Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

18.07.2018.

ŽIVOTNA PRIČA LEJLE DAMON: NEŽELJENO DIJETE RATA U BiH


Životna priča Lejle Damon: Neželjeno dijete rata u BiH


Lejla Damon, studentica Univerziteta Salford, jedna je od mnoge djece rođene nakon masovnih silovanja u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Odrasla je u Londonu. Svoj život posvetila je svjedočenju o tragediji rata koju je proživjela BIH. Lejlu smo upoznali u Londonu na sedmici obilježavanja dana sjećanja na Srebrenicu.

Da je dijete silovane Bošnjakinje, Lejla Damon znala je od malih nogu. Ispričali su joj roditelji koji su je odveli iz sarajevskog sirotišta, gdje je ostavljena devet dana nakon rođenja, na Božić 1992.godine kao neželjeno dijete rata. 25 godina kasnije kaže da je cijeli njen život jedna velika poruka i opomena.

“Moj život je poruka jer je nešto što se zaista desilo u Bosni, i događa se i dalje, širom svijeta. Istovremeno je nada jer pokazuje kako se sve moglo završiti”, ukazala je Lejla.

Lejlu su u ratu iz sarajevskog sirotišta odveli novinari BBC-a Dan i Sian Damon. Njenu majku Damonovi su intervjuisali nakon što je rodila Lejlu, psihički i fizički slomljena tragedijom koja je zadesila, odrekla se svog djeteta.

Biološku majku Safu Lejla je upoznala prije tri godine, ponovno u Bosni. Tek tada je saznala za užase logora u kojem je majka bila zatočena.

“Ona je najsnažnija žena koju poznajem. Toliko sam danas ponosna na nju jer je uspjela preživjeti. Iz ženske perspektive, mnogi ne bi imali snage uraditi, to što je ona uradila. Danas to znam. Srele smo se. Ona je napokon našla svoj mir i drago mi je zbog toga”, istakla je.

Nikada Lejlini roditelji nisu tajlili njen identitet. Poticali su je i učili o Bosni i traumama te zemlje.

“Stalno govorim o tome, koliko su zaista veliki moji roditelji. Uvijek su me podržavali, govorili o mom porijeklu. Pokušavali objasniti rat. I danas me prate u svim kampanjama koje radim i jako sam sretna što ih imam”.

Bosnu i Hercegovinu Lejla često posjećuje. Kaže da je to njen drugi dom. I dodaje, tako je malo potrebno da bude bolje.

“Ako govorimo o političkoj ili ekonomskoj perspektivi i dalje je sve sporo i nije se mnogo odmaklo od rata. Rat je stao, no imamo li mir. I dalje postoje etničke podjele koje su sve izraženije. O tome trebaju razmisliti političari, ali i nove generacije koje moraju naučiti kakav je to bio konflikt i zašto se ne smije ponoviti”, zaključila je Lejla.

Lejlina biološka majka nikada se do kraja opravila od traume kroz koju je prošola. Oboljela je od PTSP-a, epilepsije i Parkinsonove bolesti.

Javno o Lejli nikada nije govorila.

Tina Jelin-Dizdar (TV N1)

18.07.2018.

PARASTOS DRAZI MAHAILOVICU, CRNA GORA TOLERISE PROMOCIJU ZLOCINA?

18.07.2018.

DAVIDOV OTAC ISPROZIVAO MILORADA DODIKA KAO NIKAD DO SADA

DAVIDOV OTAC ISPROZIVAO DODIKA KAO NIKAD DO SADA: "Ko je ujak? David nema ujaka! Opet lažete...DA SI MALO BOLJI PREDSJEDNIK bio bi na ozbiljnijoj televiziji..."

– Konstruišu se laži… Da si imalo bolji čovjek, da ne kažem predsjednik, bio bi na nekoj ozbiljnijoj televiziji u Srbiji. Lukaču i Dodiku, ko je ujak? Ko je ujak? David nema ujaka! Opet lažete i opet ga blatite. David je imao otvorene prijetnje, šta ste preduzeli? Darko Iliću, ko ti radi na farmi? Milorade Dodiku, ko ti radi u Mtelu?


..........................
DAVIDOV OTAC ISPROZIVAO DODIKA KAO NIKAD DO SADA:  'Ko je ujak? David nema ujaka! Opet lažete...DA SI MALO BOLJI PREDSJEDNIK bio bi na ozbiljnijoj televiziji...'









...............................

Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, obratio se i večeras 114. put okupljenima na Trgu Krajine u Banjaluci.

 

–  Konstruišu se laži… Da si imalo bolji čovjek, da ne kažem predsjednik, bio bi na nekoj ozbiljnijoj televiziji u Srbiji. Lukaču i Dodiku, ko je ujak? Ko je ujak? David nema ujaka! Opet lažete i opet ga blatite. David je imao otvorene prijetnje, šta ste preduzeli? Darko Iliću, ko ti radi na farmi? Milorade Dodiku, ko ti radi u Mtelu? Karane, gdje ti radi kćerka? Nečasni pripadnici MUP RS ove države su krivi za smrt Davida. Ko je radio 17/18. u vozilima MUP? Gdje je snimak sa Rajfajzen banke i Ekvatora? Željko Karanu, ubico! Ništa nisi uradio, dobićeš zvanično nalaz iz Holandije koji kaže da tvoj nalaz ne vrijedi ništa! Čekam vas sve ovdje, uhapsite me, vodite me na poligraf. Ne smijete, samo palamudite – rekao je Davor Dragičević. Davor je apelovao na zemlje potpisnice Dejtona i OHR od kojih je rekao da traži samo pravo na život i da niko ne može nekažnjeno da ubija.alt

Okupljeni na skupu “Pravda za Davida” ponovo su sa dignutim pesnicama otpjevali Davidovu pjesmu “Klinac u getu”.

 

Pročitano je pismo jednog od Davidovih prijatelja u kome se opisuje Davida.

 

– Hvala mu za sve momente koje je bio uz mene. Smatram da je, ne samo grad, nego i svijet izgubio veliku umjetničku dušu. Niko me neće natjerati da promijenim mišljenje o njemu – navodi se, između ostalog, u ovom pismu.

 

Davor je poručio da živi od svog rada, penzije i invalidnine.

 

– Pošto ih živo pojedoše finansije, jer njih samo to zanima, Davor živi od svog rada, penzije i invalidnine. To znači dobar životni standard u državi. A, prema zadnjim informacijama produžio nam se životni vijek, pa ćemo i živjeti duže – rekao je Davor na kraju, uz poruku “idemo do kraja”.

18.07.2018.

VINKO GRGUREV : KOMUNIZAM - I. - VI. DIO

18.07.2018.

KARIKATURALNI SPORTSKI NACIONALIZAN

KARIKATURALNI SPORTSKI NACIONALIZAM


...........................
...............Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović čestita selektoru hrvatske reprezentacije Zlatku Daliću na stadionu Lužnjiki u Moskvi , 15 juli 2017.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović čestita selektoru hrvatske reprezentacije Zlatku Daliću na stadionu Lužnjiki u Moskvi , 15 juli 2017

.......................

Emir Imamović, bh. novinar i književnik sa šibenskom adresom, za 'Zašto?' objašnjava zbog čega balkanski političari prisvajaju i zloupotrebljavaju sport i sportske uspjehe.

‘Svetska zavera’

U slučaju i Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića mi možemo govoriti samo o tome da je jedina suština njihovih politika primitivni, kičasti nacionalizam.

Dakle, nema nikakvog drugog sadržaja i tom nacionalizmu trebaju razne tehnike bildanja da bi zadržao svoju upotrebnu vrijednost.

Ovo što je radio Vučić sa ovim cviljenjem od sportskih komentatora do ponašanja švicarskih reprezenativaca albanske korijena je naravno uzrokovano pozicijom Srbije u svjetskom nogometu.

Srbija je irelevantna, irelevantan tim potpuno, i onda je trebalo pronaći još jednu ‘svetsku zaveru‘ kojom bi se objasnilo da zapravo Srbija nije loša zato što igra loše nego zato što je ‘ceo svet‘ protiv njih.

  • Karikatura

Sa druge strane, Grabar-Kitarović bjesomučno jaše na uspjehu hrvatskih nogometaša za koji, naravno, ona nije zaslužna, niti je posao predsjednice da bude za to zaslužna, ali nije zaslužan ni državni aparat u Hrvatskoj kao takav.

Ovo se sve dogodilo usprkos bilo kakvom sistemu, jer Hrvatska je zemlja koja nema pristojan stadion i u kojoj pola profesionalane prve lige igra ispod egzistencijalnog minimuma.

Njeno ponašanje dobija sad zaista karikaturalne i komične oblike i, kao što je Joško Jeličić primjetio, sreća da je pala kiša, inače bi grlila i ove dodavače lopti na stadionu.

  • Opijum

Nažalost, veliki uspjeh Hrvatske reprezentacije -- zbilja veliki, jer biti finalista Svjetskog prvenstva nije mala stvar za zemlju od četiri miliona stanovnika -- biće potpuno iskorišten kao oblik političke kampanje nje same, pa dobrim dijelom i HDZ-a.

Politika u ovim zemljama osim što je suštinski nacionalistička, ona je apsolutno i kolonijalna.

Ne postoji ni u jednoj politici na Balkanu nikakav suverenistički oblik, i ta priča o suverenizmu je opijum za mase.

  • Superiornost

Sve ove male, propale i neuspjele zemlje, od Slovenije do Makedonije, koje su istina propale u različitim oblicima i na različitim nivoima, potpuni su ovisnici o dobroj volji velikih sila, i ovo dizanje glave iz pijeska koje se dešava u sportu koje jedino nema veze zapravo sa oblikom ni državnog uređenja, ni političkog sistema, pa i ekonomije, se onda pretvara zapravo u veliku sjenu kojom se pokriva suština problema.

Ta suština problema je da će sutra, prekosutra, za pet dana, kada svi ovi igrači iz Hrvatske odu u svoje velike evropske klubove da nastave svoje respektabilne karijere, Hrvatska biti zemlja koja je do podne ovisna o Moskvi, popodne strahuje od Washingtona, a navečer zove Brisel da pita šta će sa sobom.

Niti jedan lider to naravno nikada ne želi i neće priznati, i onda najbolji načina da se nikada o tome nikada ne govori jeste da se govori o vlastitoj superiornosti u sportu, sportu koji počiva na individualnim talentima i nešto sreće.

  • Kočnice

Evropska unije ne igra nikakvu ulogu, Hrvatske je rub Evropske unije, zemlja koja je tu ušla u nešto boljoj poziciji od bivših zemalja takozvanog istočnog bloka da bi se sada nalazila u sve goroj.

Pri tome, postoje jako bitne zemlje Evropske unije koje, kao što vidimo, nemaju nikakav sportski rezultat, ali su one zapravo upravitelji Evropske unije.

Ulazak u Evropsku uniju je Hrvatskoj poslužio da se otpuste kočnice, da se konačno ponovo može biti transparentno nacionalista.

  • Publika

To vrijeme umivanja i šminkanja prije ulaska u Evropsku uniju svakako je najsvjetliji period hrvatske državnosti, a ovo iza toga, kad je kao ispunjen cilj a zapravo je samo prođen početak na putu do cilja, sve je moguće duhove iz svih prljavih boca pustilo vani.

Za to su, naravno, najmanje krivi nogometaši ali teško da se oni mogu oduprijeti toj vrsti manipulacije.

Na kraju krajeva, nije nešto ni da ih zanima.

Njima je cilj bio biti što bolji na Svjetskom prvenstvu, to su uspjeli, i sada će malo mahati publici i onda idu zarađivati ozbiljan novac u ozbiljnim klubovima.

  • Nacija

Lideri sportske uspjehe pripisuju sebi i pri tome se perfidno koriste najgorim od tog sporta.

U finalu Svjetskog prvanstva igrali su dakle Francuska i Hrvatska, i ta Francuska je slika onog što velika suvremena Evropa jeste i čemu teži.

To je multi-rasna, multi-etnička, multi-religijska, svakakva, dakle reprezentacija koja ima potpuno drugačiji odnos i prema vlastitoj naciji.

Na kraju krajeva, Griezmann se nije radovao golovima protiv Urugvaja, koje je postigao kao francuski državljanin i reprezentativac i rođeni Francuz, jer je on navijač Urugvaja.

  • Talenat

Da se to slučajno dogodilo u nekom timu s Balkana, pa taj igrač bi bio obješen na prečku za vrijeme regularnog toka utakmice.

Onoliko koliko su, dakle, ova društva zapravo zaostala na prelazu iz 20. u 19. vijeka, toliko su zaostali i svi manifestativni oblici koji prate sport i nesumnjive sportske uspjehe kakvi se ostvaruju.

Ali, opet kažem, ti sportski uspjesi nikada ne ovise o ideologiji koja stoji iza njih, ne ovise ni o novcu, nego stoje naprosto na talentima tih ljudi koji se bave tim sportovima.

17.07.2018.

HITLEROVI SLEDBENICI NA BALKANU

HITLEROVI SLEDBENICI NA BALKANU

...................
..............Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan: Abraham Kuper

Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan: Abraham Kuper
...................................

Neonacističke, rasističke i druge ekstremističke organizacije i rok bendovi u celom svetu, pa tako i u Srbiji i regionu, jačaju na društvenim mrežama u poslednjih nekoliko godina, a da nema nikakvog monitoringa njihovih sajber aktivnosti, kaže za Radio Slobodna Evropa rabin Abraham Kuper (Cooper), vanredni dekan i direktor Globalne socijalno-akcione agende Centra Simon Vizental (Wiesenthal), vodeće jevrejske organizacije za ljudska prava, sa više od 400.000 članova.

Razgovaramo nakon nedavnog objavljivanja globalnog izveštaja Centra Simon Vizental o neonacizmu na društvenim mrežama, u kome se analizira i stanje u zemljama Zapadnog Balkana.

Društvene mreže bile su suviše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme. Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan kako rešenje ne bi bilo gore od problema, upozorava Kuper.

RSE: Kako su digitalni terorizam i mržnja rasli u poslednjih nekoliko godina?

Kuper: Pre 25 godina pokrenuo sam u Simon Vizental centru projekat "Digitalni terorizam i mržnja". To je bilo pre nego što sam i posedovao kompjuter. Zašto smo počeli takav projekat? Zato što smo videli da su nove tehnologije veoma privukle ekstremiste svih boja. Bili su, dakle, u tehnološkom smislu, vrlo revolucionarni još tada. Dakle, nažalost, naše tadašnje bojazni da će ekstremisti umeti da iskoriste u svoje svrhe fantastične xafsinške i komunikativne mogućnosti interneta pokazale su se tačnima.

"Samozvana Islamska država će i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje i nasilja putem interneta", smatra Kuper
"Samozvana Islamska država će i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje i nasilja putem interneta", smatra Kuper

Najdalje su u tome otišli teroristi, posebno pripadnici samozvane Islamske države, koji će, iako su izgubili na bojnom polju, i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje, nasilja putem interneta. Pre nekoliko godina fokus milijardi korisnika interneta premestio se sa internet stranica na društvene mreže.

Ako imate i poruku koja dobro zvuči ili je atraktivna, čak i kontroverzna, ona će preko društvenih mreža postati viralna; tako nećete pogoditi samo jednog neprijatelja ili regrutovati samo jednu osobu, nego će vas čuti hiljade i desetine hiljada njih. I to je donelo suštinsku promenu. Društvene mreže su, nažalost, bile previše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme.

Imate u tom kontekstu i rok-bendove, sa vrlo rasističkim tekstovima, najmanje 50 njih možete naći na platformama društvenih mreža u isto toliko zemalja u svetu.

RSE: Koje biste takve bendove i u kojim zemljama izdvojili kao najproblematičnije?

Kuper: Rekao bih da se to odnosi na sve države. Sjedinjene Države su najveći konzument i korisnik društvenih mreža, a uz to, u našoj zemlji sloboda govora prednjači ispred svih drugih sloboda - niko ne može biti procesuiran za govor mržnje ako nije praćen akcijom protiv nekoga. Zbog toga na američkim serverima vrlo često imate muziku rasističkih rok grupa koje su inspirisane britanskim (rasističkim) bendom Screwdriver koji je bio aktivan još 70-ih godina prošlog veka.

Ili ako pretražujete "Jutjub", koristeći pojam "ustashe" – neću da vam nabrajam nazive, kako ih ne bih besplatno reklamirao – "iskočiće" vam mnogi bendovi koji promovišu vrlo ekstremističke stavove. Mnogi takvi videoklipovi objavljeni na "Jutjubu" imaju "tagove" koji upozoravaju na njihove uvredljive sadržaje. To onda nameće pitanje zašto "Jutjub" pušta takva upozorenja umesto da sprečava da se takva muzika uopšte emituje na tako snažnoj platformi koju poseduju.

Dao sam vam samo jedan primer vezan za Hrvatsku, a mogao sam vam ponuditi stotine drugih – iz Velike Britanije, iz Sjedinjenih Država i drugih delova sveta jer je taj problem zaista globalan.

RSE: Kad je reč o regionu Zapadnog Balkana, odnosno, neonacističkim, bendovima koji šire mržnju na društvenim mrežama, koje biste posebno izdvojili?

Kuper: U Srbiji imate, recimo, bend "Terror 88". Zašto "88"? Zato što je to kod za duplo osmo slovo abecede - "HH" – koje označava nacistički pozdrav "Heil Hitler". Ta grupa je aktivna od 2004. godine. KoristI "Totenkopf", lobanju sa amblemima SS divizije, kao svoj logo, kao i terminologiju poput skraćenice ZOG – Zionist Occupation Government (Cionistička okupaciona vlada), što pokazuje njihov antisemitizam. Ona postoji već 25 godina, ali sada je "aploudovana" na internet. Usko je povezana sa srpskim ogrankom (zabranjene nacističke) organizacije "Krv i čast".

U Bosni imate, recimo, Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Oni kažu da su protiv cionizma, islamizma, komunizma, kapitalizma, uz sve to su i homofobni.

Protest desnice uoči Parade ponosa u Beogradu, septembar 2017. godine, fotoarhiv
Protest desnice uoči Parade ponosa u Beogradu, septembar 2017. godine, fotoarhiv

RSE: Kako se uhvatiti u koštac sa takvim izazovom?

Kuper: Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Čak i ako bi vlast, recimo u Srbiji, preduzela akcije protiv njih, takvi bendovi bi i dalje imali opcije da promovišu svoju muziku i svoje stavove putem, recimo, američkih servera. Takođe imate i vk.com, što je neka vrsta ruskog "Fejsbuka", koja je među pet najposećenijih platformi društvenih mreža u svetu.

RSE: Smatrate li da su vlasti u Srbiji i širem regionu suviše letargične u suprotstavljanju ekstremizmu na internetu?

Kuper: Smatram da, generalno govoreći, mnoge stare, etablirane, demokratije i njihovi establišmenti još nisu shvatili da živimo u novom svetu i u 21. veku. Imate u njima policije i druge strukture za održavanje reda, ali većina onih na odgovornim pozicijama do dana današnjeg bukvalno nema pojma šta se događa u susednoj sobi sa kompjuterom. Mislim otuda da je važno da svako društvo, uključujući i vlast, uspostavi načine za monitoring takvih aktivnosti.

RSE: Kako vlast da kontroliše nasilje na internetu, a da ne ugrozi slobodu interneta?

Kuper: Daću vam primer Argentine, u koju uskoro putujem. Ta zemlja je živela pod diktaturom decenijama, tako da je tamošnja demokratija relativno mlada. U tom kontekstu reći Argentini da njena vlada treba da preuzme kontrolu interneta značilo bi uništiti njenu demokratiju. Dakle, izazov je veoma ozbiljan. Takođe i u Srbiji i drugim zemljama regiona, svugde gde je lako ugroziti slobodu govora, moramo biti vrlo pažljivi, kako naše rešenje ne bi bilo podjednako loše ili lošije nego što je problem. Jer, ako državi date ovlašćenja koja može da zloupotrebi, ona će ih i zloupotrebiti.

Najvažniji akteri ovde su najpre kompanije (društvene mreže), zatim korisnici. Ako primete govor mržnje, treba da prijave kompaniji da je to kršenje njenih sopstvenih pravila. Mogu da prijave takve sadržaje i Vizental centru, da mu pošalju link, ljudi ne smeju da budu pasivni. A možda je najvažnija poruka ona koju treba da prime roditelji.

Znam da je najteže otvoriti ozbiljnu diskusiju sa tinejdžerom, ali roditelji i nastavnici moraju to da čine jer moraju mlade ljude da uključe u jednačinu kako bi razumeli vrednosti za koje se zalažu njihove porodice i njihova društva i zašto rasisti, bigoti, homofobi i antisemiti treba da budu targetirani.

17.07.2018.

ĆIRO BLAZEVIĆ : "TE DEGENERIKE STO ARLAUCU I PSUJU BOSNU, A ZIVE U NJOJ, JA NABIJEM NA K!!!!"

Ćiro Blažević : “Te degenerike što arlauču i psuju Bosnu, a žive u njoj, ja nabijem na k****”

trenerom svih trenera, Miroslavom Blaževićem (83), najbolje je intervju raditi nakon nekog velikog sportskog događaja ili neke historijski važne utakmice.

Tada iz Ćirinih usta izlaze najbolje rečenice. Tako je bilo i ovoga puta, nakon što su se poslije velikog uspjeha Hrvatske i osvajanja drugog mjesta na Mundijalu u Rusiji, na društvenim mrežama pojavila videa u kojima pojedinci u Hercegovini vrijeđaju Bosnu i Hercegovinu.

“Te degenerike što arlauču i psuju Bosnu, a žive u njoj, ja nabijem na k****”, kazao je Ćiro Blažević u svom stilu.

Ćiro je rođen u Bosni i Hercegovini, u Travniku, ali je svoje najveće trenerske uspjehe doživio kao selektor Hrvatske i u klubovima iz “Lijepe naše”.

“Nikada ne dam na svoju Bosnu i znam da će tako biti dok sam živ”, kaže Blažević za Radiosarajevo.ba i nastavlja: “Neka se je.. oni. Valjda su svjesni da nije bilo Bosanaca da se ne bi stiglo ni do trećeg mjesta 1998. godine u Francuskoj, a ni sada do drugog mjesta u Rusiji. Hrvatska je i sada okosnicu imala u igračima koji su rođeni u Bosni i Hercegovini ili im je porijeklo iz moje Bosne”.

Naravno, Ćiro pokušava i spustiti lopticu, smiriti tenzije. 

“Idemo miriti ljude, trebamo se voljeti još više. Zar nije lijepo vidjeti kada neki sportista iz BiH čestita Hrvatskoj na uspjehu ili iz Hrvatske ode neka lijepa riječ prema moj Bosni. Isto tako i sa Srbijom je slučaj”, priča nam Blažević.

On je podvukao da je cijeli svoj život posvetio prijateljstvu među ljudima. Mi dodajemo da će Ćiro biti i ostati jedan od najvećih trenerskih stručnjaka u regionu.     

“Kunem ti se mojom mrtvom majkom Katom da nikada zlo nisam napravio nikome. Odlazim miran. Borim se sa permanentom mišlju da je moje vrijeme prošlo, da polako odlazim sa ovoga svijeta. Moji prijatelji, igrači iz moje generacije, su već odavno sahranjeni, samo sam ja živ. Život je kratak, pomozimo jedni drugima”, dodao je Blažević.

U Zagrebu je pratio meč finala. Pohvalio je igru Hrvatske, dodajući da mu nije žao što je Zlatko Dalić nadmašio njegov uspjeh od prije 20 godina.

“Dalić je zlatan momak, čestitam mu… Momci su zaslužili čestitke, igrali su hrabro”, dodao je Ćiro.

Kazali smo mu da smo u nedjelju bili u Međugorju, gdje smo se sreli sa Zdravkom Mamićem. Nakon što se nekadašnji selektor Bosne i Hercegovine i Hrvatskekod nas raspitivao kako Zdravko izgleda, gdje je odsjeo, da li ima prijatelja oko sebe, kratko je, za kraj, rekao:

“Mamić, samo ću kazati jedno – učinio mi je starost nesretnom, a ja njegovu mladost sretnom. Zabio mi je nož u leđa kao niko nikada”.

(Kliker.info-RS)

17.07.2018.

THEODOR MERON O USPJEHU HAGA: "MEDJUNARODNI SUDOVI STALI SU NA PUT NEKAZNJIVOSTI"


THEODOR MERON O USPJEHU HAGA: "Međunarodni sudovi stali su na put nekažnjivosti"

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za Ruandu bili su istinski pioniri koji su kao prvi međunarodni krivični sudovi modernog doba nastali početkom devedesetih godina kao odraz nove posvećenosti međunarodne zajednice da se stane na put nekažnjivosti za teška kršenja međunarodnog prava, ocijenio je danas sudija Theodor Meron.


................................
THEODOR MERON O USPJEHU HAGA: 'Međunarodni sudovi stali su na put nekažnjivosti'








...........................

Meron, koji je ujedno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, povodom Dana međunarodne krivične pravde naglasio je da su ovi sudovi nesumnjivo bili pionirske institucije same po sebi, a usvajanje Rimskog statuta 17. jula 1998. ukazalo je na još jednu dublju promjenu.

 

- Ne samo da je na temelju Rimskog statuta osnovan, kao prvi u svijetu, stalni međunarodni krivični sud, već je također postalo jasno da traganje za pravdom i odgovornošću za teška kršenja međunarodnog prava nije, i ne smije biti, ograničeno na jedan grad ili samo jedan sud - dodao je.

 

U saopćenju iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Meron je napomenuo da odredbe Rimskog statuta predviđaju da se pravda i odgovornost za najgore moguće zločine mogu i moraju tražiti ne samo u Haagu, već i u zemljama i sudnicama širom svijeta.

 

Okončanje nekažnjivosti prepoznato je kao univerzalni imperativ, podvukao je Meron, kao i da je angažiranje na nacionalnom nivou od vrhunske važnosti kako bi se taj cilj ostvario i potvrđeno je da se putem saradnje i komplementarnosti, načela zajedničke ljudskosti mogu podržati i da će i biti podržana.

 

- Za mene je bila velika privilegija da učestvujem u pregovorima u Rimu prije dvadeset godina, a još je veće zadovoljstvo vidjeti šta je sve postignuto u protekle dvije decenije - kazao je Meron.

Ocijenio je da je sistem stvoren u Rimu suočen s izazovima i da uvijek ima prostora za dalji napredak, kao što je to slučaj sa svim velikim institucijama ili složenim, višedimenzionalnim organizacijama koje su još uvijek u relativno ranim fazama svog razvoja.

 

Ipak, dodao je, ne smije se dozvoliti da uočeni nedostaci u sistemu stvorenom u Rimu ili uopćeno međunarodnoj krivičnoj pravdi odvrate od uvažavanja onoga što je već postignuto.

 

- I ne smijemo dozvoliti da se usljed cinizma ili skepticizma izgubi iz vida osjećaj svrhe koji je utro put usvajanju Rimskog statuta i koji nije ništa manji danas kada obilježavamo dvadesetu godišnjicu tog značajnog događaja - stav je Merona.

 

Mišljenja je da se danas ne proslavlja postojanje jednog suda, niti jedne međunarodne konvencije nego se potvrđuje zajednička posvećenost tome da se okonča činjenje nepojmljivog nasilja kojim se krši međunarodno pravo.

 

Istaknuo je da se ponovo staje u odbranu namjere da se stvori, putem primjene prava i najviših pravnih načela koja čine zajedničko nasljeđe, pravedniji, sigurniji i mirniji svijet što je univerzalni pakt koji se danas slavi povodom Dana međunarodne krivične pravde.

 

 

(Fena/SB)

17.07.2018.

SLOBODAN VASKOVIĆ: DAVIDA JE UBIO NEKO IZ POLICIJE!?

Slobodan Vasković : Davida je ubio neko iz policije!?


David Dragičević nestao je iz prostorija MUP-a RS, 18. 03. , ujutro između 3 časa i 30 minuta i 4 časa i 30 minuta.Davida Dragičevića je, nakon što je premlaćen iza Metalske škole, policija strpala u svoj automobil (gepek) i odvezla ga do prostorija MUP RS, tvrde moji izvori.

Ova informacija potvrđena mi je iz tri nezavisna izvora.

Nakon toga, prema riječima mojih sagovornika, David Dragičević je izveden i policijskim autom odvežen u nepoznatom pravcu.

Pronađen je šest dana kasnije u kanalizaciji “Crkvena”, 24.03.2018. godine.

Tih šest dana David Dragičević je mučen, silovan, na kraju i likvidiran.

Prostorije MUP RS su prvo mjesto, nakon Metalske škole, na kojem je David Dragičević ponovo prebijen i gdje je počelo njegovo mučenje.

Nakon toga, prema mojim saznanjima, držan je na još najmanje dvije lokacije.

Nakon toga njegovo tijelo je bačeno u kanalizaciju Crkvena.

“Zadnji put je mučen između 20 časova i 21 čas i 30 minuta, 23.03.2018. godine”, rekao je Davor Dragičević, otac ubijenog Davida.

Tijelo Davida Dragičevića nađeno je u kanalizaciji Crkvena 24.03. ove godine.

Davor Dragičević apsolutno je u pravu kada tvrdi da su njegovog sina Davida likvidirali pojedini pripadnici MUP-a RS. Isti su, ujedno, i članovi narko kartela koji hara Banjalukom, ali i drugim gradovima u RS.

Saučesnici u Ubistvu Davida Dragičevića su Dragan Lukač, Darko Ilić, Darko Ćulum, Nedeljko Lubura, Dejan Mitrić, Bojan Karanović (svi pripadnici MUP RS); tužioci Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Saša Labotić, Željko Karan, patolog, Mišo i Đorđe Rađen i drugi…

(slobodanvaskovoić.blogspot)

17.07.2018.

DIREKTAN DOKAZ UMIŠLJENOSTI SRBIJE: GODIŠNJICA ZLOČINA "ŠKORPIONA" KOJEM JE SVJEDOČILA PLANETA


Direktan dokaz umiješanosti Srbije : Godišnjica zločina “Škorpiona” kojem je svjedočila planeta

Članovi porodica žrtava genocida okupili su se danas u Trnovu, nedaleko od Sarajeva, na mjestu na kojem su pripadnici zloglasne srpske paravojne jedinice “Škorpioni” prije 23 godine na najbrutalniji način, pucnjima s leđa, ubili šestoricu Bošnjaka među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 35 godina.

Majke, sestre, supruge i rodbina ubijenih, okupile su se u velikom broju i odale počast njihovim najdražim polaganjem cvijeća te molitvama – učenjem Jasina i predavanjem hatma-dove.

Nura Alispahić, čiji je šesnaestogodišnji sin Azmir kao najmlađa žrtva ubijen na ovom stratištu, kroz suze je ispričala kako joj je sve teže.Nurin drugi sin, 24-godišnji Admir je 25. maja 1995. godine ubijen na Tuzlanskoj kapiji, muž joj je ubijen u Srebrenici.

Remzija Ibrahimović došla je da obiđe mjesto na kojem su pripadnici zloglasne jedinice ubili njenog supruga Smaila. Dodala je kako samo bol i tugu nose sa sobom.Nermin Alivuković, zamjenik načelnika Srebrenice, podsjetio je kako je u okviru programa obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici, u Trnovu obilježeno stradanje šestorice Srebreničana koje su u julu 1995. svirepo ubili pripadnici Škorpiona.:

“Ovaj zločin je direktan dokaz umiješanosti Republike Srbije, tadašnje savezne Republike Jugoslavije u genocid, prije svega u Srebrenici, ali i agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu. Svakako da ovaj zločin i naše prisustvo ovdje govori da se nikada neće zaboraviti sve dok su žive preživjele porodice i ostali članovi, ali i svih nas ovdje”, rekao je Alivuković.

Dodao je kako su na obilježavanju godišnjice bili prisutni članovi porodica, predstavnici udruženja preživjelih Srebreničana, predstavnici vlasti i drugi.

Poručio je kako prisustvo tolikog broja naroda danas u Trnovu govori da ovaj zločin neće biti zaboravljen i da najodgovorniji trebaju biti izvedeni pred lice pravde.

“Mi svojim prisustvom ovdje i na svim drugim stratištima širom BiH, ustvari podsjećamo na sam zločin i s druge strane, ne damo da se to zaboravi”, poručio je Alivuković.

Bekti Deliću “Škorpioni” su usmrtili brata Jusu. Bekto je danas s drugim bratom Sejdalijom došao na obilježavanje godišnjice zločina.

Kazao je kako ga raduju izjave bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da se ne smije tolerisati poricanje genocida.

Delić je izgubio četiri brata, jedan od njih je i Juso koji je u Trnovu ubijen kada je imao 25 godina.

“Najvažnija poruka je, da ukoliko se može, zabrani poricanje i ‘čupanje’ živaca nama preživjelim”, rekao je Delić.

Smatra kako se godišnjice moraju održavati zbog budućih generacija koje moraju biti svjesne prošlost i da bi u suprotnom moglo doći do zaborava.

“Mislio da će doći vrijeme kada će srpska mladež jednostavno doći do sebe i reći: ‘Da, bilo je to’. Njihovi predsjednici mogu pričati šta hoće, ali imaju jasni dokazi, imaju snimci jasni, imaju imena i prezimena jasna. Nije to samo Srebrenica. Problem je i Prijedor, Sanski Most, Bijeljina, Janja…”, smatra Delić.

Delić je poručio kako se zločini ne smiju zaboraviti i da se mora opominjati na počinjene zločine.

(Kliker.info-AA)


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56670703

Powered by Blogger.ba