Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

12.11.2018.

DODIKOVA NEOGRANIČENA VLADAVINA BEZ OPOZICIJE?

12.11.2018.

ŠOKANTNI DETALJI IZ OPTUŽNICE PROTIV AUTOMAFIJE U BiH

ŠOKANTNI DETALJI IZ OPTUŽNICE PROTIV AUTOMAFIJE U BiH: Kako su automobile prebacivali u Srbiju skelom preko Drine, prisluškivali policiju i....

Ukradenih 200 automobila, a gotovo svaki slučaj - slučaj je za sebe. Za otkup su tražili od hiljadu do pet hiljada eura. Pojedine rastavljene automobile znali su prodavati i za 500 eura. Određene automobile prevozili su preko državnih graničnih prelaza, neke ilegalnim putevima - skelom preko Drine ili do Rudog pa dalje makadamskim putem preko Crnog vrha, Crne Rijeke i sela Štrpci.


ŠOKANTNI DETALJI IZ OPTUŽNICE PROTIV AUTOMAFIJE U BiH: Kako su automobile prebacivali u Srbiju skelom preko Drine, prisluškivali policiju i.... - 1









.......................

Čitanjem optužnice u Sudu Bosne i Hercegovine nastavljeno je suđenje u predmetu Cicović i dr. - slučaju poznatijem kao “Volan”. Radi se o najvećoj optužnici za autokriminalu Bosni i Hercegovini. Postupajući tužilac zatražio je mjeru pritvora za optuženog Branislava Gordića, te mjere zabrane sastajanja za sve optužene sa svjedocima u ovom predmetu.

Svi optuženi iz slučaja “Volan” u sudnici 6. slušali su čitanje obimne optužnice koja ih tereti da su kao organizovana kriminalna grupa krali skupocjene automobile. Preciznije, zadokumentovanih 200 automobila u periodu 2011-2017. Cjelokupna grupa sastavljena od pripadnika iz oba bh. entiteta, prvobitno njih 27, nakon razdvajanja predmeta – 25, u zavisnosti od mjesta boravka djelovala je rascjepkano – u grupe sa Pala, iz Mokrog, Ilidže i Istočne Ilidže, te zapadne Hercegovine. Automobile su krali, skrivali, iznuđivali otkup, rastavljali u dijelove, krijumčarili i prodavali, između ostalog i na teritoriju Srbije, Hrvatske, Crne Gore. A na koji način - detaljno je saopštio tužilac.

"Na način da su koristeći ranije otuđeno motorno putničko vozilo tzv. “borbenjak” na koji su prethodno postavljali lažne registarske oznake ili drugo vozilo velike snage motora, često naoružani vatrenim oružjem, opremljeni kapama tzv. fantomkama ili drugim kapama, te radio stanicama podešenim na službene policijske frekvencije kako bi mogli pratiti kretanje policijskih službenika obilazili parking prostore, garaže i druga mjesta na kojima su građani ostavljali svoja vozila", kazao je Džermin Pašić, tužilac Tužilaštva BiH.

Optužnicom je opisan i način izvršenja krivičnih djela.

“Da bi pronalaskom odgovarajućih putničkih motornih vozila upotrebom podesnog alata otvarali vrata, a potom ih upotrebom tzv. dekodera ili uz korištenje procesora ranije otuđenih vozila i na druge načine stavljali u pogon, nakon čega su uz pratnju vozila s kojima su dolazili na mjesto izvršenja odvozili na prethodno pripremljene i skrivene lokacije na području Pala, Sokoca, Mokrog, Lukavice, Sarajeva i drugih lokacija na području oba entiteta", dodao je tužilac Pašić

Ukradenih 200 automobila, a gotovo svaki slučaj - slučaj je za sebe. Za otkup su tražili od hiljadu do pet hiljada eura. Pojedine rastavljene automobile znali su prodavati i za 500 eura. Određene automobile prevozili su preko državnih graničnih prelaza, neke ilegalnim putevima - skelom preko Drine ili do Rudog pa dalje makadamskim putem preko Crnog vrha, Crne Rijeke i sela Štrpci.

Većina optuženih iz ovog predmeta na suđenje je došla sa slobode, pet optuženih je u pritvoru. Tužilac je zatražio mjere zabrane sastajanja svih optuženih sa svjedocima u ovom predmetu. Obrazložio je to policijskim izvještajima o zastrašivanju, pritiscima i napadima na određene svjedoke ili članove njihovih porodica. Mjera pritvora predložena je i za optuženog Branislava Gordića zbog opasnosti od počinjenja novog krivičnog djela. Tužilac Pašić obrazložio je to nedavnim policijskim akcijama na području Sokoca, nakon ubistva dva policajca u Sarajevu, kada su u prostorima koje koristi Gordić pronađeni određeni autodijelovi.

"Mislim da Tužiteljstvo vrši značajan pritisak i na Sud, a naravno i na obranu koristeći ovu užasnu tragedju koja se desila ubojstvom ova dva policajca. Obrana i tužiteljstvo moraju biti u potpuno ravnopravnom položaju u odnosu prema sudu", kazala je nakon ročišta Nada Dalipagić, advokat optuženog Joze Markića.

"Ja sam apelovao da svi sačuvamo zdrav razum, da ipak zaštitimo ljude u sudnici onako kako to nalaže Evropska konvencija o vođenju fer i pravičnog postupka, a da pri tome ne umanjimo intencije da se počinioci pronađu. Svi znamo da to treba uraditi, ali to ne treba raditi na uštrb prava, pa i okrivljenika", istakao je Vlado Adamović, advokat optuženog Enisa Mandala.

Naredno ročište u ovom predmetu zakazano je za četvrtak – 15. novembra. Nastavlja se čitanjem optužnice.

  • velk

    Prije 2h

    sta je sa mafijom iz Travnika i Viteza???? cekate da i oni ubiju nekog ... pa da onda hvatate ko fol... ili ovi placaju dobru zastitu??
    hajmo novinari... i u vitezu i travniku ima ucijena...a sve povezano sa viteskom policijom...radite nesto otkrijte toplu vodu...

  • v

    velk

    Prije 2h

    to je otpad od ljudstva... zadnji olos...



12.11.2018.

IVO JOSIPOVIĆ O SRAMNOJ PRESUDI ZLOČINCU HVO-A MARKU RADIĆU

JOSIPOVIĆ O SRAMNOJ PRESUDI ZLOČINCU HVO-a: "Zagrebačka kazna za Radića premala i nerazmjerna težini zločina"

Hrvatski pravnik i bivši predsjednik Ivo Josipović kazao je za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) da odluka Suda u Zagrebu o smanjenju zatvorske kazne za bivšeg oficira Hrvatskog vijeća obrane Marka Radića ne odražava težinu njegovog zločina.


JOSIPOVIĆ O SRAMNOJ PRESUDI ZLOČINCU HVO-a: 'Zagrebačka kazna za Radića premala i nerazmjerna težini zločina'






...............

Sud je u oktobru skratio Radićevu kaznu za zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima na području Mostara u Bosni i Hercegovini, jer hrvatski pravni sistem ne prepoznaje koncept “udruženog zločinačkog poduhvata”.

Presudom Suda u Zagrebu izmijenjena je presuda bosanskog Državnog suda u Sarajevu, kojom je Radić prvobitno bio osuđen u martu 2011. Zagrebački sud se složio da preuzme izvršenje presude Suda BiH nakon što je ministar pravde BiH dozvolio Radiću da kaznu služi u Hrvatskoj.

“Osobno smatram da su kaznena djela koja je Županijski sud u Zagrebu prihvatio kao temelj za nastavak izvršenja kazne u Hrvatskoj toliko teška da je novoutvrđena kazna premala i nerazmjerna težini zločina”, izjavio je Josipović za BIRN.

“Usporedba koju je sud napravio navodeći kazne iz nekih drugih presuda sudova u Hrvatskoj čini mi se problematičnom zbog toga što nije samo pravni opis djela taj koji opredjeljuje visinu kazne, već u znatnoj mjeri izrečenoj kazni doprinosi i činjenični opis kaznenog djela”, dodaje on.

Osuđujuća presuda protiv Radića donesena u Sarajevu imenuje ga kao učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Međutim, prema riječima Josipovića, presuda donesena u Zagrebu morala je sadržavati detaljnije pojašnjenje o nepostojanju ekvivalentnog koncepta u hrvatskom zakonodavstvu.

“Smatram da je Županijski sud u Zagrebu tvrdnju o nepostojanju pandana krivnje okrivljenika za opisana kaznena djela u hrvatskom zakonodavstvu trebao detaljno obrazložiti, a ne samo lakonski konstatirati da ga nema”, tvrdi Josipović.

“To tim prije što postoje tri oblika takozvanog udruženog (zajedničkog) zločinačkog pothvata od kojih se dva, bez ikakve sumnje, mogu podvesti pod odredbe hrvatskog kaznenog zakonodavstva o krivnji za sudioništvo u kaznenom djelu, odnosno o odgovornosti zapovjednika za zločine svojih podređenih”, dodaje on.

On nadalje primjećuje kako su prilikom izricanja kazni hrvatskim državljanima – sudionicima Domovinskog rata od 1991. do 1995. hrvatski sudovi izricali manje kazne, uzimajući kao olakotno upravo sudjelovanje u odbrani zemlje, ali kaže kako to nije primjenljivo u Radićevom slučaju.

“Na strani okrivljenika M.R. [Marka Radića], kada je riječ o Republici Hrvatskoj, takva okolnost, koliko je poznato, ne postoji”, rekao je on.

Presudom Državnog suda BiH utvrđeno je da je Radić, u svojstvu komandanta Prvog bjelopoljskog bataljona Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane, učestvovao u uspostavljanju zatvora i izdavanju naredbi za hapšenja i nezakonita zatočenja nekoliko desetina bošnjačkih civila, uključujući i žene, djecu i starije osobe.

U presudi se također navodi da je učestvovao u nezakonitom pritvaranju bošnjačkih muškaraca u logoru na Heliodromu.

Ti su ljudi odvođeni u selo Vojno kako bi obavljali prisilni rad, a držani su u brutalnim, ponižavajućim i nehumanim uvjetima u jednoj garaži i podrumu kuće u tom selu.

Nakon što je Radić osuđen u Sarajevu, njegov zahtjev da služi kaznu u Hrvatskoj umjesto u Bosni i Hercegovini je odobren. Međutim, odluka o odobrenju njegovog zahtjeva, a donio ju je ministar pravde BiH Josip Grubeša, izazvala je ogorčenje među bošnjačkim političarima.

Radić, koji je u zatvoru trebao ostati do 2027. godine, će biti pušten na slobodu do kraja ove godine, uzimajući u obzir period kazne koji je već odslužio.

(Detektor.ba/SB)

12.11.2018.

PONOVO KAMENOVANA KUĆA U NEUMU POČASNE KONZULICE BiH: KĆERKA ĐEMILE TALIĆ-GABRIEL UPLAKANA

PONOVO KAMENOVANA KUĆA U NEUMU POČASNE KONZULICE BiH: Kćerka Đemile Talić-Gabriel uplakana...

Ovaj put ona je bila odsutna, a u kući su se u momentu vandalizma nalazile njena majka i kćerka.


PONOVO KAMENOVANA KUĆA U NEUMU POČASNE KONZULICE BiH: Kćerka Đemile Talić-Gabriel uplakana...









..............................
Kuću Đemile Talić-Gabriel, počasnog konzula BiH u Australiji, u Neumu ponovo su kamenovali nepoznati počionioci.

Kako saznaju Nezavisne, oni su u nedjelju oko 19 časova kamenice bacali sa magistrale u tom gradu. Ovo je drugo kamenovanje njene kuće, a prethodni put bio je u noći između četvrtka i petka.

 Ovaj put ona je bila odsutna, a u kući su se u momentu vandalizma nalazile njena majka i kćerka.

 "Kćerka me uplakana nazvala i rekla da nam je neko opet kamenovao kuću sa magistrale", kaže ogročena Gabrielova. Izrevoltirana je činjenicom da neko ima toliko hrabrosti da kamenjem sa magistrale, koja je pritom vrlo prometna, gađa ciljano njenu kuću iako zna da je pod kamerama, ali ih napadač vješto izbjegava.

 "Nisam uplašena. Nazvala sam policijsku stanicu tražeći da rade svoj posao ili da dopuste nekom drugom da radi njihov posao, jer se u nekoliko dana dvaput desio potpuno isti incident na moju kuću", kaže Gabrielova.

Dodaje da je ovaj put bilo manje kamenica nego prvi put, a njena kćerka je poslije napada uplakana otrčala da vidi da li se baki nešto desilo.

 "Mene policija uopšte nije nazvala od onog prvog incidenta, dok ih ja preksinoć nisam nazvala. Komesar policije mi je rekao da će oni da pojačaju kontrole, ali iskreno i to me je izrevoltiralo. Nisam ja kriminalac, ne mora niko da me čuva, želim da počinilac bude pronađen. Ne bojim se, ali Neum je mala sredina, može se tome ući u trag ko bi to mogao biti, nije tu neko došao sa strane", kaže ona i dodaje da nema ideju ko bi to mogao biti.

Ljudevit Marić, portparol MUP-a HNK, juče nije odgovarao na naše pozive kako bismo dobili informacije šta policija preduzima povodom ovog slučaja.

12.11.2018.

DRAGO BOJIĆ : NAROD JEDNE STRANKE - STRANKA JEDNOG LICA

12.11.2018.

PROF.DR. SLAVO KUKIĆ O SASTANKU MILORADA DODIKA I DRAGANA ČOVIĆA : NE VJERUJEM DA NJIHOVA SARADNJA MOŽE BITI NA DOBRO OVE ZEMLJE

Profesor Kukić o sastanku Dodika i Čovića : Ne vjerujem da njihova saradnja može biti na dobro ove zemlje


Dragan Čović je samo instrument politike Milorada Dodika, poručio je u razgovoru za TV  N1 Slavo Kukić, univerzitetski profesor u Mostaru. Kao interesom Čovića i Dodika je ocijenio održavanje “status kvoa” u Bosni i Hercegovini.

“Temeljem iskustva, ne vjerujem da njihova saradnja može biti na dobro ove zemlje. Dojam je da kolo vodi Dodik, a da je Čović samo instrument njegove politike. Dok tako bude, Dodik će biti Čovićev partner”, rekao je Kukić komentarišući odnose između Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Smatra da partnerstvo između njih dvojice nije u interesu hrvatskog i srpskog naroda, već da je “paravan” za njihove lične interese, te je dodao:

“Osobno mislim da ih povezuju privatni interesi. Dodik je završio na američkoj crnoj listu i Čović predosjeća da bi mogao završiti na isti način. On je napravio zaokret u odnosu na zapadne centre moći i upozorio ih da se ne miješaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini. To sugerira na zaključak da je njegova ljubav prema zapadu splasnula i da bi partnera mogao tražiti u Moskvi”.

Prema njegovim riječima, najprirodniji partner Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice je Stranka demokratske akcije i formiranje vlasti na Federalnom i državnom nivou neće biti lako. Kukić je za N1 istakao i sljedeće:

“Osobno mislim da se Dodiku žuri da čim prije formira vlast, ali Čoviću ne jer mu stanje stvari u državi odgovara. Ako igdje zaškripi između njih dvojice, zaškripit će upravo tu”.

Osvrnuo se na izjavu Dodika da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine treba biti “epicentar” rekavši da ono to ne može biti i da je ta izjava pokazatelj da on želi koncentrisati vlast.

Kao interes Čovića i Dodika je naveo “status kvo” i naglasio je dva razloga zbog kojeg Čović treba pomoć Dodika.

“Jedan je ustavna rekonstrukcija zemlje koja bi mu zajamčila da ima neupitnu vlast i drugi je Izborni zakon kojim će ovjekovječiti vladavinu Hrvatske demokratske zajednice”, kazao je.

Kukić je izrazio nadu da će Hrvati u Bosni i Hercegovini “okrenuti leđa Čoviću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici”.

Ne misli da će novoizabrani članovi Predsjedništva zastupati interese građana Bosne i Hercegovine jer to nije bio slučaj i ranije.

Upravo je Čovića i Dodika okarakterisao kao “najštetnijim dvojcem” po Bosnu i Hercegovinu, a kao one koji žele dobro državi je naveo “tihu masu građana koji su liberalno orijentirani”.

U razgovoru za N1 se osvrnuo i na djelovanje stranaka građanske i lijeve orijentacije.

“Ne mislim da je važno pitanje tehničkog ujedinjena ovih stranaka u jednoj partiji. Važno je da zajednički djeluju. Ono što trenutno rade je dobar smjer“, podcrtao je Kukić i dodao da njihovo nastojanje da formiraju vlast u četiri kantona “stvara nadu kod građana”.

Govoreći o načinu na koji Centralna izborna komisija treba popuniti Dom naroda Federalnog Parlamenta, istakao je važnost da se to učini zakonito.

12.11.2018.

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ : MI, STO GODINA KASNIJE, NOVA PITANJA I STARI MONOLOZI

Aleksandar Trifunović: Mi, sto godina kasnije, nova pitanja i stari monolozi


Svaki rat je besmislen. Veliki rat vođen od 1914-1918 je i matematički bio besmisleniji od svih ratova kasnije.

Najveće bitke ovog rata nisu uticale na njegov krajnji ishod, ali su zato istorijskim udžbenicima zadali nezaboravne lekcije o rekordnom broju poginulih ikada.

Baštovana na ovoj fotografiji fotografisao sam kako brine o ružama na groblju cijelog britanskog bataljona u mjestu Péronne, u Francuskoj.

Na ovom mjestu, a na dan otvaranja bitke na Sommi 1. jula 1916. godine, britanska vojska je pretrpjela najgori jednodnevni borbeni gubitak u svojoj istoriji od gotovo 60.000 žrtava. Ukupni gubici ove bitke, koja je trajala od jula do novembra, na Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj strani premašuju broj od 1 100 000 ljudskih žrtava.

Ništa vezano za Veliki rat nije ovisilo o žrtvama u borbama na Sommi. Ništa!

Prostor sadašnje Bosne i Hercegovine je, kao i u svim velikim ratovima, i u Prvom svjetskom ratu služio kao veliki garnizon mlade vojske za tuđe ciljeve i ratove.

Mladost zemlje ratovala je svuda unaokolo za potrebe tadašnje austrougarske carevine.

U Italiji …

“Dolomiti su najljepše planine svijeta. Groblje. Pod svakim krstom počivaju dva vojnika, na svakom krstu dva imena i dva datuma smrti. Čitam. To je Balkan. Tanasković Mitar i Lutvica Murat, poginuli ili umrli 13. decembra 1917. godine, počivaju zajedno, u istom grobu. Sav besmisao, apsurdi i gluposti svih ratova i mržnji, a pogotovo našeg bosanskog, sve se stislo na jednom krstu, sa dva imena i istim datumom smrti…”, zapisala je u svom tekstu (http://bit.ly/1qlyOuu) za BUKU, Milijana Pavlović

Da ima imalo reda, ova zemlja bi danas položila cvijeće na Mitrovom i Muratovom grobu.

Danas bi priču o Mitru i Muratu djeca imala u knjigama, umjesto da se pripremaju za nove ratove, te da slave i nikad ne propituju prošle . Jer u Mitrovom i Muratovom grobu je odgovor šta smo svijetu bili prije 100 godina. I šta smo mu danas.

Da ima reda, kao što ga nema, danas, 28. juna, ova zemlja zbog obilježavanja 100 godina od početka rata ne bi bila podijeljena novim zidovima. Bila bi velika učionica, jedan veliki školski čas, sa samo jednom lekcijom i pitanjem – Da li smo u proteklih 100 godina nešto naučili ili bi ponovili sve isto?

Da ima pameti, zahvaljujući odgovoru na to pitanje, današnji dan bio bi kraj jedne, a početak druge, ljepše i vedrije Bosne i Hercegovine.

Ali mi nemamo odgovore. Mi imamo nova pitanja i stare monologe.

Da ima pameti, danas bi mogli reći da je na Balkanu danas sve drugačije nego tog jula 1878. godine na Berlinskom kongresu, kada je Otto von Bismarck rekao da cijeli Balkan nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog njegovog grenadira.

Budimo na trenutak realni, 150 godina kasnije, ova izjava zvuči tačnije nego ikad.

Aleksandar Trifunović (Buka)

12.11.2018.

FRANCUSKI PREDSJEDNIK EMANUEL MAKRON SVJETSKIM LIDERIMA: 'ODBACIMO NACIONALIZAM!'

12.11.2018.

ŠEMSUDIN GEGIĆ, SJEĆANJE NA TEUFIKA VELAGIĆA: RAZGOVARAĆEMO, SINE, PREKO MJESECA

Šemsudin Gegić, sjećanje na Teufika Velagića: Razgovaraćemo,sine, preko mjeseca



Nakon dvodecenijske životne vratolomije, Teufik Velagić, među prijateljima zvani Tofa, se skrasio u svom stanu na adresi bečkog 10. Okruga-Bezirk Favoriten. Od tada na njegovoj vizit-karti samo piše:Friend of the republic of Bosnia and Herzegovina.

Piše : Šemsudin Gegić 

Imao je tad punih tridesetsedam godina života u kojima nekoliko mjeseci boravka u bečkom prihvatnom centru Lang u.Menhofer, status jugoslavenskog političkog azilanta, dvije mobilizacijske godine u partizanima, dvadesetak godina članstva i osnivačkog djelovanja u organizaciji “Mladi muslimani”, nepunih deset godina robije u zatvorima Stoca, Sarajeva, Zenice i živo sjećanje na blagajsku Velagićevinu u kojoj je rođen od oca Mehmed-bega Velagića i majke Hajrije djevojačkog prezimena Muradbegović te sjećanje na gimnaziju u Mostaru, ašik u Sarajevu i studentske godine u Zagrebu.

U svom bečkom Bezirku je zatekao austrijske znamenitosti dvorac Belvedere, kasarnu Arsenal, Muzej vojne historije i glavnu Željezničku stanicu na koju, otkako je 1962. godine kao ilegalac stigao u Beč, nije odlazio dok nije počeo rat u njegovoj domovini Bosni i Herecegovini.

Od te 1992. godine, nakon što je sa članovima novoosnovanog austrijskog Društva Muslimanska Socijalna Služba organizirao grupu za promoviranje BiH-e u svijetu, doček i prihvat bh. izbjeglica, i sam je bar jedanput mjesečno tamo odlazio.

Dok bi stajao u parku ispred stanične zgrade i suznih očiju gledao stradalnički zbjeg u nepoznato protjeranih mu sunarodnika, svaki put bi ponovo proživljavao svoju ličnu životnu golgotu.

I tog kišovitog 7. oktobra 1994. godine, Teufik je prije prvih jutarnjih vozova došao na svoju staničnu čeku. Dok se niz kišobran slivala jesenja kiša, njeni mlazevi su ga živo podsjećali na jutro tačno prije tridesetdvije godine u kojemu je, došavši iz pravca Zagreba i Maribora, preko Šentilja, emigrirao u Austriju. Dok se, kao mezarja dah, iz parkovske trave dizala para, prisjetio se kako je tad, ilegalno protrčavajući pored jugoslavenskog graničnog kamena, ugledao ježa koji je svojom pokislom pojavom simbolizirao i njegov dotadašnji život, lični izbor kako ga živjeti.

Skrušeno je gledao u njihovu izbjegličku obuću i prisjećao se svojih zatvoreničkih cipela tokom robijanja u zeničkoj kaznioni.

Kada je te, 1949. godine, po sudskoj presudi osuđen na petnaest godina strogog zatvora i prisilnog rada, iz sarajevskog je Centralnog zatvora pod milicionerskom pratnjom prebačen u Zenicu, gdje je zadužio zatvoreničku uniformu i cipele za dva broja veće. Bio je sretan jer nije bio među četiri saborca i prijatelja Hasana Bibera, Nusreta Fazlibegovića, Halida Kajtaza i Omera Stupca koji su tad bili osuđeni na smrtnu kaznu i pogubljeni kao istaknuti članovi i osnivači organizacije “Mladi Muslimani”.

Azilantski osamljen u ovom velikom gradu na čijem trgu Graben ima Stub kuge i na tom spomeniku, okrenut prema istoku, stari bosanski grb predstavljen desnicom u obliku slova V i sa isukanim mačem, ovog se jutra po ko zna koji put prisjetio kako je sa drugim zatvorenicima, presuđenim informbirovcima, hodžama, fratrima, popovima i drugim državnim neprijateljima godinama trpio torturu Kaznenog odjeljenja u, po zlu, čuvenoj Staklari zeničkog zatvora.

Bio je mjesec Ramazan u ljeto 1954. godine kada je Teufik u petoj godini svoje robije, strašno rizikujući, odlučio, u formi zatvoreničkog dnevnika, napisati Pismo-svojevrstan manifest.

U računskoj svesci A5 formata koju je kupio u zatvorskoj kantini, pišući tintanom olovkom usko zbijene redove na pedeset i dvije strane, u jednom dahu je, poput umjetnika koji stvara svoje kapitalno djelo, ispisao sve o progonima, načinu hapšenja kada su ga kao studenta, nakon džume-namaza, u zagrebačkom stanu uhapsili oficiri UDBE, o sudskoj istrazi i robijanju, o svom sazrijevanju u zatvoru kada je učeći od drugih osuđenika političkih krivaca-profesora, inžinjera i oficira, osvrnuo se na rad “Mladih muslimana”, kritički osvjetljavajući djelovanje Organizacije, dotakao se i budućnosti Muslimana u komunističkoj BiH i Jugoslaviji.

Pismo je bilo namjenjeno onim članovima koji su ostali da rade i djeluju izvan zatvorskih zidina.

Ugledavši mladu i lijepu, ratnim strahotama utučenu Bosanku koja je među brojnim izbjeglicama tog oktobarskog jutra stigla na Glavni bečki kolodvor, zadrhta Teufik od pričine iz vremena njegovog sarajevskog, zagrebačkog i zeničkog života:
U vratničkom naselju, dok je živio kod tetka u Dizdarevoj ulici, ostavila ga je djevojka koju je, po njenim riječima, volio manje od Organizacije, a u zagrebačkom studentskom stanu, udbaši su ga nasilu odvojili od lijepe i pametne studentice Nidžare T. koja mu je tog dana, po prethodnom zavjereničkom dogovoru, donijela suhih šljiva.

A do djevojke, pravoslavke Zore, koja je sa mlađom braćom i majkom udovicom živjela u staroj kući na zeničkoj obali rijeke Bosne gdje su osuđenici po kazni vadili pijesak, došao je u koloni i sa nešto spuštenijim pantalonama. Nogavice su mu prekrivale zatvorske cipele u čijim đonovima je bilo skriveno Pismo-njegov zatvorski dnevnik.

Tokom prisilnog rada, zajedno bi sa ukućanima koristili njihov vanjski nužnik. U njemu je udovičina kći kojoj se Teufik sviđao, od njega preuzela pismo i sutradan ga predala mladiću-rođaku osuđenog člana Organizacije koji ga je potom u tajnosti odnio Teufikovom ocu u Blagaj.

Iste, 1958. godine, kada je Teufik pušten na uvjetnu slobodu, udala se lijepa udovičina kći za nekog milicionera koji je stražario na obližnjoj zatvorskoj Ekonomiji. Pismo je “išlo od ruke do ruke” da bi, nakon trideset godina, njegov original sa prvim bh. izbjeglicama stigao do Teufika u Beč gdje ga je on mikrofilmovao i pohranio u arhivski sef.

U ono vrijeme kada je Pismo stiglo do Teufikovog oca, majka je već bila preselila na Ahiret. Godinama poslije i po najvećem zvizdanu kada u Hercegovini ništa ne pravi hlad, odlazio bi otac Mehmed do Velikog blagajskog harema, čučnuo uz mezar i svojoj Hajriji šapatom čitao sinovljevo Pismo.

I svaki put bi otac zaplakao kada bi naišao na rečenice: ”Polutama u razgovaraonici stolačkog zatvora. Česta žica među nama. Maaama se čudno ponašala. Pogled joj izgubljen i nenormalno se smješka. Viče mi “Kazao Mišo: otud žica, otud žica nesretnica!”. Vidjela me je kao u mišolovci. Bespomoćno se okretala tražeći pomoć od prisutnih milicionera koji su na prizor gledali hladno. Onda će ti ona meni:”Gledaj sine u mjesec, pa ćemo preko njega razgovarati!””.

Nedugo nakon što je Teufik emigrirao u Austriju, umro mu je i otac Mehmed radi kojeg on još uvijek dolazi na bečku željezničku stanicu.
A on-otac, dok je još bio u kuvetu, pored ženinog je u haremu pripremio po mezar za sebe i njihovog sina jedinca. Tako njih dva muškarca i dalje čekaju jedan drugog.

2013. godine je u 88. godini na Ahiret preselio i Teufik Velagić Tofa. Ukopan je u haremu sarajevske Alipašine džamije.
Sa majkom i ocem koji ga čekaju u blagajskom haremu povrh njihove Velagićevine, “razgovara preko Mjeseca”.

p.s. Ovo Sjećanje prvi put javno objavljujem nakon što sam autorski dokumentarni film “Teufik Velagić:prijatelj Bosne i Hercegovine” za TV BiH-e snimao u Beču i Sarajevu 1994/5 godinu. Ekipa filma: Edin Lonić, Muhamed Haćimić, Svjetlana Arnautović, Almin Karamehmedović, Igor Mocnaj…

(BiH Dijaspora Infodesk)

12.11.2018.

GODIŠNJICA KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA: STARI DEMONI SE PONOVO DIŽU

Godišnjica kraja Prvog svjetskog rata: Stari demoni se ponovo dižu



Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je danas u obraćanju na ceremoniji obilježavanja 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata da se Evropa zamalo samouništila u paklu rata, te je pozvao okupljene svjetske lidere da se bore za mir, javlja Beta.

Macron je podsjetio na, kako je rekao, krvavi Prvi svjetski rat i njegove žrtve i rekao da danas historija prijeti da se ponovi. Dodao je da je odgovornost čelnika okupljenih u Parizu da „prenesu našoj djeci svijet o kojem su generacije sanjale“.

On je rekao da su i pobjednici i pobijeđeni dugo bili u istoj žalosti i da lekcija ne može biti  „jedan narod protiv drugih“, što obavezuje sadašnje generacije da misle o budućnosti i suštinskim stvarima.

Macron je pozvao više od 70 okupljenih šefova država ili vlada da „saberu svoje nade a ne da suprotstavljaju svoje strahove“ i da odbace „opčinjenost povlačenjem, nasiljem i dominacijom“.

“Tragovi rata nikad nisu nestali”

On je upozorio na krhkost mira i opasnost nacionalizma i ukazao da „tragovi rata nikad nisu nestali“.

„Stari demoni se ponovo dižu. Moramo pred našim narodima ponovo da potvrdimo našu istinsku i ogromnu odgovornost“, rekao je Macron.

Francuski predsjednik se založio za multilateralni pristup svjetske vladavine u trenutku kada sve više zemalja izgleda naklonjeno da tome okrenu leđa, među prvima SAD, glavna svjetska sila.

Po završetku ceremonije svjetske vođe su se uputile ka Jelisejskoj palati gdje im francuski predsjednik priređuje ručak i gdje će se poslije zadržati u neformalnim razgovorima.

Poslije toga se forum za mir na kojem će se okupiti šefovi vlada i država ali i predstavnici nevladinih organizacija, preduzetnici, članovi civilnog društva.

Forumu neće prisustvovati američki predsjednik Donald Tramp koji će umjesto toga otići na američko groblje pored Pariza da oda počast svojim sunarodnjacima koji su pali na frontu.


Stariji postovi

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58636369

Powered by Blogger.ba