Otvori blog     

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.05.2012.

POLITICHKA TRGOVINA SHESTORKE UGROZAVA FUNKCIONISANJE DRZAVE

Politička trgovina šestorke ugrožava funkcionisanje države       

 

Sastanak lidera šest vodećih političkih stranaka u BiH, maj 2012.

.............................................
Priča o tome da li će državni budžet biti usvojen ili ne, ko će glasati za, a ko protiv, najočitije je pokazala apsurdnost političkog djelovanja u BiH. Umjesto da o jednoj od najvažnijih stavki za funkcionisanje države brinu institucije i ljudi plaćeni za to, budžet su dogovarali i mjesecima krojili i prekrajali ljudi koje u BiH zovu političkim liderima.

Njih šestorica - od kojih su neki i u navodnim kolicijama, pa je bilo logično i da se dogovore. Ali kako politika u BiH i logika nemaju mnogo zajedničkog, dogovori koje su pravili najčešće se nisu poštovali.

Kako to u praksi izgleda najbolje svjedoči sjednica Parlamenta u četvrtak. Iako se sa nestrpljenjem iščekivala rasprava o budžetu, prvo je zapelo oko izmjena zakona koji treba da riješi prava prijevremeno penzionisanih vojnika oko kog je postignut dogovor. Po ko zna koji put od poštovanja potpisanog među liderima - čini se ništa.

„Tekst od riječi do riječi kakav mi danas imamo na stolu je potpisan. Čak  dvije korekcije koje su urađene u odnosu na prethodni tekst koji je u parlamentarnu proceduru uputio uvaženi predsjedavajući Živković, su inicirane od gospodina Tihića – i uvažene“, kaže zastupnik SDP-a BiH Saša Magazinović.

„Bez obzira koliko i nama trebaju uvijek glasovi, nećemo da kupimo glasove na tome. Rušite zemlju, drage kolege iz SDA“, poručila je zastupnica SNSD-a Dušanka Majkić.

„Ono što nam predsjednik potpiše, naravno imamo pravo i da kritikujemo. To očigledno u drugim političkim partijama to pravo niko nema“, ustvrdio je zastupnik SDA Šemsudin Mehmedović.

VIDEO: Protest penzionisanih pripadnika OSBiH za vrijeme zasjedanja Parlamenta i Vijeća ministara





Download

VIDEO: Protest penzionisanih pripadnika OSBiH za vrijeme zasjedanja Parlamenta i Vijeća ministara

​​​​„Ovo urušava kompletan princip dogovaranja i budućeg rada i parlamentarne većine i Vijeća ministara“, konstatovao je zastupnik SDP-a BiH Denis Bećirović.

Državni parlament tako je postao tek puki izvršilac odluka šefova stranaka, što priznaju i sami zastupnici:

„Dozvolite da od parlamenta napravimo parlament, a ne tijelo koje će samo provoditi političku volju šest političkih lidera, ili bilo koje većine koja u pitanju“, rekao je Šemsudin Mehmedović iz SDA.

Politika se dogovorila

Četrnaest mjeseci je država funkcionisala bez vlade jer se šestorka nije mogla dogovoriti oko sastava Vijeća ministara. I tek što je uspostavljena funkcionalna vlast, koja je radila svega pet mjeseci, najavljuje se njen raspad. Blokada je na svakom polju. Ovo je samo pokazatelj kako nema političke odgovornosti, kaže analitičar Slavo Kukić.

„Ako imate elementarnu stvar da se oni ne mogu dogovoriti oko budžeta, temeljne pretpostavke na kojoj funkcionira država, kako će se dogovoriti oko svega ostalog i kako prosječan građanin s njima može uopće projicirati sutra, preksutra, vrijeme u kojem će oni pokrenuti zamajac društvenog razvoja? To je naprosto nemoguće“, naglašava Kukić.

Taoci uslovljavanja su svi građani BiH. U pitanje se dovode izbori, bivši vojnici protestiraju. Zbog loših dogovora prijeti blokada penzionih fondova, što znači da nema novca za isplate penzija, a država je i dalje na privremenom finansiranju.

„Ovo je samo dokaz da BiH već duži niz godina živi u stanju partitokratije, ne demokratije, ne vladavine prava, ne ustava, u kojoj je gotovo kompletna moć odlučivanja o životima ljudi u rukama nekolicine političkih lidera i ovisno o njihovoj trenutnoj volji, trenutnom raspoloženju, donose se ili obaraju neke odluke od izuzetnog državnog, nacionalnog ili društvenog interesa“, ocjenjuje politički analitičar CCI Adis Arapović.

Loše političke odluke donesene ranije dolaze na naplatu, i to upravo na primjeru zakona o penzionisanju vojnika. Bivši ministar finansija BiH, danas zastupnik u državnom parlamentu Dragan Vrankić jasno je potvrdio ovu tezu:

„Politika se dogovorila, pa i tada kada je Ministarstvo financija imalo negativno mišljenje, da ide ovaj zakon.“

„Problem jeste što šest ljudi koji se dogovaraju nemaju minimum zajedničkih točki doticaja, nemaju elementarnih pretpostavki da postignu koncenzus o najelementarnijim pitanjima“, naglašava Slavo Kukić.

I sam budžet BiH plod je navodnog dogovora lidera. U biti, radi se o uslovljavanjima po principu ja tebi ti meni. Ako nema dodatnih 47 miliona KM, SDA ga ne prihvata. SNSD ga je uslovio donošenjem zakona o penzionisanim vojnicima, odnosno brisanju njihovih prava, što opet stvara pravni presedan i nesigurnost sa dalekosežnim posljedicama.

Politička trgovina šestorke urušava sve, pa i demokratski način odlučivanja, zaključuje Arapović:

„Dokle god 60 ljudi u državnom parlamentu, 120 ljudi u federalnom parlamentu ili 120 ljudi u parlamentu RS nema nikakvu moć odlučivanja, osim da se pravi privid demokratije, dotle će biti trgovine između šest političkih lidera. Dakle, ili ćemo vratiti moć odlučivanja u institucije, ili ćemo se pomiriti s time da smo pretpolitičko društvo, banana republika u kojoj odlučuje šest poglavica.“
24.05.2012.

AL O BiH: POLITICHKA KRIZA I KRSHENJE LJUDSKIH PRAVA

AI o BiH: Politička kriza i kršenje ljudskih prava

       

Kantonalni sud u Sarajevu, ilustracija

.............................

Posljednji izvještaj Amnesty Internationala za BiH ukazuje na zabrinjavajući porast političkih tenzija zbog kojih je blokirano donošenje reformskih zakona, te ispunjavanje postavljenih uslova EU.

Tokom 2011. godine u BiH uočen je porast nacionalističke i separatističke retorike, a tokom cijele godine slabile su institucije na državnom nivou. Pravosudni sistem u BiH radi sa velikim zastojem u otvorenim slučajevima ratnih zločina, a napredak je ometan i političkim preprekama da se poboljša regionalna saradnja, navodi se u posljednjem izvještaju Amnesty Internationala za BiH.

Ugrožena su prava žrtava ratnih zločina i tortura, izbjeglih i raseljenih, te manjina u BiH, jer još uvijek nije provedena presuda Sejdić-Finci.

Iste ovakve ocjene stanja u BiH dao je u svom posljednjem izvještaju i Helsinški komitet za ljudska prava BiH, kaže njegova predsjednica Vera Jovanović.

„Politička situacija je zabrinjavajuća. Jako kasno smo dobili vlast. Zbog toga reforme jako slabo idu. Vidimo da i nakon formiranja vlasti na državnom nivou nemamo rezultate koje smo očekivali, još uvijek kaskamo i u političkom i ekonomskom i u svakom drugom smislu za zemljama u regionu. Problem funkcionisanja pravosuđa je također obrađen u našem godišnjem izvještaju. On je zabrinjavajući. Vlasti se i dalje bave same sobom. Zbog svega toga imamo jako tešku ekonomsku i socijalnu situaciju najvećeg broja građana, koji se, kako oni sami kažu, u preko 80% slučajeva osjećaju, uz sve ovo, još i diskriminisani“, navodi Vera Jovanović.

Amnesty International dalje ocjenjuje da je provođenje Strategije za procesuiranje ratnih zločina kasnilo "prvenstveno zbog nedostatka političke i finansijske podrške". Takođe, vlasti nisu uspjele da obezbijede sveobuhvatan program reparacija za žrtve  ratnih zločina.

Vehid Šehić
​​S ovakvom ocjenom slaže se i predsjednik NVO Forum grđana Tuzla Vehid Šehić, koji naglašava da je sasavim očigledno da se vrsi pritisak na pravosudne institucije u zemlji što ih onemogućava da efikasno rade:

„Sudovi u BiH ne mogu raditi u jednom normalnom ambijentu jer se još uvijek ne gleda na ratne zločince kao ratne zločince iza kojih ne smije niko stati. Mi još uvijek smo retorički da za kažnjavanje ratnih zločina, ali kada bude neko ’njihov’ osumnjičen za ratni zločin, onda vidimo da se i političari i zakonodavna vlast miješaju i vrše pritisak na pravosudne organe. Mi jesmo zemlja sa velikim brojem žrtava o kojima niko ne vodi računa, iz nekih političkih razloga ne može da se donese zakon na državnom nivou kojim bi sve žrtve dobile satisfakciju - i reparaciju i moralnu satisfakciju“, navodi Šehić.

Saodgovornost međunarodne zajednice

Ovako haotično stanje u zemlji moglo se i očekivati jer je sve manje tema oko kojih se domaći političari mogu dogovoriti, a pokazuje to i višemjesečna polemika oko državnog budžeta.

Bh. institucije su tako i postavljene da je njihov rad i donošenje odluka na etničkom principu moguće blokirati, podsjeća Branko Todorović iz Helsinškog odbora RS-a.

„Npr. ukidanje smrtne kazne u RS, koja formalno još postoji u Ustavu RS, je blokirano u Vijeću naroda iz čistog inata zbog toga što predstavnici RS nisu prihvatili neke druge zakone u državnom parlamentu“, podsjeća Todorović.

Održivost povratka ostao je problem za one koji su željeli da se vrate, a službeni podaci UN-a o više od milion povratnika ne odražavaju realan broj onih koji su se vratili u svoje predratne domove, navodi se dalje u izvještaju.

Oni koji su se vratili suočili su se sa diskriminacijom u pristupu pravima na zdravstenu zaštitu, penziju, socijalnu zaštitu i zaposlenje.U BiH još uvijek u više od 100 kolektivnih centara živi nekoliko hiljada ljudi, kaže predsjednica Unije za održivi povaratak BiH Mirhunisa Zukić:

„U kolektivnim centrima je 4.729 lica. Kad je u pitanju zapošljavanje povratnika slika je vrlo loša -  mi smo našli od 0,8 do 1% zaposlenih povratnika, a najčešće su u ruralnim područjima oni koji su sami sebi kreirali radna mjesta. Vrlo su usamljeni primjeri gdje ljudi rade u određenim institucijama u oba entiteta.“   

Dio odgovornosti za ovako loše i gotovo konfuzno stanje u kojem se bh. društvo našlo snosi i međunarodna zajednica, smatra profesorica sarajevskog Univerziteta Lamija Tanović. Ukoliko već sjede u BiH, sa mandatom koji imaju, onda treba da ga i iskoriste, kaže profesorica Tanović:

„Najhitnije bi trebalo probuditi međunarodnu zajednicu. Ja znam da je to nepopularno, ali OHR, visoki predstavnik EU mora da rade svoj posao. Sistem - je totalno razrušen - nikada nije ustvari uspostavljen, samo pojedinci političari odlučuju za organe i za ljude ove države. Sve dok oni to dozvole, mi ćemo imati hiljade problema u svim oblastima. U ovakvoj situaciji je nemoguće procijeniti odakle krenuti - je li pravosuđe broj jedan, ili je sigurnosna sitaucija broj jedan, ili je zdravstvo broj jedan, ili je ekonomija broj jedan? Sve je kod nas broj jedan.“     
24.05.2012.

ODLUKA SUPERVIZORA ZA DISTRIKT BRCHKO KOMPROMISNA

Odluka supervizora za Distrikt Brčko kompromisna

 

Roderick W. Moore

.......................................

Zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH i ujedno supervizor za Brčko Roderick Moore potvrdio je u srijedu u Sarajevu da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira podržao suspenziju, ali ne i okončanje režima međunarodne supervizije nad Distriktom Brčko. Supervizor za Brčko će zadržati svoje ovlasti, a djelovanje će nastaviti i Međunarodni arbitražni tribunal koji ima mandat donošenja odluka o konačnom statusu Distrikta.

Ured za provođenje konačne arbitražne odluke u Brčkom biće ukinut najkasnije do  31. avgusta ove godine, ali međunarodna supervizija u prvom i jedinom bh. distriktu ostaje. Šesti po redu, supervizor Rodercik Moor daje i dodatno objašnjenje:

„U suštini ja sam zamrznuo mandat supervizora za Brčko, nisam ga okončao.“

Ovim je, po mišljenju analitičara u BiH, donesena kompromisna ili uravnotežena odluka, koja djelimično odgovara suprotstavljenim stavovima političara u dva entiteta. Poznato je da u Federaciji preovlađuje stav o nastavku supervizije, a u RS o njenom ukidanju.

„Suština ove doluke jeste da se fokus baca na odgovornost lokalnih lidera u Brčko Distriktu. S druge strane, ostavljaju se mehanizmi zaštite u slučaju neke buduće ozbiljne političke ili sigurnosne krize u Brčko Distriktu. Prema tome, s jedne strane to bi bio kompromis unutar međunarodne zajednice, ali opet u očekivanom pravcu daljeg stavljanja fokusa na odgovornost lokalnih lidera“, ocjenjuje analitičar Međunarodne krizne grupe Srećko Latal.

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, inicijator Deklaracije o neprihvatanju ukidanju supervizije za Brčko u Parlamentu Federacije, naglašava kako je najvažnije da ostaje međunarodno prisustvo u Brčko Distriktu.

„Supervizor ima ovlasti u svakom trenutku reaktivirati ovaj ured u Brčkom, i također reaktivirati sve ovlasti ureda suprevizora po svojoj odluci, po svojoj prosudbi, bez odluke Vijeća za implementaciju mira. Znači ukoliko dođe do retrogradnih procesa u Distriktu Brčko, ukoliko dođe do zaustavljanja procesa napretka koji je prisutan u Distriktu Brčko, a pogotovu ako dođe do bilo kakve ugroze samog Distrikta kao ustrojbene cjeline BiH, ili ako dođe do bilo kakve ugroze povratnika ili stanovnika Brčkog, supervizor će reaktivirati svoj ured u Brčkom i sve ovlasti koje ima i reagirati na isti način kao što je i do sada reagirao“, kaže Budimir.

Pobjeda RS

Predsjednik Vlade RS Aleksandar Đombić ocjenjuje da je odluka o zatvaranju Ureda za provođenje konačne odluke o Brčkom politička pobjeda ovog entiteta.

Entitetski predsjednik i lider SNSD-a Milorad Dodik ističe da su ispunjeni svi uslovi za ukidanje supervizije za Brčko.

„Supervizija je trebalo da bude davno ukinuta. Mi smo ispunjavali sve uslove onako kako se to postavljalo i tražilo - i tada je rečeno da su to zadnji u nizu uvijek iznova postavljenih stvari. Za nas ta supervizija i te odluke više ne postoje jer smo ispunili sve tražene uslove“, kaže Dodik.

Brčko
​​Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, za razliku od Dodika, navodi da nisu ispunjeni ni zakonski ni politički uslovi za ukidanje supervizije:

„Zakonski, jer mnoga pitanja još uvijek nisu riješena, ili nisu do kraja riješena - pitanje finansiranja Distrikta Brčko, pitanje predstavljanja Distrikta Brčko u institucijama BiH. Uostalom, još uvijek postoji odluka Narodne skupštine RS o nepriznavanju odluke arbitra o proglašenju Distrikta. Odluka Vlade RS o ukidanju entitetske linije donesena je od nenadležnog organa.“

Međunarodni supervizor za Brčko, koji je po pravilu bio američki diplomata, u svim je proteklim godinama imao praktično neograničene upravne ovlasti, uključujući i mogućnost mijenjanja bilo koje odluke koju bi donijela lokalna administracija.

„Supervizor, gospodin Roderick Moore nije niti jednom iskoristio svoje ovlasti supervizora otkako je došao, znači već više od dvije godine. Prema tome, suštinski za Brčko Distrikt ovo ne bi trebalo da znači nikakvu efektivnu promjenu zato što Brčko Distrikt već više godina funkcioniše sam, bez vanjske pomoći“, kaže analitičar Međunarodne krizne grupe Srećko Latal.

Političari Brčko Distrikta različito doživljavaju odluku Vijeća za provedbu mira i mogla bi se podvući jednakost u njihovom i mišljenju partija iz kojih dolaze. Građani, sudeći prema našoj anketi, pitaju se kako će Distrikt funkcionisati bez međunarodnog kontrolora:

„Možda je trebao da ostane još malo - da bismo se malo više počeli družiti, slagati, poštovati.“

„Mislim da je bilo vrijeme i prije da se to ukine, da narod odluči o svojoj sudbini.“

„Ja nisam za to da se ukine supervizor jer će nam biti puno teže. I onako nam život nije dobar.“

„Nismo sazreli ni politički ni moralno jer još ima nacionalnog naboja.“

 

 

24.05.2012.

SREBRENICA ZABORAVLJEN GRAD

Srebrenica zaboravljeni grad

 

File:Srebrenica landscape.JPG

Srebrenica

........................

Sadik  Salimović

Srebrenica je do početka rata svrstavana u pet najrazvijenih opština u Bosni i Hercegovina, međutim, situacija je danas sasvim drugačija. Procjenjuje se da je novcem koji je došao za obnovu taj grad mogao biti obnovljen iz temelja, no, čini se, kako je utrošen za neke druge namjene.

Od nekadašnjeg gradića koji je imao razvijen i zdravstveni turizam na nivou daleko poznatih svjetskih banjskih centara, Srebrenica je danas mjesto koje, uprkos brojnim donacijama za obnovu, odaje utisak zapuštenog grada.

Nezaposlenost, neimaština, pa i beznađe - vidljivi su na svakom koraku 17 godina od završetka rata. Stanovnici Srebrenice, bez obzira na nacionalnu pripadnost, žive u nadi da će se jednog dana, ipak, situacija u ovom gradu promijeniti. U suštini, sada svi žive isto -  loše.

„Srebrenica nije zapamtila nikad ovaku neurednost i ovakvu neimaštinu. Kako se ko snalazi, tako i živi. Ono koji dobro žive nisu u Srebrenici.“

„Živi se loše. Ono penzije što imaš...“


Ovdje je jedno vrijeme bio centar sportskih i kulturnih dešavanja. Održavane su i moto trke, a u vremenu od maja do septembra u Srebrenici je dnevno boravilo i do dvije hiljade pacijenata koji su koristili usluge ljekovitih i u svijetu priznatih voda Crnog Gubera.

Bivši i sadašnji gradonačelnici Srebrenice
​​Najintenzivniji period u razvoju Srebrenice bilježi se sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je prvi čovjek opštine bio Veselin Stevanović.

„Ja sam ponosan što sam bio od 1974. do 1982. opštinski funkcioner kada je na području opštine urađeno dosta u oblasti privrede, obrazovanja, kulture, zdravstva itd. To je sve postignuto zahvaljujući tome što smo imali dobre kadrove u preduzećima“, kaže Stevanović.

Poslije Stevanovića, predsjednik opštine bio je Sead Đanić.

„Mislim da ova uprava nema one nadležnosti koje smo mi ranije imali. Mi smo bili daleko samostalniji. Mada smo bili i u sistemima, ali smo radili onako kako smo se dogovarali i kako smo znali i umjeli. Međutim, to je sad sve oduzeto, tako da su im faktički ruke pod kamenom. Njihove nadležnosti su iste kao nekada naše mjesne zajednice“, ocjenjuje Đanić.

Pesimizam građana

Ćamil Duraković, sadašnji prvi čovjek opštine, pokušava dobiti savjet i razumjeti  sistem koji su Veselin i Sead uspješno primjenjivali i razvijali opštinu na zadovoljstvo svih građana.

„Radi se o dva različita vremena. Radi se o drugim vremenima, drugim ljudima, drugom potencijalu. Ja bih volio da sam imao priliku o onom vremenu da vodim opštinu, jer su sigurno prilike bile drugačije i lakše. Ali ljudi treba da znaju ono što je bilo u Srebrenici - mi smo izgubili, prije svega, biološki potencijal, a zatim i infrastrukturu“, podsjeća Duraković.

Srebreničani sve više izražavaju pesimizam:

„Mora da se živi, nazor se ne može umrijeti, ali teško nama povratnicima. Rekla sam nekidan dole onim našim liderima: ’Nije da ste nas bacili kao loptu, nego kao onaj kamen s ramena - i niko se o nama ne brine.’“

„Nama treba ovdje jedinstven stav. Žalost ove sredine jeste što imamo tri historije, tri različite priče i tri suprotstavljene politike“, kaže Ćamil Duraković.

Iako nema posla i donacija, ljudi u Srebrenici žive po receptu koji je samo njima znan. Otvaranje novih radnih mjesta omogućilo bi da posao dobiju mlade osobe svih nacionalnosti, koje više ne bi razmišljale o odlasku iz ovog grada.

Pospješio bi se i povratak i Srebrenica bi mogla biti grad prigodan za življenje. Za tako nešto postoji jednostavan recept, kaže Veselin Stevanović:

„Treba jedno veće jedinstvo. Bez jedinstva oba naroda, da ne govorim i o ostalima, nema u Srebrenici života. Samo jedinstvo, jedinstvo - i jedinstvo.“
24.05.2012.

IRANSKA MORNARICA SPASILA AMERICHKI TERETNI BROD KOJI SU NAPALI PIRATI (FOTO)

Iranska mornarica spasila američki teretni brod koji su
napali pirati (FOTO)


Iranska
mornarica je izvršila stotinjak intervencija u tri posljednje godine



 24.05.2012.
Iranska ratna mornarica
Iranska ratna mornarica

Iranska mornarica je saopćila u četvrtak da je prethodnog dana pritekla u
pomoć američkom teretnom brodu kojeg su napali pirati u Omanskom
zaljevu.

Iranski ratni brod koji je patrolirao u ovoj zoni "odgovorio je
na poziv u pomoć" Maerska Texasa, teretnog broda dužine 150 metara i 14 tona
registriranog u Sjedinjenim Američkim Državama, kojeg su napali piratski
brodovi", navela je mornarica u sopćenju.

- Pirati su pobjegli čim su
ugledali iranski brod, dodaje se u saopćenju koje precizira da se "posada
američkog broda zahvalila iranskoj mornarici na intervenciji te da je brod
nastavio put".

Američki teretni brod je isplovio iz emiratske luke
Fujeirah i krenuo prema SAD-u.



Teretnjak Maersk Texas kojem su Iranci pritekli u pomoć

Osim
dvadesetak drugih zemalja, Iran neprekidno patrolira s nekoliko ratnih brodova u
Omanskom moru i Adenskom zaljevu, kako bi zaštitio teretne brodove i brodove s
naftom koji prolaze kroz ovu zonu u kojoj su česti napadi pirata.

Iranska
mornarica je izvršila stotinjak intervencija u tri posljednje godine, kako bi
pomogla napadnutim brodovima, a ovo nije prvi put da Teheran javlja da je
pritekao u pomoć američkom brodu.

Ratni američki brodovi patroliraju u
Zaljevu i Omanskom moru i nekoliko puta su pomogli posljednjih godina prilikom
brodoloma ili poziva u pomoć iranskim brodovima koji su se nalazili u ovoj
zoni.  

Iran i Sjedinjene Američke Države nemaju nikakvih odnosa, nakon
uzimanja talaca u američkoj ambasadi u Teheranu, nekoliko mjeseci nakon islamske
revolucije 1979. godine.

24.05.2012.

SAD ISPORUCHULE BOSNI I HERCEGOVINI DEJANA RADOJKOVICHA OSUMNJICHENOG ZA GENOCID U SREBRENICI

SAD isporučile BiH Dejana Radojkovića osumnjičenog za
genocid u Srebrenici


Osumnjičeni je lišen slobode na Međunarodnom aerodromu
Sarajevo



 24.05.2012.

Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
..........................

Na zahtjev Tužilaštva BiH, pravosuđu Bosne i Hercegovine, iz Sjedinjenih
Američkih Država, deportovan je Dejan Radojković, osumnjičen za ratne zločine u
Srebrenici.

Na temelju zahtjeva tužioca iz Posebnog odjela za ratne
zločine Tužilaštva BiH i raspisane potjernice Suda BiH, danas je iz SAD
deportovan osumnjičeni Dejan Radojković, rođen 1951. godine u
Palama.

Ovaj osumnjičeni pod istragom je Tužilaštva BiH i osumnjičen je
da je kao jedan od komandira Specijalne brigade policije MUP-a RS Centra za
obuku Jahorina, počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz članka 172.
KZ BiH, nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti u Srebrenici u mjesecu julu 1995.
godine.

Osumnjičeni je lišen slobode na Međunarodnom aerodromu Sarajevo,
a lišenje slobode izvršili su policijski pripadnici Granične policije BiH. 


Postupajući tužioc će u zakonskom roku ispitati ovog osumnjičenog, te
uputiti prijedlog za određivanje mjere pritvora.

Tužilaštvo BiH nastavlja
rad u ovom predmetu u pravcu podizanja optužnice.

U procesu izručenja
ostvarena je značajna saradnja Tužilaštva BiH i pravosudnih i policijskih
agencija iz SAD, te se Tužilaštvo BiH zahvaljuje institucijama Sjedinjenih
Američkih Država, na pomoći i saradnji u lociranju i izručenju ovog
osumnjičenog.

24.05.2012.

TOMISLAV NIKOLICH ZA FAZ: SVOJE CHETNICHKE ULOGE U BOSANSKOM RATU SE NE STIDIM, OPET BIH ISHAO AKO TREBA

Nikolić za FAZ: Svoje četničke uloge u bosanskom ratu se ne
stidim, opet bih išao ako treba


Nikolić
je za list govorio i o snovima o "velikoj Srbiji", za koje sada tvrdi da ih je
nemoguće ostvariti



 24.05.2012. 


Nikolić za FAZ: Svoje četničke uloge u bosanskom ratu se ne stidim, opet bih išao ako trebaNikolić za FAZ: Svoje četničke uloge u bosanskom ratu se ne stidim, opet bih išao ako treba
Nikolić za FAZ: Svoje četničke uloge u bosanskom ratu se ne stidim, opet bih išao ako treba

Tomislav Nikolić, novizabrani predsjednik Srbije je u intervjuu za njemački
Frankfurter Allgemeine Zeitung rekao da se ne stidi svoje četničke uloge u
agresiji na BiH.

On je za ugledni list rekao da je u ratu bio kao
dobrovoljac, te da se svog četničkog učešća u njemu ne stidi.

- U ratu mi
je dodijeljena titula četničkog vojvode. Četnički pokret je ubrzo nakon toga
rasfprmiran kada nas je Slobodan Milošević optužio da spremamo udar na vlast, te
da imamo naoružane trupe, rekao je Nikolić za FAZ, dodavši da je tada odlučio
kako će ostati četnik i da će biti spreman ponovo "braniti"
Srbiju.

Nikolić je za list govorio i o snovima o "velikoj Srbiji", za
koje sada tvrdi da ih je nemoguće ostvariti.

- Postoje snovi koje čovjek
ne može ostvariti. Hrvatska je međunarodno priznata zemlja i njene granice na
Dunavu niko neće dirati. Sličan je slučaj i sa Bosnom i Hercegovinom. Sada želim
svim državama, kao i Srbiji, da postoje u granicama koje su priznate od
međunarodne zajednice. Snovi koje sam sanjao u vrijeme raspada Jugoslavije,
nažalost nisu se ostvarili.

Nikolić upitan o teritorijalnom integritetu
država bivše Jugoslavije je rekao da o tome više nema razgovora.

- Ničiji
integritet ne smije se dovesti u pitanje. Države postoje i one su međunarodno
priznate. Kada smo se borili jedni protiv drugih, borili smo se radi novih
granica. Evropa se tada stavila na stranu Hrvatske i Bosne i tkao smo dobili
granice koje imamo danas, rekao je Nikolić.

Novinar njemačkog lista ga ja
upitao zašto je tokom godina promjenio stavove Nikolić mu je odgovorio:


- Samo budala ne mijenja mišljenje.
24.05.2012.

UOCHI PRESUDE UBICAMA SREBRENICHANA: GENOCID KAO LEGITIMNI POLICIJSKI POSAO

Uoči presude ubicama Srebreničana

Genocid kao legitimni policijski posao

 
Photo: Stock

Prema optužnici, pripadnici Centra za obuku na Jahorini su, u večernjim satima 13. jula 1995. godine, zamijenili jedinicu koja je učestvovala u masovnom pogubljenju zarobljenika u Kravici, te u toku noći i narednog dana likvidirali između 100 i 150 preživjelih * “Sjećam se da je bila noć i da je neko pitao: ‘Hoće li neko ubijati?’ Vidio sam da je otišlo četiri do pet ljudi, ali ne znam kuda”, rekao je svjedok Milorad Sarić

Za dvije godine suđenja, Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da su Duško Jević, Mendeljev Đurić, Goran Marković i Neđo Ikonić počinili genocid učestvujući u prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva i ubistvu više od 1.000 muškaraca u Kravici, dok Odbrana smatra da su obavljali legitimne policijske poslove. Sudsko vijeće presudu će izreći 25. maja. Tokom dokaznog postupka na suđenju četvorici bivših pripadnika Centra za obuku na Jahorini, koji je djelovao pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske (RS), saslušano je više od 90 svjedoka, među kojima su neki preživjeli strijeljanje.

Komandovao streljačkim vodom: Duško Jević, zvani Staljin
Photo: www.zurnal.info

“Rafal je srezao. Počelo je pucati i čulo se zapomaganje, vika: ‘Ne pucaj!’ Od metaka i prašine bila je tama. (…) Kada je svanulo, pitali su ko ima ranjen, da se vuče u bolnicu. Izišlo ih je ne znam koliko. Onda su pitali: ‘Ima li zdravih da se uključe u našu vojsku?’ Ti zdravi su kamionom odvučeni, a ranjeni su strijeljani”, ispričao je zaštićeni svjedok S-111, koji je preživio strijeljanje u Kravici.

Prema optužnici, pripadnici Centra za obuku na Jahorini su, u večernjim satima 13. jula 1995. godine, zamijenili jedinicu koja je učestvovala u masovnom pogubljenju zarobljenika u Kravici, te u toku noći i narednog dana likvidirali između 100 i 150 preživjelih. Svjedok S-119, kojem je Tužilaštvo dalo imunitet od krivičnog gonjenja, izjavio je da su Jević i Đurić bili kod skladišta u Kravici, ali da se ne sjeća da li je neko od komandnog kadra bio prisutan kada su strijeljani zarobljeni muškarci.

Jević je, prema kazivanju zaštićenog svjedoka S-102, postrojio vod koji je kasnije izvršio pogubljenje Srebreničana ispred Zadruge. On je precizirao da je drugooptuženog Đurića vidio u Potočarima kod autobusa, te u Kravici kada ih je rasporedio duž ceste. U optužnici se navodi da je Jević bio komandant Centra za obuku, Đurić i Ikonić komandiri četa u ovoj jedinici, a Marković komandir jednog od vodova. Prema Odbrani, Jević je bio rukovodilac nastavnog centra, a ne policijske jedinice, a Đurić nije imao komandnu funkciju. Tokom suđenja, svjedoci su govorili i da su među pripadnicima Centra traženi dobrovoljci za takozvani “vod smrti”.

“Sjećam se da je bila noć i da je neko pitao: ‘Hoće li neko ubijati?’ Vidio sam da je otišlo četiri do pet ljudi, ali ne znam kuda”, rekao je svjedok Milorad Sarić.

U iskazu iz 2009. godine, svjedok Sarić je kazao da se njemu lično optuženi Marković obratio s pozivom za ubijanje. Međutim, tokom suđenja svjedok je rekao da je bila noć i da ne zna ko je tražio dobrovoljce. Odbrana Markovića je pokušala dokazati da se optuženi za vrijeme boravka na terenu brinuo za hranu i smještaj, te probala osporiti izjavu svjedoka koji je naveo da je prilikom pretresa terena optuženi izdao naredbu za ubistvo jednog ranjenog muškarca. Tokom suđenja bio je sporan i broj ubijenih u Kravici. Vještak Vedo Tuco, koji je sačinio nalaz i mišljenje u korist Tužilaštva BiH, kazao je da je do sada identifikovano 1.076 osoba u vezi s predmetom “Kravica”, dok je, prema mišljenju vještaka Odbrane Ljubiše Simića, taj broj dvostruko manji.

Bošnjaci iza trake

Nakon što su u julu 1995. godine srpske snage zauzele Srebrenicu, nekoliko hiljada žena, djece i muškaraca je pobjeglo u Potočare, u bazu UN-a. Istovremeno, približno 15.000 muškaraca je krenulo u pravcu Tuzle, koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Prije napuštanja Potočara, održan je sastanak predstavnika bošnjačkog stanovništva, te tadašnjeg rukovodstva Vojske Republike Srpske (VRS) i Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR). Svjedok Srbislav Davidović je kazao da su se na tom sastanku predstavnici bošnjačkog stanovništva izričito izjasnili da žele napustiti to područje.

“Mladić ih je pitao šta su odlučili, i mislim da je Ćamila rekla da žele da odu iz Srebrenice. On im je rekao nekoliko puta da mogu ostati i da će biti bezbjedni uz uslov da predaju oružje”, kazao je Davidović govoreći o Ratku Mladiću, tadašnjem komandantu VRS-a, kome se sudi u Haškom tribunalu za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH.

Budući da su izrazili želju da idu, osigurani su autobusi kojima su civili trebali biti prevezeni na područje Kladnja, koji je također bio pod kontrolom ABiH. Prije ukrcavanja u autobuse, uslijedilo je razdvajanje muškaraca od žena i djece. Svjedoci su govorili da su pripadnici Centra za obuku na Jahorini učestvovali u tom razdvajanju, kojim je, prema optužnici, rukovodio optuženi Đurić.

Svjedok Mile Janjić izjavio je da je “kod trake iza koje su stajali Bošnjaci vidio Đurića”. Janjić je naveo da su pripadnici odreda s Jahorine bili postavljeni u špalir kroz koji su razdvajani muškarci od žena i djece, a jedan dio je išao kao pratnja autobusima. Na zahtjev Odbrane Mendeljeva Đurića zvanog Mane, emitovan je video-snimak dešavanja u Potočarima 13. jula, na kojem Đurić govori holandskom oficiru iz sastava UNPROFOR-a da pošalje ljude “dole, da vide hoće li ići još neko”.

“Kada sam razgovarao sa Mikijem i Manetom, oni su mi naznačili da su nadležni za situaciju i da moramo osloboditi put radi transporta izbjeglica”, kazao je holandski pukovnik Eelco Koster.

Nekoliko svjedoka, uključujući pripadnike UNPROFOR-a, potvrdilo je da su odvojeni muškarci odbacivali dokumente i druge lične stvari, te da se dogodilo više ubistava u Potočarima, uključujući grupu od 15 do 20 muškaraca. Svjedok Velomir Gajić kazao je da je Jević u Potočarima usmjeravao autobuse koji su vozili civile prema Kladnju, a da je, dok su išli prema Konjević Polju, vidio zarobljenike i nekoliko leševa.

“Na dijelu puta sreli smo komandira Neđu Milidragovića. Na poljani su bili zarobljenici i Duško je rekao da se ti ljudi pošalju autobusima kad naiđe”, ispričao je Gajić, koji je tada bio Jevićev vozač.

Photo: Stock

Sporadična ubistva

Svjedoci su rekli da su pripadnici Centra za obuku bili raspoređeni na putu Konjević Polje – Bratunac, gdje su im se predavali muškarci iz šume. Svjedoci Tužilaštva BiH su naveli da su se duž puta događala sporadična ubistva muškaraca, a svjedoci Odbrane su tvrdili da je na njih iz šume otvarana vatra. Na putu su se, prema svjedočenjima, događala sporadična ubistva. Zaštićeni svjedok S-123 je ispričao da je ranjen jedan pripadnik iz jahorinske jedinice kada su muškarci iz šume bacili bombu, a potom se predali, ostavljajući na zemlji lovačku i automatsku pušku.

“Naišao je jedan i pitao: ‘Zašto ih ne ubijete? Čija je puška?’ Jedan od njih se javio i on je uzeo tu pušku i pucao mu u predjelu grudnog koša. Čovjek je odletio nazad, a noge su mu ostale. Na drugog zarobljenika je ispucao cijeli rafal”, prisjetio se svjedok i dodao da prilikom ubistva nije vidio nikoga od starješina, ali da smatra da su vjerovatno bili upoznati s tim.

Vještak Radovan Radinović sačinio je nalaz i mišljenje na zahtjev Odbrane, pojasnivši da su izdvajanje vojno sposobnih muškaraca u Potočarima i zarobljavanje lica koja su bila u proboju ka Tuzli bile legitimne aktivnosti po vojnim pravilima.

“Ne prihvatam da je bilo prisilnog premještanja civila od VRS-a. Postoji izjava oficira UN-a da je njihova odluka da se izmjeste civili iz Srebrenice”, rekao je Radinović.

Vojni posmatrač Joseph Kingori je kazao da su prvobitno snage UN-a ponudile da se izvede bošnjačko stanovništvo iz Srebrenice, dodavši da je general Ratko Mladić rekao da će on to obaviti. Kingori je istaknuo da pripadnici Holandskog bataljona u sastavu UNPROFOR-a nisu aktivno učestvovali u evakuaciji stanovništva, već da su se brinuli za sigurnost. Odbrana je tokom dokaznog postupka pokušala dokazati da su optuženi obavljali legitimne policijske poslove i da nisu mogli znati za plan pogubljenja muškaraca, prilikom čega su, prema Tužilaštvu, bili svjesni da će vojno sposobni muškarci biti pogubljeni.

Odbrana je uložila dokaze o snabdijevanju oružjem Srebrenice kao zaštićene zone Ujedinjenih nacija (UN), te nastojala dokazati da je kolona muškaraca koji su se kretali kroz šumu bila legitimni vojni cilj s obzirom da su u njenom sastavu bili pripadnici 28. divizije ABiH. Vještak Richard Butler, kojeg je predložilo Tužilaštvo BiH, kazao je da zaštićena zona Srebrenica nije bila demilitarizovana, te da je 28. divizija ABiH bila legitimni cilj, i da procjene govore da “ima između 2.000 i 4.000 osoba koje su poginule a koje se dovode u vezu sa kolonom”.

Pripadnici Holandskog bataljona u sastavu UNPROFOR-a nisu aktivno učestvovali u evakuaciji stanovništva: Joseph Kingori, vojni posmatrač                       PHOTO: Ron Haviv

Dokazni postupak Tužilaštva obilježilo je odustajanje većeg broja svjedoka od izjava koje su potpisali u istrazi. Tužilac im je predočavanjem iskaza nastojao “osvježiti pamćenje”, a u završnoj riječi prokomentarisao je da su se ti svjedoci bojali krivičnog gonjenja, kao i da se suđenje odvijalo u “vrijeme kulminacije napada na Tužilaštvo BiH”. Obrazlažući zbog čega negiraju izjave date u istrazi, više svjedoka je navelo da su ih pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) navodili i prisiljavali da nešto kažu.

“Derao se: ‘Kako nisi vidio, morao si da vidiš.’ (…) Izmišljao sam jer više nisam znao šta da kažem. Samo sam molio Boga da se sve to završi”, rekao je Nebojša Aleksić.

Četvorici bivših pripadnika Centra za obuku na Jahorini suđenje je počelo u aprilu 2010. godine. Prema izvedenim dokazima, pripadnici Centra bili su lica iz BiH koja su u ljeto 1995. godine uhapšena u Srbiji i, nakon obuke na Jahorini, upućena na teren na područje Srebrenice.

24.05.2012.

NASHI PREDSJEDNICI: OBRIJANI, A BRADATI

Posle izbora: Četničićem ću te, četničićem ćeš me

Naši predsednici: Obrijani, a bradati

 

A nije crno kao što neki misle samo zato što je Tomislav Nikolić izabran za predsednika. Imali smo i gore. Sećam se izvesnog Lilića, Milutinovića, Ćosića, Koštunice. Što je Toma gori od njih? Svi su iz iste kace, samo Tomu još nismo isprobali. Po onome što se dešava i što izjavljuje, biće da želi da se uklopi u savremene trendove. Uostalom, zar nije rekao da ga zanima pridruživanje Srbije EU. Što bih njemu verovala manje nego Tadiću koji nije ispunio ništa od onoga što je obećao i što je tvrdio da upravo radi, ne bismo li postali deo EU. Toma je kao nacionalista? Zar Tadić nije? Pa sve ukazuje da je isti i militantniji od Nikolića. Doduše nije nikad bio četnički vojvoda, ali je lično pričao da mu je deda bio četnik i poštovao je četnike toliko da ih je za njegova mandata izjednačio sa partizanima. Obožavao je čika Dobricu i nije imao ni reč primedbi ni na jednu njegovu nacionalističko-šovinističku baljezgariju

U ponedeljak nakon izbora po prvi put u poslednje četiri godine, probudila sam se sa izvesnim osećanjem olakšanja i mira. Neobjašnjivo, s obzirom da nisam glasala ni za Nikolića, ali ni za Tadića. Jednostavno sam precrtala oba kandidata, nadajući se da će se dogoditi nešto što će spustiti napuhanu i bahatu vlast na zemlju, vlast koja je urnisala i izigrala kad god je mogla najvažnije demokratske principe. Da se razumemo, uopšte nisam oduševljena budućim neminovnim promenama, ali se nadam da će makar simbolično biti kakve-takve kontrole onih koji će vladati. Dosta je bilo očigledne uzurpacije i zloupotrebe vlasti na svim nivoima. Vlast koja ne preza da krši zakone i Ustav mora da propadne. Oni koji su u svojim rukama držali sve poluge vlasti i tu vlast zloupotrebljavali, trebalo bi ne samo da budu smenjeni, već i da odgovaraju za svoje u suštini kriminalne postupke.

Na šta liči naše sudstvo? Kakva je to reforma sudstva u kojoj se sudijama diktira kako da sude, a procesi traju godinama? Država u kojoj nema pravde i nije država već privatni brlog političara. Nije čak ni totalitarna, pa da znamo sa čim treba računati, već volšebna, izmišljena tvorevina vlastodržaca u kojoj su pomirene nepomirljive činjenice, žrtve i krvnici, desničari i levičari, tvorevina u kojoj vladaju i određuju našu sudbinu lopuže i manipulanti. Poslednjih deset godina Srbija nije ni ličila na ozbiljnu državu nego na cirkus. U toj državi-cirkusu glavnu reč su vodili žongleri i klovnovi. Uostalom, cirkus smo gledali svakodnevno. Na svakom koraku susretali se sa kriminalnom privatizacijom i krađom državne imovine, a vlast se sve vreme ponašala kao da je sve u redu. Nezaposlenost i beda su na svakom koraku.

Na šta liči naše zdravstvo koje je najgore u Evropi, a prosečan vek građana 41 godinu! Sada se u Srbiji umire zbog nemogućnosti lečenja i banalnih bolesti. Lekarima opšte prakse je zabranjeno da prepisuju lekove koji se navodno dobijaju samo od specijalista. Dok dočekaš da stigneš kod specijaliste već si laku noć, a lekar koji ti prepiše lek za srce, stomak, smirenje, ili bilo šta što je neka budala u Ministrastvu zdravlja propisala da ne sme, ima da plati kaznu do sto hiljada dinara! A trenutni ministar zdravlja - patolog nam se onomad šetkao po Srbiji nudeći se da nam bude predsednik države. Nije sposoban da reši elementarne probleme koje je neki bivši kreten smislio, da počisti gomilu gluposti za njim, a kamoli da bude predsedavajući bilo čega.

Na šta liči školstvo i zašto su naša deca i đaci najneobrazovaniji u Evropi? Poslednji su u svemu, u odnosu na svoje vršnjake od znanja do pismenosti. Dinkić u Vojvodini nije prešao cenzus! Naravno, posle toliko laži obmana, ponižavanja i čerupanja. Imao je divnu, skupu kampanju, ali nije vredelo, bar ne tamo gde se nadao da će proći. U laži su kratke noge. Da se samo lečio po pravilima koje je smislio njegov ministar Tomica, bio bi sigurno bolestan, ili nedajbože izubijan onom lopatom kojom su lečeni narkomani u manastiru Suva Reka.

Photo: Fadil Šarki

I pored toga svi akteri i sve stranke su se trudile iz petinih žila da se predstave u dobrom svetlu. Kao da su građani budale i ne znaju ko ih zajebava i ko im krade živote, ko ih je doveo do ivice provalije i propasti. Sve je u ovoj izbornoj kampanji bilo toliko jadno i providno da me čudi što su građani uopšte i izašli na izbore. Ipak DS je u Vojvodini odnela najveći broj glasova i osvojila dovoljan broj mandata da može formirati vladu. Nije čudo, jer su radili svoj posao u datim uslovima najbolje što se može. DS je u Novom Sadu dobio još jedan mandat od građana, a građani Vojvodine prešli preko večitih, Tadićevih uvreda, znajući da će mu oni na koje računa i kojima se uvek udvarao na najgori mogući način smrsiti konce.Tako je i bilo. I šta sada? DS ima šta ima, a za BorisaTadića bi bilo najbolje da ode u opoziciju, a formiranje vlade prepusti nekom drugom. Niko više nema snage da gleda, sluša i podržava nesposobnjakoviće i poltrone. Građanima je svega preko glave. Bivši su uništili su sve čega su se latili. Institucije su potpuno sjebane, a o medijima da ne govorim. Toliko su pod kontrolom vlasti da nisu ni objavili da je DS izgubila izbore. I ne samo to, skoro svi su u vlasništvu DS i njihovih tajkuna. Sve su novine iste i sve se uređuju iz jednog centra, pretpostavljam kruga školskih drugova, ili društva sa basketa bivšeg predsednika.  Politički analitičari koje je, pretpostavljam, plaćao DS uzvrpoljili se, pa čekaju dalje instrukcije i nabadaju tj. spinuju za opciju da nam Tadić bude novi premijer. Pa ni ovo što je do sada radio nije bio u stanju da radi kako treba, a kamoli da bude premijer. Ne kažem da ćemo sutra dobiti boljeg, ali nada umire poslednja. Možda nam se posreći, u šta sumnjam, ali neka se pokaže još neko ko veruje da bi mogao da promeni bilo šta na bolje.

Photomontage: KANDAhar

Shodno svom umerenom i naivnom osećaju za demokratiju, Vojvođani su i ovaj put stisli zube i glasali za DS. Još da Pajtić ima slobodnije ruke i da ga ne dave zmije iz Beograda, ne bi sve bilo tako crno. Samo da Toma nije zlopamtilo i ne krene da udara packe. A nije crno kao što neki misle samo zato što je Tomislav Nikolić izabran za predsednika. Imali smo i gore. Sećam se izvesnog Lilića, Milutinovića, Ćosića, Koštunice. Što je Toma gori od njih? Svi su iz iste kace, samo Tomu još nismo isprobali. Po onome što se dešava i što izjavljuje, biće da želi da se uklopi u savremene trendove. Uostalom, zar nije rekao da ga zanima pridruživanje Srbije EU. Što bih njemu verovala manje nego Tadiću koji nije ispunio ništa od onoga što je obećao i što je tvrdio da upravo radi, ne bismo li postali deo EU. Toma je kao nacionalista? Zar Tadić nije? Pa sve ukazuje da je isti i militantniji od Nikolića. Doduše nije nikad bio četnički vojvoda, ali je lično pričao da mu je deda bio četnik i poštovao je četnike toliko da ih je za njegova mandata izjednačio sa partizanima. Obožavao je čika Dobricu i nije imao ni reč primedbi ni na jednu njegovu nacionalističko-šovinističku baljezgariju. Mene najviše brinu Nikolićevi koalicioni partneri i društvo koje se okuplja oko ideje „domaćinske Srbije“. Brinu me nacionalisti i kvazipatriote koji su se već isprobali na političkom polju. Brine me da u SNS ne nadvladaju primitivci iz zadnjih redova. Brine me militantno i ortodoksno sveštenstvo koje će se začas naći na strani pobednika.

Nažalost, posle ovih izbora u Srbiji su pobedili inat i osveta. Nije strašno kad znaš da su osvetu popili oni koji je zaslužuju.

24.05.2012.

SRBIJA POSLIJE TADICHEVOG PORAZA: TRENUTAK ISTINE

Srbija posle Tadićevog poraza

Trenutak istine

 
Neverica, šok, zaprepašćenje: Dragan Šutanovac i Dragan Đilas u trenutku Tadićevog poraza
Neverica, šok, zaprepašćenje: Dragan Šutanovac i Dragan Đilas u trenutku Tadićevog poraza
Photo: Stock

Izgleda da je dovoljno birača shvatilo da manje zlo stvarno ima tendenciju da briše razlike između sebe i većeg zla, i da se večnim glasanjem za manje, a zapravo sve veće, zlo, cementira i perpetuira situacija u kojoj se birač, ucenjen strahom, prinuđuje da večno glasa jedno isto

Postizborna analiza: Srđa Popović
Photo: LA

Zamalo da Boris Tadić osvoji i treći, protivustavni mandat. Trebalo je da to bude rutinska operacija.

Prvo, odnekud namaknete 34 miliona evra, zakupite sate i sate televizijskog vremena (štampane medije ionako već potpuno kontrolišete), unajmite najbolju marketinšku ekipu i preplavite javni prostor svojim telegeničnim osmehom i preozbiljnim (strogim ali pravednim), samouverenim državničkim poziranjem.

Drugo, pazite da se u kampanji ne dotaknete neprijatnih problema niti načina za njihovo rešavanje. To bi građane nepotrebno uznemirilo. Umesto toga, što češće ponavljate sugestivnu frazu “ja kao predsednik”.

Treće, zastrašite građane Većim Zlom. Bez mene ova zemlja će se suočiti sa Katastrofom. Biće zaustavljen meteorski put Srbije ka Evropskoj uniji, napuštene zahuktale reforme a i Danijeli će otkazati investicije. Ne isključuje se ni rat! Dok s druge strane, s Tadićem imate – sigurnost.

SIGURNOST VS. SLOBODA

Kada je tražio drugi mandat (2008) Tadićev slogan bio je stabilnost. Milošević je onomad pozivao birače da glasaju za SPS, jer “s njima nema neizvesnosti”. Šešelj je, u sličnim prilikama, priznavao da su “svi loši”, ali da su radikali “najmanje loši”. Oni koji su zagrabili komad vlasti, moći, materijalnih dobara, prirodni su protivnici svake promene i veliki neprijatelji neizvesnosti.

To jest – slobode.

Neizvesnost je samo druga reč za slobodu. Sigurnost i sloboda su nespojive. Slobodno tržište je esencija neizvesnosti. Konkurentska borba je puna neizvesnosti. Slobodni demokratski izbori su neizvesni. Nasuprot tome, totalitarni režimi su sigurni, naročito kada se konkurencija potrpa u zatvore ili još bolje fizički uništi.

Mario Kopić (Peščanik, “Gospodarenje i gospodari“, 06. maj 2012) to dobro opisuje: “…zemlja i ljudi stoje pod izravnom komandom političke elite koja se silom štiti od demokratskih procesa i gospodari svim izvorima života. Ona osigurava reprodukciju na svom teritoriju, a odnose sa svijetom strogo kontrolira isključivo na osnovu vlastitog rezona. Paternalistička nad-država (partokratija – prim S.P.) se bavi proizvodnjom i raspodjelom, obrazovanjem, naukom, kulturom i svim drugim odnošenjima sa svijetom. Svi pokušaji autonomnih civilnih inicijativa u tim domenima okarakterizirani su kao šverc, kriminal, ideološka aberacija i tome slično.”

Prilikom poslednjih izbora, Demokratska stranka, sam Tadić, njihovi birači i njihovi mediji, širili su ideju da njihovi konkurenti ne smeju pobediti. Ne da ne mogu pobediti ili da ne bi bilo dobro da pobede, već bukvalno da ne smeju da pobede. I normalno, kada se to ipak dogodilo, drže se kao da se desilo nešto moralno nedopustivo. Profesorka Zagorka Golubović je zaključila da je za rezultat izbora kriv narod i zapretila mu da će emigrirati.

Vidimo se u nekom drugom filmu: Boris Tadić, odlazak
Photo: Beta

Neshvatljivo je da se poražena strana sada pita: gde su naša 2 procenta koji su nam nedostajali da pobedimo? Njihova dva procenta?! Odakle im uopšte ideja da su imali ta dva procenta? Verovatno u to veruju jer su ih imali na prošlim izborima, ali su oni, eto, negde nestali. Izgleda da im ne pada na pamet da se izbori periodično održavaju upravo zato da bi se proverilo da li je došlo do promene u podršci pojedinim strankama i kandidatima. Niko današnjim gubitnicima nikada nije obećao da će ih podržavati “dok nas smrt ne rastavi”.

Biračima koji su propustili da glasaju za “sigurnost”, sada se paternalistički soli pamet da “nisu mislili na posledice”. Ne, pre bi se moglo reći da Demokratska stranka i Boris Tadić nisu mislili na posledice.

POSLEDICE

Današnji gubitnici kao da nikada nisu stvarno shvatili ključnu demokratsku ideju smenjivosti vlasti. Pošto su smatrali da su im birači iz izbora 2008. zagarantovani, u protekle četiri godine, vođeni željom da prošire bazu, počeli su da vrbuju birače svojih protivnika. Činili su to uglavnom klizeći udesno, prema nacionalističkim opcijama. Pritom nisu mislili da to može imati ikakve posledice na njihovu zagarantovanu bazu.

Nisu mislili na to ni kada je donošena Deklaracija o Srebrenici, iz koje je izbačena reč genocid, sve samo da se ne bi zamerili strankama i protivnicima koji genocid negiraju. Nisu mislili na to ni kada su, što i danas čine, Kosovo nazivali južnom srpskom pokrajinom, i obećavali “očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije”, ni onda kada su, sa puno uvažavanja, podržavali Dodika, čoveka koji radi na dezintegraciji BiH, ni onda kada su potpisivali Deklaraciju o nacionalnom pomirenju sa SPS-om, strankom koja se nikad nije jasno i potpuno odrekla svoje prošlosti i svoga predsednika Miloševića, ni onda kada su izjednačavali “dva bola”, bol za Miloševićem i bol za Zoranom Đinđićem. Nisu mislili na to ni kada su pomogli Tomislavu Nikoliću i bivšim radikalima u neiskrenom presvlačenju u Evropejce, ni onda kada su ćutali o političkoj pozadini atentata na Đinđića, ni kada su izjednačili četnički i partizanski pokret, fašizam i antifašizam, ni onda kada su, preko državnih organa, započeli proces rehabilitacije kvislinga Draže Mihailovića.

Šta sad da radim: Boris Tadić, nezaposlen
Photo: Tanjug

Nisu razmišljali o posledicama svojih postupaka ni onda kada su tolerisali besprimernu korupciju u sopstvenim redovima. Računali su da “naši birači” to neće primetiti jer je uspostavljena puna kontrola nad medijima. Nije bilo svesti da je kontrola nad medijima često kontraproduktivna: kada iz javnosti ne dobije potreban fidbek koji bi doveo do korekcije ponašanja, kontrolor se polako uspavljuje, umrtvljuje. Više su se oslanjali na naručena i frizirana ispitivanja javnog mnjenja. A ona su ovde notorno nepouzdana, i to bar iz dva razloga: prvo, kako neko reče, ovde ljudi lažu i u anonimnim anketama, i drugo, agencije imaju komercijalni interes da naručiocu donesu dobre vesti.

Nisu vodili računa o svojim stvarnim, dugoročnim rezultatima i odgovornosti koju imaju kao stožerna stranka, stranka koja je praktično na vlasti od 5. oktobra do danas. Opšte je mišljenje da su na ovim izborima pobedile stranke i ljudi koji su poznati kao nekadašnji nosioci Miloševićevog režima. Njihovom uspehu, kao što smo rekli, najviše je doprinela Demokratska stranka i sam Boris Tadić, uveravajući nas da su se svi oni temeljno promenili.

Nestao kad je narodu najviše potreban: Oliver Dulić, bivši ministar
Photo: www.pressonline.rs

Posle izbora 2008. godine, ministar u novoj vladi i visoki funkcioner DS-a, Oliver Dulić, obavestio je javnost da ne isključuje mogućnost neke buduće koalicije Demokratske stranke i sa radikalima. Svi znamo, iz ličnog iskustva, da se ljudi ne menjaju baš tako lako, a, iako se promene, moraju dugo snositi posledice svojih ranijih grešaka. Ukoliko su te greške bile velike, kao što je slučaj sa strankom SPS-a i radikala – i zauvek. To Demokratska stranka nije shvatila. Ili je shvatila ali nije imala snage da se odupre. U ovom drugom slučaju, mesto joj je bilo u opoziciji, dakle ovde gde se praktično danas i nalazi.

Belim listićima, i svima onima koji su propustili da na poslednjim izborima glasaju za demokrate i Tadića, danas se prigovara da nisu dovoljno vodili računa o posledicama svog postupka, odnosno o dolasku Tomislava Nikolića na vlast. Ne, ne, ne, upravo je obrnuto, demokrate i Tadić su bili ti koji su morali, a nisu, voditi računa o posledicama svoje politike. U suprotnom, morali bi se složiti sa Zagorkom Golubović, kriv je narod.

MANJE ZLO I TREĆI PUT MEĐU SRBIMA

Gubitnici ovih izbora uzrok svoga poraza mogu tražiti u slepilu za dve notorne činjenice: prvo, u demokratiji je vlast smenjiva, što su oni zaboravili, i drugo, neke ljude možete lagati neko vreme ali ne možete lagati sve ljude sve vreme i na sve teme.

Čudno je da su to smetnuli s uma, kada su već na prošlim izborima bili opomenuti. Izvinjavam se što ću citirati samog sebe; već 2008. je na sajtu Peščanika bila otvorena rasprava o smislenosti glasanja za manje zlo: “Tokom poslednjih predsedničkih izbora među posetiocima ovog sajta, a i unutar jednog manjeg segmenta biračkog tela, pojavila se sumnja u filozofiju biranja „manjeg zla“. Protivnici te mudrosti iznosili su argument (a) da nije uvek lako proceniti šta će se u budućnosti pokazati kao manje zlo; (b) da treba glasati samo za ono što smatrate dobrim; (c) da glasanjem za „manje zlo“, ipak glasate za neko zlo; (d) da glasanje za „manje zlo“ znači kapitulaciju pred okolnostima koje treba menjati, to jest perpetuiranje situacije u kojoj ćete uvek biti ucenjeni strahom od „većeg zla“. S druge strane, dolazio je „pragmatični“, „realpolitički“ argument: pa ne možemo dozvoliti da Radikali dođu na vlast.”

Iz ovoga vidimo da su argumenti na obe strane i tada bili identični današnjima. Glavni argument demokrata je i tada bio da njihovi protivnici ni po koju cenu ne smeju da dođu na vlast. I onda, kao i danas, postavlja se pitanje – čemu uopšte izbori?

Tekst koji sam gore citirao završava se sledećim zaključkom: “Tako „manje zlo“ (DS) u hodu redefiniše šta je „veće zlo“ od koga nas navodno spasava. „Veće zlo“ je prvo bio Milošević, pa Koštunica, pa Šešelj, pa Toma Nikolić, pa je to sada još samo Dragan Todorović. „Manje zlo“ su u međuvremenu postali Ivica Dačić i Toma Nikolić. Tako se kuva žaba. „Manje zlo“, kada ga jednom izaberete, ima tendenciju da briše razlike između sebe i „većeg zla“.”

Izgleda da je dovoljno birača shvatilo da manje zlo stvarno ima tendenciju da briše razlike između sebe i većeg zla, i da se večnim glasanjem za manje, a zapravo sve veće, zlo, cementira i perpetuira situacija u kojoj se birač, ucenjen strahom, prinuđuje da večno glasa jedno isto.

Međutim, Demokratska stranka izgleda nije shvatila ništa.

Ti divni dani kad smo bili na vlasti: Dragan Šutanovac i Boris Tadić
Photo: BETA/MILAN OBRADOVIĆ

U svom poslednjem govoru, nakon objavljivanja rezultata, Tadić je tobož priznao da prihvata ličnu odgovornost za izborni poraz, ali nam, naravno, nije objasnio – odgovornost za šta, za koji konkretni postupak, za koju grešku? Umesto toga, objasnio nam je da je svemu kriva svetska ekonomska kriza. Kao i da širom Evrope padaju vlade. Drugim rečima, to je glavni uzrok poraza, a ispada i jedini. On je tobož odgovoran ali su ga u stvari srušile objektivne okolnosti koje su van njegove kontrole.

Tadić nam nije rekao u čemu je on lično pogrešio, ali je zato stigao da nam objasni da kod stručnjaka u Srbiji vlada nizak nivo razumevanja politike, i požalio se da nije imao podršku intelektualne javnosti. Morao je da doda kako se ne oseća odgovornim “za sve te stvari” koje mu prigovaraju “politički intelektualci”. Dakle, intelektualna javnost i intelektualci. I eto nas kod belih listića, koji nisu razumeli posledice zbog niskog nivoa razumevanja politike. Njegov sportski, ponosni duh nije mu dozvolio da to jasnije artikuliše. Uostalom, to će učiniti njegovi partijski vojnici i njegovi mediji. Međutim, oni do danas nikako da se dogovore je li efekat belih listića bio beznačajan ili presudan.

BELI LISTIĆI

Ako je efekat BL bio beznačajan, ne vredi ga ni pominjati. A još manje vredi razjareno ga zasipati pogrdama. To je sasvim neadekvatno.

Oni koji, pak, tvrde da je bio presudan, morali bi da shvate da su beli listići samo poseban slučaj apstinencije. Beli su apstinenti koji su se potrudili da objasne razloge svoje apstinencije – to jest da ne mogu da veruju nijednoj ponuđenoj opciji i da ne žele da snose odgovornost za izbor pogrešnih ljudi i stranaka. Normalno je pretpostaviti da su takvi ili slični razlozi postojali kod velikog broja apstinenata (“svi su mi se smučili, s njima se ničemu ne nadam”). Svi su apstinenti, u tom smislu, bili “presudni”. Ili još jednostavnije – gubitnici su poraženi jer za njih nije glasao dovoljan broj birača. “Presudno” je bilo što su neki glasali za naprednjake i Nikolića, i što neki uopšte nisu glasali ili su glasali nevažećim listićima.

Svako je glasao tako kako je glasao, po svojoj savesti i iz sopstvenih motiva. Samo slepa frustracija gubitnika insistira na tome da pronađe “krivca”, to jest žrtveno jagnje, kojim će opravdati svoj poraz. Izgleda da je iluzorna bila nada da će oni iz tog poraza nešto naučiti. Možda idući put.


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI
Kako je Sarajevo-x.com postao Klix.ba
Kao što je već poznato, najposjećeniji bosanskohercegovački internet-portal Sarajevo-x.com od 2. aprila je postao Klix.ba. Pozitivne reakcije nisu bile očekivane, jer svaka promjena imena izaziva negodovanje, ali činjenica je da je posjećenost portala prvog dana rebrandinga porasla za 20 posto u odnosu na uobičajenu.

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
8342097

Powered by Blogger.ba