Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.03.2021.

BAKIR IZETBEGOVIĆ : TEŠKO DO DOGOVORA O IZBORNOM ZAKONU

03.03.2021.

DIREKTOR FEDERALNOG ISTRAŽNOG BIROA (FBI) U SENATU : NEREDI U KAPITOLU SU “DOMAĆI TERORIZAM”










Direktor  američkog Federalnog istražnog biroa rekao je u utorak vijeću Senata da su neredi 6. januara u zgradi američkog Kapitola s ciljem sprječavanja ovjere predsjedničke pobjede Joea Bidena nad Donaldom Trumpom bili domaći terorizam.

“Ta je opsada bila kriminalno ponašanje, jasno i glasno. To je ponašanje koje mi, FBI, doživljavamo kao domaći terorizam. Nema mjesta za to u našoj demokraciji, a toleriranje bi bilo ruganje vladavini zakona naše države“, rekao je direktor FBI-a Christopher Wray u svojoj uvodnoj riječi pred senatskim pravosudnim odborom.

Wray je rekao da pobuna “nije izolirani događaj” i da je nacionalna vrhovna agencija za provođenje zakona “podigla rasno i etnički motivirani nasilni ekstremizam na naš najveći prioritet prijetnje na istoj razini kao ISIS (Islamska država) i domaći nasilni ekstremisti”.

Dodao je kako se FBI ne bavi ideologijom kada istražuje domaći terorizam.

Wrayevo svjedočenje dolazi usred zabrinutosti da FBI nije bio adekvatno pripremljen za pobunu, unatoč upozorenjima danima prije napada. Zakonodavci vrše pritisak na Wraya o tome kako se FBI nosi s prijetnjom nacionalnoj sigurnosti bijelih nacionalista i nasilnih ekstremista u obitelji te je li agencija na odgovarajući način opremljena za rješavanje problema.

Predsjednik Donald Trump pozvao je tisuće pristaša koje su 6. januara  došle u Washington na “Save America March” da prošetaju od Elipse južno od Bijele kuće do zgrade američkog Kapitola dok su zakonodavci bili u procesu formalnog certificiranja Bidenove pobjede.

Imat ćete nelegitimnog predsjednika. To ćete imati, a mi to ne možemo dopustiti “, rekao je Trump. Trump je dodao: “Borimo se pakleno, a ako se ne borite pakleno, više nećete imati zemlju.

Stotine Trumpovih pristaša prošetalo se do zgrade Kapitola i probilo se unutra što je rezultiralo nasiljem koje je ubilo pet osoba.

Wray je uglavnom ostao izvan očiju javnosti otkako je nasilna rulja upala na Kapitol. Njegovo svjedočenje pred Kongresom u utorak predstavlja prvi put da se javno pojavio nakon napada.

(Kliker.info-Glasa Amerike)

03.03.2021.

KO SMO MI BOŠNJACI?: OVAJ NAPISANI TEKST DOKAZUJE SRPSKIM NACI-FAŠISTIMA, ŠOVINISTIMA... DA SU BOŠNJACI NAROD KOJI POSTOJI HILJADAMA GODINA, A NE TURSKI OTPADCI KAKO SU SRBI NAVELI U TRANSKRIPTI GENOCIDA

KO SMO MI BOŠNJACI?
Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.
Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”
03.03.2021.

NAŠA NJIHOVA VLAST (sjaj i bijeda CG suverenista)

02.03.2021.

NJEMAČKA VANJSKA POLITIKA NAKON ANGELE MERKEL

02.03.2021.

ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA BiH S DIREKTOROM WHO: BiH ISPUNILA SVE OBAVEZE ZA VAKCINE


//////////////////////////


/////////////////////////////

////////////////////////

////////////////////////////

///////////////////////

//////////////////////////


///////////////////////////

///////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


////////////////////


//////////////////////////

02.03.2021.

ČLANOVI PREDSJEDNIŠTVA BiH S DIREKTOROM WHO: BiH ISPUNILA SVE OBAVEZE ZA VAKCINE


//////////////////////////


/////////////////////////////

////////////////////////

////////////////////////////

///////////////////////

//////////////////////////


///////////////////////////

///////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


////////////////////


//////////////////////////

02.03.2021.

POSLIJE OVOG VIŠE NIŠTA NE BI TREBALO BITI ISTO; NOVI TRANSKRIPTI GENOCIDA OTKRIVAJU ULOGU SRBIJE U AGRESIJI NA BIH: Pripadnici VRS-a bili su na platnom spisku Miloševića i Jugoslavije

POSLIJE OVOG VIŠE NIŠTA NE BI TREBALO BITI ISTO; NOVI TRANSKRIPTI GENOCIDA OTKRIVAJU ULOGU SRBIJE U AGRESIJI NA BIH: Pripadnici VRS-a bili su na platnom spisku Miloševića i Jugoslavije

Mediji večeras donose nove detalje iz transkripata sa sjednica Narodne skupštine RS-a održanih potkraj 1992. i 1995. godine, koji još jednom dokazuju direktno učešće Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kakva je u tom periodu bila saradnja između paljanskog režima i Slobodana Miloševića, te potvrdu da je Beograd plaćao vojsku na čijem je čelu bio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.

Molio bi zastupnike, da više nikada ne optužuju ove poštene ljude da su nečiji plaćenici, ako primamo plate iz Jugoslavije to je onda samo rasterećenje budžeta RS-a, kazao je Manojlo Milovanović, načelnik Glavnog štaba VRS-a

Memorijalni centar Srebrenica predstavio je danas nalaze istraživačkog projekta "Genocide Papers/Transkripti genocida", koji predstavljaju skup pretraživih stenograma/transkripata sjednica takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini/Narodne skupštine Republike Srpske u periodu 1991. do 1996. godine.

Mediji večeras donose nove detalje iz transkripata sa sjednica Narodne skupštine RS-a održanih potkraj 1992. i 1995. godine, koji još jednom dokazuju direktno učešće Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kakva je u tom periodu bila saradnja između paljanskog režima i Slobodana Miloševića, te potvrdu da je Beograd plaćao vojsku na čijem je čelu bio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.

Neđo Gavrić, zastupnik u prvom sazivu NSRS-a, na 22. sjednici održanoj 23. i 24. novembra kazao je:

- Što se tiče odnosa naše Republike i Srbije, srpski narod s ove strane Drine nije nimalo zadovoljan, to jest sve više je nezadovoljan sa ovim stanjem koje se sada dešava. Naime u Vladu Srbije kod nas odlazi kako ko hoće i po bilo kom pitanju. Dobijali smo razne pomoći od Srbije i u nafti i u humanitarnim pomoćima i smatramo da je Srbija kada je dala tu pomoć ipak trebala da izvrši kontrolu gdje je ta pomoć otišla, a ima indicija da se našla na pijacama, privatnim tezgama, privatnim prodavnicama itd. da se neko silno obogatio od te pomoći a kada dođemo u Vladu Srbije, legitimni predstavnici kažu mi smo dali tone i tone.

Srbi s ove strane Drine smatraju da su jedan dio jedno biće sa Srbijom. Mi smatramo predsjednika Srbije Miloševića i svojim predsjednikom i mi tražimo i dalje da se tako ponaša i da nastavi u tom pravcu. Hvala.

General Manojlo Milovanović, načelnik Glavnog štaba Vojske RS-a na 55. sjednici NSRS održanoj 22. i 23. oktobra 1995., između ostaloga, kako je to zabilježeno u transkriptima, rekao je sljedeće:

- Kada pobeđujete niste vi zaslužni, kada gubite vi ste krivi. Eto to je taj moj doprinos. Predsjednik Milošević koliko vidim skoro iz svih izlaganja vas je napadao za Abdića i za naš stav Turčin je Turčin. Gospodo, sigurno do sada niste znali, ja sam dva puta zahvaljujući ne politici u RS-u, nego izvan RS-a, gurnut, maltene u zagrljaj Fikretu Abdiću, 16.novembra prošle godine mi je namješten sastanak na Plitvicama o kome ja nisam imao pojma. Izvjestio sam u pisanoj formi odmah i vrhovnog komandanta i komandanta GŠ. Drugi put mi je to napravljeno 14.februara na Petrovoj gori, kada sam pozvan radi koordinacije dejstava, tada Srpskom vojskom Krajine onda mi je jednostavno rečeno, kada smo završili taj sastanak, gospodine generale čeka vas jedan čovjek koji želi da vas vidi. Ja sam mislio da je to neko od mojih ranijih kolega prijatelja oficira.

Ušao sam u prostoriju u kojoj je sjedio Fikret Abdić, pošto sam se našao zatečen, nisam imao ovlaštenja ni od Vrhovne komande ni od GŠ, da razgovaram sa njim, popili smo po mlijeko, to je bio onaj početak, kada su oni imali one početne uspjehe oko Kladuše.

Ja sam ga pitao, da bi se izvukao nekako, gospodine predsjedniče, autonomna pokrajina ne može ostati kao samostalna cjelina, vi se morate nekome prikloniti ili RSK, RS ili Hrvatskoj, on je meni tada doslovno rekao ovako.

Generale, znate li vi da sam ja trgovac po prirodi, znači predsjedniče ideš tamo ko da više, odgovorio je, možda i tako. I kako tad tako i sad ja zastupam tezu, Turčin je Turčin pa makar bio i Fikret Abdić.

Nama se prigovara, posebno me pogodilo ovo što je Rašula rekao, da je Bulatović predsjednik Crne Gore izjavio ono što je izjavio.

Gospodo, ja odgovorno tvrdim, to sam ja njima i rekao, vjerovatno zbog toga i ova letvica mi nije tamo prihvaćena. Ne daju oni nama ništa, mi dobijamo svoje. Povlačenje bivše JNA i iz Slovenije, Hrvatske, BiH koliko se to moglo i iz Makedonije. Ja sam bio na čelu grupe oficira i žao mi je što ne mogu otići u Makedoniju. Izvukli smo 126 skladišta iz Makedonije od igle do aviona. To smo locirali na teritoriji Srbije i Crne Gore. Prema tome, neka se uzme da se pogleda koliko je Srbija, odnosno Jugoslavija proizvela metaka od početka, od kako smo mi počeli rat, to je municija zna se odakle.

Ovdje stalno neko potencira, plaće oficira, u stvari neko je iznio da je Bulatović rekao da mi nismo htjeli doći dok nam oni nisu obećali plaću. To je čista laž. Mi smo došli ovdje na osnovu sporazuma Predsjedništva tadašnjeg, tada smo se zvali Srpska Republika BiH, ja znam da sam prvi put kada sam došao dao primjedbu, jer je SRBiH, ono ispada Socijalistička Republika BiH, tada je postignut taj sporazum da oficiri koji dolaze na front u bivšu BiH imaju isti status oficira Vojske Jugoslavije. Prema tome ni ove plaće nisu milostinja, to je sporazum između dva državna organa, to je bilo naše Predsjedništvo i tada njihovo krnje predsjedništvo na čelu sa onim Brankom Kostićem, tako radi razgraničenja.

Ja se, jedino ljutim na ovu Vladu, mi smo dva puta do sada ostajali bez plaće. Oba puta je potez Jugoslavije bio kontraproduktivan, ja sam se lično plašio da će kada ostanu oficiri bez plaća, da ćemo ostati bez oficira. Međutim, to se nije dogodilo. Dogodilo se nešto drugo. Drugi put je to bilo 4.avgusta 1994. kada su blokirali Drinu i mi smo tada bili bez tih plaća 6 mjeseci. Dobro znaju članovi Vrhovne komande, da sam ja mesec dana prije toga, jer se znalo da će doći do blokade, do sankcija Srba nad Srbima i tražio sam da vlada smogne snage, to su u odnosu na postojeći budžet male pare, za plaćanje oficira. Obećano je, međutim, ništa se nije uradilo. Molio bi zastupnike, da više nikada ne optužuju ove poštene ljude da su nečiji plaćenici, ako primamo plate iz Jugoslavije to je onda samo rasterećenje budžeta RS-a.

Gospodine Rašula, vi ste rekli Miloševiću, to ste vi iznijeli ovdje, da ste mu rekli da generali tvrde da ne dobijaju municiju, gorivo iz Jugoslavije. Ne znam kako ste to mogli. Ja vas cijenim kao starijeg čovjeka, ili me niste slušali na prošloj Skupštini, ja sam rekao, a to tvrdim cijelo vrijeme ovog rata, ni jedna borbena operacija, ni jedan uspjeh ili neuspjeh nije bio doveden upitanje zbog nedostatka municije i goriva, koliko toliko uvijek smo ga imali. Druga je stvar što su naši protivnici išli ispred nas, pa mi kada smo mogli da tučemo jednom, oni nisu mogli ni jednom, e sada kada oni tuku sa sto mi odgovaramo sa jednom. Daj Bože da mi i dalje nastavimo sa jednom, a i kod njih se polako smanjuje.

Prema tome, niste u pravu gospodine Rašula kada ste optužili generale da oni kukaju da nemaju municije i goriva. Vi znate šta ste meni prebacili da nisam smio da kažem na Skupštini, za donji veš, sada neću biti brutalan. To je sada problem vojske, opremanje.12 općina smo mi izgubili, odgovornost će snositi i treba da snosi onaj ko je pojedinačno, ko je kriv. Međutim, iz tih 12 općina mi imamo oko 9 brigada, koje su već skoro dva i po tri mjeseca na ledini. Ostale općine izdržavaju svoje brigade, još ni dinar nije dobiven za izdržavanje tih brigada, htjeli mi ili ne htjeli, ako tako nastavimo ostat ćemo bez tih 9 brigada, jer nema više motiva za petrovačku, drvarsku brigadu da opstaje. Pokušavamo nešto da ih približavamo zonama gdje su im iseljene porodice. Međutim, šta će opet Drvarčani dati kada su u izbjeglištvu, tako da bi o tome trebalo malo povesti računa. Hvala vam lijepo.

Tada nezavisni zastupnik, danas predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, prema transkriptu sa 56. sjednice Skupštine RS-a održane 17. decembra 1995. godine, također je govorio o pomoći Srbije.

- Predsjedniče, ja ovdje izlazim da bih opovrgao optužbe koje je Grujo Lalović iznio prema Klubu zastupnika, Nezavisnom klubu. One su zaista žestoke i da traže definitivno određenje Skupštine po tom pitanju. Ne moram napominjati šta je Lalović iznio, ali moram da kažem da smo se mi zaista razlikovali u razmišlјanju kako doći do konačnog određenog rješenja, ali nikada nismo bili u funkciji da se nacionalni interesi srpskog naroda dovedu u pitanje na ovim prostorima.

Mi smo se zalagali na neki drugi način pokušali, ali zaista samo pokušali da ovoj skupštini prezentujemo naše mišlјenje i vi morate da prihvatite činjenicu da veoma rijetko, gotovo nikada naši prijedlozi nisu prolazili. Ja sada neću da pravim jedan presjek svega toga šta je i kako je sve predlagano, mada vam to sve mogu reći i moglo bi se jasno definisati na kojoj strani treba da se traže određeni krivci za sve ovo, ali moram da kažem da je naš pristup od početka bio taj, da smo mi smatrali da ovu našu pravednu borbu u Republici Srpskoj ne možemo izvesti do kraja bez Srbije, bez obzira ko tamo sjedio kao predsjednik i da li je to tamo Milošević ili sutra neko drugi, smatrali smo neophodnim da to bude određeni nivo saradnje.

Sve do tada dok je naše državno rukovodstvo sarađivalo sa Srbijom mi smo smatrali da nema potrebe da mi bilo šta tamo pokušamo, a sve i nakon toga što smo činili zaista je bilo samo pokušaj. Prema tome nikakav odlučujući doprinos ukupnoj situaciji i ukupnom ovakvom rješenju - stoji u transkriptu sa 56. sjednice, piše Faktor.

02.03.2021.

PROF.DR. SENADIN LAVIĆ :TREBA OTVORENO PORUČITI SRBIJI I HRVATSKOJ DA PRESTANU SVOJE NACIONALNE PROGRAME IZ 19. STOLJEĆA PRUŽATI NA TERITORIJI BOSNE I HERCEGOVINE



























Prof.dr. Senadin Lavić :Treba otvoreno poručiti Srbiji i Hrvatskoj da prestanu svoje nacionalne


///////////////////////


////////////////////////////////

Mahmutović: Zašto 'Transkripti genocida'?

///////////////////////

Povodom Dana državnosti

Vijećnica u bojama zastave BiH


/////////////////////////


/////////////////////////


////////////////////////////


/////////////////////

02.03.2021.

NOVI TRANSKRIPTI GENOCIDA OTKRIVAJU ULOGU SRBIJE U AGRESIJI NA BIH / VOJNICI VRS-A BILI SU NA PLATNOM SPISKU MILOŠEVIĆA I JUGOSLAVIJE


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
88949843

Powered by Blogger.ba