstvu i ignoranciji na Balkanu, posebno je interesantna stav Hrvatske u cijeloj situaciji. Zvanični Zagreb međutim šuti, uopšte se ne oglašava oko Ganićeva slučaja, čak ni principijelno. Stav tamošnjih vlasti je ponašati se racionalno i u skladu - isključivo sa svojim interesima.

Sjedište Vlade Hrvatske
Velika Britanija, koja je uhitila Ejupa Ganića, jedna je od zemalja koje su do pred koji tjedan blokirale otvaranje pregovora o strateški važnom poglavlju 23 „Pravosuđe i temeljna prava“, zbog toga što Hrvatska nije dostavila sve tražene bilješke. Sada je pitanje o ocjeni pune suradnje Hrvatske sa Haškim tribunalom ostavljeno kao kriterij za zatvaranje tog poglavlja. Sasvim je racionalno očekivati da će Velika Britanija, koja je mjesecima imala vrlo čvrst stav oko rješavanja tog pitanja, kao uvjeta za otvaranje pregovora o poglavlju 23, imati podjednako čvrst stav i u vrednovanju hrvatske suradnje s Tribunalom i kod zatvaranja tog poglavlja.

Utoliko za Hrvatsku bi bilo izuzetno kontraproduktivno otvarati pitanje Ganićevog uhićenja jer bi se u tom kontekstu nužno moralo očitovati i o britanskom postupanju. I najneutralnija formulacija bi u aktualnom medijskom prostoru na jugoistoku Europe, koji često naliči na dječju igru „pokvarenog telefona“, kojekako interpretirana, to bi onda zahtijevalo dodatna pojašnjenja i u konačnici nitko ne bi bio ni korak bliže zajedničkom cilju svih odgovornih faktora u regiji - stabilnosti, miru i racionalnom dijalogu kao načinu rješavanja otvorenih pitanja. A između Zagreba i Londona možda bi se bez ikakve potrebe otvorile neke nejasnoće.

Utoliko, hrvatska se službena politika svojim neočitovanjem oko „slučaja Ganić“ ponaša racionalno i u skladu sa svojim interesima. Hrvatska će miru i stabilnosti svog susjedstva moći mnogo bolje pomoći kao članica Europske unije. Čemo to ugroziti uplitanjem u prijepor koji će ići svojim tokom sa Hrvatskom ili bez nje?

Mesić se ne plaši hapšenja


Pod pretpostavkom da bi Beogradu pošlo za rukom od Britanaca dobiti Ejupa Ganića, to uvodi presedan u odnosima na Balkanu, pod koji se mogu svesti i brojni hrvatski zvaničnici, počev od Stipe Mesića, do Vladimira Šeksa.

Stjepan Mesić
Pitali smo dojučerašnjeg hrvatskog predsjednika da li se plaši otputovati negdje izvan svoje domovine, da ga ne bi zadesio neki od zahtjeva za izručenje. Evo što je odgovorio Stipe Mesić:

„Što se mene tiče, ne znam u kom svojstvu bih ja mogao biti optužen. Mene to ne zabrinjava jer sam bio predsjednik Predsjedništva Jugoslavije u vrijeme brutalne srpske agresije, kada se JNA pretvarala u srpsku armiju, nad kojom ja nisam imao nikakve ingerencije. Prema ovoj logici, ako se može optužiti Ejupa Ganića, onda se može optužiti i bilo koga drugog ko se branio od srpske agresije. Postoje neki krugovi, prije svega u Srbiji, koji žele da se krivnja izjednači, da se izjednače oni koji su se branili sa onima koji su imali plan provođenja razbijanja Bosne i Hercegovine, koji su imali u svom ratnom planu i genocid i ratni zločin, sve u cilju proširenja Srbije i stvaranja etničke čiste Srbije. To je jedan program koji je propao u ratu, a sada ga neki žele ostvariti u miru.“

Pročitajte i ovo

Beograd ćuti o detaljima slučaja Ganić
Utrka BiH i Srbije oko izručenja Ganića

Šta se desilo u "Dobrovoljačkoj" 1992.?
Nastavak politike devedesetih?

Hapšenje produbilo jaz na bh. političkoj sceni
Ganićeva ekstradicija mogla bi da potraje
Ganiću određen pritvor
Robin Haris: Nadamo se da zahtjev Srbije neće biti odobren
Ganić demantuje da je priveden, Silajdžić oštro reagovao
Obustavljene "crvene potjernice" za slučaj "Dobrovoljačka" 
Slučajevi Jurišić i Ganić: Različiti aršini bh. vlasti 
 
O onome što se zaista dogodilo u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine, pročitajte u specijalnom prilogu Omera Karabega "Svjedoci rata" - Divjak za RSE o Dobrovoljačkoj, u kojem je Omer Karabeg razgovarao sa penzionisanim generalom Armije BiH Jovan Divjakom, koji je bio učesnik dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici.
07.03.2010.

NE ZELIMO SE MRZITI I DIJELITI

Ne želimo se mrziti i dijeliti

Ilustrativna fotografija, studenti u Sarajevu

 06.03.2010.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome kako prevazići duboke podjele među narodima u Bosni i Hercegivini koje je ostavio rat. U razgovoru su učestvovali predstavnici mlade generacije iz Srebrenice i Bratunca, dva susjedna grada između kojih je rat iskopao duboke rovove. Sagovorik Mosta u Bratuncu bio je Čedomir Glavaš, predsjednik omladinske organizacije Odisej, a u Srebrenici Almir Salihović, potpredsjednik Savjeta mladih.

Bilo je riječi o tome kako mladi odrastaju sa negativnim stereotipima o drugoj naciji i kako ih se oslobađaju kroz kontakte i druženja sa svojim vršnjacima druge nacije, ko su glavni proizvođači mržnje, zašto rastu nacionalne tenzije uoči svakih izbora u Bosni i Hercegovini, zašto je nacionalizam karta kojom se dobijaju izbori, kako političke stranke manipulišu mladim ljudima, kao i o tome kakvi su efekti programa Mladi za mir koji okuplja mlade Bošnjake i Srbe iz Srebrenice i Bratunca.

Omer Karabeg: Koliko su mladi opterećeni negativnim stereotipima o drugom narodu?

Čedomir Glavaš: Mladi iz generacije devedestih, rođeni u vrijeme rata i odrasli u poratnom vremenu, vole priče o nacionalizmu.
Naš nacionalni interes da imamo dobar posao, da imamo dobru platu, da možemo da odemo na more, pošto ovdje većina mladih, sigurno oko 80 posto, nikad nije bila na moru. Ja im kažem: “To je naš nacionalni interes, za to treba da se borimo, a ne da se primamo na nacionalističke priče“.
Oni su žrtve podjela koje plasiraju političari i mediji. Kad razgovarate sa njima shvatite da oni i ne znaju šta je to nacionalizam, a spremni su vatreno da ga brane. Spremni su da se bore za nešto što ne znaju šta je. Kad o tome razgovaramo u našoj omladinskoj organizaciji ja pokušavam da ih ubijedim da je naš nacionalni interes da imamo dobar posao, da imamo dobru platu, da možemo da odemo na more, pošto ovdje većina mladih, sigurno oko 80 posto, nikad nije bila na moru. Ja im kažem: “To je naš nacionalni interes, za to treba da se borimo, a ne da se primamo na nacionalističke priče. Došli smo u situaciju da je Bosna i Hercegovina zatvorena u vizni kavez. Sve zemlje oko nas imaju bezvizni režim, naši vršnjaci u susjednim zemljama mogu da putuju, a mi ne možemo. Krenite od tih stvari“.

Almir Salihović: Činjenica je da mladi ljudi, koji su u ratu bili djeca, svoje stavove formiraju na osnovu priča svojih roditelja i na osnovu medija koji uglavnom daju negativnu sliku o pripadnicima drugih naroda. Međutim, kada ih povežemo sa njihovim vršnjacima druge nacionalnosti, što mi činimo u okviru našeg projekta Mladi za mir, kada sjednu zajedno, počnu da razgovaraju, da se druže, kada mogu da iznesu svoje mišljenje i čuju šta misle oni drugi, pokaže se da oni nisu baš tako čvrsto uvjereni u predrasude koje su ponijeli od kuće, od svojih roditelja, i koje im svakodnevno nameće sredina u kojoj žive.

Ekskuzivno pravo na mržnju


Omer Karabeg: Koliko su u Bosni i Hercegovini prisutni strah i nepovjerenje prema drugom narodu u smislu onoga da drugoj vjeri i naciji nikada ne treba vjerovati, da onaj drugi samo čeka povoljan trenutak da nam se osveti?

Čedomir Glavaš: Mi ovdje decenijama, to nije vezano samo za posljednji rat, krenulo je to od Drugog svjetskog rata, govorimo
Naš sistem obrazovanja veliki krivac što nam djeca odrastaju s negativnim narativima i stereotipima, s mitovima i guslarskim pjesmama. U jednoj zemlji imamo dva skoro potpuno različita obrazovna sistema, kod jednih je dva i dva četiri, a kod drugih pet.
djeci da je tamo iza brda neka strašna aždaja koja će, ako se probudi, doći i sve nas napasti, pa je stoga bolje da mi napadnemo prvi i da je uništimo da nam se to ne bi desilo. Ja sam prije nekoliko godina razgovarao sa jednom Austrijancem, pripadanikom EUFOR-a, koji je ovdje bio na službi. On mi je rekao: “Vi u Bosni ste super ljudi. Vi mislite da imate ekskluzivno pravo na mržnju“. Ja ga nisam baš najbolje razumio, pa sam ga molio da mi to objasni, a on je nastavio: “Koliko su se samo mrzili Francuzi i Nijemci, Britanci i Francuzi, pa su naučili da žive jedni s drugima, osnovali su Evopsku uniju u koju i vi želite da uđete, a niste u stanju da živite jedni s drugima. Vi mislite da jedino vi imate pravo da mrzite jedni druge i da su blesavi svi ostali koji vam pričaju da ta mržnja treba da se zaustavi“. Ja mislim da je naš sistem obrazovanja veliki krivac što nam djeca odrastaju s negativnim narativima i stereotipima, s mitovima i guslarskim pjesmama. U jednoj zemlji imamo dva skoro potpuno različita obrazovna sistema, kod jednih je dva i dva četiri, a kod drugih pet. To je nešto što duboko, u korijenu, razdvaja djecu. Ali mislim da ovaj projekat koji radimo zajedno - Almir u Srebrenici, a ja u Bratuncu - jeste jedan korak koji treba da približi mlade ljude, da im pruži priliku da počnu da razgovaraju, da počnu da misle svojom glavom, a ne da samo prihvataju ono što im drugi serviraju.

Almir Salihović: U projektu Mladi za mir, čiji je nosilac organizacija Care international, a finansira ga Evropska unija, učestvuju još i mladi iz Vlasenice. Taj projekat, znači, okuplja mlade iz tri općine u Istočnoj Bosni. Cilj je da se oforme timovi mladih mirovnjaka koji će sutra biti nosioci mirovnih inicijativa u Podrinju. Projekat podrazumijeva druženja, kampanje na terenu, razvijanje komunikacije, suočavanje sa prošlošcu, oslobađanje od predrasuda.

Omer Karabeg: Koliko je interesovanje za vaš projekat?

Čedomir Glavaš: Moram da kažem da smo u početku bili skeptični. Odazvalo se, međutim, dosta mladih ljudi i interesovanje je svakim danom sve veće. Nismo krenuli od teških tema, već od kulturnih i sportskih aktivnosti.

Almir Salihović: Postoji spremnost i za razgovor o teškim temama, o traumama iz bliske prošlosti, ali samo onda kada su učesnici našeg projekta izvdojeni iz lokalne sredine, kada odu na seminar u neko drugo mjesto, kada se međusobno upoznaju i počnu da se druže.
Almir Salihović: Postoji spremnost i za razgovor o teškim temama, o traumama iz bliske prošlosti, ali samo onda kada su učesnici našeg projekta izvdojeni iz lokalne sredine, kada odu na seminar u neko drugo mjesto, kada se međusobno upoznaju i počnu da se druže. Tada se stvara ambijent u kome se može tolerantno razgovarati o svemu, pa o i najtežim traumama iz rata, iznijeti svoje mišljenje i saslušati tuđe.

Čedomir Glavaš: Najvažnije je da mladi ljudi stvore vlastitu sliku o onome što se dogodilo, pa da počnu da postavljaju pitanja svojim roditeljima, a ne samo da slijepo prihvataju ono što im oni pričaju. Jer njihovi roditelji su izloženi stalnim političkih igrama posebno u predizborno vrijeme.

Život u torovima i čoporima


Omer Karabeg: Dešava li se da se Bošnjaci i Srbi nađu u istim kafićima i disko klubovima, da učestvuju na istim sportskim takmičenjima?

Čedomir Glavaš: Nažalost, mi živimo u torovima i čoporima, pa mu dođe prirodno da Bošnjaci iz Bratunca idu u Srebrenicu, a Srbi iz Srebrenice dolaze u Bratunac. To je ranije bilo mnogo izraženije, ali, kako vrijeme odmiče, toga je sve manje. Jer, interesovanja mladih su ista. Ja imam običaj da kažem da Madonu vole i u Somaliji i u Palestini. Na muzičkim i kulturnim priredbama i sportskim takmičenjima danas se okuplja sve više mladih Srba i Bošnjaka.

Almir Salihović: U posljednje vrijeme mladi iz Srebenice i Bratunca sve češće idu na ista mjesta. Ranije je bilo drukčije. Mladi Bošnjaci, povratnici, uglavnom su išli na provod u Srebenicu, a Srbi u Bratunac.

Omer Karabeg: Kažete da se mladi druže. Dešava li se da, recimo, Srbin ima djevojku Bošnjakinju i da Bošnjak ima djevojku Srpkinju?

Almir Salihović: Ima i takvih slučajeva, mada je to izuzetno rijetko. Jer, ovdje se je dogodio strašan genocid, podjele su velike, ali, eto, desi se da ljubav ipak prevlada.

Čedomir Glavaš: Ima takvih slučajeva, ali su oni rijetki. Znam za jedan mladi bračni par u Milićima, kod Vlasenice. To je brak između Srbina i Bošnjakinje. Imaju dvoje djece. Upoznali su se u jednom internacionalnom kampu u Vlasenici. Teško to ide. Znam mlade ljude koji su u svojim porodicama bili izloženi strašnim pritiscima da prekinu takve veze, i, na žalost, porodica je najvećem slučajevu pobijeđivala. Takve veze su prije nekoliko godina bile nezamislive, a sada, eto, ima takvih slučajeva.
Svjedoci smo da se svaki put pred izbore, bilo da se radi o lokalnim ili općim, potenciraju nacionalne podjele, zastrašuje se narod, otvaraju se bolne rane koje još nisu zacijelile. Političari dijele ljude, prijete ratom i novim krvoprolićem samo da bi sačuvali moć.


Omer Karabeg: Posljednjih meseci na javnoj sceni Bosne i Hercegovine sve je više govora mržnje. Ko su glavni proizvođači netolerancije i mržnje?

Almir Salihović: Svakako da je to politička elita koja na svaki način pokušava da zadrži moć u svojim rukama i ne bira ni sredstva ni način da to ostvari. Svjedoci smo da se svaki put pred izbore, bilo da se radi o lokalnim ili općim, potenciraju nacionalne podjele, zastrašuje se narod, otvaraju se bolne rane koje još nisu zacijelile. Političari dijele ljude, prijete ratom i novim krvoprolićem samo da bi sačuvali moć.

Čedomir Glavaš: Od devedestih godina politička scena se bazira na atmosferi straha. Logika je prosta - treba kod ovih mojih podsticati strah od onih tamo, ubijediti ih da jedino ja mogu da ih zaštitim, a ja ću i dalje zajedno sa predstavnicima onih tamo primati 5.000 maraka plate, o čemu običan čovjek, žrtva izbornih krađa i prevara, može samo da mašta i sanja. Sad dolaze izbori i sve se to potencira. Evo već slušamo priče o referendumu, o stranim tužiocima i sudijama, lako je pretpostaviti o čemu će se sve pričati u predizbornoj kampanji. Ljudi su svjesni da ih političari lažu i varaju, ali će opet krenuti za njima upravo zbog atmosfere straha.

Almir Salihović: Sve to je već prisutno na terenu. Priča se o referendumu, o otcjepljenju Republike Srpske, a takve priče naročito teško doživljavaju povratnici i onda oni očekuju da ih zaštite političari iz Federacije.

Nacionalizam ima bolju prođu

Omer Karabeg: Zašto je nacionalizam karta kojom se dobijaju izbori? Zašto ljudi uporno glasaju za one koji govore jezikom nacionalista? Zašto je njima važnija priča o navodnoj ugroženosti njihove nacije nego činjenica da nemaju posla i plate.

Čedomir Glavaš: Dosta dugo, nekih 50 i više godina, živjeli smo u jednom autokratskom režimu i naučili smo da slijedimo vođu, navikli smo da drugi za nas donose odluke, da odgovornost prebacujemo na druge. Tako ljudi danas idu za Dodikom, kao što su u prošlom ratu išli za Karadžićem, Izetbegovićem ili Tuđmanom.
Čedomir Glavaš: Dosta dugo, nekih 50 i više godina, živjeli smo u jednom autokratskom režimu i naučili smo da slijedimo vođu, navikli smo da drugi za nas donose odluke, da odgovornost prebacujemo na druge. Tako ljudi danas idu za Dodikom, kao što su u prošlom ratu išli za Karadžićem, Izetbegovićem ili Tuđmanom. Najlakše je slijediti vođu, a, kada dođe do katastrofe, uvijek se može reći: “Nismo mi krivi, kriv je on. Mi smo pogriješili, išli smo za njim, ali krivica nije naša“. To je ta kolektivna stihija koja vodi ljude u propast.

Almir Salihović: Nacionalizam ima najbolju prođu. Zbog toga stranke ništa drugo ni ne nude biračima osim nacionalizma. To je karta koja je sigurna, koja uvijek prolazi. Najlakše je zavaditi, pa vladati. Ljudi su, kao što je rekao Čedomir, uplašeni. Još uvijek su svježa sjećanja na razaranja i krvoproliče i političari to vješto koriste. Obični ljudi, Srbi i Bošnjaci, imaju malo prilike da se sretnu, da se upoznaju, da razmijene mišljenje, oni slijepo vjeruju političarima i slici koju onu stvaraju o ovoj zemlji.

Omer Karabeg: Da li političke stranke manipulišu mladim ljudima?

Čedomir Glavaš: Itekako. Pogledajmo samo političke podmlatke, to je isto kao da gledate klonove političkih lidera. Ti mladi ljudi samo gledaju kako da se što više dodvore lideru svoje političke partije nadajući se da će i oni jednog dana dobijati onih 5.000 maraka plate. Oni znaju da je politika najunosniji biznis.

Omer Karabeg: Nedavno sam čuo izjavu jednog profesora koji kaže da sadašnje škole odgajaju buduće nacionaliste, veliča se svoja nacionalna istorija i svoja vjera što kod mladih stvara osjećaj nadmoći nad pripadnicima drugih naroda.

Almir Salihović: Historija je, nažalost, kod nas prožeta ideologijom i mitovima i to se odražava na kompletan obrazovni sistem.
Historija je, nažalost, kod nas prožeta ideologijom i mitovima i to se odražava na kompletan obrazovni sistem. Na časovima historije najviše se pažnje poklanja svojoj naciji i svojoj vjeri.
Na časovima historije najviše se pažnje poklanja svojoj naciji i svojoj vjeri.

Čedomir Glavaš: Kad krenete od onih jama u Drugom svjetskom ratu, ne ulazim u to jesu li one bile ili nisu, vi stvarate jednu mladu generaciju koja živi u stalnom strahu od druge strane. Mi generalno učimo mlade ljude da budu netolerantni. Imam osjećaj kao da ih kroz te nastavne planove pripremamo za novi rat, da je ovaj mir samo privid, da je to samo pauza između dva rata.

Almir Salihović: To je tačno. Mir se ne doživljava kao vrijeme u kome treba širiti toleranciju, graditi suživot i popravljati greške koje su se dogodile u prošlosti, već kao vrijeme u kome se treba pripremati za novi rat.

Omer Karabeg: Da li političke partije obeshrabruju ovo što vi radite, ovaj vaš program Mladi za mir, kontakte između mladih ljudi, ili su potpuno ravnodušne prema tome?

Čedomir Glavaš: Ako govorim o Bratuncu, mislim da su oni dosta ravnodušni prema nama. Ne vide nas kao neku opasnost koja može da im pomrsi konce, mada mi pričamo o tome da mladi treba da glasaju za one koji im nude nekakvu budućnost i bolji život. Naš je interes da stvorimo kritičnu masu mladih ljudi koji će moći da utiču na svoje vršnjake, koji će širiti toleranciju i želju za mirom. Jer, kakva je to zemlja gdje se stalno moramo mrziti i dijeliti. Ja ne želim da živim u takvoj zemlji.
Naš je interes da stvorimo kritičnu masu mladih ljudi koji će moći da utiču na svoje vršnjake, koji će širiti toleranciju i želju za mirom. Jer, kakva je to zemlja gdje se stalno moramo mrziti i dijeliti. Ja ne želim da živim u takvoj zemlji.


Almir Salihović: Ni ovdje u Srebrenici političke partije nas ne doživljavaju kao nekakvu prijetnju. Nema podrške, ali ni opstrukcije. Njih jedostavno ne interesuje ovo što mi radimo.

Omer Karabeg: Mislite li da će na oktobarskim izborima ponovo pobijediti oni koji već 20 godina svađaju ljude u Bosni i Hercegovini ili će birači dati šansu onima koji bi željeli da Bosnu i Hercegovinu grade kao evropsku državu?

Čedomir Glavaš:
Mislim da će, na žalost, i ove godine pobijediti nacionalističke partije, ali da će izlaznost biti dosta manja. Jer, ljudima je dosta svega. Sve je teže preživjeti. Ova ekonomska kriza ubila je ljude u pojam i oni su sve manje politički aktivni, što je, mislim, i cilj našim političkim elitama. Slično je i sa mladim ljudi u Bratuncu. Oni će i ove godine da apstiniraju po principu - moj glas ništa ne mijenja. U njima je to duboko usađeno, oni su obeshrabreni i ne vjeruju da išta mogu da promijene. Ostaje nam samo nada da će jednog dana doći do promjene u glavama i da će narod početi da glasa za ljude koji nude projekte, a ne papir priču o dva duluma zemlje oko koje se kolju Bošnjaci i Srbi.

Almir Salihović: Iskreno se nadam da će ova velika ekonomska kriza osvijestiti ljude da konačno počnu misliti svojom glavom, pa da daju prioritet političkim partijama koje nude programe razvoja i unapređenja zemlje. Možda će tome doprinijeti i činjenica je da Bosna i Hercegovina jedina u regionu koja nije dobila bezvizni rezim. Ali stanje na terenu je takvo da većina još uvijek slijepo vjeruje političkim vođama i sasvim je realno očekivati da će opet doći do pobjede nacionalističkih stranaka. Jer vladajuće stranke imaju toliku moć i toliko sredstava u svojim rukama da će biti u stanju da animiraju i izlobiraju dovoljan broj glasača koji će im omogućiti da ponovo prigrabe vlast.

Pročitajte i ovo:
Mladi poručuju: Vrijeme je da uzmemo odgovornost
07.03.2010.

"UDARIO" MILORAD NA MILORADA: "IMA JOS MILORADA DODIKA U OVOJ DRZAVI KOJI CE BITI PROCESUIRANI I PROTIV KOJIH SE ISTRAGE VODE..."

"Udario" Milorad na Milorada: "Ima još Dodika u ovoj državi koji će biti procesuirani i protiv kojih se istrage vode..."

Veličina slova: Standardna veličina slova Srednja veličina slova Najveća veličina slova
image Milorad Barašin / 24sata.info

24SI - Ko je krivac za hapšnje Ejupa Ganića u Londonu, šta radi Državno tužilaštvo, zašto istraga u slučaju Dobrovoljačka nije okončana, bile su neke od tema "Dnevnika D" na "Federalnoj TV", u kome je gost bio glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin.

Tužilac Barašin je između ostalog odgovarao i na pitanja o pritiscima korumpiranih bh. političara i prijetnji upućenih državnom tužilaštvu, sklanjanju mnogobrojnih predmeta u ladicu, istrazi u slučaju Milorada Dodika, aferi "Reket", te o propaloj akciji u Gornjoj Maoči.

Kao nevjerovatna zvučala je izjava glavnog tužioca Tužilaštva BiH da je zapravo profesionalac nedavno provalio u njegovu stan i ukrao mu laptop, a tu je tvrdnju potkrijepio time da je lopov na stolici za njegovim radnim stolom ostavio razglednicu sa slikom njegove kćerke, što prema Barašinu predstavlja jasno upozorenje.

Govoreći o istrazi u slučaju Milorada Dodika, od glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milorada Barašina mogla se čuti i nevjerovatna rečenica koja zapravo premijera Republike Srpske oslikava kao primjer osobe protiv koje će se voditi i zaključiti istraga:

"Ima još Milorada Dodika u ovoj državi koji će biti procesuirani i protiv kojih se istrage vode..."

(24sata.info)


07.03.2010.

MILORAD BARASIN: "NE BIH PUTOVAO DA SAM OPTUZEN ZA DOBROVOLJACKU"

Milorad Barašin

"Ne bih putovao da sam optužen za Dobrovoljačku"

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin rekao je večeras da ne bi putovao u inostranstvo da je u poziciji optuženih u predmetu Dobrovoljačka ulica. Barašin je rekao da je član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić, koji je uhapšen na londonskom aerodromu po zahtjevu Srbije, "znao određenu situaciju" i da "u toj situaciji nije trebao da ide na prostore drugih država".
Milorad Barašin (Foto: Tužilaštvo BiH)
Milorad Barašin (Foto: Tužilaštvo BiH)
On je rekao za Federalnu televiziju da ni sebe ni Tužilaštvo BiH ne smatra odgovornim za hapšenje Ganića u Londonu.

"BiH je prije Srbije počela istragu o Dobrovoljačkoj i zato bi Ganić trebalo da bude isporučen BiH, koja je u ovom trenutku jača u pravu", smatra Barašin.

On je ponovio da Tužilaštvo BiH u predmetu Dobrovoljačka ulica vodi istragu protiv određenih lica, dodajući da je ovaj predmet prioritetan i da mora biti okončan.

"Događaj se ispituje. Istraga je otvorena 2006. i rok za njeno zatvaranje je bio šest mjeseci. Na tom predmetu radio je međunarodni tužilac, ali istragu nije okončao, jer je to složen predmet. Sva dokumenta, svi akti koji su vezani za taj događaj morali su da budu prevedeni", naveo je Barašin, demantujući da je tužiocu Vesni Budimir rekao da predmet Dobrovoljačka ulica skloni u stranu.

On je rekao da je Tužilaštvo BiH, na odobrenje Nadzornog odbora, koje je tijelo Savjeta ministara BiH i Ministarstva pravde za sprovođenje državne strategije, trenutno na terenu i popisuje sve predmete koji se tiču ratnih zločina kako bi se izvršila inventura.

"Do kraja ovog mjeseca trebalo bi da imamo kompletne predmete i bazu i da se zna šta ko radi", rekao je Barašin.
(SRNA)
07.03.2010.

NARODNA BOSNJACKA STRANKA: "TREBA PROTJERATI BRITANSKOG AMBASADORA IZ BiH"

Narodna bošnjačka stranka

"Treba protjerati britanskog ambasadora iz BiH"

Narodna bošnjaka stranka danas se oglasila saopćenjm za javnost u kojem ističe da za zadržavanje u pritvoru dr. Ejupa Ganića u Velikoj Britaniji smatra odgovornom prvenstveno Vladu Britanije "koja donosi političke stavove o BiH pod utjecajem lobija koji su bili najbliži saradnici u ratu s ratnim zločincima sa Pala".
Stoga, NBS poziva članove Predsjedništva BiH da najoštrije osude ovako pristrasnu politiku Velike Britanije te da, kao kontramjeru, otkažu gostoprimstvo britanskom ambasadoru u BiH.

"Prema našim saznanjima dr. Ejup Ganić je žrtva osvete lobija kojeg predvode Jovan Džon Zametica i Michael Rose, Mihajlo Rosić, s kojima je dr. Ganić imao teške političke sukobe u vrijeme agresije na BiH, a posebno u vrijeme zloglasne ofanzive VRS-a na Goražde. Tada je general Rose vrlo pogrdnim riječima nazivao dr. Ganića, koji ga je optuživao za pristrasnost prema Mladićevim krvoločnim hordama", kaže se u saopćenju NBS-a.

NBS također podjeća bosansku javnost da je Jovan Zametica ”učestvovao u političkoj implementaciji Karadžićevog nacionalnog programa i strateškom odlučivanju tokom rata u Bosni i Hercegovini”.

Također dodaje se da je on stvarni ideolog odbrane Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom.

"Pošto je radio u Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS, London) te ostvario povjerenje obavještajno-vojnih i političkih straktura, mnogi procjenjuju da je uspio povratiti svoje pozicije i tako izlobirati vraćanje politike Velike Britanije prema BiH kakvu je vodio John Major", kaže se u saopćenju NBS-a.
(FENA)
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
18553614

Powered by Blogger.ba