Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

25.02.2018.

HRVATSKA, ZEMLJA KOJA NEMA VISE NI ZA SPROVODA

25.02.2018.

TRI RATNA DRUGA

Tri ratna druga





Viktor Ivančić, Foto: S. DRECHSLER


„Da si ranije umro, živio bi vječno!“ – mogao bi u nekoj od zabačenih depadansi Onoga Svijeta pokojni Franjo Tuđman otrovno dobaciti pokojnome Janku Bobetku. „Htio si halapljivo dogurati do osamdesetpete i, normalno, navukao si Haag na vrat!“ – mogao bi zlobno dodati pokojni Gojko Šušak.

Dvojica zajedljivaca znali bi o čemu govore. Umrli su dovoljno rano da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ne stigne protiv njih podignuti optužnice za ratne zločine, pa se u glavnome gradu Hrvatske po Gojku Šušku odavno zove jedna avenija, a po Franji Tuđmanu zračna luka, s tim da je potonji svojim imenom zaposjeo i više desetaka ulica i trgova diljem Hrvatske.

Treći od tri ratna druga još uvijek je na suhom – što zbog nedostatka markantnosti, što zbog činjenice da je odbijajući umrijeti na vrijeme „navukao Haag na vrat“ – pa bi ulicu sa svojim imenom u Zagrebu trebao dobiti tek ovih dana (2018.!), a i to uz nepotrebna trvenja i polemike.

Predsjednik gradskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, proustaški zaneseni Zlatko Hasanbegović, recimo, predložio je da se rečena ulica zove „Ulica stožernog generala Janka Bobetka“, ali se tome energično suprotstavio gradonačelnik Milan Bandić, ustajući s kontraprijedlogom – neka se ulica zove samo „Ulica Janka Bobetka“!

„Kada budemo imali Zračnu luku prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, imat ćemo i Ulicu stožernoga generala Janka Bobetka“, podbadao je predlagača, dodajući kako bi stanari dotične ulice ipak morali imati adresu čiji im naziv može stati u osobne dokumente. Predlagaču, međutim, to ne odgovara, jer bi izostanak „stožernog generala“ iz naziva ceste mogao izazivati neželjene asocijacije, čak i na ulogu Janka Bobetka u NOB-u, jer je ovaj, treba podsjetiti, do početka zadnjega rata bio general zlikovačke JNA.

A onda su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava uznemirili javnost trećim (najdužim) prijedlogom za naziv prometnice: „Ulica sudionika udruženog zločinačkog pothvata Janka Bobetka“!

Razulareni omladinci podsjetili su da je Međunarodni kazneni sud u Haagu Bobetka označio kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini, te da je protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine zbog sudjelovanja u operaciji Medački džep. Štoviše, i Županijski sud u Zagrebu je u presudama protiv Mirka Norca i Rahima Ademija ustanovio da je Bobetko bio „na čelu usporednog zapovjednog lanca u operaciji tokom koje su počinjeni ratni zločini nad zarobljenicima i civilima“.

Apelirajući na gradske vijećnike, članovi Inicijative mladih za ljudska prava upozorili su kako bi imenovanje ulice po Janku Bobetku bilo „u suprotnosti s civilizacijskim standardima i vrijednostima ljudskih prava“, te će njihova odluka „utjecati na međunarodni ugled Zagreba i Republike Hrvatske“. „Kao gradski zastupnici“, rekli su im, „u prilici ste da odlučite promiče li naše društvo vrijednosti suživota i tolerancije ili promiče počinjenje ratnih zločina“.

Slične je ocjene iznijela i vijećnica Nove ljevice Rada Borić, no sustigli su je jednoobrazni odgovori iz redova vladajućeg bloka. Ivan Čelić (HDZ): „Ako vi mislite da je Bobetko zločinac, za vas je i Franjo Tuđman zločinac.“ Tomislav Jonjić (stranka Nezavisni za Hrvatsku): „Ako je Bobetko zločinac, i Tuđman je. U tom slučaju bi morali promijeniti ime zračne luke.“

Može li itko zdravoga razuma tvrditi da Čelić i Jonjić nisu u pravu?

Treba li dakle po pokojnome stožernom generalu Janku Bobetku nazvati ulicu u Zagrebu ili nekadašnjega načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske valja smatrati ratnim zločincem?

Dilema je, razumije se, lažna, jer obje ponuđene solucije vabe na potvrdan odgovor: Janko Bobetko treba dobiti ulicu u glavnome gradu Hrvatske upravo zbog toga što se potvrdio kao ratni zločinac. Još preciznije: da Janko Bobetko nije pokazivao spremnost da bude uključen u zločinačke aranžmane, ne samo što ne bi danas dobivao ulicu u Zagrebu, već u ratno doba ne bi bio ni posađen na mjesto operativnog zapovjednika Hrvatske vojske.

Ali problem je u jebenom terminu. Inicijativa mladih za ljudska prava remeti ritual kolektivnog cinizma nazivajući stvari pravim imenom, i to taman kada se zajednica, gotovo bez ostatka, privikla na korištenje jezika s dvostrukim značenjem.

Nemaju, naime, hrvatski domoljubi nikakav problem sa sadržajem i karakterom počinjenih djela, nego s njihovom kvalifikacijom. Zašto bi se, zaboga, ubijanja i protjerivanja Srba, odnosno ubijanja i protjerivanja Bošnjaka, smatrali ratnim zločinima?

Tu leži izvor stvarne patriotske nelagode. Nema smisla tvrditi da Janko Bobetko nije činio „ono što mu se stavlja na teret“, jer on to bez sumnje činio jest, no spomenuta djela zapravo nisu ratni zločini – pa mu se onda ne mogu ni „stavljati na teret“ – nego su junački podvizi koje mu valja upisati u zasluge. A te zasluge zatim treba dolično istaknuti i u simboličkoj formi ostaviti kao zalog budućim generacijama.

Postupci poput imenovanja ulice po Bobetku samo su izraz postojanog otpora hrvatskih domoljuba kontingentu vrijednosnih sudova i perverznoj terminologiji skovanoj u međunarodnim centrima moći. Vižljasti patriotski um – za kojeg je bijelo ono što je za ostatak čovječanstva crno, za kojeg je časno ono što je ostatku svijeta ogavno – uvijek će naći način da se suprotstavi globalnoj terminološkoj diktaturi.

Promotri li se stvar iz suprotne perspektive, Inicijativa mladih za ljudska prava – pridodamo li joj šačicu istomišljenika – ustvari je za ovu zemlju jedina šansa, barem ako tu šansu vidimo u nečemu poput denacionalizacije istine.

Za razliku od Janka Bobetka, koji nije uspio umrijeti dovoljno rano da vlastiti heroizam simbolički omasovi bez podmukle haške verifikacije svojih ratnih djela, nevjernički raspoloženi omladinci rodili su se odviše kasno da bi im stožerni general sa svojim suborcima uspio začepiti usta i prekratiti izdajničku rabotu na nekom od proslavljenih stratišta.

Tri ratna druga – Franjo, Gojko i Janko – dobro znaju kakva je važnost tajminga, i nije bez osnova vjerovati da iz zabačene depadanse Onoga Svijeta zemaljsku aktivnost odmetnute mladeži promatraju agilno škrgućući kljovama.

Budući da kao zagrobni nositelji specifičnih funkcija (vrhovni komandant, ministar obrane, šef generalštaba) reprezentiraju ratni karakter hrvatske državnosti – dakle isti onaj koji se ima održavati i u uvjetima neželjena mira – sigurni su i da je po pitanju nacionalne dobrobiti jedino ispravno gledište ono koje se zauzima kroz nišanske sprave.

Plus tajming, jebi ga. Pravilan izbor vremena smrti. Naročito tuđe. Zadnji među preminulima, koji valjda proživljava posthumno traumatsko iskustvo zbog grozne simboličke nerealiziranosti, možda s nostalgijom podsjeća ostalu dvojicu kako je upravo pravodobnim komandama znao raditi u korist etnonacionalne ekonomije: „Vrijeme je, Norac!“

Objavio/la haler u 00:02, 0 komentar(a), print, #

24.02.2018.

NENAD CANAK: BICE NEMIRA NA SJEVERU KOSOVU KOJI CE ICI NA RUKU VLADIMIRU PUTINU

24.02.2018.

EROL AVDOVIC: NAD NAMA TAMNI POLITICKI OBLACI

24.02.2018.

MAGNUS RANSTORP: NAPAD U PODGORICI JE TERORIZAM

24.02.2018.

EMIL KARAMATIC : POLITICKA KRIZA ILI PROSTOR ZA MANIPULACIJU

Emil Karamatić: Politička kriza ili prostor za manipulaciju




Od Dejtonskog sporazuma do danas, malo tko je i pokušao da nam podari dozu optimizma.Od domaćih političara do predstavnika Međunarodne zajednice, bio to visoki predstavnik u BiH, veleposlanici SAD-a, Velike Britanije ili Njemačke ili predstavnici Europske unije, postojao je, i još je u opticaju i tko zna do kada će trajati, natjecateljski duh slanja poruke da je Bosna i Hercegovina u sve ozbiljnijoj političkoj krizi.

Piše : Emil Karamatić (N1)

Ta poruka je postala apsolutna konstanta, koja čak i u dalekoj budućnosti, sudeći prema njihovim riječima, neće imati nikakve šanse za promjenom.

Ako se vratimo na Dejtonski sporazum i ako analiziramo taj mirovni sporazum, s lakoćom ćemo vidjeti da je on u svim svojim točkama i zaključcima pogodovao upravo onima koji su bili uzrokom njegovog nastanka. Njegove ključne zadaće su bile da zaustavi rat na prostoru bivše Jugoslavije. No, oni koji su skloni dodatnim analizama s lakoćom će vidjeti da je njegova primarna zadaća da bude na usluzi onim strankama koje su ga i potpisale ili koje su nastavile politiku započetu početkom devedesetih godina.

Bez dvojbe se može reći kako je naprosto nemoguće graditi građansku budućnost s mirovnim sporazumom u čijim dokumentima se metodološki nudi samo nacionalistička mogućnost političkog djelovanja.

Uz veliki broj uzroka ili razloga, rat na prostorima bivše Jugoslavije nije bilo moguće početi bez agresivnog nacionalizma kao temelja destrukcije. Isti taj rat, razumljivo je, jedino se mogao zaustaviti nacionalističkim metodama. Potpisivanjem mirovnog sporazuma nikome nije pogodovalo kao onim politikama i političarima koji su zagovarali paljenje, rušenje, progone, politikama s kojima se Međunarodni sud u Hagu četvrt stoljeća nadmudruje u nastojanju da dokaže da su bili krivi.

S druge strane, danas sve, ama baš sve u BiH, podređeno je jednoj, drugoj ili trećoj naciji. Ostali postoje samo na dokumentima popisa stanovništva i u želji za građenjem građanskog društva. O čovjeku, pojedincu, nitko ne razmišlja osim predstavnika nacionalnih stranaka u trenutku kad ga vide u „ozbiljnoj“ ulozi glasača. Ako ga uopće vide.

Možda je paradoksalno, ali do građanskih rješenja u BiH se, nažalost, kako su stvari postavljene, može doći jedino preko nacionalističkih društvenih poremećaja. Dejtonski sporazum, uz iznimku njegove vrijednosti, nažalost, kao stvoren je za dugotrajna nacionalistička zaglupljivanja.

Nametanje građanskog, a bilo je pokušaja, te dolaskom na vlast socijaldemokratske partije u dva mandata, prvi put početkom milenija u obliku Alijanse, drugi put 2010. godine poznat kao Platforma, nacionalizmu je davalo snagu i bivao je, svjedoci smo, još jači.

Reklo bi se, u Bosni i Hercegovini predstavnici nacionalističkih stranaka nisu uspjeli otpjevati svoje koračnice, koje su njihovi prethodnici u liku i djelu Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića, započeli pjevati ranih devedesetih godina.

Danas, kada bi se i potrudili, nitko ozbiljan neće reći, čak ni pomisliti, da postoji bilo kakva politička kriza među narodima, Hrvatima, Srbima i Bošnjacima. No, kriza je svaki dan vidna među predstavnicima vodećih nacionalnih stranaka, odnosno, među etnonacionalističkim dijelovima bosanskohercegovačke političke klase. Istina, vidna je i medijska svakodnevna priča, pogotovo ona koja dolazi iz prvih susjednih država i njihovih nacionalnih dalekovidnica, da se ta vrsta krize, koja se želi prikazati kao kriza u odnosima među narodima, nerijetko i fingira. Pa počesto možemo čuti kako Srbi, Bošnjaci ili Hrvati žele, tobože, ispunjenje svojih političkih ciljeva. Nažalost, istina je da su želje u rukama i riječima predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka. Trenutačno, Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića.

Čak sa sigurnošću možemo reći da je to rezultat zajedničkog djelovanja etnonacionalista kako bi uz svoje koncepte držali biračko tijelo po principu jedan narod – jedna partija – jedan vođa.

Ponekad izgleda, pogotovo listajući društvene mreže i čitajući huškačke komentare najčešće plaćenika koji djeluju, neki svjedoče, za dnevnicu od trideset KM na stranačkim laptopovima, te slušajući izjave Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, da je intenzitet društvenih konflikata u ovom momentu prešao kritičnu granicu.

No, ne treba se puno udaljavati da bi se počesto vidio dogovor partijskih vođa, kojima je jedina želja prikazati se zaštitnicima jednoga od triju bosanskohercegovačkih etniciteta.

Prvi predizborni zimski kazališni čin je završen. Uskoro ulazimo u proljetni, drugi čin političke predstave. Prijateljstvo između Dragana Čovića i Milorada Didika i dalje će biti u usponu. Rezultirat će agresivnijim željama za ostvarenjem ili vraćanjem Hrvatske Republike Herceg Bosne, od koje bi se Dragan Čović prepao kad bi mu netko od predstavnika Međunarodne zajednice rekao da je realizira.

On je za sada zadovoljan postojanjem Hrvatskog narodnog sabora, koje ima ulogu kao i bilo koje kulturno-umjetničko društvo. No, kad mu je na čelu Dragan Čović, uloga mu je puno veća. Služi kao jezero u kojem će potopiti svaku oporbenu hrvatsku stranku u želji njihovih predsjednika za njihovo utapanje u neki od parlamenata. A barem njih ima. Primjeri su bivši predsjednici HDZ-a 1990 Božo Ljubić i Martin Raguž te predsjednik Hrvatske seljačke stranke Mario Karamatić. Sabor je satkan uglavnom od predstavnika uništenih malih hrvatskih oporbenih stranaka.

Uvjerenja sam da hrvatskim političarima, prije svega Draganu Čoviću, nije bitan ni kanal na hrvatskom jeziku ni vraćanje Hrvatske Republike Herceg Bosne, nego priča koja mora imati kontinuitet. Dragan Čović, kao i Milorad Dodik, znaju da sa realizacijom traženog gube sve. Smisao njihovog političkog rada ili postojanja je uvjeriti narodne mase da se srčano zalažete za ono što im, u konačnici, i ne treba.

Uostalom, imati entitet ili imati pet kantona koje kontrolirate te dijeliti državnu i entitetsku vlast sa predstavnicima druga dva naroda je puno veći prostor za raspodjelu radnih mjesta nego što bi ih ponudila Hrvatska Republika Herceg Bosna. A to Dragan Čović dobro zna. Matematika je jasna. Oko četrdeset tisuća Hrvata danas radi kod općinskih, kantonalnih, te entintetskih i državnih institucija. Ako taj broj pomnožimo sa još tri glasa, dobit ćemo točno onoliko glasova koliko ih dobiva Dragan Čović na državnim izborima. Ova kategorija je davno definirana kao lumpenproletarijat. Stranačka mašinerija s kojom može ostati na vlasti do kraja života.

U narednom periodu ili proljetnom predizbornom drugom činu gledat ćemo nacionalni trojac, Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, kako se požrtvovano bore za nešto što je u startu osuđeno na loš rezultat. Međutim, za njih nikad neće biti toliko važan prikaz te borbe koliko će do izražaja doći proces trajanja borbe. Jer cilj nije realizacija. Od realiziranosti više nitko nema emocionalnu snagu, a upravo ona i Čovića i Dodika i Izetbegovića čini moćnim u manipulativnom procesu.

Auto kolumne je novinar i publicist sa višegodišnjim stažom na Programu BH radija 1. Radi i sarađuje sa mnogim medijima iz regije. Proglašen je novinarom godine 2013. u kategoriji radijskog novinarstva. Dobitnik je i UNICEFOV-e nagrade.

24.02.2018.

EMIR KREMIC : POTREBNA IMPLEMENTACIJA PRESUDA USTAVNOG SUDA

Emir Kremić : Potrebna implementacija presuda Ustavnog suda





Već naredne sedmice u Bosni i Hercegovinu, između ostalih, stiže predsjednik EK Jean-Claude Juncker koji će od vlasti BiH tražiti sve odgovore na Upitnik. Gost Dana uživo bio je Emir Kremić, direktor federalnog Zavoda za statistiku.

“BiH je odgovorila na 3.242 pitanja, sve institucije BiH, svih nivoa vlasti raspoređene su bile u 35 grupa. Svi članovi, njih 1.300 imali su pravo veta. Svaki odgovor je konsensualni odgovor, iza kojeg stoje sve institucije. Mogli smo brže, ali BiH ima takvu ustavnu strukturu – koja je oslikana u mehanizam koordinacije” – izjavio je ranije Edin Dilberović, direktor Direkcije za evropske integracije za N1.

Dolazilo je do neslaganja u razmišljanju zbog samih zakonskih regulativa na nivou BiH. Entiteti su htjeli da imaju svoje rezultate popisa, konkretno entitet RS – unutar tog entiteta zakoni su kontradiktorni. Ako govorimo o RS u članu 10 se pozivaju na korištenje državnih podataka popisa stanovništva, a u odgovoru na upitnik se koriste podaci za šta entiteti nisu nadležni. To narušava kredibilnost davanja odgovora. To pokazuje da nismo krediblni kao institucije“, rekao je Kremić.

Gost Dana uživo Emir Kremić je istakao da zakoni entitetskih institucija nisu usklađeni za državnim.

Govoreći o reformi statistike u BiH, Kremić je kazao da je sa ambasadorom Wigemarkom i predstavnicima statističkim institucija urađen kick of sastanak.

Reforma statistike podrazumijeva da se sve metodologije harmonizuju sa standardima EU i da standardi budu kredibilni i harmonizovani na nivou BiH“, rekao je Kremić i dodao: “Potrebna je implementacija presuda Evropskog suda.”

Da li imamo sve odgovore na Upitnik EK?

Odgovori su uneseni u sistem. Od Direkcije za evropske integracije smo obaviješteni da smo pripremili odgovore, a na vlastima BiH je da predaju odgovore, a zatim na Evropskoj komisiji da obavijesti da li je BiH ispunila sve uvjete i odgovorila ispravno. Bilo je puno posla, neslaganja, suprotnih razmisljanja…

Kremić je kazao da na evropskom putu sve zavisi od spremnosti za implementaciju presuda Ustavnog suda.

Zašto nije rađeno ranije, to je pitanje za moje prethodnike. Ja radim aktivno na implementiranju svih zadataka statistike, jer je ona bitna za sve segmente društva. Upitnik je jedan korak, a pred BiH su mnogo veće stvari, a to je implementacija odluka Ustavnog suda. Kada se to desi nećemo imati probleme koje imamo sada”, rekao je Kremić.

(Kliker.info-N1)

24.02.2018.

MICHAEL SCHMUNK : MUSLIMANI BI MOGLI DRUGI PUT 'IZGUBITI RAT'

24.02.2018.

GRADJANSKI SAVEZ : CIK U SLUŽBI UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUHVATA

Građanski savez : CIK u službi udruženog zločinačkog poduhvata





Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine





Građanski savez (GS) smatra da su dokumenti Centralne izborne komisije, koji su procurili u javnost, neosporiv dokaz da u Hagu osuđena politika UZP-a ima svoju administrativnu polugu u najvišim organima Bosne i Hercegovine.

Jučerašnji medijski istup predsjednice CIK-a Irene Hadžiabdić mi u GS-u smatramo lošim igrokazom u cilju zataškavanja ne samo državnog udara insceniranog od poluga moći osovine Dodik-Čović oličenih u članovima CIK-a Petriću i Mikiću nego izbjegavanjem vlastite krivične odgovornosti za kršenje Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH.

Nakon krajnje upitne odluke Ustavnog Suda BiH da van snage stavi pojedine odredbe Izbornog zakona, predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić (ne)svjesno krši ostatke Izbornog zakona iskasapljenog odlukama Ustavnog Suda i priključuje se implementiranju aprthejdskih mjera, koje sprovodi od strane OHR-a sankcionisani i bivši potpredsjednik HDZ-a BiH, a sadašnji član CIK-a Stjepan Mikić, da direktno legalizira ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji su svoj sudski epilog dobili u Hagu presudama u slučaju Prlić i ostali.

Mi u GS-u smatramo nedopustivim da instutucija poput CIK-a razmatra pa i radnom obliku, materijal koji stavlja tačku na demokratičnost izbora u Bosni i Hercegovini i krši osnovna i temeljna ljudska prava svakog građanine ove zemlje da bira i da bude biran.

Hrvati Husina i Tuzle, Krajine i Bihaća, Vrhbosne i Sarajeva imaju svako pravo da budu birani zajedno sa svim ostalim građanima ove zemlje u sva zakonodavna tijela jednako kao i Bošnjaci i ostali u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Stocu, Ljubuškom i Livnu, a čija je osnovna ljudska prava CIK tvz. Radnim materijalom pomnožio sa nulom.

Građanski savez ne dvoji da UZP-trojac iz CIK-a nakon jučerašnjeg ogoljavanja zločinačkih namjera u radnom materijalu neće sam dati ostavku, te držimo da je potrebno pokrenuti inicijativu smjene vječnih i politički iskompromitiranih članova CIK-a.

(Klker.info)

24.02.2018.

NE NAZIRE SE DOGOVOR OKO PROMJENE IZBORNOG ZAKONA. KRIVAC JE HDZ

ŠEFIK DŽAFEROVIĆ ZA „SLOBODNU BOSNU“: „Ne nazire se dogovor oko promjena Izbornog zakona. Krivac je HDZ koji insistira na dodatnim etničkim podjelama“!

Potpredsjednik SDA, Šefik Džaferović, u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ govori o nekoliko vrućih političkih tema, u prvom redu o promjeni izbornog zakonodavstva u šta je izravno ukjučen, ali i o turbulentnim događajima unutar Stranke demokratske akcije. Džaferović je ispred SDA sudjelovao na posljednjim pregovorima stranačkih delegacija, pa je i najpozvaniji da javno obrazloži stav vodeće bošnjačke partije oko promjene izbornog zakonodavstva.



ŠEFIK DŽAFEROVIĆ ZA 'SLOBODNU BOSNU': 'Ne nazire se dogovor oko promjena Izbornog zakona. Krivac je HDZ koji insistira na dodatnim etničkim podjelama'! - 1


Gospodine Džeferoviću, sudjelovali ste na sastanku stranačkih delegacija na kom se raspravljalo o promjeni Izbornog zakona BiH. Koje stavove je SDA zastupala na tom sastanku?

 

-Na sastanku se raspravljalo o izboru delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, izborima u gradu Mostaru i o izboru članova Predsjedništva BiH. Po svakom od ovih pitanja SDA ima jasne političke stavove.

 

Buduća distribucija mandata za Dom naroda PFBiH mora, u potpunosti, poštovati Ustav tog entiteta.

Mostar mora ostati jedinstven grad u kojem će biti osigurana ravnopravnost svih naroda i građana koji tamo žive i gdje će biti isključena dominacija bilo koga nad bilo kime.

 

Novi način izbora članova Predsjedništva BiH mora uvažavati odluke Evrposkog suda za ljudska prava i stavove Vijeća Evropske Unije za vanjsku politiku, prema kojima naša zemlja ne treba poduzimati nikakve zakonodavne korake koji bi nas udaljili od implementacije odluka Evropskog suda za ljudska prava.

 

Dogovoren je nastavak razgovora, a zanima nas vaša procjena: da li se nazire kompromis između hrvatskih i bošnjačkih partija?

 

-Izmjene Izbornog zakona su pitanje svih parlamentarnih političkih stranaka. SDA će prihvatiti samo ona rješenja koja su utemeljena na gore navedenim principima i oko kojih se okupe sve parlamentarne političke stranke. U ovom trenutku se ne nazire dogovor zbog isključivih stavova HDZ-a koji su usmjereni ka dodatnoj etničkoj podjeli i nastojanju da sebi osigura buduću vlast bez obzira na izborni rezultat u Predstavničkom domu. U svakom sistemu predstavnički domovi moraju imati glavnu ulogu u procesu formiranja vlasti.

 

U slučaju da se ne postigne dogovor oko izmjena Izbornog zakona, kako će se implementirati izborni rezultati?

 

-Treba učiniti sve da do dogovora dođe i da se konačno usvoje izmjene Izbornog zakona. Naravno, moraju se poštovati principi o kojima sam govorio. Ukoliko do toga ipak ne dođe, onda mora intervenirati OHR i nametnuti rješenja, kako za Dom naroda PFBiH, tako i za Mostar. Bez obzira što iz OHR-a izjavljuju da ne žele nametati rješenja, uvjek ih treba podsjetiti da je Ustavni sud BiH stavio van snage rješenja koja su oni ranije nametnuli. OHR dakle, ne bi ništa novo nametao, nego bi ispravljao svoja rješenja koja je Ustavni sud proglasio neustavnim. Ovo posebno kada se ima u vidu očigledno nastojanje HDZ-a da, koristeći postojeću situaciju postigne i neke druge neprihvatljive ciljeve. Ovogodišnji Opći izbori se moraju održati, a implementacija izbornih rezultata se mora učiniti neupitnom prije samog početka izbornog procesa.

 

Kakva je pozicija međunarodne zajednice oko promjena izbornog zakonodavstva? Je li SDA izložena pritisku?

 

-Međunarodna zajednica u ovom trenutku vodi proces medijacije. Ona se još uvijek ne uključuje na način na koji bi to bilo nužno. BiH funkcionira na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma, po kojem međunarodna zajednica ima mnogo veće obaveze od puke medijacije. Vjerujem da će njena uloga u narednom periodu, a to je vrijeme do početka izbornog procesa, dobijati na snažnijem angažmanu i na odlučnosti. Pogotovo kada su evropski standardi u pitanju. Ne postoje nikakvi pritisci ni na SDA, niti na druge političke stranke.

 

I SDA ali i druge stranke u BiH, stalno se susreću sa jednim fenomenom koji je specifičan za BiH: dio zastupnika u toku mandata napusti stranačke redove i formira zasebni klub. To je praksa koju ne poznaju društva s izgrađenom parlamentarnom kulturom. To bi se moglo nazvati parlamentarnom anarhijom. Ima li tome lijeka?

 

-Teško, kod ovakvog Izbornog zakona po kojem politička stranka izlazi na izbore, a mandat ostaje u vlasništvu izabranog kandidata, a ne političkog subjekta s čije liste je kandidat izabran. Glasači na izborima daju mandat političkim strankama i njihovim programima, a tek u okviru toga preferiraju pojedine kandidate. Napuštanja stranke nakon izbora i formiranje posebnoga ili pridruživanje drugom klubu znači svojevrsnu prevaru birača. To može dovesti do formiranja koalicija koje su protivne volji birača, destabilizirati uspostavljene koalicije i može biti ozbiljan izvor korupcije. Rješenje ovog problema bi bilo u preciznijim odredbama Izbornog zakona ili u adekvatnoj reakciji birača na narednim izborima. Birači ne bi trebali dati mandat onima koji su spremni da izigraju njihovu biračku volju.

 

Hoće li trenutna (kakva-takva) parlamentarna većina na razini države ostati do kraja mandata, ili će se nekoliko mjeseci pred izbore sve raspasti?

 

-Do početka izbornog procesa ostalo nešto više od dva mjeseca, a do samih izbora 7 mjeseci. To je odveć kratko vrijeme za promjenu parlamentarne većine.

 

Posljednjih dana bilo je dosta bure u SDA. Šta se dešava: je li riječ o raskolu u stranci, kako tvrde pojedini analitičari, ili o „čišćenju“ stranačkih redova, kako navode neke vaše kolege iz SDA?

 

-Nema nikakvog raskola u SDA. Rukovodstvo Stranke je jedinstveno. Organi donose odluke u demokratskoj proceduri. Kantonalni, regionalni i općinski odbori, kao i najšire članstvo i simpatizeri podržavaju politiku koju vodi Stranka. Još nismo čuli ozbiljnu primjedbu na ključne političke odluke koje su donijeli organi SDA. Postoje problemi s nekoliko pojedinaca na terenu koji, zarad vlastitih interesa, nisu spremni poštovati odluke organa SDA. Najeklatantniji primjeri su ponašanje premijera Kantona Sarajevo i dosadašnjeg predsjednika Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona.

 

U prvom slučaju premijer je iskazao neposluh prema organima kantonalnog odbora i nespremnost da se eventualni problemi rješavaju u okviru organa Stranke. Sam je istupio iz SDA, očigledno precjenjujući svoj značaj, te odlučio da djeluje samostalno. Kanio je sa sobom odnijeti i ono što mu ne pripada, tj. premijersku poziciju. Narod na izborima nije dao mandat za formiranje vlade njemu, nego Stranci. Zbog toga je podnesen zahtjev za njegovu smjenu.

 

U drugom slučaju, od ranije je bilo primjetno, da dosadašnji predsjednik Kantonalnog odbora Tuzla uspostavlja vlastitu mrežu kadrova putem kojih je nastojao realizirati vlastite, a ne stavove Stranke. Osim toga, pokušao je da marginalizira značajan broj sposobnih, poštenih i uglednih kadrova s tog područja. Zbog toga je u taj kantonalni odbor uvedeno povjereništvo. Protivustavnim rušenjem Vlade TK i on i svi drugi koji su u tome učestvovali su se sami isključili iz SDA. Organi SDA su na to odmah reagirali. Proces poduzimanja mjera odgovornosti je u toku.

 

Kako će se događaji u stranci reflektirati na izborne rezultate? Kakve signale dobivate s terena?

 

-S terena stižu pozitivne reakcije. Ljudi žele uređenu Stranku, a ne pojedince koji zarad vlastitih interesa prave nered. Skoro na samom početku ovog mandata primjetna su bila sebična ponašanja pojedinaca zbog nezadovoljstva vlastitom pozicijom u Stranci. Organi Stranke su to dugo vremena trpili, pokušavajući uraditi ono zbog čega je Stranka dobila povjerenje na izborima. Uspjeli smo uraditi značajan posao na odbrani suvereniteta i očuvanju postojećeg kapaciteta institucija ove zemlje, na deblokadi euroatlanskih integracija i ekonomskim reformama. Sačekali smo da se usvoje nužni reformski zakoni, kao i budžeti za ovu godinu. Sada je vrijeme da se stvari pospreme, da se osvrnemo na rad svakog odbora na terenu i da što spremnije uđemo u izborni proces. Vjerujem da će ovo samo podići, ionako dobar rejting Stranke. Na narednim izborima ćemo potvrditi poziciju najjače stranke u BiH.

 

Kako će na izborima proći vaše dojučera&scar


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
52220610

Powered by Blogger.ba