BOSNJACI I BOSANSKI JEZIK
Jos davno u I/II stoljecu nove ere rimski historicar,Via Apija,zapisao je
ime ''Bosna''.Krajem XII stoljeca ''Bosanski Ban Kulin'' svojom Poveljom ''Dubrovcanima'' potvrdzuje ime geografskog pojma i drzave Bosne,a time i ime jezika svih Bosnjaka odnosno bosanskog jezika.Tokom mnogih stoljeca,mnogi pisci hronicari,putopisci i vladari impresivno su isticali ljepotu bosanskog jezika (kao lijepi jezik dobrih Bosnjaka).U usmenoj i pisanoj tradiciji,afirmisano je ime ''Bosnjak'' i ime jezika ovog naroda.U vrijeme Osmanske Carevine,bosanski jezik je bio jedan od diplomatskih jezika na Porti a ne neki drugi iz grupe juznoslovenski jezika-kako je insinuirano u nebesko-romanticarskoj historografiji.Zapisi o Bosni,Bosnjacima i Bosanskom jeziku,potvrdzeni su i na mnogim steccima bosanskohercegovackih(ali i Sandzackih-prema nojnovijim istrazivanjima)-Bogumila-''Dobrih Bosnjaka'',te kasnije u svim zapisima i djelima pisaca alhamijada knjizevnosti BiH i Sandzka(vrlo impresivno u poetici novopazarskih,uzicki,bijelopoljskih,pljevaljskih alhamijada stvaralaca) zatim u svim poetskim oblicima usmene Bosnjacke tradicije,u naucnim djelima i djelima novije Bosnjacke literature i historije kulture.
Cinjenica je da trajnost lingvistickih supstrata otkljucava sva vrata najstarije historije i najstarijih kultura,pa i onih u Sandzaku u kojem zive Bosnjaci i drugi narod.Dakle historijske cinjenice potvrdzuju da je jezik Sandzackih Bosnjaka Bosanski,odnosno Bosnjacki-kao njegov alternant isto onako i onoliko kakav je u maticnoj drzavi BiH.To je onaj lijepi jezik ''Dobrih Bosnjaka'' koji kao historijska i kulturna tekovina,traje neprekidno od Povelje Bana Kulina do danas.
Radoslav Katic,Hrvatski lingvista,je rekao ''Postoji narod i taj narod ima svoj jezik'' O ljepoti Bosanskog jezika je pisala knjizevnica ''Isidora Sekulic'' koja je rekla ''Bosanski jezik je jedna koletivna umjetnost ciste genijalnosti,od ranga narodnih umotvorina,ali koja nije samo cudo proslosti,nego je cudo sadasnjosti.'' Jezik Bosnjaka,Sandzaka,,dakle Bosanski/Bosnjacki, ima svoju autenticnost u djelima Sandzckih pisaca;Camila Sijarica,Muhameda Avdagica,Ragipa Sijarica,Zaima Azemovica,Marufa Fetahovica,Husa Basica,Safeta Sijarica,Hoda Katala,Semihe Kacar,Bele Isovic-Dzogovic,Omera Turkovica,Ismeta Rebronje,Rasima Cehahmetovica,Murata Baltica,Jasmine Mekic-Medzedovic,Edite Dautovic,Sabana Sarenkapica,Mevlude Malajac,Zihnije Bulica,
Bosnjaci su imali sviju knjizevnost na Bosanskom jeziku.Imali su i svoju pisanu knjizevnost i pisanu tradiciju-ukljucivsi i one ucene pjesnike koji su pisali na turskom,persiskom i arapskom,tecno govorili ove jezike velikih civilizacija i literatura i sto je dovoljna potvrda da Bosnjaci nisu bili nepismen narod,vec naprotiv vrlo pismen i afirmisan dobrim djelima svih ondasnjih knjizevnih vrsta i zanrova.Za stavljanje govora/jezika iz okvira stokavskog dijalekta pod jedan (srpski)imenitelj najvise je cinio ''Vuk Stefanovic Karadzic'' i njegovi naslednici kasnije,formulisuci i uspostavljajuci velikosrpski jezicki,kulturoloski i nacionalni(nacionalisticki)program iz kojeg su kasnije proizilazili ''Nacertanije'' Ilije Garasanina pedesetih godina XIX stoljeca.
Za iseljavanje Bosnjaka i Albanaca u Tursku,sacinili su program ''Vasa Cubrilovic'' i ''Ivo Andric'' u organizaciji ''Srpskokog kulturno-prosvjetnog kluba'' pred Drugi Svjetski rat.Program o etnicki cistoj Srbiji ''Stevana Moljeviva'' i ''Dragise Vasica'' te Memorandum ''Srpske Akademije Nauke i Umjetnosti'' 80ih godina XX stoljeca,imao je cilj ''osvajanje tudzih teritorija i stvaranje velike Srbije.'' U ovom kontekstu su i velikosrpske aspiracije na teritoriji od Soluna do Karlobaga i dalje do Graca i Beca,te na sjeveru do Budima i istocno od Temisvara i Vidina.Ovome se moze dodati i romanticka obsesija vaskrsavanjem Vizantijskog Carstva pod macem Srbije i uspostavljanjem srpske prijestolnice u Carigradu.Sve je bilo u funkciji srpstva i svetasavlja ciji su transparenti bili ''Srbi sve i svuda'',Srpske su zemlje tamo gdje se nalazi makar jedan srpski grob.''
Srbi su najstariji narod na svijetu za ''Milja Vujanovica,Relju Novakovica,Vojislava Seselja'' i druge.Srbi su nebeski narod,Bog je Srbin,Svete srpske zemlje itd.To su govorili najveci srpski nacionalisti.Bosnjacima se prijetilo,odsjecanjem prstiju,pisani su romani,genocidne poruke(Noz-Vuk Draskovic) i takozvane ''Studije''nacional-sovinisticke propagande(Srbi i Siptari-Novica Vujanovic).Sve ove nacionalisticke i fasisticke komponente,poticu jos od ''Save Nemanjica'',kada je otimao tudze zemlje drugih naroda po Balkanu i proglasavao ih srpskim svetim zemljama.
Jedna varijanta najgore fasisticke ideologije,osmisljena je u agresivnom pravoslavlju i njegovom vjerskogenocidnom radikalizmu od XII stoljeca do danas,a njegovi interpretatori i realizatori su ekstremno svesenstvo,nacionalisticki intelektualci,pisci,politicari,historicari,akademici i vladari pomucene pameti.U ovom genocidnom kontekstu stvorena je ideja o takozvanom,drzavnom jeziku o srboslavlju i srboslaviji o etnickim ciscenjima i pokoljima u ime vjere(srpske vjere) i srpskohriscanskog paganizma.Svoju jezicku reformu Vuk Karadzic je zapoceo 1814.godine da bi vec 1818.godine svojim rijecnikom srpskoga jezika verifikovao dominaciju ovoga jezika nad ostalim juznoslovenskim jezicima i stavio pod isti imenitelj ''Srpski jezik.''
1850.godine,napravljen je dogovor u Becu izmedu Srba i Hrvata da se jezik zove ''Srpsko-Hrvatski.''Hrvatska je pocela funkcionirati isto onako kao veliko srpsko srbovanje do danasnjih vremena.Srbi i Hrvati su ignorisali druge jezike i unistavali ih.Pravog dogovora nije bilo u Novom Sadu da se jezik zove Srpsko-Hrvatski.Bio je ponovni dogovor izmedu Srba i Hrvata 1960.godine uvezi jezika ali nisu konacno rijesili problem.Kada je izbio rat 1990.godine,tada su Hrvati preuzeli svoj jezik,Srbi svoj,Makedonci svoj,Slovenci svoj,a najveci ceh su platili Bosnjaci i Albanci-sve dk su se izborili za svoju samobitnost.Bosnjaci koji su imali svoju historiju,kulturu,tradiciju,jezik-jos od vremena onih ''Dobrih Bosnjaka'' Bana Kulina,izborili su se za svoj jezik i svoje nacionalno ime ''Bosnjak.''
Konacno Srbi i Hrvati,morali su to priznat.Slobodna upotreba jezika naroda i nacionalnih zajednica osnovni su demokratski principi savremenog drustva i primarni standardi svih medunarodnih dokumenata.Novosadski dogovor 1960.godine,iskljucivao je postojanje Bosanskog i Crnogorskog jezika.Vraceni su svom stablu(Mehmed-Nesa Selimovic,Osman Dzigic,Musa Cazim-Catic,Skender Kulenovic,braca Dizdar,Zija Dizdarevic i drugi).Nacionalisticki pisci i pjesnici su Njegosov (Gorski Vijenac),Dzura Jaksic (Otadzbina)i Janko Veselinovic(Hajduk Stanko).U djelima Ive Andrica sa one druge srane Hrvatske i djela Ivana Mazuranica (Smrt Smail-Age Cengica),Matija Beskovic(Balkanske Carice)Branko Radicevic(Dzacki Rastanak) i Dobrica Cosic,pokazuje se velika mrznja prema Muslimanima i drugim narodima.
Ova nacija je imala vise otaca od-Vatopeda do Haga.Vuk Karadzic je bio veliki nacionalista,jeli je on smislio one formulacije o srpskom jeziku i srpskoj usmenoj i pisanoj tradiciji,kao jedinoj dominantnoj uodnosu na kulture ostali naroda i nacionalnih zajednica.Vuk je prepravljao jezik nekih narodnih tvorevina,naprimjer,u sevdalinkama,baladi ''Hasanaginica'',legendi o Aliji Dzerzelezu,mjenjao imena licnosti u nekim pjesmama i upisivao srpska;Fata/Kata(Lepa Kata icindiju klanja),Ajkuna/Andzelija,Mejra/Mara(Bosa Mara Bosnu pregazila),Mujo/Jovo(Vjetar Ruzu nis polje nosase) i Aliju Dzerzelez/Sveti Nikola.Vuk je jezik Bosnjaka(Bosanski) pretvarao u Srpski.Formulaciju(Pisi kao sto govoris,citaj kao sto je napisano),Vuk je preuzeo od njemackog gramaticara ''Adelanga.''Vukova formulacija nije se odnosila na Bosanski jezik jer je njegova narodna struktura bila u govornoj literalnoj funkciji od najstarijih pisanih spomenika i zapisa i tokom njegove historijske evolucije i afirmacije-sve do danas.
Cjelokupno usmeno stvaralastvo Bosnjaka preuzimali su Srbi i Hrvati(Hasanaginica) i (Omer i Merima).Prije Vuka pisao je Dositej Obradovic da ce Bosnjaci biti Bosnjaci dok Turci vladaju ovom zemljom,a poslije ce biti ono sto su bili njihovi preci.Poslije Berlinskog Kongresa 1878.godine,nacionalna pozicija Bosnjaka i status njihovog jezika anulirani su genocidnim metodama i posebno poslije Balkanskih ratova i poslije oba svjetska rata.
Berlinski Kongres oznacio je predhodne i buduce genocide nad Bosnjacima,Albancima,Romima,Turcima,Vlasima(Uistocnoj Srbiji),Madzarimai Rumunima(U Vojvodini),Makedoncima,kao i etnickim grupama u novonastalim balkanskim drzavama.Posljedice Berlinskog Kongresa su ''etnicka ciscenja u BiH,Crnoj Gori i Srbiji'' kao u mngim mjestima u Sandzaku.Etnicko ciscenje se najvise vrsilo nad Muslimanima.Identitet,tradicija,knjizevno-jezicka kultura,historija Bosnjaka,integrisane su u Srpske odnosno Hrvatske i Crnogorske nacionalne kulture pod geslom socijalisticke unitarizacije,ateizacije internacionalizma i visih ciljeva.Promovisana je ideja o jugoslovenstvu ,kao mamac za etnicka i nacionalna ponistavanja naroda ( ne srpske i ne hrvatske proslosti)
Novosadski dogovor je bio u stvari promovisanje Srpsko-Hrvatskog jezika.Na Novosadskom dogovoru nije prisustvovao ni jedan predstavnik Bosnjaka.Raspadom Jugoslavije raspao se i ovaj vjestacki pravopisni kodeks-na Srpski i Hrvatski.Nacionalno ime Bosnjak je rezultat historijskog identiteta jednog velikog naroda na cijeloj teritoriji drzave BiH,Sandzaka,Crne Gore,Kosova,Makedonije i u dijasporama (Hrvatska,Srbija,Slovenija,Turska,zapadnoevropske zemlje-Amerika,Kanada,Australija i druge).Ovaj narod je predstavljao homogen kolektivitet jos od vremena onog rimskog historicara ''Apija''(koji je verifikovao oblast Bosnu a time i ime naroda u ovoj oblasti) i dalje u doba Bogumila ''Dobrih Bosnjaka'' tek kroz cijeli srednji vijek sve do danasnjih Bosnjaka.
Svoje staro i autenticno nacionalno ime,bosnjacki narod je odbranio borbama i velikim zrtvama tokom svoje dvije hiljadu godisnje historije.Kulture religija kroz koje je ovaj narod prolazio nisu umanjle nacionalnu semiotiku imena Bosnjak,naprotiv oplemenjivale su ga autenticnim nacionalnim i kulturnim vrijednostima ciji korijeni dosezu do najstarijih ilirskih plemena koja su nastanjivala zemlje na kojima danas zive Bosnjaci.Jezik i tradicija Bosnjaka su dio Evropske kulture i njenog nasljeda.Bosanci su nekad imali i cirilicno pismo ''Bosancica.'' Sada Bosnjaci najvise upotrebljavaju latinicu,ali imaju korjene iz cirilicnog pisma ''Bosancice.''