Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.10.2019.

PISMO STALNIM MISIJAMA PRI UN-U : NEVLADINA ILI POLITIČKA INTERESNA GRUPA PRED UN-OM?

17.10.2019.

MI SE VAŠIH COKULA NE BOJIMO


Mi se Vaših cokula ne bojimo



Mi se Vaših cokula ne bojimo

Vrijeme je da se misli o vremenu
Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile
Vrijeme je da misli o vremenu
Jer velike vode na nas brode
Gle, kako deru i žderu njine vilne sile
Vrijeme je da se zamisli u vremenu
Jer vjetar hitri, vjetar zmajeviti
Na nas će noćas hudo da poleti
Vrijeme je vatra jer neka sažga nas i satra
Vrijeme jest ubo da udje se u OVO vrijeme
jer vremena ima tako malo
I vremena neće više biti

Svako se doba ogleda u velikoj poeziji koja ima univerzalna značenja, pa tako i ovaj trenutak. Ovo je početak pjesme Maka Dizdara Četiri jahača apokalipse.

Najoštrije protestiram protiv duboko anticivilizacijskog čina dodjele Nobelove nagrade Peteru Handkeu, jer estetsko nije odvojivo od etičkog, barem u umjetnosti kako je ja poimam, Nobelov, pak, komitet je očito drugačijeg mišljenja.

Talas protesta protiv ovog mračnog čina već je zahvatio cijeli civilizirani svijet, svoje stavove izrekli su dobri ljudi poput Majki Srebrenici, Florance Hartman, Christiane Amampur, Ed Wuliamia, Aleksandra Hemona, Saše Stanišića, Emira Suljagića, Dragana Bursaća, Andreja Nikolaidisa, kao i mnoga strukovna udruženja poput PEN-a Njemačke i Amerike, BiH i Hrvatske, Udruženja pisaca i mnogih drugih…

Mene je na vijest o dodjeli nagrade najprije uhvatio bijes, pa onda strah. Shvatila sam da se od početka devedesetih, kada je izvršena agresija na moju zemlju Bosnu i Hercegovinu, na sve one koji se osjećaju njenim građanima, i kada je izvršen genocid nad bošnjačkim narodom kojemu pripadam, ništa nije promijenilo.

U Srbiji se odlikuju kreatori i izvršioci genocida, Nobelov komitet im daje još jedan alibi, dodjeljujući nagradu onome ko izjavljuje da je Sarajevo samo sebe granatiralo na Markalama, i onome koji negira genocid nad Bošnjacima, koji odaje počast najvećem krvniku 20-og stoljeća poslije Hitlera.

Ovih dana se neko pitao: Zašto Bosanci tako burno reagiraju na vijest o dodjeli Nobelove nagrade. Nisam psihijatar niti terapeut, ali ću pokušati odgovoriti. U nama, u našem emocionalnom pamćenju na vrijeme agresije i genocida probudile su se ponovno rane.

Nadali smo se da će zacijeliti, ali, smiraja nema. Naši mrtvi gledaju u nas, a naši prijatelji i rodbina lutaju nepreglednim pustinjama kontinenata.

Prekopavaće ovi što slave Handkeovu nagradu i Potočarske mezarove! (rečenica posuđena od Emira Suljagića, izrečena u drugom kontekstu)

Ko će nas braniti? Jel’ onaj koji nije htio žive da nas zaštiti?

Nakon straha i bijesa, za mene dolazi nova snaga za borbu. A, kako bi se jedna umjetnica poput mene mogla boriti nego svojom umjetnošću?

Znam da će zvučati suviše patetično, ali ja se kunem svojim ubijenim tetkama Ruhijom i Almasom, mojim amidžama Šerifom i Naimom, koji su branili Jajce do zadnjeg daha, a potom preminuli od tuge u izbjeglištvu u Švedskoj, kunem se svim mrtvim i raseljenim rođacima i prijateljima, a prije svega mojim rahmetli ocem Nurudinom koji je cijeli život istrajao na ideji pravde, da ću svoje djelo o genocidu u Srebrenici, Nana Fata Orlović igrati gdje to budem mogla. Moja junakinja, Orlovička, velika je antička heroina poput Hekube i Antigone. Nepismena je, ali baštini u sebi svu mudrost naših nana, i primjer je kako se treba boriti za svoju zemlju. Njena avlija je metafora Bosne.

Moja drama je možda, kažem možda literarno skromnija od Handkea, ali je moja Fata moralni gigant.
Ako budem imala bilo kakvu podršku, igraću je u cijeloj Evropi. Ako Bog da života i zdravlja. I, ako ljudi dozvole.

Pozivam Handkea da dođe, da se sretnemo. Mi, žene BiH, Dženana Karup Druško, Arijana Saračević Helač, Hasija Borić i hiljade drugih mu poručujemo: Mi se Vaših cokula, kojima ste udarali svoju suprugu u trbuh i glavu, ne bojimo.

Naš narod bi rekao: Udarila vila na Halila. I, upamti: Kojoj vodi ne znaš gaza, nemoj je ni gazit.

////////////////////////////////////////////

Izbor urednice

  • HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

    HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

    Objavio/la haler u 04:54, 0 komentar(a), print, #

    17.10.2019.

    EMIL KARAMATIĆ : GLUPOST NAŠA SVAKIDAŠNJA

    Emil Karamatić : Glupost naša svagdašnja

    Od izbora do izbora, političari raznih profila, i oni malo pametniji i oni koji se baš i ne mogu pohvaliti koeficijentom inteligencije ali i oni za koje bismo pomislili da ih krasi poštenje isto kao i oni prevaranti koji su dojadili i međunarodnim i domaćim sudovima, svi odreda, obećavali su da će napraviti društvo po mjeri čovjeka. I tako trideset godina. 

    Piše : Emil Karamatić 

    Možemo se vraćati u prošlost, vrtiti  se u krug u našoj čarobnoj sadašnjosti ili onako sklopljenih očiju sanjati o budućnosti, čisto sumnjam da će iko i ikada vidjeti kako to društvo po mjeri čovjeka izgleda. I kakva bi ta mjera uopće trebala biti.  Ili možda da iskoristimo džokera zovi i pitamo Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira izetbegovića. To su ljudi koji znaju kako ne formirati vlast a ostati politički živ a glasačko tijelo držati pod kontrolom  bez ikakvih reakcija. A njihov vječiti slogan će biti „Samo smo takvi jedni drugima potrebni“.

    Zašto se političari igraju sa svojim biračima izgovarajući floskule, te beskorisne bedastoće kao što je pravljenje društva po mjeri čovjeka. Odgovor je samo naoči jednostavan. Ali ako u pomoć pozovem djelo mladog Miroslava Krleže i njegove nevjerojatne odgovore koje je pisao davnih godina prošloga stoljeća intendantu HN kazališta Bachu  ili rektoru zagrebačkog sveučilišta Prohaski s lakoćom ćemo zaključiti da se političari samo prilagođavaju ljudskoj gluposti i ljudima kojima je glupost i početak i kraj životnog prostora.

    Dejtonski sporazum funkcionira po principu zadovoljavanja potreba ljudske nacionalističke gluposti. Jer ništa na ovome svijetu ne funkcionira kao glupost, ona je sa svojim kadrom ravnomjerno raspoređena u svim društvenim sferama. Zauzimaju važne pozicije a onda se s lakoćom, vješto  igraju sa onom u vremenu i prostoru pogubljenom intelektualnom manjinom.  Klimnite glavom i potvrdite kako su vam ove slike poznate. Vjerujte, bit će vam lakše.

    Glupost je recimo u suvremenom komuniciranju toliko jaka da ono malo inteligencije koja se pojavljuje na društvenim mrežama počesto samo služi kao ukras gluposti. Optimisti bi rekli da baš i nije toliko vidno da je inteligencija doživjela totalno potonuće.  No ne zaboravimo, utjehe u umirućim društvima imaju posljednju riječ. Svaki dan čujemo nova istraživanja  o novom broju korisnika interneta. Međutim niko ne postavlja pitanje – ko si ti ljudi. Tek se poneko poigra sa ulogom kvalitete i kvantitete. Ali ništa nije pošteđeno najezdom većine. Amerikanci u svom poimanju demokracije u vremenu prebrojavanju glasova koriste elektorske glasove, što baš počesto globalno gledano i ne izgleda pošteno. I ne spada u kategoriju većine, barem one većine na koju smo mi navikli.  A kad elektorske glasove ne bismo primijenili po principu američkih saveznih država nego u borbi protiv ljudske gluposti možda bi učinak bio efikasniji.

    I kada cijelu ovu priču svedemo na ne formiranje vlasti u BiH, onda bih ponudio valjan prijedlog. Ponudio bi elektore na bosanskohercegovački način. S većinom, ovom našom smo vidjeli kako ide. Ili ne ide nikako. Ubiše nas u pojam. Krenimo sa manjinom. Recimo zašto po principu elektora, ali našeg vrijednosnog računanja,  par stotina ili par tisuća glasova neke male stranke ne bi imalo veću vrijednost nego stotine tisuća glasača Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika ili Dragana Čovića.

    Po ovom principu vlast bi bila brzo formirana a elektorski glasovi bi na bosanskohercegovački način imali puno veću vrijednost nego što je imaju u Americi. Ako ne u jačanju demokracije, onda zasigurno u sprečavanju širenja ljudske gluposti. Ne zaboravite umjetnost jest na cijeni ali narodne mase, povijesna računica je neumoljiva – pribjegavaju kiču.

    17.10.2019.

    ALEKSANDAR HEMON ZA NYT: NEPOZNAVANJE ISTINE O SLOBODANU MILOŠEVIĆU I GENOCIDU NIJE PROBLEM ZA NOBELOV KOMITET

    Aleksandar Hemon za NYT: Nepoznavanje istine o Miloševiću i genocidu nije problem za Nobelov komitet

    “Ne mogu čitati Handkeova djela od kada je sebe posvetio izgubljenom slučaju Miloševića i Srbije. Zahvaljujući tome što sam Bosanac, nisam dovoljno Evropljanin poput mudrih Šveđana u Nobelovom komitetu koji su Handkeu dodjelili Nobelovu nagradu za književnost,” piše Aleksandar Hemon u tekstu za američki New York Times o odluci da Austrijanac Peter Handke dobije Nobelovu nagradu za književnost za 2019. godinu​.

    Hemon, američko-bosanski pisac, scenarista i kolumnista, predavač na prestižnom Princeton univerzitetu u Sjedinjenim Državama, u tekstu piše o Peteru Handkeu iz svog prošlog života u Bosni i Hercegovini, austrijskom piscu koji je kasnih osamdesetih “širio granice književnosti” a devedesetih postao pristalica Slobodana Miloševića.

    “Ne sjećam se kako ili kada sam čuo da je Handke, čija je majka iz Slovenije, odlučio da su Srbi stvarne žrtve ratova u Jugoslaviji i da zapadne vlade i novinari iz mržnje, lažu o njima.

    Moglo bi biti da je moja prva reakcija bila puka nevjerica – jer kako bi pisac koji je zamišljao anđele na nebu iznad Berlina koji brinu o svim svojim građanima u filmu gospodina Wendersa, mogao početi vjerovati da su ‘muslimani’ u multietničkom Sarajevu masakrirali sami sebe kako bi optužili Srbe, da su obje strane počinile zločine u Srebrenici. Gospodin Handle je insistirao da je broj ubijenih Bosanaca preuveličan i da Srbi pate poput Jevreja pod nacistima,” piše Hemon u tekstu New York Timesa.

    Kontroverze koje prate Handkeovo ime, o čemu su rasprave bile česte i u međunarodnim okvirima, vezane su za njegovo javno zalaganje u ime odbrane Slobodana Miloševića, koji je tokom suđenja za najteže ratne zločine 2006. godine umro u pritvoru Haškog tribunala. Handke je govorio i na skupu Miloševićevih pristalica okupljenih na sprovodu u Požarevcu.

    Hemon podsjeća da je Handke ubrzo nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini napisao knjigu pod naslovom “Putovanje kroz rijeke: Pravda za Srbiju”, te da ga je Slobodan Milošević odlikovao Ordenom srpskog viteza zbog njegove ‘posvećenosti srpskom slučaju’. Iako je odbio da u Hagu svjedoči za Miloševića, Handke je više puta prisustvovao suđenju kao i sprovodu Slobodana Miloševića.

    “U Beogradu se Handke smatra ‘prijateljem kojeg Srbi nisu morali da kupuju’. Izvan čiste srpske zemlje i glave gospodina Handkea, odgovornost Miloševića i njegovih podređenih utvrđena je van razumne sumnje: Karadžić i Mladić su osuđeni na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti , ratnih zločina i genocida.

    Moglo bi se pomisliti da su ti zločini postali dio neosporne historije, ali Bosanci su na težak način naučili da ‘Nikad više’ obično znači ‘Nikad više do sljedećeg puta’. Često nailazimo na ljude koji ne znaju, koji ne žele da znaju, koji misle da je prekomplikovano ili potpuno negiraju šta se desilo u Bosni i ko je odgovoran”, piše Hemon.

    Dalje, Hemon piše da bilo koja osoba koja je preživjela genocid će reći da je nevjerica ili odbacivanje njihovog iskustva nastavak genocida.

    “Onaj koji negira genocid daje opravdanje za naredni genocid. Čak i ukoliko bi se moglo pronaći objašnjenje za moralnu negaciju Handkea u njegovom intelektualnom skepticizmu ili sa nekritičnom sentimentacijom Balkana ukorjenjenom u njegovoj porodičnoj historiji, teško je shvatiti šta ga je moglo navesti da obožava čudovište poput Miloševića.”

    Hemon jedan od najcjenjenijih savremenih pisaca s područja bivše Jugoslavije i jedan od najznačajnijih modernih autora koji pišu na engleskom jeziku, u tekstu podsjeća da “očito, nepoznavanje istine o Miloševiću i genocidu nije problem za Nobelov komitet, kojeg je Alfred Nobel odredio da nagradi ‘osobu koja će u polju književnosti stvoriti najistaknutije djelo u smjeru ideala.’

    Iako ga kritika često označava kao jednog od najboljih savremenih pisaca u Evropi, Handkeov književni opus pao je u drugi plan nakon što je 1996. objavio putopisni esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju”, a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

    Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan, pa čak i ozloglašen u međunarodnoj javnosti, kao skoro nijedan pisac do tada.

    (RSE)

    ////////////////////////////


    16.10.2019.

    AMERIČKI PREDSJEDNIK DONALD TRUMP: TURSKA OPERACIJA "IZVOR MIRA" NIJE NAŠ PROBLEM

    Trump: Turska operacija "Izvor mira" nije naš problem

    Trump: Turska operacija "Izvor mira" nije naš problem
    Američki predsjednik Donald Trump
    Američki predsjednik Donald Trump je izjavio u srijedu da turska operacija "Izvor mira" sjeveroistoku Sirije nije problem SAD-a, javlja Anadolu Agency.

    "Turska operacija Izvor mira nije naš problem, to je pitanje između Turske i sirijskog režima", rekao je Trump novinarima u Bijeloj kući.

    Dodao je stoga kako bi to pitanje trebalo biti riješeno između Republike Turske i režima Bashara al-Assada.

    Također je za elemente sirijskog YPG/PKK-a kazao da "nisu anđeli".

    Oružane snage Turske (TSK) i Sirijska nacionalna vojska (SNA) u srijedu, 9. oktobra, pokrenule su operaciju "Izvor mira", čiji je cilj uspostaviti mir i sigurnost u regiji te uništiti teroristički koridor koji teroristi namjeravaju uspostaviti južno od granice s Turskom.

    Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je jučer kazao da je od terorista oslobođeno područje od skoro hiljadu kilometara kvadratnih i da će operacija trajati do konačne neutralizacije prijetnje.

    PYD/YPG je sirijski ogranak terorističke organizacije PKK-a koja se nalazi na listi terorističkih grupa u Turskoj, SAD-u i Europskoj uniji. PKK-a još od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća vodi oružanu borbu protiv Turske.

    (Vijesti.ba )

    16.10.2019.

    NEVLADINA ILI POLITIČKA INTERESNA GRUPA PRED UN-OM?

    16.10.2019.

    KARIKATURE PREDRAGA KORAKSIĆA CORAXA

    16.10.2019.

    SASTANAK SDS I PDP: NEĆEMO BITI PO STRANI, VM BiH ĆE FORMIRATI ONAJ KO IMA VEĆINU

    16.10.2019.

    ŽELJKO KOMŠIĆ PISAO KRALJEVSKOJ ŠVEDSKOJ AKADEMIJI NAUKA; DOĐITE U SREBRENICU PRIJE DAVANJA NAGRADE PETERU HANDKEU

    Komšić pisao Kraljevskoj švedskoj akademiji nauka: Dođite u Srebrenicu prije davanja nagrade Handkeu

    Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je pismo Kraljevskoj švedskoj akademiji nauka u povodu odluke da Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Peteru Handkeu.
     
    Pismo prenosimo u nastavku:

    – Poštovani,
    Cijeneći međunarodni ugled Nobelove nagrade te naučno i humanističko djelo njenog utemeljitelja Alfreda Nobela, koji ju je utemeljio prvenstveno radi širenja humanističkih ideja i protiveći se svakoj vrsti zloupotrebe nauke, a vjerujem i u oblasti književnosti, ovim putem, u ime građana Bosne i Hercegovine i u svoje lično ime, želim da vam prenesem izraze dubokog razočarenja i negodovanja u vezi s odlukom Komiteta za književnost Kraljevske švedske akademije nauka da Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Peteru Handkeu.

    Mišljenja sam  da je Komitet prilikom dodjeljivanja nagrade morao imati u vidu cjelokupan društveni angažman Petera Handkea, a koji nadilazi sferu autonomije književnosti i literature uopće, te se kao takav morao uzeti u obzir prilikom dodjeljivanja nagrade. Također želim istaknuti da su moralne karakteristike bilo kojeg kandidata za Nobelovu nagradu neodvojive od naučnog ili literarnog opusa kandidata ili dobitnika nagrade.

    Bosanskohercegovačkoj i svjetskoj javnosti Peter Handke nije poznat samo kao književnik, već i kao prononsirani negator genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti koji su se dogodili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

    Štaviše, Handke se i u ratnom i u postratnom periodu posebno isticao u glorifikaciji ratnih zločina i presuđenih ratnih zločinaca, zločinaca koje je osudio Međunarodni sud u Hagu (ICTY).

    Stoga, dodjelom nagrade Peteru Handkeu Komitet se izlaže riziku da svaki naredni kandidat za dobijanje ove prestižne nagrade ubuduće odbije da primi nagradu, a kako ne bi bio svrstan rame uz rame s glorifikatorom zločina genocida.

    Iz svega navedenog jasno je da su izvanliterarne „vrijednosti“ koje propagira Handke u potpunoj suprotnosti s plemenitim vrijednostima, moralnim načelima i humanističkim postulatima koje je zastupao Alfred Nobel, kao i brojni drugi dobitnici Nobelove nagrade, a  koji, nažalost, više nisu među živima.

    Osim toga, ovim potezom Komitet na sebe preuzima moralnu odgovornost da bude označen kao Komitet koji je doprinio glorifikaciji genocida u Bosni i Hercegovini, genocida koji je utvrđen i u međunarodnim sudskim institucijama, i to u atmosferi kada još uvijek nisu zarasle rane žrtava zločinaca i zločina koje propagira Peter Handke.

    Stoga, ovim putem Vas pozivam da prije samog dodjeljivanja nagrade posjetite Srebrenicu i druge gradove u Bosni i Hercegovini u kojima su izvanliterarni uzori Petera Handkea počinili genocid i zločine protiv čovječnosti, te nakon razgovora sa žrtvama genocida i žrtvama drugih stravičnih zločina, preispitate svoju odluku.

    (Kliker.info-Vijesti)

    16.10.2019.

    DRAGO BOJIĆ : ALEKSANDAR SVETOSAVSKI I MILORAD MIROTOČIVI...


    Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
72830552

Powered by Blogger.ba