Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

29.06.2017.

HRVATSKI RAT PLOČAMA

Hrvatski rat pločama



Jure Francetić, 1942.

Jure Francetić, 1942.


Image result for ure Francetić i ante pavelic fotosImage result for ure Francetić i ante pavelic fotos
Image result for ure Francetić i ante pavelic fotosImage result for ure Francetić i ante pavelic fotos
Image result for ure Francetić i ante pavelic fotos

Image result for ure Francetić i ante pavelic fotos

Image result for ure Francetić i ante pavelic fotos


Image result for ure Francetić i ante pavelic fotos

///////////////////////////

U Hrvatskoj kao da se vodi rat pločama. Taman kako je nakon šest mjeseci postignut konsenzus da treba maknuti ustaški pozdrav sa ploče poginulim hrvatskim vojnicima u Jasenovcu, svega dva kilometra od nekadašnjeg ustaškog logora, jedna udruga iz dijaspore želi u Otočcu postaviti spomen-ploču ustaškom zapovjedniku Juri Francetiću. Ova nova inicijativa naišla je na nepodijeljenu osudu, ali postavlja se pitanje – pa do kada tako?

Oko uklanjanja ploče poginulim pripadnicima stranačke milicije HOS Hrvatske stranke prava (HSP) u Jasenovcu sa ustaškim pozdravom konačno je postignut konsenzus. I premijer Andrej Plenković priznao je da je pozdrav sporan, a predsjednik Ustavnog suda koji se nada reizboru Miroslav Šeparović kazao je da je potez na Vladi.

"Sa takvim pozdravom 'Za dom spremni' oni objektivno mogu povrijediti žrtve Jasenovca. Zato mislim da su tu tablu trebali prvenstveno oni skinuti, a ako ne, da onda Vlada nađe zakonit način da se ona ukloni", rekao je Šeparović.

Narodnjaci koji su nedavno ušli u Plenkovićevu Vladu kažu da će ploča biti maknuta za najdulje mjesec dana.

Da se ne mire sa pobjedom zdravog razuma u slučaju ploče u Jasenovcu, pokazalo je danas izaslanstvo nekoliko lokalnih veteranskih udruga koje je došlo izvršiti pritisak na Ministarstvo uprave da ne miče "Za dom spremni" sa ploče u Jasenovcu, jer da to nema veze sa Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH), nego da je to "stari hrvatski pozdrav" koji, tvrde oni, nema veze sa ustaštvom.

Splitski ratni veteran Ivan Turudić, poznat po prosvjedima povodom suđenja za ratne zločine u Lori, pročitao je njihov stav.

"Ističemo kako ne gajimo nikakve simpatije prema ustaškom režimu i kako želimo izraziti pijetet poginulim suborcima. U skladu sa europskom pravnom praksom u odnošenju prema simbolima ključno je sagledati kontekst u kojem se pojedini simbol pojavljuje, odnosno – veliča li u konkretnom slučaju totalitarni režim", rekao je Turudić.

Ivan Turudić: Sagledati kontekst u kojem se simbol pojavljuje
Ivan Turudić: Sagledati kontekst u kojem se simbol pojavljuje

Povjesničar Hrvoje Klasić u izjavi za Radio Slobodna Europa odgovara im da – lažu.

"Potpuna je laž i obmana hrvatske javnosti da kontekst iz 91' nema veze s kontekstom iz 41'. Ako se već netko ne sjeća, pogledajte samo po novinama što su tadašnji lideri pravaša Anto Đapić, Ante Prkačin i Dobroslav Paraga govorili o 'Za dom spremni', o poglavniku Paveliću, o 10. travnju i o NDH", navodi Klasić.

"Tada nisu nijednom koristili termin 'stari hrvatski pozdrav', nego su vrlo jasno radili aluzije i nostalgiju prema ustaškom pokretu, NDH i poglavniku", podsjeća Klasić.

"To ne znači da su svi mladići koji su 1991. ušli u HOS bili ustaše niti da su podržavali ustaške zločine, ali oni koji su osnovali i organizirali HOS itekako su vezali jedan kontekst uz drugi kontekst", zaključuje Klasić.

Međutim, rat pločama se nastavlja. Jedna hrvatska udruga iz Švicarske planira 1. srpnja postaviti spomen-ploču na rodnu kuću ustaškog zapovjednika Jure Francetića u Otočcu, istog Francetića kojem su početkom 2000-tih digli spomenik u Slunju, pa ga je Ivo Sanader makao čim je došao na vlast.

Ta je inicijativa naišla na nepodijeljenu osudu i vladajućih i oporbe. Vlada je kazala da bi postavljanje spomen-ploče Francetiću bilo "veličanje ustaškog zločinačkog režima" i da je "protivno izvorišnim osnovama Ustava, a Vlada postupa i postupat će u skladu s Ustavom i zakonima, te štititi ugled i interese Hrvatske".

Inicijativu o postavljanju spomen-ploče Francetiću osuđuju i HDZ-ove (Hrvatska demokratska zajednica) gradske vlasti Otočca, a policija kaže da nitko nije prijavio održavanje skupa i da će oni, u slučaju da se netko u subotu tamo pojavi, "spriječiti eventualno protupravno ponašanje".

"Radi se o marginalnoj skupini ljudi koji tako žele privući pozornost javnosti", kaže za Radio Slobodna Europa politički analitičar Žarko Puhovski, koji kaže kako je Francetić bio specifična figura unutar ustaškog pokreta, ali u svakom slučaju osoba odgovorna za masovne zločine koja takvu ploču nikako ne zaslužuje.

Žarko Puhovski: Želja da se privuće pozornost
Žarko Puhovski: Želja da se privuće pozornost

Kako je Hrvatska nakon kraćeg zatišja sada šest mjeseci zaokupljena pločom u Jasenovcu, a sada se pojavljuje i pokušaj postavljanje nove podjednako problematične ploče, pitali smo – pa do kada tako?

"Oni koji su pustili duha iz boce sada ga ne mogu vratiti. Dakle, tu više nikakva vlast ne može više sama po sebi odlučivati a to se vidi iz jedne vrlo jednostavne i paradoksalne činjenice: mimo svake povijesne logike, mimo logike toka vremena, kod nas su zločini jednih i drugih i zločinački režimi jednih i drugih ove 2017. godine aktualniji nego 2007. ili 1997. godine, iako bi s protokom vremena trebalo biti obrnuto!", ocjenjuje Puhovski.

"Dakle, ne radi se više o samim povodima, nego su oni kao neka vrsta grude snijega u lavini dobili tzv. momentum i povećavaju se tom kotrljanju i to je po mom sudu u ovom trenutku nemoguće zaustaviti", dodaje Žarko Puhovski.

Njegova je procjena da će s vremenom to biti marginalizirano, ali da će ostati kao dio folklora, kao i u nizu drugih država.

"Poljska je dobar primjer za to, Finska u kojoj toga ranije nije bilo je jako dobar primjer, Italija koja to nije imala desetljećima, a sada se vraća je dobar primjer, što sve pokazuje da postoji jedna vrsta opće pravilnosti", zaključuje Puhovski.

28.06.2017.

SPORAZUM BORACA I VLADE FBiH: NAREDNIH PET GODINA BIT ĆE IZDVOJENO 100 MILIONA KM

SPORAZUM BORACA I VLADE FBiH: Narednih pet godina bit će izdvojeno 100 miliona KM

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić smatra da je ovo prvi korak u promjeni načina rješavanja pitanja ove populacije, ponovivši da je važno riješiti pitanje reprezentativnosti udruženja budući da ih je sada u Federaciji 1.601 te se svako može proglasiti kompetentnim u pregovorima s Vladom.



SPORAZUM BORACA I VLADE FBiH: Narednih pet godina bit će izdvojeno 100 miliona KM - 2

Petogodišnji Sporazum Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i predstavnika boračkih udruženja o dostignutom nivou sredstava u budžetu FBiH na poziciji resornog ministarstva namijenjenih za rješavanje prioritetnih zahtjeva boračkih kategorija potpisan je danas u Sarajevu.

 

Radi se o dokumentu o kojem su predstavnici Vlade i udruženja koji okupljaju pripadnike boračke populacije pregovarali više od godinu dana, a u posljednje dvije godine upriličeno je 200 sastanaka da bi se u taj sporazum ugradilo sve ono što je ta populacija navela kao prioritetno.

 

Potpisnici ovog sporazuma izrazili su danas zadovoljstvo ovim činom, ističući da predstavnici udruženja koji su bili dio tih pregovora okupljaju oko 300.000 pripadnika boračke populacije i članova njihovih porodica, a njime se garantira da se u narednih pet godina dostignuta prava boraca neće umanjivati.

 

Kako su na pres-konferenciji potvrdili predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dragan Rodić i uime Koordinacije boračkih organizacija Armije Republike BiH Šerif Patković, svi oni zalažu se za uspostavljanje registra.

 

– Time bi se osiguralo da se tačno zna šta su čije zasluge, ko su pripadnici tih udruženja te bi se konačno stavila tačka na ovu priču – istaknuli su, dodajući da zbog toga i oni traže uspostavljanje registra.

 

Patković je još dodao da problem predstavlja i federalni Zakon o udruženjima i fondacijama koji dozvoljava da tri osobe budu u nekoj organizaciji, ali i da oni koji nisu pripadnici boraca mogu udruženje nazvati tako.

Federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata Salko Bukvarević iznio je podatak da će u narednih pet godina biti preusmjereno više od 100 miliona KM za rješavanje socijalno-statusnih pitanja korisnika boračko-invalidske zaštite.

 

Važnim je nazvao da se konačno dođe do ljudi kojima je pomoć potrebna, a do sada je nisu dobijali, što bi registrom boraca trebalo biti utvrđeno.

 

Ministrica finansija Federacije BiH Jelka Milićević podsjetila je da se 30 posto ili oko 570 miliona KM prihoda u federalnom budžetu izdvaja za braniteljsku populaciju, dodajući da je potpisanim Sporazumom garantirano da će Vlada FBiH i dalje biti glas boraca.

 

– Mora se otvoreno pričati o svim ljudima koji imaju prava po bilo kom osnovu u budžetu te se mora napraviti i iščistiti registar korisnika ovih sredstava – pojasnila je Milićević.

 

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić smatra da je ovo prvi korak u promjeni načina rješavanja pitanja ove populacije, ponovivši da je važno riješiti pitanje reprezentativnosti udruženja budući da ih je sada u Federaciji 1.601 te se svako može proglasiti kompetentnim u pregovorima s Vladom.

 

– Ključne zakone koji bi trebali riješiti pitanja boraca Vlada je utvrdila i uputila u parlamentarnu proceduru čime je Vlada u tom smislu uradila svoj dio posla – istaknuo je Novalić, još jednom kazavši da je važno borcima vratiti dostojanstvo i osigurati im da žive od svog rada.

Kako je zaključeno, današnji čin potpisivanja Sporazuma predstavlja dobru saradnju Vlade Federacije BiH i Koordinacije boračkih udruženja te je izražena nada da će tako biti i u budućnosti.

/////////////////////////////
///////////////////////////////////

KAPITALNA POMOĆ ALUMINIJSKOM KOMBINATU: Vijeće ministara podržava bescarinski uvoz repromaterijala

Zamjenici predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Vjekoslav Bevanda i Mirko Šarović, sudjelovali su na okruglom stolu Vanjskotrgovinske komore BiH, i bezrezervno podržali inicijativu Uprave mostarskog Aluminija za ukidanje carinske stope na uvoz repromaterijala - nelegiranog aluminija.



KAPITALNA POMOĆ ALUMINIJSKOM KOMBINATU: Vijeće ministara podržava bescarinski uvoz repromaterijala - 2

Riječ je o metalu koji Aluminij koristi za pretapanje, koristeći plin kao jeftino gorivo, a zahvaljujući čemu, bez potrošnje skupe električne energije, može podići svoju proizvodnju za čak 30 posto. Kako toga metala nema u zemljama EU-a i Cefte, nego na tržištu Ruske Federacije, koje podliježe carinskom režimu, u postojećim je uvjetima posao neisplativ. Prepoznajući golem potencijal Aluminijeva prijedloga, VTK BiH, na čelu s dr. Brunom Bojićem, organizirala je Okrugli stol s nizom ključnih aktera, kako bi tema bila do kraja artikulirana prije delegiranja službenoga dokumenta Vijeću ministara BiH.

 

– Ciljane suspenzije carina dobar je mehanizam pomoći razvitka izvozno okrenutih firmi i postizanju međunarodne konkurentnosti njihovih proizvoda. Aluminij jest jednom od najvećih bh. tvrtki i, prepoznajući benefite ove inicijative, podržavam usvajanje predloženog rješenja – izjavio je ministar Šarović, na kojega se nadovezao ministar Bevanda, istaknuvši kako je Uprave Aluminija izašla s dobro osmišljenim rprijedlogom.

 

Bevanda je naglasio kako predstoji nužan završni korak, a to je potpuno suglasje i na Vijeću ministara. Naime, najviše tijelo državne izvršne vlasti Odluku o ukidanju postojeće carinske stope na nelegirani aluminij može donijeti tek za 2018. godinu, s tim da je u mogućnosti već sada usvojiti privremenu mjeru za ostatak tekuće godine, što će od njih službeno zatražiti i predsjedništvo VTK BiH, kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme.

 

– Naš je posao prepoznati i pomoći valjane prijedloge za rasterećenje i razvitak domaće privrede U ovoj inicijativi prepoznali smo moćnu polugu za ubrzanje restrukturiranja poslovanja Aluminija, kao i za gotovo nemjerljiv financijski i socijalni benefit za BiH – izjavio je dr. Bojić, nakon što je direktor Aluminija Mario Gadžić okupljenim ministrima, kao i predstavnicima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, bankarima i diplomatskomu osoblju zainteresiranih zemalja održao prezentaciju o prednostima ukidanja carinske stope.

 

– Državna korist po toj stopi sada je 0 KM, jer taj metal niko u BiH ne uvozi, a ukoliko dođe do ukidanja carine, Aluminij će uvesti 25.000 t, podići svoju proizvodnju na nikada dosegnutih 180.000 t, udvostručiti postojeću vanjskotrgovinsku razmjenu s Rusijom i osnažiti državni izvoz za 55 miliona dolara. To je automatski pozitivan utjecaj na bilancu BiH, na državni porezni i mirovinski sustav, te na rast zapošljavanja i javne potrošnje – poručio je prvi čovjek Aluminija, čije su poruke podržali i predstavnici Uprave za indirektno oporezvanje BiH, grupacije metalne i elektro-industrije pri VTK, potom zamjenik ruskog ambasadora u BiH Petr Frolov, kao i hrvatski ambasador u BiH Ivan Del Vechio.

28.06.2017.

STEFAN SCHWARZ: EVROPA MORA URADITI NEŠTO PO PITANjU KRIVICE ZA SREBRENICU

Schwarz: Evropa mora uraditi nešto po pitanju krivice za Srebrenicu

Stefan Schwarz, bivši poslanik CDU u Bundestagu o presudi suda u Hagu: Stalno svaljivati krivicu na Holanđane je jeftin izgovor. Odgovornost snosi cijela Evropa.

"Bili su to UN i Evropljani, koji su dopustili da stvar ode tako daleko i dođe do masakra. Stalno svaljivati krivicu na Holanđane je jeftin izgovor. Odgovornost snosi cijela Evropa, također Njemačka i njemačka vlada.

Büroübernahme von Care USA zu Care (DW)

Stefan Schwarz

Najkasnije nakon Goražda, koje je napadnuto godinu ranije, a već od Prijedora, Višegrada i mnogih drugih mjesta, međunarodna zajednica je morala znati da može doći do najgoreg masakra.

U Goraždu smo vidjeli kako se masakr može spriječiti, naime napadima iz zraka. Tako je NATO u Goraždu spasio hiljade ljudi.

Isto su tako Ujedinjene Nacije u Srebrenici hiljade ljudi poslale u sigurnu smrt. Vrijeme je da se žrtve više ne prisljavaju na mučne sudske procese. Evropa tek mora da prizna svoju krivicu i da tu krivicu i nosi", kaže Stefan Schwarz i dodaje

"U njemačkom budžetu kao uostalom i budžetu EU, predviđena su sredstva za humanitarnu pomoć i pomoć u teškim situacijama.

Vrijeme je da se donese primjerice jedan desetogodišnji program u kojem bi sa 10 miliona eura godišnje za Srebrenicu Evropa konkretno uradila nešto po pitanju svoje krivice. Novac ne može vratiti život ljudima, ali može dostojanstvo žrtvama i dostojanstvo Evropi od praznih govora za 11. juli kada nakon obećana i svih riječi ne slijede djela.

Bosna i Hercegovina mora ozdraviti. Amputacija države nagrađivanjem počinioca sa polovinom teritorija je fatalna, istorijska greška, koja mora biti ispravljena. Za pomirenje je potrebna pravda. Ko žrtvama genocida "reparira" državu, doživjeće čudo. Žrtve ne žele osvetu, samo malo skromnog života nakon pakla, koji su doživjeli.

Ako Evropa želi spriječiti da Balkan padne u ruke ekstremista, mora djelovati. Jeftinije je sada investirati u Balkan nego davati ekstremistima mogućnost da tamo stvaraju svoju bazu", kaže Stefan Schwarz za Deutsche Welle.

 /////////////////////////////

/////////////////////

SAFET ORUČEVIĆ: 'Nikad HDZ više neće dobiti na poklon mjesto gradonačelnika u Mostaru!' (VIDEO)

SAFET ORUČEVIĆ: "Nikad HDZ više neće dobiti na poklon mjesto gradonačelnika u Mostaru!" (VIDEO)

//////////////////////////////////// /////////////////////////


///////////////////////////////////

Ana Brnabić predstavila ekspoze i sastav kabineta : Uprkos uvredama u javnom govoru ja ću istinu i činjenice braniti s dostojanstvom i dignitetom !

Odluke svog tima Vlade Srbije, čiji prioriteti će biti ekonomski razvoj, obrazovanje i digitalizacija, braniću sa dostojanstvom, izjavila je danas mandatarka za sastav nove Vlade Srbije Ana Brnabić i pozvala

27.06.2017.

EMIR SULjAGIĆ O PRESUDI HOLANDIJI: OVO JE KRAJ JEDNE EPOHE

Emir Suljagić o presudi Holandiji: Ovo je kraj jedne epohe

Juni 27. 2017.


Emir Suljagić, preživjela žrtva genocida u Srebrenici gostovao je u emisiji Dan uživo gdje je prokomentarisao današnju drugostepenu presudu Vrhovnog suda u Hagu.Vrhovni sud u Holandiji u Hagu utvrdio je danas u drugostupenoj presudi da je Holandija djelimično odgovorna za smrt blizu 300 muslimana koji su protjerani iz UN-ove baze u Srebrenici.

Odluka Haškog žalbenog suda podupire odluku iz 2014. godine da su holandski mirovnjaci trebali znati da će muškarci koji su tražili utočište u njihovoj bazi u Potočarima biti ubijeni od strane vojske bosanskih Srba ukoliko ih se natjera da napuste bazu, kao što je i bilo.

Ovo je kraj jedne epohe gdje su preživjeli i društvo pokušavali dobiti zadovoljštinu, jer pravdu nije moguće dobiti. Ovo je pouzdan dokaz da od toga više nema ništa i da se pravda ne može dobiti na međunarodnim sudovima. Trebamo prestati vjerovati da će pravdu, odnosno zadovoljštinu, biti moguće dobiti na bilo kakvim sudovima“, rekao je Suljagić.

Žrtve su podijeljene u tri kategorije: one koji su bili unutar UN-ove baze, one koje su se nalazili oko baze i muškarce koji su se uputili ka šumama. Vlada Holandije je proglašena odgovornom za smrt samo onih osoba koje su se za vrijeme pada Srebrenice zatekle unutar UN-ove baze, ali ne i za muškarce koji su se nalazili oko baze, kao ni za one koji su put od sigurne smrti pokušali naći u šumama uputivši se na ono što će kasnije postati poznato kao Marš smrti.

Od samog početka, od 1996. godine do danas, od prvog izvještava Ministarstva Holandije, preko izvještaja njihovog instituta za ratnu dokumentaciju do danas postoji jasan napor holandske države da umanji odgovornost svojih vojnika za dešavanja u Potočarima. Nuhanović i ja smo imali puni uvid kako su se sramno ponašali vojnici Holandije“, rekao je Suljagić i nastavio:

Holandski vojnici su se ponašali nečovječno. Trenutak u kojem sam shvatio kako idu stvari bio je 12. jula kada su počeli stizati kamioni i autobusi, a jedan od holandskih vojnika mi je rekao: “Evo ga, dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše”. Nekoliko desetina ljudi koji su došli da mole za pomoć je vraćeno s kapije UN-ove baze. Holandski bataljon je odbio pružiti pomoć, čak i staricama i starcima“, ispričao je Suljagić.

On smatra da principi liberalne demokratije prestaju gdje počinje muslimanska većina. “Tako je bilo 1992. godine, zatim 1995. godine, a tako je i danas.

“13. jula 1995 izašao sam iz fabrike u Potočarima i krenuo u pravcu Srebrenice. Naišao sam na Ratka Mladića i jedan sam od dvojice ljudi koji su preživjeli taj susret. Nisam imao dilemu šta će se dogoditi sa zarobljenim Srebreničanima. Do 21. jula sam ostao u Srebrenici, a onda me je UN, zajedno sa kolegom Hasanom, izvukao iz Srebrenice. Imao sam puni uvid u jednu od najvećih izdaja kojoj je čovjek mogao svjedočiti kada UN nije intervenisao. Vrlo rano sam naučio kako izdaja izgleda”, pisao je Emir Suljagić.

To je bilo 13. jula poslijepodne, tokom evakuacije. Ja sam bio u društvu oficira UN-a za koje sam radio i imao sam dubioznu privilegiju, odnosno nesreću da naiđem na Ratka Mladića. Tu su bili i ljudi koji su kasnije osuđeni za genocid. To je bio trenutak kada budeš siguran da više nećes biti živ. Bio sam siguran da to neću preživjeti, ali preživio sam“, prisjetio se Suljagić.

Advokat Semir Guzin, koji predstavlja preživjele žrtve genocida u Hagu, u razgovoru za N1 najavio je reviziju današnje presude.

Neka se iscrpe sva pravna predstava, ali presuda pokazuje da se zadovoljština ne može dobiti na sudovima. Ili ćemo sami preuzeti stvari u svoje ruke i na svojim sudovima kazniti ljude koji su činili zlo ili nećemo. Kako je iko mogao misliti da će neko poslije 11. jula 1995. učiniti išta za nas?”, zapitao se gost N1 televizije.

Suljagić je kazao da je tada bilo izručeno 300 muškaraca, iako nije bilo nikakve sumnje da će biti pobijeni.

Holandski vojnici su vidjeli i mogli vidjeti stotine leševa oko fabrike. Nije bilo dileme šta će se dogoditi s tim ljudima. Ali holandski vojnici su imali samo jedan imperativ – da izađu nepovrijeđeni, živi i bez stresa.

Idućeg mjeseca, 11. jula biće obilježena 22. godišnjica genocida u Srebrenici.

Deprimiran sam onim što vidim u i oko Srebrenice. Evo sada se govori se i o spomeniku Vitali Čurkinu, a o tome se ne oglašavju se ni tzv. zaštitinci bošnjačkih interesa u Srebrenici.

Za kraj Emir Suljagić je kazao da nakon ove presude treba početi razmišljati kako memorijalizirati Srebrenicu.

Neka se upamti i zapiše na više mjesta. Memorijalni centar treba prestati biti pogrebno društvo i postati mjesto gdje se uči, proučava i podučava o onome što se dogodilo 1995. godine u Potočarima.”

(Kliker.info-N1)

/////////////////////

Utorak, 27. juni/lipanj 2017.

Učitajte više sadržaja...

27.06.2017.

DRUGOSTEPENA PRESUDA ŽALBENOG SUDA: HOLANDIJA 'DJELIMIČNO ODGOVORNA' ZA SMRT 350 SREBRENIČANA

Drugosteperna presuda Žalbenog suda : Holandija ‘djelomično odgovorna’ za smrt 350 Srebreničana


Juni 27. 2017.


Žalbeni sud Holandije presudio je da je ta država djelomično odgovorna za smrt 350 ljudi koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici.Radi se osobama koje su se nalazile u bazi Ujedinjenih naroda, odnosno holandskog bataljona u Potočarima, u trenutku kada je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu.

Izričući drugostepenu presudu po tužbi udruženja koje okuplja preživjele žrtve genocida u  Srebrenici  protiv Holandije, Sud je utvrdio da je Holandija odgovorna za njihovu smrt 30 posto, te da nije sigurno da bi 350 Srebreničana preživjelo i da su ostali u bazi.

Sud je odlučio da je država Holandija djelovala „djelomično nezakonito“ u Srebrenici te da je dužna isplatiti „30 posto odštete“ porodicama žrtava, javlja Reuters.

U presudi se navodi da su se holandski vojnici „ponašali nezakonito“ kada su istjerali bosanske muslimane iz zgrade holandskog bataljona u Potočarima 1995, ali da ne se ne može zaključiti da su holandski vojnici bili „100 posto odgovorni za sudbinu“ tih ljudi.

Holandija ‘nije odgovorna za ubistva izbjeglica’

Sud je odlučio da je tim Srebreničanima uskraćena mogućnost preživljavanja.

Žalbeni sud također je odlučio da Holandija nije odgovorna za djela holandskog bataljona prije pada Srebrenice, jer se to događalo u okviru lanca komande Ujedinjenih naroda.

Sud je utvrdio da Holandija nije odgovorna za djela holandskog bataljona prije pada SrebreniceAl Jazeera – Arhiva

Osim toga, Sud je odlučio da Holandija nije odgovorna za smrt izbjeglica koje su potražile zaštitu u sigurnoj zoni Srebrenice, a koje je kasnije ubila vojska bosanskih Srba.

Iznos odštete bit će naknadno određen.

Moguća je žalba na presudu Vrhovnom sudu.

„Zadovoljni su pravni predstavnici holandske države jer je smanjena procentualna odgovornost Holandije“, javlja iz Haga reporter Al Jazeere Emir Skenderagić.

Pravni presedan

„Predstavnici pravnog tima Srebreničana su nezadovoljni zbog procentualnog iznosa, ali kažu da je dokazano da je holandsko Ministarstvo preuzelo komandu nad holandskim bataljonom neposredno prije nego što je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu.

Ističu i kako je ovo svojevrstan presedan u međunarodnom pravosuđu s obizrom da je prvi put proglašena odgovornom za ratni zločin jedna država koja je djelovala u okviru misije UN-a.“

Predstavnice udruženja žrtava potpuno su nezadovoljne presudom, jer traže odgovornost za smrt svih 8.000 ubijenih u genocidu.

„Pravo nije zadovoljilo pravdu. Sto hiljada Jevreja  je otjerano iz Holandije i oni su za to prihvatili odgovornost, za 10.000 muslimana nisu prihvatili odgovornost. Ja sam danas doživjela presudu kao majka muslimanka, da nisam mogla dobiti pravdu zato što sam muslimanka. Ja im nikad to neću oprostiti“, rekla je Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Majke enklave Srebrenice i Žepe“.

Prvostepenom presudom iz 2014. godine Holandija je proglašena odgovornom što nije spriječila ubistva približno 300 ljudi tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine, javlja Skenderagić.

Na prvostepenu presudu žalile su se obje strane.

Govoreći nakon prvostepene presude, udruženja preživjelih najavila su da će se boriti do Strasbourga, ako bude potrebno, kako bi dokazali odgovornost Holandije za smrt svih žrtava.

(Kliker.info-Aljazeera)

//////////////////
////////////////////

Diskriminacija žrtava i licemjerje UN-a: “Majke enklava Srebrenica i Žepa” na sudu u Holandiji

Nezadovoljstvo žrtava zbog djelimične odgovornosti Holandije za ...

.........................
///////////////////////

SUĐENJE ZA UBISTVO BOŠNJAKA I ROMA U PRIJEDORU: 'Od jednog metka padoše dvojica'

SUĐENJE ZA UBISTVO BOŠNJAKA I ROMA U PRIJEDORU: 'Od ...

///////////////////

Višegrad: Sjećanje na žrtve ‘žive lomače’

Juni 27. 2017.


U organizaciji udruženja “Žena – žrtva rata” u Višegradu se obilježava 25. godišnjica stradanja Bošnjaka u “živoj lomači”.

Godine 1992. u naselju Bikavac, u Pionirskoj ulici, živo je spaljeno više od 70 osoba.  Najmlađa žrtva bila je beba stara dva dana.

Zločin su počinili pripadnici paravojne jedinice „Osvetnici“.

Za ovaj i druge zločine nad bošnjačkim civilima Višegrada osuđeni su Milan Lukić na doživotnu zatvorsku kaznu i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Oštećena kuća

Nepoznati vandali prošle godine oštetili su obnovljenu kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje se desio zločin.

Ovu kuću obnovila je njegova kćerka, Sumbula Zeba.

Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić, rekla je tada da je odmah obavijestila policiju i predsjednika Skupštine Opštine Višegrad Sulju Fejzića.

Dodala je da je kuća oštećena kamenicama, a vidljivi su bili i tragovi crne boje te ljuske od jaja.

Nadležne komunalne službe u Višegradu u 2014. su, uz asistenciju policije, uklonile riječ genocid sa spomenika na mezarju Stražište, a za koji je nadležna općinska služba izdala nalog da se ukloni.

Na 23. godišnjicu zločina počinjenih nad Bošnjacima, 2015. otkrivena je spomen-ploča koja trajno podsjeća na zločin u Pionirskoj ulici.

Bakira Hasečić je tada poručila da je Višegrad grad “živih lomača”, a da će ta spomen-ploča u Pionirskoj ulici trajno svjedočiti o gnusnom zločinu nad Bošnjacima Višegrada.

(Kliker.info-Aljazeera)

27.06.2017.

GODIŠNjICA ZLOČINA U VIŠEGRADU: SVJEDOCI I DALjE ĆUTE GDJE SU TIJELA SPALjENIH

Godišnjica zločina u Višegradu: Svjedoci i dalje ćute gdje su tijela spaljenih



Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.

Obilježena 25. godišnjica jednog od najstravičnijih zločina počinjenih u proteklom ratu

Udruženje Žena – žrtva rata danas je organiziralo posjetu kućama Sumbule Zebe i Mehe Aljića u višegradskoj Pionirskoj ulici i u naselju Bikavac, u kojima je prije 25 godina oko 140 osoba zatočeno i živo zapaljeno.

Ni četvrt stoljeća nije bilo dovoljno da kod svjedoka ovih zločina proradi savjest, te da barem informacijom gdje su izmještena izgorjela tijela žena, djece i staraca, omoguće njihov dostojanstven ukop.

U podrumu kuće u kojoj je izgubio devet članova porodice, Huso Kurspahić danas je s bolnim uzdasima gledao u njihove fotografije. Ne prolaze godine, već decenije, a informacija o tome gdje su njihovi posmrtni ostaci nema.

„Pet puta sam ja bio u Hagu. Ganj'o pravdu i čekao da komšije kažu, da nađemo bar kosti. Da bar jednu kost nađem, da ukopam ovo familije, da mirno umrem“, kaže.

„Ovdje mi je stradalo šestero iz familije: otac, majka, snaha, troje djece od brata. Cijela familija mi stradala ovdje, u ovoj kući. Izgorjeli su. I nemam šta da kažem. Nažalost, nikad kosti nismo pronašli. Neće niko da kaže, od komšija, poznanika, gdje je to. Nažalost. Moraš bit' dobro jak da bi ovo sve izdrž'o i podnio ovakve stvari. Teško je. Vrlo teško“, dodaje Ramo Kurspahić.

Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.
Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.

Predsjednik medžlisa Islamske zajednice Višegrad, Bilal Memišević, danas je uputio molbu svim Višegrađanima da pomognu u potrazi za posmrtnim ostacima žrtava:

„Neću i ne mogu da povjerujem da nema u ovom gradu, u ovom komšiluku, u neposrednoj blizini ovoga mjesta onih koji imaju takve informacije. Molim ih, molim ih u ime sviju vas, da živo spaljene ljude sahranimo na način kako to svevišnji Bog propisuje. Druga stvar koju želim kazati: nema potrebe da se na ovom prostoru podižu bilo kakvi spomenici i bilo kome. Najveći spomenici zločina u gornjedrinskom regionu su ovdje i na Bikavcu. Ovdje su zločinci sebi spomenik izgradili.“

Nakon posjete Pionirskoj ulici i danas obnovljenoj kući u kojoj je ugašeno oko sedamdeset života, među kojima je bila i beba od dva dana, koja ni imena nije imala, u Carevoj džamiji u Višegradu proučen je tehvid. U 15 časova planirana je posjeta naselju Bikavac i kući Mehe Aljića, u kojoj se desio skoro identičan zločin.

U borbi za pravdu i istinu, porodice žrtava prepuštene su same sebi, kaže predsjednica Udruženja Žene žrtva rata Bakira Hasečić:

„Na sramotu predstavnicima Republike Srpske, od kojih se možda i ne nadamo, na sramotu našim predstavnicima, posebno iz reda bošnjačkog naroda, na svim nivoima, što se do danas nisu potrudili i izvršili pritisak, od Dodika do ostalih, da kažu gdje su kosti, ne samo žive lomače Pionirske i Bikavac, nego i drugih devet lomača.“

Do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora
Do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora

Zbog zločina u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, koji je pred Haškim tribunalom okarakteriziran kao jedan od najmonstruoznijih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora.

///////////////////
/////////////////////////////
/////////////////////////

Diskriminacija žrtava i licemjerje UN-a: “Majke enklava Srebrenica i Žepa” na sudu u Holandiji

Odluka suda: Holandija delimično odgovorna za smrt Bošnjaka u ...

//////////////////////

Ilustracija Predrag Koraksić Corax

Pančić: Vladin gladac i vladin jadac - Radio Slobodna Evropa

27.06.2017.

74% GRAĐANA SVIH NACIONALNOSTI SMATRA DA JE BiH NjIHOVA DRŽAVA

IPAK VEĆINA: 74% građana svih nacionalnosti smatra da je BiH njihova država

S tvrdnjom “Bosna i Hercegovina je moja država” u potpunosti se slaže 44,7 posto ispitanih građana BiH, dok se uglavnom slaže 28,9 posto. Uglavnom se ne slaže 13,2 posto ispitanika, a uopće se ne slaže 7,2 posto.



IPAK VEĆINA: 74% građana svih nacionalnosti smatra da je BiH njihova država

Očekivano, najmanje Srba doživljava BiH kao svoju državu, a najviše Bošnjaci. Ipak, postoji i 3 posto Bošnjaka koji ne doživljavaju BiH kao svoju državu!

 

Na ovo pitanje nije odgovorilo šest posto građana BiH, podaci su istraživanja banjalučke Agencije „Prime Communications“ o tome da li, i u kojoj mjeri, građani Bosnu i Hercegovinu percipiraju kao svoju državu.

 

- Među Hrvatima nalazimo 31 posto onih koji se u potpunosti slažu s tvrdnjom da je ‘Bosna i Hercegovina moja država, dok se 44 posto uglavnom slaže. Uglavnom se ne slaže 15,5 posto Hrvata, dok se jedan posto uopšte ne slaže, saopćeno je iz Agencije „Prime Communications“.

 

S tvrdnjom “Bosna i Hercegovina je moja država”, potpuno se slaže 70,5 posto Bošnjaka, dok se 22,1 posto uglavnom slaže. Ne slaže se tri posto Bošnjaka, dok se 0,5 posto uopće ne slaže.

 

Da je “Bosna i Hercegovina moja država” potpuno se slaže 9,5 posto Srba, dok se 34,1 posto uglavnom slaže. S ovom tvrdnjom se uglavnom ne slaže 28,5 posto Srba, dok se njih 20 posto uopće ne slaže.

 

Iz Agencije „Prime Communications“ navode da je ukupno ispitano 1.500 građana tehnikom usmenog intervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika.

 

Populacija reprezentovana istraživanjem je definisana kao opšta populacija Bosne i Hercegovine, starija od 18 godina. Primijenjen je višeetapni stratifikovani slučajni uzorak (moguća greška + - 3 posto).

Istraživanje je realizovano od 5. do 15. aprila ove godine za potrebe ove agencije.

///////////////////////

Daniel Serwer: Bijela kuća nema politiku prema Balkanu, Rusi nisu ...

//////////////////////////

POTVRĐENO U HAŠKOM TRIBUNALU: "Holandija djelimično odgovorna za genocid u Srebrenici!"

U pitanju je potvrda presude iz 2014. godine



POTVRĐENO U HAŠKOM TRIBUNALU: 'Holandija djelimično odgovorna za genocid u Srebrenici!'

Apelaciono vijeće Haškog tribunala potvrdilo da Holandija snosi djelimičnu odgovornost za smrt 300 muslimana koji su ubijeni tokom genocida u Srebrenici.

 

Oni su ubijeni nakon napada bosanskih Srba na bazu pod zaštitom UN-a.

 

U pitanju je potvrda presude iz 2014., po kojoj su pripadnici mirovnog bataljona UN iz Holandije mogli da znaju da će muslimanski muškarci i dječaci koj su tražili utočište u Potočarima biti ubijeni ako budu natjerani da izađu iz dijela pod zaštitom UN-a.

 

U pitanju su događaji iz 13. jula 1995., a na presudu iz 2014. žalila se država Holandija.  

 

(SB/B92) 

///////////////////////

'ANGAŽOVANI SMO U NEMOGUĆOJ MISIJI': Vojnici traže od Holandije 4,5 miliona eura zbog Srebrenice

'ANGAŽOVANI SMO U NEMOGUĆOJ MISIJI': Vojnici traže od ...

//////////////////////

MANDATARKA VLADE SRBIJE ODLUČILA: Ovo su imena 21 ministra nove vlade Ane Brnabić

MANDATARKA VLADE SRBIJE ODLUČILA: Ovo su imena 21 ministra ...

////////////////////////////

///////////////////////////////////////////

27.06.2017.

GOSPOĐO GRABAR, NEŠTO VAM FALI?

Gospođo Grabar, nešto vam fali?


Edin Osmancevic

Autor
26.6.2017. 



Gospođo Grabar, nešto vam fali?


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic

Image result for ante pavelic i dragan covic
Image result for ante pavelic i dragan covic

Image result for ante pavelic i dragan covic

Čovićeva politika ”humanog preseljenja” u rezervat nazvat Herceg-Bosna pripada najmračnijim ideologijama nacionalfašizma koji ne samo da ne prijete opstanku Hrvata već i države Bosne i Hercegovine! Insistiranje na trećem entitetu i izjmenama Izbornog zakona je nešto čemu se svjesno teži. Vi kao i gospodin Čovic te politika HDZa svojom ”brigom” otvoreno iskazujete teritorijalne pretenzije prema susjednom i nezavisnoj državom čiji suverenitet svjesno potkopavate! Vi želite drugim riječima nestanak Bosne i Hercegovine što jasno ukazuje vaša politika i postupci!

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je na prijemu na Pantovčaku, prilikom obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske  da ”u žarištu nacionalnih i državnih interesa moraju biti Hrvati u Bosni i Hercegovini gdje su konstitutivan povijesni narod, ali im prijeti da postanu manjina, kazala je. Insistiram i uvijek ću insistirati na jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zato treba najozbiljnije pristupiti rješavanju političkih pitanja kao što je hitna promjena izbornog zakona”, poručila je te dodala da je BiH nužno što prije “povući” prema euroatlantskim integracijama.

Prije svega koristim priliku da građanima Republike Hrvatske čestitam njihov Dan državnosti. Takođe im čestitam i 22 juni,  Dan ustanka, dan kada su građani nama susjedne zemlje jasno rekli NE fašizmu i domaćim kolaboracionistima i slugama. Zaista mi je žao da o ovom danu u sredstvima javnih medija gotovio ništa nije reklo, mada je to jedan od najsvijetlijih dana njihove moderne historije!  No vratimo se ”brizi” gospođe Kolinde za Hrvatima u Bosni i Hercegovini!

Jedno sasvim normalno pitanje koje se dojmi jeste: ”Draga godpođo Kolinda, dokle više floskulama nacionalpatriotizma ”hraniti” hrvatski narod? Smatrate li da u vašoj zemlji kao i u susjednoj BiH nema normalnih ljudi,koji razmišljaju svojim glavama i  koji vaše obraćanje gledaju kao pucanj u prazno? Zašto BiH ne tretirate kao i svaku drugu zemlju u kojoj imate hrvatsku dijasporu, drugim riječima kao međunarodno priznatu državu? Da li svijetu postoji neka druga država gdje je ”hrvatska dijaspora” jednako ravnopravna sa domicilnim građanima nego što je to u Bosni i Hercegovini? Hoćemo li ponovo tražiti isprike u tzv. ”konstitutivnosti” i  ”lažama i paralažama”?

Najveću odgovornost za masovno iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine snosi upravo HDZ politika i njen mentor Čović jer se želi načiniti poseban rezervat za Hrvate što je više nego pogubno za naše sugrađane. Čovića zanima vlast a najmanje Hrvati u BiH! Jer da ga zanima narod koga predstavlja, BiH bi bila funkcionalna zemlja sa visokim stepenom zaposlenosti i nivoom ekonomskog razvoja gdje bi Hrvati ostajali a ne išli trbuhom za kruhom!

Čovićeva politika ”humanog preseljenja” u rezervat nazvat Herceg-Bosna pripada najmračnijim ideologijama nacionalfašizma koji ne samo da ne prijete opstanku Hrvata već i države Bosne i Hercegovine! Insistiranje na trećem entitetu i izjmenama Izbornog zakona je nešto čemu se svjesno teži. Vi kao i gospodin Čovic te politika HDZa svojom ”brigom” otvoreno iskazujete teritorijalne pretenzije prema susjednom i nezavisnoj državom čiji suverenitet svjesno potkopavate! Vi želite drugim riječima nestanak Bosne i Hercegovine što jasno ukazuje vaša politika i postupci!

Jedina politika koja nama svima može pomoći je spoznaja da vi kao predsjednica Hrvatske morate jednom zauvijek raščistiti sa zaostavstinom NDH i utemeljiti vašu državu na antifaštisičkim vrijednostima na čijim se osnovama množe graditi povjerenje i mir. Dok god Tita, Kardelja i ostale hrvatske velikane trpate u isti koš sa Pavelićem, Stepincom, Artukovićem, Francetićem i drugim zločincima, Hrvatska  neće ići naprijed! Jer zaboga, znate li što se događa sa  kućom  koja se gradi na lošim temeljima? Prazno kmečanje, dok zemlja iz dana u dan tone u kaos, sramotne su isprike za masovno iseljavanje, koje je preostao bosanskohercegovačkim Hrvatima.

27.06.2017.

(ZLO)UPOTREBA POVIJESTI

(Zlo)upotreba povijesti


Tomislav Jakić

Autor
26.6.2017. 



Image result for tomislav jakic

/////////////////////

Izdvajamo

  • No, živimo u vremenu u kojem se povijest siluje kao najordinarniju prostitutku, dok se političke prostitutke (da ne kažemo: izdajnike) iz prošlosti ili uzdiže na pijedestal nacionalnih heroja, ili im se u najmanju ruku nastoje pronaći olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati njihovo svrstavanje u kategoriju “zabludjelih domoljuba”. Povijest se – kratko i jasno rečeno – zloupotrebljava, kako bi se u njoj, toj falsificiranoj povijesti u kojoj je često više mitova, nego utvrđenih činjenica, našlo i opravdanje i utemeljenje za današnju politiku. To je politika svojstvena gotovo svim evropskim tzv. tranzicijskim zemljama (onima što su se nekada, pod sovjetskom dominacijom, nazivale socijalističkima). U njima su demokracija i višestranačje shvaćeni (a i prakticiraju se tako) kao bianco mjenica za zatiranje istine i za promicanje laži. To se radi sustavno, već gotovo puna tri desetljeća, prvenstveno kroz obrazovni proces i putem publicistike i medija. Nebrojeno je mladih ljudi nepovratno zaraženo virusom povijesnih laži, pa oni – bez ikakve volje, ali i sposobnosti – da o tome razgovaraju, “znaju” da se kolaboriralo samo pod prisilom, da su se (napr. u tzv. NDH) rasni zakoni donosili samo zato što su to tražili nacisti, da su Titovi partizani bili borci protiv samostalne hrvatske države, da je logor u Jasenovcu bio sabirni i radni logor za neprijatelje hrvatske države (napr. djecu i starce od osamdesetak godna), a da su pravi krvnici (koji su – naravno – ubijali samo Hrvate) stupili na scenu u Jasenovcu tek nakon Oslobođenja (koje za njih nije oslobođenje, nego početak srbo-četničke okupacije), dakle u vrijeme kada logor u Jasenovcu dokazano više nije postojao (uništili su ga ustaše neposredno pred kraj rata). Knjigu koja brojnim fotografijama demantira laž o poslijeratnom logoru u Jasenovcu zato će se “elegantno” preskočiti, umjesto da joj se u TV Dnevnicima dade barem onoliko prostora koliko dobije Zdravko Mamić zbog svojih ispada na sudu u Osijeku.
.............................
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Zavedeni, neinformirani narod. Narod kakav postaje sve više karakteristika većega dijela Evrope, a njezinoga istočnoga dijela pogotovo (u Litvi svake godine marširaju bivši pripadnici Waffen SS, a njihov pripadnik na televiziji, svjedocima usprkos, izjavi kako je ratovao uz divne ljude, a sve te priče o zločinima nisu “znanstveno dokazane” – zvuči li vam to nekako poznato?). Nekada se govorilo da je politika prostitutka. Živimo u vremenu kada je politika od povijesti napravila prostitutku, i to onu najniže klase. Može li je se spasiti iz blata u koji je gurnuta?  Ima li nekoga tko bi to želio, znao i mogao napraviti? Ima li?

Da oni koje obično nazivamo povijesnim revizionistima, mada je riječ o falsifikatorima povijesti, nemaju ama baš nikakvih skrupula pokazala je nedavno poljska premijerka Beata Szydlo u obraćanju prilikom obilježavanja 77. obljetnice dolaska prvoga transporta zatočenika u najozloglašeniji nacistički logor smrti – Auschwitz. Umjesto prigodnog obraćanja, kakvo bi priličilo takvome mjestu i povodu, ona je izrekla riječi koje nisu ništa drugo, nego slabo prikriveno opravdanje protuimigrantske politike što je vodi njezina vlada. Kako, naime, drugačije protumačiti njezinu poruku da je “u današnjim nemirnim vremenima, Auschwitz velika pouka da se mora učiniti sve kako bi se zaštitila sigurnost i životi građana”?

U Auschwitzu (kao i u Dachauu, Bergen Belsenu, ili da ne idemo tako daleko – u Jasenovcu) stvar nije bila u tome da su bili ugroženi “sigurnost i životi građana”, nego u zločinačkoj politici koja je određene kategorije građana pretvarala u one drugoga reda, negirajući im time i pravo na život. To je bio smisao i svrha postojanja logora smrti, bez obzira na to jesu li “nadljudi” zatočenike ubijali organizirano, doslovno tvorničkim metodama (što su radili nacisti), ili neorganizirano, divljački, kamom i batom, kao što su radili ustaše. U pitanju je bila politika što je dijelila ljude na osnovu rase, nacije i vjere na one predoređene da vladaju i one druge kojima je bilo namijenjeno da služe, odnosno da idu u smrt – kada nisu (još ili više) mogli služiti (poput djece, starih ljudi ili krajnje iscrpljenih i za rad, smislen ili besmislen, svejedno, nesposobnih). O tome poljska premijerka nije progovorila. A mogla je i morala je. Umjesto toga krajnje cinično zloupotrijebila je Auschwitz kako bi, samo dan nakon što se njezina zemlja, uz Češku i Mađarsku, našla na udaru Evropske unije zbog odbijanja da sudjeluje u prihvatu izbjeglica s Bliskog istoka i iz Afrike, pošalje poruku čiji je smisao opravdavanje upravo takve politike. Jer, ove tri zemlje, mada one nisu jedine, objašnjavaju svoje nesudjelovanje u  zajedničkoj evropskoj politici saniranja izbjegličke krize upravo “brigom za sigurnost i živote” svojih građana. Činjenica što počinitelji terorističkih napada koji postaju u Evropi sve češći ne dolaze iz redova izbjeglica, nego su u pravilu potomci ljudi koji su iz nekadašnjih kolonija došli u zemlje-kolonijalne sile (Francuska, Britanija, Belgija), da bi se tamo suočili s marginaliziranjem i guranjem u stranu, drugim riječima s diskriminacijom – mada ona na papiru nigdje ne postoji, ta činjenica ove nove evropske konzervativce, a zapravo rasiste, nimalo ne smeta.

Pa će cinično zloupotrijebiti čak i zločin Holokausta, jedinstven u povijesti čovječanstva, da bi opravdali svoju aktualnu uskogrudnost, a “zaboravljajući” pri tome kolaboraciju, odnosno sudjelovanje pripadnika vlastitih naroda u naci-fašističkim zločinima. Da, Poljska je imala Pokret otpora (točnije rečeno – dva, onaj komunistički i onaj pod kontrolom izbjegličke vlade u Londonu), i Češka je imala Pokret otpora (potpuno pod kontrolom Londona), Francuska je imala i komunistički pokret otpora i onaj kojim je, često prkoseći i Britancima i Amerikancima, rukovodio čelnik Slobodne Francuske, general Charles de Gaulle. No, sve su te zemlje imale i jaku suradnju s okupatorima – od Petainove Francuske (neokupiranog dijela, o okupiranome da ne govorimo), preko Leona Degrella u Belgiji, Vidkuna Quislinga u Norveškoj, pa do – da se opet malo približimo našim prostorima – Draže Mihajlovića i Milana Nedića u Srbiji, odnosno Ante Pavelića, Mile Budaka et. comp. u Hrvatskoj. S time da su logori za ubijanje samo u Hrvatskoj (to treba uvijek iznova ponavljati: samo u Hrvatskoj) bili u rukama domaćih kvislinga, a da su njihove metode bile takve da se ponekada užasavale i same okupatore.

No, živimo u vremenu u kojem se povijest siluje kao najordinarniju prostitutku, dok se političke prostitutke (da ne kažemo: izdajnike) iz prošlosti ili uzdiže na pijedestal nacionalnih heroja, ili im se u najmanju ruku nastoje pronaći olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati njihovo svrstavanje u kategoriju “zabludjelih domoljuba”. Povijest se – kratko i jasno rečeno – zloupotrebljava, kako bi se u njoj, toj falsificiranoj povijesti u kojoj je često više mitova, nego utvrđenih činjenica, našlo i opravdanje i utemeljenje za današnju politiku. To je politika svojstvena gotovo svim evropskim tzv. tranzicijskim zemljama (onima što su se nekada, pod sovjetskom dominacijom, nazivale socijalističkima). U njima su demokracija i višestranačje shvaćeni (a i prakticiraju se tako) kao bianco mjenica za zatiranje istine i za promicanje laži. To se radi sustavno, već gotovo puna tri desetljeća, prvenstveno kroz obrazovni proces i putem publicistike i medija. Nebrojeno je mladih ljudi nepovratno zaraženo virusom povijesnih laži, pa oni – bez ikakve volje, ali i sposobnosti – da o tome razgovaraju, “znaju” da se kolaboriralo  samo pod prisilom, da su se (napr. u tzv. NDH) rasni zakoni donosili samo zato što su to tražili nacisti, da su Titovi partizani bili borci protiv samostalne hrvatske države, da je logor u Jasenovcu bio sabirni i radni logor za neprijatelje hrvatske države (napr. djecu i starce od osamdesetak godna), a da su pravi krvnici (koji su – naravno – ubijali samo Hrvate) stupili na scenu u Jasenovcu tek nakon Oslobođenja (koje za njih nije oslobođenje, nego početak srbo-četničke okupacije), dakle u vrijeme kada logor u Jasenovcu dokazano više nije postojao (uništili su ga ustaše neposredno pred kraj rata). Knjigu koja brojnim fotografijama demantira laž o poslijeratnom logoru u Jasenovcu zato će se “elegantno” preskočiti, umjesto da joj se u TV Dnevnicima dade barem onoliko prostora koliko dobije Zdravko Mamić zbog svojih ispada na sudu u Osijeku.

I sva je prilika da će u Hrvatskoj povijest biti još jednom zloupotrijebljena famoznim referendumom o promjeni imena Trga maršala Tita. Umjesto da se jasno kaže kako se to ime želi ukinuti (ali i da se navedu stvarni razlozi), građane glavnoga grada Hrvatske uporno se zasipa podacima kako se sve taj trg zvao kroz povijest, da ih se ne bi suočilo s ključnim pitanjem, i samo s njime: “Jeste li za promjenu imena Trga maršala Tita”, uz mogućnost odgovora samo s “da”, ili “ne”. Umjesto toga, ako je vjerovati najavama, građani će odgovarati na tri pitanja: jesu li za to da ostane sadašnje ime trga, jesu li za to da se trg zove Sveučilišni, ili su pak za to da se zove Kazališni. Referendum će najvjerojatnije biti usred ljeta, u vrijeme kada većina od preostalih Zagrepčana neće biti u gradu, ali će na njega izaći stanovnici rubnih dijelova metropole, vjerni glasači aktualnoga gradonačelnika. A on će nakon toga prvom prilikom otići na neki skup antifašista i reći kako on za promjenu nije odgovoran, jer “narod je tako odlučio”.

Zavedeni, neinformirani narod. Narod kakav postaje sve više karakteristika većega dijela Evrope, a njezinoga istočnoga dijela pogotovo (u Litvi svake godine marširaju bivši pripadnici Waffen SS, a njihov pripadnik na televiziji, svjedocima usprkos, izjavi kako je ratovao uz divne ljude, a sve te priče o zločinima nisu “znanstveno dokazane” – zvuči li vam to nekako poznato?). Nekada se govorilo da je politika prostitutka. Živimo u vremenu kada je politika od povijesti napravila prostitutku, i to onu najniže klase. Može li je se spasiti iz blata u koji je gurnuta?  Ima li nekoga tko bi to želio, znao i mogao napraviti? Ima li?

Novossti

26.06.2017.

MAJKE SREBRENICE O POSTAVLjANjU SPOMENIKA VITALIJU ČURKINU

Majke Srebrenice o postavljanju spomenika Čurkinu



Foto: GettyImages















Preminuli ruski ambasador Vitalij Čurkin, kojem udruženje "Istočna alternativa" želi u Srebrenici postaviti spomen-bistu


Image result for draza mihailovic i radovan karadzic


Nakon što je Udruženje građana "Istočna alternativa" iz RS-a pozvalo građane Srebrenice na postavljanje spomen-biste preminulom ruskom ambasadoru u UN-u Vitaliju Čurkinu koji je 2015. oborio Rezoluciju o Srebrenici, oglasile su se Majke Srebrenice i Ćamil Duraković.

Naime, prema navodima iz ovog Udruženja, bista sa Čurkinovim likom već je izrađena i osim njegovog imena na njoj ruskim jezikom piše "Hvala za rusko NE".

Postavljanje ili u najmanju ruku - pokušaj postavljanja, bit će održano 8. jula.

Predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Munira Subašić, rekla je za Klix.ba, kako se ne bi začudila ni da se u Srebrenici postave spomenici "Vojislavu Šešeju i drugim ratnim zločincima".

"Oni su ponosni na ono što su uradili u Srebrenici. Nikad se nisu pokajali. Oni su bolesni i njima treba pomoći da se izliječe. Načelnik Srebrenice, mlad i bolestan, pred 11. juli da to uradi majkama žrtava... Nikad mu neću halaliti i oprostiti, ni njemu, a ni drugim zagovaračima te politike. Tamo na tim prostorima zločinci su još u prednosti. Neka se stide njihove neljudskosti", kazala je Subašić.

Postavljanje spomen-biste ispred Udruženja "Žene Srebrenice" osuđuje i predsjednica Hajra Ćatić.

"Oni svake godine rade nešto uoči 11. jula. To je više prevazišlo svaku mjeru. Ne znam šta više mogu izmisliti kako bi isprovocirali povratnike i preživjele žrtve genocida", dodala je Ćatić.

Predsjednik Uruženja "Istočna alternativa" Vojin Pavlović ranije je rekao kako je razlog inicijative za postavljanje spomen-biste Čurkinovo "zalaganje za istinu i sprečavanje izglasavanja britanske rezolucije o Srebrenici u UN-u".

Bivši načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković ističe kako je "Pavlović irelevantna osoba devijantnog ponašanja".

"On živi u Bratuncu, a u Srebrenici pokušava uvrijediti građane. I ranije je to radio postavljanjem nekakvih ploča na zgradi Suda u Srebrenici. On je jednostavno instruiran od političkih elita koje žele skrenuti pažnju sa 11. jula", kaže Duraković.

On dalje dodaje kako nije upoznat s tim da li je dozvoljeno postavljanje spomen-biste koje je najavljeno za 8. juli.

"Načelnik se mora izjasniti da li je dobio zahtjev i odobrio postavljanje spomenika. Ne vjerujem da je moguće postavljanje tog spomenika osim na nelegalan i nasilan način. Svakako živimo u entitetu koji diskriminira Bošnjake i preživjele žrtve genocida", naglasio je Duraković.

Predstavnici "Istočne alternative" navodno su u februaru ove godine na protokol Skupštine općine Srebrenica predali zahtjev za iznalaženje lokacije na kojoj bi bila postavljena spomen-bista Čurkinu. Klix.ba je naveo da su pokušali kontaktirati načelnika Grujičića kako bismo saznali da li je Općina odobrila postavljanje spomen-biste, ali bez uspjeha.

Vitalij Čurkin iznada je umro u februaru od srčanog udara na svom radnom mjestu u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45816221

Powered by Blogger.ba